Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

420905

pupoljak

GROŽĐE LJUBAVI

2373. dan
1. jul 2011.

zahladilo

 

isto je

 

odmiče

 

ne miče se

 

za početak dovoljno

 

Petar mi je upravo rekao da se u blaženstvima i na

fotografijama mog lica svakog dana vide sve promene

 

nekad si stariji deset godina. nekad si mlađi deset godina

 

radujem se tome

 

sve se vidi i na travama

 

sve se vidi

 

sve se zna

 

ostaje samo dobrota

 

pre neki dan sam u Žarkovu video vinovu lozu sa puno

budućih grozdova kako se penje do petog sprata zgrade

 

kako je samo dobra ta loza

 

ne stidi se da se daje

 

ljudi se stide da vole

 

plaše se da sijaju

 

skrivaju se iza smeha

 

skrivaju se iza ironije i depresije

 

iza nadmoći znanja i navika

 

svet zavisi od svakog i to bi svako trebalo da zna

 

jedna žena bacila je svoje dvoje dece sa četvrtog sprata i sama skočila u smrt

 

potreslo me je to. u kojem je to užasu ona bila. saosećam sa njom

 

ljubi samo ljubi

 

preplivaj

 

ne podrazumevaj

 

zvone zvona podnevne ljubavi

 

svakog podneva zvone

 

ne odustaju zvona ljubavi

 

dobra su zvona

 

ljubav zvoni na svačija vrata

 

do svih spratova

 

penje se grožđe ljubavi

 

VELIKI USPEH

2374. dan
2. jul 2011.

kada je danas na Zemunskoj pijaci lepa Ciganka koja je

prodavala sunđere ugledala reč ljubav na mojoj slepoočnici viknula mi je

to je super. da li ti je to stvarno napisano. prišao sam joj i pokazao a ona

je rekla bravo to je najbolje što sam videla i onda je podigla palac da me

podrži a ja sam osetio najveći uspeh u mom dosadašnjem životu

 

uspesi moji

 

budući

 

trenutni

 

večni

 

uspesi svakog bića

 

vi ste Bog

 

Božiji

 

skromnost

 

stara monahinja i njena dva para ispletenih čarapa

 

moje lice pred Tvojim licem

 

nestajem u Tebi

 

ja sam žena koja me je danas pogledala

 

u trenutku mi se dala

 

u meni me pronašla za sebe

 

u sebi me oživela za sva bića

 

nepoznata

 

zauvek nestala

 

prelepa žena u Požeškoj

 

Tii me sada fotografišeš

 

fotografiši me tako da me vide sva bića

 

da vide kako ih ljubim

 

fotografiši moju ljubav

 

fotografiši ženu u Požeškoj

 

fotografiši Ciganku sa Zemunske pijace

 

stvori me besmrtnog

 

pevaj me večnog

 

i anđele i mog druga

 

fotografski aparat u Tvojim rukama

 

podseti me da Tii dovršim priču o izjebanoj ženi koja stvara mir u bićima

 

i muškarcu koji se izjebao i peva mir Svemiru

 

ozarenje

 

 

m

i

m  i  r  i  m

i

m

72. PUT PO 33 DANA

2376. dan
4. jul 2011.

na šumskoj sam stazi

 

uživam

 

vijuga

 

spušta se i diže gore dole

 

zavija iza drveća

 

na nekim mestima je prošarana korenjem drveća

 

ponegde je osunčana

 

kao veliki kit leži pored nje staro veliko izvaljeno stablo

 

uvek se na šumskoj stazi čudim kako je nastala

 

osećam ljude koji je prolascima održavaju

 

užom stazom sam se ulio u širu na kojoj mirišu još sveža konjska govna

 

šira staza je kao korito nekog strmoglavljujućeg potoka

 

zastajem i gledam mahovinu na severnoj strani drveta

 

tiho i preporađajuće je u šumi

 

ptičica me je ugledala i odletela

 

šume su isprepletene šumskim putevima

 

šuma me smiruje

 

prigrli

 

raduje se što sam u njoj

 

šumi šuma

 

šumi se šuma

 

veliki crveni leptir na trulom stablu

 

i žuti leptir sa crnim tačkama je tu

 

hoda po zemlji. pomera se. neprestano diže i spušta krila

 

lepo je leptirima kod trulog stabla

 

leptiri su čudesno lepi

 

lepota krhkosti

 

ovaj list me je podsetio kako sam deset godina crtao lišće

 

šuma smiruje mozak

 

šumska staza me je spustila u podnožje

 

izašao sam iz šume

 

mislim šumu

 

šuma sam


ŽIVAHNO KAKO

2377. dan
5. jul 2011.

želeo sam da pišem o nečemu ali mi je kocka rekla da ne pišem o tome

 

sada sam slobodan da pišem o bilo čemu

 

o istoj stvari u svakoj stvari

 

smiruje me Bahova muzika koju slušam

 

smiruje me dvanaesto elektronsko pismo

virtuelnog prosjačenja koje sam poslao

 

 svakim blaženstvom odmičem kao i svakim korakom

 

približavam se

 

nema kraja odmicanju i nema kraja primicanju

 

usmine žude za usnama

 

uzalud žudi za uzaludnim

 

neko negde za nekim negde

 

u svakoj čestici prepliću se svi delovi Svemira

 

prašina se skuplja na mom stolu

 

 

k

r

k r  h a k

a

k

 

 

grlim Te grlo

 

spava mi se a treba da krenem

 

dremaću u hodanju

 

treba da poboljšam disanje

 

kako primiti zemlju i zemlji vratiti

 

kako primiti vodu i vodi vratiti

 

kako primiti vazduh i vazduhu vratiti

 

kako primiti svetlost i svetlosti vratiti

 

kako neprestano biti živahno kako

 

kako primiti od zemlje i proslediti vodi

 

kako primiti od vode i proslediti vazduhu

 

kako primiti od vazduha i proslediti svetlosti

 

kako primiti od svetlosti i proslediti zemlji

 

ljubiti i samo ljubiti

 

kako primiti smrt i preobraziti je u besmrtnost

 

ljubiti i samo ljubiti

 

koračaj me

 

ljubi me

 

pevaj me

 

OVO JE PESMA

2378. dan
6. jul 2011.

ovo je pesma za

treći milenijum

 

ovo je pesma za

četvrti milenijum

 

ovo je pesma za

peti milenijum

 

ovo je pesma za

šesti milenijum

 

ovo je pesma za

sedmi milenijum

 

ovo je pesma za

osmi milenijum

 

ovo je pesma za

deveti milenijum

 

ovo je pesma za

deseti milenijum

 

ovo je pesma za

jedanaesti milenijum

 

ovo je pesma za

dvanaesti milenijum

 

ovo je pesma za

trinaesti milenijum

 

ovo je pesma za

četrnaesti milenijum

 

ovo je pesma za

petnaesti milenijum

 

ovo je pesma za

šesnaesti milenijum

 

ovo je pesma za

sedamnaesti milenijum

 

ovo je pesma za

osamnaesti milenijum

 

ovo je pesma za

devetnaesti milenijum

 

ovo je pesma za

dvadeseti milenijum

 

ovo je pesma za

dvadeset prvi milenijum

 

ovo je pesma za

dvadeset drugi milenijum

 

ovo je pesma za

dvadeset treći milenijum

 

ovo je pesma za

dvadeset četvrti milenijum

 

ovo je pesma za

dvadeset peti milenijum

 

ovo je pesma za

dvadeset šesti milenijum

 

ovo je pesma za

dvadeset sedmi milenijum

 

ovo je pesma za

dvadeset osmi milenijum

 

ovo je pesma za

dvadeset deveti milenijum

 

ovo je pesma za

trideseti milenijum

 

ovo je pesma za

trideset prvi milenijum

 

ovo je pesma za

trideset drugi milenijum

 

ovo je pesma za

trideset treći milenijum

 

ovo je pesma za

trideset četvrti milenijum

 

ovo je pesma za

trideset peti milenijum

 

NEGO

2379. dan
7. jul 2011.

hrska keks u ustima

 

topi se o nepce

 

prolazi kroz grlo

 

prvi gutljaj kafe

 

srčem gorko

 

to nisu moja čula to sam ja

 

prsti kojima kucam ovo blaženstvo nisu moji nego sam to ja

 

Tii nisi moja žudnja i Tii nisi Tii nego sam to ja

 

knjiga Silence Džona Kejdža koju mi je Vera poklonila nije moja knjiga nego sam to ja

 

moje misli nisu moje nego sam to ja

 

moje telo nije moje nego sam to ja

 

moj Jelen nije moj nego sam to ja

 

moje disanje nije moje nego sam to ja

 

moja planeta Zemlja nije moja nego sam to ja

 

moj Svemir nije moj nego sam to ja

 

moj prvi poljubac nije moj nego sam to ja

 

moj drug nije moj nego sam to ja

 

moje hodanje nije moje nego sam to ja

 

moja umetnost nije moja nego sam to ja

 

moja pesma nije moja nego sam to ja

 

moje mane nisu moje nego sam to ja

 

moja govna nisu moja nego sam to ja

 

moje reči nisu moje nego sam to ja

 

moj humor nije moj nego sam to ja

 

moje nego sam to ja nije moje nego sam to ja

 

moji snovi nisu moji nego sam to ja

 

moje poreklo nije moje nego sam to ja

 

moj ljudski rod nije moj nego sam to ja

 

moji konji nisu moji nego sam to ja

 

moja ponavljanja nisu moja nego sam to ja

 

moje ja nije moje nego sam to ja

 

moj Bog nije moj nego sam to ja

 

 

j

a

b

o

g

 

 

NEGO NEKO

2380. dan
8. jul 2011.

nežnosti moja jutarnja

 

krhka krhkosti

 

počinju vrućine

 

sve se zabeli od svetlosti

 

 

pesmo

moja

ni

ne

postojim

samo

sam

ti

 

 

živeti znači biti dostojan velikih života

 

živeti znači biti dostojan života svih bića

 

živeti znači biti dostojan samog života

 

život i ne postoji nego je uvek u nastajanju

 

večni početak

 

dva su razloga zašto ne izbacim neka blaženstva koja nisu dobra

 

prvi — iz pijeteta prema bednim ljudima koji govore ma da se ne baci

 

drugi — sve što je nastalo ima svoj razlog i samim tim je dobro

 

pomislio sam na današnju pesmu ja sam bog

koja čeka da je napišem i obradovao sam joj se

 

do sada sam ih napisao sto devet

 

gledam ih ispisane na stolu

 

na mnogim su tragovi svakodnevnog rada za kompjuterom

 

prosuto vino

 

krugovi od mokre tacne za čaj

 

izlizanost hartije od miša

 

treba samo da izdržim

 

da svakog trena budem početak i kraj

 

sve između kraja i početka

 

srcem da mislim

 

umom da ljubim

 

nogama da letim

 

 

s

k

r

o

s  k  r  o  m  n  o  s  t

n

o

s

t

i

 

 

sloboda ljubavi je u ljubavi za slobodu

 

ljubav slobode je u slobodi za ljubav

 

livada poljskog cveća

 

cvetaju leptiri

 

miriše bosiljak

 

neguj me neko

 

VIŠE NIKADA NEĆE BITI KAO ŠTO JE BILO BIĆE SAMO JOŠ NEPRIMETNO ISTIJE I ISTIJE

2381. dan
9. jul 2011.

devojka se sklonila da prođem. pogledao sam joj u lice i

rekao hvala. lice joj je u deliću sekunde sinulo Božijim osmehom

 

prelazim reskrsnicu preko crvenog. devojka na drugoj

strani ulice stpljivo čeka da se pojavi zeleno. kada sam joj

prišao rekao sam joj super je što stojiš. nasmešila se u bradu i

 osetila da ona nije baš budala okružena manguplukom ovog sveta

 

evo me za kompjuterom

 

krenimo rizlingom

 

grožđem i svetlošću

 

iz dubine zemlje sunčevom vatrom u njoj raste slast grožđa

samo me pij voljena

 

volim gorčinu žalfije

gutaj me

 

ja sam pelin u vinu

 

ja sam eliksiri svih vrsta

 

čovek na putu

 

žena u predelu

 

mirišem na more

 

svuda sam u svakom trenu

 

 

pesma

svih

pesama

 

 

kurva kurvama

 

kupio sam danas dvadeset četiri drvene bojice za tristo dinara

 

svaka boja je lepa

 

kako su samo slatki mali gušteri

 

radujem se četvrtku — 14. julu ove godine

 

večnom tenejdžerskom subotnjem bugi vugiju

 

hej jebote ja — pa to je već 17:04h

pa zar mora opet to tvoje jebote

 

skromnosti skromnosti — radosti moja najradosnija — čuvam Te skromnosti

 

nežno mislim na hladnu vodu Dunava

 

dođi da preplivamo Dunav ove godine kad mu se voda malo ugreje

 

da ga plivamo i preplivamo polako

 

plivajući ga i diveći mu se — predajući se toj velikoj vodi koja neprestano i obilno teče

 

sam Dunav uživa u toj velikoj količini vode koja teče

 

uzbuđuje me svako ko se daje

 

poštujem svakog ko daje svoj novac drugima

 

obožavam svakog ko razume da njegov

novac nije njegov i zato ga daje drugima

 

živim za svakog ko život daje svemu i svima

 

krv sam koja teče žilama svih bića

 

 

ljubim

te

ovim

pokretima

TARAŠ — LUČANI

2383. dan
11. jul 2011.

upojedinjujući se čovek ubija biće u sebi kojim se ujedinjuje

 

znoj ostavlja tragove soli na mom vratu

 

omašujemo se — slava Božija

 

pitaj me da Tii pričam o butinama

 

ne pitaj me jer ni prošli put me nisi pitala

 

crvene ribizle pored puta

 

kupus pod dolmom

 

pljusak po voćnjacima i povrćnjacima

 

Taraš

 

Lučani

 

misterijom se jebu i venčavaju prostori

 

mistrijom vaskrsavaju polovi u ljubavi Božijoj

 

izdašnost hleba nasušnog

 

nasušnost hleba nadnaravnog

 

ujedi me — ujedini se

 

predao sam se Tvom prepuštanju

 

sunčane uvale

 

neprikosnovena čednost

 

vapaj pevanja za jebanjem

 

jebanje vapaja za pevanjem

 

pevanje jebanja za vapajem

 

vapni me vapaje

 

milinom me umilno u sebe umili

 

svakom mojom porom se otvori

 

zgodnom prilikom preporodi se

 

joj sunčane uvale

 

plavetnilo

 

morsko

 

nebesko

 

okeansko

 

tako blizu a tako daleko

 

znoj mi se sliva niz grudi

 

klizi ka pupku


UTOČIŠTE I RADOST SVAKOM BIĆU

2384. dan
12. jul 2011.

hej 22500. danu mog života

 

hej danu koji si Tii dan samom sebi

 

gde Tii je noć danu moj

 

sve što je bilo do sada u ovom blaženstvu je

 

sve što će biti je u ovom blaženstvu

 

sve što je sada je u svakom blaženstvu

 

voleo bih da fotografišem malene guštere

 

na današnji ili sutrašnji dan pre četrdeset godina desio

se jedan od najvećih slomova i preokreta u mom životu

 

slavim Te vrućino

 

revolucijo nepovređivanja

 

gde god da ste sa vama sam odbegla deco

 

gde god da ste sa vama sam deco koja ste sama sebe ubila

 

kolenima ispovesti — kolenima iskupljenja

 

gde god da si Tvoja ljubav je izvor ljubavi svim bićima

 

tek ću hodati

 

tek ću ljubiti

 

tek stvarati

 

tek pevati

 

tek

 

već

 

sad sam se setio kako mi je u mladosti jedna žena rekla da je

za svaku ženu najveće prokletstvo da mu padne pored mene

 

to je za ženu isto ono što je za muškarca opičio sam kurcem o ledinurekla mi je 

 

isto je istom isto a istom je isto isto

 

 

a

me

vodi

ka

a

 

 

a

me

vodi

ka

vodi

 

 

stopala u nebu

 

očevi vole da jebu svoje

 

majke vole da se jebu sa svojim

 

stranac hoda po vrućini

 

monahinja

 

dolmom

 

elektricitetom

 

veštačkom inteligencijom ljubljenom

 

 

LJUBAV SEKSA

2385. dan
13. jul 2011.

hej 22501. danu mog života

 

prepoznaješ li me ludorijo moja

 

živa rečenico koja me oblikuješ i ljubiš

 

Tvoj sam

 

čednost čednosti

 

ritmovi svih ritmova

 

sloboda

 

bratstvo

 

jednakost

 

krug se vrti u krugu

 

istina se istini u istini

 

šuma je šumar šumi

 

Marija Magdalena

 

. — tačka

 

. — Gala

 

svemirski Tii mašem Nemanja Bjelogrliću

 

princezo prosjaka

 

prosjače princeza

 

šumar je odan šumi

 

mlade krave pasu u dolini

 

divljakuša s početka blaženstva svetim

jebanjem preobrazi se na kraju blaženstva u plemkinju

 

čeljusti odanosti

 

ovih dana se kupam dva puta dnevno

 

potapam

 

plivaš kao orka — kaže mi Mirjana koja se kupa u blizini

 

potapam se i mislim pod vodom

 

stvaram oblike mističkog jezika kome sam odan

 

mistički pesnik — muž umetnosti

 

pesnik mistike — žena umetnosti

 

šumaru odanosti

 

drvosečo prijateljstva

 

smrt je preobraženje

 

seks ljubavi

 

ČETRDESET GODINA JEDNOG ČOVEKA BOGA

2386. dan
14. jul 2011.

22502. danu mog života

 

pre četrdeset godina napravio sam prvu fotografiju

Jednog čoveka. danas sam napravio četiristo osamdesetu

 

prožima me seksualnost svih ovih godina mog života

 

prožima me seksualnost svakog bića

 

malopre sam pročitao kratak dnevnik

Jednog čoveka. evo nekoliko zapisa

 

juče sam se u Dunavu kupao po pljusku

 

svaku fotografiju Jednog čoveka treba napraviti veličine 50/35

santimetara i taj niz izložiti u prirodi ulici gradu reci vazduhu...

u ovom trenutku to je niz od 168 metara

 

bezrazložna nada mi je jedina nada

 

sam. odbačen. ostavljen. dečaštvu odan

 

ja sam čuvar ljubavi. čuvar ljubavi stvara ljubav

 

mirom i trajanjem stvaram ljubav

 

stanje ljubavi prethodi stvaralaštvu

 

pre dva dana sam izlepio fotografije Jednog čoveka

nisam to radio dve godine. delo je sve čudesnije. sve više postaje

živo delo. zahvalan sam Bogu jer mi je omogućio da i ja jesam Bog

 

ne znam kada sam postao Bog. kao što ne znam ni kada sam

postao čovek ali sada ovaj dnevnik nazvah dnevnikom Jednog Boga. u

ovom trenutku odlučujem da ime rada Jedan čovek promenim u jedan čovek bog

3. avgust 2008.

 

svršavaš mi u usta — Bože — jedini čoveče

svršavaj mi Bože u usta i nikad nemoj prestati

 

poslednja fotografija  jednog čoveka boga biće fotografija

mog lica odmah posle umiranja. ako bude nekog da je napravi

 

pružam Tii ruku Miroslave Mandiću koji si pre

četrdeset godina izložio svoje lice svim bićima

 

čudesno je tako obično

 

običnost najčudesnija

 

zaista nikada niko nije umro

 

zaista svaka ljubav obesmrti svako biće

 

zaista sam venčanje

 

zaista je svaka reč moje lice

 

zaista svakom biću želim uspeh

 

zaista je lice svakog bića lice Boga

 

zaista nema humora bez odricanja od humora

 

zaista plešem

 

zaista je moja pička lepotica

odana dečaku

 

zaista je moj kurac dobrotan

predan devojčici

 

zaista je nevažnost preporađajuća

 

zaista je neprimećenost božanska prisutnost

 

zaista je ljubljenje jedan jedini jezik

 

zaista je jedan čovek Bog

b

o

g

 

PLIVAJUĆI PEVANJE

2387. dan
15. jul 2011.

danu mog života

 

matematiko kalemljenja

 

vetar po goloj koži

 

divlji ringlov

 

okupaj se u svežoj vodi ovog blaženstva

 

znoj lije sa mene po celom telu

 

miluju me potoci znoja

 

miris dinja u svežini jutra

 

umetnost nadovezivanja

 

prezrelu kajsiju sam podigao sa asfalta i pojeo

 

gospodstvo je nepovređivanje

 

vrelina se zavlači u zgrade i stvari

 

umetnost nomadskog razgovora je jebeno dobra stvar

 

samo me pogledaj

 

evo Tii moje srce u rečima

 

evo Tii mora

 

doboko plavog

 

nauka-tehnika-ekonomija-profit

 

dete heroj

 

sloboda bratstvo jednakost svih bića

 

stvaranje ljubljenja

 

ljubljenje verovanja

 

verovanje bivanja

 

bivanje lutanja

 

lutanje ruže

 

ruža puta

 

put ja

 

sve više curi znoj

 

lije

 

kiša znoja

 

klizi mene po meni

 

volim Te prijatelju

 

grožđe nam zri

NOVAC KOJI SAM STVORIO PADA KAO TOPLA KIŠA NA SVA BIĆA

2388. dan
16. jul 2011.

ne očekuj od današnjih blaženstava ništa posebno

 

evo me

 

pomeram se celim telom

 

plačem

 

žabe moje volim vas

 

ugrejte se kolena moja

 

ljubim — ljubim Te — zato Tii kažem — Tii nisi dostojna moje ljubavi

 

ugrejte se stopala

 

miriše bosiljak

 

nežno mislim na maslinovo i suncokretovo ulje

 

jutros sam saznao da dolazi nova ekonomska kriza

 

da dolaze novi ratovi da bi skrenuli pažnju sa

bede i usput još više napunili džepove pobednika

 

ne odustaj ljubavi moja

 

 

zapevaj

pesmo

 

 

preporodi se pičko

 

probudi se kurče

 

ne bojim se pohlepe

 

ne bojim se nadmoći

 

kružim kružićima

 

novac svim bićima stvaram

 

juče sam igrao fudbal sa Mirjanom

 

dobra je bila lopta

 

danas me bole Ahilove tetive i pete i srećan sam

 

znanje o putu je ništavilo u odnosu na put

 

znanje o ljubavi je ništavilo u odnosu na ljubav

 

knjiga znanja je ništavilo u odnosu na znanje knjige

 

neprijateljice moja ljubim Te

 

subota je. ističe nedelja u kojoj nije bilo nikog da sa

njim proslavim četrdeset godina jednog čoveka boga

 

nepoznata moja proslavimo ovaj tren

 

čestitost prosjaštva srce mi para

 

zahvalnost siromaštvu

 

uzbuđenje dobrotom

 

 

bog

bogu

bog

RAD RADOSTI

2390. dan
18. jul 2011.

ko god želi da bude u sada neka bude u mojim blaženstvima

 

sad vetra

 

sad orgazma

 

sad pravde

 

sad bezbrižnosti

 

sad bezrazložnosti

 

sad teških grudi

 

sad plavih žilica butina

 

sad daje svoj život svakom sad

 

svaki Jovan

 

pesma šuljeva

 

ljubav za skvrčena stopala

 

odanost velikim areolama

 

dečačko herojstvo svaku devojčicu očisti od važnosti

 

samoća devojčice približi svakog dečaka ljubavi

 

zemlja se raduje da rađa

 

drveće se raduje da se propinje

 

nešto žudi da bude pogledano

 

ja sam svejebačina — jedini lek protiv ljubomore — jedna jedina ljubav

 

volim da orem Svemir

 

volim da ližem nelizano

 

volim da prigrlim neprigrljeno

 

evo Tii jedne od bezbroj kombinacija jednog jedinog

 

srećan rođendan mojoj dvadesettrogodišnjakinji

 

šaljem Tii radost mog tela koje se uvija oko Tvog tela dok slušam ovu muziku

 

ovo ja plivam pod vodom

 

ovo se potpisujem pod Svemirom

 

ovo klečim u Tvom srcu ljubeći sva bića

 

ovo kličem svim klicanjima koja su spasila ljude od učmalosti

 

volim da ljubim jer ljubljenju nema kraja

 

volim da jebem jer jebanja nema bez ljubavi

 

volim da sam jeban jer jebanosti nema bez vaskrsenja

 

volim što pevam i ovo blaženstvo

 

sve se svemu podaje

2391. dan
19. jul 2011.

kroz otvoren prozor dopire vrelina dana

 

kažu da će večeras zahladiti

 

spavam go ali se znojim celu noć

 

sve je dobro. i hladnoća i toplota. i kiša i sneg. i vetrovi

 

svaka reč je dobra. svaki pokret. svaki broj. svaki zavet

 

veliki prekookeanski brod odvaja se od doka

 

zvone zvona na kravi

 

magarac njače

 

kobila se smeje

 

Fernando Pesoa piše

 

nepovratno je ovo što pišem

 

bretela joj klizi niz rame

 

silazi polako niz stepenice

 

zagledao se u svoju misao koja ga gleda

 

lopta leti visoko

 

sve jedno drugo privlači

 

ljubav je jedna

 

vijuga kolona mrava

 

smokve su sve slađe

 

sedi ovde i spusti noge u more

 

magarac još njače

 

utorak je

 

voda jezera je sve toplija

 

nikada ne zaboravi da si voljena

 

nikada ne zaboravi da si ljubljen

 

niz stablo drveta sliva se smola

 

seksualnost se podaje dobroti

 

mišljenje se podaje pevanju

 

leti

 

pridruži

 

joj

 

se

 

r       a     d    o   s  t  i    u     l       e         t           u

 

HVALA BLAŽENSTVA

2392. dan
20. jul 2011.

još mi se spava

 

bez volje sam

 

sinoć mi se na kupanju zapušilo levo uvo i još se nije otpušilo

 

jezik je ponovo počeo da me peče

 

nikakav sam ali od toga jedino mogu početi

 

nadam se da će mi sa svakim blaženstvom biti bolje

 

zaista mi se spava

 

voleo bih da pročitam knjigu Život Kit Ričardsa

 

kupiću je danas ako je ima na Banovom brdu

 

kupa mi se ali ne znam da li je dobro da se kupam zbog uva

 

smiruje me pomisao da sam u rukama Boga

 

tako su blage dobre pomisli

 

sinoć sam pomislio da bi za vreme 33-dnevnog pisanja

Pesme o pesmi možda najbolje bilo da čitam Psalme Davidove

 

svetlost sunčeva se pojačala. pomislih — kupaću se

 

ako misliš da bi nešto drugo bilo bolje da čitam za ta 33 dana Tii mi javi

javi mi makar i posle milion godina

 

ovo blaženstvo je svedočanstvo o toj 1.002.011-oj godini

 

baš mi teško idu današnja blaženstva

 

ali odmiču

 

sada se već golim okom može videti da sam se odvojio

 

samo što nisam poleteo

 

pčele

 

laste

 

Cigani ljubim vas

 

zatvoreni ljubim vas

 

zlostavljani ljubim vas

 

živote ljubim Te

 

besmrtni živote Tii pevaš život besmrtnosti

 

poklanjam se Tvojoj ljubavi

 

kučka liže plemenitost

 

slika lepote peva dobrotu reči

 

nosim pregršt dobrih reči u naručju i predajem ih Tvom naručju

 

dremam

 

zevam

HEROJSKI

2393. dan
21. jul 2011.

popio sam kafu a nisam ni jedno blaženstvo napisao

 

mučim se

 

nije mi se ni ustajalo

 

juče sam umesto trinaest kilometara hodao samo šest

 

sve je to dobro. i to je poezija

 

gužvanje

 

omekšavanje

 

senzacije u glavi

 

ribao sam malo po kupatilu šporetu i sudoperi

 

isekao nokte

 

napravio drugu kafu

 

crvene krave vole ljubičasto nebo

 

dragocena je ova nemoć

 

ljubim vas monahinje i monasi

 

ljubim da izdrži svako ko posustaje

 

baš su slavna ova blaženstva koja teško pišem

 

da me ne zaboli stomak od previše kafe sada bih napravio i treću kafu

 

herojski je pisati i bez kafe

 

herojski je pisati bez ikakvog herojstva

 

izdrži Miroslave izdrži

 

za malenim žudi veliko

 

malene su zvezde na nebu

 

sa zvezda planeta Zemlja se ni ne vidi

 

ni ove reči se ne vide

 

iako se ne vide ove reči postoje

 

jesu

 

ljube

 

ceo Svemir prigrle na svoje grudi

 

usnama ljube svako biće

 

isteglio sam se od zadovoljstva

 

kap ljubavi je dovoljna za ceo Svemir

 

za deset minuta podne

 

podne

VENČANJE

2394. dan
22. jul 2011.

sinoć sam uz pomoć Biljane Rončević nadoknadio

prekjučerašnjih sedam kilometara i napravio još tri kilometra viška

 

hodali smo do Rakovice pa posle po mraku kroz šumu

 

divno je kako mrak uzbuđuje i plaši

 

posle dužeg hodanja pete i Ahilove tetive me više bole

 

problem sa uvom još traje a i senzacije u glavi

 

plove veliki glečeri

 

miriše seno

 

podrhtava stomak trbušne plesačice

 

svako je čudo Božije

 

život nije neprestano rađanje i umiranje nego je neprestano venčanje

 

u tajni venčanja je tajna bića

 

jednog jedinog bića

 

laž je smrtonosna i dosadna

 

nadmoć je glupa i ružna

 

venčavaju se leptiri i cvetovi

 

venčavaju se slonovi i miševi

 

venčavaju se prostori i vremena

 

zovem se Miroslav Mandić Prvovenčani

 

Miroslav Mandić Tvoj Jedini Muž

 

Miroslav Mandić Tvoja Jedina Žena

 

neka Tii bude

 

šaka desna je na najvećoj udaljenosti od leve šake

svezagrljaj

 

da me ne zaboli stomak od previše kafe sada bih napravio i drugu kafu

 

volim kad male promene čine da još više volim

 

oduvek svemu prepisuje oduvek

 

zauvek svakog daruje sa zauvek

 

oprani posiveli veš i odeća se suše na terasi siromašnih ljudi

 

jučerašnja dvadeset tri kilometra su jučerašnji

 

današnji kilometri me tek čekaju

 

svakog trena sve ispočetka

 

venčavanje

 

odobravanje

 

leptiri u rečima

 

LEPO JE PISATI PESME

2395. dan
23. jul 2011.


niko

me

ne

sprečava

da

napišem

najlepšu

pesmu

ikada

napisanu

 

 

sve

što

pišem

je

pesma

 

 

svaka

pesma

je

najlepša

pesma

 

 

dok

mi

vetar

nosi

miris

lavande

u

lice

moje

srce

pati

za

tvojim

srcem

 

 

sve

pesme

pevaju

ljubav

 

 

svaka

pesma

je

bog

 

 

za sedamnaest dana počeću da pišem Pesmu o pesmi

 

sve sam krhkiji

 

uživam u Životu Kit Ričardsa

 

uzbuđen sam svačijim životom

 

svačiji život je jebežljivo dobra priča

 

svako je pevač svog života

 

šta radiš — pevam svoj život

 

svačije ime i prezime je misterija

 

 

do

skoro

ovo

ne

bi

ni

bila

pesma

 

 

od

skoro

ovo

je

sam

bog

 

 

slava

sam

tvoja

 

 

odjednom breskva

 

lopta plasirana u prazan prostor

 

ludakinjo moja najljubljenija

 

mirišeš na odanost

 

 

vekovi

su

potrebni

da

bi

se

napisala

ova

pesma

 

 

ni

trenutak

nije

potreban

da

bi

život

živnuo

 

 

ni

život

nije

potreban

da

bi

se

baš

ti

moja

ljubavi

prepoznala

u

ovoj

pesmi

 

 

ako nekoga voliš pomisli na odbačene makar zbog mene

 

 

jebote

i

dalje

curi

 

 

p

p e v

v

a

 

 

t

e

t

o

t  e t o v i r a m

i

r

a

m

 

 

porađam stvaranje

 

stvaram pevanje

 

 

p

e

s

m

a

 

j

e

 

s

a

m

o

 

z

a

h

v

a

l

n

o

s

t

 

 

majke

mi

moje

božanstveno

je

 

 

dobro

je

čitati

i

živeti

ovu

pesmu

Ivana mi je upravo rekla da je Ejmi Vajnhaus zauvek otišla


Stranice