Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

436127

pupoljak

BILO BI LEPO DA SAKUPIM 33 OSNOVNE REČI IZ 33 JEZIKA – POMISLIH

659. dan
21. oktobar 2006.

18475 - 18507

blaženstva

 

 

Prva reč je Bog i Ja jer to je jedna reč.

 

Druga Ljubav i Tii jer to je isto jedna reč.

 

Treća Svemir i On Ona Ono jer i to je jedna reč.

 

Četvrta Sloboda.

 

Peta Radost.

 

Šesta Duša.

 

Sedma Verovati.

 

Osma Promeniti.

 

Deveta Biti.

 

Deseta Žena.

 

Jedanaesta Muškarac.

 

Dvanaesta Dete.

 

Trinaesta Pička.

 

Četrnaesta Kurac.

 

Petnaesta Jebanje.

 

Šesnaesta Živeti.

 

Sedamnaesta Umreti.

 

Osamnaesta Voleti.

 

Devetnaesta Ruža.

 

Dvadeseta Put.

 

Dvadeset prva Čudo.

 

Dvadeset druga Lepo.

 

Dvadeset treća Večno.

 

Dvadeset četvrta Hrabro.

 

Dvadeset peta Pevati.

 

Dvadeset šesta Stvarati.

 

Dvadeset sedma Odanost.

 

Dvadeset osma Proleće.

 

Dvadeset deveta Sada.

 

Trideseta Ovde.

 

Trideset prva Svetlost.

 

Trideset druga Nepoznato.

 

Trideset treća I.

 

 

 

LJUBIM ISTOM EMOCIJOM KOJOM SAM KAO ČETRNAESTOGODIŠNJAK POČEO DA LJUBIM

661. dan
23. oktobar 2006.

18508 - 18540

blaženstva

 

 

Sa lakoćom uradi lepo – čuo sam ove reči u snu.

 

To što se svetli i vijuga je moj put.

 

Tri puta sam desnom rukom sa olovkom u šaci kružio iznad glave za dobro svakome.

 

Raširenih ruku krećući se napred tri puta sam se okretao oko sebe.

 

Poskočih eto besmrtnosti!

 

Odlučio sam da od sada pišem sa malo zareza i obrišem mnoge koje sam već napisao.

 

Jednostavnost me vodi detetu.

 

Opustim se da mi iz tela izađe sva zavist.

 

Trave me govore.

 

Jedan čovek peva. Drugi čovek gura kolica kroz polja.

 

Čovek koji peva počinje da zviždi.

 

Jutros sam pomislio da naslov četvrtog dela knjige Ja sam ti je on bude Ja.

 

Sada sam pomislio da naslov za sva četiri dela knjige takođe bude Ja.

 

Kada sam ugledao kako patke plove sredinom reke zasmejao sam se od sreće.

 

Malopre sam prvi put pevao molitve za

Radost

Zdravlje

Ljubav

Slobodu

Promenu

Odanost

Uspeh.

 

Otac sa strepnjom i zadovoljstvom gleda kako

njegova ćerkica sama naručuje i plaća kokice.

 

Evo čekaju te patke – kaže mladi otac ćerki sa kokicama.

 

Čovek sedi na drvenoj klupi puši cigaretu i čita raširene novine na drvenom stolu.

 

Uživam u uvidima.

 

Svetlost zapadajućeg sunca je tako lepa da sam zastao.

 

Stojim da bih nekom bio čovek koji stoji.

 

Stojim da bih bio večna zahvalnost.

 

Sve je lepo.

 

Dimnjaci toplane i jedna ptica.

 

KojiKojaKoje

 

KojegKojeKojeg

 

KojemKojojKojem

 

KogaKojuKoje

 

KojiKojaKoje

 

KojimKojomKojim

 

KojemKojojKojem

 

Mislio sam i pevao zamenicama.

 

Zamenice su nežni mostovi.

 

 

  

DA LI ĆU USPETI DA BRZINU PISANJA SPUSTIM ISPOD PEDESET SEKUNDI PO BLAŽENSTVU?

662. dan
24. oktobar 2006.

18541 - 18573

blaženstva

 

 

10:57h. Treba da napišem sva blaženstva do11:24h i

onda će to biti oko četrdeset osam sekundi po blaženstvu.

 

10:57h. Malopre sam redigovao knjigu i naišao na poslednje

pisanje na hronometar od sedmog juna i pomislio sam hajde ponovo.

 

10:59h. Lepo je kad neke pomisli odmah realizujem.

 

10:59h. Vreme nestaje u odmah učinjenom a ostaje osećaj lebdenja.

 

11:00h. Dobro bi bilo da požurim.

 

11:00h. Noćas sam sanjao konje sa kojima sam se družio kod ujaka u detinjstvu.

 

11:00h. Pojio sam ih vodom koju sam vadio iz bunara.

 

11:01h. U polusnu sam saosećao sa konjima koji su provodili vreme u mračnoj štali.

 

11:02h. Orao sam sa konjima i zabacivao plug da bih ga vratio u brazdu.

 

11:02h. U snu sam kao i u detinjstvu voleo konje.

 

11:03h. Konji su bili veliki i dobri.

 

11:04h. Jutros sam pomislio da bi trebalo da vežbam

sećanje na ono što sam činio prethodnog dana.

 

11:04h. Sećanja iz detinjstva će se sama pojavljivati

a ja bih mogao da učim da se sećam sada.

 

11:05h. Lica krupnog čoveka na dolmi kome sam se sklonio

sa puta jer na putu volim svakom da se sklonim sa puta.

 

11:06h. Lica zatvorenika iz sinoćne emisije o zatvorima koje

me je podsetilo na mladog zatvorenika sa kojim sam ove godine

u zatvoru kopao rupu i zasadio prvo od šest Drveta-slobode.

 

11:08h. Na licu mladog zatvorenika sam video

dušu koja je vapila za dušom drugog čoveka.

 

11:09h. Nesklad u svetu je nesklad koji nosimo u sebi pročitao

sam juče ovu rečenicu a noćas u snu mi se ona vrtela kao mantra.

 

11:10h. Da bih brže pisao ne obazirem se na slovne greške jer ću ih

ispraviti kasnije a od vremena beležim samo minute. Sate ću dodati kasnije.

 

11:12h. Trčim. Pisanje je hodanje. Trčanje je rod rođeni hodanju.

 

11:12h. Dok pišem slušam bluz i bluz mi pomaže.

 

11:13h. Zastao sam više od dvadesetak sekundi jer nisam znao šta da pišem.

 

11:14h. Da li će me tih dvadesetak sekundi koštati uspeha?

 

11:15h. Obradovao sam se jer sam shvatio da je brzo pisanje borba za uspeh.

 

11:15h. Uspeh je važan zbog novog početka.

 

11:15h. Novi početak je važan zbog nove igre.

 

11:16h. Počinje bluz pevačice toplo-metalnog glasa.

 

11:17h. Drugi bluz pevačice toplo-metalnog

glasa je o stidu i ona ga tako uzbudljivo peva.

 

11:17h. Stvaranje je duboko povezano sa stidom.

 

11:18h. Uspešno stvaranje oslobađa velike količina stida.

 

11:19h. Veliko stvaranje oslobađa stida ali i

čuva rajski stid bez koga velikog dela ne bi ni bilo.

 

11:20h. Čini mi se da ću uspeti i da će prosek pisanja biti ispod četrdeset osam sekundi.

 

11:21h. Uspeo sam. Počinje pesma o stidu.

Uspeo sam i više nego što sam mogao zamisliti.

 

11:22h. Uspeh u brzom pisanju posvećujem stidu.

(Prosek današnjeg pisanja je četrdeset sedam sekundi po blaženstvu)

 

 

  

NASLOV JE NASLOV

663. dan
25. oktobar 2006.

18574 - 18606

blaženstva

 

 

Ne saopštavajući govorim sve.

 

Ne čineći sve čini za mene.

 

Ljuljajući se pokrećem ljubav.

 

Veseo sam radosti na dar.

 

Prihvatam i neprihvatljivo.

 

Neprijatelj nestaje u noći i ranom se zorom pojavljuje kao prijatelj.

 

Sve mi zavisi od o v o g a što pišem.

 

Uzbudljivo je verovati da mi sve zavisi od o v o g a.

 

o v o g a  i  o v o g a

 

Neprimetno različitog.

 

Neprimetno me profinjuje.

 

Profinjavanjem nestajem – nestajanjem verujem.

 

Iskorak uprkos.

 

Tramvaj ulazi u krivinu.

 

Čovek sa crvenim kačketom pripaljuje cigaretu.

 

Nebo se crveni. Izašao je mlad mesec.

 

Devojka koja je prošla pored mene je mirisala na jagode.

 

Devojka na autobuskoj stanici povlači ramena na gore i zeva.

 

 Od mosta Gazela prema severu automobili jure – ka mostu automobili mile.

 

Umesto saobraćaja volim sa-obraćanje.

 

Obraćanje pažnje – ’Ajd’ ne seri majke ti kaže majka svome sinu dok čekaju autobus.

 

Veče naglo pada. Nebo se metalno plavi.

 

Koliko mi se Miroslav Mandić čini uzaludnijim to mi je

draži i verujem da bi ga trebalo izmisliti da ne postoji.

 

Dok pretrčava ulicu dvanaestogodišnji dečak

neprestano vežba praveći nekoliko vrsta driblerskih pokreta.

 

Primetim jednu zabetoniranu metalnu ploču a onda čitav niz uz asfaltni

ivičnjak. Tu će oko ovog pustog zemljišta nići ograda za buduće gradilište.

 

Živim u državi u kojoj su neki ljudi oteli od drugih ljudi njihovo

vlasništvo i proglasili ga društvenim. Sada neki drugi ljudi

otimaju od društvenog vlasništva i nazivaju ga privatnim.

 

Otimačine su dosadne.

 

Tramvaj pristaje… polazi sa stanice.

 

Zaukavanje… taj divni doživljaj iz detinjstva.

 

Neodgonetljivo je uvek neizrečena ljubav.

 

Neodgonetljivo je uvek neizrečena ljubav.

Neodgonetljivo je uvek neizrečena ljubav.

Neodgonetljivo je uvek neizrečena ljubav.

Neodgonetljivo je uvek neizrečena ljubav.

Neodgonetljivo je uvek neizrečena ljubav.

Neodgonetljivo je uvek neizrečena ljubav.

Neodgonetljivo je uvek neizrečena ljubav.

 

Ko da se ne raduje šarenilu?

 

Ljubim Te – Ljubim te...

 

 

 

 

MIROSLAVE POČNI SA RADOŠĆU

664. dan
26. oktobar 2006.

18607 - 18639

blaženstva

 

 

RADradujem ti seOSTI

 

RADmolim se za tebeOSTI

 

RADzaljuljam te ramenimaOSTI

 

RADslušam soni rolinsaOSTI

 

RADljubavlju te odgonetamOSTI

 

RADkad otvorim usta bolje čujemOSTI

 

RADotvaram ti seOSTI

 

RADotvaram teOSTI

 

RADtražim te na licima žena i muškaracaOSTI

 

RADotkrivam te među stvarimaOSTI

 

RADti jedina novac donosišOSTI

 

RADza tebe mi vetar duva u liceOSTI

 

RADu mislima ti se radujemOSTI

 

RADpomirisao sam cvet orlovog nokta za tebeOSTI

 

RADrazgovarao sam sa prijateljemOSTI

 

RADdobio sam prvi novac za hotel životaOSTI

 

RADprelazio sam mostOSTI

 

RADhodao sam bulevaromOSTI

 

RADljubav je iznad otporaOSTI

 

RADbog je iznad pobuneOSTi

 

RADpijem vinoOSTI

 

RADkada me svi ljube ja ljubim tebeOSTI

 

RADmirišem teOSTI

 

RADti si moja zapazicaOSTI

 

RADti si jedina uvek verovala u meneOSTI

 

RADu tebi je i molim i hvalaOSTI

 

RADnazvah te kolenoOSTI

 

RADvelika damo u mojim grudimaOSTI

 

RADti plešeš u meniOSTI

 

 

RADodanosti koja se širišOSTI

 

RADpremošćujem sebe tobomOSTI

 

RADkrhkostiOSTI

 

RADutrnućeOSTI

 

 

 

 

ZDRAVLJE

665. dan
27. oktobar 2006.

18640 - 18672

blaženstva

 

 

Zdrazdravovlje

 

Zdrazdravo bilovlje

 

Zdraveselo bilovlje

 

Zdrai ti budi zdravovlje

 

Zdradobrovlje

 

Zdrati mirišeš nevinošćuvlje

 

Zdrazvonko sivlje

 

Zdralako sivlje

 

Zdrati si miris opranog veša koji se sušivlje

 

Zdrati si nikad iznevereno detinjstvovlje

 

Zdrati si dobro za drugogavlje

 

Zdrati si i zanos i smirajvlje

 

Zdrati me lečišvlje

 

Zdrati si oplemenjujući bolvlje

 

Zdrati si uživanje u zdravljuvlje

 

Zdrati si vino zdravljavlje

 

Zdrati si seks u zdravlju i zdravlje seksavlje

 

Zdrati si servis za pranje autobusavlje

 

Zdranežnih šalavlje

 

Robert Valzer

 

Zdraprvog susretavlje

 

Zdrau nepoznatomvlje

 

Zdratoplog večernjeg vazduhavlje

 

Zdraposvećenjemvlje

 

Zdramilovanjemvlje

 

Zdramostom kojim prelazimvlje

 

Zdraneopiranjemvlje

 

Zdraprepuštanjemvlje

 

Zdrausporavanjemvlje

 

Zdrapevušenjemvlje

 

Zdratoplom rečjuvlje

 

Zdrapupoljcima novog novcavlje

 

Zdrabogomvlje

 

 

  

LJUBAV

666. dan
28. oktobar 2006.

18673 - 18705

blaženstva

 

 

Ljukrotkabav

 

Ljublagabav

 

Ljuskrenabav

 

Ljusvetlosti u očimabav

 

Ljuza odbačenobav

 

Ljuza dupebav

 

Ljuježuto lćebav

 

Ljujeodano grožđebav

 

Ljusasuzama i spermombav

 

Ljujepoljubac vatre i vodebav

 

Ljuizvesnost besmrtnostibav

 

Ljujepreduzimanjebav

 

Ljuganzheit-potpunostbav

 

Ljujeono što nembav

 

Ljuje voz koji dolaziodlazibav

 

Ljuje davanje koje primabav

 

Ljujeprimanjekojim se dajebav

 

Ljujenevinost seksabav

 

Ljujemoguće je nemogućebav

 

Ljujemoguće je i mogućebav

 

Ljuje bogorodicabav

 

Ljuje disanjebav

 

Ljucompletezza-kompletnostbav

 

Ljunije idejabav

 

Ljubez bolabav

 

Ljuje oprati sebebav

 

Ljuje nešto drugobav

 

Ljupreobravanjebav

 

Ljusu devid irenebav

 

Ljuje sila nemoćibav

 

Ljuje traženje već nađenogbav

 

Ljuje mala rečbav

 

Ljuje preostalobav

 

 

 

 

SLOBODA

668. dan
30. oktobar 2006.

18706 - 18738

blaženstva

 

 

Slobneka bude svetlostoda

 

Slobgledanjemoda

 

Slobtrepetomoda

 

Slobkrvljuoda

 

Slobsvedočenjemoda

 

Slobputemoda

 

Slobrosomoda

 

Slobdarivanjemoda

 

Slobhodačkim štapomoda

 

Slobvoljom drugogaoda

 

Slobvisinomoda

 

Sloblicemoda

 

Slobzvezdama nebeskimoda

 

Slobpoklonjenjemoda

 

Slobobeleženošćuoda

 

Slobproduženim korakomoda

 

Slobtravamaoda

 

Slobizdašne rukeoda

 

Slobpraskozorjemoda

 

Slobglasomoda

 

Slobpastirskaoda

 

Slobvišnjegoda

 

Slobpokraj velikih vodaoda

 

Slobtrpeljivošćuoda

 

Slobknjigom koja letioda

 

Slobrečju slobodaoda

 

Slobispunjenog vremenaoda

 

Slobkojom ti ljubim nogeoda

 

Slobhleba sa nebaoda

 

Slobdivljenjemoda

 

Slobplodomoda

 

Slobnemoćjuoda

 

Slobistinomoda

 

 

 

 

PROMENA

669. dan
31. oktobar 2006.

18739 - 18771

blaženstva

 

 

Propočetka u krajmena

 

Proizvora u ušćemena

 

Projednostavnosti u jednostavnostmena

 

Proafirmacije u potvrđivanjemena

 

Procrvenog u ljubičastomena

 

Proplavog u zelenomena

 

Prožutog u narandžastomena

 

Progodišnjih dobamena

 

Proudaha u izdahmena

 

Proukusamena

 

Promišljenja u mišljenje srcemmena

 

Prood boljeg do najboljeg od najboljeg do samog prihvatanjamena

 

Prood sletelog do poletelog leptiramena

 

Proboga u muškarca muškarca u ženu žene u dete deteta u radostmena

 

Proboga u čoveka čoveka u bogamena

 

Probola u radostmena

 

Proje ruža labudamena

 

Propesmommena

 

Prosmirajemmena

 

Proodlukamamena

 

Proimenommena

 

Provenčavanjemmena

 

Prosamosijanjemmena

 

Proutiskivanjemmena

 

Protetoviranjemmena

 

Produgim hodanjimamena

 

Pronemogućimmena

 

Prozalogajem hleba gutljajem vodemena

 

Prokorakom višemena

 

Prododirom večnosti po čelumena

 

Prozahvalnošćumena

 

Proradošću u dušimena

 

Prokleknućemmena

 

 

 

ODANOST

670. dan
1. novembar 2006.

18772 - 18804

blaženstva

 

 

ODAodanaNOSTI

 

ODApogledaj meNOSTI

 

ODAmladićstvom čuvam ceo životNOSTI

 

ODAsvemu što vidimN

 

ODAsvemu što dodirnemN

 

ODAnajstarijem i najmlađem – jedinomN

 

ODAmokraći koja me čistiN

 

ODAbluzuN

 

ODApesnicima koji su moje pesme pevali pre nego što sam se rodioN

 

ODAjajima kojima ti se divimN

 

ODAkurcu kojim te ljubimN

 

ODAmaloj beloj šoljici za espresoN

 

ODAslučaju igri božijojN

 

ODAmirisu orhidejeN

 

ODAprefinjenim jagodicama prstijuN

 

ODAnemoći koja proslavlja lepotuN

 

ODAsusretu od istorijske važnostiNOST

 

ODArazgovoru pod lipamaNOST

 

ODAmozgu koji mozgove proslavljaNOST

 

ODApoverenjuN

 

ODAtvojim lažima koje su me za ljubav otvorileNOST

 

ODAtvojoj žrtviN

 

ODAnežnoj prekretniciN

 

ODAiskušenjima i bližnjimaN

 

ODAidejama koje su samo surogati tugeNOST

 

ODAidejama koje potvrđuju rođenje bogaNOST

 

ODAmagarcima i morskom vazduhuNOST

 

ODAdetinjem stidu koji me je bogu umetnosti i ženi usmerioN

 

ODAkojom plaćam čudo životaNOST

 

ODAželjiN

 

ODAružiN

 

ODAputuN

 

ODAtihom preokretuNOST

 

 

 

 

USPEH

671. dan
2. novembar 2006.

18805 - 18837

blaženstva

 

18805.

Uovim rečimaSPEH

 

Uje prilika da ovo pišemSPEH

 

Uje da jesam i kada sam malo tužanSPEH

 

Uje što sam i u samoći sa svimaSPEH

 

Uje što se sve više podajem muziciSPEH

 

Uje što su reči ples i pesma i u meni i na meniSPEH

 

Uje što volim i dobrotu i lepotu i njihovo jedinstvoSPEH

 

Uje ovaj pogled u plavo neboSPEH

 

Ubogu mioSPEH

 

Uu boguSPEH

 

UbogomSPEH

 

Uje da svi uspeju pre meneSPEH

 

Uje da sve uspe pre meneSPEH

 

Uje da budem uspeh svima i svemuSPEH

 

Uje svaka pesma koju napišemSPEH

 

Usu tri ruže koje ugledahSPEH

 

Uje i ovaj roze pupoljakSPEH

 

Uje humor u matematici i matematika u humoruSPEH

 

Uje kobila konju konj kobiliSPEH

 

Ukobilo lepoto uspehaSPEH

 

Uptičice u grudimaSPEH

 

Uje mir u sebiSPEH

 

Uje biti bolji od najboljeg sebeSPEH

 

Uje nežno šakom po licuSPEH

 

Uje dodir večnostiSPEH

 

Uje trenutak u kome pička prima sve u sebeSPEH

 

Uje pozdraviti nekogSPEH

 

Uje u sebi smiriti ljubav i smiriti se ljubavljuSPEH

 

Uje kada napišem baš ono što tii osećašSPEH

 

Uje prineti usne usnamaSPEH

 

Uje prisloniti misli na misliSPEH

 

Uje krenuti odmahSPEH

 

Uje biti na putu zajednoSPEH

 

 

 

 

MOJE SRCE JE SEME SVELJUBAVI

672. dan
3. novembar 2006.

18838 - 18870

blaženstva

 

 

Nema Boga bez mog tela.

 

Jutros sam prvi put video noćašnji led.

 

Hodam tramvajskom prugom… Dolazi zeleni tramvaj.

 

Pada prvi sneg.

 

Pada vlažan.

 

Beli se moja jakna.

 

Pisanje mi greje hladne ruke.

 

Ovo su blaženstva po kojima pada prvi sneg.

 

Prve pahulje.

 

Pahulje su pupoljci večne prolaznosti koja slavi večnost.

 

Samo padaj prvi sneže.

 

Radujem se što padaš.

 

Radost u duši je meka kao sneg.

 

Duša je u neposrednoj promeni kao i sneg.

 

Plačem od radosti.

 

Sneg mi pada po licu.

 

Zatvorio sam oči i bezbrižno hodam.

 

Ove reči su pune hladnog svežeg vazduha.

 

Ove reči su izdašne ljubavlju samo za Tebe.

 

Ove reči su nežni dodiri.

 

Ove reči Te gledaju.

 

Ove reči se tope kao pahulje snega na mojim rukama.

 

Ove reči se šire mirisom mirisnog štapića po mojoj maloj sobi.

 

Ove reči oplemenjuju moju tugu kojoj se smešim.

 

Radost je i od tuge sačinjena.

 

Ja sam tugica koja se raduje radosti.

 

Ja sam izdašnost koja se ne premišlja.

 

Ja sam mala priča koja pokreće gradove.

 

Ja sam sveprožimajuća ruža.

 

Piši me!

 

Pevaj me!

 

Ljubi me!

 

Nema Boga bez moje pesme.

 

 

 

 

BLAŽENSTVA RAZNEŽENOSTI

673. dan
4. novembar 2006.

18871 - 18903

blaženstva

 

 

Subota uveče. Kraj nedelje. Potrošio sam se.

 

Suviše sam sam i to je tako nežno.

 

Cveće sam.

 

Bilo šta napisano sam.

 

Blagi uvijajući pokreti telom.

 

Prepoznavanja.

 

Gutljaj pljuvačke.

 

Prepuštanje bremena blaženstvima da ih blaženstva načine lakim.

 

Zahvalnost pasulju krompiru kestenju.

 

Razneženost nad drvećem – drveće su moja deca.

 

Razneženost nad travama – trave su mi sestre.

 

Razneženost nad vrapcima – vrapci su mi braća.

 

Razneženost nad idejama – ideje su mi prijatelji.

 

Razneženost nad iznenadnim susretom.

 

Osmehom na licu Tii prelazim preko obraza.

 

svaka

reč

peva

 

Pišem mirisom jagoda.

 

Pišem putem.

 

Ruža me piše.

 

Ja sam cveće i jedna ruža.

 

Pišem da bih se odmorio i preporodio.

 

Ove tri reči – mi je poslala sms-om prijateljica.

 

Sada ih ugledah – odgovorio sam prijateljici.

 

Tako je važno da napišem tako je važno.

 

U ovom je sve.

 

Ovo je celo.

 

Razlika i isto su isto.

 

To je moja kičma.

 

Staza do Tebe.

 

Privijam Te na grudi.

 

Nedokučivo nam je u naručju.

 

Blagi uvijajući pokreti telom.

 

lepota lepote je lepota lepote

 

 

 

 

POSKAKIVANJA

675. dan
6. novembar 2006.

18904 - 18936

blaženstva

 

 

milinicom

 

tri

reči

pesme

 

vlažni vazduh

 

putujući kroz sebe doputuj do mene

 

putujući kroz mene doputuj do sebe

 

samo sam nit

 

rečca

 

jedva vidljivi trag

 

žmurim

 

cupkam nogama

 

gladan sam umetnosti

 

idem dalje

 

umetnost oduševljava

 

izjednačava

 

nagoveštava

 

jedna žena gleda u neprimetno

 

jedan čovek miluje svoje oči

 

ljudi se venčavaju imenima zvezda

 

topla je i vlažna noć

 

tišina je i u sobi i u mom telu

 

uskoro ću čitati neku knjigu

 

knjige mi sve više znače

 

muzika mi sve više znači

 

vazduh mi sve više znači

 

nit

 

trag

 

nežnost usana

 

odakle dolaze ove reči

 

vijugave

 

rečima dišem

 

širim nozdrve

 

ispijam poslednji gutljaj vina

 

stavio sam srednji prst na čelo

 

 

  

RADOST SKRUŠENOŠĆU

676. dan
7. novembar 2006.

18937 - 18969

blaženstva

 

 

radosnom skrušenošću da vidim dan

 

Prošao je dan. Pustio sam pesmu Oh What A Good Thing We

Had koju pevaju Džun Karter i Džoni Keš da se vrti bez prestanka

 

samo ću plesati

 

i to će biti ovaj dan

 

dobar dan dan plesanja

 

svi dani i jesu plesanje

 

tapšem rukama

 

udaram kolenom o koleno

 

ramena ne zanemarujem

 

tek vrat pomeram

 

očima sve pokrećem

 

usnama ne prestajem

 

guzovima se potpomažem

 

evo ga i veseli stomak

 

pa grudi

 

i raznežena leđa

 

i jaja i ud pomalo

 

telo je svetinja

 

veselim ga

 

radujem ga raduje me

 

prsti na nogama

 

pete i pod

 

dlan i lakat lakat i dlan

 

Džun i Džoni ne prestaju ne prestajem ni ja

 

plešem za bolesnog prijatelja da brzo ozdravi

 

lelujam i treperim šakama

 

evo ih opet guzovi i kukovi

 

i sramežljivi stomak

 

i pucketajući palčevi

 

trepteće oči

 

uvijanje

 

podrhtavanje

 

i skrušenost je radosna

 

 

  

DEVOJČICE NA MOSTU

677. dan
8. novembar 2006.

18970 - 19002

blaženstva

 

 

Oh What A Good Thing We Had sam ponovo pustio da se vrti bez prestanka.

 

Ponovo je veče. Izmoren sam. Prepešačio sam petnaest kilometara.

 

Pre pet godina na današnji dan sam napravio poslednji korak Ruže lutanja.

 

Gladan sam. Pijem malo rakije.

 

I ove noći ću sa velikim uzbuđenjem čitati Isidoru Sekulić.

 

Kao dete sam srećan kada se nekome divim.

 

Večeras blaženstva ne cure jer ne igram i jer sam skinuo prstenje.

 

ipak ako se zaljuljam

 

ako pomislim na Isidorinu rečenicu Popijen od one skrivene

tuberkuloze koju, tipično, dobijaju lepi, vitki brđani, još je držao svoju

divnu glavu, i očarao njom advokata kojom ću nastaviti da čitam Gospa Nolu

 

ako promenim ritam

 

ako krenem za rukama kroz vazduh

 

ako pomislim kako sam je ugledao

 

osetim priliv ljubavi

 

zavetujem se kao i uvek

 

pupoljku u sebi

 

život se porađa u meni

 

ljubav me traži

 

sloboda mi se predaje

 

uzvišeno se prostire preda mnom

 

odan samTiigledam Tii usnedevojčice

 

odan sam Tiizatvorila si očidevojčice

 

odan sam Tiidvebu buljice ispod Tvog desnog okadevojčice

 

odan sam Tiivolim Tii nosdevojčice

 

odan sam Tiibretelice Tii se spuštaju niz vratdevojčice

 

odan sam Tiiobrazi su Tii nežnidevojčice

 

odan sam Tiikrenula sidevojčice

 

odan sam Tii Rumunijomdevojčice

 

odan sam Tiimoj život je u Tebidevojčice

 

odan sam Tiizeleno srce Tii je na vratudevojčice

 

odan sam Tiizatvorila si očidevojčice

 

odan sam Tiisve što jesam devojčica je u menidevojčice

 

odan sam Tiiljubav ne povređujedevojčice

 

odan sam TiiTii si pesma moja nezaustavljivadevojčice

 

 

  

HEROJ LJUBAVI

678. dan
9. novembar 2006.

19003 - 19035

blaženstva

 

 

Pre petnaest godina na današnji dan sam napravio prvi korak Ruže lutanja.

 

Za petnaestogodišnjicu Ruže lutanja Saja

Gligorijević mi je poklonila plavu i narandžastu ružu.

 

Plavu i narandžastu ružu sam poklonio ženi

Božijoj sa kojom sam danas prvi put razgovarao.

 

Svako blaženstvo je ruža koju poklanjam sledećem blaženstvu.

 

Blaženstva talasaju i nadovezuju se.

 

Jedna drugo podstiču.

 

Beskrajem okeanskim.

 

Moja ramena govore o Tebi ženo Božija.

 

Oči Tii svetle ženo Božija.

 

Tvoje ime je lepo.

 

Vetar je otvorio prozor. Počinje kiša.

 

Svaka devojčica je žena Božija. Svaka žena je devojčica.

 

Munje sevaju. Gromovi se prolamaju kroz noć. Odlučih

čitaću Marinu Cvetajevu (Марина Ивановна Цветаева).

 

Munja je čedo mozga.

 

Munje sevaju nad talasima. Obožavam more.

 

Velike kiše pljušte mirisom magnolije.

 

Dubokim naklonom dami vaskrsavam ljubav vitešku.

 

Dubokim naklonom čuvan sam.

 

Tii si moj blagoslov.

 

Sve ću Te poslušati.

 

Tvoja ljubav me čini slobodnim.

 

Tvojom ljubavlju ljubim slobodu i ljubim slobodno.

 

Sve u meni od Tebe zavisi.

 

Reč koju pišem je Tvoja.

 

Upućeni smo jedno na drugo.

 

Put nas vodi.

 

Ruža čini.

 

Nevinosti zanosna.

 

Ekstatični smiraju.

 

Obožena čežnjo čežnjo oboženja.

 

To ali samo tako.

 

Tako ali Bogu milo.

 

Talas od pre petnaest godina se klanja jednoj ruži. Ženi Božijoj.

 

 

  

POVRATAK

679. dan
10. novembar 2006.

19036 - 19068

blaženstva

 

 

Veče je. Krećem radošću.

 

Soba je topla.

 

Cveće je još sveže.

 

Žuti beli i ljubičasti cvetovi.

 

Šakom polagano vijorim.

 

Desnim kažiprstom sporo krećem ka gore.

 

Svaki pokret je put.

 

Tii si sada žena.

 

Ja sam bibap.

 

Pesmom smo venčani.

 

Sutra ću Te videti.

 

Tii si moj povratak.

 

Tečem ovim večem.

 

Soba je još toplija.

 

Cveće sveži.

 

Osvetljeni žuti beli i ljubičasti cvetovi.

 

Šakom još laganije vijorim.

 

Desnim kažiprstom Tii se zavetujem.

 

Svakim pokretom sam put.

 

Tii si sada moja žena.

 

Ja sam Tvoj bibap.

 

Pesmu venčanja pevamo.

 

Sutra ću Te videti zauvek.

 

Tii si moj povratak i sudbina.

 

Sudbina ljubavi Božije.

 

Bog je naša ljubav.

 

Ljubiti je biti.

 

Biti ljubeći. Ljubeći Bogom biti.

 

Tii si Dama.

 

Ja Tvoj muž.

 

Pesmom venčavamo nevenčano.

 

Hrist nam u srcima.

 

Laste dve.

 

 

  

DUBOK NAKLON VELIKOJ DAMI BOŽIJOJ

680. dan
11. novembar 2006.

19069 - 19101

blaženstva

 

 

Radu se radu-jem rad-ovanjem.

 

Pišem – ljubim.

 

Pišem olovkom ljubavi.

 

Subota je. Sam sam sa venčanjem.

 

Venčanje je trenutak.

 

Trenuci venčavaju.

 

Jedno je srce.

 

Mir je.

 

Zanos tišinom.

 

Peva Bili Holidej (Billie Holiday).

 

Čitaću Isidoru Sekulić.

 

U nedelju ću poraniti na liturgiju u crkvu na

Topčiderskom groblju gde služi otac Dejan Dejanović.

 

Ime mi je Srešćemo Se Mi Ponovo.

 

Peva Džoni Keš.

 

Čitaću Atonske podvižnike.

 

Pevam.

 

Ljubeći sam pisan.

 

Pišem subotom ljubavi.

 

Trenuci venčavaju Jedno srce.

 

Miri me.

 

Tihujući grlim zanose.

 

Sledeći ljubav ponovo.

 

Čitaću Stare majstore Tomasa Bernharda.

 

Sutra ću se videti sa Veselinom Simonovićem.

 

Slušam pesme s radija u busu. Smirujem se. Piši, pleši,

moje srce je s tobom. We’ll meet again… – dobio sam sms.

 

Plačući slušam Just a closer walk with Thee Patsi Klajn.

 

mir

je

miri

me

 

Srešćemo se mi ponovo – kaže Srešćemo Se Mi Ponovo.

 

Pišem venčavajući.

 

Pevam TVOmojuJU pesmu.

 

Tii i ja smo kotrljajuće kamenje.

 

Vesnici svih Srešćemo Se Mi Ponovo.

 

Miri me Tvojim mirisom i večnim mirom

 

 

 

 

KRIVUDANJA

682. dan
13. novembar 2006.

19102 - 19134

blaženstva

 

 

Tri prsta na uglu usana.

 

Dodir brade.

 

Prst na vrhu nosa.

 

Blagi dodir čela.

 

Milovanje slepoočnica.

 

Zatvaranje očiju.

 

Radujem se poslušanju.

 

Miris tople supe u beloj šoljici na stolu.

 

Šakom po kosi.

 

Jezikom vlažim usne.

 

Blago zabacujem glavu.

 

Lepota neprimećenog.

 

Snaga nagoveštavajućeg.

 

Spori uvijajući pokreti celog tela.

 

Zvuci koji nastaju dok prstenjem dobujem po stolu.

 

Volim kada pišem u brzom ritmu – volim kada pišem u sporom ritmu.

 

Možeš me voleti.

 

Prelazim most Gazelu. U glavi pišem Knjigu Predsedniku Srbije.

 

Hodanje je sabiranje svih koraka u korak koji me vodi dalje.

 

Ludost darova.

 

Apostol je video lice Gospoda.

 

Uživam u darovima drugog čoveka.

 

Hrist je svojom smrću skupo platio i moj život.

 

Disanjem udišem slobodu.

 

Preosetljivošću živim u ovom svetu.

 

Preobražavam se voljom.

 

Lepo je i dobro je smejati se.

 

Doživim doživljaj.

 

S-misao čini melodiju.

 

Bezazlenost broja.

 

Snishodljivo snishodljivima.

 

Na-hodim.

 

uskočim

u

pesmu

 

 

  

Stranice