Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    407559

    pupoljak

    KROZ OVE REČI SIPAM

    239. dan
    27. avgust 2005.

    6595-6627

    blaženstva

     

    6595.

    Malo duhovitosti, kroz ceo dan.

     

    2.

    Evo je, još curi.

     

    3.

    I još malo, Erik Sati (Erik Satie).

     

    4.

    Lepo je i duhovito.

     

    5.

    I to malo duhovito.

     

    6.

    Malecno, nežno, duhovito.

     

    7.

    Samo malo plave.

     

    8.

    I bele.

     

    9.

    Žute, i kap znoja.

     

    10.

    I puce grozda.

     

    11.

    Hartija koju vetar ponese sa asfalta.

     

    12.

    Čekanje na semaforu, koje me osmehne.

     

    13.

    I nenamernog.

     

    14.

    I namernog, ali samo dobronamernog.

     

    15.

    I još Erika Satija.

     

    16.

    I još žute i bele.

     

    17.

    I još nežno-s-Tii, jer subota je.

     

    18.

    I Srpsko-srpski rečnik, koji mi je kupila Branka.

     

    19.

    I sagnem se, i cvet je tu.

     

    20.

    Sagnem se, i evo novac. Dao sam ga Kaji.

     

    21.

    I ova barica, sa već ušugalom vodom, i ona presušena koju smo

    već prošli, spomenuta dvesta trideset prvog dana u 2365. blaženstvu.

     

    22.

    Pa malo za prošlost, no nipošto o prošlosti.

     

    23.

    I ova metrima dugačka kolona mrava na uskoj utabanoj zemljanoj stazi.

     

    24.

    I ovo pisanje za drveće i ptice, koji čuju ove

    reči, i travu, koja primećuje da pišem o njoj.

     

    25.

    Malo grmljavine izdaleka u predvečerju.

     

    26.

    Koraci na mostu i vazduh nad rekom. Slutnja, pa nagoveštaj.

     

    27.

    Sjaj u očima mladića koji je video sjaj u mojim

    očima dok sam mislio na kineske pesnike i Lazu Kostića.

     

    28.

    I večeri u kojima nestaje dan.

     

    29.

    Subotnje veče u sestrinstvu svih bića.

     

    30.

    I lice u lice.

     

    31.

    I Aron, sveštenik, Mojsijev brat, koji je umro na gori

    Or, danas dok sam čitao Bibliju, beše mu 123 godine.

     

    32.

    I to, da je Neko već tu.

     

    33.

    U krevetu, kao u početku.

     

     

     

    NEMAM NIKOME DA SE JAVIM, A JAVIO BIH SE

    241. dan
    29. avgust 2005.

    6628-6660

    blaženstva

     

    6628.

    Naslov današnjeg dana je stanje, rečenica koju sam juče oko podne napisao.

     

    2.

    Ponedeljak je, u četvrtak ću dobiti laptop. Želim da budem dete sa njim.

     

    3.

    ...Burali Forti (Burali-Forti) je već otkrio sličnu protivrečnost, i ispostavilo

    se u logičkoj analizi da postoji sličnost sa drevnom, grčkom protivrečnošću

    koju je pronašao Epimenida (Επιμενήδης), ili koja se prvi put pojavljuje kod

    Epimenida o Epimenidu Krićaninu, koji je rekao Svi Krićani su lažovi. – Rasel

     

    4.

    Protivrečnost, suštinski slična ovoj Epimenidovoj, može se prikazati

    tako što nekome damo parče papira na kome piše Izjava na drugoj

    strani ovog papira je lažna. Kada osoba okrene papir, na drugoj strani

    pronaći će zapis Izjava na drugoj strani ovog papira je lažna. – Rasel

     

    5.

    Izgledalo je bezvredno da odrastao čovek troši svoje vreme na ovakve

    banalnosti, ali šta je trebalo da uradim? Nešto nije bilo u redu, čim se

    takve protivrečnosti nisu mogle izbeći. Banalne ili ne, sama stvar je bila

    izazov. Iako sam do polovine 1901. pretpostavljao da će rešenje biti lako,

    do kraja iste godine morao sam zaključiti da je to bio veliki posao. – Rasel

     

    6.

    Kao pesnik, ja sam muškarac.

    Kao umetnik, ja sam žena.

    Kao plesač, ja sam dete.

     

    7.

    Mislim o mislima.

     

    8.

    Pišem bez strepnje, potvrđujem odobravanja.

     

    9.

    Hvala dvojici mladića što, i za mene, kose travu na šetalištu.

     

    10.

    Udahnem miris pokošene trave, i to pišem za prvog kosača.

     

    11.

    Izdahnem miris pokošene trave, i to pišem za drugog kosača.

     

    12.

    Sa o, mi, Tii i ja, dobijamo mi sa o.

     

    13.

    Miroslav Miroslavu.

     

    14.

    Postanem bližnji, da bih bližnjeg voleo.

     

    15.

    Postanem bližnji, da bi bližnji voleo.

     

    16.

    Pesnikom proslavljam, slaveći Boga.

     

    17.

    Slaveći sebe, proslavljam Boga.

     

    18.

    Pevaj, pevaj!

     

    19.

    pevam

    pevam

    pevam

     

    20.

    Kad mislim, volim da mišljenjem pevam.

    Kad pevam, volim da pevanjem ljubim.

     

    21.

    Dunav nivoa raste.

     

    22.

    Prethodno blaženstvo mi je lepo, baš kao i dvojica dečaka koji uče da voze

    rolere, a jedan pita mladu prodavačicu sladoleda Izvinite, da li je danas nedelja?­

    Ponedeljak je – odgovorila mu je ona. Ponedeljak je – kaže on svome drugu.

     

    23.

    Gde je sad Našeg da gleda pčele po prkosu čija lepota gori u jasnoći njihovih boja?

     

    24.

    19:40h. Kada sam pre dvadeset minuta ušao u knjižaru, bio je

    dan. Kada sam malopre izašao, osetio sam radost i mir, pala je noć.

     

    25.

    Kupio sam čokoladu, ali barem tri blaženstva da napišem pre prvog zalogaja.

     

    26.

    U knjižari sam kupio lepi molitvenik. Želeo bih da molitvama brujim, pojem.

     

    27.

    Dok sam, malopre, držao molitvenik u ruci, osetio sam knjiga je molitva.

     

    28.

    Čokolada mi teče niz grlo i zadovoljava me.

     

    29.

    Ispravim se. Temenom se izvučem ka nebu, u slavu pogrušenosti koja me smiruje.

     

    30.

    Ne šta činim, nego ko sam.

     

    31.

    Ko sam?

     

    32.

    Ja sam pesnik i pevam da čuje Bog.

     

    33.

    Ja sam Bog.

     

     

      

    SAMO LJUDI

    242. dan
    30. avgust 2005.

    6661-6693

    blaženstva

     

    6661.

    Dugačkih nogu, uvek sa torbom o ramenu, u vojničkoj košulji, prosede

    kose, usukan od samozanemarivanja i neprestanog pušenja cigara, beskućnik.

     

    2.

    Svako jutro na biciklu, ponekad sa dečakom iz komšiluka,

    devojčica i u pedesetoj. Plave kovrdžave kose, preozbiljna, a sa

    dečakom nežna i blaga. Neudata, živi sa majkom, rekao mi je prijatelj.

     

    3.

    Sedi u svom stojadinu, čita novine i puši, sa otvorenim vratima

    automobila, koja naglo zatvara, primetivši da mi je njima zatvorio prolaz.

     

    4.

    Kesa ne treba, je l’ tako? – pitala me je mlada prodavačica u

    pekari, dok mi je pružala upakovanu pitu sa makom. Upamtila

    me je, iako sam bio samo par puta, i to pre mesec dana.

     

    5.

    Stari komunista, još držeći i uvek drčan, jedan

    od onih koji predveče sede na klupi pored Dunava.

     

    6.

    Komšinica sa obe ruke iznosi đubre, dok visoki komšija šeta po dvorištu malo štene.

     

    7.

    Prodavačica sedi ispred svog butika i puši... jedan

    par ulazi u radnju, ona baca cigaru, ustaje i kreće za njima.

     

    8.

    Vitki muškarac se blago pomiluje po stomaku, stilizujući svoj hod.

     

    9.

    Dva mladića, misionara, na sunčanoj strani ulice, koji

    kao i svi misionari, nikada ne izneveravaju svoj izgled.

     

    10.

    Taksista je zaustavio taksi i prešao ulicu da kupi cigare.

     

    11.

    Mladić je bacio cigaru i ušao u neki drugi taksi sa velikom i punom najlon kesom.

     

    12.

    Devojčica u igri, okrenuta leđima, govori pretvorite se, pretvorite se u...

     

    13.

    Eno ga Milan Popović! Došao je iz Beograda, na majici mu piše Traži više.

     

    14.

    Poljubio sam ruku Radi Čupić koja se preselila na Popovicu.

     

    15.

    Milanu su više puta u našem razgovoru zasijale oči.

     

    16.

    Dve žene sede na klupi gradske autobuske stanice. Uživaju u sedenju,

    iako im je malo neprijatno zbog blizine, jer ne poznaju jedna drugu.

     

    17.

    Devojka na motoru, iza muškarca, namešta brushalter ispod bele majice.

     

    18.

    Mladić i devojka zagrljeni hodaju i oboje

    ukucavaju poruke na svojim mobilnim telefonima.

     

    19.

    Dežmekasti mladić, sa maramom oko crvene rastafarijanske

    kose, prekrštenih ruku na grudima prelazi pešački prelaz na zeleno.

     

    20.

    O vid’ ti tebe! – kaže plavuša, zavodnica, čoveku koji joj

    prilazi, a ona prekida razgovor ispred svog frizeraja sa mlađom

    ženom sa kojom je uživala u popodnevnom ćaskanju.

     

    21.

    Odrasli ljudi glume deci decu, a deca ih gledaju kao odrasli i smeju im se.

     

    22.

    Ovo nisu ljudi, ovo su turisti.

     

    23.

    Ovo već ne hoda žena, nego njene grudi.

     

    24.

    17:24h. Seo sam u parku, umorio sam se. Malo sam gladan, ali mi je

    još nekog ugledati... šest devojčica sa prvom vidljivom seksualnošću. Sve

    je već u njima, i to ih čini najseksualnijim ženama, iako su one tek devojčice.

     

    25.

    Iz daljine dolazi jedna plavuša... pre deset godina je bila kao i šest devojčica.

     

    26.

    Ljupko lice devojke koja zadovoljno nosi svoje velikeguzove.

     

    27.

    Devojka i mladić nasred staze priljubljeni su jedno uz drugo.

     

    28.

    Izlazim iz parka, u njemu je malo ljudi, uglavnom su to majke i deca.

     

    29.

    Najlepša devojka, zabrađena maramom, u sporoj šetnji sa starijom ženom.

     

    30.

    Na koncertu Enriko Rave (Enrico Rava), u Dunavskoj ulici, jedna petogodišnja

    devojčica je sve vreme u naručju svog oca. Prstićima ga češka po leđima.

     

    31.

    U gužvi su ljudi sliveni u masu, ne primećujem nikoga.

     

    32.

    Napustio sam koncert, ko će biti pretposlednja, a ko poslednja osoba?...

    Svi su u parovima, ili u grupi... I evo ga, na klupi sedi... upravo je ustao,

    usukani čovek od jutros, sa torbom o ramenu. Prešao je ulicu, i nestao u mraku.

     

    33.

    Triatlonac, rošavog lica, u kratkim pantalonama, žuri.

     

     

      

    ONO KAO, RASTURAM SE OD PLESANJA

    243. dan
    31. avgust 2005.

    6694-6726

    blaženstva

     

    6694.

    Vrapčići se u prkosu komešaju kao misli u glavi.

     

    2.

    Seo sam za sto. Stavljam zalogaj hleba u usta. Pred kafu.

     

    3.

    Žvaćem ga polako, to će biti jedino parče hleba

    danas, jer mi je voćni dan. Ukus mi budi život.

     

    4.

    Pustio sam muziku, drum’n’bass. Prže ga!

     

    5.

    Prvi gutljaj kafe, kao nešto lepo i ozbiljno. Gorki ukus me upućuje danu.

     

    6.

    Osećam zahvalnost što su mi priuštena sva ta velika zadovoljstva.

     

    7.

    09:46h. Sada ću u rokovniku crtati osnovno

    Svemirski ružičnjak

    i

    Hram duše

    i

    Harem ljubavi.

     

    8.

    10:13h. Završio sam osnovno.

    Svemirskim ružičnjakom Svemir postaje vrt ruža.

    Hramom duše duša se prazni za Boga sada.

    Haremom ljubavi sve jedno sa drugim pleše, čineći jedno telo, telo ljubavi.

     

    9.

    Pročitao sam peto i šesto načelo Lao Cea. Danas je

    treći put po osamdeset jedan dan, dan za čitanje Taoa.

     

    10.

    Mnoge reči iscrpljuju – Lao Ce.

     

    11.

    Duh doline je Mistično Žensko – Lao Ce.

     

    12.

    Samo me nezaštićenost čuva od čovekovih

    idolatrija, komunizma, fašizma i liberalizma.

     

    13.

    Niko ne protivreči, i to me smiruje, da su protivrečnosti uslov sa kojim se biva.

     

    14.

    Hodam sa slušalicama od mobilnog u ušima. Počinjem pisanje Rečnika Miroslava Mandića,

    diktirajući pojmove Branki Zgonjanin. Počinjem sa pojmom Stvaranje nestvaranjem.

     

    15.

    Da li si Tii Branka spremna?

     

    16.

    Branka, diktiraću Tii pojmove Stvaranje nestvaranjem, Odmah radovi,

    Mali nežni tautološki radovi, Brzina svetlosti, Sveta nepredvidljivost, Novi novac.

     

    17.

    Branka, voleo bih da za sledeća tri blaženstva napišeš Tvoje iskustvo koje si

    imala prošlih pedeset minuta, dok sam Tii diktirao pojmove iz Rečnika Miroslava Mandića.

     

    18.

    Prošlih pedeset minuta me je boleo stomak od menstruacije,

    ali ponesena tvojim pisanjem bol uopšte nisam osećala.

     

    19.

    Zamislila sam te u tvom ateljeu. Prolaziš pored žutog psa. Sve žene iz

    Miroslava Mandića su sada negde. Sunce i retki prolaznici. Uživaš, opuštenog

    tela, malo landarašrukama i nogama, kao da je sve u redu. U bež si

    pantalonama, savio si se lagano i skinuo jednu patiku, jednu čarapu,

    drugu patiku, drugu čarapu, hodaš bosonog, i brojiš u sebidok pričaš sa

    mnom. Glas ti je dubok, znači seksi, začinjen zvukovima tvog ateljea.

     

    20.

    Misliš i pišeš hodački. Stvaralačkom brzinom. Brzinom koja ništa ne propušta.

     

    21.

    Drvena topla klupa na trgu, greje me od dole do mozga.

     

    22.

    Ceo život provesti sedeći na trgu.

     

    23.

    Dok pričamo o Hildegard von Bingen (Hildegard von Bingen), Čovek

    Iz Horgoša, Deneš Debrei (Dӧbrei Dénes), pripaljuje cigaru i govori mi.

     

    24.

    Za Čoveka Iz Horgoša su bitni i čovek i Horgoš. Čovek je priroda i

    istina koja se stvara i ne nestaje. Horgoš vadi ljude iz močvara u koje

    su oni upali. Horgoš to radi prolećnim gromovima koji udaraju u selo.

     

    25.

    Za Čoveka Iz Horgoša je bitno da bude glumac. Pogotovu jer

    sam kao mlad želeo da budem sveštenik. Glumac i jeste sveštenstvo,

    jer je glumac i svestan i odgovoran pred svojom crkvom, publikom.

     

    26.

    Za Čoveka Iz Horgoša je važno i da bude muž svojoj

    ženi Heni. Mužom sam u braku dobio svoju drugu polovinu.

     

    27.

    Za Čoveka Iz Horgoša je važno i da bude otac

    deteta Doroće (Dorottya). Želim joj zdrav i iskren život.

     

    28.

    Za Čoveka Iz Horgoša su važni i eliksiri prijateljstva.

    Fojamotošag (Folyamatosság) se kaže na mađarskom,

    ne znam kako se kaže na srpskom, pitaću nekog.

     

    29.

    U stanu me čeka grožđe i knjiga. Ukusi jutra

    se pretvaraju u ukuse večeri, zagasitije, snoviđenije.

     

    30.

    22:50h. Gledam televiziju... već deset minuta sam u ovom

    blaženstvu, ne želeći da objašnjavam... napuštam Te, blaženstvo...

     

    31.

    Blizu je ponoć dvesta četrdeset trećeg dana, Lao Ceovog.

    Sledeći put ću Lao Cea čitati trista dvadeset četvrtog dana.

     

    32.

    Mislim na Tvoja leđa. Trgnuo sam se, bio sam zaspao.

     

    33.

    Verujem u odlučujuću važnost ovog blaženstva

     

     

      

    CRVENDAĆ ILI CRVENDAĆ CRVENDAĆ?

    244. dan
    1. septembar 2005.

    6727-6759

    blaženstva

     

    6727.

    Danas ću dobiti laptop, i probaću da odmah nekoliko blaženstava napišem na njemu.

     

    2.

    Idem da kupim jednu kiflu, jer o kifli je reč.

     

    3.

    Ciča, danas je prvi dan škole.

     

    4.

    Prvi dan škole, počinje jesen.

     

    5.

    Mislim razne misli i pomislim želeo bih da budem bolji, i u

    tom trenu pogled mi krene ka jablanima, jer o jablanima je reč.

     

    6.

    Upravo pročitah početak Pete knjige Mojsijeve, koja se zove

    Zakoni ponovljeni. Svakodnevno čitanje Biblije odmiče, kao i svako

    odmicanje, polako i nepovratno. Sve dalje od početka, a još

    daleko od kraja, ali i svakog dana, i sa početkom i krajem.

     

    7.

    Sinoć sam slušao na televiziji jednog čoveka. Preksinoć sam čitao u

    novinama drugog čoveka. Poznajem ih obojicu. Prvi put sam doživeo živu

    ideologiju i kod jednog i kod drugog. To su različita uverenja koja su u velikom

    sukobu. Meni je sve to jako strano. Ne spominjem njihova imena, ni njihova uverenja,

    da ne bih širio ni njihov sukob, ni moje stranstvovanje u odnosu na njih. Svoj

    trojici nam predlažem peskovitu morsku plažu, za dečaštvo naše zajedničke šetnje.

     

    8.

    13:30h. Idem da kupim cveće za dobrodošlicu laptopu.

     

    9.

    Kupio sam dva buketa cveća, beli i ljubičasti.

     

    10.

    Idem da sačekam Kaju, Milana i Crvendaća, tako ću zvati laptop.

     

    11.

    Ne verujem u borbu protiv nekog. Verujem samo u borbu za sva bića ovog i onog sveta.

     

    12.

    Pošto su mnoga bića u borbi jedna protiv drugih, u ovom

    vremenu nije moguće davati se svima. Zato verujem u

    stvaranje. Delo koje zrači za sve i prevazilazi svaki sukob.

     

    13.

    Stvaranje počinje čednošću.

     

    14.

    Čednošću sve što jeste već jeste umetničko delo.

     

    15.

    Crvendaću moj, krećemo! Napisao sam laptopom.

     

    16.

    Nisam pisao na pisaćoj mašini petnaest godina i sada mi je

    sve teško, baš se osećam kao dete. Napisao sam laptopom.

     

    17.

    Sedim sa dvanaestogodišnjim drugarom, Stanislavom Drčom,

    u poslastičarnici Vremeplov. Prvi mu je dan škole, i došli smo da to

    proslavimo tortama. Dogovorili smo se da tako radimo svake godine.

     

    18.

    Vozim bicikl, zato što me vožnja biciklom opušta, nekako se osećam

    sigurno na njemu, zato ga obično vozim bez ruku – kaže Stanislav.

     

    19.

    Volim život, jer u njega sve spada. Život je kao neki izazov,

    nalaziš se u različitim situacijama koje treba da rešiš. Jer si rođenjem već

    odgovoran za život. Život mi prija, jer naša čula usavršavaju život – kaže Stanislav.

     

    20.

    I ovo je jedna vrlina života, to što će ove torte na

    prvi dan škole postati tradicionalne – kaže Stanislav.

    Slažem se Stanislave, neka nam bude – kaže Miroslav.

     

    21.

    Crvendać je moja ljubav za ptice i za ne-prirodno.

     

    22.

    Voleo bih da primim laptop, ali da mu još više

    dam. Osećam da tehnologija žudi za ljubavlju.

     

    23.

    23:05h. U krevetu sam. Ostaje mi da napišem 11 krevetskih

    blaženstava, i to brzo, inače ih neću napisati jer sam umoran.

     

    24.

    Pisao bih o crvendaću koji je jedan od junaka Ruže,

    ptičica koja lepo peva, i Crvendaću, kako nazvah laptop,

    koji će nadam se, isto lepo da peva, ali umoran sam.

     

    25.

    Pisao bih o žudnji tehnologije za ljubavlju, ali umoran sam.

     

    26.

    O tehnici koja služi čoveku i već je umorna od toga, jer

    čovek ni ne primećuje da je i tehnici do pažljivosti i nežnosti.

     

    27.

    Pisao bih o..., ali ne pišem, umoran sam.

     

    28.

    Prekrstio sam noge preko kolena. Dunavom plovi šlep. Vidim mu svetla kroz terasu.

     

    29.

    Zastajem sa pisanjem, i to me odmah udaljava od

    mogućnosti da dođem do Umetnosti 33, i zato ubrzavam...

     

    30.

    Potrebno je da bez misli napadnem hartiju, kao što

    džez muzičari napadaju ritmove i muzičke mase.

     

    31.

    Čim pomislim šta da napišem kako mi pobegne... i ne mogu da se pomaknem.

     

    32.

    Ipak je moguće ono što mi je do malopre izgledalo nemoguće.

     

    33.

    Da li da ime laptopa Crvendać, zamenim imenom Crvendać Crvendać?

     

     

      

    ORGAZAM

    245. dan
    2. septembar 2005.

    6760-6792

    blaženstva

     

    6760.

    Jutro. Sunčano. Razgovor sa Kajom. Ispovedam joj se i tražim rešenje.

     

    2.

    Govorim joj o tri svoja neprijatelja i tri ideologije koje podržavaju moje neprijatelje.

     

    3.

    Suštinski, moji neprijatelji nisu moj problem. Moj problem sam ja sam sebi.

     

    4.

    Moja borba je sa samim sobom, a ne sa mojim neprijateljima.

     

    5.

    Borba sa samim sobom, ako je dobijem, čini me Bogom.

     

    6.

    Bogom nemam neprijatelje.

     

    7.

    Neprijatelji su samo u realnosti.

     

    8.

    U realnosti moja tri neprijatelja se udružuju, i zato se ja ni sa kim ne

    udružujem. Ja sam slab, i zato su moji darovi i moja snaga trostruki, nepotrošivi.

     

    9.

    Trostruko darivanje je

    ljubav za prvog neprijatelja,

    vera za drugog neprijatelja,

    nada za trećeg neprijatelja.

     

    10.

    Trostruka snaga protiv sila i ideologija kojima se služe moji neprijatelji je

    snaga lišavanja protiv prve sile,

    snaga poklonjenja protiv druge sile,

    snaga smirenja protiv treće sile.

     

    11.

    Jednom rečju svaljubavsvima.

     

    12.

    12:35h. Za desetak minuta će Kaja otvoriti priču koju

    smo nazvali Orgazam. Da li će nam se Orgazam dogoditi?

     

    13.

    Ako se ne dogodi, šta onda? Ako se dogodi, kako dalje?

     

    14.

    Seksualnost je prevazilaženje stida, stida zbog greha, vraćanje čednosti.

     

    15.

    Ovaj deo Orgazma smo nazvali Orgazam u

    šetnji. Ostaje nam treći deo. Orgazam uz vino.

     

    16.

    Kajo, da li je bilo Orgazma? Bilo je. Zbog količine

    davanja, zbog jačine uzbuđenja i zbog kvaliteta razmene.

     

    17.

    Miroslave, da li je bilo Orgazma?

    Bila je promena. Po starom bih rekao da ga je bilo. Ali

    sada, sa promenom, ne znam. Osećam samo otvorenost i nevinost.

     

    18.

    Ali slutim sedam vrsta Orgazama,

    kojima bih hteo da se predam, da

    me osvoje i da ih osvojim.

     

    19.

    Prvi orgazam je eruptivni, orkanski, podnošenje neba koje pada. Trenutna smrt iz

    koje šikne nepotrošiva snaga života. Samo mi je da ga se ne bojim. Kao što sam već

    napisao, ono što su vremenske nepogode u prirodi, to je umetnost u kulturi i društvu.

     

    20.

    Drugi orgazam je suočavanje sa odsustvom orgazma. Podnošenje

    samog dna. Velika borba sa mrtvilom, osrednjošću. Užasom ukusa,

    lažne finoće. Samo bespogovorno herojstvo drugog orgazma može

    da se usudi da se suoči sa ovom neorgazmičkom aždajom.

     

    21.

    Treći orgazam je biti i ne biti. Svest da će, samo lišavanjem od svega,

    orgazam zaživeti, rascvetati se. Ovo je orgazam misterijske strpljivosti.

     

    22.

    Četvrti orgazam je orgazam nove nevinosti. Dečačke,

    plesačke, lepršavost sačinjena od krhkosti. Tu sve počinje

    jer ništa nemaš. Leptirasta ozarenost. Ono lepo Al’ šta ćeš.

     

    23.

    Peti orgazam je već među ružama, sav od mirisa, jedva dodira, blagih ukusa,

    obojenih prelivanja, okeansko, nebonosno, orgazam sa svime, samom ljubavlju.

     

    24.

    Šesti orgazam je već kako hoćeš. Orgazam bez orgazma

    i sa orgazmom. Blaga veselost, priljubljenost uz prazninu,

    sav od tišine koja se prožima i poistovećuje sa svime.

     

    25.

    Sedmi orgazam je pe

     

    26.

    Kajo, eno nam je Žena Na Biciklu Priljubljenih Kolena.

     

    27.

    20:25h. Za stolom slušam Rozitu, Ben Vebstera

    i Koleman Houkinsa. Smirujem se da bih leteo.

     

    28.

    Bivanje i pevanje. Bivanjem se smirujem i

    znam ko sam. Pevanjem se zanosim i znam kako.

     

    29.

    Idem u veliku sobu, kod Kaje, na treći deo priče o Orgazmu.

     

    30.

    Nova priča je uvek samo pe. Pesma. Jer je ne znam.

     

    31.

    Al’ verujem potvrdiću se. Ne u priči, nego će od

    priče postati bajka, od bajke mit, od mita pesma Božja.

     

    32.

    Zato odoh da zviždućem.

     

    33.

    Pe

     

     

      

    DAN

    246. dan
    3. septembar 2005.

    6793-6825

    blaženstva

     

    6793.

    Subota je, sunčan dan.

     

    2.

    Dan preda mnom.

     

    3.

    Prihvatajući dan.

     

    4.

    Lelujajući.

     

    5.

    Beo zbog belog.

     

    6.

    Beo zbog plavog.

     

    7.

    Zelenog.

     

    8.

    Izlivenom vodom.

     

    9.

    Odgovarajući dan.

     

    10.

    Onaj što treperi vodom.

     

    11.

    Prelomljen od profinjenog.

     

    12.

    Kad jeste jeste, kad nije nije.

     

    13.

    Svetog siromaštva dan.

     

    14.

    Od dolazeće devojke dan.

     

    15.

    Prosijavajućeg zelenog.

     

    16.

    Srebreći dan.

     

    17.

    Zavet odbačenima, dan.

     

    18.

    Jednog oblaka i dve devojčice.

     

    19.

    Ej, dobar dan!

     

    20.

    I Vama dobar dan.

     

    21.

    Baš živ dan.

     

    22.

    Od samog dana dan.

     

    23.

    Ali, dan.

     

    24.

    Dan dan.

     

    25.

    Sve ono što treba za jedan dan.

     

    26.

    Beo, ponovo beo.

     

    27.

    Beo, zbog plavog.

     

    28.

    Zelenog.

     

    29.

    Prvi put i jedini put, ovaj dan.

     

    30.

    Sveti i svetao.

     

    31.

    Sve-tlo-sni.

     

    32.

    Snijući sutrašnji dan.

     

    33.

    Nedelja.

     

     

     

    SAMO DA NE PADNEM, A AKO PADNEM DA SE ODMAH PODIGNEM

    248. dan
    5. septembar 2005.

    6826-6858

    blaženstva

     

    6826.

    Go.

     

    2.

    Sam.

     

    3.

    Golubom.

     

    4.

    Pesmom.

     

    5.

    Nepoznatom.

     

    6.

    Bogom.

     

    7.

    Stepenicama.

     

    8.

    Ne-moćan.

     

    9.

    Nežan.

     

    10.

    Ne-nasilan.

     

    11.

    Pažljiv.

     

    12.

    Strpljiv.

     

    13.

    Trpeći.

     

    14.

    Osmehom.

     

    15.

    Kiflom.

     

    16.

    Zviždukanjem.

     

    17.

    Tegljenjem.

     

    18.

    Piljarem.

     

    19.

    Sujetom.

     

    20.

    Smirenošću.

     

    21.

    Rasuđivanjem.

     

    22.

    Pisanjem.

     

    23.

    Izgubljenošću.

     

    24.

    Cvrčcima.

     

    25.

    Susretom.

     

    26.

    Grožđem.

     

    27.

    Crvendaćem.

     

    28.

    Ponoćan.

     

    29.

    Zevam.

     

    30.

    Neobrijan.

     

    31.

    Milinom.

     

    32.

    Sam.

     

    33.

    Go.

     

     

     

     

    VOLIM

    249. dan
    6. septembar 2005.

    6859-6891

    blaženstva

     

    6859.

    Skratio sam jutarnju šetnju, bilo mi je hladno.

     

    2.

    Dolazi jesen... dolazi zima... proleće će... izmiče leto.

     

    3.

    Slušam Vagnera.

     

    4.

    Okrenuo sam list hartije, blesnula je praznina, savršenstvo koje pisanjem dostižem.

     

    5.

    Volim kada rečenicom premostim misli-reči-čin, pređem ih i samo volim.

     

    6.

    Volim kada napišem nešto lepo, jer, ne samo da

    me lepo iskupljuje, nego se lepim dajem svima.

     

    7.

    Volim kada ne mogu da napišem ono što zamišljam, jer

    napisano ne bi bilo tako lepo kao zamišljeno. Jedino objašnjenje

    toga poseduje lepotu koja nije samo zamišljena, nego je i proživljena.

     

    8.

    Volim novac i njegovu rečitost.

     

    9.

    Volim da verujem da je Miroslav Mandić živa i večna knjiga

    za svakoga, čak i ako je niko nikada ne bude pročitao.

     

    10.

    Levom nogom hodam po travi, desnom po asfaltu, da bih se malo razveselio.

     

    11.

    Nije toliko veselo koliko je nezgodno, a samim tim je i veselo.

     

    12.

    Poskočih, eto besmrtnosti!

     

    13.

    Bodrim sebe i za Tebe, da me Tii slobodom obodriš. I tako sebe sebi odobriš.

     

    14.

    Bodrim Te... primi me... prisebno... zaneseno...

    muzikom... sobom... još ni samo sebi otkriveno.

     

    15.

    Volim kako raste i kako se razgranava drveće.

     

    16.

    Volim da uradim nešto što nikada do sada nisam uradio. Izuo sam patiku

    sa leve noge, i pogledao joj gumeni đon, tek onako, i onda je poljubio.

     

    17.

    Gumeni đon desne patike neću poljubiti, nego se zabavljam

    oslanjajući ga o tlo desnim stopalom, varirajući načine oslanjanja.

     

    18.

    Već drugi dan nivo Dunava opada. Povlači se voda u samu sebe.

     

    19.

    Ne   pri   pa   da   ju   ći   Tii   se   sav   da   jem.

     

    20.

    Jedan dečko me sad muva, jaoj! – čujem u prolazu

    šesnaestogodišnjakinju kako se žali svom vršnjaku.

     

    21.

    Ne domislivši tri ideje koje su me uzbuđivale, ne zapisujem ih, ali sam izbrojao

    spratove zgrade ka kojoj idem, desetospratnice u kojoj je živela Dara Zličić.

     

    22.

    20:34h. Priđem svetlu od izloga da bih mogao da napišem ovo blaženstvo.

     

    23.

    Sreo sam Rajku Sredojević, pričam joj o Miroslavu

    Mandiću... Upravo razgovara telefonom sa nekim.

     

    24.

    Izgladneo sam. U najlon kesi okačenoj o kaiš nosim večeru.

     

    25.

    Uživam u vazduhu i smirivanju.

     

    26.

    Pišem iz smiraja kada pišem iz smiraja.

     

    27.

    Pišem sa zanosom kada pišem zanosom.

     

    28.

    Pišem u krevetu. Važno je i sve ono što se događa u krevetu.

     

    29.

    Blažena je ova ispražnjenost pred san.

     

    30.

    Blaženo je približavanje Umetnosti 33.

     

    31.

    Blažene su Hristove godine.

     

    32.

    Umetnost i jeste Hrist.

     

    33.

    Blizinom ponoći pozdravljam podne sutrašnjeg dana.

     

     

      

    KIŠA PADA U ŠPANIJI

    250. dan
    7. septembar 2005.

    6892-6924

    blaženstva

     

    6892.

    Pišem na Crvendaću.

     

    2.

    Osećam se kao da pišem levom rukom.

     

    3.

    Pisanje Crvendaćem je ipak drugačije nego pisanje levom rukom. Manje je

    motorično i mnogo mi više pomera centre u mozgu koji su u vezi sa dušom.

     

    4.

    Dok pišem Crvendaćem iz njega mi peva Big Bil Bronzi (Big Bill Broonzy).

     

    5.

    Pišem suncem i vazduhom.

     

    6.

    Sa kupališta dopiru zvuci neke latino muzike, uvek meke, kao i kupanje.

     

    7.

    Zamišljam Tvoj dah kako mi greje nahlađeni deo tela.

     

    8.

    Jedno veliko razgranato drvo je ogolelo. Otpalo mu je sve lišće.

     

    9.

    Zamišljam jedan kamen da bućne u Miroslava

    Mandića i da pokrene talase koji se onda šire stranicom.

     

    10.

    Koji se šire slabeći, slabeći, slabeći...

     

    11.

    ...gubeći snagu i nestajući.

     

    12.

    Opet je sve mirno.

     

    13.

    Da li da bacim i drugi kamen?

     

    14.

    Neću ga baciti, sačuvaću ga za neku drugu priliku.

     

    15.

    Dunav se povlači, tragovi njegovog povlačenja ostaju.

     

    16.

    Zamišljam ovu rečenicu kako se umotava oko same sebe.

     

    17.

    Kad i ovu rečenicu zamotam oko sebe, onda na njenom kraju neću

    staviti tačku, nego ću uzeti njenu prvu reč i izvući je ka gore kao kad

     

    18.

    Svim igrama kojima se igram hranim duh

    igre, koji je ponekad jedini spas odbačenima.

     

    19.

    Kada sam igrao fudbal više sam voleo da gradim igru, nego da dajem golove.

     

    20.

    Sada? Odmah gol!

     

    21.

    Oh, kako su porasle, šest mladih breza zasađenih u parku prošle godine...

     

    22.

    Kupio sam jedan i po kilogram hamburga.

     

    23.

    Dok sam prao grožđe, ujela me je pčela za prst.

     

    24.

    Život je obećanje životu.

     

    25.

    Na Crvendaću gledam film The Travelling birds, koji počinjekadrovima

    u kojima je crvendać. Neka se ptičiji let upiše u dušu Crvendaćevu.

     

    26.

    Ptice putuju vođene suncem, zvezdama i magnetskom snagom zemlje.

     

    27.

    Teško mi je da pišem, jer mi je natečen srednji prst i osećam bol od ujeda.

     

    28.

    Letim sa pticama po celom zemljinom šaru. Lepota je

    neopisiva i zato je ostavljam pod krilom ove rečenice.

     

    29.

    Gledam televiziju, nekoliko filmova, emisiju iz kulture, fudbal...

     

    30.

    Utakmica još nije završena, a ja sam sve umorniji.

     

    31.

    Kiša pada u Španiji.

     

    32.

    Pisanje je borba.

     

    33.

    Pisanje je smiraj.

     

     

      

    BLAŽENSTVA

    251. dan
    8. septembar 2005.

    6925-6957

    blaženstva

     

    6925.

    Oh, blaženstva, zapisao sam blaženstvo.

     

    2.

    Veličina blaženstva je u tome što ono u sebe može da primi i najveću veličinu.

     

    3.

    Blaženstva su bogojavljenja.

     

    4.

    Blaženstvo je primanje i prihvatanje blaženstva.

     

    5.

    Blaženstvo je i kada napišem da u mojoj pekari nema kifli.

     

    6.

    Blaženstvo je kad prepoznam da mi osećanje stida u hodu izazove

    podizanje na prste u jednom koraku, i polagano struganje tom nogom o tlo.

     

    7.

    Blaženstvo me upućuje na drugo blaženstvo, drugo na

    treće, treće ka neprestajućem treperenju svih blaženstava.

     

    8.

    Blaženstvo je čitanje poezije velikih pesnika, odoh da ih čitam.

     

    9.

    Blaženstvo je jer još ne polazim, nego čekam da provri čaj za posle.

     

    10.

    Blaženstvo je... znači, još čekanja.

     

    11.

    Blaženstva su i nepotrebna objašnjenja, koja se

    zbog svoje nepotrebnosti i pretvaraju u blaženstva.

     

    12.

    Blaženstva su i odsustvo objašnjenja kada su objašnjenja potrebna,

    i zbog toga su i ova blaženstva blažena jer ostaju nerazumljiva.

     

    13.

    Blaženstva su sve vrste potrošenosti, u kojima

    više ničega nema, tek jedna blažena travka.

     

    14.

    Blaženstva su, šta Tii misliš ko su blaženstva?

     

    15.

    Blaženstvo je, ne odgovaraj mi, nego me ostavi u blaženstvu.

     

    16.

    Blaženstva su ono što Tii kažeš da su blaženstva, tačka na kraju rečenice.

     

    17.

    Blaženstva su usvojena pravila kojima pišem

    blaženstva, i to samo u trenutku kada na sva pravila zaboravim.

     

    18.

    Blaženstva su kada shvatim da sve važno

    nije važno i da je nevažno tada jedino važno.

     

    19.

    Blaženstvo je toplina klupe na koju sam seo.

     

    20.

    Blaženstvo je kad u mirnoj šumi ugledam, kroz granje i šipražje, kako

    se jedan čovek sporo kreće... a malo kasnije odatle čujem i dečiji glas Tata!

     

    21.

    Blaženstvo je ono što ću uskoro osetiti pod

    tušem, svu tu toplu vodu koja se po meni sliva.

     

    22.

    Blaženstvo je zaista bilo pod tušem, blaženstvo

    je i sada posle tuša. Širi se kroz mene milina.

     

    23.

    Blaženstvo je i poslednjih pola sata popodnevnog

    spavanja, kada se san bori da mi vrati snagu.

     

    24.

    Blaženstvo je nada da ću jedno drvo za ovu

    knjigu zasaditi u zatvoru u Sremskoj Mitrovici.

     

    25.

    Blaženstvo je zahvalnost za pisanje ove knjige.

     

    26.

    Blaženstvo je ponovljeno gledanje crvendaća u prvim kadrovima filma Ptice selice.

     

    27.

    Blaženstvo je kada neko susretne ovo blaženstvo, neko ko u svojim

    grudima nosi dušu ptica pevačica, jer je ovo blaženstvo od njih sačinjeno.

     

    28.

    Blaženstvo je kada ovo blaženstvo pronađe nekog ko će ga prihvatiti.

     

    29.

    Blaženstvo je upornost kojom doletim do blaženstva.

     

    30.

    Blaženstvo je nečinjenje, trenutak kada je letenje u samom sebi.

     

    31.

    Blaženstvo je čudo čoveka koji zna da se divi i svedoči o čudu lepote u ovom svetu.

     

    32.

    Blaženstvo je početak čitanja biografije Orsona Velsa (Orson Welles).

     

    33.

    Blaženstvo duboke noći.

     

     

      

    CRVENDAĆEM UMETNOST 33

    252. dan
    9. septembar 2005.

    6958-6990

    blaženstva

     

    6958.

    Slušam Arvo Parta (Arvo Parte) i pišem Crvendaćem.

     

    2.

    Sav sam usporen od nepoznavanja Crvendaća. Kao da sam u njegovoj šumi.

     

    3.

    Kao da sam u manastiru, u toplini sestrinstva i bratstva koji se nalaze u Crvendaću.

     

    4.

    Mnogo je podavajuće dobrote u Crvendaću.

     

    5.

    Sve što je u njemu mi se nesebično daje.

     

    6.

    Moj Crvendać je sav beo, I Book G4, Apple Macintosh.

     

    7.

    Uzbuđuje me njegova belina, monaška je, tihujuća je.

     

    8.

    Prozračuje me tehnologija, razmenjujemo finoću i profinjenost.

     

    9.

    Imam potrebu da milujem Crvendaća.

     

    10.

    Podne je. Danas ću sva blaženstva napisati Crvendaćem, a onda ću sa

    ekrana prepisati na papir ono što sam napisao, jer još ne znam da sačuvam tekst.

     

    11.

    Prošlo je podne, sada ću prepisati ovih jedanaest blaženstava.

     

    12.

    Crvendaćem tipkam kao po klavirskim dirkama. Kada

    pišem rukom, to više liči kao da sviram gitarom ili stazom.

     

    13.

    Nastavljam da pišem Crvendaćem, gleda me Kaja, lepo mi je kao da sam dete.

     

    14.

    Zaista i izgledaš kao dete pred novom igračkom, otac nad

    kolevkom, monah pred svetom ikonom. Kao matematičar koji je pred

    novom formulom, ili dečak koji razgovara sa crvendaćem u šumi – kaže mi Kaja.

     

    15.

    Mislim da ti je sa Crvendaćem najvažnije da ga se

    ne plašiš i da mu omogućiš da se i on ne plaši tebe.

     

    16.

    Takođe, mislim da treba da mu se predaš, da se ne štekaš previše,

    jer ćeš ga tako i sačuvati od zloupotrebe i otkriti njegove prave

    mogućnosti. Znači, upoznaj ga. On samo izgleda komplikovano,

    ali je, kao i sva dobra bića, u svojoj suštini veoma jednostavan.

     

    17.

    Od tehničkih stvari potrebno je da naučiš tri osnovne: 1. trideset

    ključnih kompjuterskih reči folder, save, select, copy, paste,

    quit... 2. dvadeset ključnih operacija, to su zapravo sve ove reči

    u praktičnoj primeni. 3. Kompjuter nudi milion opcija, ali najveća

    mudrost je odabrati isključivo one koje najbolje izvode ono u

    čemu si ti najbolji. Digitalna vertikala i sistemsko mišljenje, znači.

     

    18.

    Prija mi što ću kompjuter učiti manastirski, polako.

     

    19.

    Kaja i ja idemo napolje, odvajam se od prijatnosti sa Crvendaćem.

     

    20.

    Crvendaću, neću Te ugasiti nego ću Te ostaviti da spavaš.

     

    21.

    Dan je već na izmaku, pesmom mi pomaže Bili Holidej.

     

    22.

    Voleo bih da Crvendać peva kao Bili Holidej.

     

    23.

    Raznežuje me to što, dok pišem po njemu, slušam muziku iz Crvendaća.

     

    24.

    Oduvek sam voleo da slušam muziku dok pišem.

     

    25.

    Kada samo pomislim kakve ću se muzike naslušati pišući Crvendaćem.

     

    26.

    Kako volim što ostavljam ove rane tragove sa Crvendaćem.

     

    27.

    Crvendać me osvežava da i pisanje rukom pišem ovako krhko.

     

    28.

    Sada slušam Renglin Ernesta (Ranglin Ernest),

    album Ispod bas linije (Under the Bassline).

     

    29.

    Sve mi se više ništa.

     

    30.

    Da iz ništa izbija zvuk metlica po bubnjevima.

     

    31.

    Da gitara samo nešto fino nadodaje.

     

    32.

    Da im se Crvendać pridružuje,

     

    33.

    čik, čik, čik, či, či, či...

     

     

      

    JA SAM VAJAR PLJUSKOVA

    253. dan
    10. septembar 2005.

    6991-7023

    blaženstva

     

    6991.

    Napor pretvoren u krhkost.

     

    2.

    Kako je divno zagrmelo! Piši bar o kiši – kaže mi Kaja.

     

    3.

    Jednim putem idu oni koji ostvaruju svoju prirodu, to je put talentovanih

    ljudi. Drugi put je put onih koji svoju prirodu menjaju, put genijalnih.

     

    4.

    poezija

    u

    svakom

    slučaju

    nije

    ništa

    od

    prekjuče

     

    5.

    Ima bezbroj načina za jasnoću. Evo ga jedan.

     

    6.

    18:04h. Pada topla kiša. Zastao sam sa Kajom i Brankom

    pod strehom Filozofskog fakulteta. Jutros sam na ovom mestu

    Kaji prvi put izrekao Miroslav Mandić je, dolazi vreme ljiljana.

    Uz kišu razmišljam pred njima šta čini korene te snage.

     

    7.

    Prvi koren je ime.

     

    8.

    Drugi koren je bivanje.

     

    9.

    Treći koren je dolazak.

     

    10.

    Četvrti koren je bezvremeno.

     

    11.

    Peti koren su ljiljani.

     

    12.

    Šesti koren je jednostavnost.

     

    13.

    Sedmi koren su nestajanje i vaskrsenje.

     

    14.

    Osmi koren su bezbrižnost i bezrazložnost, plesanje i pevanje.

     

    15.

    Na kući, u ulici Stevana Musića bb, nalaze se

    skice za Miroslav Mandić je, dolazi vreme ljiljana.

     

    16.

    Jer

     

    17.

    niko ni ime svojih jebanja nema.

     

    18.

    I kao uvek, hiljade ne.

     

    19.

    I kao uvek, samo jedno jedino da.

     

    20.

    22h. Subota je. Ističe nedelja, sutra je nedelja.

     

    21.

    Sutra, 11. septembra 2005, biće tačno godinu dana

    od početka mog rada na spomeniku Ljubi Gligorijeviću.

     

    22.

    Spomeniku je ime Susresti se sa sopstvenom lepotom.

     

    23.

    Profesor Ljubomir Gligorijević je istoričar umetnosti, prefinjenog

    samonestajućeg ukusa i dubokog, odanog, promišljanja o umetnosti.

     

    24.

    Spomenik je susret lepote sa lepotom. Susret Ljube

    Gligorijevića sa spomenikom Ljubi Gligorijeviću.

     

    25.

    Spomenik je sačinjen od podnošenja sopstvene lepote.

     

    26.

    Osvešćivanja sopstvene lepote.

     

    27.

    Isijavanja sopstvene lepote.

     

    28.

    Potvrđivanja sopstvene lepote kao lepote samog sveta.

     

    29.

    Pisanja o sopstvenoj lepoti.

     

    30.

    Sutra ću pokazati Ljubi spomenik i predložiću mu da napiše tekst

    o njemu, počinjući ga, na primer, ovako Ovo je najbolji spomenik

    koji sam video u svom životu. Tražio sam ga kroz celu istoriju

    umetnosti i na kraju otkrio da sam taj spomenik ja sam.

     

    31.

    Do sada sam napravio pet spomenika. Prvi je posvećen venčanju

    Muzeja i Biblioteke. 1988. godine sam ga postavio na dno reke Save

    ispod Brankovog mosta u Beogradu. Ostala četiri, pod zajedničkim nazivom

    Spomenici anonimnim snagama ljubavi, napravio sam tokom 1991. i 1992.

    Sioranov u Rasinariju u Rumuniji. Hamvašev na ulicama Budimpešte.

    Kišov od Subotice do Cetinja. Stahurin na devet mesta u Poljskoj.

     

    32.

    Ne znam da li ću ikada više napraviti neki spomenik,

    jer ja sam vajar vremena, vajar pljuskova i vazduha...

     

    33.

    Sada mi ostaje samo da se pod Susresti se sa sopstvenom

    lepotom, spomenik Ljubi Gligorijeviću, potpišem.

     

     

     

    NAPISAO BEDA

    255. dan
    12. septembar 2005.

    7024-7056

    blaženstva

     

    7024.

    Iznova, sva blaženstva u svakom blaženstvu – s nadom.

     

    2.

    Kada sam u 2777. blaženstvu prvi put napisao da je to

    blaženstvo, a u 2776. pomislio da zapise nazovem blaženstva, onda

    još nisam znao da ću ih u ovom, 7025. blaženstvu, prvospomenute prvi

    put spomenuti, i to baš u trenutku dok jedna žena stoji i gleda rosu u travi.

     

    3.

    Bedan bih bio ako ne bih bio dostojan blaženstva i kada sam bedan.

     

    4.

    Zovem se Beda i ime mi pomaže da sakupim

    svu svoju bedu i da je izbacim kroz svoje ime.

     

    5.

    Bedan bih bio kada se ne bih borio protiv svoje bede.

     

    6.

    Bedan bih bio kada bih zanemario ovaj dan.

     

    7.

    Bedan bih bio kada bih samoga sebe izdao.

     

    8.

    Bedan bih bio kada se ne bih radovao i svojoj bedi.

     

    9.

    Bedan bih bio kada bih se predao svojoj malodušnosti.

     

    10.

    Bedan bih bio ako ne bih prihvatio nevolje kao...

    kao kada ne bih mogao da dovršim rečenicu.

     

    11.

    Bedan bih bio i kada se ne bih predao ovim kidajućim rečenicama.

     

    12.

    Bedan bih bio kada bih se unervozio baš pred svakim problemom.

     

    13.

    Bedan bih bio kada uskoro ne bih izašao napolje.

     

    14.

    Bedan bih bio kada bih napustio ovo silovito bedan bih bio kada bih.

     

    15.

    Bedan bih bio kada bih se stideo ovog što pišem.

     

    16.

    Bedan bih bio kada bih i kada ne bih napisao ono što želim da napišem.

     

    17.

    Bedan bih bio kada bih se stideo svoje trenutne aljkavosti, smušenosti, nemoći.

     

    18.

    Bedan bih bio kada ne bih verovao da se i Tebi ove moje mukice mogu svideti.

     

    19.

    Bedan bih bio kada bih kada bih zaboravio.

     

    20.

    Bedan bih bio kada bih, pored ovog sunca, ostao u majici.

     

    21.

    Bedan bih bio kada bih na skakanje u vodu zaboravio.

     

    22.

    Bedan bih bio kada bih nervnu iscrpljenost pobrkao sa nečim drugim.

     

    23.

    Bedan bih bio kada bih se štedeo i sebe u bedi ne bih potrošio.

     

    24.

    Bedan bih bio kada bih napustio bespuće.

     

    25.

    Bedan bih bio kada bih svojom bedom nekog povredio.

     

    26.

    Bedan bih bio kada ne bih neke stvari prihvatio.

     

    27.

    Bedan bih bio kada sada ne bih živnuo.

     

    28.

    Bedan bih bio kada se ne bih malo i nasmešio.

     

    29.

    Bedan bih bio kada ne bih uživao i u svemu što je drugi uradio.

     

    30.

    Bedan bih bio kada ne bih priznao da sam blaženstvima nekako preplivao dan.

     

    31.

    Bedan bih bio kada se ne bih blagim naklonom zahvalio.

     

    32.

    Bedan bih bio ako ne zapevam.

     

    33.

    Bedo, ljubim Te – Tvoj Beda.

     

     

      

    LEPOTA JE FIJUKNULA PORED SAME STATIVE

    256. dan
    13. septembar 2005.

    7057-7089

    blaženstva

     

    7057.

    Lepo je jer uvek mogu početi kad god hoću, zar ne, Kakogodhoću?

     

    2.

    To me odmara, to kakogodhoću.

     

    3.

    Siromah na ulici prodaje u kartonskoj kutiji samo tri, četiri kilograma jabuka.

     

    4.

    Noćas sam sanjao svoju animu. Učinila me je

    spokojnim. Nervna iscrpljenost mi se smanjila.

     

    5.

    14:21h. Kasnim sa pisanjem, ali mi je sada smirivanje važnije.

     

    6.

    Budi samo bezbrižan, i veruj mi, Miroslave, sve je dobro – kaže mi Bezbri.

     

    7.

    Nije toliko ružno ako zaboravim na sve drugo kada sam bedan,

    koliko je lepo što svi oni koje zaboravim ne zaborave mene.

     

    8.

    Stazom mi dolazi u susret Mina Novčić.

     

    9.

    18:57h. Ne odmičem, ali i ne brinem, jer ću prenositi

    prvu utakmicu ovogodišnjeg Kupa šampiona u fudbalu.

     

    10.

    Prenošenje fudbalske utakmice je važno za jezik ove knjige.

     

    11.

    Utakmica Olimpik Lion – Real Madrid. Igrači se nalaze u tunelu.

     

    12.

    Robinjo (Robinho) je u sastavu Reala, ali izostaju

    Zinedin Zidan (Zinedine Zidan) i Ronaldo (Ronaldo).

     

    13.

    Početni udarac izvode igrači Liona. Utakmica je počela.

     

    14.

    Treći minut. Slobodan udarac za Real. Real ima sjajne

    šutere... Šutirao je Bekam (David Beckham), ostaje 0:0.

    Lopta je samo fijuknula i očešala stativu sa spoljne strane.

     

    15.

    Sedmi minut. Ponovo slobodan udarac... šutirao je Roberto

    Karlos (Roberto Carlos). Opet je lopta fijuknula pored same stative.

     

    16.

    Dvadeseti minut, Lion vodi 1:0 golom Žunjinja

    (Junihno Pernambucano) iz slobodnog udarca.

     

    17.

    Dvadeset drugi minut. Stativa za Real, ostaje 1:0.

     

    18.

    2:0, Žunjinjo iz slobodnog udarca, opet.

     

    19.

    Žunjinjov šut iz slobodnog udarca, kojim je postigao drugi

    gol, leteo je brzinom od sto dvadeset šest kilometara na sat.

     

    20.

    3:0 za Lion, u trideset prvom minutu, golom Viltora (Wiltord Sylvain).

     

    21.

    Sudeći po tekmi, biće blaženstava. Tri gola

    za Umetnost 33 – poslala mi je poruku Kaja.

     

    22.

    Žunjinjo ponovo izvodi... ništa... Ali penal nad Žunjinjom...

    Kasiljas (Casillas Iker) brani šut Žunjinja sa bele tačke.

     

    23.

    Real stalno napada, a Lion postiže golove... Poslednji minut u prvom poluvremenu.

     

    24.

    Poluvreme, uzbudljiva utakmica. Teško je prenositi utakmicu pisanjem.

     

    25.

    Počinje drugo poluvreme... Real se neće tako lako predati, a Lion neće samo

    braniti rezultat... Ne prestaju sa pesmom navijači Liona – komentariše komentator.

     

    26.

    Uživam u Robinju... Slobodan udarac Bekama...

     

    27.

    Veliki pritisak igrača Reala.

     

    28.

    Kakva šansa Raula (Raúl Bravo), za Real... kakva šansa Žunjinja, za Lion.

     

    29.

    Dvadeset drugi minut, evo, još jednog izvanrednog šuta Raula, ali rezultat ostaje 3:0.

     

    30.

    Osamdeset sedmi minut je u toku... Sad više nema dileme, Real

    će porazom započeti ovu Ligu šampiona – komentariše komentator.

     

    31.

    Ističe devedeseti minut, igraće se još dva minuta.

     

    32.

    Novi slobodni... Ne, ipak kontrafaul... Ovog trenutka sudija je označio kraj utakmice.

     

    33.

    Igrači otpozdravljaju publici... igrači menjaju dresove...

    igrači izlaze sa terena... Počele su borbe do finala 17. maja 2006.

     

     

      

    REVOLUCIJIN DODIR

    257. dan
    14. septembar 2005.

    7090-7122

    blaženstva

     

    7090.

    Jedna mrtva lasta na pločniku.

     

    2.

    Redigovao sam Miroslava Mandića. Prošao je jedan sat, sada sam se setio laste.

     

    3.

    Ne smeta mi ni tugica ako je od muzike i ako je dobra za pisanje.

     

    4.

    Ni pogubljenost mi ne smeta ako ću se bokovima pokretati.

     

    5.

    Radost drugih ću prihvatiti kao svoju.

     

    6.

    Milovanju ću se Tvom prepustiti, kao ptičica iz srca srcu prhnuti.

     

    7.

    Razvejanost kojom pišem mili mi po leđima.

     

    8.

    12:12h. Dobar trenutak da se zaustavim... smirim... i nastavim...

     

    9.

    12:14h. Nastavljam, prepuštanje je revolucija.

     

    10.

    Nastavljam, iako ne znam gde me vodi revolucija.

     

    11.

    Revoluciju uzimam u zagrljaj.

     

    12.

    Revoluciji je lepo u zagrljaju, i ona se sama prepustila, kao napušteno dete.

     

    13.

    Revolucija je željna da je neko prihvati, da i ona bude samo dete igre.

     

    14.

    Revolucija mi je u ovih par blaženstava postala

    tako bliska da ću je usvojiti i daću joj ime Revolucija.

     

    15.

    Revolucijo, ljubimo li se to mi?

     

    16.

    Ljubimo se, ljubim te Miroslave – kaže mi Revolucija.

     

    17.

    Budi i ti dete – kaže mi Revolucija.

     

    18.

    Dete je jedino odgovorno za igru – kaže mi Revolucija.

     

    19.

    Dete je jedino odgovorno i za revoluciju – kažem Revoluciji.

     

    20.

    Hodam, dodirujem zemlju. Dodir je revolucija. Revolucija dodir.

     

    21.

    U hodu su prostor i vreme u harmoniji.

     

    22.

    Čim napustim prostor i vreme hodanja, suočim se sa

    ratnicima koji se bore za prostor i ratnicima koji se bore za vreme.

     

    23.

    19:12h. Revolucijo, palo je veče.

     

    24.

    Fotografisao sam se za Jednog čoveka... U prodavnici

    patika sam probao savršeno udobne i meke patike.

     

    25.

    Hteo bih da ostane zabeležena i neutaživost.

     

    26.

    Miris plesnivog šuta koji se oseća iz kamiona pored

    kojeg sam prošao... i jaki ženski miris koji se zadržao u liftu.

     

    27.

    Večeras Verder iz Bremena – Barcelona. Znači, Ronaldinjo (Ronaldinjo).

     

    28.

    1:0 za Barcelonu, i stativa Verdera, na samom kraju prvog poluvremena.

     

    29.

    Penal za Barcelonu... Ronaldinjo je kod lopte... 2:0 za Barcelonu.

     

    30.

    Barcelona je pobedila sa 2:0. Odlazim u krevet

    da malo čitam o Orsonu Velsu i knjigu o Word-u.

     

    31.

    Crvendać je ušao u moj život i rad, neka

    Umetnost 33 bude i za njegovu pesmu otvorena.

     

    32.

    Slušam Čarls Mingusa. Kako je to veliko! Kako je to dobar zvuk!

     

    33.

    Revolucijo, revolucionarišimo se spavanjem – šapnem Revoluciji.

     

     

      

    JASTUČIĆI

    258. dan
    15. septembar 2005.

    7123-7155

    blaženstva

     

    7123.

    Da li da ovako započnem dan?

     

    2.

    Ne pitam se više. Plivam.

     

    3.

    Lepo je u ovoj vodi od reči.

     

    4.

    Tečemo, reči – Crvendać i ja.

     

    5.

    Crvendaćem je lakše pisati. Slova su u glavi, a ne u šaci.

     

    6.

    Crvendaćem energija struji od gore ka dole, šakom od dole ka gore.

     

    7.

    Crvendaćem se mnogo lakše ostavlja trag na

    elektronskoj hartiji, šakom se on više utiskuje u hartiju.

     

    8.

    Naučio sam da sačuvam tekst, ali ga i dalje prepisujem na

    hartiju iz Crvendaća. Malopre sam to učinio i uživao sam u slovima koja

    su se slobodno prostirala po belini hartije, kao mladi jaganjci po zelenoj travi.

     

    9.

    Sada, kada sam se susreo sa kompjuterom, vidim odakle

    dolaze i kuda idu stvari u poslednjih petnaest, dvadeset godina.

     

    10.

    Ja sam leptir nad vodom.

     

    11.

    Ja sam svetlosna nit u samoj vodi.

     

    12.

    Ja sam lasta koja se vinula u nebesko prostranstvo.

     

    13.

    Ja sam reč iz vatre – vatra u rečima.

     

    14.

    Reč elitno u šaci.

     

    15.

    Elitno nije izdvajanje iz svega, nego sagledavanje svega, i ljubav za sve.

     

    16.

    Da li možeš da napišeš jedno blaženstvo? – pita Branka.

    Odmahnuo sam glavom i pokazao da mi je blaženstvo u ustima –

    čokolada s krupnim lešnikom. Napiši to – rekla mi je Branka.

     

    17.

    Sama devojka, mekog hoda, sa rajfom u kosi, gleda nacrtana srca na

    asfaltu. Povija glavu i povremeno se nasmeši... pogledala je one ljude u daljini...

     

    18.

    Pada sumrak, sve na ovom svetu je misterija onog sveta.

     

    19.

    Velika je potreba sveta za svetom.

     

    20.

    Kako je tek velika potreba ljudskog tela za ljudskim telom.

     

    21.

    Toplo je telu sa telom.

     

    22.

    Sa drugim telom telo nije samo. Kao da telo nestaje u drugom telu.

     

    23.

    Tek sa telom Drugog sve se može svojim telom.

     

    24.

    Telo samo pronalazi šta je drugom telu potrebno.

     

    25.

    Telo nalazi praznine drugog tela i popunjava ih.

     

    26.

    Sve je lako sa telima i zato pišem o telima.

     

    27.

    Telom mi kruži telo muzike Čarlsa Mingusa.

     

    28.

    Jastučićima prstiju pišem po telu Crvendaća.

     

    29.

    Evo, baš sada, Mingus u Haićanskoj borbenoj pesmi šara basom do iznemoglosti.

     

    30.

    Smiri se, dane, u mojim jastučićima, smirite se, tela, u telu tela tela.

     

    31.

    Smiri me, okidanje po žicama, jastučići Mingusovih prstiju, smirite me.

     

    32.

    Smiri se, svete u svetu, smiri se, Miroslave Mandiću, u jastučićima svojih prstiju.

     

    33.

    Moje, nasloni svoj obraz na Umetnost 33.

     

     

      

    KONKRETNO I APSTRAKTNO SU JEDNO

    259. dan
    16. septembar 2005.

    7156-7188

    blaženstva

     

    7156.

    Na mostu sam. Oslanjam se na ogradu sa suncem u leđima.

     

    2.

    Tek svest i pravo da budem stranac u ovom

    svetu mi omogućavaju da u njemu uživam.

     

    3.

    Ugledao sam kroz prozor jedan beli oblak... kao da je poželeo da mi kaže nešto.

     

    4.

    O klasnom ratu? O celini? O razlici između onih koji pričaju da su spremni

    da daju svoj život nekome i onih koji su svoj život već dali i ne pričaju o tome.

     

    5.

    Dobro i lepo su zajedno, pevanje i plesanje

    su jedno, žena i muškarac su samo dno ljubavi.

     

    6.

    Moj oblak je nestao.

     

    7.

    Od dna zemlje do vrha neba je ljubav – želeo bih da kažem mom oblaku.

     

    8.

    Sam sam da bih svima i svemu dao i davao ljubav.

     

    9.

    Sam kao samo drvo, ivica stola ili punoća kojoj se niko ne približava.

     

    10.

    Sam kao potvrđivanje.

     

    11.

    Da, kojim se otvore i srce i mozak zajedno.

     

    12.

    Bih, kojim već jesam.

     

    13.

    Svima, kojima tek jesam.

     

    14.

    I, koje me uznese u najvišu moguću visinu iz koje postajem isto u svim bićima.

     

    15.

    Svemu je zalogaj isti.

     

    16.

    Dao sam svima put.

     

    17.

    I, put koji me vodi postupnošću.

     

    18.

    Davao sam svojom postupnošću neprestanu emociju davanja.

     

    19.

    Ljubav. Sam sam da bih svima i svemu dao i davao ljubav.

     

    20.

    Devojka nazuva rolere sedeći na klupi.

     

    21.

    Za stolom, dok pišem Crvendaćem, energije bi želele da me povuku u apstraktno.

    Napolju, dok kupujem kod mog piljara preslatki hamburg, sve u meni je konkretno.

     

    22.

    Napolju sam. Volim apstrakciju. Apstraktnu

    umetnost. Apstraktnu ljubav. Apstraktnog Boga.

     

    23.

    Zarđala bodljikava žica neke ograde koja više nikome i ničemu ne služi.

     

    24.

    Mnoštvo, koje se neprestano uvećava u svetu,

    neprestano se i skuplja i svodi u jednu tačku.

     

    25.

    Sav svet u jednoj tački želi da se susretne sa svim svetom u drugoj tački.

     

    26.

    Kada se dve tačke susretnu i nestanu u jednoj tački, ja

    ne znam šta se događa, ali mu znam ime. Ime mu je Ja.

     

    27.

    Osećam Ga.

     

    28.

    U meni je.

     

    29.

    Miluje me.

     

    30.

    Raznežuje.

     

    31.

    Ispoljava.

     

    32.

    Plešemo, konkretno i ja.

     

    33.

    Pevamo, apstraktno i ja.

     

     

      

    ZA MENE JE TO JAKO VAŽNO

    260. dan
    17. septembar 2005.

    7189-7221

    blaženstva

     

    7189.

    Subota je. Sunčano jutro. Danas ću pisati rukom, čitanjem, Crvendaćem.

     

    2.

    Iako nije ni kišni ni jesenji dan, obaveštavam Te da prethodnih četrnaest dana

    nisam imala seks i da to posvećujem svim silovanim i nevinim ljudima – kaže Kaja.

     

    3.

    Moj najveći problem sa Miroslavom Mandićem je u ovom blaženstvu! Ali mi

    ono jedino pomaže da ga rešim i da se pomaknem ka četvrtom blaženstvu.

     

    4.

    Džonu Latamu (John Latham).

     

    5.

    Prepoznavanje lepote i veličine drugog umetnika

    umetnost je lepote. Umetnost prepoznavanja.

     

    6.

    pesmom

    proslavljam

    Džona Latama

     

    7.

    Voleo bih da saznam više o Džonu Latamu i njegova dva rada.

    Misteriozno biće poznato kao Bog (1981-2005), i Bog je velik (1990-2005).

     

    8.

    Ja Javnosti nije izbegavanje javnosti. Pogotovu ne suda javnosti. Ja Javnosti

    je rasuđivanje i suda javnosti i Ja Javnosti. Ja Javnosti je odgovornost i hrabrost.

     

    9.

    Dobro, ništa... ‘aj’mo dalje.

     

    10.

    Crvendaćem, ispražnjenošću i nepoznatim.

     

    11.

    To nije nepoznato, to je blaga uznemirenost zbog Kaje i Branke.

     

    12.

    Kada sam uznemiren zbog bližnjih prvo se trudim da istrpim i smirim se.

     

    13.

    Uznemiren sam Drugim jer je u meni nešto

    staro – sujeta. Tako da je to ipak moj deo posla.

     

    14.

    Tim pre mi je do uživanja i radosti, tek njima lako zapevam.

     

    15.

    Kada zapevam nema uznemirenosti – grubo se profinjuje.

     

    16.

    20:45h. Ispratio sam Kaju i Branku. Vraćam se polako. Polako ću!

     

    17.

    Umoran sam, umorom ću.

     

    18.

    Već nekoliko dana čitam o Orsonu Velsu. Evo kako počinje knjiga

    Simona Kalova (Simon Callow) Orson Welles The Road to Xanadu:

     

    19.

    Ako me ispitujete, lagaću vas. 75% onoga što govorim u intervjuima je

    pogrešno. Ja sam kvočka koja štiti svoja jaja. Ja ne mogu da govorim.

    Moram da štitim svoje delo. Samoposmatranje je loše po mene. Ja sam medijum,

    ne govornik. Kao i izvesni orijentalni i hrišćanski mistici, ja smatram sopstvo za

    vrstu neprijatelja. Moj rad je ono što mi pomaže da izađem iz sebe. Meni se sviđa ono

    što radim, a ne ono ko sam... Da li znate koja bi usluga bila najpovoljnija po

    umetnost? Uništiti sve biografije. Jedino umetnost može objasniti život čoveka,

    ali ne i suprotno – Orson Vels u razgovoru sa Džinom Klej (Jean Clay), 1962.

     

    20.

    Ja ne želim da nijedan opis mene bude precizan, ja želim da mi se laska...

    Trideset godina ljudi me pitaju kako mirim x sa y! Istinit odgovor je da

    ja to ne činim. Sve oko mene je protivrečnost, kao što je to tako u vezi i svega

    ostalog. Mi smo sačinjeni od suprotnosti; mi živimo između dva pola. U svakom od

    nas je i cepidlaka i esteta, ubica i svetac. Ne možete pomiriti polove. Samo ih možete

    prepoznati – iz knjige Keneta Tinana (Kenneth Tynan) – The World of Orson Welles.

     

    21.

    U mladosti sam jako voleo Orsona Velsa i raznežuje me to što

    tek sada čitam o njegovom životu. O Beatriči, njegovoj majci...

     

    22.

    Gladan sam Orsona Velsa, Džona Latama, muzike i još muzike...

     

    23.

    Gladan sam prepoznavanja...

     

    24.

    Gladan sam ukusa mora...

     

    25.

    Gladan sam analogija...

     

    26.

    Gladan sam glasa... Gladan sam Vilijam Karlos Vilijamsa...

     

    27.

    Piljar od koga kupujem grožđe je divan čovek, i za mene je to važno da kažem.

     

    28.

    Piljarica kod koje kupujem šljive rekla mi je da

    ih ne kupim, jer to nije ona slatka sorta koju volim.

     

    29.

    Gladan sam glasa velikih pevača...

     

    30.

    Gladan sam metafora onih koji ih pišu svojim životom...

     

    31.

    Gladan sam mirisa vazduha pored mora...

     

    32.

    Gladan sam radosti u pisanju muzikom svih samih...

     

    33.

    lepoto

    lepo je

    lepa si

     

     

      

    POŠTUJEM IGRU

    262. dan
    19. septembar 2005.

    7222-7254

    blaženstva

     

    7222.

    Kiša. Teče voda po ulicama. Mokra mi je

    hartija. Godina počinje da zatvara svoj krug.

     

    2.

    Želim Tii da Tii današnji dan bude početak

    Tvoje nove radosti – poslao sam sms prijatelju.

     

    3.

    Novi muškarac u novom danu. Ljubavnik života.

    Hvala ti – odgovorio mi je, porukom u 11:17h, prijatelj.

     

    4.

    I kada pišem sa senkom želeo bih da nikakve senke nema u mom pisanju.

     

    5.

    I kada pišem sa nepoznatim komandama želeo bih da mi je prijatno sa njima.

     

    6.

    I kada pišem sa nepoznatim komandama želeo bih da mi je prijatno sa njima.

     

    7.

    I sada, kada sam odlučio da se igram pred našim očima, ceo dan ću se igrati.

     

    8.

    Najbolje se uči u igri. Upravo potvrdih.

     

    9.

    Ono što vidiš prvi put i ja vidim prvi put.

     

    10.

    Da li će se to i videti? Slova su postala plava. Sada tamnije plava.

     

    11.

    Pisaću sa... ali mi nije uspelo da pišem sa nekoliko fontova jer nisam mogao

    da ih zadržim... Svaka igra ima i svoje granice koje je čine igrom. Poštujem igru.

     

    12.

    Poštujem igru, kako je to lepo!

     

    13.

    Kada se poštuje igra, igra se sa spokojem. Spokojem se sav prepuštam igri.

     

    14.

    Pijem čaj – prija mi čaj.

     

    15.

    Pišem – pisanje je uzvišeno.

     

    16.

    Žvaćem poslednji zalogaj kifle – ponovo mislim na jorgovane u toplom proleću.

     

    17.

    Kifle su bile sa susamom – volim susam iako ništa ne znam o susamu.

     

    18.

    Pomislim na Montenja (Michel de Montagne) i njegova uživanja u promišljanjima.

     

    19.

    Kiša je prestala, asfalt se suši, volim duboke i rapave glasove pevača.

     

    20.

    Kako da bolje ugrejem noge dok sedim za stolom?

     

    21.

    Kaja mi je upravo javila da je Džon Latam rođen 1921.

     

    22.

    Sa desnom rukom na srcu činim dubok naklon za Tebe, Džone Latame!

     

    23.

    Suši se veš na šlepu, iako pada kišica. Setio sam

    se izduženih brodića koji plove engleskim kanalima.

     

    24.

    Kupio sam lepinju, dva ekstra kisela mleka i

    kilo grožđa. Zahladnelo je. Idem u krevet da čitam.

     

    25.

    Idem u krevet da se zavučem i čitam.

     

    26.

    Ovo blaženstvo pišem rukom, napolju, pred ulazak u

    stan, a nastaviću ga... tri sata kasnije za stolom i sa muzikom

    Bili Holidej. Nebo je plavo, dan je hladan, mesec je nov – peva Bili.

     

    27.

    Nemojte kupiti puno danas, sutra ću imati

    lepše grožđe – opet me je danas raznežio moj piljar.

     

    28.

    To, kako su neki ljudi pažljivi prema drugim ljudima, lepo mi je kao muzika.

     

    29.

    Stavio sam mine u patent olovku i podsetio se kako su to

    tri divne patent olovke i kako volim da pišem njima, i kako volim

    da pišem i sa Crvendaćem, i onda me je ushitilo to što volim da pišem.

     

    30.

    Voleo bih da sve što pišem izlazi iz toga što volim da pišem.

     

    31.

    Da iz samog pisanja zrači ljubav.

     

    32.

    Kao što ja izlazim napolje u prohladnu noć, da malo ugrejem noć.

     

    33.

    Jedan čamac plovi pored obale. Hladnoća je opustošila

    šetalište na kome mislim o ovoj knjizi, njenom formatu,

    debljini, mekoći, načinu na koji leži u šaci, ljubavi kojom zrači.

     

     

      

    Stranice