Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

436128

pupoljak

SUBOT BLAŽ

799. dan
10. mart 2007.

22435 - 22467

blaženstva

 

 

Već neko vreme volim da skraćujem reči. To mi je než.

 

Pogotovu imena. Mart je ma.

 

Beograd je Be. Vera je Ve. Ana je An.

 

Violeta je Vil. Amerika je Am. Evropa je Ev.

 

Re žele da se maze.

 

Eliptični govo želi i u rečima da se potvrd.

 

Mart je i mar. Beograd Beg. Violeta Viole. Amerika Ame. Evropa Evr. Vera Ver. Ana A.

 

Maženj nema kraja.

 

Zašto bi maženj bil kra kad kra i tako nem.

 

Kra je samo počet.

 

Početka nem jer sve što jes jes oduve i zauve.

 

Lep mi je da se mazi.

 

Mazimo se zajed ako Tii je do maženj.

 

Ako Tii se ne maz gled kako ću j nastav.

 

Plesać kao što uve rad.

 

Ollabelle pevaju Just A Closer Walk With Thee ja plač od rados.

 

Obožavam kurve iako nik to nis sa njim radi.

 

Od kurv još više obož čednost kurvi.

 

Kurv je čed.

 

Čed je dete Božije.

 

Kad završim sa blaže skuvaću mešan povr i ješću ga sa crnim hle i majonez.

 

Hleb je i kao reč hle izdašna.

 

I kurv je izdašna.

 

Svako ko ljubi je izda.

 

Izda ljubi sva stvorenja.

 

Stvorenj ljube energijama.

 

Blizina je Brzina.

 

Brzi ljubi Te Tvoja Sporost.

 

Spo na mojim si ramenima.

 

Ramena su detinjstvo.

 

Ramena su prvi zagrljaj.

 

Ramena su odanost.

 

Ramena su prijate mo.

 

 

 

NAHLAĐENOST

801. dan
12. mart 2007.

22468 - 22500

blaženstva

 

 

pijem vreo čaj

 

opet sam se nahladio

 

slab sam

 

sunce sija

 

sedim pored zatvorenih prozora

 

predveče neću prelaziti Most

 

blaženstva pišem samo da ih napišem

 

nahladio sam se u četvrtak na mostu

 

bio sam rovit a košava je baš duvala

 

ispio sam čaj

 

nadam se da ću se preznojiti

 

i da će mi biti lakše

 

znoj mi izbija po čelu

 

osećam ga i po leđima

 

i na grudima

 

uživam u pisanju ovih blaženstava

 

šakama sam obrisao znoj sa vrata

 

danas sam otkrio radio stanicu sa bugivugi muzikom Slim Galarda (Slim Gaillard)

 

kada završim otići ću u krevet

 

skupiću se

 

prepustiću se slabosti

 

malo ću se moliti

 

zamišljaću da si pored mene

 

uživaću u Tebi

 

nadam se da ću spavati

 

neću brinuti

 

presvukao sam mokru majicu

 

jede mi se topla paradajz čorba

 

slabosti pročisti me

 

pre kreveta ću nacrtati i snimiti Plavu ružu

 

nacrtao sam Plavu

 

znoj me ponovo obliva

 

šakom brišem čelo i slepoočnice

 

 

  

NAHLAĐENOST

802. dan
13. mart 2007.

22501 - 22533

blaženstva

 

 

i danas kao i juče

 

topao čaj

 

slabost

 

pišem samo da što pre napišem

 

kad sam nagnuo šolju čaja na njenom dnu sam video kako mi se presijavaju trepavice

 

znoj me obliva

 

napraviću još jedan čaj

 

juče mi je prijala topla paradajz supa

 

i danas ću je skuvati

 

nemam koga da pozovem

 

upaliću mirisni štapić

 

juče sam pojeo i jednu zelenu salatu – i danas ću

 

čaj miriše na planinsko bilje

 

i danas sija sunce

 

crtam Plavu ružu – i nju samo da odradim

 

nekada je odrađivanje najnežniji način

 

počinjem da crtam drugom bojicom

 

potrošio sam i drugu bojicu

 

da nacrtam Plavu potrebno mi je šest-sedam zarezanih bojica

 

znoj me ponovo obliva

 

i treću bojicu sam potrošio

 

sada idem na još znojenja i na četvrtu bojicu

 

i četvrtu sam istrošio

 

mokra su mi leđa

 

i petu plavu bojicu sam istrošio

 

zarezaću još jednu i to će biti dovoljno

 

lepa je ova Plava ruža

 

zapalio sam još jedan mirisni štapić i u vreloj vodi zamutio Фервекс

 

najlepše je nekog voleti

 

ni danas neću ići na Most

 

prebacio sam preko sebe i zeleno ćebe

 

sada sam ćebe prebacio i preko glave

 

volim

 

 

  

NE MOGU DA SE MAKNEM OD NAHLAĐENOSTI

803. dan
14. mart 2007.

22534 - 22566

blaženstva

 

 

kao i juče a juče kao i prekjuče

 

slab sam

 

sunce sija a ja sam pored zatvorenih prozora

 

noćas sam desetak puta ustajao i presvlačio mokre majice

 

moram biti strpljiv

 

skuvaću čaj

 

skuvao sam čaj i čekam da se prohladi

 

upalio sam mirisni štapić

 

pijuckam vreo čaj

 

posteljina i znojave majice se sunčaju na terasi

 

voleo bih da se kupam u moru

 

znoj počinje da me obliva

 

ni danas neću ići na Most

 

na trenutak mislim o laticama i matematici

 

dobro bi bilo da popijem još jedan čaj

 

stavio sam vodu u crvenu džezvu da provri

 

kada donesem čaj na sto pokriću se zelenim ćebetom

 

znoj mi kvasi kosu

 

idem da stavim vrećicu rtanjskog čaja u žutu šolju

 

doneo sam čaj na sto

 

zalepio sam belu hartiju po kojoj crtam Plavu ružu

 

uključio kameru

 

sada ću otpiti par gutljaja ovog vrelog čaja

 

otpio sam – počinjem da crtam Plavu

 

jednu zarezanu plavu bojicu sam potrošio

 

još nekoliko gutljaja pa druga bojica

 

još nekoliko gutljaja pa treća bojica

 

čaj sam popio – sada četvrta bojica

 

obrisao sam čelo prepuno znoja i sada peta bojica

 

zarezao sam i šestu bojicu i to će biti dovoljno

 

završio sam Plavu ružu

 

znoj me obliva

 

samo strpljivo

 

 

  

SRĐANU ALEKSIĆU

804. dan
15. mart 2007.

22567 - 22599

blaženstva

 

 

skuvaću čaj

 

stavio sam vodu da vri a u čašu sam rastopio upsarin

 

malo mi je bolje ali i dalje osećam nos i imam temperaturu

 

još se nisam teglio i istezao vrat

 

u trenucima osećam da je sva ljubav sveta u meni

 

slabost me odmara od preduzimanja

 

ne činim ništa

 

sinoć sam gledao dokumentarni film o Srđanu Aleksiću iz Trebinja

 

Srđan je dao svoj život za Drugoga

 

Srđan je dao svoj život i za mene

 

čaj peče

 

sve što budem pisao pisaću i za Srđana

 

Srđanovim herojstvom život dobija smisao

 

Srđanom je sve dobro i lepo

 

i čaj koji sam ispio

 

i Plava ruža koju ću početi da crtam

 

kijam

 

skuvaću još jedan čaj

 

potrošio sam već dve bojice

 

Ruža se već plavi

 

čujem da voda vri u džezvi

 

doneo sam čaj na sto i upalio mirisni štapić

 

crtam trećom bojicom

 

ispio sam par gutljajčića – četvrta bojica

 

dok pijem čaj pišem Miroslava Mandića i crtam Plavu ružu – fudbaleri Hajduka treniraju

 

zarezao sam šestu olovku – ispiću čaj do kraja

 

nema više čaja – Plava ruža je nacrtana

 

znoj curi

 

znoju izbaci iz mene sve loše

 

oblizujem se usnama – slan sam

 

sve je na meni mokro

 

presvući ću se

 

sačekaću još malo da curi

 

 

  

ŽIVOT ME ČEKA

805. dan
16. mart 2007.

22600 - 22632

blaženstva

 

 

istuširao sam se. oprao kosu. fudbaleri treniraju. skuvaću čaj

 

zalogaj crnog hleba pre druge kafe

 

voda za čaj se zagreva

 

ispijam mlaku vodu u kojoj sam zamutio Фервекс

 

rtanjski čaj miriše na stolu

 

upalio sam mirisni štapić

 

Džoni Keš (Johnny Cash) i Nik Kejv (Nick Cave) pevaju Cindy

 

stvari se ponavljaju

 

stvari leže na stolu

 

staklena šoljica za espreso kafu

 

brojanice i prstenje

 

patent olovka i papiri

 

mobilni telefon i čaša iz koje sam pio Фервекс

 

ispijam vreo čaj

 

pisanje je život

 

uživam u pisanju

 

pisanje je muzika

 

znojim se i to je muzika

 

Greg Braun peva Coneville Slough

 

pre mesec dana sam otkrio Greg Brauna i uvek mu se obradujem

 

obrisao sam znoj sa čela

 

staviću još jedan čaj

 

uvek sam voleo neprimetno

 

nešto od ničeg sačinjeno

 

samo prisutno

 

nešto o čemu upravo pišem dok voda za drugi čaj vri

 

nešto što me uzbuđuje i ja počinjem da se izvijam telom

 

nešto što će mi ispuniti dan i kada budem nepodnošljivo sam

 

počinjem da ispijam drugi čaj i to je muzika

 

posle blaženstava čeka me Plava ruža

 

život me čeka da se ljubimo

 

mislim na beskonačnost koja se beskonačno predaje

 

znoj me obliva

 

 

  

SUBOTNJE

806. dan
17. mart 2007.

22633 - 22665

blaženstva

 

 

očekivano pismo prijatelja je izostalo

 

sa simpatijama pišem imena četrdesetak

ljudi koji nisu odgovorili na moje pismo

 

svako od njih je potvrdio moju ništavnost i zato hvala svakom od njih

 

svako od njih je potvrdio moju samoću i zbog toga hvala

 

svako od njih mi je oduzeo snagu i zato hvala

 

svako od njih mi je pomogao da još više verujem u

Boga

Umetnost

Tebe

 

skuvaću čaj. fudbaleri treniraju

 

peku gutljaji

 

da li ću u ponedeljak biti zdrav?

 

mislim na one koji neizostavno ljube

 

ljubim Te

 

pijem Фервекс i mislim na povrće

 

skuvao sam drugi čaj

 

subota je

 

sunčano je

 

prožima me misterija života

 

ljubim svakoga koga sam povredio

 

ljubim Tii rane

 

ližem Tvoje zdravlje

 

uz vreo čaj uzimam i koricu crnog hleba

 

poslednji zalogaj i poslednji gutljaj

 

čelo mi se znoji

 

ja sam taj koji sam

 

ja sam kap znoja koja mi curi niz levu slepoočnicu

 

ja sam toplota koja iz mene izbija

 

mislim na toplotu koja se isparava iz kobila i konja

 

obična misterija prožima život misterijom običnosti

 

zaželeo sam se hodanja

 

prelazi mi se Ruža Mosta

 

znoj

još

curi

 

nacrtaću Plavu ružu

 

čuvaću subotu i očekivano

 

sačekaću da znoj još malo curi a onda ću se presvući

 

 

 

 

OKRILJE

808. dan
19. mart 2007.

22666 - 22698

blaženstva

 

 

Oblizujem usnu.

 

Otisnuo sam se.

 

Povratka nema.

 

Samo dalje.

 

Dalje je tu.

 

Kičmom.

 

šireći   se   u   beskraj    stvaram   beskraj   koji   se   milinom   širi   i   po   blizini

 

Daljina je brzina. Blizina sporost.

 

Ples mi nadolazi brzinom i prožima me sporošću.

 

Čekaju me patike da krenemo.

 

Stvari su tako odana bića.

 

 

ove

reči

su

Tvoj

cvet

 

 

Milino pevuši me milo.

 

Nedodirljivim Te dodirujem.

 

Svetlost se Tobom širi.

 

Ove reči Te greju.

 

Ove ljube.

 

Reči su bića koja ljube.

 

Ova reč Tii je za usput.

 

Ova reč Te čuva.

 

ova ozaruje

 

Svi moji prijatelji su stranci – peva pevač.

 

Krhko se rađa.

 

Krhko stvara.

 

Tvrđenja su osmesi.

 

Potvrđivanja smešci.

 

Oblizujem Svemir.

 

Tvojstvo sam ljubavi.

 

Povratka nema – rečeno jeste.

 

Samo ljubiti.

 

Pevanje je tu.

 

Kičmom.

 

Ako me ljubite, zapovesti moje držite – Jovan 14, 15

 

 

  

PUTIĆ

809. dan
20. mart 2007.

22699 - 22731

blaženstva

 

 

Kao i juče i danas i sutra i u četvrtak i u petak i u subotu ću u

33. blaženstvu baciti kocku da čujem šta mi govori Jovanovo jevanđelje.

 

Već bih bacio kocku.

 

samo strpljivo – svemirom mozga

 

samo polako – vrtom srca

 

Ne pitajući se.

 

Pišući ušima.

 

Obuzet oblinama.

 

Prepuštajući se umetnosti Tvog predavanja.

 

Izvijaš me.

 

Priljubljuješ.

 

Bezbrojnim ružama činiš ružu.

 

oči u oči

 

Tabanima u nebo.

 

Oblačno je. Duva topao vetar.

 

Maramu sam oprao šamponom.

 

Kupio sam crni hleb i zelenu salatu.

 

Jedini ljubi sve.

 

Ana će mi danas kupiti druge patike za Ružu Mosta.

 

Sutra ću posetiti Magnoliju koju sam posadio u Botaničkoj bašti.

 

rečeno i urađeno preporađa svet

 

rečeno i neurađeno ga razara i ubija

 

ljubljena moja ne odustaj

 

ljubljena evo ga

putić

 

uputi se

puti se

 

ružo

ruži se

 

Kišne kapi udaraju u prozorska okna.

 

U mom si telu.

 

Greg Braun peva Cold + Dark + Wet

 

Kroz prozor vidim – presijavaju se crveni krovovi od kiše.

 

na putiću smo

 

Procvetali su maslačci.

 

heroj se predaje umetnosti miline

 

I mnogi od Judejaca bijahu došli Marti i Mariji

da ih teše za bratom njihovim – Jovan 11, 19

 

 

 

 

DESETI PUT LAO CE – LAO CE I JOVAN APOSTOL

810. dan
21. mart 2007.

22732 - 22764

blaženstva

 

 

U devetnaestom načelu Lao Ce (老子) kaže

Stoga nastojmo da uočimo jednostavnost

Da prigrlimo svoju prvobitnu prirodu

Da potisnemo sebičnost

I da svedemo svoje želje

 

U dvadesetom načelu Lao Ce kaže

Odbaci učenost i nestaće nemira

Kakva je samo mala razlika

Između da i ne

Kakva je velika razlika

Između dobra i zla

 

Proleće je stiglo noćas u 1:02:42h.

 

Čekam da ugledam prvu lastu.

 

Da dođe i prođe prvi jun.

 

Da 10. juna pročitam šta mi Lao Ce govori u dvadeset prvom i dvadeset drugom načelu.

 

Da susretnem istomišljenicu.

 

Istomišljeništvo je umetnost.

 

O istomišljeništvu ću tek pisati.

 

Samoća je ogromna – ljubav mnogo veća.

 

Egzistencijalna neizvesnost plaši ali neizvesnost

stvaranja donosi izvesnost slobode i bezbrižnosti.

 

Nezaštićenost i sumnje su bolni ali Bog je Bog.

 

Juče sam četiri sata kisnuo.

 

Ana mi je kupila druge patike.

 

Gerda mi je poslala trista evra za štampanje druge knjige Miroslav Mandić.

 

S. mi je rekla nešto što me je pogodilo.

 

Celu noć sam pišući u polusnu novu AutoBioGrafiju

otkrivao da je moja umetnost Umetnost Istomišljeništva.

 

Istomišljeništvo preobražava.

 

Tek preobražavanjem umetnost postaje umetnost.

 

Radujem se da čujem šta će mi danas reći Jovan.

 

Lao Ce na početku – na kraju Jovan Apostol.

 

Danas ću videti moju Magnoliju.

 

Kada za nekoga ili nešto kažem moje to je zbog poistovećivanja.

 

Poistovećenje zrači ljubavlju.

 

Ako šakama radiš Ovo radiš isto što i ja.

 

Ako i Tii voliš ovaj doživljaj

najsladonosniju duhovnu radost osetio sam u nepravdi

onda volimo isti doživljaj.

 

Ako i Tii ponekad pomisliš na beličastu prašinu

posutu po šljivama onda je i beličastom lepo.

 

Ako i Tii osećaš da sam u stisci sa vremenom jer treba da dovršim

pisanje blaženstava nacrtam i snimim Plavu ružu obučem se operem zube

i pođem u susret Oliveri i Magnoliji onda mi pomažeš da radosnije radim i u stisci.

 

Teško mi je da pišem pod prinudom ali mi je lepo da pomilujem prinudu.

 

Ova daska mi pomaže da se približim Jovanu.

 

I napućene usne mi pomažu.

 

I drhtaj Tvog srca.

 

A neki od njih htedoše da ga uhvate; ali niko ne metnu ruke na njega – Jovan 7, 44

 

 

  

ULIO SAM MALO VODE U LEVI DLAN

811. dan
22. mart 2007.

22765 - 22797

blaženstva

 

 

Video sam Magnoliju. Uskoro će procvetati belim cvetovima – rekla je Olivera.

 

Zapalio sam mirisni štapić magnolije.

 

umetnost istomišljeništva – istomišljeništvo umetnošću

 

Vlažnim prstima sam rashladio oči.

 

Različito se rađa – isto se stvara.

 

 Čitajući knjigu Radovana Hiršla zavoleo sam i njega i njegovu majku i njegovu ženu.

 

Različito se trpi – isto se ljubi.

 

istatelesnost

istaosećajnost

istomišljeništvo

istavoljnost

istoverovanje

istaljubav

istostvaranje

 

jedno je u svemu

 

 

telom

osećam

misao

ko-jom

verujem

ljubeći

stvaranje

 

 

milujem lice

 

saosećam sa samima

 

mislim misli

 

Čarli Luvin i Džef Tvidi (Charlie Louvin & Jeff Tweedy) pevaju

Great Atomic Power pesmu koju sam juče prvi put čuo i poželeo da je opet čujem

 

verujem u jedan jedini jezik – jezik svih bića

 

ljubljenje sabira i priprema

 

stvaranje stvara nestvoreno – nestvoreno rađa stvaranje

 

Volim logiku kada peva.

 

Trezvenost kada se opija.

 

Opijanje kada zamiriše belim zumbulima.

 

Uskoro će zamirisati dafina i jasmin.

 

s              u          s       r   et   a     n          j              e

 

dodirujem Te Svemire izvodljivi i zavodljivi

 

sedite mi na lice pupoljci

 

ističuće me izmeni

 

usuo sam u vinsku čašu vodu – da uživam u prizoru

 

ulio sam malo vode u levi dlan

 

ližem vodu sa levog dlana

 

uzbudila me je lepota rečenice ulio sam malo vode u levi dlan

 

spokojstvo me obuzima lepotom

 

vodu na levom dlanu vidim kao na dlanu

 

kada sam ližući ispio vodu sa levog dlana osetio sam ukus lepote

 

A jedan od dvojice koji čuše od Jovana i odoše za

njim bijaše Andrej, brat Simona Petra – Jovan 1, 40

 

 

  

TOM GOTOVCU

812. dan
23. mart 2007.

22798 - 22830

blaženstva

 

 

Sinoć me nazvao Tom Gotovac. Pola sata smo

razgovarali i pola sata sam se radovao kao dete.

 

Volim kada se nekome divim.

 

Divljenjem se odmaram i prefinjujem.

 

Hvala Tii Tome na Tvom životu i Tvojoj umetnosti.

 

Kišica sipi i miluje vazduh.

 

Čarli Luvin i Džef Tvidi upravo počinju da pevaju Great Atomic Power.

 

Noćas me je u snu ljubila jedna žena.

 

Voleo bih da imam Asocijativni rečnik.

 

Herojstvo plesanja.

 

pupak

 

Ikada Tii je u ruci.

 

Od nejedinstva pletem jedinstvo.

 

Od kamiona načinim veliki hor.

 

Od praskozorja film Tomu Gotovcu.

 

Sinoć sam ušio dugme na jastučnici.

 

Ove reči Te greju.

 

Jedini ljubi sve.

 

Istomišljeništvo preobražava.

 

Opijen sam ritmičkom trezvenošću.

 

Ptice me preleću.

 

Dobrota me širi.

Tvoja dobrota me preobražava.

 

Otvorio sam prozor i hladan prolećni vazduh je ušao i u Ovo blaženstvo.

 

Ugledao sam jednu kap kako je pala – pala je na ogradu i prsnula.

 

Kada bi mi na stolu ležao tigar pisao bih o njegovim očima.

 

Potoci žubore kao ova devojačka smejanja u iranskoj pesmi koju slušam.

 

Borba za smisao se odvija svakim trenom raspevane zahvalnosti.

 

Svaki tren neprestano peva sve vreme ovoga sveta je Tvoje.

 

Ko zapeva zaplesao je – ko zapleše zapevao je.

 

Ko me zavoli zavoleo je sebe.

 

I jorgovan će uskoro zamirisati.

 

Prolećne vode i prolećna trava već mirišu.

 

trepeti anonimnih snaga ljubavi nikada ne prestaju

 

Tražićete me i nećete me naći; i gde sam ja vi ne možete doći – Jovan 7, 34

 

 

  

ZLATO POLEĆE IZ TRSKE

813. dan
24. mart 2007.

22831 - 22863

blaženstva

 

 

14:40h

Pijem drugu čašu vina.

 

Vratio sam se sa Mosta.

 

Kupio zelenu salatu kajmak crni hleb sok i sedam decilitara belog vina.

 

Daunlodovao fotografije koje sam ove nedelje napravio na Mostu.

 

Vino me polako opija.

 

Poezija je opijanje slobodom pevanja.

 

Sloboda pevanja je žudnja za mirisima prijateljstva.

 

Svaka me reč uzbuđuje.

 

Svaka reč je posveta nekoj reči.

 

Reč je u srcu.

 

Reč je sloboda kojom pevam reč.

 

 

pesma

je

pesma

uprkos

odmahivanju

 

 

 

pesma

je

i

odmahivanje

koje

želi

da

poništi

pesmu

 

 

 

hrabrost

peva

 

 

ljubim Te hrabra ženo

 

ljubim Te krhkosti

 

ljubim vas usta

 

ljubim vas golubovi u preletanju

 

širim se za Tebe haljino moja

 

ko se podaje Ta-To-Taj se ne prodaje

 

ukus šargarepe čini šargarepu

 

igra je prihvatanje igre

 

čudo je to kako ove reči saopštavaju čudo

 

saopštavanje je dete opštenja

 

opštenje je proslavljanje odanosti

 

istine istine

 

istine su donji slojevi puta

 

istina se istini. put puti. ruža ruži

 

Tvoja pobeda je moja – tako se puti Put

 

neverovatno je kako jeste jeste

 

pružam Tii ruku

 

progutah pljuvačku ljubavi

 

Onde, dakle, zbog petka judejskog, pošto beše blizu grob, položiše Isusa – Jovan 19, 42

 

 

 

 

NASLOV SAM DOPISAO POSLE PONOĆI

815. dan
26. mart 2007.

22864 - 22896

blaženstva

 

 

peva mi se

 

grlim lišće

 

ljubim trave

 

prevrćem se u vazduhu

 

činim Tii to

 

pljunem u levu šaku

 

mirišem rođenjem

 

mirišem rođenje

 

milujem prisustvo

 

opraću gaće opraću majicu

 

kukovima se već njišem

 

kukovi kukovima

 

bokovi bokovima

 

butine butinama

 

prolasci gradovima prolascima kroz gradove

 

očajem protiv očaja

 

oprao sam gaće majicu i plavu maramu

 

kupio sam današnji obrok

salata

mladi luk

majonez

pavlaka

crni hleb

sok

 

prijatelj čije je pismo izostalo se javio noćas

upravo sam video Tvoja dva pisma koja su me mnogo više

obradovala nego što me je Tvoje nejavljanje rastužilo

 

ljubim Te prijatelju

 

dečak sam koji ljubi devojčicu

 

ljubim Te u kolena

 

 

sam

sam

ali

još

više

sa

istomišljenicom

 

 

Osmehnuo sam se i osetio kako sam se ispravio.

 

Vetar je hladan. Hodam sa maramom preko usta.

 

18:04h

Dan se produžio za jedan sat. Sunce sada zapada sa desne strane mosta.

 

Prošla je ponoć. Vetar me je produvao i umorio.

 

Radujem se da uskoro legnem u krevet.

 

Radujem se da ujutru ustanem i pišem nova blaženstva.

 

Igram se patent olovkom.

 

Danas je na mostu bila Maja. Donela mi je bajke pomorandže i novac za Stančić.

 

Pričao sam Maji kome sam i kako muž.

 

Maja će mi pokloniti beli šal.

 

 

  

NASLOV SAM DOPISAO U 12:42H

816. dan
27. mart 2007.

22897 - 22929

blaženstva

 

 

Srčem gutljaje druge nes kafe.

 

Ovlažio sam prst i pokupio par mrvica hleba sa stola.

 

Muž sam Tebi.

Muž sam svakoj ženi koju sam voleo i koju zauvek volim.

Muž sam svakoj samoj ženi.

 

Muž je ženi muž.

 

Muž je muž ljubavi.

 

Muž je otac krhkog i odbačenog.

 

Muž je nežni dodir po stvarima.

 

Muž je utočište Svemiru.

 

Muž je reč kojom sve jeste.

 

Muž je dete Božije.

 

Muž je isti ritam koji se menja.

 

spanać i koprive

 

neprestajuće pevanje

 

pevanje put

 

pevanje sloboda

 

pevanje krevet

 

pevanje novac

 

pevanje plesanje

 

plesanje slatko ponavljanje

 

plesanje srce poverenja

 

plesanje um smirenja

 

plesanje nadraženi tren

 

koje bih devojčice iz prvog razreda osnovne škole i danas ljubavlju guzio

 

sve bih devojčice iz prvog razreda osnovne škole i danas ljubavlju guzio

 

 

Tvoja

mi

naguženost

čuva mozak

i

neguje srce

 

 

milujem Tii tabane i pete

 

i tren voli da mu se predam

 

tren voli da mu se predam u svakom trenutku

 

 kada ovo ostane na ovoj strani                       biće osmišljeno na ovoj strani

 

dodirujem Te i to zovem pisanje

 

osećam Te i to zovem plesanje

 

mislim Te i to zovem pevanje

 

ljubim Te i to zovem stvaranje

 

 

  

NASLOV SAM DOPISAO U 14:09H

817. dan
28. mart 2007.

22930 - 22962

blaženstva

 

 

pišem ništa – Tii osetiš sve

 

polomljena grančica

 

ošamareno dete

 

šutnut pas

 

pocepana čarapa

 

prvi koraci u n e  p   o   v     r     a       t        n        o        m

 

pismo koje sam dobio pre dva dana

Jedan te isti dan mi se ponavlja u beskraj.

Upala sam u neko stanje haosa poslednjih mesec dana.

Odvojila sam se od sebe same i od svega što me čini.

Ništa što sam radila mi nije polazilo za rukom.

Samo sam jurcala.

Bežala od toga da se suočim sa realnošću.

Sa sobom.

Dešavale su mi se loše stvari.

Na poslu mi je bilo teško da shvatim zašto sam tamo.

I stalno sam u problemima s novcem.

Nisam mogla da se suočim s tobom i mislim da ti to znaš.

Ja prva grešim.

I to me jako boli jer shvatam da ja uopšte i ne živim.

Plačem kao kiša.

Kao da sam odvojena od svog tela i od sebe same.

Stvarnost boli.

Izgleda da sam se malo izgubila.

Prelazim preko nekih stvari koje mi se dešavaju kao da se ne dešavaju meni.

Kao da je to neki tuđi život.

Osećam se zaista usamljeno i odatle sve moje greške i sva sranja koja radim.

I stalno pokušavam da nađem utehu u nečemu.

U nekom drugom čoveku.

A ne mogu sebe da dovedem u red.

Tako da je to uzalud.

Svi moji kontakti s drugima su uzalud.

Ništa se iz toga ne rađa.

I samo se uvećava osećanje da me niko ne razume.

I svi ljudi oko mene su isti takvi.

Svi su u utehama i narkomanijama i svi zadovoljavaju ovu usamljenost na slične načine.

Iskočila sam iz onog što sam JA.

Pušila sam baš puno u poslednje vreme i pila i nije čudo što sam sad pukla potpuno.

Vrištala bih ZAŠTO mi NEKO ne POMOGNE?!!!

Kao da će mi to pomoći.

Kao da će neko drugi da reši moje bolove.

A znam sve.

Sve znam.

Znaš da znam.

Kao što znam da ti znaš mene.

Naterala sam sebe da sednem i da ti pišem.

Jedino sam u tebe potpuno sigurna da ćeš znati šta se sa mnom dešava jer me dobro

poznaješ. Uvek si znao da mi kažeš ono što mi je bilo potrebno.

I tako si mi opet i rekao u tvom poslednjem pismu.

I počela sam da plačem zbog toga što si mi napisao.

Rastužilo me je to što uvek zaboravim one koji brinu o meni i koji me vole.

♥ nedostaje mi onaj mir koji sam osećala kada sam bila u tvojoj blizini.

Ja nikada nisam imala takav odnos sa nekim muškarcem.

I teško da će me iko ikad razumeti i da ću moći da imam to što sam s tobom imala.

I treba da znaš da sve imam u sebi.

Sve što si mi dao.

Ali bežim od toga jer ti i ja nismo uspeli.

Ne mogu ja da živim sama a stalno sam sama.

Odvajam se od sebe.

Odbijam da se bavim sobom.

Da ispravim svoje mane.

Odbijam zato što me sve boli i zato što moram sama sve.

Mogu zamisliti kako je tebi.

Ti si mnogo više godina sam.

Nema onog drugog koji nam je tako potreban.

Mi dolazimo na ovaj svet s najdubljim vapajem za drugim čovekom i naravno za Bogom

kao drugim. To je najdublja čežnja najdublji vapaj ljudskog bića. Da bismo realizovali

punoću ljudskog bitisanja ne možemo živeti u skladu s prirodom već moramo da

pobedimo vlastitu prirodu. Mi težimo da promenimo sve oko sebe i druge a ne

pokušavamo da promenimo sebe.

Potpuno sam odvojena od tebe.

Žao mi je i to jako boli.

Jer tebe volim.

 

Reči su telo.

 

Telo treba delo.

 

Delo ljubi.

 

Ljubljenje je nepovratno.

 

Ljubav ljubi polomljenu grančicu.

 

Ljubav ljubi ošamareno dete.

 

Ljubav ljubi šutnutog psa.

 

Ljubav ljubi pocepanu čarapu.

 

Ljubav ljubi prve korake u nepovratnom.

 

Ljubav ljubi onu koja mi je napisala pismo pre dva dana.

 

Ljubav ljubi one koji ljube a ni ne znaju da ljube.

 

Ljubav ljubi kosti.

 

Ljubav ljubi svakoga kome je u svih bića.

 

Neko ko ulazi u grad ljubi ljubav.

 

Krava ljubi ljubav.

 

Odroni ljube ljubav.

 

Preko puta ljubi preko puta.

 

Udah ljubi izdah.

 

Bugi ljubi vugi vugi ljubi bugi.

 

Lj – ubiti.

 

Reči ljube otkrivajući se.

 

Koga

i

zašto

ubijamo

kada

ljubimo?

 

Odgovor ne odgovara – odgovor preobražava.

 

Primećeno mi uzvrati osmehom.

 

Ovo je moja šaka.

 

Polako spuštam kažiprst leve ruke na tipku slova j na tastaturi.

 

 

  

NASLOV SAM DOPISAO U 11:24H

818. dan
29. mart 2007.

22963 - 22995

blaženstva

 

 

sva

 

blaženstva

 

od

 

početka

 

do

 

kraja

 

ću

 

prožeti

 

prepuštajućim

 

osećanjem

 

miline

 

tako

 

što

 

ću

 

milinu

 

provući

 

kroz

 

svako

 

blaženstvo

 

kao

 

kroz

 

savitljivu

 

kičmu

 

ili

 

put

 

koji

 

vijuga

 

na

 

beloj

 

mesečini

 

u

 

prolećnoj

 

noći

 

 

  

NASLOV SAM DOPISAO U 11:02H

819. dan
30. mart 2007.

22996 - 23028

blaženstva

 

 

dok

 

ne

 

napišem

 

prvo

 

blaženstvo

 

mogu

 

da

 

pišem

 

bilo

 

šta

 

ali

 

kada

 

počnem

 

povratka

 

nema

 

i

 

ostaje

 

mi

 

samo

 

da

 

pišem

 

ono

 

što

 

me

 

piše

 

a

 

to

 

je

 

pesma

 

koja

 

samu

 

sebe

 

piše

 

 

  

NASLOV SAM DOPISAO U 16:41H

820. dan
31. mart 2007.

23029 - 23061

blaženstva

 

 

meni je stvaraTii

 

subotnje vino piTii

 

plakanjem zaplakaTii

 

detetu u sebi odan biTii

 

žudnji potrčaTii

 

slobodom od Tebe zavisiTii

 

samo ljubiTii

 

i neprestano jebaTii

 

nedodirljivo dodirnuTii

 

čednošću pupiTii

 

slatko gorkim sačuvaTii

 

pevajući se moliTii

 

plešući se preobražavaTii

 

 

pesmom

vaskrsava

Tii

 

 

ovim se dobiTii

 

prvom rečenicom sve pisaTii

 

nerazumljivim se od razuma lečiTii

 

različitim cvetaTii

 

istim plodiTii

 

u smiraju dolaziTii

 

u zanosu ostajaTii

 

grlom grliTii

 

bilo šta da učinim Tobom ću učiniTii

 

nema Te meni je samiTii se

 

svesTii se

 

samo lepotiTii

 

dobriTii

 

i dalje tabanaTii

 

Boga pevaTii

 

pa vodom zaplivaTii

 

Bogom leteTii

 

pesmom plesaTii

 

 

plesom

biti

pesma

Tvog

naručja

 

 

 

 

POMISLIO SAM NA HILJADITI DAN Miroslava Mandića

822. dan
2. april 2007.

23062 - 23094

blaženstva

 

 

Drvo u meni sačuvaj me.

 

Školjko u meni zatvori me.

 

Travo u meni otvori me.

 

Suzo iz desnog oka prihvati ovu iz levog koja Te sledi.

 

Muziko Tii me u kosti ljubiš.

 

Ravnico polegni mi po grudima.

 

Asfalte za dva sata ću hodati po Tebi.

 

Mužu Života Tvoja Samoća Ljubi Sve I Svakoga

 

Neizgovorena reči u nozdrvama si mi.

 

Talasići na površini reke treperim sa vama.

 

Lepoto uteraj mi.

 

Lepoto dubinom mozga prepuštam Te veri u naručje.

 

Zategnutosti zatežem Te do glasne tišine.

 

Golorukosti sačuvaj nasilne od zla.

 

Nasilniče ljubeći porodi svoju nežnost.

 

Mušice zahvaljujem Tii se na plesu.

 

Sasušene suze.

 

Lopto ne zaustavljaj se.

 

Pljuštanje Tii si muzika.

 

Pljuštanje na njenim mladim dojkama.

 

Dojke vi ste me učile ljubljenju.

 

Spajanje Tii me na put izvodiš.

 

Priznanje Tii me prožimaš.

 

Nešto Tii me nečim oblikuješ.

 

Gardenijo sve mi mirise otvaraš.

 

Zelena salato puna vode osveži me.

 

Asfalte na Tebi sam – neguj mi bolnu petu.

 

Sjajno ružičasto sunce obasjava most.

 

19:15h

Upalila su se ulična svetla.

 

Vetar je stao. Toplije je. Još nosim maramu oko usta.

 

Posle mosta hodam sporije. Bulevar se uspinje. Umorniji sam.

 

23:29h

Već nekoliko dana slušam samo rokabili.

 

Drugim ćebetom pokušavam da ugrejem kolena i stopala.

 

 

  

Stranice