Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

420906

pupoljak

SAM ZA SVE

1643. dan
1. jul 2009.

46294 - 46326

blaženstva

 

 

blaga svetlost nad rekom

 

zapara je. znojim se

 

ja sam pitanje bez znaka pitanja

 

da li postoji pitanje bez ljubavi

 

20:24h 

izašao sam u večernju šetnju više zbog pisanja nego zbog šetnje

 

celog dana sam se osećao loše a i sada ne

znam kako ću napisati današnja blaženstva

 

hodam polako. prija mi vazduh

 

bića pomažu jedna drugima

 

ulice na Lionu su tihe

 

i ove godine su hortenzije čudesno lepe

 

ova roza ruža mi izaziva osmeh

 

ponovo cveta magnolija

 

suviše sam sam

 

već nedelju dana mi se vrti u glavi

 

i ovih nekoliko vilinih konjica su mi izazvali osmeh

 

tri ulična psa leže na asfaltu ispred kuće broj 29 u Hektorovićevoj ulici

 

počele su da se prodaju lubenice na ulicama

 

izašao sam na Bulevar. na njemu je neprestana buka od automobila

 

kao što je život borba za život tako je blaženstvo borba za blaženstvo

 

više života više blaženstva 

 

više blaženstva više života

 

beba sam

 

 i u ulici Cara Jovana Crnog tri psa mirno leže na asfaltu

 

ovih dana uživam u Nikolaju Fjodorovu i

njegovim tekstovima iz Filozofije zajedničkog dela

 

20:46h

još stotinak metara – još spore šetnje – do Stančića

 

sipao sam čistu vodu u vazu sa belim cvećem

 

toliko mnogo večeri sam sam

 

ostala mi je još jedna kajsija

 

milina muzike

                     

strpljenjem čekam blaženstvo

 

lepota – belo cveće me voli

 

sve pupi životom

 

očiju punih suza

 

 

 

 

 

KO-INCIDENCIJA JE BOG

1644. dan
2. jul 2009.

46327 - 46359

blaženstva

 

 

hodam polako

 

lečim se

 

slabost sam

 

lečim Te

 

brigo izađi iz mene

 

vrtenje u glavi izađi iz mene

 

mislim na reč ko. lepa mi je. ko-incidencija je Bog

 

piše mi se iako ne znam šta da napišem

 

zaista je uživanje ovo sporo hodanje

 

kao da sam more

 

umrljao sam ruke prezrelim ringlovima koje sam pokupio sa zemlje – i

 

Aleksandra Vrebalov

 

sretoh je slučajno kao i pre godinu dana

 

ko-incidencija je Bog

 

sve piše Bog

 

detalje peva Bog

 

nesebičnost je bogatstvo

 

postojanje me peva

 

što sekundastije to večnije

 

sa juga se naoblačuje

 

volim Te

 

naoblačilo se i rashladilo

 

vazduh se komeša

 

vazduh voli da se ljubi

 

kupio sam preslatke prezrele jeftine kajsije i breskve

 

čarobna formula – najjeftinije je najbolje 

 

kao i sinoć i večeras kratka šetnja po kraju

 

majka i sin piju vodu iz tek otvorenih flašica

 

čistač ulice govori nekome da su pored kontejnera bačene dve fotelje

 

dok gledam ovu ženu koja mi dolazi u susret mislim na Svemir 

 

uživam u ovom dugačkom zidu fudbalskog terena Hajduka sa Liona

 

evo već čuvenih poslednjih sto metara do Stančića

 

ej ej živote – kaže kuvar radnicima sa kojima

stoji ispred kuhinje restorana domaće hrane Hajduk

 

 

 

 

 

ŠIZOFRENIJA

1645. dan
3. jul 2009.

46360 - 46392

blaženstva

 

 

 

znaš koja mi je dijagnoza iz 2004. sada sam saznala. šizofrenija

rekla mi je telefonom u nedelju a ja to zapisujem u petak

 

šizofrenija je krik ljubavi za jednom jedinom ljubavlju

 

šizofrenijo moja cvetaj u jednom

posvećeno bubamari koja mi je uletela u sobu 

 

17:18h

dan je već izmakao a tek sam krenuo na most

 

vrti mi se u glavi

 

zanosim se

 

pesak mi je u glavi – ako se to tako kaže

 

izašla mi je groznica na donjoj usni

 

iscrpljen sam

 

spava mi se

 

dobro je ovo nikakvo pisanje

 

samo sam pisanje i ništa više – kaže mi pisanje

 

posle mosta mi je malo bolje

 

uvek mi je posle mosta lakše

 

obavio sam još jedan dnevni zadatak

 

posle svakog blaženstva mi je lepše

 

blaženstvenije

 

kao sa travom

 

kao da je niklo

 

možda ovo Tebi nije dovoljno ali meni je spasonosno

 

možda ovo Tebi nije lepo a meni je prelepo

 

ništa lakše nego napisati neko blaženstvo

 

ništa lakše jer to je najteže

 

ništa lepše jer to je najlepše

 

ništa lepše jer to je dobro

                                                                                 

ja sam umetnost ovog pogleda

 

žena je počela da viče i svojom energičnošću je

uspela da povrati novčanik koji su joj upravo ukrali

 

prvi put ove godine vidim na ulici kuvan kukuruz

 

mislim o mom uspehu

 

moj uspeh je uspeh Boga

moj uspeh je što sada pišem o uspehu

moj uspeh je uspeh svih bića pre mog uspeha

moj uspeh je da svet uspe u meni a ne ja u svetu

 

na pijaci

raženi hleb 45 dinara

tri paprike 30 dinara

četiri paradajza 30 dinara

jedan krastavac 10 dinara

800 grama bresaka 30 dinara

 

u prodavnici

krem sir 28 dinara

krem maslac 44 dinara

kisela pavlaka 41 dinar

majonez 30 dinara

kisela voda 38 dinara

 

zanosni smiraj pesme

 

 

 

 

SVE U OVOJ KNJIZI JE SVE VIŠE JEDNA JEDINA PESMA

1646. dan
4. jul 2009.

46393 - 46425

blaženstva

 

 

nekom negde nekad nekako ni zbog

čega nekoliko nekakvog ničijeg ništa i nešto

 

hodam. pokušavam da se opustim. prija mi

 

kada bi mi glava bila u nečijem toplom krilu

tako bih počeo da drhtim da bi se Svemir protresao

 

Miroslav Mandić

Miroslava Mandića

Miroslavu Mandiću

Miroslava Mandića

Miroslave Mandiću

Miroslavom Mandićem

Miroslavu Mandiću

 

Ti

Tebe

Tebi

Tebe

Ti

Tobom

Tebi

 

Bog

Boga

Bogu

Boga

Bože

Bogom

Bogu

 

Bogom sam ja ja

 

Bogom sam ja Tii

 

Bogom sam ja sve

 

Bogom sam Bog

 

različiti detalji istog potvrđuju isto

 

zemlja u meni hoda

 

okean preplivava sebe u meni 

 

nebo prebiva u meni 

 

uživam u prepoznatljivom. žudim za neprepoznatljivim

 

pitaš li me – već sam Tii odgovorio

 

hvala prijatelju – a kada me je prepoznao

rekao mi je hvala druže – moj ulični harmonikaš

 

danima bih plakao kao reka

 

mršava. iščašenog kuka. dubokog glasa 

mlada devojka deli reklamni materijal prolaznicima

 

nisam dobro ali i to je dobro. sve je dobro – sve je lepo

napisao sam danas u jednom mejlu i dobro je što sam to napisao

 

počinje da grmi. grgolji nebo

 

nosim hranu u ruci – sramim se zbog toga

 

ovo blaženstvo će osetiti onaj ko mu posveti svoj život

 

moj život pripada svakome ko mi posveti svoj život

 

moje delo pripada svakome ko mu preda svoj život

 

posle popodnevne kiše u predvečernjoj šetnji 

 

uživam u drveću pored kojeg prolazim

 

osvežen vazduh posle kiše me zanosi i opija

 

posle dugo vremena nisam pio. preslab sam za subotnje vino

 

umesto vina gledam veliku krošnju starog oraha

 

počinje da pada kišica. pijan sam i bez vina

 

nije logično sve što je logično jer je mnogo toga i melodično

 

uh kako lepo grmi. vidim kako pljusak sa dna ulice dolazi

ka meni. sklonio sam se pod jedno drvo i uživam u pljusku

 

 

 

 

 

 

ISTO UZBUĐENJE

1648. dan
6. jul 2009.

46426 - 46458

blaženstva

 

 

prepoznajem – počinjem

 

ponekad mi je teško da nešto napišem jer ne koristim zareze

 

korica hleba u ustima

 

divne reči o molitvi. pticama. net-teatru

 

molitva je orgazmička ptica

 

jedno krilo je molitva. drugo krilo je orgazam

 

orgazam je molitvena ptica

 

volim ove reči kojima sve volim

 

sve se može reći rečima pa i to da se sve ne može reći

 

sve nekako dođe na isto

 

zaista bi trebalo da operem vrata i prozore

 

hvala vodi

 

hvala smirenju

 

svemu hvala

 

 

sve

je

preobraženo

ovom

pesmom

 

 

ljubim Te slaba cirkulacijo

 

radujem se jer ću uskoro izaći napolje

 

Bogu mio – svima mio

 

korisno tako brzo postaje beskorisno da

jedino beskorisno ima korist od korisnog

 

beskorisno je lepo po sebi

 

blagi osećaj Tvojoj duši

 

voleo bih da još nešto saznam o Milici Rakić

saznao sam i uživao u njenim rečenicama i radovima

 

mislim o tome kako je nastalo pisanje

 

reč je zapevala stvorenom

 

jedna reč je bila dovoljna za sve

 

sa dve reči je nastao tekst

 

idem

 

idem Tebi

 

u starim tekstovima se oseća besmrtnost i radost zbog teksta samog

 

tu radost i uzbuđenje osećam sve više

 

kao da o ničemu drugom i ne pišem nego samo o tom uzbuđenju

 

pišem. pišem Te

 

deda nisu Vam te dobre – rekao mi je jedan od Cigančića

dok sam podizao breskve sa zemlje. ne sećam se kada mi

je neko prvi put rekao dečko mladiću čoveče – čiko. ali

danas mi se prvi put u životu neko obratio sa deda

 

 

 

 

 

SVITAK

1649. dan
7. jul 2009.

46459 - 46491

blaženstva

 

 

krenuo sam na most. naoblačilo se.

kažu da će posle podne biti pljuskova

 

počinje da grmi

 

blaženstva pišem na belom svitku od papira

 

pokloniću ga Sofijinom sinu. tako zovem Vladimira Macuru

 

tako mi nešto dođe da te ja ubijem – kaže stara Ciganka svom unuku

 

kao i svakog dana ubrao sam nekoliko višnjica sa

drveta u dvorištu kuće broj 27 u ulici Milana Rakića

 

moram da pišem sitnijim slovima da bi

mi stala sva 33 blaženstva današnjeg dana

 

nikada u životu nisam video ovako rascvetalu čuvarkuću

 

verujem u minimalne promene

 

maleno vaskrsava

 

mišljenjem ljubljenja

 

volim očeve koji se stide pred svojim sinovima

 

zvao me je Vladimir. videćemo se za sat vremena u poslastičarnici

 

ja sam umetnost u ovom vrapcu

 

pesma virusa i bakterija

 

nazvala je Violeta i rekla da je upravo videla jak blesak munje

 

uživam da pišem šakom

 

pisanje je plesanje šake

 

mislim šta da napišem i ne mogu ništa da smislim

 

pisanje nije smišljanje

 

pisanje je lepota kojoj se peva

 

nedostajuće

 

video sam Lazara Stojanovića u prolazu. gledali smo se u oči.

pogledom ljubili. nije me prepoznao i nismo se javili jedan drugom

 

sve mi je lepše što se stidim

 

u poslastičarnici sam ostavio knjige

za Sofijinog sina i sada žurim na most

 

poštovanje Mandiću poštovanje – rekla mi je

lepa žena a ja nisam mogao da se setim ko je

 

nazvala me Jelena Bešir i rekla da me je u trenutku

kada mi je poslala sms poruku ugledala kroz prozor

autobusa dok si nešto pisao po velikom papiru

 

volim događaj pisanja i pisanje događaja

 

malo ću zakasniti u poslastičarnicu

 

juče je Sava bila mutna. danas je zelena

 

mislim na Lazara i na ženu koja mi se javila

 

zapara je. kiša nije pala. ali će padati

 

sada ću blaženstva izdiktirati u diktafon a svitak ću ostaviti Vladimiru

 

 

 

 

 

50. PUT PO 33 DANA

1650. dan
8. jul 2009.

46492 - 46524

blaženstva

 

 

ako me osetiš živa si. ako me misliš večnost si

 

zvoni tramvaj

 

hodam sa Ivanom. sve vreme pričamo. ne pišem

 

Ivana je ušla u galeriju da vidi radove

Milice Rakić a ja je čekam oslonjen na kameni zid.

 

uživam u vetru

 

u cveću na prozorima iznad galerije

 

volim kada se toliko izmorim da i ne primećujem da sam u nešto zagledan

 

ovih dana ću čitati o komunizmu i ateizmu. pogotovu o anarhizmu

 

volim da čitam kao što jedem voće

 

Ivana izlazi. nastavljamo hodanje

 

volim ovo neobavezno špartanje ulicama

 

zevzečenje

 

lekovitu bezbrižnost

 

očaravajuću bezrazložnost

 

gledam u granje

 

prijatelji smo

 

neko je sa zgrade skinuo spomen-tablu Anuški i Ljubomiru Miciću

 

rastao sam se sa Ivanom. idem na pijacu

 

prelazim ulicu i pišem ovo blaženstvo

 

ulazim u pijacu. mirišu breskve

 

kupio sam paradajz krastavce i paprike a sa

tezge pokupio prezrele i ostavljene breskve

 

kupio Republiku

 

naoblačilo se. grunuće

 

volim Cigane. užasno je što je vlast ovih dana

nekoliko njihovih siromašnih naselja ogradila žicom

 

lastama i krošnjama Te ljubim

 

polako Bulevarom uzbrdo

 

ja sam velika umetnost koja hoda

 

ja sam veliko pevanje u hodanju

 

ja sam besmrtna lepota i besmrtna dobrota u Tebi

 

lepljiv sam od znoja

 

uživam u živim ogradama i njihovoj snazi

 

kada sam odlazio na most video sam ovu

gumicu na asfaltu a sada smo već poznanici

 

umor me odmara

 

 

 

 

 

NOKIA 3110

1651. dan
9. jul 2009.

46525 - 46557

blaženstva

 

 

hodam. gledam. ljubim

 

 

nigde

i

nikada

ovakva

pesma

nije

napisana

 

 

ošišao sam se

 

mislim na siromašnog mladića u čijim sam očima video sreću

 

udario sam glavom o saobraćajni znak. nije poetično ali je pesma

 

pesma je život životu

 

u ogradi mačići sklupčani oko mačke

 

jako volim cvetove prkosa

 

univerzum prelaska ulice

 

staru prodavnicu Bombondžija u Gavrila Principa 12

 

stanje pesme je stanje ljubavi

 

klasika – sedim na stubiću i čekam zeleno

 

klasika – sunce mi greje leđa

 

klasika – Tii

 

lepim načinom lepo

 

lepo lepim načinom

 

da svakoga koga pogledam ozarim

 

toplo veče. vraćam se sa mosta

 

ceo dan sam proveo kupujući mobilni telefon

 

Ivana mi je pomagala. ne volim da radim takve stvari

 

kupio sam model nokia 3110. pre njega

me je sedam godina služila nokia 3310

 

ovaj mobilni je u boji i sledećih dana će me radovati

 

nekoliko meseci unazad sam odvajao

novac u koverat na kojem je pisalo

novac ljubavi za mobilni ljubavi

 

ostalo mi je 50 evra. stavio sam ih u koverat na

kome sam napisao novac ljubavi za kompjuter ljubavi

 

gladan sam i umoran

 

uživam u sporom povratku u Stančić

 

uživanjem i sporošću lako pišem

 

uživanjem se lepota svake reči uvećava

 

uživanjem se reč pretvara u melodiju

 

ništa ne mislim – samo me peva

 

kesa sa kutijom mobilnog se njiše i njen zvuk me podseća na šum mora

 

prija mi zelena svetlost na semaforima

 

dan je bio prohladan ali je noć topla.

veče će mi proći u prebiranju po novom telefonu

 

 

 

 

 

ANARHIJA ISTOVETNOSTI

1652. dan
10. jul 2009.

46558 - 46590

blaženstva

 

 

jaizam

 

jesamizam

 

tiizam

 

samo reč

 

samo jagoda

 

lepota anarhije je u istovetnosti

 

noćas sam do dva sata prebirao po mobilnom

 

još me okupira. ne mogu da savladam način njegovog rada

 

Jelena Bešir je ušla da vidi radove Milice Rakić a ja je

kao i pre neki dan Ivanu čekam oslonjen na kameni zid

 

i danas uživam u cveću iznad galerije

 

zgrada u kojoj je galerija je zadužbina

Luke Ćelovića Trebinjca i Milivoja Jovanovića

 

sat na novom telefonu se slabo vidi. kupiću

ručni sat. posle osam godina ću ga ponovo nositi

 

pedometar. novi telefon. ručni sat. sve su to

pripreme za prvi januar 2010. početak Pupoljka

 

spuštam se niz Bulevar. sunce mi sija u lice. uskoro

ću se videti sa Violetom. pomoći će mi pri kupovini sata

 

pre podne sam pomislio da napravim spisak onih koji najlepše pišu

 

mislio sam i o kružnoj strukturi koja bi mi pomogla da

otkrijem 3333 ljudi kojima ću se poklanjati do kraja života

 

evo onih koji najlepše pišu

 

Gertruda Stejn

 

Lao Ce

 

Vilijam Karlos Vilijams

 

Majstor Ekhart

 

Ludvig Vitgenštajn

 

Džon Kejdž

 

Robert Valzer

 

Fernando Pesoa

 

Ronald Leing

 

Čarls Bukovski

 

Konstantin Ciolkovski

 

Samjuel Beket

 

Franc Kafka

 

Tomas Bernhard

 

Miloš Crnjanski

 

Dejvid Henri Toro

 

 

 

 

 

SAMOĆA HEROJSTVA

1653. dan
11. jul 2009.

46591 - 46623

blaženstva

 

 

umro je Jaroslav Supek

 

 

pesma

o

sedam

ubranih

višanja

 

 

12:10h

dvanaest i deset pokazuje mi novi ručni sat

 

jučerašnjem spisku onih koji najlepše pišu dodajem

 

Jevanđelja

 

Venedikt Jerofejev

 

Blez Sandrar

 

tužne oči ovog čoveka

 

brkovi ove mačke

 

sve je prolazno i otuda večnost ovih reči

 

ne uzbuđuje sve nego jedno

 

ako me voliš hodaš uspravno spokojno i sa osmehom

 

lepo je sve videti jednim pogledom

 

milovati jednim dodirom

 

ljubiti poljupcem

 

subotnje predvečerje

 

divlji konji

 

srce mi je ispunjeno hrabrima

 

vidim sebe – izlazim iz Stančića

 

jednog dana – već sada – vetar u granama

 

grudi sam klonulih

 

svako ko se bori uspeva u meni

 

četiri roze ruže u dvorištu

 

blage oči sedokosog čoveka

 

pod prstima mi je lepota ovog predvečerja – pale se ulične svetiljke

 

sam – sva bića su ovde

 

sam – sve ljubi jedno drugo

 

pored kontejnera jedanaest starih belih prozora

 

žena i muškarac puše – dele uživanje – hvataju se za ruke

 

mistik sam – anarhist sam – voleti jedno drugo

 

sporo hodam. vetrić mi zaleluja kosu. gledam večnost

 

svetlost ulične svetiljke se presijava na električnim žicama

 

lepo veče za šetnju – kaže mi čovek koji gura kolica

 

 

 

 

 

PESMA ORGAZAM

1655. dan
13. jul 2009.

46624 - 46656

blaženstva

 

 

niz Bulevar u ponedeljak

 

u jednom dahu

 

jednim korakom

 

kamen za koji sam zapeo

 

svežina jutra se povlači pred vrućinom

 

dok čekam u hladu

 

samo započeto

 

neprestanim divljenjem

 

neka i buke

 

već druga trudnica

 

nada u očima stare prosjakinje

 

ne pripadam nikome – u meni je sve

 

krv mi se poželela ovih crvenih ruža

 

plava ruža – krv svih bića

 

Tvoja topla butina

 

uživaj u ovom događaju

 

još jedno zapinjanje o pesmu

 

mlada ramena

 

12:00h

podne – kaže mi moj novi sat

 

teško meni kad moram da idem da

prosim – rekla mi je druga stara prosjakinja

 

u meni je sve jer kažem da je sve u meni

 

sunce u ovim rečima

 

flaša sa vodom u ruci devojke

 

zalogaji peciva u ustima dečaka

 

kada nešto pogledam – osetim – to gleda mene

 

kada lepo gledam – gledano me lepo gleda

 

kada lepo pišem svakome je lepo

 

spisku onih koji lepo pišu dodajem

Nikolaja Berđajeva

Vasilija Rozanova

Luj-Ferdinand Selina

Henri Milera

 

spokojnom jebanju u slavu

 

da bi Bog mogao da postane sve što preostaje

svako mora da postane Bog – Edgar Alan Po

 

svi ovi ekseri zaboravljeni u sivom zidu

 

gledao me je – kada sam ga pogledao sklonio je pogled

 

zubi u njenom osmehu

 

 

 

 

 

AUTOPOIESIS

1656. dan
14. jul 2009.

46657 - 46689

blaženstva

 

 

lepim licem prolaznice

 

neprestanim mislima o pupoljku

 

sutrašnjim kupanjem

 

samoostvarenjem i samoodržanjem

 

putem ruže i ružom puta

 

stvaranjem nestvorenog

 

ljubljenjem hraneći

 

hvaleći hvaleće

 

letećim cvećem

 

decom ulica

 

prvim mirisom lubenica ove godine

 

onim vodoskokom

 

rečima u prolazu – veruj mi da sam se Bogu molila?

 

i čime i kome

 

majkom ljubavnicom

 

pre svih – poslednjim

 

rečima đubretara koji veselo vuče kontejner

smrdi đubre da umreš. neće da se pokvari

 

plavim žilicama na površini kože o

kojima sam već nekoliko dana želeo da pišem

 

uhom koje se privikava na nove zvuke

 

brodom koji uplovljava i vrućinom kojom se posvećujem

 

mislim na most – živim od njega

 

rečima za konje i kolsku opremu koje sam

zaboravio i konjima koje ću zauvek voleti

 

jezikom kojim oblizuje ugao usana

 

i prvom i drugom glistom koje ugledah

 

sladoledom koji polizah

 

golubovima koji se gnezde

 

ritmovima koji se nadovezuju. melodijama koje traže jedna drugu

 

oni koji lepo pišu

Margaret Diras

Ed Rajnhard

 

nekim ko je blag nekom ko je blag

 

lelujavim pokretima me je zanela

 

kako joj je tek duša lepa

 

tek um

 

još lelujam

 

 

 

 

 

PRVO KUPANJE OVE GODINE

1657. dan
15. jul 2009.

46690 - 46722

blaženstva

 

 

vreo letnji dan. krenuo sam na most pa na kupanje

 

miriše vrućina

 

 

pesma

je

bog

 

 

Bog je pesma

 

da nije sve u meni ne bih mogao živeti

 

da sve u meni nije jedno ne bih mogao pevati

 

gledam u njeno dupe i izgovorim bajka

 

kurac – volim da se zna sve o meni

 

pička – volim da ljubim sve

 

opet mi ruže uzburkavaju krv

 

ne šta-ko-kako-zašto je neko ili nešto – nego šta-ko-kako-zašto sam ja

 

ne šta-ko-kako-zašto je jabuka – nego šta-ko-kako-zašto sam ja jabuka

 

ne šta-ko-kako-zašto je gramatika

nego šta-ko-kako-zašto sam ja gramatika

 

posle godinu dana ponovo na kupanje

 

blizu sam Dunava – uzbuđenje raste

 

kroz korov pa preko pruge

 

ograda je na jednom mestu probijena – prečicom ću

 

pored reke je mir – drugačiji život teče rekom

 

miriše voda. mutna je

 

šume talasi

 

čovek je srećno biće

 

prvi put kupanje ove godine. prvi put je uvek herojstvo

 

u hladu drveta skidam odeću

 

izuo sam sandale. skinuo pantalone. skidam sat i prstenje.

narukvice. ogrlicu. naočare. majicu. go sam. samo u kupaćim gaćicama

 

stavljam naočare za plivanje i čepiće za uši

 

hodam bos – dete sam

 

stojim u vodi. rashlađujem se

 

izašao sam iz vode. jako sam uživao a sa mnom su uživala i sva bića

 

hodam bez majice. posle kupanja sam slobodan

 

vraćam se u Stančić istim ulicama kao i prošle godine. svako leto je isto

 

sreću prvog kupanja delim sa ružama pored kojih prolazim

 

kupanje je najvažniji posao

 

i

disanje

i

hodanje

i

pevanje

 

 

 

 

 

OVO U OVO

1658. dan
16. jul 2009.

46723 - 46755

blaženstva

 

 

ovim rečima počinjem i zastajem

 

neka se oseti

 

zastao sam

 

nastavio

 

nastavljam

 

sve se jedno na drugo nastavlja

 

Bili Holidej na Gvendolin Bruks Gvendolin Bruks na Čarlsa Bukovskog

 

dan na dan

 

košulja koju sam skinuo i košulja koju sam ponovo obukao

 

najobičniji život najuzbudljiviji život

 

najobičnije pisanje najlepše pisanje

 

samo vazduh

 

svetlost vazduha

 

stopala na zemlji

 

današnje kupanje u reci

 

imena onih koje volim ukucao sam u

telefon da me podseti na njihove rođendane

 

pišem jesam – jesam pišem

 

jeste – lepo je

 

mrav na kamenu

 

obojica se smeše

 

on jede ringlov. ona prstom miluje nos

 

prelazim u hlad

 

pčele oko cvetova lavande

 

crkvena zvona i bele ruže u porti

 

večna običnost je mila večnom

 

ponovo prelazim u hlad

 

ovo je četvrto leto u kome se kupam na

Dorćolu gde se osim mene kupaju još samo dvojica

 

reka je dobra

 

dok mislim o jeziku jedan leptir sleće na haubu automobila

 

namerno se ubodem na bagremov trn

 

uživao sam u kupanju. volim da se potapam u reku i

da pod vodom razmišljam o oblicima koje ću stvarati

 

na ulicama je nekoliko stepeni toplije

nego pored reke a kontejneri zaista jako smrde

 

važno je da se što više odmaram i ispraznim

 

 

 

 

 

VELIKI ISTORIJSKI DOGAĐAJI

1659. dan
17. jul 2009.

46756 - 46788

blaženstva

 

 

preklopila je usnu preko usne i pretrčala ulicu

 

žuti kamion za odvoz šuta i smeća

 

raširila je noge a ruke je pružila prema unuci

 

perač automobila sedi ispred perionice i jede sendvič

 

ispred vulkanizerske radnje žuta i plava dizalica

 

ubrao sam nekoliko crvenih višanja i

ubrljane ruke obrisao o crvenu majicu

 

žena spava u parkiranom automobilu

 

snažni muškarac se naglo okrenuo za njom

 

dan bez vrabaca i nije neki dan

 

volim da se kupam zemljom vodom vazduhom i svetlošću

 

jedan suvi list mi je pao na teme

 

ona povlači dim cigarete a on sa njegove otresa pepeo

 

stidi se da razmeni novčanicu pa to radi jako napadno

 

malo toga tvrdim da bih tvrdio ono u šta verujem i što volim

 

u hodu ga miluje po leđima – tvrdim – to mu prija

 

konj je jako lep

 

ljubav sam u Tvojim grudima

 

volim Te vazduše

posvećeno svim ljudima sa posebnim potrebama

 

uspešan anketar i danas popunjava svoje liste

 

još više volim svakoga koga sam voleo

 

predložila mu je da krenu levo a on je

rekao desno i ona se sa tim lako složila

 

žene pletu i prodaju svoje radove u Bezistanu

 

ispred ovih pokretnih stepenica u prolazu je uvek mokro

 

dok mislim o prepoznatljivom u susret mi dolaze dve stare bliznakinje

 

ne volim efektno

 

volim sve pa i efektno

 

perači prozora – moje kolege

 

ko-lega sam svakom ko-jeste

 

mladi japi hrani uličnog psa

 

mačkica se tegli

 

nosim fotoaparat u ruci da se futrola osuši od znoja

 

prvi i poslednji put pišem ovo 46787. blaženstvo

 

sve je uvek prvi i poslednju put

 

 

 

 

 

ZAMOLIO SAM JE DA MI ZA SVOJ TRIDESET ŠESTI ROĐENDAN DONESE REČI PORED KOJIH PROLAZIM SVAKOG DANA

1660. dan
18. jul 2009.

46789 - 46821

blaženstva

 

 

prepisujem reči Svetlane Velmar-Janković

pored kojih Miroslav prolazi svakog dana

srećan ti rođendan Violeta Jovanović

 

zastanite

 

za čas

 

vi koji prolazite

 

na ovom mestu se

 

do nedelje

 

6. aprila 1941. godine

 

nalazila Narodna biblioteka Srbije

 

tog dana je

 

u rano jutro

 

počelo bombardovanje Beograda

 

prvo je raznesen mir

 

a zatim je

 

na Kosančićevom vencu

 

zaplamtela Narodna biblioteka

 

danima su goreli drevni pisani spomenici

 

stare i nove knjige

 

spisi i pisma

 

dokumenti i novine

 

danima je plamen uništavao

 

svedočanstvo o postojanju i trajanju jednog naroda

 

danima je vatra gutala stoleća istorije

 

sažeta u slova

 

plamen se

 

najzad

 

preobličio u žar

 

a žar u pepeo

 

na ovom mestu se od nedelje

 

6. aprila 1941. godine

 

nalazi pepeo velikog dela istorijskog pamćenja srpskog naroda

 

zato zastanite

 

za čas

 

vi koji prolazite

 

 

 

 

 

HVALA NAPISANIM PESMAMA

1662. dan
20. jul 2009.

46822 - 46854

blaženstva

 

 

iz ovih reči mi izvire snaga za dalje pisanje

 

prošle noći mi se zapušilo i bolelo me

desno uvo. ove noći mi se zapušilo i levo

 

sve lakše gubim snagu

 

prešao sam na drugu stranu ulice da ugrejem gole noge u sandalama

 

da ne treba da pišem današnja blaženstva

u ovakvim stanjima ih ne bih ni pisao

 

nadam se da će mi pomoći kapi za uši koje sam kupio

 

da ne treba da idem na most ovakav ne bih ni hodao

 

da ne treba da živim ne bih sada pevao

 

pevanjem živim

 

taksista ne može da odvoji oči od njenog dupeta

 

neka i nikakav budem radost svemu

 

neka i nikakvom sve bude meni

 

i kada ne pišem pesmu to je pesma

 

devojka uživa u dečijoj ljuljašci

 

žuti pas glođe drvo ležeći u travi

 

 

ovako

počinje

jedna

pesma

 

 

oprez

moguć

je

odron

fasada

napisao sam pesmu od ovog upozorenja na zgradi broj 35 na Terazijama

 

 

bez ikakvih namera napisano

 

ljudi mi dolaze u susret

 

sa suncem na čelu hodam po sredini ulice Vuka Karadžića

 

ti od svakog blaženstva napraviš pesmu

zamišljam kako mi neko govori

 

svako moje blaženstvo i jeste pesma

kažem svakom i svemu

 

pretrčao sam ulicu ispred plavog automobila

 

devojčica trči kroz travu držeći slamnati šešir

 

samim tim nastanu

 

ova devojka je zastala ispred reči koje mi je Violeta prepisala u subotu

 

neprestanim oblikovanjem neprestanog

 

ovako bih mogao nazvati ono što se nikako ne zove

 

jedna dobra rečenica je isto što i dobra pesma

 

nežno ga je poljubila u slepoočnicu

 

hvala zapušenim ušima. hvala uzroku zapušenja

 

Duško Pejin mi je pričao o njegovom

učitelju Meštre Žoao Grandeu i parkuru.

 

setio sam se kako sam u tridesetim

trčao – nekad kao pas nekad kao konj

 

 

 

 

 

JEDNA SLAST

1663. dan
21. jul 2009.

46855 - 46887

blaženstva

 

 

nisam odoleo ovom paru golubova

 

ni ovom ispupčenju na asfaltu

 

zbog ušiju sam se stišao i ne kupam se što me još više stišava

 

kao nosorog

 

more sam

 

uši sam

 

pesma slonova

 

14:25h

kada ugledam prvog vrapca zapisaću taj trenutak

 

ne opisivanje – nego potvrđivanje

 

skrenuo sam u park zbog parka a ne da bih ugledao vrapca

 

14:30h

ugledao sam dva dok su sletala ka korici hleba u travi

 

ponekad trava više govori o vrapcima nego sami vrapci

 

ponekad pišem samo zbog glasa u rečima

 

ponekad pišem samo zbog boje glasa

 

otvorio sam usta – samo Tebe želim

 

sve vreme hodam sporo kao da se kupam

 

i danas Radost Zdravlje Sloboda Preobražaj

Odanost Ljubav Uspeh sa Mosta Svih Bića

 

automobil se zaustavio i ona je ušla nasmejana

 

ja – skromnosti radi

 

ja – srce svih ja

 

ja – konkretno udomljuje apstrakciju

 

ja – apstrakcija ljubi konkretno

 

ja – sve je dobro

 

ja – sve treperi

 

hodam – ja me hoda

 

pišem – ja me piše

 

ljubim – ja Te ljubi

 

u ljudskom društvu sam ništa da bih svima i svemu bio sve

 

ovaj vučjak me je podsetio da sam u detinjstvu voleo vučjake

 

žena drži pod ruku čoveka koji teško hoda i

veselo ga bodri a on se smeši stidljivo kao dete

 

odan sam deci koja su umrla od prevelike ljubavi za svet

 

ponovo vrapci

 

voće je slast koju cveće i povrće svima daju

 

 

 

 

 

SUNCEM – DA BOLJE ČUJEM

1664. dan
22. jul 2009.

46888 - 46920

blaženstva

 

 

ja sam samo Miroslav Mandić – sve ostalo si Tii

 

vetar vrelog dana

 

protivrečnosti potvrđuju

 

pitanje je ljubav

 

odgovor je nadovezivanje

 

stavovi pevaju

 

sada sam izračunao da ovim tempom hodam 3.333 km na sat

 

ala si moderan brate. znaš kako volim da te vidim.

ti si jedan od retko modernih – kaže muškarac muškarcu

 

ona ne hoda ulicom – ona plovi kao lađa

 

nepostojeće potvrđujuće

 

nagon – tako lepa reč

 

pupoljkom hodanje

 

pupoljkom Plava ruža

 

pupoljkom Plavi film

 

pupoljkom Knjiga hodanja

 

pupoljkom lice – sajt

 

pupoljkom pesma Miroslav Mandić

 

pupoljkom ja – stvaranje Miroslava Mandića

 

pupoljkom Bog

 

ko ili šta – Miroslav Mandić pesma

 

od koga ili od čega – Boga hodanja

 

kome ili čemu – Tebi svim bićima

 

koga ili šta – ružu put

 

hej – odanosti

 

s kim ili s čim – licem preobražajem

 

o kome ili o čemu – sebi pesmi

 

produžiću do one ulice iznad

 

majka i ćerka se smeju. radujem se kada se ljudi raduju

 

ovaj čovek nešto prebira u glavi

 

njene sveže petunije na terasi

 

pročitaš li ovo blaženstvo sa ljubavlju doživećeš ljubav za ceo Tvoj život

 

pročitaš li ovo blaženstvo sa podsmehom

desiće Tii se ljubav u ovom trenutku

 

sunce prija mom uhu

 

 

 

 

 

MIROSLAVOM MANDIĆEM – SREŠĆEMO SE MI PONOVO

1665. dan
23. jul 2009.

46921 - 46953

blaženstva

 

 

danas bez blaženstva – samo ljubav

 

vraćam se sa mosta. nisam napisao nijedno blaženstvo.

bilo je blaženstveno. hodao sam sa Brankom Zgonjanin

 

jaka je vrućina – jako dobro napisano

 

na ulici prvo grožđe ove godine

 

okrenem se unazad bez ikakvog razloga

 

otresa pepeo sa cigarete i briše znoj sa nausnica

 

značajne su ove reči

 

veliko je ovo znanje

 

držimo se za ruke. jedne su to ruke

 

večni je ovo brak

 

Bog

žrtva

stvaranje

 

više ima sveta u ovim rečima nego u celom svetu

 

više je vazduha u ovim rečima nego u vazduhu

 

sve ljubavi su u ovim rečima

 

ljubav je u ovim rečima

 

polako je u ovim rečima

 

lišavanjem

 

reč

 

dete reči

 

već sve reči

 

sve je oživljeno

 

Miroslavom Mandićem – svakog trena

 

Miroslavom Mandićem – svuda

 

Miroslavom Mandićem – svima i svemu

 

Miroslavom Mandićem – ljubav

 

Miroslavom Mandićem – večna umetnost

 

Miroslavom Mandićem – pesma svih bića

 

Neverovanje u dobijanju traženog od

Boga – hula je na Boga – Jovan Kronštatski

 

Miroslavom Mandićem – Bog

 

Miroslavom Mandićem – život

 

Miroslavom Mandićem – svet bez oruđa i oružja

 

Miroslavom Mandićem – Gertruda Stejn

 

Miroslavom Mandićem – Miroslav Mandić

 

 

 

 

 

Stranice