Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

431321

pupoljak

SAMO TII U SVAKOJ SVEREČI

1896. dan
11. mart 2010.

dobro

 

lepo

 

dobro lepo

 

lepo dobro

 

dobro dobro

 

lepo lepo

 

kad su dobro i lepo zajedno – dobrota zrači lepotu – lepota sija dobrotu

 

 kad su dobro i lepo odvojeni – đavo podučava kroz dobro – zavodi kroz lepo

 

u pahuljici snega su pahuljice dobra i puhuljice lepog

 

kad su muško i žensko zajedno – muško hrabri – žensko gali

 

kad su žensko i muško odvojeni – muško ubija – žensko porobljava

 

zemlja i nebo su jedno

čovek i sva bića su jedno

 

zajedno smo da bi bili jedno – zajedno

 

zajedno znači biti jedno a ne zajedno

 

jedno je sloboda

 

jedno je istina

 

jedno je ljubav

 

svaki dan je ne samo nešto svakidašnje nego i najveća svečanost

 

umetnost svakoga dana ne samo da je

najjednostavnija i najobičnija nego je i najređa i sveprisutna

 

umetnost svakog dana ne samo da je

svima dostupna nego je i najskuplja i nepotkupljiva

 

umetnost svakog dana je hleb nasušni

 umešen od vode ponavljanja i žita zahavalnosti

 

zahvalan sam svakoga dana na umetnosti svakoga dana

 

volim svaku prirodu koja sama menja svoju prirodu

 

promeniti svoju prirodu znači stvoriti bolju prirodu

 

živeti svoju prirodu i ne menjati je znači uvećavati zlo

 

ne volim bilo koju prirodu koja nasilno menja bilo čiju i bilo koju prirodu

 

modernitet

postmodernitet

postpostmodernitet

medernitet posle postmoderniteta

sve podrazumivitet do podrazumiviteta

 

svet je prepun podrazumiviteta koje razumeju samo oni koji ga podrazumevaju

 

podrazumiviteti su smrt duha

 

svratio sam do prijatelja – familije Mandić – napunili su mi torbu za poneti

rakija

hleb

ajvar

krompir

turšija

kupus salata

pekmez

torta i kolači

ludilo od ljubavi i svesuštine

pozvano si na ručak

 

ljubim sve što pojedem

 

sveživote – mojom ljubavlju se hrani

 

milo moje istetoviraj oblik mojih usana na svom telu

hteo sam da Tii pošaljem mejl sa ovim predlogom ali sam

odustao jer je svako blaženstvo i inače napisano samo za Tebe

HODAM ZA MLAD SVIH BIĆA

1897. dan
12. mart 2010.

verujem da matematika ne odobrava nasilje ljudi nad drugim bićima

 

kada bi matematika odobravala nasilje ne bi bila živa i ne bi mogla da se razvija

 

matematika je bluz viših bića

 

njega su izdali njegovi a njegovog neprijatelja su izdali njegovi

 

naši su izdajice

 

budućnost čoveka je u tome da pronađe način da se iskupi za svoje nasilje

 

nasilje demokratije

nasilje komunizma

nasilje fašizma

nasilje tajnama

nasilje bogatstvom

nasilje ugledima

nasilje imperijalizma

nasilje kolonijalizma

nasilje feudalizma

nasilje robovlasništva

 nasilje rasizma

nasilje gasnih komora

nasilje konc logora

nasilje kulaga

nasilje tržnih centara

nasilje hleba i igara

nasilje banaka

nasilje civilizacija

nasilje osvajanjem vasione

nasilje dizanjem brana

nasilje kopanjem rudnika

nasilje krčenjem šuma

nasilje pripitomljavanjem životinja

nasilje misionarenjem

nasilje inkvizicije

nasilje lomača

nasilje giljotina

nasilje vešala

nasilje električne stolice

nasilje bioinžinjeringa

nasilje klanice

nasilje pilana

 

nasilje dobrotvornih akcija u kojima se pere svo nasilje

 

nasilje škole i univerziteta u kojima se ljudsko zlo prećutkuje a

savest dece i mladih ubija da bi mogli da čine nasilje mirne savesti

 

ja ne mogu sa svim tim da živim i zato ovo pišem

 

ja ne mogu i ne želim to da razumem i zato hodam za mlad svih bića

 

živim za vaskrsenje svih bića a pogotovo za ona bića koja sam povredio

 

stvaram za sva i još nestvorena bića a

pogotovo ona koja sada svojim stvaranjem povređujem

 

sva bića će podržati čoveka u njegovom iskupljenju

 

iskupljenje je humus velikog stvaralaštva

možeš Tii to čoveče možeš

 

sva poznata bića su samo delić nepoznatih bića i oni zajedno čine sva bića

 

ritam je biće

 

bezbroj bića je u ritmovima svih bića

 

tišina je biće

 

bezbroj je bića u tišini

 

sva bića su pesma koju vole sva bića

 

Dunave ljubim Te – viknem i mahnem Dunavu

 

i ja tebe ljubim Miroslave – vikne mi i teče mi Dunav

 

tek kad pogledam u oči dana vidim da me oči dana gledaju

 

tek kad pogledam u oči istine vidim da me oči istine gledaju

 

tek kad pogledam u oči ljubavi vidim da me oči ljubavi ljube

 

oči gledaju oči

 

jedno je oko u svim očima

 

oči gledaju da bi ljubile

 

radost života sa svim bićima

 

ozaren sam ljubavlju svih bića

 

žubor

lahor

pčela

cvet

 

osećaš kako mi se širi u grudima

DA LI DA POČNEM SA POZIVIMA-OGLASIMA ILI JOŠ NIJE VREME

1898. dan
13. mart 2010.

čitam autobiografiju Džejms Brauna na kompjuteru. promiče sneg

dobrota je tako lepa. plačem. suze mi pune oči. dečače ne odustaj

 

volim hrabrost ovih reči što samo postoje

 

volim volim

 

volim me venčava sa svim bićima

 

volim sva bića – sva bića su moji roditelji – moja žena – moja deca

 

sve je moje jer ništa nije moje

 

ko hoće da brine o čoveku kao vrsti mora da

 brine o njemu za najmanje sledećih milion godina

 

čoveka kao vrstu uništava ono što on smatra da je njegovo

njegova krv

njegov porod

njegova porodica

njegova rasa

njegova nacija

njegova država

njegova kultura

njegov jezik

njegovo vlasništvo

njegova Planeta

 

hej lepoto koja si krenula na put – izgovorio sam dok sam crtao Dobrog hodača

 

dok čekam susret sa Vladimirom Macurom hodam oko hotela Moskve

 

Vladimir mi je poklonio zelenu olovku dugačku dva metara

 

želim da sva bića neprestano osećaju moju ljubav

 

voleo bih da sva bića znaju za Miroslava Mandića i Umetnost Miroslav Mandić

 

najbolji su mnogo skromniji oni žele da za njih zna

samo njihova nacija ili rasa ili pol ili njihova civilizacija

 

ne samo da bih violeo da sva bića znaju za ime

Miroslav Mandić nego verujem da ga ona već znaju

 

bez obzira što je moja želja izložena podsmehu ili smatrana

ludačkom mislim da je to suština svakog bića da ga sva bića znaju i vole

 

moja želja da sva bića znaju ime Miroslava Mandića je želja i svakog slavuja

 

svake travke

 

svakog Volt Vitmena

 

svakog Fernanda Pesoe

 

svakog Fridriha Helderlina

 

svakog Majstor Ekharta

 

svake Bili Holidej

 

svake Gerdrude Stejn

 

svake bebe na grudima prosjakinje

 

svake otkinute grančice

 

svakog zrna pšenice

 

svakog ko je prećutao

ime umetnosti Miroslava Mandića

i umetnost imena Miroslav Mandić

 

moja želja da sva bića znaju ime Miroslav Mandić

nastaje na muzici želje kojom plešu i pevaju sva bića

 

Miroslav Mandić oslobađa svetlost i ljubav u svakom biću

 

Miroslav Mandić je stvoren iz duboke skromnosti svakog zanosa

 

Miroslav Mandić traje u toplom spokoju svakog smiraja

 

Miroslav Mandić u Tvom imenu – Tii u imenu Miroslava Mandića

SRCE JE PESMA SVIH BIĆA

1900. dan
15. mart 2010.

...

...

...

...

...

...

...

...

...

...

...

...

...

...

ovde su bila imena četrnaestoro bližnjih kojima sam u subotu napisao

odlazim sve dalje i dalje sve bliži i bliži srcu svih bića – Tvom srcu

srce je pesma

srce peva um

pišem Tebi jer se nadam da me voliš

i možeš da podneseš i moje delo i mene i ime Miroslav Mandić

šaljem Tii blaženstva ove nedelje da mi pomogneš da sve bude

tako kako je u njima napisano – tako kako je verujem Bogu milo

moje pevanje i umetnost Miroslav Mandić je

ozarenost i potvrđivanje rajske želje da jesam

da jeste sve što jeste

Bog u meni Bog

ovaj mejl šaljem Tebi

licem pevanja

licem stvaranja

licem odanosti

u nedelju sam pomislio da bi to moglo nekog od njih uznemiriti

i nisam nikome poslao ovo pismo sa prošlonedeljnim blaženstvima

 

odlazim – to što osećaš je um

 

dolazim – to što osećaš je srce

 

... odlazim dolazim odlazim dolazim odlazim dolazim odlazim dolazim... 

 

jedini – isti kao sva bića

 

samo Bog

 

samo pesma

 

samo ruža

 

samo put

 

samo svako biće

 

sve sam

 

primi me u sebe

 

procvetaj

 

cvetaj Miroslava Mandića-sva bića-ljubav-Boga

 

Miroslav Mandić je ime raja

 

sve što nije raj je dosadno i od dosade se ubija i ubija sve oko sebe

 

Miroslav Mandić je ime svih bića

 

Miroslav Mandić je način da šalom na svoj račun sve postane Miroslav Mandić

 

dok postoje imena Miroslav Mandić će biti ljubav u svakom imenu

 

kada nestane i poslednje ime nestaće i ime Miroslav Mandić

 

ponavljam ime Miroslav Mandić kao sve što ponavljam i to kako se ponavljam

 

kao fudbaler koji na treninzima ponavlja sve što u igri postane savršeno

 

ja nisam Miroslav

 

ja nisam Mandić

 

ja nisam Miroslav Mandić

 

ja sam Miroslav Mandić

 

umetnost jednog imena – umetnost u jednom imenu

 

sve pevano jednim imenom

 

Miroslav Mandić – sve svakoga ljubi

 

Miroslav Mandić – ljubav je jedna

 

zovi se Miroslav Mandić – zovi me Miroslav Mandić

 

Miroslav Mandić je Aleksa Golijanin koga sam slučajno sreo posle tri godine

 

Miroslav Mandić je Ana Đorđević-Petrović koju sam slučajno sreo

a ona mi malo pre toga kupila belu vunicu za knjigu Miroslav Mandić

Ani sam prvoj ispričao za Velike slike koje ću početi da radim

GOLI BEZ STIDA A NE BESTIDNI – BEZAZLENIMA

1901. dan
16. mart 2010.

sa uživanjem čitam Slobodana Tišmu

 i njegovu najnoviju knjigu Quattro Stagioni

 

uzmi nešto bilo šta i videćeš – ljubav je

 

daj nešto bilo šta i osetićeš – pesma je

 

stanje ljubavi je stanje pesme – prvo stanje

 

događaj života je događaj priče – drugo stanje

 

Bulke

volim vas – svršavajte svi

Bulke je naslov mog dramskog teksta koji čine samo četiri reči volim vas – svršavajte svi

 

zamolio sam reditelja ljubavi Branka Popovića da režira ovaj tekst 

 

Bulke su posvećene publici i jedinoj pravoj režiji – režiji same publike

 

Bulke se prvo izvode kao kamerna predstava dok polako ne prerastu u

masovna okupljanja na kojima kao što tekst kaže svi svršavaju zajedno

 

svršavanje-preobražavanje

 

Maslačak

gadim se sebe – spasila sam se – iskupila sam te

Maslačak je naslov mog dramskog teksta koji čine samo devet reči

 

Maslačak sam posvetio Tebi

pozovi me da Tii dam uputstva za njegovo izvođenje

 

idem da vidim i fotografišem plave cvetiće

 

plave cvetiće ću naći dole kod reke

 

vetar duva – našao sam ih – neshvatljivo su lepi

 

neprimetni od lepote – neprimetni za dobrotu

 

uživam slušajući zvono koje me zvoni

 

moja sreća se zove Sreća Svih Bića

 

siguran sam da mušice ne bi pristale da žive da nisu srećne

 

pored Dunava odmah osetim da sam okean

 

smešim se i mislim – odmah je najveći okean

 

sve što je najvrednije je besplatno a sve što ne vredi je

sve skuplje i skuplje sve dok ne dovede do najskupljeg – do ubijanja

 

sve što je skupo je u vezi sa pljačkanjem i ubijanjem

 

skupo je zločin

 

nežno je jeftino

 

nit sam sa ovima nit sam sa ovima nit sam sa ovima – zlatna nit sam sa svima

 

ne volim ni ljudske tajne ni skrivanja. ali mi se svidelo

kako je Svetomir Bojanin pre neko veče govorio o tajni

 

tajna kao uzrok neshvatljivog i nedokučivog

 

lepo je Svetomir Bojanin govorio i o stidu kao neprikladnom i neprilagođenom

           

mladić ispred mene telefonira i po njegovim

pokretima osetim kako se postideo i osetio poniženim

 

uvek sam se stideo. pogotovu u detinjstvu

 

sada osetih – stideo sam se jer sam osećao da nisam od ovog sveta

 

samo se sa Bogom Tobom i svim bićima ne stidim

 

 

 

 

BAŠ JE TAKO KAKO KAŽE PEKARKA – AMIN

1902. dan
17. mart 2010.

  blaženstva koja slede pišem hodajući ka

tramvajskom mostu gde ću se sresti sa Jelenom Bešir  

           

volim da se pripremim za susret. pogotovu u hodanju pred sam susret

 

pripreme za susret su jako važne. to je vrsta gospodstva koje oplemenjuje

 

radovanje susretu i poštovanje onoga sa kim se susrećeš

 

pripreme za susret stvaraju i oblikuju susret

           

za mene je svaki susret prvi. odlučujući. od koga očekujem

sve i ništa. susret dvoje prvih ljudi. bez iskustva. rajski. nevino

 

pre dvadesetak dana smo Jelena i ja imali prelep

Biznis ručak. danas ću joj predložiti Seks ručak

 

do sada sam imao Biznis kafe i Biznis ručkove a ovo bi bio prvi Seks ručak

 

Bog ručak

Seks ručak

Biznis ručak

to su ručkovi koji čine – upravo otkrih – Svečani nedeljni ručak svih bića

 

kod Pošte sam. mislim o Večnoj umetnosti

 

živim i stvaram Večnu umetnost

 

ja sam Večna umetnost – izgovorio sam pred Narodnom skupštinom

 

Večna umetnost je umetnost

 

ne ova ili ona umetnost nego samo umetnost

           

ne ni Večna umetnost nego umetnost koja stvara večnost

 

svako ko se bavi Večnom umetnošću je njen osnivač – prvi – jedini

 

Večnu umetnost stvara Jedan jedini umetnik

 

svi umetnici čine Jednog jedinog umetnika

 

Jedan jedini umetnik čini sve umetnike

 

prešao sam most. Jelene još nema ali sad će ona...

 

... Jelena je ušla u autobus broj 65 a

blaženstva koja slede pišem posle našeg susreta

           

čovek zaustavlja taksi sa cigaretom u rukama

a dim iz njegove cigarete se vijori raskrsnicom

 

pre susreta sa Jelenom je temperatura bila za nekoliko stepeni

niža tako da sada uživam u sporom hodanju na toplom suncu

 

poštujem i volim svačiji seks

 

svačija seksualnost je jedinstvena i predivna

 

sva bića su opčinjena seksualnošću svakog bića

 

matematika je oda seksualnosti svih bića

 

seks je heroj besmrtnosti

 

seksualna bića hrane besmrtnošću sva bića

 

seks je odan večnosti

 

volim odano

 

ne živi se više od velikih stvari nego od malih

rekla mi je pekarka kod koje sam prvi put kupio somun

 

ja sam seks svih bića – Tii si najuzbudljivije i najpoželjnije biće – aman

 

 

STIDOM – STID JE DOM SVIH BIĆA

1903. dan
18. mart 2010.

sreća je tužna

 

nesrećna sam jer skoro svi misle samo na svoju sreću

na mene niko i ne misli i retko ko je srećan zbog mene

mnogi koji su srećni ne znaju da sam ja tada nesrećna

ja sam sreća – biće sreće – samo jedno od bića svih bića

ja sreća sam srećna samo kad su sva bića srećna

nema od mene srećnijeg bića kad su sva bića srećna

priča mi sreća

 

volim kako Slobodan Tišma piše o bojama i to što mnogo piše o njima

 

ceo život sam se trudio da nikoga ne zavodim ali

da svakom pokažem da je uzbudljiv i jako poželjan

 

pčela sam koja svakoj ženi pokazuje da je najlepša i najpoželjnija

 

travka sam koja svakom biću pokazuje da je najželjenije biće

 

uspeh sam i kažem – Tii si najželjenije biće

 

nikada nemoj da zaboraviš da jedino Tebe žele sva bića

posvećeno mladiću koji je juče u Knez Mihailovoj prišao Jeleni Bešir da je pozdravi

 

ja sam Bog jer Te volim

 

ja sam Bog jer sam samo Bog

 

ja sam Bog jer sam slava Boga

 

smrt ne izneverava

 

smrt život daruje

 

ljudi su izdali smrt

 

večnog se života odrekli

 

ako ne osetim da je moja majka kurva a moj otac

kriminalac uvek ću misliti da su kurve i kriminalci neki drugi

 

ako nikada ne osetim da sam niko uvek ću misliti da su neko oni koji su niko

 

živeo Dragane Mitroviću

rekao sam osmogodišnjem dečaku koji mi je upravo rekao svoje ime

 

Dragan Mitrović je moja sreća kojom usrećujem sva bića

 

kako samo usrećuje novac kada ga nekome bezrazložno dam

posvećeno jebežljivom novcu

jedna pčela je sletela na kartonsku kutiju u kontejneru

 

sa svim bićima hoću sve i sa svakim

 

bez jednog jedinog bića među svim bićima neću ni sa kim ništa

 

ja svih bića u meni nikada neće umreti

 

ja mog bića će umreti za sva bića

 

neko je izdvojio baš ova dva kamenčića da ih nađem

 

svako blaženstvo koje napišem je zahvalnost Bogu što sam ga uopšte napisao

 

da li si nekada prolazila Mokroluškom ulicom i to na uglu sa Zajcovom

 

humor je biće svih bića

 

hvala ti Miroslave Mandiću – kaže mi humor

 

mama gde ideš – pita devojčurak

u pizdu materinu – odgovorila je mama

u ulici Jaše Ignjatovića na zadovoljstvo Jaši Ignjatoviću – verujem

 

bezrazložno se poradujem i odmah se postidim

jer pomislim da moja radost nekog povređuje

 

ispred Izdavačkog preduzeća Filip Višnjić bacim kocku

i pitam je da li mogu da gledam u dupe ove devojke ispred mene

može – odgovorila mi je. sada ga na miru i sa uživanjem gledam...

još jedna posveta jebežljivom novcu

 

EKSKLUZIVNO: RAVNICA JE RADOSNA – UMETNOST JE BESMRTNA

1904. dan
19. mart 2010.

ne sudim – samo udim

 

uditi i hoditi

 

udom

 

ud – om

 

udim – trupim – glavim

 

udim – srcim – umim

 

napasam reči

 

teram humor

 

berem rečima

 

svet svetinja

 

svet od inja

 

svet košulja

 

uminuti

bezbolno

živeti

 

oduvek Tvoj zauvek

 

beli fudbal

 

beli anđeo

Srđan Valjarević mi je sinoć poklonio beli fudbal iz fudbalskog kluba Sinđelić  

 

oh – to

 

Konstantin Nojka

danima nežno mislim na Konstantina Nojku

 

na grudi svih bića Te prigrlim klonuli

 

lepe i dobre reči upućujem svakom

 

da svako bude dobar lepim rečima

 

da svako bude lep dobrim rečima

 

lepo i dobro je more

 

lepa i dobra je planina

 

ravnica nagoveštava – do malopre klonuli se oporavio

 

bio bih tužno biće da nisam upoznao tugu ravnica

 

bio bih smrtno biće da nisam video strah od smrti u umetnosti

 

ljubim tugu ravnice – radosna je

grlim umetnost koja je u strahu od smrti – besmrtna je

 

umetnost ravnice oslobađa ravnicu tuge

 

umetnost besmrtnosti oslobaća umetnost smrtnog straha

 

ko uprkos svega poveruje u sebe zove se Moj Prijatelj Je Miroslav Mandić

 

ko uprkos sebe poveruje u drugo i sva bića zove se Miroslav Mandić

 

volim Te moj Bra – retrospektiva Miroslava Mandića se odvija u Miroslavu Mandiću

upravo poslah sms Branku Popoviću

naravno Miroslave

odgovorio je Branko

 

PROLEĆNOGODIŠNJAKINJA

1905. dan
20. mart 2010.

danas počinje proleće – današnja blaženstva su posvećena

petnaestogodišnjakinji koja je prva primila u sebe mog prijatelja

 

sve je u toj devojčici

 

svako biće je devojčica

 

sva bića su dečak

 

devojčica prima u sebe dečaka

 

dečak celog sebe daje devojčici – nestane 

 

devojčica primi celog dečaka – nestane

 

večno proleće devojčice i dečaka – dete Božije nastane

 

jednim udom

 

ud put

 

om ruža

 

ja sam BogBožije delo

 

mislim za sebe da sam Bog –đavolji posao

 

otkrovenje – doživljaj istog

 

otkriće – događaj različitog

 

sve više osećam kako izgovarajući bilo koju reč izgovaram sve reči

 

proleće – svaka reč je primila svaku reč u sebe

 

proleće – pogledaj večnu umetnost proleća u proleću Večne umetnosti

 

proleće – tužan sam – tuga je izneverena radost koja nam se dogodila

 

 proleće – posle dugo vremena oslonjen na stubić čekam zeleno na semaforu

 

proleće – prvo proleće prvi put drugog desetogodišnjeg hodanja

 

daće Bog da sledeće godine napišem

drugo proleće prvi put drugog desetogodišnjeg hodanja

...

 

proleće – hodam-planetarim – odmiče Planeta pod mojim nogama

 

proleće – svakoj ženi od 7 do 107 se smešim osmehom jako mi se sviđaš

 

proleće – magistriraj na Miroslav Mandić jebe svima mater

 

proleće – doktoriraj na Miroslav Mandić jeste svima mater

 

proleće – more premesti se pred vrata svih bića

 

proleće – da vode bude i kada je ne bude bilo

 

proleće – ja sam porno-radnik svim bićima na sajtu miroslavmandic.name

 

proleće – sajt miroslavmandic.name je dom svih bića

 

ovo

je

prolećna

pesma

večne

petnaestogodišnjakinje

koja

prva

oduvek

zauvek

prima

u

sebe

mog

prijatelja

 

svako ko u sebe primi drugog je Bog

 

bogBoginja

 

 

MALINA

1907. dan
22. mart 2010.

 

juče sam prespavao ceo dan. pre podne sam povraćao. izgubio snagu

želudac se celu noć mučio. bilo mu je suviše mladog luka u subotnjem ručku

 

hodam polako. negujem se

 

nežan sam prema želucu

 

kada izgubim snagu osetim kako sve iz nje dolazi

 

bez snage ne mogu nijednu reč da napišem

 

i juče i jutros me je bolela kičma. osetio sam probleme sa vidom

 

sada sam tek osvestio vezu vida i kičme

 

tegobe sa kičmom su došle zbog tuge

 

tugu sam osećao zbog toga što se neprestano uništava radost

 

kako da se poradujem sa nekim kada je toliko zajedničkih radosti uništeno

 

raduj se kičmo

 

oči gledajte jasno

 

smiri se želucu

 

tuga je tako opasna

 

tuga razboljeva

 

tuga je smrtonosna

 

ljubim Te tugo – raduj se tugo

 

tela su mi sve draža jer su tako krhka

 

telo je krhkije od duše. duša je krhkija od duha

 

telo reči voda je reč voda

 

duša reči voda je žeđ

 

duh reči voda je zdravlje

 

milina ozdravljuje

 

hodam za milinu u Tvojoj kičmi

 

hodam za milinu u svačijem ja

 

milina malina

 

malina svih bića je milina svim bićima

 

samo Bog – samo Bog – ne prestaje da bude Bog

 

Bog žudi da još neko neprestano bude Bog

 

Bog me živi

 

Bogom sve živi

 

Bogu niko ne umire

 

Bog kičma malina Bog

 

 

STO MAK

1908. dan
23. mart 2010.

hodam – stomak se i dalje muči

 

pupoljci se sve više zelene

 

prekopavaju se bašte. orezuju ruže

 

volim umetnika u svakom biću

 

sva bića vole da su lepa

 

lepo mi je da gledam pupoljke na drveću

 

sipi zelenilo

 

Vera mi je u mejlu napisala da kupim probiotik

kapsule jer je moguće da imam neku bakteriju ili virus

           

verujem da sva bića služe životu svih bića

 

verujem da bakterije i virusi služe životu svih bića

 

velika je snaga u bakterijama i virusima

 

 evo prvih belih latica procvetalog drveća

 

pupoljcima na drveću pupi i vazduh

 

e sada mi – kazao je čovek kada se upalilo zeleno svetlo na semaforu

 

od kada postoje ratovi ljudsko društvo počiva

na dva stuba. stubu ubica i stubu kriminalaca

 

ko se oslanja i veruje u stubove mora se oslanjati na ubice ili kriminalce

 

vojsku ili policiju

 

univerzitet ili šou-biznis

 

državu ili tajne organizacije

 

budućnost ljudske vrste nije u stubovima

 

nego u saosećanju i prožimanju – svesti da sve zavisi od najmanjeg i najnevažnijeg

 

samo sloboda svih bića jeste sloboda za svako biće

 

čovek sadi cveće – to prija mom stomaku

 

mislim na sve ono što je u stomaku

 

stomaku stvaranja

 

samo bih fotografisao cvetanje drveća

 

kada se dvoje ljudi ne razumeju to izaziva ratove

 

kada se reči iznevere to ubija pupoljke

 

bacam loptu – život slavim

stotinak metara unazad mislim na knjigu Život slaviti koju sam video u izlogu

 

milujem vas leđa mog stomaka – milujem te stomaku mojih leđa

 

lep je stomak – dobra su leđa

 

muči me stomak ali se radujem jer pišem o stomaku

 

bacio sam loptu namrgođenom četrnastogodišnjaku

uhvatio ju je i nasmejao se a mene je jako obradovao

 

 

DEČAK

1909. dan
24. mart 2010.

pet reči same po sebi

 

dečače pomozi svim bićima

 

eksploatacija je ništavilo i porađa ništavilo

 

kolonijalizam je ništavilo i porađa ništavilo

 

imperijalizam je ništavilo i porađa ništavilo

 

zakon jačeg je ništavilo i porađa ništavilo

 

dominacija je ništavilo i porađa ništavilo

 

trava je sve zelenija

 

svakog trena trava je sve zelenija

 

Alistere pozovi dečaka u sebi da Tii pomogne. malog dečaka

koga je majka budila u četiri ujutru da raznosi mleko od vrata do vrata

stanovnicima Kilbirnija malog gradića 18 milja južno od Glazgova

taj dečak kao i svaki dečak i devojčica je živ. pun života i nade

i više od svega požrtvovan i zato je lekovit i najbolji saveznik

 

bacio sam kocku i pitao je da li da objavim fotografiju dečijeg groblja

 

dugo sam mislio šta da napišem ispod fotografije dečijeg groblja

 

dečija groblja su svetilišta žrtava ljubavi za ljubav samu 

 

ljudi se trude da produže ljudski život na hiljadu godina

 

zašto zamenjivati večni život u nama za samo hiljadu godina

 

poskočim i evo besmrtnosti

 

gde ste. u bulji vam ga polako zaboravljam

pozdravlja stari mangup ironično i sa patosom prijatelje preko puta ulice

 

prodavačica novina baš veselo zvižduće

 

kada izbacim vazduh iz želuca sve je opet lepo

 

jede mi se maslinovo ulje ali zašto je tako skupo

 

sa uživanjem gledam ovog psa. volim pse i volim što nemam psa

 

uvek me je uzbuđivala borba za pravednu stvar

 

u životu nisam mogao da pronađem pravednu

stvar jer su pravedne stvari bile borbe protiv nekog

 

više sam verovao u borbu sa samim sobom nego u borbu za nešto

 

više sam verovao u pevanje nego u borbu

 

nisam se borio nego sam se divio velikim stvaraocima – krhkima – odbačenima

 

u svim bićima sam našao jedinu pravednu stvar za mene

 

u mojoj pravednoj stvari su i sve ostale pravedne stvari

 

ljubavlju i stvaranjem se borim za sva bića

 

borim se bez borbe

 

hodanjem – namigivanjem

 

pevanjem – plesanjem

 

pupljenjem

na Lionu je upravo otvorena fudbalska sezona utakmicom Hajduk – Voždovac

 

MISLIM LJUBIM

1910. dan
25. mart 2010.

Tišina je tako precizna – Mark Rotko

 

Savest – tu leži moć Boga – Seren Kjerkegor

 

uživao sam juče u ovim lepim mislima

 

mislim

 

lepa je reč mislim

 

ukus joj je rajski

 

reči misle same

 

protivrečje

 

verovatnoća

 

obimna veličina

 

četiri sile

jaka sila – elektromagnetna sila – slaba sila – gravitaciona sila

jedne sile

 

sile ljubavi

 

lepa je reč sila

 

mila sila

 

Čekati, biti strpljiv, to znači misliti – Fridrih Niče

 

strpljen spašen

 

saputnice

 

licem saputnice

 

mislim konja

 

misli konja – misli trava

 

nikada bez konja – nikuda bez trava

 

oči misle

 

lišće misli

 

uzmem li kamen u šaku osetiću težinu njegovih misli koje me misle

 

odluke misle

 

odanost svemisli

 

fizika ljubavi – ljubav stvara ljubav

 

sada misli

 

voleo bih da mnogo više mislim dobre pomisli

 

mislim na Tebe – sunce u kičmi

 

dok sam se brijao neprestano sam mislio o mislima i

nisam mogao da se zaustavim jer su sve misli bile dobre i lepe

 

zemlja misli na gladne... humor misli na tužne... sva bića misle biće...

 

mislim – pupim

 

OTVORENOST KRUGA

1911. dan
26. mart 2010.

 da li je uništenje atomskog oružja razaranje ili stvaranje

 

ljudi uništavaju mnogo stvari da bi gradili i mnoge stvari grade da bi uništavali

 

kada rešim problem koji mogu da rešim problem koji ne mogu da rešim nestaje

 

ulazim u šumu – ptica sve jače zvižduće

 

pčele sleću na bele i ljubičaste cvetove

 

prolazim kroz Topčidersko groblje

 

kako je samo procvetala bela magnolija

 

kada krenu magnolije sav vazduh se seksualizira

 

ovim vazduhom strujim kroz postojanje

 

struna sam svih bića

 

jedna struna – jedna melodija

 

vetar – zar nisi to Tii

 

dok polako hodam strminom osetim lepotu hrama skromnosti u meni

 

drvo je sebi lepo

 

milione godina vredi živeti za trenutak koji stvori milione godina

 

ciglu je prekrila mahovina

 

život želi iz svega da se rodi

 

mislim na hodački štap

 

hodačkim štapom mogu da načinim krug i sačuvam se od svega što nije dobro

 

hodačkim štapom mogu da otvorim krug za sve što je dobro

 

hodački štap – kreni krug

 

ja sam krug otvorenosti prema svemu otvorenom

 

dobro je otvoreno

 

ljudi trče po šumskim stazama

 

hodam po mekoj piljevini koja je pobacana po stazi da ne bi bilo blata

 

kada bi se uništile sve fabrike za bilo koje oružje da li bi to bilo razaranje ili stvaranje

           

na ovom kasnom popodnevnom suncu lepota mlade devojke hoda u meni

 

na licu svakog čoveka mogu videti majstoriju prastarih majstora od kojih se

zanat postojanja može naučiti mnogo bolje nego na slikama bilo kog velikog majstora

 

krošnje drveća se već sada toliko zelene da su bogatije od bilo kog novca

 

svaki pupoljak je vredniji od bilo koje banke

 

sve što jesam ulažem u Pupoljak svih bića

 

za pesmu ne postoji zakon – pesma je zakon

 

za ljubav ne postoji zakon – ljubav je ljubav

prva zelena salata ove godine – osamnaest godina od Kajine smrti

IDEM ŠTO PRE

1912. dan
27. mart 2010.

nevinost se stiče

 

intiman sam sa svakom česticom

 

hoće proleće sebe hoće

 

zakon bi trebalo da postoji samo za one

koji u ime zakona vrše nasilje nad drugima

 

ispunilo mi je grudi ovo veliko drvo

 

blaženstva su venci reči oko Tvoga srca

 

samo sa svim bićima sam među svojima

 

kada bi se uništio asfalt koji prekriva

zemlju da li bi to bilo razaranje ili stvaranje

 

devojka izviruje kroz prozor u prizemlju

 

sam sam da ne bih bio sam

 

lako nositi samoću je velika umetnost

 

sam sva bića

 

sam jer verujem i živim od zajedništva svih bića

 

sam jer ljubim slaganje

 

sam svima

 

sam za sve

 

sam da ničija leđa ne bi bila sama

 

uhvatim loptu – koje jedinstvo

 

kupio sam somun. više liči na dušu nego na hleb

 

Pupoljak svih bića se razvija. kako. kada

bih znao kako ne bih ga ni mogao stvarati

 

pri kraju iduće nedelje ću ishodati prvih hiljadu kilometara

 

spava mi se. gladan sam. bole me noge od umora

 

radujem se salati

 

radujem se knjizi Moj život Riharda Vagnera

 

zaista mi se spava

 

ali dovršiću današnja blaženstva kao konji koji spavaju dok hodaju

 

ruke mi mirišu na šampon

 

spokoj me odmara

 

cvetanje me približava...

 

oprao sam salatu da ne bih zaspao

 

spava mi se – tuga je to – nežnost je to

 

ovo pisanje dok mi se ovako jako spava je baš herojsko

 

idem srce da odmorim

58. PUT PO 33 DANA

1914. dan
29. mart 2010.

svaki tren – beskrajna melodija

 

svaki pupoljak – melodija beskraja

 

cvetanje sunca

 

Bože pomozi mi da nemam prinudne i ružne

misli povodom bližnjih koji me povređuju

izgovarao sam dok sam crtao Plavu ružu

 

hodam – širim radost radosnima da je uvećaju i prošire tužnima

 

hodam – širim zdravlje zdravima da ga uvećaju i prošire bolesnima

 

čuo sam se sa Zoltanom. razgovarali smo o kupovini iMac-a

 

novac će mi dati Vera i Tibor

 

svratio sam kod Suna da vidim da li mi može pomoći u kupovini

 

sve me to odvaja od blaženstava

 

o svemu tome pišem da bi i to bila blaženstva

 

prekosutra ćemo Sun i ja ići po prodavnicam da vidim iMac-ove

 

Zoltan će mi instalirati jedan program

pomoću koga će moći da mi stavi sve što mi treba

 

voleo bih da sa nekim ko se razume u kompjutere pričam polako i meko

 

volim da pričam dugo polako i meko

 

kao da ništa o čemu pričam ne znam

 

kao da sve o čemu pričamo nastaje baš sada i zavisi od nas samih

 

saznavati da bi se radost uvećavala

 

saznavati – čuditi se – diviti se – poklanjati se

 

znanje nadima i stvara predrasude

 

sa predrasudama nema saznanja i spoznanja. nema radosti

 

radujem se iMac-u

 

za mene je tehnologija takođe priroda. nevina kao i priroda

 

tehnologiju čine sva bića – tehnologija čini sva bića

 

nadam se da ću imati jače zvučnike i sa

još većim uživanjem slušati klasičnu muziku

 

svaku muziku

 

počinjem da uživam u čitanju Vagnerovog života

 

živim sa Vagnerom. delim njegov život i stvaranje. saosećam sa njim

 

autobiografije su sveukupno umetničko delo

 

prvi put drugo desetogodišnje hodanje je autobiografsko hodanje

 

Miroslav Mandić je hodanje autobiografije

 

svako biće je autobiografija svih bića

 

u raju se ne kuva. kuva se u paklu

posvećeno zelenoj salati i nekuvanjima

IJ I PIJ

1915. dan
30. mart 2010.

prekucavam stare neobjavljene tekstove iz sedamdesetih

 

prožima me isti eros odanosti

 

odanost je večni početak

 

vlati trave na kojima se poseku dečiji prsti

 

kapi krvi na jako zelenom

 

u Pupoljku svih bića bilo koji detalj je remek delo

 

pre nego što počne da zri voće cveće govori o svemu

 

uživam životu na radost – uživaj

 

uživaj ljubavi na radost – uživam

 

gledam trnje na okresanim ružama i mislim na Tvoj petni trn koji je nestao

 

ljubičaste magnolije su napupele

 

čovečanstvo je samo jedan busen u nepreglednom Pupoljku svih bića

 

bacim loptu da se odbije o zid i doleti mi pravo u ruke – živa matematika

 

piše vam ovde ljubav. baš lepo

rekao mi je zaštitnički dečkić koji prodaje vlažne papirne maramice na ulici

 

vetar mi ponese kosu. miris ljubičice mi nadraži nos

 

gledam u vazduh

 

nevidljivo je tako blago

 

crvenokosa devojka puna snage se žurno spušta niz ulicu i prstima dodiruje zid

 

lepu ženu tužnih očiju vodi pas koga je izvela u šetnju

 

šakom sam obuhvatio žutu tenisku lopticu

da mi oblikuje energiju u pravilno kruženje

 

bacam loptu za radost svih bića

 

bacam loptu za zdravlje svih bića

 

bacam loptu za slobodu svih bića

 

bacam loptu za preobražaj svih bića

 

bacam loptu za odanost svih bića

 

bacam loptu za ljubav svih bića

 

bacam loptu za uspeh svih bića

 

bacanje lopte je baš dobro pisanje

 

hvatanje lopte je baš dobro pevanje

 

bacanje i hvatanje lopte je baš dobro stvaranje

 

proleće doji sva bića mlekom života

 

biće sobom doji drugo biće

 

mlekom mleka – pupkom pupka

ij i pij

 

 

GOOOOOOOOOOOOOOL

1916. dan
31. mart 2010.

veliki deo mog stvaranja se zasnivala na odricanju od stvaranja

 

veliki deo mog življenja se zasnivala na odricanju od življenja

 

često samo naslućivanje

 

titraj

 

pogled u stranu

 

saosećanje sa odbačenima

 

nepristajanje na podrazumevanja

 

nepristajanje na moć i oholu ravnodušnost

 

divljenje

 

nezaštićenom

 

predavanje

 

krhkom

 

poistovećivanje

 

istim

 

ponavljajućim

 

dodir besmrtnosti

 

suzama

 

odsustvom

 

strpljenjem

 

molitvom

 

uvek travama

 

lišćem

 

pupoljcima

 

vrapcima

 

bulkama

 

ružama

 

putem

 

muzikom

 

prvim junom

 

običnim

 

veličanstvenim

 

božanskim

 

suština svakog gola u fudbalu je ista

gol

a svaki gol u fudbalu ili bilo čemu drugom je različit

 

UPUĆIVANJE

1917. dan
1. april 2010.

 

dear miroslav,

on sunday i run a trail running half marathon, 21km – in the Vertes mountains.

you can see me on the list, i am the 23rd http://www.terepfutas.hu/VTFM_2010_ffi

i have been running since i run for you back in the winter – you might remember, so i was preparing and

did it - for you, 21km – 2hours 6minutes 29seconds and it seems i became addict of running, so i keep running and

have a few other trails in mind. i will tell you all the joy that will come on the way!

with a lots of love... tivadar

poslao mi je Tivadar sinoć mejl

 

sa ovim drugim Tivadarovim trčanjem za Pupoljak Hodanja i dvadeset

i jednim kilometrom nadoknadio sam sve kilometre koje nisam hodao zbog bolesti

 

živeo Tivadare. živeli svi Dobri hodači i trkači

 

možeš i da spavaš za Pupoljak Hodanja – Pupoljku Hodanja će biti milo

 

možeš i da ljubiš Pupoljak Svih Bića sva – bića će uživati u Tvojoj ljubavi

 

sijaj

 

neprestano

 

hrli

 

zauvek

 

baš se skupila prašina na mom stolu i oltaru

 

Gnezdo čeka čišćenje

 

a ja čekam da mi Petar pošalje Bašlarov tekst o gnezdu

 

volim prvu predstavu stvari i ne volim pravljenje predstave

 

ne volim ni šou a pogotovu ne volim šou-biznis

 

ulični psi ljube zabačeno

 

moja ramena su biblija ljubavi

 

sve me ljubi

 

nikog nema to sam ja Tebi

 

nikog nema to si Tii meni

 

jedno smo – večna ljubav

 

svim grudima sam izvor

 

misao svim mislima

 

dobrota svemu

 

jedno smo lice 

 

novi stolnjak sam

 

ne izneveravam. samo nastavljam

 

ovde

u

ovoj

pesmi

je

tako

lepo

 

žudnjo moja – žudim za Tobom – željan sam Te – proslavljam večnost želje

 

Tvoj sam ručak svakidašnji

 

ništa nerazumnije od razumnih

 

jedan niti želi niti može da pobedi sve ali jedan želi i može da ljubi sve

 

neprimetni su najprisutniji

 

institut trenutka

18:51h podigoh pogled za loptom i ugledah prve tri laste ove godine

 

1.415.549. KORAK

1918. dan
2. april 2010.

kad god osetiš dobrotu u sebi sa Tobom sam

 

na današnjem 8.84 kilometru ću napraviti

prvih hiljadu kilometara Pupoljka Hodanja

 

biće to tu negde. bilo gde. u srcu Svemira

napravio sam krug i došao do breze kod koje sam napravio i prvi korak

 

nisam znao da je danas praznik. pre dve

hiljade godina na današnji dan je razapet Hrist

 

slava je velika da živim u telu i da jednom više u telu neću živeti

 

u ovom čoveku sam osetio sebe

 

street art loves you

piše na zidu

 

jedna jedina ulica umetnosti je Svemir i prolazi kroz svačije srce

 

kako ste – nikada bolje u ovoj lošoj zemlji – odgovorio joj je

 

upravo otkrih veliko kao kvalitet a ne veličinu

 

malo kao osećajnost a ne meru

 

kvalitet količine je u količini kvaliteta

 

kvalitet najvećeg kvaliteta je u odsustvu kvaliteta

 

harmonikaš prosi sa svojom harmonikom

 

stari čistač cipela majstorski glanca

 

mislim na jedne ruke

 

gde god da sam kaktuse sa mnom si

 

Pupoljak Svih Bića je u svakom trenu iskupljenje Bogu za sva izdajstva

 

prvo sve Bogu pa onda sve Tebi i svim bićima

 

pesma je želja Boga za pevanjem

 

još dva kilometra do prvih hiljadu kilometara Pupoljka Hodanja

 

svaki korak koji načinim je prvi korak

 

svaki korak činim u slavu prvog koraka prvog čoveka

 

Pupoljak Hodanja nije nikakva predstava nego je hodanje predstave

 

hodanjem predstave pradstava postaje predstava prvih stvari

 

na hiljaditom kilometru ću fotografisati

lice Dobrog hodača – lice hodanja i poklonjenja

 

fotografisaću korak hiljaditog kilometra

 

hiljaditi kilometar će biti prilika da

radosno kažem da sam tužan jer nikoga nema

 

tužan – neuspešan – nemoćan

 

pun stvaranja i ljubavi za Boga Tebe i sva bića

 

maslačak

 

korak ljubi korak

 

korak ka sledećem koraku

 

 

 

Stranice