Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

420905

pupoljak

KO

1494. dan
2. februar 2009.

42070 - 42102

blaženstva

 

 

ko je ko

 

danas je 33. dan u godini

 

ko je odgovor

 

ko je ime

 

ko ljubi sva moja imena

 

ko će prikupiti sva moja imena

posvećeno Fernandu Pesoi (Fernando Pessoa)

 

ko je hrabar

posvećeno susretu Fernanda Pesoe i Fernanda Pesoe

 

ko je divljenje

posvećeno susretu Fernanda Pesoe i Alistera Krolija (Aleister Crowley)

 

ko je crvendać koji mi je propevao srce

 

ko je mladi monah Amvrosije koji se ljubi sa vučicom

 

ko je Branko Vučićević koga sam danas ugledao na ulici

 

ko je David Macura i Vladimir Macura sa kojima sam danas pojeo žito sa šlagom

 

ko je novi blok sa dvesta pedeset listova koji mi je poklonio

Vladimir Macura u kome ću pisati pesme Ja sam Miroslav Mandić

 

ko je nekoliko fotografija mirisnih štapića koje sam danas napravio

 

ko je Bili Holidej (Billie Holiday) koja sada peva

 

ko su moje nestale misli

 

ova knjiga je uspavanka novog sveta koji je oduvek i zauvek ljubav

napisao sam šarenom olovkom na belim koricama knjige Miroslav Mandić koju sam bacio u Savu 

 

ko je jasno

 

ko je svetlost prvih reči

 

ko je današnji miris proleća

 

ko je hrast 

 

ko je progorela hartija

 

dobra je pesma od koje nastane lepa priča

 

dobra je priča koja nestane u lepoj pesmi

 

tako ide to što ide

 

misterija vazduha

 

u svakoj reči koju napišem je zdravlje za sva bića

 

Petar Miloradović me je nazvao telefonom i rekao da me zove jer mu nedostajem

 

priznajem da sam planirao da uradim mnogo više a da je ovo što sam uradio još više

 

poreklo mnogih reči je seksualno

 

ja sam veliko izvinjenje seksu 

 

ja sam duboko poklonjenje seksu

 

Shake Baby Shake 

 

 

 

 

 

KO ZNA

1495. dan
3. februar 2009.

42103 - 42135

blaženstva

 

 

zna niko

 

zna ovaj hladan vetar

 

zna znamenje

 

zna znak

 

zna ko veruje

 

zna ko se nada

 

zna ljubav

 

zna milina i zna malina

 

zna sosećanje

 

zna žrtva

 

zna nevinost

 

zna davanje i zna primanje

 

zna sveto neznanje

 

zna put bez povratka

 

zna poniženost i blaženstvo zna

 

zna neposedovanje

 

zna sloboda

 

povlačim prst po slovima    p r o b u d i   s e b e    koja su ispisana na zidu 

 

zna plač za uzvišenim

 

zna beba jer ne zna da zna

 

zna stari čovek jer zna da ne zna

 

dok hodam sve vreme uživam u vetru

 

vetar zna šta radi

 

zna poslušanje

 

zna bezazlenost

 

zna put i zna trava pored puta

 

zna svako ko hoće

 

zna Tvoj stomak da ga ljubim

 

hvala za Krivicu koju nosiš

poslao sam joj sms

 

zna čobanin i zna vrtlar

 

zna prosjak i zna luda

 

znaju Tvoje usne na mojim usnama

 

zna pupak 

 

 

 

 

 

KO ZNA ZAŠTO

1496. dan
4. februar 2009.

42136 - 42168

blaženstva

 

 

zašto

 

zašto svetlost tako lepo peva

 

zašto kiša voli sivo

 

zašto je zanimljivo tako dosadno

 

zašto su nasilnici hrabri samo kada su zajedno

 

zašto su banke tako bedne i pokvarene

 

zašto vlast ubija

 

zašto se kapljice rose zadržavaju na lišću i vlatima trave

 

zašto je seks zabranjivan i mnogo eksploatisan

 

zašto su strane lica različite

 

zašto je tako teško oprostiti

 

zašto postoji stid

 

zašto u starosti opadaju dlake oko polnih organa a rastu oko ušiju i iz nosa

 

zašto postoji tako mnogo pitanja a samo jedan odgovor

 

zašto volim da se kupam

 

zašto mi nedostaješ

 

zašto u detinjstvu vreme sporo prolazi a u starosti leti

 

zašto su ribe isplivale a ptice izletele iz mene

 

zašto svi ljudi za sebe kažu da su ja

 

zašto sve zavisi samo od mene

 

zašto je hodački štap tako mudar

 

zašto je put tako lep 

 

zašto je ruža tako dobra

 

zašto je vazduh tako pitak a svetlost tako hranljiva

 

zašto je sebe najteže upoznati

 

zašto sve na svetu neprestano pleše i peva

 

zašto zašto voli zato – da li zato i zato voli zašto

 

zašto su cvetovi tako seksualni

 

zašto su šape tako meke a kandže tako oštre

 

zašto je danas stao vetar i zašto sve miriše na proleće

 

zašto se mnogo stvari zasniva i oslanja na tajne kada tajna ne postoji 

 

zašto je malo neshvatljivo a veliko nedokučivo

 

zašto je stvaranje tako čedno i uzbudljivo

 

 

 

 

 

KO ZNA ZAŠTO JE

1497. dan
5. februar 2009.

42169 - 42201

blaženstva

 

 

 

je – maleno

 

je – ljubljeno

 

je – sveobuhvatno

 

je – odmah i strpljivo

 

je – potvrđuje

 

je – bilo je jeste i biće

 

je – podstiče

 

je – ja je 

 

je – mala reč veliko bivanje

 

je – na čelu

 

je – između nogu

 

je – preduzimanja

 

je – prihvatanja

 

je – duge na nebu

 

je – pete

 

je – pupka na pupku

 

je – kože na tabanima

 

je – čobanina

 

je – na mom stolu

 

je – promene u preobražaj

 

je – kolena

 

je – jezikoljublja

 

je – obnavljanja i kalemljenja

 

je – moj drug je 

 

je – crvendać koga sam sinoć nacrtao

 

je – nekih starih vrata

 

je – uzastopne pesme

 

je – bršljana

 

je – lečenja

 

je – šaka i stopala

 

je – svete slučajnosti

 

je – koje me hrabri da ljubeći budem još hrabriji

 

je – koje me ohrabruje da ne posustanem i ne odustanem

 

 

 

 

 

KO ZNA ZAŠTO JE TO

1498. dan
6. februar 2009.

42202 - 42234

blaženstva

 

 

to što Te dozivam je moje poslušanje

 

to je brate očito

 

to brate da si niko i ništa ako se sagovorniku ne obraćaš

sa brate to je u ovom vremenu brate najobičnija činjenica 

 

to brate neće moći tako

 

to brate uzmeš ili ostaviš

 

to sam ja koji ne znam kako dalje

 

tako je to sestro moja

 

to je to i sad treba videti kako dalje

 

to je stvaranje – nastajanje

 

to je ništa iz koga nastaje sve

 

to je ono – nigde nikog

 

to sam ja – umoran od samog sebe

 

to je ono u šta i kako verujem što me dovodi i do sumnje

 

to vera moja žudi da ljubi i bude ljubljena

 

to sam ja – izgubljeno dete

 

to duša moja kliče Bogu

 

to jedna jedrilica isplovljava na sredinu reke a

jedan avion poleće i postiže potrebnu visinu za let 

 

to što sam Tii malo pomogao mi je puno pomoglo

 

to što sam Tii pomogao malo je da bi Tii pomoglo puno

 

tome pomaže samo to – samo to je dovoljno

 

to i to i eto – sve je dobro

 

to kako su prosjaci najbolji lekari to može svako da iskusi

 

što više pišem o tome sve više osećam da je meni do toga

 

to što sam i danas pisao blaženstva mi je pomoglo i pomaže mi

 

to zašto je to dobro je baš zbog toga

 

to da niko ne zna zašto je to dobro je dobro

 

to toliko jeste da je samim tim već dobro

 

to a ne nešto drugo

 

to i opet samo to i opet samo to i uvek samo to 

 

što više mislim o tome to više osećam i razumem i volim

 

to volim – to voli mene

 

to voli Tebe – to voli sve

 

to je sve to i to jeste ljubav

 

 

 

 

 

KO ZNA ZAŠTO JE TO DOBRO

1499. dan
7. februar 2009.

42235 - 42267

blaženstva

 

 

dobro – radujem Tii se dobro

 

dobro – jebeš me dobro

 

dobro – ljubiš se dobro

 

dobro – Tii si tako lepo dobro

 

dobro – Tii si tako dobro lepo

 

dobro – utažuješ me dobro

 

dobro – hraniš me dobro

 

dobro – opijaš me dobro

 

dobro – ispunjavaš me svojim dobrim snovima

 

dobro – obožavaš me jer Te obožavam

 

dobro – oboje smo jedno

 

dobro – Tii si moj misteriozni voz i ruža misterije

 

dobro – Tobom je svaka moja reč dobro 

 

dobro – meni je stalo da Tebi bude dobro

 

dobro – jebežljivost moje istopolnosti

 

dobro – uvek si me uzbuđivalo dobrotom

 

dobro – uvek sam mislio da si Tii najhrabrije

 

dobro – uvek sam osećao da Tii strpljivo čekaš

 

dobro – dobro je dašak dobrog

 

dobro – ja sam sve više u Tebi a Tii si sve više sa mnom

 

dobro – Tii si moja devojčica zbog koje sam se rodio

 

dobro – pred Tobom pišem jer želim da mi pisanje bude lepo 

 

dobro – Tii si nemoćno kao Bog

 

dobro – Tvoja nemoć je dobra. dobro – Tvoja nemoć je lepa

 

dobro – Tii čuvaš i ljubiš loše. dobro – Tii čuvaš i ljubiš ružno

 

dobro – Tii si Bog

 

dobro – Tii si jabuka dobrote i lepote

 

dobro – Tii mi pomažeš da budem i dobar i lep

 

dobro – Tobom jesam

 

dobro – pupak

 

dobro – dobro je žena – lepo je muškarac 

 

dobro – odano si mi – odan sam Tii – pevamo odano

 

dobro – niko osim Tebe ne zna zašto je to dobro i to je – ponavljam – dobro

 

 

 

 

 

KUĆA

1501. dan
9. februar 2009.

42268 - 42300

blaženstva

 

 

Beskućništvo je kuća Miroslav Mandić.

 

Hladan vazduh i sneg koji promiče – eto mi kuće.

 

Raspršila se pahuljica na mojoj jakni.

 

Reči koje izgovaram su moja kuća.

 

Posle nekoliko toplih dana ovaj je baš hladan. Vetar brije. 

 

Susnežica je sve jača i čini me sve radosnijim.

 

Na mostu sam – u kući svojoj.

 

Ovaj hladan vetar – pa to je sama lepota.

 

Biti na mostu na jakom vetru u predvečerje je veliko gospodstvo. 

 

Ova hladnoća je pravo mesto da mislim o toploti blagih bića.

 

 

sav

se

pretvorim

u

reči 

i

to

je

pesma

 

 

pišem da bih lepo crtao i lepo hodao 

 

crtam da bih lepo hodao i lepo pisao 

 

hodam da bih lepo pisao i lepo crtao

 

hodam da bih lepo pisao

osećam da bih lepo pisao

mislim da bih lepo pisao

voljom Božijom da bih lepo pisao

verujem da bih lepo pisao 

ljubim da bih lepo pisao 

stvaram da bih lepo pisao

 

hodam da bih lepo crtao

osećam da bih lepo crtao

mislim da bih lepo crtao

voljom Božijom da bih lepo crtao

verujem da bih lepo crtao 

ljubim da bih lepo crtao 

stvaram da bih lepo crtao

 

hodam da bih lepo hodao

osećam da bih lepo hodao

mislim da bih lepo hodao

voljom Božijom da bih lepo hodao

verujem da bih lepo hodao 

ljubim da bih lepo hodao 

stvaram da bih lepo hodao

 

jako volim kako piše Ed Rajnhard (Ad Reinhardt)

 

jako volim kako crta Vilijem Blejk (William Blake)

 

jako volim kako hoda Robert Valzer

 

moje lice je kuća

 

živim svojim licem

 

moje lice je kuća svim bićima

 

moje grlo miluje sva bića

 

moje reči su ljubavnice i ljubavnici svim bićima

 

čudo ovih reči je jedino čudo

 

tako se radujem svakom blaženstvu

 

Dragi Miroslave, u četvrtak je, u osamdesetoj godini, umrla moja Nana. Nana je

rođena 1929. godine u porodici Pavlović, u selu Ljupče. Dobila je ime Radmila.

Mlada se udala za mog dedu Đorđa Jovanovića i sa njim živela više od pedeset

godina. Rodila je troje dece, dobila troje unučadi i jednu praunuku. Za unuke je

bila Nana, a u široj familiji zvali su je Seka. Bila je vredna, jaka, hitra. Živela je

kao domaćica. Iako je ponekad pričala da je imala težak život videla sam da

voli i da živi i da uživa. Umela je da se šali, volela je da se smeje, bilo je

nečeg šeretskog, pa čak i mangupskog u njoj. Verovala je u Boga. Lepo

je negovala cveće i imala raskošne ruže u dvorištu. Kada sam je poslednji

put videla, dan pred smrt, bila je nežna i vrlo ljupka – moja Nana.

poslala mi je mejl Nanina unuka Violeta Jovanović

 

neka Tii moja krv bude vino

 

neka Tii moje telo bude hleb

 

neka Te ove reči načine besmrtnim

 

divno peva dete

 

 

dete

moje

ti

si

pesma

moja

i

pesma

božija

 

 

 

 

 

ULICA

1502. dan
10. februar 2009.

42301 - 42333

blaženstva

 

 

Dunav je ulica Miroslav Mandić.

 

Ulica je izaći na ulicu.

 

Biti na ulici.

 

Misliti ulicom.

 

Na ulici sam stranac i njen jedini domaćin.

 

Izložen svim pogledima.

 

Sve što vidim na ulici milujem.

 

Svako ko je na ulici je heroj ulice.

 

Sav šar na planeti Zemlji je neka vrsta ulice.

 

Okeani su bulevari. Planine stepenice. Potoci uličice. 

 

Sumrak meko i polako pada na grad – polako i meko sam na njegovim ulicama.

 

Neka fina seta nagoveštava noć koja dolazi.

 

Volim sve ulice.

 

Odnekud miris ljubičice.

 

Sve ulice sveta se zovu Miroslav Mandić.

 

Sve Ulice je ime Miroslav ulice.

 

Sve Ulice Ovog Sveta je ime Mandić ulice.

 

Sve Ulice Ovog I Onog Sveta je ime ulice Miroslav Mandić.

 

Sve Ulice su heroji svih ulica.

 

Volim radnike koji rade na ulici i svakog ko radi za ulicu.

 

Sva deca svih ulica su moja deca.

 

Ulica je lice svih lica na njegovim ulicama.

 

Ulica me ogoli i ja sam samo jedan od golja na ulici. 

 

Volim bazanje ulicama sa svim psima i kujama.

 

Ako me nekada vidiš na ulici znaj da je to trenutak u kome Te ljubim.

 

Sve što jeste je u meni jer ja sam ništa koje ljubi sve. 

 

Ja sam uličar.

 

Ja sam miris nekog drveta.

 

Drveće je cveće gradova.

 

Ulica je svaki cvet koji je na ulici preživeo.

 

Ulično cveće je preživelo za svaku vlat trave na ulici.

 

Vlati trave su postelja svih bića na ulici.

 

Ulica je nada koja se širi ulicama.

 

 

 

 

 

TRG

1503. dan
11. februar 2009.

42334 - 42366

blaženstva

 

 

Planeta Zemlja je trg Miroslav Mandić. 

 

Trg je poklonjenje svečanosti života.

 

Trg je pokleknuće nemoćnima.

 

Trg je radost odbačenih.

 

Trg je otkrovenje.

 

Trg je neprestajuća umetnost neprestajućih. 

 

Sve je malo samo je ljubav velika.

 

Kiša dobuje po mojoj jakni.

 

Ko nađe tumačenje ovih reči, neće okusiti smrt – Jevanđelje po Tomi

 

Ja sam pesma – Tii si priča.

 

Kiša je ispraznila ulice i trgove.

 

Planeta je mala – jedan maleni trg.

 

Kaldrma se presijava dok po njoj hodam ka mostu.

 

Hteo bih nekome bar nešto da kažem.

 

Dok kisnem u glavi mi je vreva na trgu misli.

 

Već desetak dana sam u velikim previranjima.

 

Tvoj Muzej bi mogao da se zove muzej Miroslav Mandić.

 

Izgubljen sam.

 

 

majko

 

 

ženo

 

 

ćerko

 

 

   jedna                 

si

jedina

 

 

jedina povedi me tamo gde sam krenuo

 

sebi me približi

 

sobom me ljubi

 

mojim jezikom zatrudni  

 

sebe me u sebi stvori

 

stvoren sam da bi se bića ljubavlju rađala

 

tako je ako je tako

 

 

tako

je

tako

 

 

noćas će padati sneg

 

 

ti

si

moj

trg

 

 

dečače

devojčica

je

sama

 

 

 

 

 

GRAD

1504. dan
12. februar 2009.

42367 - 42399

blaženstva

 

 

Svemir je grad Miroslav Mandić.

 

Grad je prepun usamljenih dečaka i usamljenih devojčica.

 

Stari gradovi su prepuni znanja i tumačenja.

 

Svemir je novi grad u kome ništa ne znači nego jeste.

 

Svemir pleše u mom prvom koraku a peva u drugom.

 

Svemir je hodanje Svemirom

 

ljubav je ljubljenje ljubavi

 

nežnog me proslavi

 

pada sneg

 

jako sam sam i teško se nosim sa samoćom

 

nedostaje mi neko u Svemiru

 

padaj sneže

 

preosetljiv sam

 

ne osećam da sam ikome potreban

 

Pitao sam prijatelja šta misli ko me najbolje poznaje. Nepoznati – odgovorio je. 

 

sneg pada kroz Svemir

 

putevi su zavejani

 

A onda sam ovde našla knjigu Rastka Petrovića Ljudi govore. Nekad sam je ovde

ostavila pa sam sad našla. I vidi: Pesnik je već potpuno čovek. On se pomirio sa

svim stvarima i katkada pokušava da ih razume. Nema ništa ni protiv koga. Ne traži

da se stvari prevaziđu, u svima njima je život, i od njega samo zavisi kako će da ih

primi. Preokupiran drugim stvarima, više ga ne zanima umetničko stvaranje. On se

ničega ne odriče, on neće nikakvu pozu; proživeti samo, svim svojim čovečanskim

sposobnostima, život. Proživeti ga dobro i sa dubokim razumevanjem i ljubavi.

poslala mi je juče mejlom ove reči Rastka Petrovića Vera Varadi

 

Draga moja Vera. Pada sneg. Vetar nosi pahuljice u svim pravcima. U sobi je toplo.

Slušam muziku. Jako sam sam. Pada sneg. Rastko je divan. Ta knjiga je prelepa.

Jedna od dvanaest koje sam prepisao. Lepo si opisala šta Tii se događalo posle

Velizarovog odlaska. Opet nisam uspeo da nabavim više od 900 evra za štampanje

četvrte knjige Miroslav Mandić. Molim Te da mi pozajmiš 900 evra kad budeš dolazila u

Novi Sad. Pada sneg. Jako sam sam. Pisanje me spašava. Ritmovi vode.

Ponavljanje obnavlja. Pada sneg. Poljubim Te Vera moja. m

odgovorio sam Veri

 

Pada sneg.

 

Dva goluba sleću na terasu.

 

pada sve jače

 

juče je trg bila kiša

 

danas je grad sneg

 

grad Svemir se pretvorio u snežno svemirsko selo

 

Svemir pahulja

 

kristalizacija 

 

koraci u snegu

 

blizu je ponoć. sneg ne prestaje

 

tramvaj promiče kroz sneg

 

i tako se ovaj dan završava Svemirom i snegom

 

Svemirom – merom svih koraka i bezmerjem ljubavi

 

snegom svih boja

 

 

 

 

 

IME

1505. dan
13. februar 2009.

42400 - 42432

blaženstva

 

 

Bog je ime Miroslav Mandić.

 

Veje mi u oči današnji sneg.

 

Dok sneg polako pada izgovaram ime Bog i sve je Bog.

 

Hodam ime da bi sve bilo imenom.

 

 

pesma

jeste

 

 

Priča priča o onome što jeste i vrlo često i o onome što nije.

 

 

ime

je

pesma

imena

 

 

Volim imena svega stvorenog. Još više volim ime nestvorenog.

 

Imenom nestvorenog nestvoreno postaje.

 

Volim Stvaranje Imena Jer Je To Moje Ime.

 

Nije Svemir tamo negde. Nije Svemir čak ni samo

ovde. Svemir je i tamo negde i ovde u reči Svemir.

 

Bog Je Bog. Ljubav Si Tii. Stvaranje Je Miroslav Mandić

 

Reč Sam Ruža I Put

 

Kada izgovorim Tvoje ime rekao sam volim Te.

 

Briši odavde. Mamu vam jebem vama...

rekao mi je stari prosjak kome sam želeo da dam novac

 

Lice je pesma. 

Stopala su bajka.

Šaka je mit.

Telo je priča.

 

Bog ljubi ime.

 

Ime je poslušanje imena.

 

Moje je sve što nije moje.

 

Sve što je moje je Tvoje.

 

bliskosti vaskrsni

 

kada kažem

jako sam sam i teško se nosim sa samoćom

kažem i da bih ljubio svakog

ko je jako sam i ko se teško nosi sa samoćom

 

samoća je temelj ljubavi

 

dete je Bog

 

žena je Bog

 

muž je Bog

 

starica je Boginja  

 

starac je Bog

 

Boginja je Bogu mili Bog

 

Miroslav Mandić je dobar drug Boginji i dobar prijatelj Bogu

 

sve ostalo je ljubljenje

 

ljubljenje su reči hvala lepo kojima mi se danas

jedna žena zahvalila jer sam je propustio na snežnoj stazici

 

ime je postelja žene koja mi se danas zahvalila dok je vejao sneg

 

 

 

 

 

POSTELJA

1506. dan
14. februar 2009.

42433 - 42465

blaženstva

 

 

Boginja je postelja Miroslav Mandić.

 

Postelja nove nevinosti.

 

Nova nevinost je ljubav za sve.

 

Postelja od koraka kojima u ovoj hladnoj suboti hodam ka mostu.

 

Prazna postelja u kojoj sam godinama sam. 

 

Moje noćne molitve u postelji.

 

nestajanje

 

Boginja je postelja potrebe.

 

Vino života Tii si Boginja koja me Bogu vodiš. 

 

sve je tu kao zapeta peta

 

postelja je skromnost ljubavi

 

postelja je smiraj protivrečja

 

postelja je smirenje protivrečnosti

 

postelja je tajna otvorenosti

 

postelja je pesma usana

 

postelja je brak neočekivane i nepredvidljivog

 

postelja je dete devojčice i dečaka

 

Boginja iskupljuje sve moje nikakvosti.

 

Boginja harmonizuje sve moje rogobatnosti.

 

Boginja me vodi u postelju u kojoj svih ovih godina žudim za Boginjom.

 

konceptualizam sam iako ne znam ništa o konceptualizmu

 

ne bih mogao ništa napisati da nisi u meni 

 

ne bih mogao ništa napisati da me ne pišeš 

 

ne bih mogao ništa napisati da me ne pevaš

 

pužići 

 

koracima ljubiš moje korake koji samo koračaju

 

Boginja je postelja svih ljubavi. 

 

Boginja je postelja svih vaskrslih ljubavi.

 

Vaskrsenje vaskrsava ljubav a ne život.

posvećeno Nikolaju Fjodorovu Svetlani Simjonovoj i Ivani Đokić-Saunderson

 

ne privikavaj me na sebe – ja sam Tii

 

žudim za Tobom

 

nema Te

 

 

ja

sam

postelja

ljubavi

koja

te

svim

bićima

 

ljubi

 

 

 

 

 

SVETI LJUDI

1508. dan
16. februar 2009.

42466 - 42498

blaženstva

 

 

radujem se da vas uskoro vidim i ljubim – vas – svete ljude na porno sajtovima

 

ko se daje – čuva i stvara život

 

predajem vam se reči – vodite me

 

ovom vijugavom stazom koju ugledah u snegu

 

istim putem

 

obrazom o stomak

 

srcem – jedinim pasošem

 

šake mirišu na kamilicu

 

stopala na travu

 

polni organi na more

 

srce na ružu

 

mozak na orah

 

na hladnom vazduhu poskočim za ove reči

 

sunce je zašlo i sve je hladnije

 

ovim rečima i njihovim toplim dahom grejem ovaj dan

 

čini mi se da sam sve bliži odluci o drugom desetogodišnjem hodanju

 

uzbuđen sam. uplašen. izgubljen

 

oh! tako je važno da ne brinem

 

nema odgovora – sam sam odgovor

 

raznežim se nad mladim Hristovim godinama

 

Hrist je umro u trideset trećoj godini. trideset tri 

blaženstva svakoga dan proslavljaju njegov večni život

 

trideset tri blaženstva – trideset tri pesme u danu

 

pesma – sneg oko platana

 

pesma – čovek u crvenoj jakni sa rukama u džepovima i cigaretom u ustima

 

pesma – svetle farovi na automobilima tramvajima i autobusima

 

pesma – mladiću je iz ruke ispao narandžasti upaljač

 

pesma – sveti ljudi na porno sajtovima sa kojima sam

se i danas družio i koji su bili i lepši i bolji nego ikada

 

devojčica-majka nosi svoje dete u naručju

 

 

tu

sam

i

pesma

nastaje

tu

si

i

pesma

traje

 

 

svetluca asfalt koji se ledi

 

mislim o jednoj knjizi koju bih voleo da pišem. prestao sam

da mislim o jednoj knjizi koju bih voleo da pišem jer je pišem

 

pišem jer volim da pišem i volim ako neko voli kako pišem

 

kada sam ušao u Stančić video sam da mi se pocepala

najlon kesa i da mi je hleb ispao. vraćam se da ga nađem.

evo ga – leži na zemlji ispred Stančića. ljubim Te moj hlebu

 

 

 

 

 

SVAKO BLAŽENSTVO SU SVA BLAŽENSTVA IZA MENE I SVA BLAŽENSTVA ISPRED MENE

1509. dan
17. februar 2009.

42499 - 42531

blaženstva

 

 

42499. blaženstvo – Tii si 42498 blaženstava

iza mene i 87101 blaženstva ispred mene.

 

42500. blaženstvo – Tii si 42499 blaženstava

iza mene i 87100 blaženstava ispred mene.

 

42501. blaženstvo – Tii si 42500 blaženstava

iza mene i 87099 blaženstava ispred mene.

 

42502. blaženstvo – Tii si 42501 blaženstvo

iza mene i 87098 blaženstava ispred mene.

 

42503. blaženstvo – Tii si 42502 blaženstva

iza mene i 87097 blaženstava ispred mene.

 

42504. blaženstvo – Tii si 42503 blaženstva

iza mene i 87096 blaženstava ispred mene.

 

42505. blaženstvo – Tii si 42504 blaženstva

iza mene i 87095 blaženstava ispred mene.

 

svako blaženstvo čine sva blaženstva iza mene i sva blaženstva ispred mene

 

 

m

harmonijamelodija

t

i

r

 

 

prelazi

ulicu

ova

mala

pesma

 

 

melodija je dozivanje – ljubav ne prestaje

 

harmonija je bivanje – ljubav ne prestaje

 

ritam je činjenje – ljubav ne prestaje

 

prodaju se prve visibabe na ulici

 

ovo 42513. blaženstvo je prvo i jedino u ovoj knjizi

 

ovo 42514. blaženstvo je prvo i jedino u ovoj knjizi 

 

ovo 42515. blaženstvo je prvo i jedino u ovoj knjizi

 

na ulicama česta upozorenja pažnja – pada led

 

na mostu sam. počinje da sipi

 

sumrak je – stari šlep sporo plovi uzvodno 

 

sumračno je – dobar je to sumrak

 

pre neki dan – jesenas – ptice su odletele.

kroz neki dan – na proleće – ptice će doleteti

 

na asfaltu dečak leži na leđima i sklopljenih ruku prosi

 

 

sve

moje

pesme

su

prosjačke

 

 

volim svaku kap kišice koja pada

 

ja ljubim svako ja

 

ja sam se raskopčao dok polako hodam Bulevarom

 

ja sam u samoposluzi. kupio sam kiselu vodu pavlaku kiselo mleko i tri ljute paprike

 

ja sam melodija u zvukovima grada koji ne prestaju

 

kišica pada

 

sliva se voda niz ulicu

 

prepun sam ljubavi

 

ljubav ne prestaje

 

 

 

 

 

IME LJUBAVI

1510. dan
18. februar 2009.

42532 - 42564

blaženstva

 

 

sa snegom pada i ova tišina koju vidiš

 

put bez povratka je spori povratak Bogu

 

padaj padaj nežni sneže

 

padaj padaj snežni neže

 

pišem za Tebe jer Tii čitaš ovo blaženstvo 

 

pišem jer verujem da ćeš Tii pročitati sva

blaženstva koja sam napisao i koja ću napisati

 

Tii si junakinja i junak ove knjige

 

Tii si Miroslav Mandić

 

čudo

pišem

čitaš

 

sneg pada po meni – po Tebi ove reči

 

pada mi na lice – Tebi po licu

 

Sneg za mene – sneg za Tebe.

 

snežim se od snega – smešim se od reči

 

snežne reči

 

jedna devojka iznosi slatke krempite iz poslastičarnice 

 

lepe su reči koje traže druge reči

 

veje

 

lepo je kad veje

 

srećan sam zbog snega

 

šal je dobra stvar. i kapuljača. i suve cipele

 

dobra je stvar pisati sa uživanjem. sa uživanjem hodati. sa uživanjem disati

 

dobra je stvar sve stvari obojiti humorom i bojama

 

u Knez Mihailovoj mi noge proklizavaju po kamenim pločama ali i to je dobro

 

au! na mostu je baš hladno. vetar briše. sneg me bocka po licu i lupa po jakni

 

za svaku moju reč Tii si tu

 

ćutim i idem kao moji voljeni konji

 

volim sve životinje kada idu

 

opija me i privlači snežna belina

 

mislim na šume pokrivene snegom

 

glas mi liči na sneg

 

mislim na sve one koji su zaspali u snegu

 

u sumraku je sneg još lepši

 

ljubav se sada zove sneg

 

 

 

 

 

REČ I JA

1511. dan
19. februar 2009.

42565 - 42597

blaženstva

 

 

ovako postaje ono što do sada nije postojalo

 

onako je postalo sve što je postojalo do sada 

 

onako me je dovelo do ovako

 

ovako će postati onako

 

lepo mi je sve što mi je pred očima

 

ne mogu da se načudim nastajanju ovih reči

 

ovo ono i to je sve

 

to i to i evo ovo

 

ovo mi je tek lepo

 

ništa a sve

 

sama lepota

 

nema drugog načina samo ovog – bez načina

 

volim kada ništa ne govorim a to postane snežni cvet 

 

metafora metafore

 

saželja

 

opet ono

 

jedra ovog

 

tiha ozarenost 

 

sjaj u očima

 

neizrecivi zanosi i zanosi neizrecivim

 

pored kanala za navodnjavanje

 

reč i ja

 

na steni

 

ovom stazom

 

sve se jedno drugim prožima

 

ono onako me je dovelo do ovog ovakvog

 

ne mogu da se načudim nastajanju i ovih reči

 

ni ovo ni ono ali i to je sve

 

 

to

i

to

i

evo

ovo

 

 

ovo mi je tek lepo

 

 

ništa

a

sve

 

 

još samo jedna reč

 

raj

 

 

 

 

 

PISANJEM

1512. dan
20. februar 2009.

42598 - 42630

blaženstva

 

 

svaka reč koju napišem me vodi sledećoj – Tebi

 

to pisanje čini pisanjem

 

reči koje vode jedna drugoj

 

kao krdo koje se kreće

 

kao poljsko cveće

 

kao zalelujala žitna polja

 

kao morski talasi koji slede jedan drugi

 

kao oblaci koji plove nebom

 

kao Božija promisao koju misle svi ljudi

 

pisanje je kao i hodanje kao i plivanje kao i letenje

 

pisanje kao i jebanje vodi orgazmu i rađanju

 

pisanje vodi čitanju

 

čitanje vodi ljubljenju

 

ljubljenje vodi rađanju

 

pišem jer verujem da ćeš Tii pročitati ove reči

 

kada sam 1973. u zatvoru u trenutku samrtnog straha osetio da ću biti 

ubijen napisao sam na malom papiru ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje

 

joj! kako su me uzbudila ova tri vrapca 

 

čitav život pišem te ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje rečenice

 

pišem – Tii čitaš. i jedno i drugo krilo postojanja smo

 

ponekad pisanje i nije ništa drugo nego samo istrajavanje u pisanju

 

neprestano i neprestajuće pisanje koje stvara lepotu neprestajanja

 

hodanjem se može mnogo toga činiti i za mnogo

toga učiniti ali ja volim hodanje zbog samog hodanja

 

pisanjem se može mnogo toga činiti i za mnogo

toga učiniti ali ja volim pisanje zbog samog pisanja

 

ponekad pisanje nije ništa drugo nego bolna sumnja u pisanje

 

ponekad pisanje nije ništa drugo nego vera u pisanje

 

ponekad je pisanje sama vera

 

ponekad pisanje nije ništa drugo nego ova hladnoća na kojoj pišem

 

ponekad je pisanje najbolje što je ikada iko napisao

 

ponekad mi ne ostaje ništa i niko drugi nego samo pisanje

 

ponekad pisanje nije ništa drugo nego svaki dan ovaj most

 

ponekad je pisanje ogroman napor. ponekad

lakoća. ali je uvek reč koja vodi drugoj reči

 

ponekad je pisanje bezbroj ponekad. ali pisanje je uvek Bog

 

ponekad pisanje nije ništa drugo nego tuga u očima ovog

čoveka koji hodajući nudi najlon kese uličnim prodavcima

 

 

 

 

 

JEM I TAM I ČKA I OST I JOM I INA I EVA I SMU I VNU

1513. dan
21. februar 2009.

42631 - 42663

blaženstva

 

 

izuzetak potvrđuje pravilo – stvarajući i proslavljajući Boga 

 

sneg snežici snežica snegu

 

snežna vatra

 

gorim rečima

 

reči teku Bogu

 

bele visibabe su bezbroj orgazama

 

lek za izostanak orgazama i svih seksualnih patnji je u kori starog drveća

 

lek za bilo šta je u bilo čemu

 

more je moru more

 

trenuci su trenucima večnost

 

zdravlje bolesti zdravlje

 

uzdravlje svemu do sada

 

uzdravlje svemu od sada

 

tragovi su neizbrisivi

 

golotinja golotinji

 

stvaranje drhtavoj jetri

 

čednost u svakom početku

 

tek je dovoljno

 

danas je svetski dan maternjeg jezika

 

ništa rečitije od reči

 

ništa jasnije od etimologije

 

etimologija je metafora mojih preobražaja

 

svi jezici su seks jezika

 

kupi mi nove zvučnike – da čujem pesme svih šapata

 

crvenokosa moja – Tvoje usne su moje jer ljube sve usne

 

pegava

 

nazdravljam Tii reči tek stvorena

 

u sebi me ljuljaš bebo moja

 

jaja drugog su moja jaja 

 

Tvoja materica me je rodila

                                                                                               

tajna je otvorenost tajne

 

ja

ja ja ja

ja

 

 

pička

pička ja pička

pička

 

 

 

 

 

LJUBO MOJA KOJE NEMA – VRISAK KOJI LJUBI ŠAPAT

1515. dan
23. februar 2009.

42664 - 42696

blaženstva

 

 

ja sam Tvoja majka i Tvoj otac

 

šapatom nevinih čuvam svaki tren

 

najlepše na ovom i onom svetu je biti sa mnom

 

to niko ne primećuje i to je slava Božija

posvećeno svima koje niko nije primetio i ne primećuje ih ni sada

 

neprimetno trpi ljubavi radi

 

neprimetni stvaraju ljubav

 

dete želi da bude živo

 

jedna deca umiru dok se druga rađaju

 

vatrom me ljubi metaforo

 

sve je manje vode

 

16:01h

samo Tii 16:01h znaš da sam u ulici Kneza od Semberije

ostavio plavu kovertu sa crtežom dve šoljice kafe i dva kolača

i deset evra na kojoj sam napisao Miroslav Mandić Nepoznatom

 

uzeo sam 300 evra od novca koji sam skupio za štampanje

četvrte knjige Miroslav Mandić da bih platio dug za struju jer su mi

dolazili pogrešni računi. to me čini nemoćnim. poniženim

 

ne znam kako ću skupiti pare za štampanje knjige. nemam dovoljno para da

plaćam stan. ali se nadam da će novac doći i da Bog zna zašto je to sve dobro

 

izgubi da pobediš

rekao je sinoć sveštenik Voja u televizijskoj emisiji

 

pravio je razliku između popusti da pobediš izgubi da pobediš

 

treba pobediti gordost i smrt je pobeđena i onda će zasijati život

rekao je episkop Porfirije u istoj emisiji 

 

baš zbog nemoći verujem da sada pomažem sva bića a neka i spašavam

 

pesnik

 

sam

 

i

 

sve

 

je

 

za

 

mene

 

pesma

 

 

porazi

 

i

 

postiđenost

 

i

 

nemoć

 

i

 

Bog

 

 

 

 

 

NE ZAPINJE SE O STENU NEGO O KAMENČIĆ – ČUO SAM PRE NEKI DAN

1516. dan
24. februar 2009.

42697 - 42729

blaženstva

 

 

ja sam Tvoja žena i Tvoj muž

 

nežnost je kosmogonija

 

nežnost je tajna bivanja

 

ja sam kurva čednosti

 

ja sam čednost

 

ja sam ljubav – jezik ljubavi

 

slepoočnica verovanja

 

na mom vratu istetovirana svetlost Božija

 

noge postupnosti – noge plesanja – noge pevanja

 

krvarenje – svršavanje

 

u sebi me sačuvaj

 

Bog je u meni da bih Te ljubavlju Božijom obožavao.

 

Svi gledamo gore jer led pada sa krovova.

 

neka ove reči samo pevaju moju nemoć

 

gledam u sneg

 

samo ovaj hladan vazduh je tu

 

evo i ptica

 

Predajem Tii se – vodi me Bože.

 

Bolne su i slatke borbe u meni. Slatke ali ne i sladunjave.

 

Ja sam Tii žena hladni vazduše.

 

Ja sam Tii muž samoćo predvečerja.

 

Ispunila mi je srce krošnja ovog drveta.

 

Vrapčići kljucaju po mokrom trulom lišću.

 

 

pesma

peva

svoju

sudbinu

 

 

zanosi pevuše u smiraju

 

 

lepa 

pesma

je

sama

kao

nosorog

i

istrajna

kao

bik

 

 

Unutrašnja borba me omekša i sve što posle nje vidim ljubim.

 

Mokre stepenice po kojima se uspinjem na Brankov most.

 

I buka na mostu je samo prelepa muzika.

 

Umorna žena prelazi most i puši cigaretu.

 

Ponekad me jako boli što malo ljudi zna za moje delo. Što

mali broj ljudi zna za ova divna dolaženja na most u predvečerje.

I onda u trenutku osetim da je time umetnost još čudesnija.

 

Nadam se da pevam po ukusu svih bića. Kako se peva ta pesma zna samo Bog.

 

Zeleni tramvaj mi je proleteo iza leđa – tako proleti i život.

 

 

 

 

 

Stranice