Bog Miroslav Mandić Bog

pesma
pesma jednog imena
ime čoveka
ime boga
ime pesme
pevao sam je
od 6. januara 2005. do 24. jula 2017.
pevao sam je svakog dana osim nedeljom
33 pesme u danu
zovem ih blaženstva
198 blaženstava nedeljno
129600 blaženstava za dvanaest i po godina
129600 (360×360) blaženstava su formirala knjigu loptu
svemir
svemir pesme
svaki dan je obeležen brojem dana i datumom pevanja
prve tri knjige su odštampane
četvrta i peta knjiga su mi u kompjuteru
osam poslednjih knjiga je na sajtu
nadam se da će uskoro biti sve zajedno na sajtu

    Ti
    si

    405529

    pupoljak

    PRODAJEM SAMO NOVAC

    169. dan
    18. jun 2005.

    4615-4647

    blaženstva

     

    4615.

    Najvažnije je da Pisanje čitanjem počne sporim čitanjem.

     

    2.

    Novinom koja ječi.

     

    3.

    Razigravam sebe.

     

    4.

    Pesnik je zakonodavac.

     

    5.

    Doneo sam i kutiju i šibice i kremen, Tii kresni.

     

    6.

    Ženski glagoli su mekši.

     

    7.

    Žena i muškarac su u Bogu bespolni.

     

    8.

    Savršen muškarac ne nosi oružje, nije predsednik i ne radi za novac.

     

    9.

    Plešem ćutanjem.

     

    10.

    Ne želim da stanujem.

     

    11.

    Pesnik je zakonodavac.

     

    12.

    Svako šta pretvaram u ko.

     

    13.

    Ponavljanje, najveća stilska figura, zasnovano je na ritmu.

     

    14.

    Osnovna celina u Miroslavu Mandiću je blaženstvo. Atom. A u

    blaženstvu rečenica, a u rečenici reč. A u reči slovo. A u slovu blaženstvo.

     

    15.

    U osnovi blaženstva su trideset tri blaženstva. Umetnost 33.

     

    16.

    Duh novca  je pevanje novca. Ovaj novac peva Ja sam sto dinara. Novac peva ko je.

     

    17.

    Svojim duhom novac peva svoju stvarnu vrednost. Vrednost žrtve i davanja.

     

    18.

    Telo novca je plesanje svih ruku koje ga predaju iz ruke u ruku.

     

    19.

    Gubim razne snage, treba i to da proslavljam.

     

    20.

    Povremeno sam gladan male umetnosti.

     

    21.

    Umetnost me radi. Sve što uradim je Umetnost.

     

    22.

    Kada ostanemo jedan na jedan, tri su puta pred nama.

     

    23.

    Put savršenstva.

     

    24.

    Put sukoba.

     

    25.

    Put prosečnosti.

     

    26.

    Interesuje me savršeno.

     

    27.

    Sukob me ne uzbuđuje i ne želim ga. Prosečnost je za razlaz.

     

    28.

    Biti pesnik je najbolji posao. Jedan jedini posao.

     

    29.

    Kad nema jakih, velikih i novih formi, zavlačimo se u stare forme.

     

    30.

    Dolazim kod Žene, Žena mi daje snagu.

     

    31.

    Hrabrost je reći Drugog, i za Drugog.

     

    32.

    Pred Kajom, Brankom, Violetom i Ivanom sam otvorio Ja

    Tržište sa novčanicom N.39013295259, i za sada, da bi joj vrednost

    rasla, odustao od njene prodaje i ostavio je u rukopisu Miroslava Mandića.

     

    33.

    Prodajem samo novac.

     

     

    LEO I LIM

    171. dan
    20. jun 2005.

    4648-4680

    blaženstva

     

    4648.

    Hvala na čokoladnim bananicama koje si mi ostavila u fioci

    – poslao sam poruku Veri Varadi koja je otputovala vozom.

     

    2.

    Vetrić ljulja veš na terasi.

     

    3.

    Uživam slušajući snimak vežbanja Bili Moje Holidej dok peva Bože, blagoslovi dete.

     

    4.

    Voleo bih da je sam Miroslav Mandić vežbanje.

     

    5.

    Leo bih da zabeleška bude dovoljna, samo delo.

     

    6.

    Leo bih da se savršenstvo(m) oduži(m) prapočetku.

     

    7.

    Pukla je jedna od grana velikog drveta. Tek ovom palom

    krošnjom mogu da opipam veličinu nebeskog prostranstva.

     

    8.

    Leo bih da smiraj bude lepota svega.

     

    9.

    Leo bih da u iskri bude sva vatra.

     

    10.

    Leo bih da ovaj mršavi, plavooki dečak, što trči

    okolo da ga mama i baka ne vide, a baka mu kaže šta s’

    mislio da te ne vidim, bude zapamćeni junak Miroslava Mandića.

     

    11.

    Leo bih da je i Tebi leo već u uhu.

     

    12.

    Leo bih jer leo sam, i zato sada samo lim.

     

    13.

    Lim Bili Holidej i njene reči U dosta nevolja možeš upasti i tako što si glupav.

    Isto kao što, i kada si nevin, možeš kršiti zakon. To sam naučila na težak način.

     

    14.

    Leo i lim. Lim reči. Neka liju kiše reči kroz ovu knjigu.

     

    15.

    Težak put, kojim je prošla Bili Holidej i mnogi ljudi, obavezuje

    me na lakoću pisanja koja je slava njihovim teškim životima.

     

    16.

    Stormy weather, zapevao sam na sav glas, gledajući u

    nebo i drveće, i osetio takvu lepotu da sam zaplakao iz grudi.

     

    17.

    Kasno popodne je. Ponovo slušam Bili Holidej, lim je.

     

    18.

    Zavoleo sam Bili Holidej u mladosti, lim je i danas. Priroda ljubavi je nepromenljiva.

     

    19.

    Prepodne sam slušao ranu Bili Holidej, sada je slušam u njenim

    kasnim godinama. Razlika je ogromna i samo potvrđuje istu Bili Holidej.

     

    20.

    Bili peva isto kao Bog koji mi kaže Budi svet, jer sam Ja svet.

     

    21.

    Li me! To što iz mene izvire je ljubav za Tebe.

     

    22.

    Obožavam žene koje rađaju. Još više obožavam žene

    koje nisu rodile decu nego pesmu, kao Bili Holidej. Žene koje

    rađaju pobožnost, ljubaznost, predavanje, materinstvo samo.

     

    23.

    Lim kada kroz jagodice prstiju, koje jedne o druge mijem, propustim blaženstvo.

     

    24.

    Lim lastavice, lim crvendaća, lim im nebo.

     

    25.

    Lim mekoću grafitne olovke, ovu, a ne ovu, pa ni

    ovu. Tu su negde od b do 2b, 3b, zavisi od proizvođača.

     

    26.

    Odlučih... ipak samo pomislih... Miroslav Mandić će biti knjiga sa belim koricama.

     

    27.

    Bele korice – nevinost u rukama.

     

    28.

    Lim seks u svakoj reči... Lim seks svakog blaženstva... Lim seks Miroslava Mandića...

     

    29.

    Jin i jang su Leo i Lim. Neopisiva radost.

     

    30.

    Lim, evo me! Li me ovako, ne onako.

     

    31.

    Još jednom mislim na polomljenu granu, koja se svojim delom krošnje

    rasprostrla po zemlji, na dečaka koji je trčao okolo, na bridenje usana.

     

    32.

    Lim kristal koji se raspršio u pupoljak Bili Holidej.

     

    33.

    Lim! Učinjeno je sve. Najuspešnije. Najlepše. Najodanije.

     

     

      

    SUPICA

    172. dan
    21. jun 2005.

    4681-4713

    blaženstva

     

    4681.

    Sve sam odaniji odanosti.

     

    2.

    Mirišu lipe. Pre dvadeset četiri minuta je počelo leto.

     

    3.

    Kuvam supu. Malo mladog kupusa, tri glavice mladog luka i kocka vegete.

     

    4.

    Volim kada reči lako prolaze grlom.

     

    5.

    Grlo grli reči. Reči izlaze i ulaze grlom.

     

    6.

    Blage reči, kao i blaga supa, prijaju telu, raznežuju mi mozak.

     

    7.

    Supa je lekovita jer me razneži.

     

    8.

    Prozračnost me udomljuje.

     

    9.

    Promešao sam supu, gotova je. Dodao sam joj par listova bosiljka sa terase.

     

    10.

    Celu stranicu ću upotrebiti za 10. blaženstvo. Blaženstva radi.

     

    11.

    Puna su mi jaja ljubavi za Tebe.

     

    12.

    Sandale, kratke pantalone i laka košulja prvog

    dana leta su blagi, kao i supa koja se hladi i čeka me.

     

    13.

    Značenje reči kosmos i jeste sam Kosmos.

    Zato bih voleo da više saznam o reči kosmos.

     

    14.

    Prijatno značenje reči mogu osetiti i u reči supica.

     

    15.

    U plavim očima ove žene, koja je upravo prošla pored mene.

     

    16.

    Od tri tiranije u dvadesetom veku fašizam, komunizam i

    liberalizam, bio sam izložen komunizmu i sada liberalizmu. I pored

    sve svoje monstruoznosti i nakaznosti, tiranije nisu vredne pomena.

     

    17.

    Sada vlada tiranija informacija. Hod niske žene ispred

    mene je i više nego jebežljiv. Upravo sam kupio porno časopis.

    Seks čini 70% preokupacije vrste. Svaki čovek i svako biće

    je i vrednije i jače od fašizma, komunizma i liberalizma.

     

    18.

    Lepo je hodati, pogotovo kada osetim kako sav svet u meni hoda.

     

    19.

    Savršenost mog pisanja proizilazi iz savršenstva pisanja samog.

     

    20.

    Želeo sam da napišem savršenstvo mog pisanja proističe iz savršenstva trenutka

    u kome pišem. Ali se pisanje potvrdilo i potvrdilo svoju sopstvenu savršenost.

     

    21.

    Posle sat i po hodanja, još desetak minuta do supice.

     

    22.

    O porno časopisu i lepoti prepoznavanja da i ne govorim.

     

    23.

    Supica je bila blaga. Blaga voda.

     

    24.

    I seks je bio blag, iako snažan.

     

    25.

    Uživam do nestajanja... umalo me udario bicikl jer

    nisam pazio... do prepoznavanja života u životu samom.

     

    26.

    Lepše je kad si sam, lepo gledaš šta ‘oćeš – kaže jedna lepa

    tridesetogodišnjakinja drugoj tridesetogodišnjakinji na ulazu u park.

     

    27.

    Dečak sedi na stepenicama zgrade ispred svog plavo srebrnog bicikla.

     

    28.

    Začiniću lepo koje sam osećao napolju ovim blaženstvom na stepenicama.

     

    29.

    Kada me je jutros zapahnuo miris lipe, nisam

    ga spomenuo, spominjem ga sada pred ponoć.

     

    30.

    Pun mesec se nametnuo kao i miris lipe. Volim kad ne odolim.

     

    31.

    Vodom iz cisterne, oko ponoći, mlada radnica zaliva prkos. To mi je i lepo i važno.

     

    32.

    Fina ponoćna samoća.

     

    33.

    Ponoć je, poslednjim naporom volje zapisujem odoh u san.

     

     

      

    VESEO DAN

    173. dan
    22. jun 2005.

    4714-4746

    blaženstva

     

    4714.

    Kosač trave je ustao sa kosilice, ugasio motor, otišao

    par metara od nje, zapalio cigaru, i sada gleda u Dunav.

     

    2.

    Svežinom se šareni noćas zaliveni prkos.

     

    3.

    Na raspolaganju sam Tii, dane moj – kažem danu,

    slušajući Bili Holidej dok peva Sometimes I’m Happy.

     

    4.

    Celo prepodne sam čekao da mi iz Beograda stigne

    pošiljka sa odštampanim Miroslavom Mandićem. To me je poremetilo.

     

    5.

    U knjizi Milutina Milankovića, Kroz carstvo

    nauke, sreo sam reč uživljavanje, i ona me je otvorila.

     

    6.

    Uživljavam se sabiranjem. Sve knjige ulivam u jednu jedinu.

     

    7.

    Sve knjige se ulivaju između korica jedne bele knjige, na

    kojoj će najvidljiviji tragovi biti od ruku koje će je držati.

     

    8.

    Miroslav Mandić zrači šakama u kojima je.

     

    9.

    Uživam misleći na knjigu Miroslav Mandić. Zanosi me lepota njenog tela.

     

    10.

    Miroslav Mandić je nedodirljiva knjiga u slavu svih odbačenih.

     

    11.

    Kuvam tri krompira. Pošiljke još nema. Smešno je uvek lekovito.

     

    12.

    Provetravam pazuhe na terasi. Nadam se da će proći ono što me boli.

     

    13.

    Propao dan! 15:30h, pošiljka nije stigla. Idem po nju. Nisam hodao, od planiranih

    osam dana Miroslava Mandića za redigovanje nisam uradio nijedan. Tim pre će mi jedino

    pažljivost i strpljivost pomoći, kao i to da se izvinim danu koji nazvah propalim.

     

    14.

    Pod miškom mi je pošiljka. Odštampan Miroslav Mandić od sto dvadeset drugog

    do sto trideset drugog dana. Poštar je bio u 10:20h, ali nije našao adresu.

     

    15.

    Na ulazu zgrade spazih Bogdanku Poznanović. Danas joj je rođendan.

     

    16.

    Slučajno ugledah i Rajku Sredojević. Ovo je neki veseli dan.

     

    17.

    Kupio sam čokoladu da mi pomogne za stolom, ali evo pojedoh

    je i ništa ne napisah, samo primetih kako je jedem nervozno.

     

    18.

    19:11h. Vodoinstalater je otčepio odvod iz kade. Malo se naoblačilo.

     

    19.

    Uzbudile su me upale oči starog ribara koji je prošao pored mene.

     

    20.

    Vetrić me miluje po do pojasa golom telu. U oblačnom i toplom

    predvečerju Dunav izgleda dalek, miran i ozbiljan. Neodgonetljiv.

     

    21.

    Sve što postoji želi da bude pogledano, osetih gledajući

    stari brod na kome je haos od cevi i raznoraznih gvožđurija.

     

    22.

    Blaženstva su mikrokosmičke himne.

     

    23.

    Ne... da... ipak sam iscrpljen.

     

    24.

    Kada već nemam snage onda neka nemam snage.

     

    25.

    Neka neka bude mera.

     

    26.

    Neka slabost sjaji.

     

    27.

    Neka me neka vodi i čuva.

     

    28.

    Kada je već tako neka mi i tako pomogne.

     

    29.

    Kada neka, neka kada.

     

    30.

    Pomozite mi moje reči!

     

    31.

    Kada samo pomislim da će Nekome moja slabost pomoći!

     

    32.

    Kada samo osetim Nekoga, lakne mi.

     

    33.

    Kada kažem Nekome volim Te Neko, lepo mi je.

     

     

      

    STAZA

    174. dan
    23. jun 2005.

    4747-4779

    blaženstva

     

    4747.

    16:22h, ništa nisam napisao. Sada ću.

     

    2.

    Dobre su ove ispucale kocke po kojima hodam, u ulici Vojvode Putnika.

     

    3.

    Na ovom prelazu me je već dva puta mogao udariti auto, moram da pazim.

     

    4.

    Nikada ovu ogradu od šimšira ne bih spomenuo... ni ovu

    devojku... ni ove dve... to se ne može pisanjem, nego, samo

    direktnim prenošenjem, Kajo moja – kažem Kaji preko telefona.

     

    5.

    Da li Tii, Kajo, znaš da ja jako volim ove žute

    prepečene cigle? Da li znaš kako se one zovu, Kajo?

     

    6.

    Jedan čovek je zamahnuo rukom... joj, ne može to da se opiše... Kajo!

     

    7.

    Auto registracije NS 127-419 je upravo upalio motor... i polazi, Kajo.

     

    8.

    Pijaca se prazni. Preostali prodavci se pakuju.

    Vetar se pojačava. Vidim ga po cveću na terasi, Kajo.

     

    9.

    Da li Tii, Kajo, znaš da je pesma brzina, i da u nju sve stane, Kajo?

     

    10.

    u

    najmanju

    pesmu

    najviše

    stane

    Kajo

     

    11.

    Da Boga ne spominjem, hvala Bogu, lepo je, Kajo.

     

    12.

    Umetnost je prepoznavanje, Kajo.

     

    13.

    Da li Tii, Kajo, znaš da je jednom naše obdanište posetilo ovo obdanište, Kajo?

     

    14.

    Da li Tii, Kajo, znaš da je ovo ona tiha ulica Milovana Vidakovića, Kajo?

     

    15.

    Lepo je što si pustila Čarli Parkera da ga čujem iz Beograda u Novom

    Sadu, da čujem u ovom vremenu muziku iz nekog drugog vremena, Kajo.

     

    16.

    Da li Tii znaš da je Miroslav Mandić hram, dobrodošlica svima i svemu, Kajo?

     

    17.

    Da li Tii znaš da sam hteo, ali nisam... vratiću se... da

    podignem... kako se ono zove... napolitanka... podigao sam je...

    ipak je neću pojesti, jer je puna mrava... ostaviću je na ovim ciglama, Kajo.

     

    18.

    Da li Tii znaš kako i koliko uživam sa Tobom, ili je

    bolje reći u Tebi? Ili još bolje, sa Tobom u meni, Kajo?

     

    19.

    Ivana, sada je 20:22h. Da li Tii, Ivana, znaš šta sam sve propustio da

    Tii kažem u ovih pet minuta, zbog Tvog nepredavanja? – kažem Ivani Đokić.

     

    20.

    Ivana, da li Tii razumeš da to nije to, to što Tii

    misliš da je to. To što je to – to je mnogo jednostavnije.

     

    21.

    Ivana, žao mi je što sam propustio neke stvari da Tii kažem u

    ovih šesnaest minuta, ali ovu stazicu ne propuštam. Upoznao sam je pre

    trideset dve godine, u svojoj dvadeset petoj godini. Vodila me je na Dunav.

     

    22.

    Ivana, njenu lepotu sam prepoznavao kasnije u svim stazama.

    Utabanost, uzanost, vitkost, tananost, vijugavost, neprimetnost.

     

    23.

    Ivana, staza je uzbudljiva, jer nikako ne može da se

    prepozna ko nju neprestano utabava kad po njoj niko ne ide.

     

    24.

    Ivana, stazu utabavaju anonimni umetnici.

     

    25.

    Ivana sada je 20:47h. Stojim na jednoj raskrsnici i prenosim saobraćaj sa

    raskrsnice. Upravo je prošao jedan automobil u kome je suvozač imao gipsanu

    kragnu i pričao je telefonom. Sada je raskrsnica prazna. Dolazi jedan beli auto. Iz

    istog pravca za njim ide drugi. Sad dolaze automobili iz drugog pravca. Jedan skreće

    i drugi skreće, evo ga i taksi, ovaj vozi sa ugašenim svetlima, i ovaj nema upaljena

    svetla. Saobraćaj i dalje teče. Mušica je sve više. Jedan beli automobil propušta

    drugi sa prvenstvom prolaza. Evo ga, nastupa i jedan veliki kamion. 20:51h je,

    raskrsnica je prazna, saobraćaja nema, završavam prenos.

     

    26.

    Ivana, da li Tii znaš koliko volim Dunav, i koliko je on meni dao?

     

    27.

    Ivana, uleću mi leptirice u košulju i kosu. Zakopčao sam gornje dugme.

    Zaista je život zahvalnost životu samom. Baš kao što se životu zahvaljuje

    ovaj crni pas, ležeći sklupčan u pesku. Da li će on tu provesti celu noć?

     

    28.

    Ivana, joj, kako je sa malo svetla osvetljen usidreni ratni brod.

    Zaista su mnogi trenuci života samo sećanje na mnoge trenutke

    života. Život je neprestana živa nostalgija za životom.

     

    29.

    Ivana, i ovaj žuti pas koji hoda je, kao i prethodni, sama dirljivost.

     

    30.

    Ivana, ja volim vinjavanje. Već je pala noć. U sandalama

    sam, sa krstićima u šaci. Hodam, pišem, srećan sam.

     

    31.

    Ivana, sreća je tako laka stvar, lako dostižna... ne ni dostižna, nego je tu...

    ne možeš je ni prepoznati koliko je blizu, a kamoli osetiti, da si sreća sama.

     

    32.

    Ivana, brod gurač je isplovio ka sredini reke. Ploviti kroz noć!

    Drugima snove čuvati. Brod je upravo upalio svetla pred mostom.

     

    33.

    Ivana, talasi od broda udaraju o obalu.

     

     

      

    SVE JE TO SMEŠNO I GLUPAVO

    175. dan
    24. jun 2005.

    4780-4812

    blaženstva

     

    4780.

    Kos na vrhu električnog stuba cvrkuće.

     

    2.

    Očajan sam, jer se sa bližnjima ponavlja loše. Sve je

    to i smešno. Glupavo. Da li to mogu da promenim?

     

    3.

    Ove dvadeset dve reči ću ispisivati u sledeća dvadeset

    dva blaženstva bacajući ih u blaženstvo po slučajnom izboru

    očajan

    sam

    jer

    se

    sa

    bližnjima

    ponavlja

    ono

    isto

    loše

    sve

    je

    to

    i

    smešno

    glupavo

    da

    li

    to

    mogu

    da

    promenim

     

    4.

    Ponavlja sve ono loše mogu da bližnjima isto li je

    sam glupavo smešno to i to da jer sa se promenim očajan.

     

    5.

    Ono li sve promenim ponavlja se sa mogu loše je

    smešno jer da to i to glupavo sam očajan isto bližnjima da.

     

    6.

    Ponavlja da sve loše mogu isto ono sam da bližnjima

    očajan glupavo li promenim jer smešno se to i sa to je.

     

    7.

    Promenim mogu glupavo očajan bližnjima ono sam

    isto to se da loše i to sve da ponavlja smešno li sa je jer.

     

    8.

    Da sve to i sam ono bližnjima promenim li očajan

    glupavo mogu loše da se to isto jer je sa smešno ponavlja.

     

    9.

    Ono sam to da očajan ponavlja je smešno i mogu jer

    promenim bližnjima isto to glupavo sve sa se li da loše.

     

    10.

    Se promenim to očajan da sa jer i bližnjima to ono

    smešno glupavo isto loše sam ponavlja sve mogu je da li.

     

    11.

    Promenim sa i sam da se isto to mogu glupavo to

    loše li ponavlja jer sve ono je očajan smešno da bližnjim.

     

    12.

    Se da isto i promenim ponavlja loše mogu sve sam to

    ono li smešno da je to očajan jer bližnjima glupavo sa.

     

    13.

    I ono da loše li da sve očajan sa se smešno sam to

    mogu bližnjima glupavo to jer je promenim ponavlja isto.

     

    14.

    To li da ponavlja loše to sam je ono promenim

    bližnjima jer mogu sve se sa očajan da smešno glupavo i isto.

     

    15.

    Promenim li da bližnjima ono to smešno to i očajan

    mogu isto se sve ponavlja glupavo sam loše jer sa da je.

     

    16.

    Bližnjima li sve sa očajan i ono isto loše smešno to se

    je to ponavlja glupavo da jer mogu sam da promenim.

     

    17.

    Loše se ponavlja jer očajan i ono smešno promenim

    bližnjima da sam je li to glupavo sa sve to mogu isto da.

     

    18.

    Jer sam ono li da loše se da očajan je isto sve sa

    promenim to i ponavlja bližnjima glupavo mogu smešno to.

     

    19.

    Se smešno ono da je sam li to da promenim isto sve

    sa bližnjima očajan mogu ponavlja jer i glupavo to loše.

     

    20.

    Promenim ponavlja sve glupavo mogu i očajan da

    isto to li smešno da ono sa je to se loše jer bližnjima sam.

     

    21.

    Da ono li ponavlja očajan bližnjima to se promenim

    sam i mogu je jer glupavo sa loše smešno da to sve isto.

     

    22.

    Jer ono sve bližnjima očajan li to isto promenim

    smešno sam da je loše to ponavlja sa glupavo da i se mogu.

     

    23.

    Li mogu smešno loše je i to da očajan glupavo jer se

    ono isto bližnjima da ponavlja sam to sve promenim sa.

     

    24.

    Da sa promenim to i loše to je bližnjima ponavlja

    mogu smešno li sve sam da isto ono se jer glupavo očajan.

     

    25.

    Smešno mogu promenim da ponavlja jer isto sa

    bližnjima glupavo očajan je ono i se sve li da sam to to loše.

     

    26.

    Rečeno mi je da niko ne peva reč gladan kao ja, i reč ljubav... Sve što

    jesam i sve što želim od života svodi se na te dve reči. Pogledajte, moj

    veliki san! Oduvek sam želela da imam veliku kuću na selu, negde gde bih

    se mogla brinuti o psima lutalicama i siročadima. Deci koja nisu tražila da se

    rode, deci koja nisu tražila da budu crna, plava ili zelena, ili nešto između. Samo

    bih želela da budem sigurna u jedno: da niko na svetu ne želi ovu decu, onda

    bih ih uzela. Morali bi biti odbačeni, bez mame i tate – kaže Bili Moje Holidej.

     

    27.

    17:54h. Sam svedočim o svojoj samoći.

     

    28.

    Moja samoća je samoća istog. Slično nije isto, a

    najsličnije istom, ne da nije isto, nego je izdajstvo istog.

     

    29.

    Samoćo, odan sam Tii. Budimo isti, odani istom.

     

    30.

    Samoćo, Tii si drug, jer druga nema. Tek se stvara.

     

    31.

    Očaj i čemer ne prolaze, mogu samo da im se zahvalim što su tu, kao i

    konjić koji, dok čeka da mu se kola napune kartonima sa pijace, pase travu.

     

    32.

    Kupio sam trešnje.

     

    33.

    18:43h. Lepo je sunce. Gde si, gde si radosti?

     

     

      

    AUTOBUS

    176. dan
    25. jun 2005.

    4813-4845

    blaženstva

     

    4813.

    Prelazim most. Idem u Beograd.

     

    2.

    Da li ste dobro? – pitam mog konduktera. Malo umorno,

    ali dobro sam – odgovara sa blagim, maznim osmehom.

     

    3.

    Pred izlazak iz autobusa mala devojčica se tegli. Ne može da se nategli!

     

    4.

    Vraćam se u Novi Sad. U prevrelom odnosu... hteo sam

    da napišem autobusu... ali, pošto mislim o neuspehu odnosa

    sa Kajom, Violetom, Ivanom i Brankom, napisah odnosu.

     

    5.

    U prevrelom odnosu autobus samog sebe vozi.

     

    6.

    Kako, i sa kim da uđem u punoću odnosa?

     

    7.

    Sa autobusom, dok sam u autobusu.

     

    8.

    Boli me jetra od muke zbog velike sličnosti koja je izdajstvo istog.

     

    9.

    Piću vina da me jetra ne boli i bude zdrava.

     

    10.

    Stari autobus podrhtava i juri. Juri autobuse!

     

    11.

    Hvala kondukterki na kratkoj suknji, jakim

    butinama, ponosnom dupetu i neprestanom seksu.

     

    12.

    Hvala otvorenom prozoru koji rashlađuje prevreli autobus.

     

    13.

    Sada sam odlučio da ću sva blaženstva

    napisati u autobusu da bih proslavio autobus.

     

    14.

    Autobuse, skreći u desnu krivinu! Autobus skreće.

     

    15.

    Autobus je igrao veliku i važnu ulogu u mom životu, slično tanjirima i kašikama.

     

    16.

    Autobus je sestra kamionu.

     

    17.

    U autobusu se može uživati, osim kada je gužva, zagušljivo,

    hladno, vrelo, kad mi neko dosađuje i kad me muzika ubija.

     

    18.

    I kada se autobus pokvari.

     

    19.

    I kada kasni.

     

    20.

    Autobuse, Tii si čudo, više si Tii učinio za mene,

    mada sam ja Tebi plaćao, nego ja za Tebe.

     

    21.

    Pišem o Tebi da bih Tii malo vratio, autobuse.

     

    22.

    Ulazimo u Sremske Karlovce. Vraćam se iz Beograda

    neobavljenog posla čiji je smisao u neobavljenosti.

     

    23.

    Autobus je kod... ne mogu da se setim... Tekija...

    prošli smo ih... ulazimo u Petrovaradin... jurimo... pretičemo.

     

    24.

    U Petrovaradinu smo. Neću uspeti da napišem sva

    blaženstva u autobusu proslavljajući autobus, ali ako još tri

    puta spomenem autobus i autobusu će biti dovoljno autobusa.

     

    25.

    16:00h. Sunce je još jako, prelazim most.

     

    26.

    Sam sam. Sanjam Drugog.

     

    27.

    Blagom utehom miriše voda Dunava.

     

    28.

    Prelazim most polako.

     

    29.

    Dok pišem, lakat leve ruke vučem po rukohvatu mosta.

     

    30.

    Svatovi u automobilima prelaze preko mosta.

     

    31.

    Zastao sam i gledam Dunav koji teče.

     

    32.

    Ja sam samo spora misao.

     

    33.

    Prešao sam most, u ulazu sam.

     

     

     

    IZAZIVAM HRABROST, JEBI ME

    178. dan
    27. jun 2005.

    4846-4878

    blaženstva

     

    4846.

    Olovko, pomozi mi, jebi me!

     

    2.

    Istorija pisanja je istorija slobode u pisanju. Pisanje, jebi me!

     

    3.

    Stepenice i ovog jutra, jebite me!

     

    4.

    Tiho, ako život i nije beskrajan, život beskraja je zauvek živ. Beskraje, jebi me!

     

    5.

    Mirisom, iako Te nema, Tii jesi u ovom životu moj jedini život. Mirise, jebi me!

     

    6.

    Svakako, prilaženjem, skrivenim drvećem. Otvoreno, jebi me!

     

    7.

    Bilo kako, licem koje prinosim najprisnijoj stvari. Prisnosti, jebi me!

     

    8.

    Prašnjavog, savesti, jebi me!

     

    9.

    Jebanje, samo me jebi, jebi me!

     

    10.

    Jebanje, rasprši me u svetlost, jebi me!

     

    11.

    Ništa drugo, samo Tii mene jebi, jebi me!

     

    12.

    Koliko me više budeš jebalo sve ću više biti, jebi me!

     

    13.

    Neka svaka ćelija u meni bude dostojna jebanja, jebi me!

     

    14.

    Sve činim da me Tii samo jebeš, jebi me!

     

    15.

    Ne da mi ne nedostaješ, nego me samo Tii jebeš, jebi me!

     

    16.

    Jebi me je jedino što želi da kaže moje nežno telo, jebi me!

     

    17.

    Krv moje duše Te preklinje, jebi me!

     

    18.

    Sloboda mog uma Tii naređuje, jebi me!

     

    19.

    Dobrota Tvoje volje u meni Te moli, jebi me!

     

    20.

    Uputio sam se, jebi me!

     

    21.

    Ne osvrćem se, jebi me!

     

    22.

    Tvoj sam samo, jebi me!

     

    23.

    Samo, jebi me!

     

    24.

    Nazvah Te Jebi Me, jebi me!

     

    25.

    Hej, Jebi Me!

     

    26.

    Cepa mi se košulja, jebi me!

     

    27.

    Istorija jebanja je istorija ljubavi, herojstvo ljubavnika, jebi me!

     

    28.

    Jebeš me, dobro me jebeš, Jebi Me, još me jebi, jebi me!

     

    29.

    Sve je lepše Tvoje jebanje, Jebi Me, jebi, jebi, jebi, jebi me!

     

    30.

    Jebi me, Jebi Me, da Te još pišem, jebi me!

     

    31.

    Miroslav Mandić blaženstva Tii jebem, jebi me!

     

    32.

    I Jebi Me, jebi me!

     

    33.

    Izazivam hrabrost, Hrabrosti, jebi me!

     

     

      

    IZAZIVAM ODANOST, VOLIM TE

    179. dan
    28. jun 2005.

    4879-4911

    blaženstva

     

    4879.

    Tebi pišem dušo, izazivam Te, volim Te.

     

    2.

    Odan sam Tii opasnosti, odanosti moja, volim Te.

     

    3.

    Tii si jedina bezopasna, najopasnija opasnosti, volim Te.

     

    4.

    Kada Te volim, jedino postojim. Kada kažem volim Te, umirem za Tebe, volim Te.

     

    5.

    Opijaš me, volim Te.

     

    6.

    Osvajaš me, volim Te.

     

    7.

    Čednost je moja razvratna, volim Te.

     

    8.

    Odbaci me, volim Te.

     

    9.

    Voliš me, život mi svoj daješ, volim Te.

     

    10.

    Volim Te, znači sva lepota ovog sveta si Tii, volim Te.

     

    11.

    Propinjem se, prostirem se, volim Te.

     

    12.

    Pišem jer Te volim, volim Te.

     

    13.

    Kao kad lasta u brzom letu priljubi svoja krila uz telo, volim Te.

     

    14.

    Kao kad lasta brzo trepne krilima da bi naglo promenila pravac leta, volim Te.

     

    15.

    Kao kad se lasta sjuri nadole, u dubinu, volim Te.

     

    16.

    Kad nijedne laste nema na nebu, Tii si moja lasta, volim Te.

     

    17.

    Kad verujem da i Tii voliš laste, volim Te.

     

    18.

    Kad od lasta ne odustajem, jer i Tii voliš moja ponavljanja, volim Te.

     

    19.

    Kad i nismo ništa drugo nego samo dve laste, dve laste

    svih lasta, sveg cveća, Ženeovog (Jean Jenet) cveća, svih

    trava, Vitmenovih trava, dve laste za dve reči – volim Te.

     

    20.

    Kad se laste slivaju niz Tvoju kičmu, volim Te.

     

    21.

    Kad Te moja lastavičja ljubav ubije i vaskrsne večna, volim Te.

     

    22.

    I kad sam samo jedna lasta, volim Te.

     

    23.

    Kad ni ne postojiš, sva u prozračnosti od svetlosti začeta, lasto, volim Te.

     

    24.

    Kad si sva od znoja i od pazuha, lasto, volim Te.

     

    25.

    Kad i lasta posustaje, Tii, odanosti moja, letiš, volim Te.

     

    26.

    Sav sam se u belinu lastavičju pretvorio.

    Belina, tišina i praznina, samo za Tebe, volim Te.

     

    27.

    Još mi Te se voli. Još mi lasta treba da Te volim, volim Te.

     

    28.

    Kad volim laste, i galeb koga ugledah mi je lep i izaziva mi odanost, volim Te.

     

    29.

    Lasta bih još, i Tebe bih još, volim Te.

     

    30.

    Neprestanost lasta je neprestajuće volim Te.

     

    31.

    Pijan lastama, dušu Tii svoju predajem, volim Te.

     

    32.

    Lastavice odanosti, mora si preletela da bi moju dušu uzbudila odanošću, volim Te.

     

    33.

    Volim Te odanosti, sve laste si u meni

    izazvala, i izazivam Tii odanost, lasto, volim Te.

     

     

      

    IZAZIVAM MIŠLJENJE PEVANJEM, RECI MI

    180. dan
    29. jun 2005.

    4912-4944

    blaženstva

     

    4912.

    Da li i ti uživaš u pisanju kao i ja? Reci mi!

     

    2.

    Znam da ti voliš predavanje i da voliš

    svoja pre-davanja, zašto i koja je razlika? Reci mi!

     

    3.

    Kako tebe uzbuđuje mišljenje i kako ti misliš? Reci mi!

     

    4.

    Kako da te poslušam i budem hrabra? Reci mi!

     

    5.

    Kako da saznam ko je broj 129.600 i šta ti želiš sa njim? Reci mi!

     

    6.

    Da li ti nedostajem i da li sam još tvoja? Reci mi!

     

    7.

    Kako da ti se sva predam kad već to želim? Reci mi!

     

    8.

    Kako da te svakoga trena nosim i osećam u sebi? Reci mi!

     

    9.

    Zašto od horizonta nisi napravio neko svoje delo? Reci mi!

     

    10.

    Da li ću i ja nekada moći da podnosim tebe, kao ti mene? Reci mi!

     

    11.

    Kako ćeš me i dalje voleti kada me nema? Reci mi!

     

    12.

    Da li su u tebi dobrota i lepota? Reci mi!

     

    13.

    Da li ti znaš da si ti jedini u mom srcu? Reci mi!

     

    14.

    Kako da ti... zvonio je telefon, posle sedam, osam godina nazvao me je Željko

    Moj Radić... ali šta kako da ti, kad sam i sama zaboravila, kako da ti onda... reci mi!

     

    15.

    Kako da sve svoje zamenim tvojim? Reci mi!

     

    16.

    Ti si me spasao, strah u meni nestaje, toplina

    u mene ulazi, da li ti to sve već znaš? Reci mi!

     

    17.

    Volela bih da sve tvoje reči uporedim sa tvojim crtama lica

    i svim tvojim postupcima, izjavama, ljubavima, molitvama. Da li bi

    bilo dobro da mi u tome pomogneš ili da to sama uradim? Reci mi!

     

    18.

    Želela bih da ti se potpuno dam i da me ti primiš, i

    zajedno nas voliš, kao nekada Češku devojku, hoćeš li? Reci mi!

     

    19.

    Znam da si godinama na mene mislio i da ti je u životu

    najvažniji moj život i naša ljubav, da li ti znaš da ja to znam? Reci mi!

     

    20.

    Ja znam da su tebi od života važniji i umetnost i Bog, i ja te zbog

    toga obožavam i znam da ti to ne osećaš, a da li bi to želeo? Reci mi!

     

    21.

    Da li znaš da su sve povrede koje si mi

    naneo sada moje najveće bogatstvo? Reci mi!

     

    22.

    Kako da iznedrim izmerljivo i ne merim nemerljivo? Reci mi!

     

    23.

    Da li mi još jednom možeš poverovati, pored svih mojih neverstava? Reci mi!

     

    24.

    Da li bi želeo da budem sasvim prazna za tebe, ili da ti dam sve što imam? Reci mi!

     

    25.

    Miroslave, i ja sam Miroslav, kao i ti, da li si i ti Miroslav kao i ja? Reci mi!

     

    26.

    Miroslave, da li ćeš mi reći ko su svi oni koji te sve ovo pitaju? Reci mi!

     

    27.

    Miroslave, da li i tebi prija ono što i meni prija, i to

    baš ono što ne mogu ni da objasnim šta je? Reci mi!

     

    28.

    Kožom sam ti odana, reci mi!

     

    29.

    Izazivam izazov da ga zapevaš i ne misliš, zar ne? Reci mi!

     

    30.

    Mišljenjem ti umom plešem, svest osvešćujem, zar ne? Reci mi!

     

    31.

    Umij me i reci mi!

     

    32.

    Oduhovi me i reci mi!

     

    33.

    Preumi me i oboži me!

     

     

      

    IZAZIVAM ORGAZME, HOĆU

    181. dan
    30. jun 2005.

    4945-4977

    blaženstva

     

    4945.

    Prekjuče sam se prvi put ove godine kupao u Dunavu. I juče sam, i danas ću. Hoću

     

    2.

    ...Ako očekuješ ništa drugo osim nevolje, možda se i pojavi nekoliko

    srećnih dana. Ako očekuješ srećne dane, pripazi se... Ko zna kakav me preokret

    čeka? Novo suđenje? To sigurno. Novi zatvor? Može biti. Ali, ako si ponovo pobedio

    naviku i pri tom odbacio TV, nijedan zatvor na svetu te ne može preterano zabrinuti.

    Umorna? Nego šta – piše na kraju svoje knjige Bili. Ali sve to ću uskoro zaboraviti

    sa svojim čovekom... – poslednja rečenica Bili Moje Holidej. Hoću Te, Bili. Hoću

     

    3.

    Nomadski razgovor, slaganje u ranom jutru, savezništvo

    tokom dana, nadovezivanje u predvečernjim orgazmima. Hoću

     

    4.

    Korak više, orgazam više. Hoću

     

    5.

    Svemirski ružičnjak, Kosmos je vrt plavih ruža koje rastu

    prvim orgazmom, cvetaju drugim, vrtlare se trećim. Hoću

     

    6.

    Hram duše, svakoga jutra očistim telo, hram svake

    duše, blaženim osmehom i blagim orgazmom. Hoću

     

    7.

    Harem ljubavi, sto četrdeset četiri lepote mog još nestvorenog harema,

    od kojih je prva Pesma, druga Crvendać, treća Magnolija, četvrta... Hoću

     

    8.

    Beskućništvo, savršenstvo u kome uživa lepota. Hoću

     

    9.

    Gerda, hvala Tii za Tvoju nežnost, taj rudnik Novog novca. Hoću

     

    10.

    Dođi da vidiš lice Miroslava Mandića, taj način isijavanja. Hoću

     

    11.

    Ko Te, mila moja, nije dojebao, samo Tvoj sam žigolo. Hoću

     

    12.

    Ustanak definicijama umetnosti – sintagmama, jednom rečju, rečcom, lim. Ću

     

    13.

    Ustanak svih živih bića i nekih ljudi protiv

    ljudske vrste – spašavanje čoveka od čoveka. Hoću

     

    14.

    Ustanak žene i muškarca – stvaranje sreće uvek prvim orgazmom. Hoću

     

    15.

    Svetim ludostima da mi je ispunjen dan. Hoću

     

    16.

    Svetim nepredvidljivostima i opčinjavajućim nerazumljivostima. Hoću

     

    17.

    Hoćeš li se oblačiti šareno, belo, žuto, plavo? Hoću

     

    18.

    Vodeći Pesnik svemira. Najbolji Umetnik planete. Plesač jednog jedinog tela. Hoću

     

    19.

    Ja sam umetnost umetnika

    Ja sam Umetnost Jednog Jedinog Umetnika

    Ja sam jedan jedini umetnik

    Ja sam Miroslav Mandić

    Ja sam Bog

    Hoću

     

    20.

    Tii hoćeš da čuvaš, potvrđuješ i prodaješ moje radove? Hoću

     

    21.

    Tii hoćeš da budeš izdavač Miroslava Mandića i drugih mojih knjiga? I ja hoću

     

    22.

    Tii hoćeš da me vodiš u stvaranju Treće

    desetogodišnje slike i prodaješ moje šibice?I ja hoću

     

    23.

    Tii hoćeš da budeš genijalni prodavac mojih Ekspedicija umetnosti? I ja hoću

     

    24.

    Tii hoćeš da budeš Prvi čovek Miroslava Mandića,

    198/500 menadžer, Najlepša žena sveta? I ja hoću

     

    25.

    Tii hoćeš da mi budeš žena? I ja hoću

     

    26.

    Divna si osoba, i hoćeš da sa mnom stvaraš Ja javnosti i Ja tržišta? I ja hoću

     

    27.

    Tii hoćeš da vodiš Muzej, kuću beskućnika koju sam osnovao? I ja hoću

     

    28.

    Da me jebeš, hoću. Da Te volim, hoću. Da Te pitam, hoću. Da hoću, hoću

     

    29.

    Da skinem gaćice i poklonim ih Stanu stvaralačke snage. Hoću

     

    30.

    Da ti kupim veliki stan? Neću. Da ti kupim mali stan? Neću.

    Da ti dam sitniš? Hoću, jer sitnišom izazivam orgazme hoću

     

    31.

    Da te uhvatim za jaja i kurac? Hoću. Da te pomilujem za kurac

    duše? Hoću. Da te mislim kurcem tvoje jedne jedine misli? Hoću. Da ti

    se pridružim tvojim nevinim putem, igrajući se tvojim kurcem čednosti? Hoću

     

    32.

    Da li hoćeš da ti se pridružim u sva tri tvoja ustanka? Hoću

     

    33.

    hoću

    pesmom

    da

    pevam

    hoću

     

     

      

    VOLIŠ? KRENI TIM PUTEM!

    182. dan
    1. jul 2005.

    4978-5010

    blaženstva

     

    4978.

    Hvala ti, Miroslave, što nas proslavljaš zajedno, tvoji Sunce i Jutro.

     

    2.

    Kako da progovorim posle Sunca i Jutra?!

     

    3.

    Sobom, napiši da si baš jutros počeo da radiš treću verziju Miroslava Mandića.

     

    4.

    Kad je ušao u senku, čovek je skinuo kačket.

     

    5.

    Kad je skrenuo pogled ka meni, student na klupi je okrenuo stranicu knjige.

     

    6.

    Prethodna dva blaženstva su me dovela u stanje čitanja prvih slika iz bukvara.

     

    7.

    Miroslav Mandić je bukvar za sva bića.

     

    8.

    Uživam u prkosu. Juče su ga očistili od korova i sad se šareni kao mozak.

     

    9.

    Sa mladom komšinicom sam razmenio par reči o vožnji rolerima.

     

    10.

    U ovim trenucima ja sam odjek samog sebe.

     

    11.

    Sve više pišem rukopisom koji crta pisanje.

     

    12.

    Pišem slikajući rukopis.

     

    13.

    Ležim na pesku, carstvo Božje je u meni. Samo mi je biti dostojan uživanja.

     

    14.

    Telesno uživanje je služba mozgu.

     

    15.

    Idem da se kupam. Othodam jedan kilometar

    uzvodno, pa se nizvodno spuštam, blaženstvom u vodi.

     

    16.

    Bos. Tek izašao iz Dunava. Vodom okupan, vazduhom kupan.

     

    17.

    Voda me krštava.

    Vazduh me diše.

    Svetlost vaskrsava.

     

    18.

    Naoblačilo se popodne... sazreva dud... šljapkaju sandale mlade devojke...

     

    19.

    Voliš? Kreni tim putem.

     

    20.

    Zastao sam i gledam jednog vrapčića koji poskakuje po trotoaru.

     

    21.

    Neću još ništa napisati, sačekaću...

     

    22.

    Čekao sam da mi još vazduha prostruji kroz telo.

     

    23.

    Vežbam rečenicu, proširujem je, preusmeravam, ponavljam, podižem,

    zaokružujem, praznim i punim, prosvetljavam, završavam, ne završavam...

     

    24.

    Vežbam drugu rečenicu, obilno svršavam, slike jedna

    drugu smenjuju... već sam otišao, duboko spavam...

     

    25.

    Vežbam treću rečenicu, golub mi doleti na terasu.

     

    26.

    Vežbam četvrtu rečenicu, prekinuću je na pola sata, pa ću

    joj se vratiti posle vesti koje ću gledati na televiziji... vraćam joj

    se posle sat i deset minuta, i odmah je završavam, mirisom vanile.

     

    27.

    Volim rečenicu u kojoj je reč zadovoljstvo.

     

    28.

    Volim jezik koji ljubi.

     

    29.

    Hodam dvanaest minuta po kilometru, a sada gledam na televiziji trku

    na pet kilometara u kojoj trkači trče jedan kilometar za dva i po minuta.

     

    30.

    Etiopljanin Kenenize Bekele (Kenenisa Bekele) se izdvojio i

    bori se sam sa sobom, napadajući svetski rekord... zvona označavaju poslednji

    krug... beži mu rekord... ovo je četvrto vreme ikad postignuto na pet hiljada metara.

     

    31.

    22h. Vesti dana, poskupljenje struje, inflacija do trinaest odsto ove godine...

     

    32.

    Odoh knjizi u krevet.

     

    33.

    Grmi i seva.

     

     

      

    VOLIM TE, ŽIVOTE SLAVNI

    183. dan
    2. jul 2005.

    5011-5043.

    blaženstva

     

    5011.

    Miroslave, nemoj da se navikneš na svoju sramotu.

     

    2.

    Kiša je, prelazim most u gradskom autobusu... čekam autobus

    za Beograd... čekam... otkrivam da me zvuk automobila dok voze

    po mokrom asfaltu asocira na kišu, kao nekad dobovanje po oluku...

    čekam... čekam... sad će... 8:28h... eno ga... u autobusu sam.

     

    3.

    U Novoj Pazovi smo, mi u autobusu. Ne pada kiša.

     

    4.

    Kad pogledam u nebo, slobodan sam.

     

    5.

    Bog je svakog trena. Ovog trena. Ne umrem

    li ovog trena, neću vaskrsnuti. Ovog trena.

     

    6.

    Žena mi je svakog trena. Žena mi je sam život, pramajka i majka. Žena mi je

    prvi susret, jedino biće na ovom svetu isto kao i ja. Žena mi je u ovom životu Sve.

     

    7.

    pesma

    je

    tren

     

    8.

    Dođi!

     

    9.

    Istim putem, istom prirodom, istom pesmom.

     

    10.

    Samo je sada isto.

     

    11.

    Ja sam sada, a sada sam u Zemunu, kod

    Karađorđevog trga i zgrade Davida Albaharija.

     

    12.

    Volim Te, sada, volim Te, Davide Albahari.

     

    13.

    Ja Sam Sada Ja Sam Početak.

     

    14.

    10:00h. Izašao sam na Brankovom mostu. Ne

    pada kiša. Hladan vetar mi prija. Idem polako, sam.

     

    15.

    Idem da čitam Miroslava Mandića Kaji, Violeti, Ivani i Branki, radujem se.

     

    16.

    Sam sam. Pomozi mi da budem sasvim sam za sasvim Samu. Sam za Sve.

     

    17.

    Sve što hoću činim. Što neću ni ne mislim.

     

    18.

    Predao sam gaćice Stanu stvaralačke snage (Iz Rečnika Miroslava Mandića).

     

    19.

    Završio sam čitanje Kaji, Violeti, Ivani i Branki... sada malo stida...

     

    20.

    Ja bih sve želeo. Ja sve hoću. Tako sam definisan.

     

    21.

    Hodam sa Kajom, Violetom, Ivanom i Brankom

    zemunskim kejom. Prevode mi pismo od Alekse.

     

    22.

    Tek-tek, napisao sam Aleksi odgovor i pozvao je da dođe na trideset

    tri dana u Beograd da upozna bolje ili moju umetnost, ili sebe, ili oboje.

     

    23.

    U autobusu sam, još samlji... kiša pada... slivaju se kapi po prozoru... dobro...

    samlji se sebi ne sviđam... ali ako se Samljim i nazovem, manje sam sam.

     

    24.

    20:09h, još je dan u oblačnom, kišnom danu. Teški oblaci ližu zelena

    vlažna polja. Raznežujem se nad piscima koji su se poistovećivali sa prirodom.

     

    25.

    Nije mi nikako i to je tako dobro.

     

    26.

    Presijavaju se svetla automobilskih farova na mokrom asfaltu.

     

    27.

    Radujem se što ću uskoro izaći iz zagušljivog autobusa u

    kišno subotnje veče. Radujem se kapima kiše koje ću osetiti na licu,

    mirisu vlažnog vazduha u nozdrvama, sporom hodanju koje mi je dom.

     

    28.

    Volim Te, živote slavni.

     

    29.

    Živi živote, jedini heroju i pobedniče.

     

    30.

    Napolju sam. Lepše je nego što sam očekivao. Pogotovo

    kišica. Pogotovo vazduh. Pogotovo sporo hodanje. Neuporedivo je.

     

    31.

    Za stolom, uz čašu crnog vina, koje ću odsada piti umesto belog, u slavu

    belog. Piću i manje i lepše i zdravije. Odaniji neuporedivom umri i postani.

     

    32.

    Zalivam Te biljko, neuporediva.

     

    33.

    Zalivam Te, Magnolijo, u noći.

     

     

     

    MAJKU BI SVI ŽELELI DA POJEBU

    185. dan
    4. jul 2005.

    5044-5076

    blaženstva

     

    5044.

    Lepota je ovde.

     

    2.

    Nekako ću pisati  o v a k o.

     

    3.

    Neću se pitati, pisaću.

     

    4.

    Sunce me greje.

     

    5.

    Prelazim most. Zastao sam. Oslonio sam se

    na ogradu. Verujem da to ima smisla za sve ljude.

     

    6.

    Naslonjen na ogradu, pišem o vodi Dunava, koja se

    preda mnom u dubini igra sa treperenjem i svetlucanjem.

     

    7.

    Po treći put oslonjen o ogradu mosta, već sam imao doživljaj

    nečeg dobro mi poznatog, da sam Čovek Od Oslanjanja Na Most.

     

    8.

    9. avgusta 2005. na ovom mestu, na sredini Mosta Duga u Novom

    Sadu, sa uzvodne strane, u podne, biće prvi sastanak imena iz Miroslava Mandića,

    objavljujem to, oslonjen na ogradu mosta po četvrti put. (Dogodilo se)

     

    9.

    Ja sam pesnik mosta, mirno zapisujem, po peti put oslonjen na ogradu mosta.

     

    10.

    Volim da se oslonim na nekog. Upravo to činim, po šesti put.

     

    11.

    Očekivao sam to od mosta, pišem na mostu, sedmi put, ni ne oslanjajući

    se na njegovu ogradu, nego samo poskakujući za njegovu besmrtnost.

     

    12.

    Pomislio sam da bi jedan moj prijatelj mogao biti ubijen zbog svoje hrabrosti. Odmah

    zapisujem tu pomisao da bih ga zaštitio i da bi mu se događale samo lepe i dobre stvari.

     

    13.

    Leptirić je poleteo iz trave.

     

    14.

    Duboko poštujem hrabrost mog prijatelja. Verujem da je on

    hrabar i za mene. Verujem da je hrabrost napisati Leptirić je poleteo iz trave.

    Da li će i on osetiti da je hrabrost to napisati, i da sam ja tako hrabar i za njega?

     

    15.

    Čovek se brije sedeći uz samu vodu.

     

    16.

    Četiri kosača kose travu izraslu nad bunkerima tvrđave.

     

    17.

    nestani  r  a   t    e

     

    18.

    Desetogodišnji dečak primećuje kako se svi muškarci iz

    kola okreću za njegovom zgodnom majkom. Sećam se toga.

     

    19.

    Majku bi želeli svi da pojebu.

     

    20.

    Kako je prethodno, 5062. blaženstvo, istinito, hrabro i nežno.

     

    21.

    Čemu i kome ti sve ovo pišeš, Miroslave? Nasradinu

    Hodži, Don Kihotu, devojci koja je sklonila kosu sa čela.

     

    22.

    Pišem za ova dva goluba koji se kupaju u

    barici vode. Jedan se šetka, a drugi sedi u vodi.

     

    23.

    Pišem za sve one koji su se žrtvovali za mene, za dečaka koji u

    prosuti jogurt na košarkaškom terenu ređa zatvarače od pivskih flaša.

     

    24.

    Pišem za stepenice, i kad na njima pišem i kada na njima ne pišem.

     

    25.

    Pišem i za magarce, da nikada nikog ne bih namagarčio.

     

    26.

    Pišem da mi u šalama bude savesti, a u savesti vedrine.

     

    27.

    17:27h. Podnevni veseli duh mi je iščilio. Odneo ga je

    jedan bolan telefonski razgovor. Miroslave, odmah se

    bližnjem izvini, Bogu zahvali i vrati u igru. Dobro, hoću.

     

    28.

    Da li mogu nešto da ti pomognem? – iznenadno

    me upita Aliko, na koga sam već i zaboravio.

     

    29.

    Ja ti već pomažem, to osećam, i znam – dodala je Alikako.

     

    30.

    Kako je lepo imati odane prijatelje, pomislih

    zbog Aliko i Alikako, i odmah pomislih na svakoga.

     

    31.

    Primećujem kako mi svaki vrabac koga pogledam sve više prosvetljava svest.

     

    32.

    Ja ne osećam nikakvo blaženstvo u tim

    tvojim blaženstvima. Za mene je i to blaženstvo.

     

    33.

    Kap svega.

     

     

      

    TRČIM

    186. dan
    5. jul 2005.

    5077-5109

    blaženstva

     

    5077.

    Jutro i rukopis.

     

    2.

    Rukopis je molitva pisanjem.

     

    3.

    Prelazim pontonski most. Pontonski most je premostio reku i preprečio je. Zajebano.

     

    4.

    Pontonski most je, u onom delu koji se ne otvara, sakupio

    takvu količinu otpada da sve otpada od bola. Zajebano.

     

    5.

    Prelazim na drugu stranu reke, drugim mostom,

    železničkim. To je isto jedan zajeban most. Kad voz prelazi

    preko njega, ostala vozila čekaju. Kada vozila krenu, puštaju

    se naizmenično, jer je to montažno-demontažni most. Zajebano.

     

    6.

    Na njegovom mestu je bio jedan drugi most, a posle

    će biti neki treći, a na mestu trećeg četvrti... Zajebano.

     

    7.

    Sam sam. Opasno je. Nemam prava nikoga da nazovem i izložim ga opasnosti.

     

    8.

    Sedim za stolom, ali ću početi da trčim blaženstvima.

     

    9.

    Trčim kao dečak iz filma Četiristo udaraca, Fransoa Trifoa (François Truffaut).

     

    10.

    Trčim, nadajući se.

     

    11.

    Trčim, oživljavajući.

     

    12.

    Trčim, misterijom spajanja.

     

    13.

    Trčim, svi krokodili trče u meni.

     

    14.

    Trčim, uživajući u svim trkačima sveta. Trkačima

    lepote. Trkačima hrabrosti. Trkačima solidarnosti.

     

    15.

    Iz solidarnosti trčim i za solidarnost i za uzajamnost.

     

    16.

    Trčim za srpski jezik. Srpskim jezikom, jezikom moje

    majke po krvi, i mojim maternjim jezikom, koji je, kao i svaki

    maternji jezik, jedan jedini jezik na svetu, trčaću za sve jezike na svetu.

     

    17.

    Uzbudio sam se od trčanja i zato mi je nastaviti trčanje smirenjem.

     

    18.

    Trčim mozgom da ga oslobodim svih suvišnih misli.

     

    19.

    Trčim, jebe mi se.

     

    20.

    Trčim, neka bude svakom dovoljno.

     

    21.

    Trčim Tvojim telom.

     

    22.

    Rekao mi je juče bivši prijatelj Stani, gde bežiš?! Bežim u trčanje – kažem mu.

     

    23.

    Trčim jer još u mladosti napisah

    P    o      t        r         č          a           ć           u

     

    24.

    Trčim neobjašnjivim.

     

    25.

    trčim

    kurcem

    odan

    odanima

     

    26.

    Ustao sam od stola i plešem nogama i rukopisom.

     

    27.

    Zajebano je milina zajebavanja, devojčice.

     

    28.

    Poskakujem. Trčim Tii, večnosti.

     

    29.

    Bio sam u bioskopu...

     

    30.

    Pet minuta je do ponoći. Gledam trku biciklova na televiziji.

     

    31.

    Pada kiša. Zahladilo je. Čeka me krevet.

     

    32.

    Izašao sam na terasu da me hladnoća pripremi za topli krevet.

     

    33.

    Laku noć, trčanje.

     

     

      

    ČISTAČICA ULICE

    187. dan
    6. jul 2005.

    5110-5142

    blaženstva

     

    5110.

    Miroslav Mandić mi pomaže u oslobađanju od samog sebe.

     

    2.

    Miroslav Mandić je skrušenost, izazov same skrušenosti.

     

    3.

    Miroslav Mandić je upotreba svoga imena da bih sačuvao svačije ime.

     

    4.

    Miroslav Mandić, iako napisano na isti način, svoju

    istovetnost živi značeći svaki put i još nešto više.

     

    5.

    Miroslav Mandić nije ono što bilo ko misli da je.

     

    6.

    Miroslav Mandić pristajem da sam sve ono što Tii misliš da jesam i da Miroslav Mandić jeste.

     

    7.

    Miroslav Mandić

    je

    mala

    pesma

     

    8.

    Miroslav Mandić je veruj mi, daj mi se, čuvaj me.

     

    9.

    Miroslav Mandić je star sto osamdeset dana. Danas je

    dan za preispitivanje, provetravanje... Miroslava Mandića.

     

    10.

    Sinoć sam čuo kako mu je prepuno Miroslava Mandića, i zato mog

    prijatelja koji je to rekao nazivam Hvala Tebi Koji Mi Daješ Snagu.

     

    11.

    Miroslav Mandić je ovo što ono želi da bude.

     

    12.

    Svakako da Miroslav Mandić jeste svakako.

     

    13.

    Miroslavom Mandićem

    za Tebe

    ja jesam

    ja mogu

    ja hoću

     

    14.

    Miroslav Mandić je samo da se sve zna.

     

    15.

    Miroslav Mandić je ne prilazi mi ako nisi. Ako ne

    možeš. Ako nećeš da se svo predaš, Moje.

     

    16.

    Miroslav Mandić je prelazim most, malo mi je hladno, ovo mi

    je poslednji papir za pisanje, moram kupiti novu svesku.

     

    17.

    Miroslav Mandić je himna Jebanja.

     

    18.

    Miroslav Mandić je kupanje. Disanje. Pisanje svetlošću.

     

    19.

    Miroslav Mandić je kamion pun posečenih sitnih, crvenih ruža.

    To su ruže mesečarke – rekao mi je jutros jedan čovek.

     

    20.

    Miroslav Mandić je nova hartija upravo kupljene sveske, možeš misliti.

     

    21.

    Miroslav Mandić je saosećanje sa desetogodišnjim dečakom koga je otac

    ostavio da čuva mesto za parkiranje i koji nije uspeo da ga sačuva

    od drugog vozača, i koga onda otac, sa pretnjom i razočaranjem, pita

    Pa jesi li mu rekao? Svedok sam da je dečak tihim, nemuštim glasom

    rekao drugom vozaču tata me je ostavio da mu sačuvam mesto...

     

    22.

    Miroslav Mandić je ustanak protiv nametnutih muških stereotipa. Ustanak

    protiv svih predubeđenja i podrazumevanja. Ustanak protiv svih ustanaka i

    svih predubeđenja o predubeđenjima i podrazumevanja o podrazumevanjima.

     

    23.

    Miroslav Mandić su četrnaest slova koje možeš zameniti sa bilo kojih četrnaest

    slova, dve reči koje možeš zameniti sa bilo koje dve reči. Na primer, Čistačica ulice.

     

    24.

    Miroslav Mandić je prodiranje i primanje, usmeno i pismeno.

     

    25.

    Miroslav Mandić je referendum, da li ste za to da se

    Miroslav Mandić i dalje zove Miroslav Mandić ili Čistačica ulice?

     

    26.

    Miroslav Mandić je jezik jezika. Život jezika. Umetnost jezika.

     

    27.

    Miroslav Mandić je priznanje u 18:57h da mi se više ne piše o Miroslavu Mandiću, znači sloboda.

     

    28.

    Kada ne pišem o Miroslavu Mandiću pišem Miroslava Mandića, znači sloboda.

     

    29.

    Čega god da se dotaknem biće to sloboda...

     

    30.

    Koje bogatstvo?! Praznina koju ispisah.

     

    31.

    23:30h. Umalo da zaboravim da završim preostala tri blaženstva.

    Ustao sam iz kreveta, uzeo sa stola podmetač, hartiju i olovku, i pišem...

     

    32.

    Sklapaju mi se oči, telo bi da se zatvori u sebe i da se odmori.

     

    33.

    Ipak ću pročitati koji red iz autobiografije Bertranda Rasela (Bertrand Russell)...

     

     

      

    NA RUBOVIMA BOKOVA

    188. dan
    7. jul 2005.

    5143-5175

    blaženstva

     

    5143.

    U susret mi dolazi Željko Radić. Sutra se vraća u

    Australiju u kojoj živi već sedam godina, moj Željko.

     

    2.

    Smeši mi se.

     

    3.

    U liftu sam... idem na trg da sedim... izašao sam iz lifta...

     

    4.

    Seo sam na toplu, dobru, drvenu klupu. Prvo prepuštanje.

     

    5.

    Trg je i dobra stvar i dobra reč za pravu stvar usred središta.

     

    6.

    Trg je kao srce koje ispumpava i upumpava ljude. Dovodi

    ih iz svih delova grada u sebe i izbacuje ih iz sebe ka periferiji.

     

    7.

    Trg je i pravo mesto da, umesto o mnoštvu ljudi, pišem o jednoj osobi.

     

    8.

    Jednu jedinu osobu o kojoj govorim nikada do

    sada nisam sreo. Tim pre mi ona tako mnogo znači.

     

    9.

    Gledam u ljude pitajući se da li bi neko od njih mogao da bude

    moja Jedna Jedina Osoba... 12:46h na satu katedrale, u ovom trenu Jedna Jedina

    Osoba je dobila svoje ime. Osećam, svako bi mogao da bude Jedna Jedina Osoba.

     

    10.

    Ja sam tvoj trg – kaže mi trg.

     

    11.

    13:10h. Lepo mi je na trgu.

     

    12.

    Lepo je i ne pisati.

     

    13.

    Na rubovima bokova ocrtavaju se gaćice.

     

    14.

    13:22h. Polazim sa trga niz reke gradskih ulica.

     

    15.

    Uz kuće kao uz obalu.

     

    16.

    Kupio sam kajsije. Koje kajsije! Slast leta.

     

    17.

    Drago mi je da smo se javili jedan drugom, iako se znamo

    samo iz viđenja, iz vremena koje smo zajedno provodili u zatvoru.

     

    18.

    Znati nekog samo iz viđenja, kako je to nežno.

     

    19.

    Ko me ume?

     

    20.

    Lepo je pisati, ali i samo umom umiti.

     

    21.

    Pisanje je kao vetar, pojačava se i smanjuje se.

     

    22.

    Vetar je stao, da li će mi za stolom, uz muziku, početi da duva?

     

    23.

    Vetar će možda početi da duva ako priznam neku finu setu koja me prožima.

     

    24.

    Fina seta je stanje između bivanja i nebivanja,

    kada se ono što jeste... Napustiću ovo blaženstvo.

     

    25.

    Dobro sam uradio što sam napustio prethodno

    blaženstvo, jer sam počeo da komplikujem.

     

    26.

    Kako bi bilo dobro da i ovo blaženstvo napustim odmah iako ne komplikujem...

     

    27.

    Kako bi bilo dobro da i u ovom blaženstvu nešto uradim... ali šta... uradio...

     

    28.

    ...želeo sam da probušim hartiju u sredini slova o u

    reči uradio, ali se hartija neočekivano pocepala po horizontali.

     

    29.

    Polako prolazi veče.

     

    30.

    U krevetu... zvonio je telefon, neočekivano me je nazvala Valerija Lacko...

     

    31.

    Čitam Rasela koji kaže da se seća svih lekcija sa početka školovanja, ali

    ono što ga je najviše uzbudilo bilo je otkriće da žuta i plava boja daju zelenu.

     

    32.

    Da li si Tii nežno poput snega?

     

    33.

    Sklapam oči pred san. Otvorimo ih zajedno ujutru.

     

     

      

    ENTUZIJAZMOM

    189. dan
    8. jul 2005.

    5176-5208

    blaženstva

     

    5176.

    Ushićenje ushićenjem. Ivana Đokić je pogledala šta je značenje reči

    entuzijazam. Lepo je i zato ga zapisujem. Entuzijazam: (grč. Eg - u,

    ueoV - bog, egueoV - oduševljen bogom, eguonsiasmoV - božansko

    oduševljenje, ushićenje) Prvobitno, u paganskim kultovima stanje

    nekog čoveka koji je pun Boga; docnije: zanos,oduševljenje, ushićenje,

    razdraganost; naročito: strasna zagrejanost za neku ideju, neki ideal.

     

    2.

    Božanskim oduševljenjem pišem oduševljen Bogom.

     

    3.

    Pišem davajući se jeziku koji mi se daje.

     

    4.

    Jezik mi se daje svojom željom da spomenem jutarnji vetar kojim smo se uzbudili.

     

    5.

    U vremenu u kome živim, misli se ubijaju sa previše

    slika i previše muzike, koje su zbog toga sve lošije.

     

    6.

    Miroslav Mandić je postelja slici i muzici.

     

    7.

    Lepo je pisati Miroslava Mandića, jer svake subote blaženstva napisana u ponedeljak,

    utorak, sredu, četvrtak, petak već imaju svoju publiku, Kaju, Violetu, Branku, Ivanu...

     

    8.

    Poljubiše se, ili šta to već bi, dva vrapca.

    Svedočim njihove kljunove, jedan u drugome.

     

    9.

    Nekada je neko pitanje toliko lepo, da je odgovor i nemoguć i nevažan.

     

    10.

    Volim misao koja upravo misli.

     

    11.

    Treperi.

     

    12.

    Neprimetna.

     

    13.

    Pevuši.

     

    14.

    Sija.

     

    15.

    Ja.

     

    16.

    Pripremanje za umetnost čini

    oslobađanje od gluposti pametnih,

    nezagađivanje delima obrazovanih i talentovanih,

    osvešćivanje da su novac i zakoni beda moćnika i sistema.

     

    17.

    Za Miroslava Mandića ću pojesti tri kisela mleka i pogaču za ručak.

     

    18.

    Na drugoj klupi, u drugo vreme, u drugom danu, na istom trgu ponovo

    pišem. Bogati ne bi trebalo da oproste dugove i pomognu siromašne, nego da

    prvo vrate oteto, da plate za zla koja su načinili eksploatišući sve živo i da, pre

    svega, prestanu sa tiranijom neukusa, laži, autorskih prava i intelektualne svojine.

     

    19.

    Vrelinu na asfaltnom trgu rashlađuje vetar. Solidarnost je živa i neumiruća.

     

    20.

    Prošao je jedan mladić sa majicom na kojoj piše Radnik u fabrici snova.

     

    21.

    Trgom pre svega defiluju moda, polovi i karakteri.

     

    22.

    Hiphop kultura, brate... brate, širi se... brate, imitaciji života

    nema kraja... brate, jebote... brate, ostajemo u kurcu, brate...

     

    23.

    Prolazim kroz hlad lipa, hej!

     

    24.

    Trebalo bi mnogo više da pišem protiv političke korektnosti – kažem Ivani.

    Politička korektnost navodno nije ideologija, a zapravo je sama suština ideologije.

     

    25.

    U kuhinji Kaja, Violeta, Iđa i Branka čiste povrće, za supu,

    koje smo poslepodne Violeta i ja sakupili sa zemlje na pijaci.

     

    26.

    Skoro da sam već posegnuo za Bankom, Majkom rečenica, ali sam odustao.

     

    27.

    Iskliznuće odnekud, nekako, nešto.

     

    28.

    Kada se pustim u nepoznato iz njega se uvek pomalja čedno.

     

    29.

    Neprimetni humor.

     

    30.

    Lepota neprimetnog humora je u njegovom

    dejstvu koga niko nije ni svestan. I u to, eto i kišobrana.

     

    31.

    Kišobran? Da, i kišobran.

     

    32.

    Još nešto?

     

    33.

    Dve reči.

     

     

      

    SAV SAM OD IMENA

    190. dan
    9. jul 2005.

    5209-5241

    blaženstva

     

    5209.

    Milinom, robusni Miroslave – kaže mi Miroslav Mandić Svih Polja.

     

    2.

    Baš grubiš brate, to je tvoja nova milina, brate

    kaže mi Miroslav Mandić Bratstvo Svih Kamenja.

     

    3.

    Budi visina koja se pretvara u vihor, dubina koja se pretvara

    u vir, Miroslave – kaže mi Miroslav Mandić Srce Svih Ruža.

     

    4.

    Kada nađeš dobar način ne napuštaj ga, Miroslave

    – kaže mi Miroslav Mandić Koji Voli Da Posluša.

     

    5.

    Na dobrom putu uživaj, Miroslave, na teškom uživaj još

    više – kaže mi Miroslav Mandić Opčinjen Lepotom Puta.

     

    6.

    Ti jesi sve, Miroslave, a sve je savršenstvo, budi toga svestan i sijaj

    – kaže mi Miroslav Mandić Žena Koja Se Okrenula Da Me Pogleda.

     

    7.

    Kada ne znaš šta da pišeš, ti uvek počni rečenicu sa rečju kad –

    kaže mi Miroslav Mandić Onaj Koji Voli Da Se Igra I Uživa U Jeziku.

     

    8.

    Ime, Miroslave – kaže mi Miroslav Mandić Koji Voli Da

    Mu Ime Bude Kraće Od Dva Slova Ili Samo Jednog Jedinog Pa I

    Kada Mu Se Pretvori U Jako Dugačko Kao Ovo Ime Miroslava Mandića.

     

    9.

    Deri se, vau vau vau vou, Miroslave – kaže mi Miroslav Mandić Plesač Pevača.

     

    10.

    Rečima pevaj, Miroslave – kaže mi Miroslav Mandić Pevač Plesača.

     

    11.

    U jednoj nekoj i nekakvoj, nikakvijoj od najnikakvije skrušenosti, Miroslave, neka

    ti bude uzglavlje – kaže mi Miroslav Mandić Kada Lije Kiša Na Otvorenom Putu.

     

    12.

    Sve prepoznaj u miru, mirom svoga mira, Miroslave – kaže mi Miroslav

    Mandić Koji Voli Nevreme Koje Je Za Prirodu Isto Ono Što Je Umetnost Životu.

     

    13.

    Tog jutra, osećao sam se kao plah konj kojeg su pustili na slobodan

    vazduh, Miroslave – kaže mi Miroslav Mandić Georgije Ivanovič Gurđijev.

     

    14.

    Deo po deo, Miroslave, pa će i celini biti milo

    kaže mi Miroslav Mandić Od Mlade Trske Na Vetru.

     

    15.

    Kada ti se ne piše, Miroslave, ti miluj hartiju po kojoj ćeš, veruj

    mi, propisati – kaže mi Miroslav Mandić Pa Čak I Tanjir I Čačkalica.

     

    16.

    Uživaj u svoje tri patent olovke, Miroslave, neće ni one

    doveka trajati – kaže mi Miroslav Mandić Nespretnjaković.

     

    17.

    Malo sam neispavan, uvek to prvo osetim u nogama.

     

    18.

    Kao da je ovo neko drugi, već zašao za ugao.

     

    19.

    Gde ide Neko Drugi Već Zašao Za Ugao?

     

    20.

    Gledam kroz prozor. Kroz prozor sam gledao u detinjstvu, u zatvoru,

    sa broda, iz aviona, autobusa, voza... uvek uživao, iako sam više voleo da

    budem napolju... Je l’ mogu napolje? je bilo čeznutljivo, kao i Namaži mi hleb.

     

    21.

    Kada neko daje nešto – ja dajem nešto nešto

    nešto. Kada neko ne daje ništa – ja dajem sve.

     

    22.

    17:01h. Naoblačilo se. Počinje da grmi. Toplo je i uzbudljivo.

     

    23.

    Kažem Kaji da je Miroslav Mandić velika knjiga poezije. Suviše mi je to malo – kaže Kaja.

     

    24.

    Ispratio sam Kaju. Kupio lepinju i vino, a Violeti cigare. Kiša

    je stala i sada mogu polako, da uživam u svakom koraku, i

    u dvokoraku koji sam upravo načinio a godinama već nisam.

     

    25.

    Miroslav Mandić Te vodi kroz sve slojeve samog sebe. Upoznaj se.

     

    26.

    Kaže Mi Miroslav Mandić Da Se Najlepše Govori Samim Imenom.

     

    27.

    Kaže Mi Miroslav Mandić Ono Što Mi Niko Kazao Nije.

     

    28.

    Kaže Mi Miroslav Mandić Ono Što Nikom

    Kazao Nije Niti Će Ikad Ikom Reći Osim Meni.

     

    29.

    Kaže Mi Miroslav Mandić Da Je On Sama Zahvalnost Za Sve

    Ono Što Mu Je Bog Dao Uključujući I Ovu Rečenicu I Ovaj Tren.

     

    30.

    Kaže Mi Miroslav Mandić Čedne Čednosti Razvratan

    Da Će On Uvek Početi Zbog Najčednije Čednosti.

     

    31.

    Kaže Mi Miroslav Mandić Da Je Njegova Samoća Predavajuća.

     

    32.

    Kaže Mi Miroslav Mandić Da Je On Osmo Svetsko Čudo Koje

    Se Zove Najlepše Na Svetu Je Biti Sa Miroslavom Mandićem.

     

    33.

    Kažem Miroslavu Mandiću Ti Si Miroslave Mandiću Malo Smešan I

    Nikakav Ali Ja Tebe Volim Jedino Takvog Sa Svim Tim Tvojim Imenima.

     

     

     

     

    ČETVRTI KAMENČIĆ

    192. dan
    11. jul 2005.

    5242-5274

    blaženstva

     

    5242.

    Rukopisu se radujem.

     

    2.

    Stepenicama takođe.

     

    3.

    Otključavanju vrata.

     

    4.

    Preoblačenju posle jutarnje šetnje.

     

    5.

    Grejanju vode za kafu.

     

    6.

    Prelivanju vode preko nes kafe.

     

    7.

    Već sam desetak minuta za stolom. Nacrtao sam Svemirski ružičnjak, Hram

    duše i sada crtam Harem ljubavi i slušam tehno DJ-a Merion Regza (Maryon Ragsa).

     

    8.

    Pročitao sam Bibliju, sto dvadeset treću stranicu,

    početak četvrte Mojsijeve knjige, zvane Brojevi.

     

    9.

    Bio u toaletu, teglio se, ponovo za stolom. Voleo bih da malo češće slušam tehno.

     

    10.

    Idem na autobusku stanicu da se sretnem sa četrnaestogodišnjim

    Dušanom Crkvenjakovim, koji dolazi iz Zrenjanina. Volim kada

    se družim sa decom mojih prijatelja kao sa svojim prijateljima.

     

    11.

    Božanski je istovetno, ljudski različito.

     

    12.

    Ja sam potvrđivanje.

     

    13.

    14:31h. Čilaut pored Dunava u šumi još traje. Imena plesova su već sami plesovi.

     

    14.

    Okupljanja mladih ljudi su mrestilišta.

     

    15.

    Dušan se kupa, stojim i gledam ga. Jedan pas skače i laje na talase.

     

    16.

    Ispratio sam Dušana, sačekao Violetu, pljušti.

     

    17.

    Pljušti više od pola sata. Mičemo se tek od ugla do ugla.

     

    18.

    Violeta puši u dovratku, a ja se trudim da odmaknem malo sa blaženstvima.

     

    19.

    21:29h. Violeta je otišla. Kiša je stala.

     

    20.

    Umoran sam. Kako da dovršim sva trideset tri blaženstva?

     

    21.

    Samo kratkim blaženstvima. Kamenčićima.

     

    22.

    Zevanjem koje, ne samo da je pomoglo

    plućima, nego mi je donelo i jedno blaženstvo.

     

    23.

    Iako je kamenčić mali i on je kamen.

     

    24.

    I zrno peska je kamen.

     

    25.

    Dva zrna peska... Jede mi se grašak.

     

    26.

    Još je daleko kraj, ali bliži sam mu i to mi daje snagu.

     

    27.

    U ponekom trenutku mi glava klone.

     

    28.

    ‘Aj’mo još malo, Miroslave, sa tobom sam – kaže mi...

     

    29.

    Treći kamenčić, čujem lift, komšinica se vraća kući.

     

    30.

    23:01h... 23:05h...

     

    31.

    23:15h... 23:18h...

     

    32.

    Sve više me bole noge od umora.

     

    33.

    23:29h... zevam...

     

     

      

    Stranice