Bog Miroslav Mandić Bog

pesma
pesma jednog imena
ime čoveka
ime boga
ime pesme
pevao sam je
od 6. januara 2005. do 24. jula 2017.
pevao sam je svakog dana osim nedeljom
33 pesme u danu
zovem ih blaženstva
198 blaženstava nedeljno
129600 blaženstava za dvanaest i po godina
129600 (360×360) blaženstava su formirala knjigu loptu
svemir
svemir pesme
svaki dan je obeležen brojem dana i datumom pevanja
prve tri knjige su odštampane
četvrta i peta knjiga su mi u kompjuteru
osam poslednjih knjiga je na sajtu
nadam se da će uskoro biti sve zajedno na sajtu

    Ti
    si

    405527

    pupoljak

    ŠTANGLA, KARANFIL, SEME

    193. dan
    12. jul 2005.

    5275-5307

    blaženstva

     

    5275.

    Redigujući Miroslava Mandića, upravo otkrih još dva junaka svojih imena, Eh i Uh.

     

    2.

    Eh voli Uh, i zato uvek kaže svoje ime da bi čuo i njeno.

     

    3.

    Uvek, Miroslave, kaži svoje ime da bi čuo njeno ili njegovo ime – kažu mi Eh i Uh.

     

    4.

    Eh i Uh me podsećaju na saputnike i saveznike, spadala

    koja uveseljavaju svet u kome je mnogo toga i eh i uh.

     

    5.

    Razveselili su me Eh i Uh u ovom oblačnom jutru, i odmah

    ugledah crno žute gvozdene štangle ispred pešačkog prelaza.

     

    6.

    I gomilicu mokrih dasaka i vrapce oko njih.

     

    7.

    Kišu koja počinje da pada ne primećujem, kišu kisnem.

     

    8.

    Nepravilnost u govoru je gugutanje.

     

    9.

    Mogućnosti mi pružaju pružanje. Pružanje

    pripajanje. Pripajanje karanfil. Otkud sad karanfil?

     

    10.

    Unutrašnja bezrazložna veselost je dobra za zdravlje svih

    unutrašnjih organa. Živela Unutrašnja Bezrazložna Veselosti!

     

    11.

    Ponekad se pisanjem teglim... pa opet otpočinjem.

     

    12.

    Volim dvosmislenost koja nije sumnja, nego naprotiv, bezuslovno ljubljenje.

     

    13.

    Zaželeo sam da ponovo napišem rečenicu koje sam se zaželeo.

     

    14.

    Iskoristi, Miroslave, Miroslava Mandića što više

    drugima na korist – kaže mi... Hoću – odgovorim...

     

    15.

    Još si veseo? – pita me Promiče Kiša.

     

    16.

    Sija sunce. Napolju sam. Smešim se.

     

    17.

    Jebem li ti majku! – psuje žena svog psa.

     

    18.

    Prelazimo most Kaja i ja. Prelazimo most – kaže toplo Kaja.

     

    19.

    To je, Kajo – odgovorio sam.

     

    20.

    To je znači veliko stvaralaštvo.

     

    21.

    Kada stariš sve si mlađi – sve mi govori.

     

    22.

    17:58h. Ispratio sam Kaju. Kada starim sve sam mlađi – pesma večita.

     

    23.

    Zviždućem melodiju melodije.

     

    24.

    Kad zviždućem melodiju, zviždućem da sam spokojan.

    Kad zviždućem zviždukanje, zviždućem da bih se smirio.

     

    25.

    Za Tvoj užitak, iz otvorene šake evo Tii život užitka.

     

    26.

    Razmišljam o susretu i primetim kako sam svom toplinom i celom

    šakom blago stegao mobilni u džepu, znajući telom da je u njemu Tvoj glas.

     

    27.

    Prelazim most. Gladnih očiju, kupio sam dva velika parčeta pite, i već

    posle prvog se zasitio. Drugo parče stoji na ogradi mosta i gleda me dok pišem.

     

    28.

    Seme!

     

    29.

    Sve da gledam bračnim viđenjem.

     

    30.

    23:15h. U krevetu sam. Čitao sam oca Antonija Bluma. Uživam u njegovoj toplini.

     

    31.

    Sklapaju mi se oči... spavanje me privlači... opet su mi se sklopile oči...

     

    32.

    ...i opet su mi se sklopile oči, i sve dublje sam tonuo negde...

     

    33.

    ...samo me je Umetnost 33 ponovo vratila... sada stvarno odoh...

     

     

      

    SADA STVARNO ODOH

    194. dan
    13. jul 2005.

    5308-5340

    blaženstva

     

    5308.

    Počinjem,

     

    2.

    volim da počinjem, i volim i da

     

    3.

    nastavljam. Već

     

    4.

    nekoliko dana Od Stepenica

     

    5.

    Do Ove Staze ne razgovaram sa Bogom, nego sa Miroslavom Mandićem redigujući ga, što je

     

    6.

    isto. A isto je

     

    7.

    Bog. Bog

     

    8.

    sa tačkom između Sebe i Sebe koja

     

    9.

    je Bog. Bog je

     

    10.

    osmeh na licu koji mi se pojavio

     

    11.

    Bogom pisanja, koje je

     

    12.

    dete Bogu. To jutarnje

     

    13.

    pisanje u vazduhu

     

    14.

    jutarnjem. Zasijalo je sunce u pređašnjem trenu, dok ispisivah reč

     

    15.

    jutarnjem. Blaženstvu

     

    16.

    nema drugog puta,

     

    17.

    samo kroz drvored, slaveći

     

    18.

    lepu ženu koja već danima sedi i spava po

    klupama, slaveći polomljenu granu drveta pored koga

     

    19.

    prolazim, i posle koga mi

     

    20.

    pogled leti ka nebu

     

    21.

    iznad jablana u jutru

     

    22.

    i svoj lepoti

     

    23.

    jutarnjoj... i već je

     

    24.

    blizu ponoć. Prošao dan. U krevetu sam pred snom, koji će me odvesti do

     

    25.

    novog jutra. Uhvatio sam komarca čašom. Pustiću ga

     

    26.

    ujutro. Zbog plitkog sna od njihovog uboda ne mogu da spavam, ali

     

    27.

    mi se o tome ne piše. Voleo bih

     

    28.

    da napišem kako u ponoćnom pisanju nema jutarnje

     

    29.

    svežine potrebne za pisanje, i zato tonem

     

    30.

    ka dnu stranice, na

     

    31.

    kojoj prestaje drvored i šire se

     

    32.

    nepregledna polja,

     

    33.

    čiji horizont neprestano izmiče.

     

     

      

    PROPOVEDAM

    195. dan
    14. jul 2005.

    5341-5373

    blaženstva

     

    5341.

    Lepo mi je sa kišicom koja sipi.

     

    2.

    Al’ sam šeprtlja od rođenja! – kaže stariji čovek kasirki prebirajući po novčaniku.

     

    3.

    Jedan čovek menja sve.

     

    4.

    Jedan čovek slobodu oslobađa.

     

    5.

    Ne znam šta će se sada desiti, teški dani su pred nama, ali meni je

    svejedno jer ja sam bio na vrhu planine. Ne marim. Kao svi, želeo bih da

    živim dug život. Dužina ima svoje mesto u životu, ali sada to nema nikakve

    veze. Samo hoću da činim ono što je volja Božja. Jer mi je Gospod dozvolio

    da budem na vrhu planine. I pogledao sam sa vrha planine okolo i video sam

    obećanu zemlju. Ja možda neću sa vama stići u nju, ali hoću da znate večeras,

    mi ćemo kao narod stići u obećanu zemlju. Zato sam srećan večeras i nisam

    zabrinut ni zbog čega i ne bojim se nikoga. Jer moje oči su videle dolazak slave

    Božje! – preveo mi je Tibika Varadi (Varady Tibor Jr.), govorkoji je Martin Luter

    King održao 3. aprila 1968, dan pred njegovo ubistvo u Memfisu.Martin Luter

    je ovaj govor održao pred radnicima gradske čistoće, a Tibika ga je za ovo

    blaženstvo preveo dok smo se i sami penjali na vrh brda oko Bukovca.

     

    6.

    Govorom jednog čoveka propovedam jednog čoveka.

     

    7.

    Govorom kamenja propovedam kamenje.

     

    8.

    Jedan čovek, bilo koji čovek, bilo koji dan, bilo

    koji zvuk, bilo koji sjaj, sva svetlost u jednom čoveku.

     

    9.

    Propovedam suncu, i nebu, i šumi, i travi, i drveću, i pčelama, i muvi koja zuji,

    i zujanju koje muvi, i kosini brega, i žbunju, i ovčijim govnima, i plavom cveću.

     

    10.

    Tibika je ispred mene... govorim okruženju...

    vičem, vičem, vičem... okružuje me vikanje...

     

    11.

    Propovedam da bih se smirio u jedva čujnom govoru.

     

    12.

    Propovedam tiho. Propovedam smirenje i

    tišinu. Propovedam belinu cveća koje šara poljanu.

     

    13.

    Propovedam vodu zaostalu od kiše u traktorskim tragovima.

     

    14.

    Propovedam svačiju pesmu i pevam je svakome.

     

    15.

    Propovedam sada i dajem Tii svoj život, sada.

     

    16.

    Dati život je mera življenja.

     

    17.

    Propovedam brze guštere po osunčanim betonskim pločama.

     

    18.

    Propovedam glasom koji čuje sve.

     

    19.

    Propovedam poslušanje i neposlušnost.

     

    20.

    Propinjem se kožom ka suncu.

     

    21.

    Propinjem se zvukom planinskog vetra koji čujem i osećam.

     

    22.

    Propovedam i vidimTe. Čujem Te. Dodirujem Te.

    Osećam Te. Mirišem Te. Jednim imenom Te zovem, Moje.

     

    23.

    Propovedam pogled u ravnici koji se pruža zajedno sa nedogledom.

     

    24.

    Propovedam kantarion pored puta, i zeleni mladi kukuruz sa druge strane.

     

    25.

    Propovedam svačije srce iz koga govori Bog.

     

    26.

    Preusmeravam, prevrednujem, preporodim, propovedam u slavu jednog čoveka.

     

    27.

    Sve čini i sve stvara jedan čovek. Sreća je to.

     

    28.

    Propovedam, rekla mi je jedna žena da je propovedam.

     

    29.

    Propovedam, jedan čovek se spušta sa vrha planine, dole, ka sebi.

     

    30.

    Propovedam Te, predajem Tii svoj život.

     

    31.

    Stvaram Te i propovedam Te.

     

    32.

    Propovedam Jednog čoveka.

     

    33.

    Propovedam tišinu ponoći.

     

     

      

    VAZDUHOM

    196. dan
    15. jul 2005.

    5374-5406

    blaženstva

     

    5374.

    Neki dan je ovakav, a neki onakav. Takvo mi je i

    pisanje. Ali dobar je svaki dan. A dobro je i čitanje.

     

    2.

    Vidim, pišeš – kaže mi Zoran Dakić.

     

    3.

    Svu snagu u maleno uneti.

     

    4.

    Svu snagu iz malenog crpeti.

     

    5.

    Kad jesam, kao da nisam. Ne objašnjava mi se to, ali je blago i fino.

     

    6.

    Hvataj! – kaže mi...

     

    7.

    Uživam u tome što mnoge stvari ne razumem. Novi sistem

    naplaćivanja parkinga, na primer. A primera je pun svet.

     

    8.

    Ne uništavaj nas – rekle su mi tri reči.

     

    9.

    Da li ti se sviđa ili ne sviđa?

     

    10.

    Ali šta, da li mi se sviđa ili ne sviđa?

     

    11.

    Pa, to što sam te pitao da li ti se sviđa ili ne sviđa?

     

    12.

    Sada mi se sviđa, pitaj me još nešto.

     

    13.

    Da li na moru?

     

    14.

    Sviđa mi se, pitaj još.

     

    15.

    Koliko se podrazumeva?

     

    16.

    Pitaj još.

     

    17.

    Nisi odgovorio.

     

    18.

    Ja volim da me Tii pitaš, a ne volim da odgovaram.

     

    19.

    Dobro. Da li ova plavuša?

     

    20.

    Volim dobrotu.

     

    21.

    Kakve to ima veze sa mojim pitanjem?

     

    22.

    Pa, video sam da više nemaš pitanja, pa sam rekao da

    volim dobrotu da bi me Tii mogao ponovo nešto pitati.

     

    23.

    A da li stvarno voliš?

     

    24.

    Volim da me pitaš.

     

    25.

    To znam, nego da li voliš dobrotu?

     

    26.

    Volim, pitaj me još.

     

    27.

    Za dobrotu?

     

    28.

    Može.

     

    29.

    Pitam te za dobrotu?

     

    30.

    Lepo me pitaj.

     

    31.

    Da li bi ti mene nešto?

     

    32.

    Kako se uzme.

     

    33.

    Uzmi me.

     

     

      

    MIROSLAV MANDIĆ JE I ONO ŠTO TII VEĆ JESI I ONO ŠTO ŽUDIŠ DA BUDEŠ

    197. dan
    16. jul 2005.

    5407-5439

    blaženstva

     

    5407.

    Autobus za Kać još nije stigao.

     

    2.

    Dan je topao, baš topao.

     

    3.

    8:40h. Stiže autobus... karta je šezdeset pet dinara... već se vozimo...

     

    4.

    Za dva sata ću se u Titelu susresti na mostu sa Kajom,

    Brankom, Violetom i Ivanom. Čitaću im Miroslava Mandića.

     

    5.

    Uvek je važno otići negde.

     

    6.

    Bilo gde, u bilo koje negde. Negde, i u jezik.

     

    7.

    Na deonicu puta.

     

    8.

    I u gavrana, ako pomislim na gavrana.

     

    9.

    Otkud meni gavran dok se vozim autobusom za Kać?

     

    10.

    Volim što pišem u autobusu za Kać, pred Kaćanima koji su u autobusu.

     

    11.

    Kroz autobus vidim da se svuda nešto radi i gradi. Tužan sam zbog

    toga, jer u svemu tome osećam bezumnost i ludilo ljudskih potreba.

     

    12.

    Jedna žena izlazi iz autobusa.

     

    13.

    Drugoj, staroj ženi, svoj u borama, osmeh ne silazi sa lica.

     

    14.

    Izla...zim... izašao sam iz autobusa... izlazim i iz Kaća... idem za Budisavu, Šajkaš, Titel.

     

    15.

    Volim da hodam pored puta, i da u hodu stopiram.

     

    16.

    Izlazim iz Budisave. Cikorija pored puta. Sve vreliji dan. Još Šajkaš, pa Titel.

     

    17.

    Uljudno je da spomenem da prolazi teretni voz.

     

    18.

    Evo me, gospodin u Šajkašu, da i Šajkaša budem dostojan.

     

    19.

    U krivini sam, izlazim iz Šajkaša... povezao me je čovek do

    Marića kafane, na raskrsnici za Gardinovce. Tek sam se sada setio da

    okolo Titelskog brega prolazim i kroz bajkoliko Vilovo i pored čudesnog Loka.

     

    20.

    Uhodavam u Vilovo. Ovde je apsolutno najlepše

    na svetu. Svako mesto na svetu je apsolutno najlepše.

     

    21.

    Volim Titelski breg. Osećam ja sam Titelski breg.

     

    22.

    Samom svetu je najlepše kada je u meni.

     

    23.

    U kamionu sam, uživam u telu Titelskog brega.

     

    24.

    10:38h. Evo me u Titelu... zvala me je Kaja...

    devojke su već na mostu... uskoro se vidimo.

     

    25.

    Još malo bih da postignem, dok sam sam. Posle

    ću se potrošiti. Potrošiću reči i reči će mene potrošiti.

     

    26.

    Dvojica očitih otpadnika mi se gostoprimljivo i

    ljubazno javljaju. Ugledni su sami sebi dovoljni.

     

    27.

    I posle nekoliko godina, drvored u glavnoj ulici Titela me čeka.

     

    28.

    Konobarici u restoranu na titelskoj plaži sam rekao da je lepa i da se lepo

    osmehuje. Pitao sam je kako se zove, i ona je lako rekla, Jošana Latinović.

     

    29.

    17:26h. Devojke su otišle za Beograd, a ja sam par kilometara pred Novim Sadom.

     

    30.

    19:50h. Sedim za stolom sa čašom crnog vina i muzikom Džoni

    Keša (Johnny Cash). Pevača volim koliko i proroka, heroja i sveca.

     

    31.

    Stvaranje lepote je posebna vrsta žrtvovanja. Besciljnog.

     

    32.

    Volim ženu i volim muškarca. Prepoznavanje i

    saputništvo sa ženom. Solidarnost i herojstvo sa muškarcem.

     

    33.

    Ljubim ženu. Divim se seksu muškarca.

     

     

     

    OSAMNAEST NA OSAMNAESTI

    199. dan
    18. jul 2005.

    5440-5472

    blaženstva

     

    5440.

    Malopre mi se pisalo, a nisam. Sada mi se ne piše, a pišem.

     

    2.

    Samo da odzvonim u Tebi.

     

    3.

    Da sam zvuk u Tebi.

     

    4.

    I Tii sa mnom da postaneš Ja.

     

    5.

    Ma znaš šta, ma da idete svi u pičku materinu! – kaže jedna žena drugoj ženi.

     

    6.

    Mamu ti jebem skrnavu! – kaže dečak dečaku, dok se prskaju vodom oko česme.

     

    7.

    Mnogo mi je misli u glavi i zato o njima ništa ne pišem.

     

    8.

    O pisanju dugim rečenicama ću pisati. Ali kratkom rečenicom.

     

    9.

    Onom koju volim.

     

    10.

    Dugu ću ostaviti nekom drugom.

     

    11.

    Volim da pišem dugom po nebu. Njenom svetlošću

    i bojama. Odlučnošću kojom se posle kiše pojavljuje.

     

    12.

    Miroslav Mandić je razgranato drvo života, sa brojem grana 1818.

     

    13.

    Prelazim most sa Brankom i Kajom.

     

    14.

    Idemo na plivanje... hodamo... a plivaćemo.

     

    15.

    Evo, ovde sam se kupao sa Milicom. Bilo mi je osamnaest, a njoj petnaest.

    Dok sam silazio sa mosta gledao sam da li je već tu, uzbuđen što ću je videti,

    zadovoljan svojim telom koje se njoj sviđalo i nosilo me – pričam Kaji i Branki.

     

    16.

    A tamo, malo dalje, na pesku, igrao sam fudbal k’o lud. Nekoliko

    godina, od petnaeste do osamnaeste, telom sam mogao sve i svakog.

     

    17.

    Voleo sam da skačem u vodu. Odraz. Let.

    Uletanje. Zemlja Vazduh Voda Vatra su mi oblikovali telo.

     

    18.

    Sada mi je telo drugačije, telo pedesetšestogodišnjaka. Telo koje

    pomalo vene, ali mnogo više uživa u sveprimanju. Telo koje služi.

     

    19.

    Kako je telu biti u pedeset sedmoj, pedeset osmoj,

    pedeset devetoj, šezdesetoj, sedamdesetoj, osamdesetoj, devedesetoj,

    u stotoj godini...? Ne znam, ali mu je u ovom trenutku fenomenalno.

     

    20.

    Kao što sam četrnaestogodišnjim telom osećao uzbuđenje

    njegovim uvećavanjem, ovim telom osećam, za još jednu

    neuhvatljivu nijansu veće, uzbuđenje zbog njegovog smanjivanja.

     

    21.

    Mladost je stanje pre orgazma, starenje posle. Sam

    orgazam ne zna ni za mladost ni za starost, stalan je.

     

    22.

    Ja sam majstor kupanja. Velika riba. Kupam se polako,

    dugo, neprestano. Unutra – napolje. Zaronim – izronim. Što manje

    pokreta, što više u vodi. Sav u vodi. Toliko se kupam da i vodu kupam.

     

    23.

    Voda mi je prva pomogla da se predam

    nepoznatom. Zato je voda moje prvo blaženstvo, slična snu.

     

    24.

    Posle izlaska iz vode mokra koža se zateže na suncu. Neka

    snaga mi dolazi iz stopala i gležnjeva. Čistoća kruži oko mene.

     

    25.

    Prelazimo most. Vraćamo se sa kupanja. Sunce je još uvek visoko i snažno.

     

    26.

    Volim kada se rečenica odmah završi.

     

    27.

    Kaja i Branka su otišle za Beograd, poslale su mi

    sms poljubac dok su još jednom prelazile preko mosta.

     

    28.

    Još jednom idem na kupanje sa mojim tridesetogodišnjim

    Slobodanom Dragašem, koga znam od rođenja.

     

    29.

    Još jednom sam bio u vodi. Kako je dobro biti u vodi, kao u prarođenju.

     

    30.

    22:15h. A sada u krevet. Okupan i iscrpljen vodom. Spreman za spavanje.

     

    31.

    Brodovi pristižu u mala ostrvska mesta.

     

    32.

    Kružim stopalom desne noge.

     

    33.

    Na stolu u dnevnoj sobi je buket belih margareta.

     

     

      

    DRVO I JA

    200. dan
    19. jul 2005.

    5473-5505

    blaženstva

     

    5473.

    Nikad nisam mislio da ću zastati pored drveta i pisati.

     

    2.

    Zastajao sam i pišao pored drveta, ali pisao nisam.

     

    3.

    Sada pišem.

     

    4.

    Pisanje je molitva, osetio sam blizinom drvetove kore.

     

    5.

    Molitva je blizina.

     

    6.

    I jedna velika muva je tu, na kori drveta. Liče.

     

    7.

    Čovek i drvo je stanje kojim sam čovek još više.

     

    8.

    Dok stojim pored drveta i pišem, osećam se kao da sam

    u crkvi. Kao da sam licem pred licem, kao da se venčavam.

     

    9.

    Drvo ćuti, šumi sa ostalim drvećem. I ja ćutim. Pišemo zajedno.

     

    10.

    Divim ti se, Miroslave Mandiću – reklo mi je, i preduhitrilo

    me drvo, jer sam želeo da drvetu kažem Divim Tii se, drvo.

     

     

    11.

    Lepo je ovako uporno stajati pored drveta. To je stvaranje svih

    ovih blaženstava koja će živeti i kada više ne budmo živi ni drvo ni ja.

     

    12.

    Podigao sam glavu, njegovo stablo u visini tri, četiri metra

    se više ne vidi od krošnje. Više je drvo od mene, čuva me.

     

    13.

    Telo drveta je mnogo veće od mog, ali su oba jako telesna. I drvo je slovo.

     

    14.

    Evo, pojavila se i jedna mala žuta gusenica

    sa crvenim tačkicama, osetih u drvetu sam.

     

    15.

    Osećam noge kako mi stoje, kao i stablo.

     

    16.

    Drvo i ja stojimo. Prolazi jedan žuti pas.

     

    17.

    Uskoro ću poći, drvo će ostati.

     

    18.

    Drvo se po horizontali ne kreće, ali po vertikali je u neprestanom kretanju.

     

    19.

    Svako je sobom slobodan. Svako može sve dati i sve primiti.

     

    20.

    Svako će doživeti ljubav ako stane pored drveta.

     

    21.

    Svakom će mudrost drveta iz njega progovoriti ako stane pored drveta.

     

    22.

    Poljubio sam koru drveta i sporo se odmakao od njega.

     

    23.

    Hodam sa ovom rečenicom i ona će mi reći sve što želim da napišem.

     

    24.

    Jedan čovek, go do pojasa, pored samog Dunava,

    jedva primetnim pomeranjem, vežba samog sebe.

     

    25.

    Ako pljusne kiša neće mi biti žao ako se danas ne budem kupao.

     

    26.

    Ja sam vajar pljuskova.

     

    27.

    Pljuskovima zadovoljavam svoje potrebe kao vajara.

     

    28.

    20h. Sunce je izašlo posle popodnevne kiše.

    Nije to baš bio pljusak, ali nije bilo ni kupanja.

     

    29.

    Kuče je uspelo da pretrči ulicu.

     

    30.

    Kajo, voleo bih da Ne, ne verujem da se ova rečenica

    ne čuje, knjigu koju sam živeo u zatvoru, čitam u zatvoru.

     

    31.

    Zatvor iskupljuje kasarne, zatvorenici iskupljuju grehe vojnika.

     

    32.

    Evo malo veselosti da me sačuva.

     

    33.

    Sećam Te se drvo.

     

     

      

    NIT I MIT

    201. dan
    20. jul 2005.

    5506-5538

    blaženstva

     

    5506.

    Izvinite, je l’ vi to radite nešto? – pita me žena koju svakog

    dana vidim na keju. Pišem knjigu – odgovorio sam joj pokazavši

    rukom na tablu sa hartijom. A, izvinite onda – rekla je žena.

     

    2.

    Lepo je što pisanje ljudima ne znači rad.

     

    3.

    A i nije,

     

    4.

    lepota je.

     

    5.

    Trag od blatnjavih automobilskih guma na asfaltu.

     

    6.

    Trag je bio vidljiv oko pedeset metara. Sada je od njegove vidljivosti

    ostalo još oko dvadeset metara, ostali deo traga sunce je već osušilo.

     

    7.

    Kako se ova žena divno tegli pomažući se naslonom klupe!

     

    8.

    Pisanje krene u trenu.

     

    9.

    Zastane u trenucima.

     

    10.

    Sve više uživam i u trenucima.

     

    11.

    Trenuci, trnci lepote same!

     

    12.

    Trene, sačuvaj što više trenutaka.

     

    13.

    Volim kada lepota služi odbačenima.

     

    14.

    Gde si? – pita me Violeta telefonom.

    Na ulici.

    Kako je na ulici?

    Lepo je na ulici – odgovaram Violeti.

     

    15.

    Šta sve činiš da ponovo krene – kako osvojiš tren? – pita me

    sms-om Branka, jer sam joj poslao današnje osmo i deveto blaženstvo.

     

    16.

    Pišem Miroslava Mandića – odgovorio sam Branki.

     

    17.

    Uživam misleći kako pesma oslobađa.

     

    18.

    Jedem čokoladu. Slušam Džoni Keša dok peva sa Bob Dilanom (Bob Dylan).

     

    19.

    Topi mi se čokolada u ustima. Jedem čokoladu

    i za sve one koji ne mogu da kupe čokoladu.

     

    20.

    Iznova se zavetujem posebnim devojčicama i

    dečacima i njihovom putu koji žudi za njima.

     

    21.

    Kajo, kako da radimo bolje? Kako da svi ljudi na svetu pročitaju Miroslava Mandića?

     

    22.

    Jučerašnja kiša je oprala vazduh. U ovakvom

    danu je lako živeti i svest o sopstvenoj nežnosti.

     

    23.

    Nit’ elitno, nit’ masovno, samo tanana nit večnosti u svemu i svakome.

     

    24.

    Ugledao sam Kaju u autobusu... eno je, izlazi... trči...

     

    25.

    Kaja pravi novu fotografiju za podmetač na kome pišem knjigu u hodu.

     

    26.

    Prelazimo most, Kaja i ja. Malopre smo plivali. Sada je pratim do autobusa.

     

    27.

    Sada sam prelazim most. Ja sam nit.

     

    28.

    Mit.

     

    29.

    Nit i mit slave Božje.

     

    30.

    Ja sam to što se prelaženjem mosta može najbolje napisati.

     

    31.

    Izgubio sam crnu patent olovku, dok sam pisao prelazeći preko mosta.

     

    32.

    Celina je i krug i tačka.

     

    33.

    Danas nisam rekao Kaji, jer je novčić tako odlučio, ružnu priču o bližnjem

    koju sam sinoć čuo. Nisam joj rekao ni drugu stvar, jer je novčić isto tako odlučio.

     

     

      

    AGR

    202. dan
    21. jul 2005.

    5539-5571

    blaženstva

     

    5539.

    04:45h. Svežina praskozorja. Sa terase gledam nebo i Dunav.

    Boje noći nestaju. Rađaju se boje dana, iako još nema sunca.

     

    2.

    08:47h. Vrapčić kljuca hranu koju je našao.

     

    3.

    Iščupana iz asfalta, korpa za otpatke leži na travi. Nemoćna.

     

    4.

    Oslonio sam se na naslon klupe. Neću se odavde maći dok

    ne napišem još trinaest blaženstava, zbog svoje agresivnosti.

     

    5.

    Agresivnost koju osećam oko sebe, prepoznajem i u sebi.

     

    6.

    Zdrava agresivnost štiti sopstvenu krhkost, a ne uništava tuđu.

     

    7.

    Agresivnost kao or... tako me je ujela neka

    bubica u gaćama, da sam prekinuo rečenicu!

     

    8.

    Sramota me je kada prep...

     

    9.

    Sramota me je i kada agresivnost i...

     

    10.

    Kidam ove rečen... da se agresivnosti oslobodim makar ovog jutra.

     

    11.

    Potiskivanje dovodi do agr...

     

    12.

    Ne piše mi se... al’ agresivnost isterujem.

     

    13.

    Gadno je... ali... je.

     

    14.

    Samo sam agres... jer me drugi... ali još više ja sam...

     

    15.

    Zaboli me koliko je agr...

     

    16.

    Sećam se jedne agr... scene u svome životu, bila je to grozota od agr...

     

    17.

    Priznajem da sam agr.

     

    18.

    Pomerio sam se sa mesta agresivnosti, zaista mi je bilo agresivno.

     

    19.

    10:38h. Sve mi je nekako ovako i ovako i ovako...

     

    20.

    Kao što mi je malopre bilo nekako onako i onako i onako, sada

    mi je ovako, ovako, ovako... to je za smeh, a nije za smejanje...

     

    21.

    Neka baš ovako sve i ostane, ružno, gadno i prazno...

     

    22.

    Ne mogu da razumem neke stvari i to me čini...

    ne želim da kažem kakvim, jer ne razumem te stvari.

     

    23.

    13:31h, i dalje ne razumem... te stvari, ali mi je malo bolje,

    jer me je razvedrio svojim narodskim humorom, učitelj plesa i

    probisvet Gurđijev, čiju sam knjigu dočitao sa velikim uživanjem.

     

    24.

    Seo sam na klupu i čekam Kaju. Da li će biti u ovom autobusu?

    Ne, autobus je prošao... klupe su jako važne za jedan grad... cigare

    su najvažnija stvar onima koji ih puše... da budu zrele i odgovorne

    osobe, važno je malom broju ljudi... iz drugog autobusa izašla je Kaja.

     

    25.

    Telesna krhkost čuva profinjenu duševnost.

     

    26.

    20:09h. Ispratio sam Kaju i Violetu. Kaja mi je kupila novu patent

    olovku. Sada ih opet imam tri. Samo su sada sve crvene. Dve

    su sa metalnim delovima boje zlata, a nova sa srebrnim delovima.

     

    27.

    U toploj večeri mislim na dane januara, sneg i hladnoću.

     

    28.

    Poslušaj me, Miroslave, i ovu rečenicu o poslušanju završi sa rečju poslušaj.

     

    29.

    Početak i kraj su isti, početak.

     

    30.

    Ovo je dobrotvorna rečenica za obnovu jezika.

     

    31.

    Kada sam ušao u dvorište, imao sam mistički

    doživljaj mira, ispunjen tišinom kojom spavaju laste.

     

    32.

    Ponoć... posle telefonskog razgovora u kome sam opet čuo glas izneveravanja...

     

    33.

    Ponoći, ostavljam Te u miru.

     

     

      

    DANAS NEĆU PISATI

    203. dan
    22. jul 2005.

    5572-5604

    blaženstva

     

    5572.

     

    2.

     

    3.

     

    4.

     

    5.

     

    6.

     

    7.

     

    8.

     

    9.

     

    10.

     

    11.

     

    12.

     

    13.

     

    14.

     

    15.

     

    16.

     

    17.

     

    18.

     

    19.

     

    20.

     

    21.

     

    22.

     

    23.

     

    24.

     

    25.

     

    26.

     

    27.

     

    28.

     

    29.

     

    30.

     

    31.

     

    32.

     

    33.

     

     

     

      

    18:40h, VELIKI TRENUTAK

    204. dan
    23. jul 2005.

    5605-5637

    blaženstva

     

    5605.

    U autobusu sam. Idem u kuću Valerije Lacko da proslavljam Valeriju Lacko.

     

    2.

    Kako su duboke oči ovog čoveka koji je izašao iz autobusa.

     

    3.

    Juče nisam pisao Miroslava Mandića jer me je ponašanje bližnjih dovelo do

    odluke da ne pišem. Da sam pisao, prelio bih se i činio bih nasilje nad pisanjem.

     

    4.

    Vozač uključuje brisače, počinje kišica. Volim kišicu.

     

    5.

    Bezazlenost najlepše piše.

     

    6.

    Na kišici sam. Malo je hladno. Stopiram za Zrenjanin.

     

    7.

    Lepo je biti čovek u subotu prepodne, na polupraznom

    putu sa kišicom, pevačke reči u sebi ponavljati.

     

    8.

    Sam na putu je susret sa svojim manama i plemenitošću u sebi.

     

    9.

    U Zrenjaninu sam, i ovde pada kiša. U džepu nosim crtež istostranog trougla u

    kome je devet istostranih trouglova. Devet trouglova koji čine savršenstvo broja 10.

     

    10.

    Dva vrapčića u Zrenjaninu. Gde god da odem na svetu srešću dva vrapčića.

     

    11.

    Oprao sam ruke kapima kiše sa lišća.

     

    12.

    Na uglu Pančevačke i Vardarske, u Zrenjaninu, čekam slušačice.

     

    13.

    Sedimo u Valerijinoj sobi. Violeta i Branka su se

    predstavile. Sada Kaja priča o sebi. Valerija sluša.

     

    14.

    Za par minuta ću početi da pričam o Valeriji.

    Valeriju duboko poštujem i kao ženu i kao umetnicu.

     

    15.

    Ja sada radim to što vi sada radite za mene – kaže Valerija.

     

    16.

    Stalno sam tu, na jako malom delu zemlje. Ima uslova, a nema uslova, nema

    osnovnih stvari, nema novca, ali kad preživiš, vidiš – super je – priča Valerija.

     

    17.

    Valerija priča o svojim svinjama koje jako voli.

     

    18.

    Ljudi ni o ljudima ne vode računa, kako bi o životinjama – kaže Valerija.

     

    19.

    Vidi se i iz mog dvorišta sve. Ništa se manje odavde ne

    vidi nego sa bilo kog drugog mesta na svetu – kaže Valerija.

     

    20.

    Valerija, to što sada govorim Tebi i čitam Miroslava Mandića ovde u Tvojoj

    sobi, je mnogo više nego da se ovo događa na CNN-u – kažem Valeriji.

     

    21.

    Valerija, ovde kod Tebe je mnogo ružnije od onoga kako

    ljudi zamišljaju da je ovde lepo. Ali je ovde i mnogo

    lepše nego što bilo ko može da zamisli – kažem Valeriji.

     

    22.

    Živela Valerija, da lepote u Tebi bude zauvek! – kažem Valeriji.

     

    23.

    Volim da čitam to što ti pišeš, dođe mi kao svakodnevica. Osećam

    se kao kod kuće. Pomaže mi kad imam takvu knjigu – priča Valerija.

     

    24.

    Nije teško kad ljudi rade isto – kaže Valerija.

     

    25.

    Valerija nam sipa čorbu.

     

    26.

    Pozdravili smo se sa Valerijom i Radivojem...

    prolazimo donjim putem iza kuće... kroz groblje...

     

    27.

    18:11h. Izlazimo iz Bagljaša, slušačice i ja.

     

    28.

    18:40h. Veliki trenutak. Kaju i mene je zaustavila policija na putu i legitimisala

    nas. Prvi put sam policiji pokazao svoju ličnu kartu – adresa Beskućništvo, narod

    Život, država Univerzum, religija Bog, članstvo Sam, profesija Dete Božje; Pesnik

    svemira, Umetnik duše, Performer jednog jedinog tela, i držač za hartiju na kome

    piše Ljubazno molim službeno lice da me ne legitimiše nego da bude ličnost i

    da se zainteresuje za ovo što radim. Uspeo sam! Odobrili su mi moj identitet!

    Hvala dvojici službenih lica koji su bili ličnosti. Odlazeći su se osmehivali.

    Kajo, da li osećaš kako ustanak živi? Osećam, hvala Bogu – kaže Kaja.

     

    29.

    19:33h. Popiću vino sa samim sobom.

     

    30.

    Smirujem mozak ježeći se.

     

    31.

    Nazdravljam dvojici policajaca koji su prihvatili moju borbu za univerzalnu ličnu kartu.

     

    32.

    Čekaju me tri kisela mleka i Valerijine kiflice.

     

    33.

    Slušam Džoni Keša. Zapevao bih. Pevam rukopisom koji se prostire u noć...

     

     

     

    JA SAM BIVAČ I BERAČ

    206. dan
    25. jul 2005.

    5638-5670

    blaženstva

     

    5638.

    Četiri radnice čupaju korov oko prkosa. Volim šarenilo prkosa.

     

    2.

    Cveće je ozbiljna stvar. Veliki vodič u bivanju.

     

    3.

    Na stepenicama beležim da ništa neću zabeležiti od

    polučasovnog razgovora, koji smo do malopre vodili, ona i ja.

     

    4.

    Bezra i Bezbri su dvoje koji će organizovati Prvi susret imena.

     

    5.

    Bezra i Bezbri su bezrazložnost i bezbrižnost, sama bezazlenost.

     

    6.

    Idem pred Kaju. Sudbonosno je spasonosno.

     

    7.

    Sreo sam četvorogodišnjeg Aleksandra Kiralja i Mariju Kiralj, njegovu majku,

    bili su na biciklu. Poslednji put sam video Aleksandra kao sedmomesečnu bebu.

     

    8.

    Ja sam bivač.

     

    9.

    Ja sam mistik, samo jebanje.

     

    10.

    Prešli smo most i napravili dva profila mog lica na mostu.

     

    11.

    Ispratio sam Kaju. Vraćam se Petrovaradinom.

     

    12.

    Kako bi bilo lepo danas više ne pisati.

     

    13.

    Sve što ću napisati će mi biti još lepše nego da nisam pisao.

     

    14.

    Preda mnom je kilometar do mosta, prelaženje mosta, i lepe noge ove devojke.

     

    15.

    Mislim na šetnje Bertranda Rasela Londonom i istorijom zapadnog mišljenja.

     

    16.

    Gledam crkvu, drveće, travu, prašinu sunčeve

    svetlosti po putu. U svemu što vidim, vidim i mišljenje.

     

    17.

    Gledam i prestajem da gledam... ne gledam, nego mislim...

    opet gledam. Gledanjem vidim. Viđenjem iznova gledam.

     

    18.

    Usporio sam. Osećam gospodstvo bivanja. Ja sam bivač.

     

    19.

    Nazirem vedrinu. Ja sam vedrina.

     

    20.

    Um Jednog Jedinog Umetnika je Pesnikov.

     

    21.

    Telo Jednog Jedinog Umetnika je Plesačevo.

     

    22.

    Još uvek mi je u ustima prvi zalogaj savršene pite od višanja.

     

    23.

    Na mostu sam. Prvo osetim miris hladne vode, a sada i topli vetar.

     

    24.

    Uživam u mešanju toplog i hladnog na mostu. Stanujem na mostu.

     

    25.

    Most Duga, po kome hodam, nosi njegov luk.

     

    26.

    I ovo blaženstvo berem na mostu.

     

    27.

    U frižideru su tri breskve i jedna dinja. Dolazim im.

     

    28.

    Dok sam tresao levom nogom da mi ispadne kamenčić

    iz sandale, setio sam se jutarnjeg nauka o harmoniji.

     

    29.

    No kako su ta počela već postojala kao nejednaka i raznorodna,

    to bi očito bilo nemoguće da se njima uredi kosmos da nije pristupila

    harmonija bez obzira na koji način nastala – Filolaj (Philolaus).

     

    30.

    Blizina ponoći, krevet, knjiga koja me čeka.

     

    31.

    Prošla je ponoć, šta reći u ovom času? Još ću malo čitati.

     

    32.

    Zelene mušice se sakupljaju na zidu.

     

    33.

    Iz kreveta vidim mesec kroz prozor. Meseče, čuvaj nam noć – kažem mesecu.

     

     

      

    KAJO, VOLEO BIH DA MIROSLAVA MANDIĆA PRVO PROČITAM ZATVORENICIMA U SREMSKOJ MITROVICI

    207. dan
    26. jul 2005.

    5671-5703

    blaženstva

     

    5671.

    Kajo, voleo bih da Miroslava Mandića prvo pročitam zatvorenicima u Sremskoj Mitrovici.

     

    2.

    Zatvor je pravo mesto Ja javnosti.

     

    3.

    Zvala me je Kaja telefonom, rekao sam joj ono što sam jutros pomislio,

    da bih voleo da Miroslava Mandića čitam zatvorenicima u Sremskoj Mitrovici.

     

    4.

    Sve je promena i potvrđivanje istog.

     

    5.

    Stojim u hladu i čekam Kaju. Sve što se

    oko mene događa treperi u ovom blaženstvu.

     

    6.

    Kaja mi maše iz autobusa. Danas je tačno dve godine kako pokušavamo da radimo.

     

    7.

    Kaja mi priča o novom radu Spenser Tjunika (Spenser

    Tunic), fotografa koji je ovog puta fotografisao dve hiljade

    petsto golih ljudi koji su ležali na mostu. Volim Tjunikov rad.

     

    8.

    Milan Popović i ja smo ispratili Kaju. Otišla je da se tetovira.

     

    9.

    Već je sedam uveče. Sada pisanje!

     

    10.

    Pisaću sa umorom i polako.

     

    11.

    Pisaću odmarajući se.

     

    12.

    Vidim kroz izlog radnje osmeh na licu moje

    tridesetogodišnje prosjakinje, koja nosi u naručju dete.

     

    13.

    Skoro da spavam u hodu. Toplo je, može se.

     

    14.

    Poslednjih 10 blaženstava će napisati Kaja o svom današnjem tetoviranju.

     

    15.

    Prodavačica zatvara prodavnicu ribolovačke opreme Stari ribar.

     

    16.

    Čovek povlači majicu na svojim grudima, rashlađujući se.

     

    17.

    Rešetka kanalizacije je lepa.

     

    18.

    Žena na sedmom spratu desetospratnice usisava prašinu sa prozorskog lima.

     

    19.

    Portir izdavačke kuće Forum otvara vrata jer je sve više zapara.

     

    20.

    Drveće na granama je nepomično, vazduh miruje.

     

    21.

    Roditelji Branka Popovića kreče stan.

     

    22.

    Kupiću jednu vodu. Žedan sam.

     

    23.

    Kaja sada tetovira dve ruže na plećkama.

     

    24.

    21:30h. Od pre pola sata imam dve ruže na svojim

    plećkama. Na levoj je tatu Ruža bajke, a na desnoj tatu Plava

    ruža. Dve ruže koje si stvorio i venčao, Miroslave, sada i mene čine.

     

    25.

    Nenad Kostić, naš tatu majstor, bio je nežan i staložen, kao i obično. Hvalio

    se kako čuva sve tvoje skice i crteže za tatue, jer zna da je to vredna kolekcija.

     

    26.

    U početku je fino bolelo, posle je prijalo sve više. Bili smo svi u ritmu svetog

    venčanja. Uskoro se na vratima radionice pojavio i Rore noseći veliki žuti suncokret.

     

    27.

    Volela bih da mi Ruža bajke, na mojoj levoj plećki, pomogne

    da spustim levo rame. To znači da me priča o civilizacijama koju

    ona u sebi nosi, uravnoteži i smiri u Večnosti. Moj mozak – Ruža bajke.

     

    28.

    Volela bih da mi Plava ruža na desnoj plećki bude uznesenje.

    Blagi plavi povetarac koji neprestano vetri moju krv i održava

    vertikalu besprekorno budnom u ljubavi. Moje srce – Plava ruža.

     

    29.

    Ja sam vrsta leptira, polećem Umetnošću Miroslava Mandića u svojoj trideset

    prvoj godini, upravo kada su Kaji Mandić, tvojoj majci, slomljena krila smrću muža.

    Moja krila neka daju snagu svim čistačicama i kurvama, sveticama ovog sveta.

     

    30.

    Volim Te, Bili Holidej, Tvoj tanušni jaki glas jedino može objasniti

    ovu finu granicu između bola i savršenstva koju upravo osećam.

     

    31.

    Ljubim vas, Miroslave Mandiću i Miroslave Mandiću, posvećujem

    vam ovaj tren dok su tatui još orošeni svežom limfom.

     

    32.

    Ipak, odlučujem da i noćas zadržim gaze sa

    flasterima na obe ruže, peku me novoizrasli koreni krila.

     

    33.

    Miroslave, kada 2016. završiš tvoju Treću desetogodišnju sliku, na svojim

    bokovima ću istetovirati ove dve sa plećaka, ali još malo veće, tvoje ruže. Miroslave.

     

     

      

    VOLIM LASTU KOJA ČINI PROLEĆE

    208. dan
    27. jul 2005.

    5704-5736

    blaženstva

     

    5704.

    Dunav je opao. Dan je vreo. Već u ranom jutru su kupači pored vode.

     

    2.

    Nešto napišem, i onda još malo, i malo drugačije. To bi bio jedan način za pisanje.

     

    3.

    Drugi način je, zapišem nešto ništa, pa nastavim ne znajući

    ni kud, ni zašto, ali je lepo samo od sebe, i nema razloga da ne traje,

    kad već traje, i moglo bi u beskraj, i zato prekinem naglo, kao nedogled.

     

    4.

    Treći, objašnjavam ono što je jasno samo po sebi,

    pretvarajući tim načinom i objašnjenje u nešto samo za sebe.

     

    5.

    Četvrti, jednomrečjusvihreči.

     

    6.

    Peti, jednomrečjusamreč.

     

    7.

    Šesti, nešto što se pisanjem preobrazi u drugo nešto.

     

    8.

    Sedmi, ponavljanjima koja ponavljaju ponavljanja.

     

    9.

    Osmi.

     

    10.

    Nenapisani osmi način pisanja znači da postoji

    bezbroj načina za pisanje, a meni je preći ulicu... prešao.

     

    11.

    Kajo, predloži – učini.

     

    12.

    Miroslave, ‘ajde da ti 9. avgusta na stolu bude moja autobiografija

    koju ću početi danas da pišem – kaže mi Kaja. (Urađeno)

     

    13.

    Miroslave, ‘ajde da 28. jula preplivamo Dunav i da u sledećih

    mesec dana, ako voda bude topla, doplivamo od Belegiša do Beograda

    iz tri ture. (Preplivali Dunav. Nismo plivali od Belegiša do Beograda)

     

    14.

    Miroslave, ‘ajde da ti se do 1. septembra

    pred očima pojavi tvoj prvi kompjuter. (Urađeno)

     

    15.

    Miroslave, predlažem da ti u septembru, iz tri knjige o

    menadžmentu, izdvojim sedam najvažnijih pravila za tvoje

    stvaranje (novo vino) i sedam najvažnijih stvari za ne-sistem (novo

    bure) kroz koji ja činim da bih ti omogućila da stvaraš. (Nije urađeno)

     

    16.

    Miroslave, volela bih da, tamo u kišnim, jesenjim

    danima, zapišeš u Miroslavu Mandiću da se prethodnih četrnaest

    dana nisam tucala za sve nevine i silovane. (Urađeno)

     

    17.

    Miroslave, pozivam te 15. oktobra 2005. na ručak povodom

    dvadeset pet godina od kada si ponovo počeo da se baviš

    umetnošću. Povedi sa sobom i jednu osobu ako želiš. (Urađeno)

     

    18.

    Miroslave, ‘ajde da 9. novembra ove godine

    posetimo zatvor u Sremskoj Mitrovici. (Urađeno)

     

    19.

    Neka Tii bude, Kajo. Učini sve što si mi predložila.

     

    20.

    Ovu rečenicu pišem sa obe ruke istovremeno.

    onemervotsi ekur ebo as mešip ucinečer uvO

     

    21.

    Prethodno blaženstvo je manifestacija moje pisačke volje da početak i kraj

    rečenice budu spojeni jednom, istom rečju, koja u sebi nosi već sve prethodne.

     

    22.

    Svom svojom muževnošću i svom svojom hrabrošću pišem ovo blaženstvo.

     

    23.

    Blaženstvo pišem svemu i svima. Svakome sve. Hrabrost za svakog.

     

    24.

    Dok u hladu čekam Violetu, istežem se... savijen pišem po hartiji koja je na zemlji.

     

    25.

    Svi se, osim izuzetaka, bore za nešto svoje.

     

    26.

    Mnogi se bore za svoje, uništavajući nečije.

     

    27.

    Pogotovo se muškarci bore za svoje, ubijajući nečije.

     

    28.

    Zato volim proleće koje, ipak, čini jedna lasta. Muškarce koji

    se bore ni za šta, ni za čije, koji ne ubijaju tuđe, pa ni svoje.

     

    29.

    19:15h – kaže mi sat sa katedrale, na daljini od oko trista metara.

     

    30.

    Ako hoćeš ovo blaženstvo, slobodno ga uzmi.

     

    31.

    Kada dođem u stan, uživaću da pročitam biografski tekst o Džoni

    Kešu, čiju muziku jako volim i koga volim, iako o njemu ne znam ništa.

     

    32.

    Pri kraju dana sam pomislio na počela bez kojih ne bi ni bilo ono

    što jeste. Reč počela mi je lepa i zato je spominjem iako dan već izmiče.

     

    33.

    Devojčica je milovala psa u prolazu i odlazi življim koracima dalje.

     

     

      

    28 MINUTA 4 SEKUNDE I 28 STOTINKI – 51 SEKUNDA PO BLAŽENSTVU

    209. dan
    28. jul 2005.

    5737-5769

    blaženstva

     

    5737.

    Da bih sačuvao blaženstva današnjeg dana

    pisaću ih na hronometar. Minut po blaženstvu.

     

    2.

    0:00:41. Samo brzina može da me spase od

    čamotinje, koja bi me zahvatila zbog izneveravanja.

     

    3.

    0:01:31. Šta ću pisati ne brinem, jer je kako toliko jasno da će mi doneti i sadržaj.

     

    4.

    0:02:10. I kada ne znam, brzina me tera da znam.

     

    5.

    0:02:38. Bez mogućnosti da se dvoumim, i

    nepotrebno opuštam, energija pisanja se sama prostire.

     

    6.

    0:03:43. Brzino spasonosna.

     

    7.

    0:04:17. Brzino koja brzinom donosiš i još većom brzinom odnosiš sve.

     

    8.

    0:04:55. Vidim da dobijam na vremenu, ali

    me to čini još budnijim, jer za tren sve nestane.

     

    9.

    0:05:46. Jutros sam doživeo i izgovorio da sam bizgov, jer se...

     

    10.

    0:06:45. Ostavio sam prethodno blaženstvo, jer bi mi odnelo vreme i zapetljao bih se.

     

    11.

    0:07:22. Sve je jasno čak i kada je nejasno, ako se zaista želi saopštiti.

     

    12.

    0:08:05. Kako protiče vreme! Usporiću da ga sustignem.

     

    13.

    0:09:04. Zaista je brzina sva od pažljivosti sačinjena.

     

    14.

    0:09:49. Sve jedno drugo čuva kada se sve jedno drugome ljubavlju zavetuje.

     

    15.

    0:10:26. Sve jedno drugome sve od sebe daje, kada

    otkrijem da sve zavisi samo od mene, i da ja zavisim od svega.

     

    16.

    0:12:12. Pre nego što sam započeo da pišem ovo blaženstvo, ne znajući šta da

    pišem, primetio sam kako ramenom cimam nadole ka šaci, da bi pisanje krenulo.

     

    17.

    0:13:34. Minuti su kratki i dugi, zavisi sa kojom snagom živim sada.

     

    18.

    0:14:28. Snažnije sada usporava vreme.

     

    19.

    0:15:02. Lepše sada vreme zaustavlja.

     

    20.

    0:15:23. Nema vremena. Samo lepota porađa večnost. Sada.

     

    21.

    0:16:05. Nekoliko blaženstava ću posvetiti Mili Živančević,

    ženi koju ne poznajem, jer se zainteresovala za moje Lišće.

     

    22.

    0:17:18. Lišće je slika koju sam slikao deset godina,

    svakoga dana, od svoje dvadeset pete do trideset pete godine.

     

    23.

    0:18:10. Nikada ni sam nisam video Lišće u celini. Niti ga je iko video, osim Boga.

     

    24.

    0:18:59. Trebalo bi ga zaštiti, konzervirati,

    to je Mila osetila i zato nežno osećam Milu.

     

    25.

    0:19:42. Voleo bih da Mili pričam o Lišću, da

    i sam uđem u misteriju rada Lišće – Drvo života.

     

    26.

    0:21:02. Draga Mila, svima bila mila, jer Vas nazvah Mila Mila Bila.

     

    27.

    0:22:04. Vidim da sam pisao brže od minut po blaženstvu.

    Kada budem zaustavio štopericu, videću koliki mi je prosek.

     

    28.

    0:23:29. Nekom drugom prilikom kada budem

    pisao na hronometar pisaću današnjim prosekom.

     

    29.

    0:24:22. I zato još malo, mila blaženstva, vi ste moje herojstvo.

     

    30.

    0:25:12. Blaženstva, vi moje bizgovstvo preobražavate u nežnost.

     

    31.

    0:25:58. Bizgovi dragi, za sve vas bejah bizgov. Svako od vas to više nije.

     

    32.

    0:27:07. ... zastajem pred ciljem, što nije dobro.

     

    33.

    0:27:42. Ulećem.

     

     

      

    33 REČI

    210. dan
    29. jul 2005.

    5770-5802

     

    5770.

    Juče smo Kaja i ja preplivali Dunav.

     

    2.

    Čitam knjigu Samom sebi, koju je Marko Aurelije (Marcus Aurelius) napisao u

    drugom veku pre nove ere. Volt Vitmen je svoju pesmu Pesma o meni objavio 1855.

    Seren Kjerkegor je knjigu Ili-ili, koju je napisao leta 1836, posvetio samom sebi.

     

    3.

    Upoznaj me!

     

    4.

    Upoznaj samog sebe.

     

    5.

    Samim sobom.

     

    6.

    Dunav se povukao, ostavio je iza sebe mulj i bare.

     

    7.

    Dunav je izlio sebe i ostavio sebe. Očistio se od samog sebe, Dunav.

     

    8.

    Nemaš više snage, pa ti si mi onda jako pekmezast

    kaže baka sa velikog bicikla svom unuku koji vozi mali.

     

    9.

    Kada me je kasnije šestogodišnji unuk pogledao, pitao je baku

    Zašto ovaj čovek ima tako puno narukvica? Ne znam, pitaj ga

    odgovorila mu je baka. Ja sam se okrenuo i rekao mu da on nije pekmezast

    nego jak, i onda mi je on sav ponosan rekao Vidi, vozim kao formula.

     

    10.

    Podne je. Ništa se ne događa. Samo hartija na stolu i ja.

     

    11.

    Vidi, pišem kao formula – pokazujem svim dečacima ovog sveta kako se

    piše, dečacima koji upravo čine neka čuda koja mogu da urade samo oni.

     

    12.

    Osećam herojstvo najvećih heroja. Heroja samoće, koji u samoćama

    čine čuda za druge. Za koje niko ni ne zna, niti zna za njihova čuda.

     

    13.

    Samo sam samoćom juče mogao da stvorim tu divnu devojku, Kržljavu...

     

    14.

    Samo sam samoćom ostao odan svakome.

     

    15.

    Samo sam samoćom sav Tvoj, Moje.

     

    16.

    Biću, i uvek sam, sa tobom – kaže Čobanin.

     

    17.

    Čuvam i tebe i tvoju veru – kaže Čobanin.

     

    18.

    Sedim za stolom. Sami smo hartija i ja.

     

    19.

    , sve što iza zareza stane slavi ono ispred zareza.

     

    20.

    Tako je sve jednostavno da mi ostaje samo da i sam sve još pojednostavim.

     

    21.

    Pojednostavljivati, pojednostavljivati, pojednostavljivati. Jednostavnosti nikad dosta.

     

    22.

    Samo Dunav preplivavati.

     

    23.

    Svakog u ruku poljubiti.

     

    24.

    Jednostavnosti se pokloniti.

     

    25.

    Približi mi se, dosegni – kaže Pesnik.

     

    26.

    Desetak godina staru ideju za rad Preko reke, Kristo (Christo)

    će pokušati da realizuje u nekoliko sledećih godina. Preko reke podrazumeva

    razapinjanje prozračne tkanine s jedne na drugu obalu reke Arkanzas, široke oko

    devet i po kilometara, brojnim komadima platna, veličine 3x7 metara, dužinom

    reke od trideset kilometara. Ovim blaženstvom želim uspeh Kristou.

     

    27.

    Ovim blaženstvom želim uspeha svima koji su se usudili da

    pišu drugačije. Isto onako kako su nastale sve velike knjige.

     

    28.

    Meni preosetljivost pomaže, Branka – pišem Branki pred Brankinim očima.

     

    29.

    Juče, dok smo išli na preplivavanje Dunava, Kaja je u prašini

    pored puta našla mobilni telefon. Nokia 3510. Pošto nije u njemu

    bilo poziva da bi mogla da identifikuje vlasnika i vrati mu ga, Kaja

    mi ga je danas poklonila. Žut, za klasu bolji od moje prethodne nokie.

     

    30.

    Kaja i Branka kupuju u prodavnici stvari potrebne za

    voćnu salatu, a ja pišem ovo blaženstvo da je zaslužim.

     

    31.

    Telefonu iz prašine zasad jedno dugme ne radi.

     

    32.

    Volim reči.

     

    33.

    Trideset tri reči koje čine jedno blaženstvo još nisam napisao

    jer je tek ovim blaženstvom došlo vreme da ih napišem na ovakav

    način verujući da to mogu učiniti prepuštajući se samo samim rečima.

     

     

      

    IME I DELO

    211. dan
    30. jul 2005.

    5803-5835

    blaženstva

     

    5803.

    Pričam sa Kajom i Brankom, ne pišem jutarnja blaženstva.

     

    2.

    Kako je lepa ova jutarnja svežina, iako je već vrelina.

     

    3.

    ...jutarnja šetnja... jutarnje kupanje... život... muzika... pisanje...

    miris cveća na stolu... čitanje... gola koža... Bog... žena...

     

    4.

    Uz cveće počinjem da čitam Miroslava Mandića od

    ponedeljka do danas. Tu su Kaja, Branka i Kržljava.

     

    5.

    Predivna Kržljava je prvi put ovde, iako je nema.

     

    6.

    Sve što pišem je predlog i odgovor. Predložim da napišem i napišem.

     

    7.

    Predlažem život po cveću.

     

    8.

    Predlog i odgovor su poziv i odgovor.

     

    9.

    Imenom susrećem ličnost, potvrđujem je. Prezimenom

    spoznajem delo, ukorenjujem se sopstvenom promenom.

     

    10.

    Volim što si u knjizi napisao Roditelji Branka Popovića

    kreče stan, kakvo je to blaženstvo – kaže Branka Zgonjanin.

     

    11.

    Tek me stvaranje lepote oslobađa od objašnjavanja.

     

    12.

    Krenimo. Tek.

     

    13.

    Jeste li videle kako je nastalo ime? – pitam Kaju i Branku. Mislila

    sam da sam videla, ali nisam – kaže Kaja. Nisam – kaže Branka.

     

    14.

    Tek što sam ispratio Kaju i Branku pridružio mi se Tek.

     

    15.

    Tek, da li je i Tebi Kržljava divna? – pitam Teka. Jeste, ali ne toliko kao tebi.

     

    16.

    Meni je ona divna jer je bivakinja, a ne tragačica.

     

    17.

    Vratio sam se par metara unazad da malo posmatram poligonu tačku

    od metala, zabetoniranu na popločanoj stazi. Nikada je do sada nisam

    video u životu iako sam se godinu dana bavio geodetskim testiranjem.

     

    18.

    Ovo je dan poziva i odgovora, Tekov i Kržljavin dan. Dan

    autobusa za Herceg Novi koji je upravo prošao. Dan imena i dan dela.

     

    19.

    Kupio sam jedno crno vino za večeras i sutra,

    za letnja predvečerja i sunce koje još nije zapalo.

     

    20.

    Čamac u luku prilazi obali, ostavljajući iza sebe krugove koji

    se šire i, tek ovde, dvesta, trista metara dalje, pod mostom nestaju.

     

    21.

    Oslonjen na ogradu mosta, pišem o vetru koji mi rashlađuje oznojano čelo.

     

    22.

    Prija mi na mostu, osećam ljubav u sebi.

     

    23.

    Ljubavlju se rađa dete u meni.

     

    24.

    Dete ljubi.

     

    25.

    Kržljava je odrasla samoćom – priča mi Tek.

     

    26.

    Kako si... – hteo sam da pitam Kržljavu o njenoj samoći,

    plemenitosti i prefinjenosti, a onda sam se setio da je nema.

     

    27.

    Sve dirljivo mi mozak obnavlja.

     

    28.

    Da li je ovo blaženstvo baš ono što sam želeo da napišem?

     

    29.

    Neobrijanom, u vrelini noći, znoj mi se zadržava na vratu.

     

    30.

    Mislim na kljun crvendaća, da mi jetru neguje.

     

    31.

    Kako je to nežno što mogu da napišem bilo šta.

     

    32.

    Bilo šta je najlepše kako.

     

    33.

    Sa tobom sam zauvek, Miroslave – kaže mi Tek.

     

     

     

     

    I JA

    213. dan
    1. avgust 2005.

    5836-5868

    blaženstva

     

    5836.

    Pridružujem ti se, Miroslave, tvoja milina jutarnja.

     

    2.

    I ja, tvoji odnekud zvuci.

     

    3.

    I ja, tvoje usne u kojima su bili razni opušci sa zemlje koje gledaš, Miroslave.

     

    4.

    I ja, tvoje prve kapi kiše.

     

    5.

    I ja, tvoj savet – kada god ne možeš da odoliš lepoti, otvori joj se i pridruži.

     

    6.

    I ja, tvoj žuti cvetić maslačka.

     

    7.

    I ja, tvoja čistoća tela.

     

    8.

    I ja, tvoje nabrajanje.

     

    9.

    I mi, tvoji odsjaji od automobila u vodi.

     

    10.

    I ja, tvoj panj.

     

    11.

    I ja, tvoj drugi panj.

     

    12.

    I ja, tvoje između jednog i drugog panja.

     

    13.

    I mi, tri okreta oko sebe koja si upravo načinio.

     

    14.

    I ja, tvoja vesela kanta za đubre koju su prepunili,

    pa ispada iz mene ono što bi trebalo da je u meni.

     

    15.

    I ja, tvoj miris posle prvih kapi kiše koji sam već zašao u tvoje nozdrve, Miroslave.

     

    16.

    I ja, tvoja harmonija, kojoj je sve lepše sa tobom.

     

    17.

    I ja, tvoja žena koju stalno primećuješ, kao i ovu koju stalno viđaš sa psom u

    crvenoj haljini, ali prvi put na visokim potpeticama koje joj zabacuju ramena unazad.

     

    18.

    I ja, tvoja svetlost, jer me ti, Miroslave, stalno primećuješ.

     

    19.

    I ja, tvoje sve ono nesagledivo što se može biti na samo nekoliko stotina metara.

     

    20.

    I ja, tvoje nesamerljivo što se može biti u samoj tački.

     

    21.

    I ja, tvoje što tobom nastane.

     

    22.

    I ja, tvoj čovek u šeširu sa grabuljama u ruci.

     

    23.

    I ja, tvoje uživanje dok gledaš kako po površini Dunava pada kiša.

     

    24.

    I ja, tvoje naoblačenje na zapadnoj strani neba.

     

    25.

    I ja, tvoja hartija sa tragovima kiše.

     

    26.

    I ja, tvoja rečenica koju započinješ, i upravo

    pišeš, iako još ne znaš kako ćeš je završiti.

     

    27.

    I ja, tvoje lišće koje vetar otresa sa grana.

     

    28.

    I mi, tvoje prve kapi kiše četvrti put, ali sada krupne, koje te teraju na trčanje.

     

    29.

    I ja, tvoje pisanje po vodenoj hartiji.

     

    30.

    I ja, tvoj pljusak kojeg posmatraš pod nadstrešnicom.

     

    31.

    I mi, tvoja govna koja te strpljivo čekaju, dok prođe

    pljusak, pa da odeš u prodavnicu, i tek onda u stan.

     

    32.

    I ja, tvoj hod pored kuća.

     

    33.

    I ja, tvoje poslednje blaženstvo napisano u milini jutarnje šetnje.

     

     

      

    PLESANJE, UMETNOST I PESMA SU TELO, DUŠA I DUH, MOJE UMETNOSTI

    214. dan
    2. avgust 2005.

    5869-5901

    blaženstva

     

    5869.

    Primetio sam da je žena koja me je obišla na biciklu nešto

    primetila u Dunavu. Jedan labud plovi na mirnoj površini reke.

     

    2.

    Kada ne možeš jednostavno, barem ne komplikuj – kažem samom sebi.

     

    3.

    Nezadovoljan sam sobom. Sumnjam u Miroslava Mandića.

     

    4.

    Neka si – kaže mi Neko.

     

    5.

    Svako ponekad posumnja i svako je sobom

    ponekad nezadovoljan i neka je tako – nastavlja Neko.

     

    6.

    Spavao sam... sanjao sam Neku. Neka me je volela i sada mi se piše.

     

    7.

    Pišem u stanjima pisanja. Bez njih ne mogu da pišem.

     

    8.

    Pitali su me za ulicu Filipa Višnjića.

     

    9.

    Jutrošnja sumnja u pisanje mi je osnažila veru u pisanje.

     

    10.

    Ako izdržim sumnju, i ne podlegnem joj, ona me očisti od sumnje.

     

    11.

    Ponovo mi ostaje lepota same rečenice.

     

    12.

    Rečenica je hodački štap.

     

    13.

    Moje plesanje je telo moje umetnosti.

     

    14.

    Moja umetnost je duša moje umetnosti.

     

    15.

    Moja pesma je duh moje umetnosti.

     

    16.

    Kupali smo se, Kaja i ja. Voda je k’o duša, k’o Ksenija.

     

    17.

    20:33h. Go do pojasa, hodam ulicama grada, kupajući se u Ksenijinom vazduhu.

     

    18.

    Draga Ivana Đokić, predlažem Tii da organizuješ gledanje ukupne filmske

    i televizijske minutaže Želimira Žilnika, kod njega u vikendici. (Nije urađeno)

     

    19.

    Gledanje bi moglo da se podeli na nekoliko dana sa spavanjem u vikendici.

     

    20.

    Ako želiš, za vreme gledanja bih voleo da Tii

    govorim svoje viđenje filma i Žilnikovih filmskih radova.

     

    21.

    Voleo bih da posle ovog iskustva napišeš jednu studiju o Želimiru Žilniku.

     

    22.

    Tek, reč je o slici prijateljstva, draga moja

    Ivana, o stvaralaštvu na hiljadu načina, koji me čine.

     

    23.

    Predlažem Tii da ovu malu avanturu gledanja Žilnikovih radova

    organizuješ što pre, dok još traju lubenice i ne počne grožđe, draga Ivana.

     

    24.

    Kaja je popravila mobilni iz prašine sa puta.

     

    25.

    Danas sam saznao da je Filip Noterdan (Philip Noterdaene)

    osnovao 2002. Muzej Beskućnika bez budžeta i osoblja, nepriznatu

    umetničku organizaciju koja omogućava i podstiče dijalog koji se odvija

    pri susretu umetnosti i beskućništva. Želim Tii, Filipe, uspeha i u

    Tvoje ime obustavljam osnivanje Muzeja, kuće Beskućnika.

     

    26.

    Kajo, voleo bih da Miroslava Mandića pošalješ Filipu Noterdanu.

     

    27.

    Miroslav Mandić je poziv i odgovor.

     

    28.

    Miroslav Mandić je kanalizacija za odvod svih haosa i zaostalih obaveza.

     

    29.

    Na palcu leve šake mi... ne... preletelo je na nokat

    kažiprsta desne ruke kojom pišem, nešto vrlo slično komarcu.

     

    30.

    Na palcu leve šake mi... ne... preletelo je na nokat

    kažiprsta desne ruke kojom pišem, nešto vlo slično komracu.

     

    31.

    Pozivam Kaju na rezance sa sirom i još jednu noćnu šetnju.

     

    32.

    Kaja je pristala na rezance i noćnu šetnju. ‘Aj’mo prvo na rezance!

     

    33.

    Rezanci su bili samojedući. Šetnja je bila ponoćna i čokoladna.

     

     

      

    NE OBELEŽAVAM AKCENTE

    215. dan
    3. avgust 2005.

    5902-5934

    blaženstva

     

    5902.

    Go do pojasa pišem golu rečenicu.

     

    2.

    Gola rečenica nema ništa na sebi.

     

    3.

    Gola rečenica Te samo blago dodiruje.

     

    4.

    Gola rečenica Te i prima.

     

    5.

    Gola rečenica mi daje svoju golotinju – moju golotinju vraćam goloj rečenici.

     

    6.

    Goli svo troje.

     

    7.

    Izašli iz vode, Kaja i ja.

     

    8.

    17:45h. Oblačno i toplo. Kap kiše na ramenu.

     

    9.

    Učeći se radu sa novim mobilnim telefonom,

    izbrisao sam telefonski imenik u njemu. Rastužilo me to.

     

    10.

    Tuga je zlopamćenje – kažu sveti oci.

     

    11.

    Brisanjem telefonskog imenika podsetio sam se sličnih grešaka koje

    sam učinio i koje je moje telo zapamtilo – zlopamtilo. Eto otkud tuge.

     

    12.

    Čovek na klupi me je pogledao tužnim pogledom.

     

    13.

    Hodanje me razvedrava. Zviždukanje veseli.

     

    14.

    Gledam da negde ugledam pesmu.

     

    15.

    pojavilo

    se

    sunce

     

    16.

    Slušam da čujem pesmu.

     

    17.

    voda

    žubori

    u

    zgradi

    vodovoda

     

    18.

    Mislim da smislim pesmu.

     

    19.

    mislim

    je

    pesma

     

    20.

    Od. Svake. Reči. Činim. Rečenicu.

     

    21.

    od

    svake

    pesme

    blaženstvo

     

    22.

    Od blaženstva blago.

     

    23.

    Žena i muškarac su sišli sa motora, kupili sladoled, seli na zidić i ližu sladoled.

     

    24.

    19:45h. Kiša stalno počinje, al’ ne može, zapara je jača.

     

    25.

    Kiša mi pada po goloj koži. Miran sam kao pobožnost.

     

    26.

    Volim hrabrost pobožnih ljudi.

     

    27.

    Počinje da grmi, a iz drveta se čuje i jedan cvrčak.

     

    28.

    Sevaju munje. Gole kože i dalje hodam po kišici. Sav Svemir je u meni.

     

    29.

    Lepom ljubavlju jedne mlade žene postao sam Svemir.

     

    30.

    Volim Te, mlada ženo, koja si me lepo volela.

     

    31.

    20:30h. Tek sada je ozon malo osvežio vazduh.

     

    32.

    Noć miriše kao mlada žena.

     

    33.

    Golom kožom udišem noć.

     

     

      

    Stranice