AUTOBOGOGRAFIJA

2021-2031 ili do moje smrti
24/7/365

autobogografija su oboženja autobiografijom

autobogografija je autobogografija boga i bog autobogografije

autobogografija je oboženje pevanjem stvaranjem hodanjem 

autobogografija je oboženje ljubavlju slobodom istinom

autobogografija je nadahnuće svakom biću da napiše svoju autobiografiju

 

Ti
si

425419

pupoljak

milomire zar svaka reč nije pesma boga

30. novembar 2024.

27390. dan mog života

 

 

milomir

ili kako pevati

glagolima jer svi

glagoli mogu biti

zamenjeni bilo

kojim glagolom

to sam otkrio

u milomiru

 

 

i

 

 

glagol

strujati

i

biti

 

biti

i

pevati

 

pevati

i

stvarati

 

stvarati

i

hodati

 

hodati

i

ljubiti

 

ljubiti

i

vaskrsavati

 

 

i

 

 

ko

što je je

kaja bila na

početku ruže

lutanja i prvih 4

meseca ruže

lutanja

tako

je

milomir

bio pri kraju

ruže lutanja

i poslednjih

4 meseca

posle

ruže

lutanja

 

 

i

 

 

milomire

jedno je jebanje

ko i jedno svitanje

ko i jedna nada

vera i ljubav

 

 

i

 

 

milomire

ko i jedan jedini

milomir svih onih koji

su ne samo hrabri da

dišu nego su i hrabri

da budu baš oni

koji jesu

amin

 

 

i

 

 

večni

milomiri

krenimo

u

večnost

milomira

 

 

i

 

 

gledam

unutrašnjim

očima kao svi

majstori

gleda­nja

25. avgust 2001

 

 

i

 

 

bajkolikujem

pogledom ovog

prolaznika gde god

da sam bio nikad

nisam otišao dalje

od njegove

krotkosti

26. avgust 2001

 

to

i

samo

to

 

 

i

 

 

nagradim

se lelujanjem

palminog lišća u

pesmi tihog

pesnika

27. avgust 2001

 

 

dobročinim

slaveći

dobročinitelje

bez kojih ne bi

bilo života

28. avgust 2001

 

 

blagoslovim

luj armstronga

koji je rekao da

ako možeš da

pitaš nećeš

saznati

29. avgust 2001

 

 

pomažem

noći da se

zarosi na

jutarnjim

ružama

30. avgust 2001

 

 

pozovem

se na

svetost

svesnost

i

svetlost

onih koji su

ljubili sve

31. avgust 2001

 

 

i

 

 

izdržim

misao koju

mislim zar joj

nisam dao

reč

1. septembar 2001

 

ja

i jesam

jer sam data

reč a data reč

je bog i u reči

i u pesmi

 

 

i

 

 

provejem

noseći najveći

teret jer gle lakoća

je teret koji nosi

mene

2. septembar 2001

 

 

sugerišem

sebi da svaki

dan proživim kao

da su u njemu

hiljade dana

3. septembar 2001

 

 

rojim

brojeve i

reči reči je isto

onoliko koliko

i brojeva

4. septembar 2001

 

 

spremim

svoj život ja

sam sin

spremačice

5. septembar 2001

 

 

usprotivim se

svemu što nije

nadraženost i

smiraj oni su

mera svih

stvari

6. septembar 2001

 

 

sastavim se

lepotom

prvih

prizora

7. septembar 2001

 

 

trčim

zagrevam

zglobove sveta

čistim hram

mirisom

detinjstva

8. septembar 2001

 

 

pristajem

da budem

film pa film

me je i

stvorio

9. septembar 2001

 

 

pozdravim

dan dobar je

drug svaki

dan

10. septembar 2001

 

 

izmirim se

sa hladnim danom

koji me usamljuje

prinesem ga svom

grubom licu da

ga ugrejem

11. septembar 2001

 

 

uzmem

krpu u ruke

seksualnost u

srce muziku u glavu

pod stopalima upalim

vatricu jednog dobrog

puta za svetlost

stvaranja

12. septembar 2001

 

 

sagorim

u hiljadama

kilometara cepajući

drva kora­čanja. održavajući

jučerašnju današnju i

sutrašnju vatru

stvaranja

13. septembar 2001

 

 

susretnem se

sa odorom istovetnosti

verovao sam u nju a

sada je znam

14. septembar 2001

 

 

trudim se

odan

kosmičkom

radništvu

15. septembar 2001

 

 

prokrvim

svoju krv da

mi nenasilje

teče

venama

16. septembar 2001

 

 

rukujem se

zaista mislim

da je dobrota

tako lepa da mi

nema druge

17. septembar 2001

 

 

javstvujem

sve što postoji

zavisi samo od

mene i zato je

najbolje da se

svemu dam

18. septembar 2001

 

 

zaorem

po svojoj

muževnosti 

toplo gledajući

belu šoljicu

kafe

19. septembar 2001

 

 

iskusim

najčulniji

su čedni

20. septembar 2001

 

 

priznajem

ja sam iver koji je

odleteo daleko od klade

i preobrazio se u misao

koja preporađa sve

21. septembar 2001

 

 

klimnem

u letu se

prevrćem

od stvaralaštva

protivljenja do

stvaralaštva

predavanja

22. septembar 2001

 

 

pijem

put

jedem

lutanje

23. septembar 2001

 

 

njišem se

pratim kretanje

ljubljeninih dojki u

kojima već vri mleko

našeg spajanja

24. septembar 2001

 

 

i

 

 

milomire

i milomire moj ti

si i milomir i milomir

moj. ti si milomire jedan

jedini milomir milomir

milog mira i mira

miline u svakom

i svim bićima

svemira

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

milomire zar svaka reč nije delo boga

29. novembar 2024.

27389. dan mog života

 

 

milomir

ili kako pevati

tobom jer samo

sam tobom i

boginja i

bog

 

 

i

 

 

milomir

je delo svitka

na kome sam ga

svakog dana

pisao

 

 

i

 

 

motorika

svitka mi je 

otvarala svaki

glagol u njemu

samom i njegovoj

lepoti i snazi

 

 

i

 

 

malopre

sam odmotao

prvih nekoliko

metara svitka

i prestao

jer je

iz

njega

izbijala velika

snaga koja traži

posvećenje i

vreme koje

ja sad

nemam

 

 

i

 

milomiri

dečaci

moji

krećemo

u

milomira

 

 

i

 

 

trajem

sa usamljenima

koji subote i nedelje

provode samujući i

o tome ponešto

ponekom kažu

u utorak

24. jul 2001

 

 

usredsredim se

na novi društveni

ugovor koji uklju­čuje

drugi obraz svih

bića u svemiru

25. jul 2001

 

 

obratim se

svima koji me

zavode i kažem

im da je njihova

igra završena

26. jul 2001

 

 

premašim

pšenicu u

hranljivosti i 

ludu u

žrtvo­vanju

27. jul 2001

 

 

izgubim se

kada vidim sve

ono što ljudska

vrsta ne vidi

28. jul 2001

 

 

i

 

 

kaznim se

da bi me savest

ispunila erosom

nove

odgovornosti

29. jul 2001

 

baš

sam

to sinoć

pričao

iđi

 

 

i

 

 

ističem

pored konjskog

groblja na kraju

sela okru­žuje me

miris zore kojoj

pripadam

30. jul 2001

 

 

uživam

sa prijateljem

dok šlep bešumno

plovi kanalom obraslim

u trsku mi pričamo o

odnosu jezika i

prirode

31. jul 2001

 

 

usudim se

živim svoje

misli

1. avgust 2001

 

 

dopustim

izobilju da

podrhtava

i služi

siromaštvu

2. avgust 2001

 

 

ponudim se

anonimnim

herojima

ljubavi da im

rane izvidam

3. avgust 2001

 

 

usvojim

dobru volju. iz

dobre volje su nastali

svi alati iz zle volje sva

oružja pa se zato nešto

mislim da ni alat više

ne dotičem

4. avgust 2001

 

 

pletem

i to nije baš

nešto ali neka je

biće tu nešto i od

onoga što nije

nešto

5. avgust 2001

 

 

dočekam

svako godišnje

doba sa hlebom

solju i no­vim

divljenjem

6. avgust 2001

 

 

nađem

džez na radiju

podilaze me žmarci

ja sam zadovoljstvo

predaka u mome

telu

7. avgust 2001

 

 

i

 

 

oduprem se

moralisanju. tu sam 

samo da padaju po meni

kapljice vode sa krila

poletelog galeba

8. avgust 2001

 

biti tu samo

da padaju po meni

kapljice vode sa krila

poletelog galeba je

nežnost koja živi

u smislu

 

 

i

 

 

saobraćam

sa prosjacima oni

čuvaju nešto neopisivo

važno u meni bez čega

bih svisnuo ako bi

uvenulo

9. avgust 2001

 

 

propnem se

iznad

najvećeg 

i odano se

prepustim

najmanjem

10. avgust 2001

 

 

ljuljam se

dok hodam i

tako još više

uživam

u hodanju

11. avgust 2001

 

 

radujem se

to je moja jedina

dužnost i posao

12. avgust 2001

 

 

mahnem

nekom u daljinu

koga tamo ni nema

ali ga mahanjem

stvorim

13. avgust 2001

 

 

razumem

da mi je ponovo

samo krenuti

14. avgust 2001

 

 

pošaljem se

večnosti

iščekuje me

15. avgust 2001

 

 

polazim

lagano laganije

da sve može sa

mnom da

krene

16. avgust 2001

 

 

grlim

bosiljak

posipam ga

po namazanom

hlebu dok me dve

breskve iz tanjira

gledaju šta

radim

17. avgust 2001

 

 

počnem

prestajući

da pijem

mleko

18. avgust 2001

 

 

rasuđujem

nepodrazumevanjima

19. avgust 2001

 

 

odvojim se

kao misao

koja se odvaja

od iskustva

20. avgust 2001

 

 

duvam

samog sebe

raznosim ja

sam stari

vetar

u

mladom

vazduhu

21. avgust 2001

 

 

savladam se

samo se podsećam

da sam suština

22. avgust 2001

 

 

smislim

da dunav i na

nebu teče i obećam

mu da ću se i tada

u njemu kupati

23. avgust 2001

 

 

živnem

kad pomislim

na nevidljive figure

koje vetar stvara u

svom vazduhu

24. avgust 2001

 

 

i

 

 

hvala

vam glagoli

i vi ste postali

bića sama

po sebi

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

milomire zar svaka reč nije čin boga

28. novembar 2024.

27388. dan mog života

 

 

milomir

ili kako pevati

sobom jer samo

sam sobom

čin boga

i

bog

 

 

i

 

 

milomir

mi je svojim

glagolima otkrio

da svaki glagol

u sebi nosi

svest o

sebi

i

svojoj

dobroti

 

 

i

 

 

milomir

su pesme

glagola koji

pevaju

sebe

 

 

i

 

 

milomiri

i danas nam

je krenuti u

milomira

 

 

i

 

 

zanosim se

početkom u njemu

je misterija celine

i

suverena

nezaštićenost

23. jun 2001

 

u

početku 

je misterija

celine

i

suverena

nezaštićenost

ponoviti

mi

je

to

i

danas

 

 

i

 

 

sakupim

besove i gnevove

pa ih ostavim na

suncu da se

sasuše

24. jun 2001

 

 

težim

savršenoj

odanosti

hodačkog

štapa koju

sam

iskusio

25. jun 2001

 

 

nađubrim se

situacijom da me

sa velikim delom

sa­obrazi

26. jun 2001

 

 

vrim

kao prva

menstruacija

devojčice koja je

obe­ležila pobedu

prvog dečaka

nad samim

sobom

27. jun 2001

 

 

ne kolebam se

samo sa

odlučnošću

ne grešim

28. jun 2001

 

odlučnosti

vodi

me

 

 

i

 

 

popustim

pred nagonom

za drugim

29. jun 2001

 

 

posadim

odlučnost

prvim korakom

postojanost

drugim

30. jun 2001

 

 

poštujem

sve što se

njiše i uvija ka

drugome

1. jul 2001

 

 

hrlim

postupnost

je beskrajna

a ruža vlažna

i savršena

2. jul 2001

 

 

utičem

u prodavačicu

koja mi svakog

jutra uz hleb da

i malo same

sebe

3. jul 2001

 

 

zvonim

tabanajući

4. jul 2001

 

 

naslonim se

samom sebi

na ruku ja sam

onaj koji leči

nežnošću

5. jul 2001

 

 

uspravim se

da bih sve

primećivao

6. jul 2001

 

 

odem

spokojan

svi će krenuti

za mnom

7. jul 2001

 

 

umilim se

ruži iznad ograde

otvorila me je za sneg

koji usred jula polako

pada u meni

8. jul 2001

 

 

primim

ženu koja nikada

neće popustiti u

našem rukohvatu

9. jul 2001

 

 

spojim

nežnost usana

sa idejom koju

izgovaram

10. jul 2001

 

 

stanujem

na stazi pesmi

sa kojom se

uspinjem

11. jul 2001

 

 

istrajavam

kao kraljevi puta

koji od kako je sveta

i veka slede samo

svoju priču

12. jul 2001

 

 

izložim se

nezaštićenosti

tako je slična

kamenju i

cveću

13. jul 2001

 

 

okrepim se

uspinjanjem

uvek me

podigne iz

sebi­čnosti

14. jul 2001

 

 

ustupim

svoj teški teret

slabijem od sebe

da se preporodi

i ojača

15. jul 2001

 

 

naumim

da mi tabananje

bude učtivo i od

uma umni­je

16. jul 2001

 

 

očistim

kosmogoniju

jezika jezikom

kosmogonije

isto je reći i

biti

17. jul 2001

 

 

unesem

još vibriranja

u hod i još više

mirnoće u

pogled

18. jul 2001

 

 

cvrkućem

iako je pomalo

hladno iako vetar

duva po poljima

iako pada sumrak

iako sam sam

19. jul 2001

 

 

postanem

i trava i vrabac

u ponoćnom vozu

koji me vozi ka jutru

pred svitanje osetim

kako mi u grudima

kuca srce za sve

20. jul 2001

 

 

prođem

svojom ranjivošću

nestajem iza ugla

neću se više vratiti

biću dete svuda

21. jul 2001

 

 

ucelim

pevušim

središtem

22. jul 2001

 

 

ugrejem se

neboplavim

kamionetom koji

mostom pre­nosi

hleb na drugu

stranu reke

23. jul 2001

 

 

i

 

 

divno

osećanje da

je objašnjenje

svake pesme

najbolje

ako

pesmu

samo

ponovim

 

 

i

 

 

prođem

svojom ranjivošću

nestajem iza ugla

neću se više vratiti

biću dete svuda

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

milomire zar svaka reč nije ime boga

27. novembar 2024.

27387. dan mog života

 

 

milomir

ili kako pevati

posle boga. posle

boga se peva

milomirom

jer

milomir

je

otac

svemira

svih

bića

 

 

i

 

 

krećemo

milomiri

 

 

nadražujem se

prihvatajući

neprihvatljivo

22. maj 2001

 

 

odsustvujem

omalovažen

slobodniji sam

23. maj 2001

 

 

ugnezdim se

u materinstvo i

očinstvo onih koji

svo­je dece ni

nemaju

24. maj 2001

 

 

iščezavam

makar ovolicko

posle već vihori

urade svoje

25. maj 2001

 

 

usavršavam se

menjam svoju prirodu

26. maj 2001

 

 

jezdim

saginjem

se po ispuštenu

pesmu. neshvatljivo

je jedino što

peva

27. maj 2001

 

 

prožimam se

sa kricima

budućih proroka

28. maj 2001

 

 

i

 

 

idem

kaja je imala

hrabrosti da živi

milomir da se

ubije

29. maj 2001

 

kaja je imala

hrabrosti da živi

milomir da se

ubije

a

ja

da

pevam

stvaram

hodam

 

 

i

 

 

čovečim se

sa onima koji

su bili sve jer

su bili niko

30. maj 2001

 

 

stidim se

potrebe da

budem voljen

njom uništavam

potrebu da

volim

31. maj 2001

 

 

danujem

ja sam prvi juni

koji se ponavlja u

svim knjigama

miroslava

mandića

1. jun 2001

 

 

poistovećujem se

sa onima koji jedu malo i

sporo a blagost im nikada

ne silazi sa lica

2. jun 2001

 

 

svićem

miriše voda

kako sam

srećan

3. jun 2001

 

 

jebem

oslobađam reč

jebanje od svega

što nije je­banje

4. jun 2001

 

 

izlivam se

kukuruzni hleb

mi disciplinuje

ukus

5. jun 2001

 

 

prezirem

svoj ukus

ljubim ono što

ne razumem i

ne podnosim

6. jun 2001

 

 

i

 

 

dočaravam

sneg koji veje na

otvorenom moru i je­dan

brodić koji se propinje i

propada u talasima

7. jun 2001

 

i sad

osećam ljubav

i za taj sneg na

otvorenom moru

i za taj brodić

i za sve te

talase

 

 

i

 

 

planiram

dok planiram ne

moram da činim

kada činim samo

činim jer sam već

isplanirao

8. jun 2001

 

 

sanjam. probudim se. bdim

prvo je ljubav pa onda život

to znaju usne to kaže reč

9. jun 2001

 

 

i

 

 

uporedim

naježenost koju

sam osetio kada sam

ugledao crvendaća sa

onom kada je zacvrkutao

a tek kada sam mu ugledao

crvene grudi i osetio kako

bride tek kada sam

mu ugledao oči

10. jun 2001

 

ja

sam

crvendać

 

 

i

 

 

pretvorim se

u sva stvorenja

u svemiru

11. jun 2001

 

to je

tako

važno

 

 

i

 

 

venčavam

svoju svest sa

samopregorom

12. jun 2001

 

 

odolim

usporavam

smirujem misli

milujem svoj dah

u sveščici mojoj

13. jun 2001

 

 

pomaljam se

na neočekivanom

mestu u neočekivanom

trenu na jastuku. u šaci. s

one strane pojma. moja

šašavost je dar

14. jun 2001

 

 

izaberem

nenasiljem i

radošću

15. jun 2001

 

 

dlanom o dlan

oližem tanjir

obučem kaput

i

jezeru se

približim

16. jun 2001

 

 

sjedinjujem se

milomira pišem vrlo

gusto kao gusta sperma

koju sam prvi put izbacio

u trinaestoj. dečak bez oca

da bih ocu postao pesnik

pesmom ga iskupio

samoubistvo

njegovo

izljubio

17. jun 2001

 

 

okopavam

svoj novčanik

jednu količinu novca

dam bilo kome da bih

izgubio strah pred životom

drugu količinu dajem u

visokorizične investicije

trećom količinom pomažem

najbogatije. samo jedan

dinar ostavljam za

štednju sećajući

se svoje

majke

18. jun 2001

 

 

treperim

ne uznemiravaj

se mojim bolom

čednosti moja

19. jun 2001

 

 

prebolim

uskoro će jutro

odbacim ugled i

prihvatim se

čestitosti

neprimećenih

jutro je

20. jun 2001

 

 

masiram

besprizorne

da zavole i bolna

mesta da praštaju

21. jun 2001

 

 

saosećam

sa mladićem

kome telo kipti od

snage a oči mu se

mute od kalkulisanja

i sa starcem kome

telo kopni a oči 

mu blistaju

22. jun 2001

 

 

i

 

 

milomire

iznuren od toliko

truda i sada i onda

još sam ti odaniji i

još me više peva

tvoje pevanje

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

 

milomire zar nije svaka pesma samobistvo pa i pesma milomir

26. novembar 2024.

27386. dan mog života

 

 

milomire

zar pesma nije

hrabrost da se

pesma živi 

 

 

i

 

 

milomir

su

 

predstave

 

poslanice

 

prolaženja

 

saputništva

 

poslušanja

 

bivanja

 

pesma

 

 

i

 

 

milomir

su glagoli

i sve ono što

mi je i činiti

iako je

ko

sam

važnije

od

činiti

 

 

i

 

 

glagoli su

me  kotrljali

gužvali mleli

i činili da

sve više

znam

ko

sam

 

 

i

 

 

ako

je imenica

milina glagol

je silina

 

 

i

 

 

milomire

ajmo u silinu

koja peva

sebe

 

 

i

 

 

smirim se

svi koji su me

napustili će 

se vratiti

21. april 2001

 

 

uđem

u poeziju u

njoj sam ono

što će drugi

bivati

hiljadama

godina

kasnije

22. april 2001

 

 

nagnem se

ka onom koji mi

je namignuo pre

stotinu hiljada

godina

23. april 2001

 

 

pamtim

bačene jabuke

u nebo u selu

rasinari

24. april 2001

 

 

bodrim

jezik da me

zanosi i sebe da

ga iskustvom 

ne zagadim

25. april 2001

 

 

slažem se

da živimo u

poduhvatu i sve

vidimo isto

26. april 2001

 

 

zahtevam

od mastila

koje je počelo

da pada na pod

da se zadrži u

vazduhu

27. april 2001

 

 

promenim se

i izdužim u pticu

preterujem da ne

bih podlegao

podsmesima

28. april 2001

 

 

razmrsim

uvek ću reći neću

kada drugi kažu da ne

mogu. hoću kada drugi

kažu da ne znaju. jesam

bilo šta drugi da

kažu

29. april 2001

 

 

nadam se

da me život nikada

neće napustiti. da 

će me smrt novim 

životom ispuniti

30. april 2001

 

 

maj

 

 

prorokujem

usuda se oslobode

samo oni koji se

usude

1. maj 2001

 

 

i

 

 

sakrijem se

nepoznatinom

srcu tu kuca 

moj dom

2. maj 2001

 

nepoznatinom

je tvoje ime jer sam

svako ti u milomiru

zamenio jednim

izmišljenim ženskim

imenom

 

 

i

 

 

kažem

svakome ko

je čeznuo

vredelo je

3. maj 2001

 

 

maštam

prostranstvo

miriše na

vernost

4. maj 2001

 

 

obožavam

hrabrost u

stvaranju

5. maj 2001

 

 

verujem

samo luđima

od sebe

6. maj 2001

 

 

ležim

pored potoka

sa biblijom na

grudima

7. maj 2001

 

 

utešim se

beznadežnim

i osetih ničem

8. maj 2001

 

 

negujem

mišljenje

u

jednoj

jedinoj

misli

9. maj 2001

 

 

ohrabrim

onog protiv

koga su svi

čuvam ga

kao rosu

10. maj 2001

 

 

pokrenem se

nisam ni zakon ni

zakucani ekser. nisam ni

beton. ni uplašeno bogatstvo

nisam. mogu da činim što

god hoću. mogu da budem

ksenija. kaja. hodanje...

11. maj 2001

 

 

plivam

u mistici

koja u sebi

nosi reku

12. maj 2001

 

 

čekam

sve dok se ne

nasmešim od

čekanja

13. maj 2001

 

 

hodam

ja sam pesnik

hodanja

14. maj 2001

 

 

mirujem

najdubljim

pognućem sve

dok život ne

zapeva

15. maj 2001

 

 

vinem se

nežnošću u

grubim

vremenima

16. maj 2001

 

 

popunjavam se

vrlinama nevino

osuđenih

17. maj 2001

 

 

kurvam se

da se izlečim

od sopstvene

samovažnosti

18. maj 2001

 

 

odražavam se

bezmerjem da

uzvratim

19. maj 2001

 

 

opominjem se

vrištim za osetljive

koje niko nikad

nije čuo

20. maj 2001

 

 

oplemenjujem se

majstorstvom

posmatranja

21. maj 2001

 

 

i

 

 

milomir

je poziv na

jako sporo

čitanje

 

 

i

 

 

čitaj

me

sporo

ti

ko

god

da

si

ti

 

 

i

 

 

čitaj

me

sporo

ti

ko

god

da

si

ti

iako

ti

za

to

bude

potrebno

i

hiljade

i

hiljade

godina

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

milomir

25. novembar 2024.

27385 dan mog života

 

 

milomir

 

ovu knjigu posvećujem milomiru mandiću i svima onima koji su izvršili samoubistvo

da bi drugi živeli i svima onima koji se neće ubiti ubijajući sebe i druge

 

 

milomir

je prva knjiga

poezije objavljena

u svemiru

 

milomir

je knjiga poezije

prvi put objavljena u

obliku novina. zovem je

dvadesetogodišnjakinja jer sam

je prvi put pisao pre 20 godina

1981-1982 i nazvao je ja sam ti je on

drugi put sam je pisao 1991-1992 i

nazvao je kajadvadesetogodišnjakinju

sam pisao 2001-2002 na svitku dugačkom

120 metara. knjigu ću pisati i 2011-2012

tada će joj biti 30 godina ali ću je i tada

zvati dvadesetogodišnjakinja

 

milomir

je

pesma

za

ljude

koji

imaju

hrabrost

da

dišu

 

 

nagoveštaj

umetnosti

miroslava

mandića

2004

 

 

i

 

 

milomir

ili kako pevati

posle kaje. posle

kaje se peva

milomirom

 

 

i

 

 

milomir

je treća knjiga

tridesetogodišnje

celine koja se

zove

bog

bogom

bogu

bog

 

 

i

 

 

milomira

čine 365 glagola

za 365 dana u godini

svaki glagol sam pevao

sa 7 pesama i jednim

imenom glagola

tako milomira

čine

2920

pesama

 

 

i

 

 

milomira

u ovoj verziji u

autobogografiji

čini samo jedna

od 8 pesama

objavljenih

u

milomiru

 

 

i

 

 

bože hvala

ti. evo ko što vidiš

milomir i ja krećemo u

milomira pridruži nam se

jer sve o meni i sve o

milomiru i u milomiru

je reč o tebi

bože

 

 

i

 

 

proleće

 

mart

 

 

jesam

jesam bezbrižno

i bezrazložno jer ovih

deset reči menjaju

svet

20. mart 2001

 

ja i sad 

verujem da

jesam bezbrižno

i bezrazložno jer ovih

deset reči menjaju

svet

 

 

i

 

 

proslavim

proslavim bivanje

bića laste koje su i

danas poletele iz

daleka

21. mart 2001

 

 

izađem

izađem iz svoje

bede. moj greh je

što sam omalovažavao

sebe. krivica jer se

nisam voleo

22. mart 2001

 

 

izbegavam

izbegavam da

bih prihvatio sve

stvaraću

23. mart 2001

 

 

izmamljujem

izmamljujem dubinu

strpljenja koja mi je

ponekad jedino

potrebna

24. mart 2001

 

 

pokažem

pokažem se

budi mi sestra

živote moj

25. mart 2001

 

 

priđem

priđem krhko

svako ko hoće

dobiće me

26. mart 2001

 

 

izdvojim se

izdvojim se

zavetujući se

milini trava

27. mart 2001

 

 

izvirem

izvirem vodom

jednostavnosti

28. mart 2001

 

 

tugujem

tugujem pripremio

bih hranu oblacima

kada bih znao

kako

29. mart 2001

 

 

pazim

pazim da

brigom za

slabe ne

uništim

njihovu

snagu

30. mart 2001

 

 

poduhvatim se

poduhvatim se života

u svitanjima. ja sam

kliktaj. sama rud

31. mart 2001

 

 

slutim

slutim pupoljak

u sebi. napij me 

raznovrsnom

vodom

1. april 2001

 

 

predajem se

predajem se hodanju

koje me uvek ispunjava

plemenitim oblicima

2. april 2001

 

 

prenaglim

prenaglim

beskompromisnim

željama čistim svoje

srce dok još traje

ovo prepodne

3. april 2001

 

 

povučem

povučem se

predajem se

ptićima u

gnezdu

4. april 2001

 

 

praštam

praštam svakim

glagolom. herojska

čednost sam

svakom od

njih

5. april 2001

 

 

objasnim

objasnim. sitna

snežna pahulja mi

pala u krajičak

oka

6. april 2001

 

 

pouzdam se

pouzdam se u

tetovaže na koži 

one me oslobađaju

obeleženošću

7. april 2001

 

 

dolazim

dolazim da

detinjoj boli pokažem

lepotu jutarnje rose koju

pokupih usput

8. april 2001

 

 

nadirem

nadirem

naletima

vetra

9. april 2001

 

 

izvinim se

izvinim se pticama

koje lete a ja ih

ne gledam

10. april 2001

 

 

vaskrsnem

vaskrsnem avanturu

umetnosti koju sam

počeo svojim imenom

11. april 2001

 

 

ponavljam

ponavljam

radost

stvaranja

12. april 2001

 

 

stvaram

stvaram. blesne

sreća kosmosom

13. april 2001

 

 

zahvalim se

zahvalim se hrabrosti

koja me je zavetovala

životu samom

14. april 2001

 

 

vodim

vodim sebe

najopasnijim putem

zar nije on i jedini

15. april 2001

 

 

ispovedim

ispovedim se

pred licem

deteta u

sebi

16. april 2001

 

 

dajem se

dajem se nevidljivim

nijansama postupnosti

17. april 2001

 

 

milujem

milujem uplašenog

došljaka i razbolelu

od usamlje­nosti

18. april 2001

 

 

putujem

putujem

tabanima

samopregora

19. april 2001

 

 

odobrim

odobrim olovkama

da mirno leže na stolu

testera­šima da testere

transu da se ponavlja

skici da postane delo

prostakluku da

cveće zavoli

20. april 2001

 

 

i

 

 

milomire

krenuli smo

pa šta nam bog

da u sledećih 12

dana a bog će

nam dati sve

a i samog

sebe

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

kaja je vrsta leptira

23. novembar 2024.

27383. dan mog života

 

 

kaja

je umrla

6 dana posle

kraja pesme

i knjige

kaja

 

 

i

 

 

kaju

sam poslednji

put video

2. marta 1992

 

kaju sam

poslednji put čuo

11. marta 1992

 

 

i

 

 

kajine

poslednje

reči koje mi

je rekla su

idi

samo

polako

i

stići

ćeš

daleko

 

 

i

 

 

kaja

je izdahnula

26. marta 1992 u

pola sedam ujutru

kada sama ja u pola

sedam ujutru prvi

put udahnuo

 

 

i

 

 

kaja

je izdahnula

26. marta 1992

u pola sedam

ujutru

 

ja

sam

udahnuo

47 godina

pre kajinog

poslednjeg

izdaha

4

decembra

1949

u

pola

sedam

ujutru

 

 

i

 

 

udah

i

izdah

su

bog

 

 

i

 

 

kaju

sam ispratio

na nebo sutra

dan na kišnim

ulicama

atine

 

 

i

 

 

4 dana

od odlaska kaje

na nebo i 11 dana od

odlaska kaje u život trčao

sam za kaju maraton na

olimpijskom stadionu u

atini pod naslovom

alithia tanatos

den iparhi

zaista

smrt

ne

postoji

 

sve

ostalo

je

bog

 

 

i

 

 

30 dana

posle kraja pesme

i knjige kaja i 24 dana

od odlaska kaje u nebo 19

aprila 1992 sam na jednoj dolmi 

u bugarskoj doneo odluku da ću

mom drugom svakodnevnom

jednogodišnjem pevanju

dati kajino ime

kaja 

 

 

i

 

 

kaja

je

kanon

ka ja

 

kaja

koan

ja ka

 

kaja

je

dah

kaje

 

 

i

 

 

kajo

sledi

milomir

kome

si

ti

i

ćerka

i

žena

i

majka

ljubavnica

jedina

 

 

i

 

 

kajo

hajdemo

zauvek u

kaju

 

 

da li si

nekad strpljivo

gledao asfalt. a

reci. da li si ga

gledao. da li si

gledao asfalt

znaš ga

naš asfalt

8. mart 1992

 

 

 sreća je

kao ovaj stub

ovde kao sva ova

voda u savi kaže

stari šetač

starom šetaču

9. mart 1992

 

 

 ovde je

protestni miting

deviznih štediša

izveštava radio

reporter iz

stvarnosti

10. mart 1992

 

 

planinarenje

po detinjstvu i

susret u planini sa

čovekom koji lovi veliku

zmiju. zmiju porekla. slojeve

i naslage u mozgu uvijene i

isprepletene kao zmijski

čvor. paganstvo

na delu

11. mart 1992

 

 

 imam mast

iz nemačke. kad

namažem odma

prestane kaže seljak

seljaku u kafani

nabrudniku

12. mart 1992

 

 

prljavi pod

beli luk. budini

leptiri. plesnavi avan

ljuspice od crnog luka

neodgonetljivi štap. uzbudljiva

tišina u šumi noću. u ovoj kući

sam pre deset godina voleo

jednu devojku. devojke

nestanu u svojoj

deci...

13. mart 1992

 

 

osećaj

bede dolazi

polako. ni ne 

primetim ga a

već je tu. i lomi

me lomi. radi

svoj posao

14. mart 1992

 

 

plivaju

planine

15. mart 1992

 

 

izgubiti

sebe

i

nići

kao

cvet

16. mart 1992

 

 

i

 

 

kaja

je vrsta

leptira. sve vrbe

potopljene prolećnim

vodama tise. nekoliko drvenih

opiljaka u travi. pas što trči za

svojim gazdom na biciklu. prva

menstruacija u vrelom žitu. mnogo

maslačaka u zelenoj travi i mnogo

trave sa žutim maslačkom i

koprive i koprive. kaja je

vrsta leptira

17. mart 1992

 

i

sad

kad je

kaja majka

božija za sva

bića i sad je

kaja leptir

 

leptir

dobrote

i

lepote

 

 

i

 

 

sa perom

u ruci strpljenjem

u mislima i nadom

u nogama hodam

makedonijom

18. mart 1992

 

 

12:20 h

u grčkoj sam

tu ću završiti knjigu

počeo sam je u panoniji

ravnoj kao more i večnost. i

posle sam otišao i vratio se i

ponovo otišao da bih kružio

i bez straha nastavljao

dalje i dalje ka suncu

ruži svetlosti

19. mart 1992

 

 

i

drugo

proleće je

ušlo u ovu knjigu

kružnog cvetanja

zadnju rečenicu

ostavljam ovde

u kamenim

vrtlozima

tesalije

uz reku

pinos

20. mart 1992

 

 

i

 

 

kajo

i

kajo

obema

vam

hvala

na

ljubavi

kojom

me

ljubite

i

ovog

trena

 

 

i

 

 

kajo

od

ovog

trenutka

14:05

23

novembra

2024

proglašavam

te tek rođenim

živim bićem

amin

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

kaja je brak života i pesme

22. novembar 2024.

27382. dan mog života

 

 

kaja

je grlo

u kome sam

poslednji put

video kaju

kaju

živu

zauvek

 

 

i

 

 

kaja

majka božija

stojala je za šporetom

i skrivala svoj pogled i svoj

bol jer se opraštala i sa svojim

životom i sa mnom koji

sam bio njen život

 

 

i

 

 

ajmo

odano

kajo

 

 

gledam

se sa jednom

starom ženom u

berlinskom ubanu

poljakinja je prepoznajem

je dok razgovara sa mužem

a oči joj plove od tajnih

pogledavanja plove

i počinju da

svetlucaju

7. februar 1992

 

 

i sijaju

tim pre što

joj je blizu šezdeseta

ako ne i koja više. kada

sam ustao da izađem na

berliner štrase ona me je

dugo gledala i kao da je

molila. za trenutak u

očima joj se pojavio

beličast sjaj

8. februar 1992

 

 

sledeći minut

ja sam već izašao iz

ubana i noć nad berlinom je

razvejala moj doživljaj sa poljakinjom

a malopre dok sam zapisivao ove erotske

minijature od prekjuče pored mene je sedela 

sedokosa i tamnoputa sredovečna grkinja i

čitala kavafija. kada je izlazila na birken štrase

nasmešili smo se. napolju se okrenula

prema mom prozoru i nastavila da

hoda sa devojačkom

vedrinom

9. februar 1992

 

 

dva prljava

radnika sede umorni

i ćute u ubanu. debeli i

mali na kraju voza ugleda

gospodina koga poznaje. javi

mu se i došaptavajući svom

kolegi govori o gospodinu. pri 

tome se zacrveni i očima

pogledava unazad da

gospodin ne bi čuo

njegovu priču

10. februar 1992

 

 

mnogo je

slina bilo ove zime

u mom nosu. čista voda

čuvala me je da se ne

zaledim na putevima a

tek vetar u kolenima

11. februar 1992

 

 

mladi šanker

u svakoj prilici dodiruje

mladu šankerku. ona odbija ali

joj je već počelo i sada joj je ostalo 

da se stalno uvija oko te slasti. ja sam

pio espreso a na dvesta metara odatle

jan palah se spalio pre 24 godine

i tako spasao dušu svom 

narodu

12. februar 1992

 

 

odsečen

sam. dobro je

to za pevanje

samo da je

samo da je

manje

stida

13. februar 1992

 

 

leprša

marama na

devojci. gledam je

visoko sa prozora hotela

pošta u beneševu. i ona je

jutros kao i ja otvorila oči

gledam je još malo dok mi

ne zamakne iza ugla. ona

nikada neće saznati sa

kojom nežnošću sam

je gledao kako

hoda

14. februar 1992

 

 

nedeljno

popodne u

seoskoj kafani u

humpolecu u središnjoj

češkoj. život protiče ozbiljno

uz pivo i onako i onoliko koliko

dozvoljava ni manje ni više

bez nade i očaja. onako

kako se u humpolecu

oduvek živelo

15. februar 1992

 

 

već

je rečeno

usamljen se

kreći kao nosorog

kao što je i svako

odrastanje. tako

je velik

i

nepoznat

svet

16. februar 1992

 

 

dugo

stojim

okrenem

se

i

zapišem

je

17. februar 1992

 

 

obećao

sam danas pre

podne onoj plavoj dasci

sa kojom su ljudi poduprli

zadružnu kapiju u zbraslavu

da ću je staviti u knjigu. sada

oko ponoći 100 kilometara

dalje  to ispunjavam

18. februar 1992

 

 

kako su

danas bile

iznenadne. bele

mlade. vitke

breze

19. februar 1992

 

 

biciklovi

i laskola. to

je ravnica plus

bombone i

kolači

20. februar 1992

 

 

na ovom

mestu temerinska

ulica kod tehnometala

novi sad januara 1971 blizu

ponoći vraćajući se kući doneo

sam odluku koja mi je promenila

život. večeras je blizu ponoć

stojim. gledam i pitam se

zašto baš tu

21. februar 1992

 

 

ko zna

miris podruma 

iz kuće broj 12 odmah

do bivšeg zanackog u ulici

svetozara markovića u novom

sadu taj poznaje miris u vlažnim

stanovima siromašnih ljudi

tamo gde nije lako

živeti

22. februar 1992

 

 

bez

stida se

bacam

lepoti

u

zagrljaj

23. februar 1992

 

 

ponekad

nemam zanosa

onda znam dolaze

teški trenuci. treba ih

podneti. biti hrabar

podneti u miru 

sopstveni jad

i

bedu

24. februar 1992

 

 

tajna

je u reči

odmah

25. februar 1992

 

 

odmah

i

znači

isto

26. februar 1992

 

 

uz cipele

i pantalone penje

mi se panonska prašina

prašine nema na zapadu

ona je zlato istoka. ponekad

pomislim kako je prašina

tišina koja se vidi

27. februar 1992

 

 

zašto bih

video nešto

drugo od onoga

što vidim

28. februar 1992

 

 

sunce

sija i to

pošteno

i

veliko

29. februar 1992

 

 

mart

 

 

 uživaj i

i muči se

misliću na tebe

rekla mi je višnja. ja

sam ostao u sunčanoj

novosadskoj nedelji

bilo je 13:35

1. mart 1992

 

 

i

 

 

mršava

kajina leđa

poljupci. brzi

rastanak još jedno

ćao dok se saginjala

ka šporetu da bi

sakrila suze

mir...

2. mart 1992

 

večni

mir. kajino

ćao je ćao

majke

božije

 

 

i

 

 

prepustite

mi se reči 

da u vama

pronađem

sebe

3. mart 1992

 

 

ja

sam

lepota

4. mart 1992

 

 

 posle u

novom sadu u

jednoj hotelskoj sobi

napravio sam od svega

toga jednu pesmu

miroslav mandić 1920

5. mart 1992

 

 

ne

pada

sneg

plotina

još

nema

6. mart 1992

 

 

o dobroti

je reč. uz nebo

pada kiša. iznenadnoj

koja ni zlu ne okreće leđa

dobroti kojoj nema ni

mere ni odmora

7. mart 1992

 

 

i

 

 

mršava

kajina leđa

poljupci. brzi

rastanak još jedno

ćao dok se saginjala

ka šporetu da bi

sakrila suze

mir...

 

 

i

 

 

brak

života

i

pesme

oduvek

i

zauvek

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

kaja je milomir

21. novembar 2024.

27381. dan mog života

 

 

kaja

je

baš

ono

što

želiš

ti

i

to

baš

samo

od

kaje

 

 

i

 

 

ka ja

polećemo

u našu

kaju

 

 

volim

trske i reku

uzvodno. volim

ove patke dok poleću

i meko u vodu sleću. volim

mladića koji leži pod automobilom

uprljan do lakata i čela. volim. i

sve sam manje i ne trebam

sebi jer i tako su svi

ostali ja

6. januar 1992

 

 

pustim

je i muzika

mi sređuje

život unutrašnjih

organa. jetra mi je

radosnija. pluća lakša

velika muzika za

kosmos svih

mojih

ćelija

7. januar 1992

 

 

i ovog

jutra ponovo

muzika. i neka je

uvek bude. nenasilna

da li sam muziku zavoleo

preko nenasilja ili me je

muzika učila lepoti

nenasilja

8. januar 1992

 

 

otišao

sam u svet

ali još sam to ja

još je moja duša

vezana. i zato ću

biti pažljiv i prema

duši i prema

svetu

9. januar 1992

 

 

zašto

umiru mala

deca. zašto su

neki crepovi crveniji

od drugih. zašto ona

tako mala odlaze

pre nas

10. januar 1992

 

 

kada bih

mogao da sada

napišem nešto što će 

me osvežiti obradovati bio bih

sretan. ne dolazi mi ništa. hleb

nožić. sir. simeon novi bogoslov i

bah možda. cipele. mala penkala

mekana sveska. uma gulsum

možda. duboka stara učenja

kaput. brojanica public

enemi možda

11. januar 1992

 

 

drvoredi u

magli. kapljice

vode po granama

šuma je šuma. koraci

su koraci. lepo je pa

neka kaplje. da sam

kaplja kapao

bih i ja

12. januar 1992

 

 

taman

mislim da sam

prošao kad ono

opet prepreka. i opet

ista i onaj isti ja koji

sebe prekoračuje

13. januar 1992

 

 

probudim

se pa da opet

je dan kao i svaki

dan. mičem prstima

na nogama. vidim tu

sam. dan je tu. tu

sam i ja. diže mi

se treba se

dići

14. januar 1992

 

 

žene

u crvenim

izlozima prodaju

svoja tela. zahvalan

sam im. ti časni radnici

na našim prinudama

one su knjige u

gradskim

bibliotekama

15. januar 1992

 

 

novi

prijatelj

robert pucek

poljak ima psa alf

slušamo visockog. ja

sam svetlosne

rečenice

dženi holcer

16. januar 1992

 

 

ili uzmi

ovaj slučaj. u

okolini nema nijedne

konzerve. ni jedne jedine

a ja sam plus mogao prosuti

kafu a video sam i nebo

pred kišu. ličilo je na

more i mariju

17. januar 1992

 

 

vraćam

se kući a kuće

nemam. prohodnost

kroz sebe i gradove

ne ostajem samo

dolazim

18. januar 1992

 

 

peškir se

suši na vetru

neko izuva cipele

ne ona ih je izula da bi

 navukla pantalone. sada ih

ponovo obuva. peškir se

i dalje suši. ja gledam

crteže bruna

šulca

19. januar 1992

 

 

ono što

sam mislio

nisam dobro

mislio. sada

je hladno

20. januar 1992

 

 

naslonim

čelo na nežnost

osetim tu je. samo

se nasloni kaže

mi

21. januar 1992

 

 

i

 

 

u

sopstvenu

dobrotu se

treba baciti

kao

u

ponor

22. januar 1992

 

dobrota

i jeste ponor

koji spašava

 

 

i

 

 

ja ovo

veče u kelnu

nisam mogao

slutiti da će me u

sutrašnjem jutru

u prijateljevom

klozetu dočekati

esterhazijevi

taljigaši

23. januar 1992

 

 

priznajem

hodao sam

za poeziju

priznajem

volim

i

ljubim

priznajem

pišem

24. januar 1992

 

 

ujutro će

to biti opran veš

a sada su to dva para

smrdljivih čarapa i četiri

majice što se osećaju na

znoj. prljavština draga

i ovom i onom svetu

25. januar 1992

 

 

video

sam tako

mnogo prosjaka

ove godine. kad god

ih ugledam osetim

se kriv

26. januar 1992

 

 

katedrala

u kelnu je kao

kameno more u

nebu. crkve i jesu

kamenje koje

lebdi

27. januar 1992

 

 

i

 

 

pišem

da bi se

neko ko želi

mogao uvući u

ovu knjigu

i

dobiti

kruh

vino

i

prijatelja

28. januar 1992

 

kruh

vino

i

prijatelj

bog

u

svakoj

mojoj

reči

ideji

koraku

 

 

i

 

 

sam u

sobi. prvo ću

razgovarati sa

samim sobom 

a posle sa

samom

sobom

29. januar 1992

 

 

i u jednom

trenutku stavljam

penkalu na hartiju i

počinjem da pišem. ne

mogu više da čekam da

mi nešto dođe i kafa mi se

već hladi a i moram uskoro

poći. i tako sam napisao

prve tri rečenice penkalom

koju mi je jutros kupio

žarko radaković

30. januar 1992

 

 

kasirka

sa polomljenom

rukom u gipsu u motelu

na autoputu za berlin. devojka

sa istim farmericama kao i ja na

ž. stanici u lerte. četiri sata kasnije

pijem kapućino u hanoveru a

ulazi voz za berlin. a u

njega ulazim ja

31. januar 1992

 

 

februar

 

 

berlin

grad tragedije

uostalom kao i

svi gradovi

1. februar 1992

 

 

kaja

2. februar 1992

 

 

na

zlatnom

pejsažu velikog

bilborda za cigare

cambinet napišem the

rose of wandering

3. februar 1992

 

 

ima nešto

duboko primitivno i

inferiorno u spomenicima

pobede kao i u svakoj želji

za posedovanjem moći

4. februar 1992

 

 

vučem nos

po zemlji. tako

reći orem evropske

puteve. sve je to možda

uzalud. uostalom kao i

pevanje. uzalud i boli

ali je lepo. miriše

svaka stopa

zemlje

5. februar 1992

 

 

i da se

humorom i

molitvom otvorim

skroz jer sveta je

tako mnogo i sve

hoće u srce

6. februar 1992

 

 

i

 

 

jer

svako

i svi i sve

bi baš ka ja

u kaju kaje

božije

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

kaja je mistika drugog

20. novembar 2024.

27380. dan mog života

 

 

kaja

je

prapoverenje

jer iza mene je

stajalo

ja sam ti je on

 

 

i

 

 

kaja

je iskustvo

i svedočenje

da je najbolje

da iza mene

stojim ja

sam

 

 

i

 

 

kaja

je

odsustvo

takmičenja

i borbe. kaja

je jebežljiva

neborbenost

 

 

i

 

 

kaja

kaje u

kojoj nije

bilo skoro

ništa o kaji

jer takve

su i kaja

i kaja

 

 

i

 

 

kaje

moje

krenimo

 

 

vidim

čitaš knjigu

kaja. da li si čitao

knjigu ja sam ti je on

koju je ovaj isti tip

napisao pre 10

godina

5. decembar 1991

 

 

dvoumljenje

briga stara

prepuštanje

strahu navika

najstarija

ostalo se svira

ili

debelo pati

6. decembar 1991

 

 

kao i obično

dva dana stara

brada pomalo me

boli ahilova tetiva na

desnoj nozi. malo sam

gladan oprao sam kosu

i odeću. sada čekam da

padne noć i da odem

u krevet da spavam

7. decembar 1991

 

 

počinje

hladnoća. ali

bolje i to nego da

počinju hladnoće. a

kako će biti a tek

kako će biti

8. decembar 1991

 

 

konju moj

kažem konju

koji mi prilazi

izdaleka kada

bih bio lep

kao ti

9. decembar 1991

 

 

hodam dan

za danom. korak

za korak. reč po reč

hodam. predeli su u

magli. mraz po svemu

ovce mirno pasu. hodam

ko puž. kao sve što

žudi za muzikom

10. decembar 1991

 

 

ako me

pitaš reći ću

ti tek u ovoj magli

u velsu imaju smisla

ove reči na ovom

jeziku koji ovde

niko ne razume

11. decembar 1991

 

 

kako je

miranda lepa

ali tek kako je amanda

lepa. ali zaista kako je tek

miranda lepa. da ali kako je

moguće da je amanda tako 

lepa. ali čekaj da li se

uopšte može biti

ovako lep kao

miranda

12. decembar 1991

 

 

i

 

 

roj je

pedesetogodišnji

bivši ragbista. sada

direktor education business

teama. pokupio me na putu našao

mi čoveka koji će me prebaciti dalje do

waringtona. skuvao dobru kafu. kada smo

se rastajali bilo je to dobro rukovanje

bivšeg ragbiste i bivšeg fudbalera

novosadske vojvodine

13. decembar 1991

 

na rastanku

mi je roj dao fotografiju

svog sina dečaka andrew da

ga čuvam na desetogodišnjem

hodanju. a čuvam ga i danas

ko i on i njegov otac mene

iako više nikad nisam 

ni video ni čuo

roja

 

 

i

 

 

hoću reći

hoću reći međutim

hoću reći međutim u

tom počinje priča o

tom hodačkom

slovu i

14. decembar 1991

 

 

mocart

koncert za klavir

no. 20 k 466. to je ono

kroz iglene uši sama milost

jutarnje zlato u kojem je

ljubičasto predvečerja

15. decembar 1991

 

 

neke su

reči lepe po sebi

bilo šta da znače

bilo šta i ništa. imale

bilo ili nemale. bile

po sebi ili po tebi

16. decembar 1991

 

 

ruke su

važne. i stopala

na krajevima moga

tela. oni me čuvaju i

beleže svet u meni i

izvan mene. pažljivo

stopalo i nežna

šaka

17. decembar 1991

 

 

jutra. budim

se lako. ne spavam

celu noć. ali uvek mi je 

teško da ustanem. sve

više živim sa pravom 

na kasna ustajanja

18. decembar 1991

 

 

kamioni

slonovi puteva

danas sam ih

gledao ceo dan

lepi su iako su

kamioni

19. decembar 1991

 

 

setiće

se samo

20. decembar 1991

 

 

zima

 

 

plove oblaci

po nebu kao da plove

morem. ja ih gledam kroz

prozor i primetim kvake i dva

kanapa kojima se navlači

zavesa. uživam da ih gledam

iako nisam mislio da

ću ih gledati

21. decembar 1991

 

 

i

 

 

ponoviti lepotu

po milosti božijoj

čovek sam hrišćanin. po

delima veliki grešnik po zvanju

bogotražitelj. beskućnik koji luta

iz mesta u mesto. od imovine

imam samo jednu torbu na

leđima sa suvim hlebom

a pod pazuhom

sveto pismo

to je

sve

22. decembar 1991

 

ovaj početak

knjige kazivanje

jednog bogotražitelja

je jedan od najlepših

početaka u istoriji

knjige

 

 

i

 

 

sa prijateljima

jedan od njih priča

kako bi želeo da snimi

film o hlebu. posle priča o

golmanovoj tuzi na nogama

su mu narandžaste čarape

naravno. dok ima hleba

biće i pogače

23. decembar 1991

 

 

u praznom

londonskom tjubu

vozač gari voz da bi što

pre stigao na božić. ručke

za držanje se tresu i ceo vagon

samo što se ne prevrne. preko

puta mene mlada crnkinja se

smeje od stida kao i ja jer

nas trese zajedno

24. decembar 1991

 

 

otvorim

oči u prvom

svanjivanju. u

prozoru stoji drvo

bogato smislom. tim

tako gustim granama

u okrugloj krošnji. došlo

drvo. probudilo me

hoće nešto da 

mi kaže i

kaže

mi

25. decembar 1991

 

 

ne uvažavam

ali poštujem moje

paranoične misli kao

svetsku muku koja

dotiče i mene koju

dotičem i ja

26. decembar 1991

 

 

noću

brodom za

holandiju. drhte

mi reči pred snagom

mraka i mora koji me

uzimaju i nestaju

me

27. decembar 1991

 

 

konačno

pravi dugački

kanali. šta je to istorija

gradova. istorija duše. žena

što hoda pored mene. da li

ona zna šta sve u sebi nosi

na leđima joj je ranac

28. decembar 1991

 

 

narodi

su horovi u

pevanju života

presme su im crkve

obrađena polja. posečene

šume. posađene biljke

mnogo jezika i

narečja...

29. decembar 1991

 

 

držati 

se čvrsto

za

neuhvatljivo

30. decembar 1991

 

 

što više

odvezan janom

garberekom. uličnim

novogodišnjim vatrometom 

u roterdamu. zlatnim suncem

u praskozorju koje sam

noćas sanjao

31. decembar 1991

 

 

januar

 

 

osvanuo

ružin pupoljak u

prozoru novogodišnjeg

jutra. zaista ruža je

ono što jeste

1. januar 1992

 

 

od

sebe

mislim da

sam to ja a

u stvari

i

jesam

2. januar 1992

 

 

žena mi

je dete u naručju

poljubim je u nos. i

onda sanjam dete u

čijem zagrljaju mirno

spavam. sve troje

nas celu noć

budi kiša

3. januar 1992

 

 

ponekad

je šargarepa

slađa od

jabuke

4. januar 1992

 

 

menjam

se. svakim

danom sam

sve više isti

5. januar 1992

 

 

i

 

 

i

danas

se svakim

danom menjam

sve više bivajući

sve više isti

bog

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

kaja večno žensko

19. novembar 2024.

27379. dan mog života

 

 

kaja

je odustajanje

od metafora jer 

sam i sam postao

prevoznik 

neprevozljivog

 

 

i

 

 

kaja

je odustajanje

od važnosti pa i

od ozarenja da bi

se bilo ko ozario

prepuštajući 

se kaji

 

 

i

 

 

kajo

krećemo

kajom

 

 

mali

delovi

pate

4. novembar 1991

 

 

ja sam

oblak ti

čuješ

nomad

5. novembar 1991

 

 

kupio jaknu

cipele. rukavice

kapu. dvoje gaća

kabanicu i pantalone

protiv kiše to je sada

moja kuća. živeli

6. novembar 1991

 

 

kada padne

prvi sneg plakao

sam kao kiša nad

ravnicom kad sam

čuo tvoj glas

zvonko

bogdane

7. novembar 1991

 

 

ranac

mi je težak

kao i namera

8. novembar 1999

 

 

i

 

 

dragi

miroslave

srećno ti bilo

vidim krenuo si na

desetogodišnje lutanje

ružom lutanja ne znam

kako ti je ali se nadam da 

si dobro i da će ti oblaci

vetrovi voda zemlja

biljke životinje i ljudi

biti naklonjeni

tvoj

miroslav

9. novembar 1991

 

od ovog

dana se sve

nepovratno

promenilo 

u

mom

životu

 

 

i

 

 

ramenima

dečak

nosi

nebo

10. novembar 1991

 

tako sam

se osećao

10 godina na

ruži lutanja

 

 

i

 

 

spavam

u hodu i

onda opet

i tako se

ponavljaju

ponavljaju i

putevi i

život

11. novembar 1991

 

 

moj

stid 

je

tako

velik

12. novembar 1991

 

 

 

ležim

u sobi u

old vindzoru 

i slušam tomu

zdravkovića

anicu zubović

šabana bajramovića

i

zvonka bogdana

jedan za jedan

zlato pesme

13. novembar 1991

 

 

ja sam

bogzna šta

to jesam i neka

tako bude iako

mi baš i nije

14. novembar 1991

 

 

to nisu

prljava košulja i

prljave čarape. to je

ukupna nemoć. od krvavog

žulja do snažnog bola u leđima

do punih šaka peska u očima

do izgorele gordosti koja

još tinja i peče

15. novembar 1991

 

 

sam sam

u sobi kao vreme

praznina je a ipak

postojim

16. novembar 1991

 

 

koliko ih

je kao i ja u ovoj

sobi na ovom krevetu

svoje misli lupalo po

ovim zidovima starog

tauer hotela u

redingu

17. novembar 1991

 

 

lu rid i

džon kejl pevaju

pesme za endija vorhola

dobra stvar taj život. po svim

delovima tela dobra stvar

brate po svim delovima

pa to ti je

18. novembar 1991

 

 

na kiši i

jakom vetru reči

nestaju pod kabanicom

i tamo ćute. samo u jednom

trenutku čujem iz mene izlazi

neki radosni vrisak. kasnije pevam

gavranima koji u travi kisnu kao i

ja hodajući starim putem po

ivici grebena da bih video

belog konja na zemlji

19. novembar 1991

 

 

kada bih

zatekao nekog

tipa mojih godina (42)

da ovako sedi u maloj

sobici (bed & breakfast)

i gleda televiziju (život u

američkim pustinjama)

sedeći na krevetu

oslonjen o zid

pomislio bih

ovo je

pravi tip

20. novembar 1991

 

 

samo

koračam to

je moj posao

dišem takođe

divim se

pogotovo

21. novembar 1991

 

 

mahovina

po ciglama svuda

ista. snažna nežna 

skoro da je nema a

 poliva atmosferu

22. novembar 1991

 

 

tačkam

penkalom

po hartiji ne bih

li nešto napisao

apsurd ovog veka

je da vodeća zemlja

sveta počiva na teritoriji

najvećeg genocida

indijanci jedan od

naroda od kojih

potičem

23. novembar 1991

 

 

 here i am

i stand at the

door and knock. if

anyone hears my voice

and opens the door i

will come in and eat

with him and he

with me

24. novembar 1991

 

 

sporo se

suši krv kojom

sam povukao ove

dve linije na hartiji. ljudi

umiru od aids-a. ljudi se

ubijaju. sedim sam u sobi

u kući za prenoćište u

exeteru. gledam na

tv česlava miloša

krv se još nije

osušila

25. novembar 1991

 

 

sagnem se

i počnem da

odvezujem pertlu

na cipeli i osetim

ovo stvorenje

to sam ja

26. novembar 1991

 

 

da je

sada neko

bilo ko u ovoj

sobi na lands

endu mnogo bih

mu se radovao

27. novembar 1991

 

 

uvek se

uzbudim kad

gledam cipele

prosto je

neverovatno

kako se bez

ikakvog

pomeranja

odmaraju

28. novembar 1991

 

 

ljudi su

ludilo od snage

čine i ovo i ono. žive

i ovde i onde. pivo u

jednoj ruci cigara u

drugoj ali ne bih

više o tome

29. novembar 1991

 

 

kod

simona

posle mesec

dana slušam

muziku. prava

stvar ta

stvar

30. novembar 1991

 

 

decembar

 

 

razgovarali

smo na čuvenom

clifton suspension bridgde

u bristolu. uživali smo u

pušenju budućnosti

1. decembar 1991

 

 

 ovo nije

renta car. ovo

je privatni auto

kaže david byrn

u filmu 

istinite priče

2. decembar 1991

 

 

ne pravim

se ja blesav

blesavosti radi

nego ugođaja radi

em ugodim ugođaju

em dani teku em

po ko zna koji

put

3. decembar 1991

 

 

kad

shvatiš da

ozbiljni ljudi postaju

ozbiljni podstičući kod

ljudi strah od drugih ljudi

onda počinješ da se

raduješ svim drugim

ljudima

4. decembar 1991

 

 

i

 

 

kaja

je ruža

lutanja a

ruža lutanja

je kaja obe

sam pisao

u istom

rokovniku 

nežnosti

božije

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

kaja je druga od 4 jednogodišnje knjige

18. novembar 2024.

27378. dan mog života

 

 

kaja

je mali

trag koji

pokazuje

kako je

majka

postala

pesma

kaja

i

kako

je

kaja

postala

majka

božija

svih

bića

 

 

i

 

 

krenimo

kaja ti i ja

kaju

 

 

volim da

pišem o prijatelju

hodali smo sporo po

vetru kao i prekjuče po

kiši. bili smo kao i one dve 

devojčice koje su zastale u

igri i pogledale nas. voleo

bih da pišem kao vilijem

karlos vilijams. dobio

sam pismo od kaje

2. oktobar 1991

 

 

kreću 

se talasi sivih

oblaka gledam ih

kroz prozor slušajući

džez. prijatelj izbacuje

đubre. džez i nije neki

ni đubre nam nije

baš jače a tek ja

3. oktobar 1991

 

 

po

postojanju

mi je da

dam

4. oktobar 1991

 

 

kiša

pada kao

dostojanstvena

ozbiljnost. brojanica

u ruci me samo još više

otvori. kasnije marko priča

kako su neki ljudi pali u

svojoj patnji. bože sačuvaj

me od zdravog razuma

rekao bi vitgenštajn

5. oktobar 1991

 

 

nekad

sam mislio da

ono što pišem znači

svima. sada znam da

znači samo nekima. tim

pre i tim lakše otkinem

poveće parče iz

srca

6. oktobar 1991

 

 

stari

gospodin

me je tako surovo

odbio da mi se zavrtelo

u glavi i gordosti. odmah

sam mu se na šamaru

zahvalio

7. oktobar 1991

 

 

volim

žrtvu. poniznost

odricanja. budući

novac je u

emocijama

idejama

i

lepoti

8. oktobar 1991

 

 

kako te

onaj do tebe

sruši. kako samo latice

otpadaju sa jesenjih ruža

kako zanosno peva stari

poljak u golders hil parku

 o dragoj suzama i njenim

ljubičastim usnama

9. oktobar 1991

 

 

i

 

 

 dudić mi se

javijo da čuje za

tebe a jate pitam ako

nadam se da dobijem od

marice marke da dam dudiću

moram da pitam dame negrdiš

nisam ja kriva što sam naučila

dasam odlučim piše mi kaja

uzbuđen sam tenzijom u

njenoj rečenici. to pismeni

ljudi ne mogu napisati

miroslave moj

udovički staž je veći

nego radni i zato janisam

dobra kao ti. ali je ovo istina

da je moj dobri bratsteva

umro i to jako tragično

skočijoje sa sprata

10. oktobar 1991

 

kaja

velika

pesnikinja

 

 

i

 

 

trčim prema

ružama. trčim i

london gori u crvenom

suncu predvečerja. ja

samo trčim i trčim

11. oktobar 1991

 

 

ovo je put

ovo su ruže. ovo je

lutanje. ko dotakne ruku

ko zagrli vrtlog. ko boje cveća

na smrtnosnom grebenu ne smeju

za oko da izblede pa neka je

oko i na pedalj od ponora

12. oktobar 1991

 

 

i

 

 

mnogo je

dobrote na

ovom svetu

13. oktobar 1991

 

to je bio

sudbonosni

uvid. tog dana sam i

prvi put kleknuo i poljubio

zemlju. ja krećem na veliko

hodanje na veliki put piše

rokovniku 7 tog dana

 

 

i

 

 

pomilovati

uzbudljivu

snagu

nevremena

14. oktobar 1991

 

 

samo da

posvedočim

očajan sam

15. oktobar 1991

 

 

danas

takođe svedočim

pre tri dana u nedelju

iznenadno i lako prvi

put sam kleknuo i

poljubio zemlju

16. oktobar 1991

 

 

pomahnitala

sebičnost moćnih

ona im grob kopa

ljubiti i samo

ljubiti

17. oktobar 1991

 

 

posmatrači

aviona vredno

posmatraju avione

kao i posmatrači ptica

ptice a posmatrači vozova

vozove. rade radnici stvaraju

količine koje ne postoje

18. oktobar 1991

 

 

stara

engleskinja

će biti sahranjena

pored svog muža u

beogradu. kaže pa 

da živimo mirno u

čedinoj srbiji

19. oktobar 1991

 

 

i

 

 

 ja sam

njegov bol u

oba kolena. samo

ga upozoravam da pazi

dok trči da se ne povredi

šta bi mu to sad trebalo

hvala bolu pretrčao sam

42 kilometra bilo je to

šest krugova oko

hajd parka

20. oktobar 1991

 

bio je

to moj prvi

maraton

 

 

i

 

 

ponekad

sam sretan to

moram priznati

ponekad i nije malo

ponekad vidim u plavoj

boji je plavo. na kraju se

odmara početak. brojem tri

možeš u maglu ili bogu

al je opo malter oko

dovratka

21. oktobar 1991

 

 

počinjem

da gladujem da

bih gladovanjem

umilostivio snage

22. oktobar 1991

 

 

glad osećam

u finom podrhtavanju

slabim. kako mi se samo

ruke sklope jedna preko

druge. kako dugo leže

u tom položaju

23. oktobar 1991

 

 

gladovanje

me smiruje

prepuštam se

osetim kako daljina

nestaje. flašica sa

mastilom me

čeka

24. oktobar 1991

 

 

oh

kako snažan

i dubok iznenadan

nepoznat neprestajući

bol u leđima. o je. da bi se

stvorila lepota potrebno

je krvavo raditi

u prazno

25. oktobar 1991

 

 

bol ne

prestaje i 

ja prestajem s

gladovanjem

petog dana. prvi

zalogaj hleba je

hranljiv kao

vazduh

26. oktobar 1991

 

 

šta

košta da košta

život se isplati sa

šopenhaureom uz

dodatak henrija

milera pogotovo

27. oktobar 1991

 

 

severni

london

sporo hodam

oko ponoći

okolo

ponoći

28. oktobar 1991

 

 

ja već

dvadeset

godina ratujem

u miru da bi u ratu

bio mir. ili o vatri

koja se sa merom

pali i sa merom

glasi

29. oktobar 1991

 

 

kada sam

sam i kada me

niko ne vidi ja

kradem vazduh

i dišem ga

30. oktobar 1991

 

 

ja sam

hram

pesmom

stvoren

31. oktobar 1991

 

 

novembar

 

 

usporavam

da bih se

spasao

1. novembar 1991

 

 

tako me

je jedna devojka

zagrlila da sam odmah

osetio šta to znači devojčin

zagrljaj. sa njenim rukama 

uselila se u mene

bezbrižnost

2. novembar 1991

 

 

beda

vrtlog nemoći

vuče. kako se prikupiti

ljudi se skrivaju da bi

preživeli. beže da

bi živeli

3. novembar 1991

 

 

i

 

 

kaja

je

pesma

čeda

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

kaja knjiga crvendać

16. novembar 2024.

27376. dan mog života

 

 

kajo

subota je

krenimu u

kaju

 

 

beli

leptir je

malopre

preleteo

preko

crvenih

ruža

to

je

istina

30. avgust 1991

 

 

poslao

sam

tri

pisma

31. avgust 1991

 

 

septembar

 

 

ono što

počne nek

prenoći pa

ako preživi

ostaje mu

da se bori

za život

1. septembar 1991

 

 

crvena

boja ružinog

pupoljka i crvena

boja rascvetale ruže

to je nijansa u kojoj

život nastaje i

nestaje

2. septembar 1991

 

 

svako jutro

šetam se po groblju

na vest hempstedu i čitam

životne priče ispričane na

nadgrobnim spomenicima

tek kad svi poumiru onda

se priča priča i sama

3. septembar 1991

 

 

zelena

svetlost u

atmosferi kasnog

letnjeg popodneva

osećam mišljenjem

mislim osećanjima

redom sledom

doći proći

mni i spi

ja i ti

4. septembar 1991

 

 

i

 

 

skupljam

već danima

kartone sa londonskih

ulica i pišem po njima. pišem

o lutanju. pišem sa nekoliko

penkala. menjam oblik veličinu

i brzinu slova. pokušavam da

razumem i primenjujem

jednu staru formulu

ljubav. uz džez

5. septembar 1991

 

bili su

to prelepi

kartoni od kutija

za pakovanje bačenih

na ulice na kojima sam

uživao da slikam

pišući

 

 

i

 

 

živeti

kao da

ne

postojim

6. septembar 1991

 

 

toliko je

gavranovo perje

crno da se zaplavi

miroslave moralom i

metaforom ti stvori

tržište ugleda

7. septembar 1991

 

 

prevodnica

na kanalu. plove

ljudi vodom. dečaci

odrastaju. kupine na

suncu. vesna marko i ja

sakrivam patike u žbunje

pričam svašta. sunčam telo

gazim bos. nikad kraja. stvar

života je da prolazi. trnje

i kamenje. dve patike

pokupim ih u

povratku

8. septembar 1991

 

 

i

pođem

ja kad. i

pođem ja

kad opet

kad. i opet

pođem kad

opet kad i

taman da

odustanem

od svega

kad

9. septembar 1991

 

 

išao sam

ulicom londona

i bio sumnjiv policiji

zaustavili me. odsumnjali

i pustili me. kako mi je i tako

se nikog ne tiče. posle

sam legao na klupu

10. septembar 1991

 

 

prijatelj

me u pismu

tako ružno

napadne da

mi ga je 

žao i već

polako sve

zaboravljam

11. septembar 1991

 

 

i

 

 

da li

ovim rečima

uvećavam tugu

ili je smanjujem u

svakom slučaju

video sam i

danas 

crvendaća

12. septembar 1991

 

u tim

danima

u londonu

pred polazak 

na ružu lutanja

sa velikom brigom

da li ću i kako uspeti

da hodam svaki dan

10 godina najviše

su mi snagu 

davale

ptice

a

pogotovo

crvendać

 

 

i

 

 

mislim na

jednu ženu. ona

je daleko i ja je ipak

volim. čitaću uskoro

knjigu u kojoj razgovaraju

krišnamurti i dejvid

bom

13. septembar 1991

 

 

i danas

mislim na jednu

ženu koja je daleko

ali je ja volim. ja se

hranim korenjem iz

najdubljeg neba a

da je volim ona

ni ne zna

14. septembar 1991

 

 

idemo

sačekala me

moja ptičica. već

danima susrećem

crvendaća. prepuštam

mu se. u dobrim

sam krilima

15. septembar 1991

 

 

uzbudljivi

putevi ljudi koje

volim. beket

gertruda stejn

vitgenštajn...

idem i ja

tamo

16. septembar 1991

 

 

staza

rukopis. oslonim

se na svoje pisanje

ispod šake pletu se venci

koji mi zabavljaju oči i

izmame mi radost

na licu

17. septembar 1991

 

 

lutam ulicama

pa sednem i pišem

duva hladan vetar. pišem

o sporosti i promeni. pišem

prljavim rukama kao seljak koji

prljavim rukama jede hleb a hleb

sve slađi kao i ovaj vetar a bogme i

sporost u promeni ili kad ga nabode

na viljušku i umoči dobro natopi u

krompir paprikašu pa ga

zaokruži viljuškom

oko tanjira

18. septembar 1991

 

 

knjiga

budućnost

čovečanstva

sa njihova zadnja

dva razgovora. na

naslovnoj stranici je

fotografija krišnamurtija

na zadnjoj dejvida boma

obojica se smeju. kako

su uživali u razgovoru

19. septembar 1991

 

 

skupljam

opale latice

svenulih ruža. ne

postoji smrt. samo

oblici. oblaci što

menjaju svoje

oblike

20. septembar 1991

 

 

ničije

londonsko

popodne

21. septembar 1991

 

 

utom

banem

ja

22. septembar 1991

 

 

jesen

 

 

učitelji

su nestali

neka su. služim se

nebom. ono je stalno

tu. ovakvo ili onakvo

uvek drugačije i

uvek isto

23. septembar 1991

 

 

prijateljica se

koleba. nemam

ni kolibe ni kobile i

vesnino kolebanje

je prirodno. danas

ja častim kaže

nebo

24. septembar 1991

 

 

kad prepušten

hodam vidim kako se

ulica lagano širi i tamo i

ovamo i kako sam ja samo

jedan od njenih prolaznika

kartoni su ove večeri

vlažni. trebao sam

ih pokupiti

juče

25. septembar 1991

 

 

narodi evrope

su se uznemirili

upoznao sam odličnog

čoveka. uznemireni narodi

kao da čekaju znak za svoj

stampedo. sa odličnim čovekom

moja duša je mirnija. lepše vidim

belinu kuća. ako znaka ne bude

narodi će mirno nastaviti da

pasu. a o stampedu

da ne govorim

26. septembar 1991

 

 

prenošenje

27. septembar 1991

 

 

kiša

i prošenje

molitva. da bih

zaista molio ja

zaista prosim

28. septembar 1991

 

 

ljudi

se

stide

napora

29. septembar 1991

 

 

čudeći

se

utišavam

ego

30. septembar 1991

 

 

oktobar

 

 

ono što

je važno u

rečenici nastaje

u muzici traje u

ritmu zasija u

iskrenosti

1. oktobar 1991

 

 

i

 

 

oh

koji

dani

 

oh

koje

reči

 

oh

i

kaja

i

kaja

su

crvendać

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

kaja je kuća svetu a ne obrnuto

15. novembar 2024.

27375. dan mog života

 

 

ajmo

kajo

 

 

perem čarape

suše se na prozoru

prijaju čiste na nogama

osećam ih već oznojene

perem ih suše se na radijatoru

cepaju se. mokre od znoja

pocepane suše se

na travi

29. juli 1991

 

 

jer i jesam

osuđen sobom

sobom što znači

sopstvenim živcima

ostavljen nasamo

pa ko izdrži

30. juli 1991

 

 

novine

na stolu. jedan

čitav svet ispisan

i presavijen na pola

mirno se odmara

na ivici ponoći

31. juli 1991

 

 

avgust

 

 

padaju mi

kapci na oči. u

kolenima mi škripi

umor a ja sam sasvim

tačno rečeno imenom i

prezimenom takoreći

takoreći

1. avgust 1991

 

 

jezik se

formira od

jedne budale

koja se zove

igrač

2. avgust 1991

 

 

i

 

 

 šta je rekao đorđe

koji đorđe

perin

perin

perin šta se čudiš

mislio sam da pera nema nikog

ih pera pa da nema nikog

3. avgust 1991

 

besmislice

su me onda a

i danas opuštale u

trenucima napetosti ili

su me u trenucima

bezbrižnosti

veselile

 

 

i

 

 

pustim

se. u tome je

stvar. vino do dna

kao dno bilo čega. bilo

kojeg neba. nebo trava

neba običnog. trave

bacam vam

svoje

oči

4. avgust 1991

 

 

ja sam

telo. hoću reći

ja sam bašta. ja sam

telo. hoću reći ja sam onaj

čarobni deo u nevoljama

hoću reći kad hodaju moja

ramena na njih doleću

ptice

5. avgust 1991

 

 

proći

kroz 

ružu

6. avgust 1991

 

 

u hladnim

zemljama povratak

lasta je dobrodošao

jer najavljuje kraj dugih

zima. dovoljno od lasta

i dovoljno za rečenicu

sutra ponovo o

vrapcu

7. avgust 1991

 

 

ja sam

čudo. ima me

i nema me. zatim

dolazi bilo šta. to me

nahrani. to bilo šta. već

u sledećem trenutku ja

čujem glas staklo se

providi. umalo da

zaboravim

vrapca

8. avgust 1991

 

 

toliko je

u svakom

krvi da je

svako

prvi

9. avgust 1991

 

 

u sredinu

rečenice uplesti

nešto drugo. rumenilo

možda. prostor tamjanom

zamirisan. možda neku

pocepanu zastavu. mačku

za kojom je plakao

nikolaj berđajev i

završiti naglo

10. avgust 1991

 

 

vrapčić

je iskočio iz

živice i rekao da

mojoj ideji od 2

avgusta 1991

godine

11. avgust 1991

 

 

ja sam

izloženost

kojom te

primam

12. avgust 1991

 

 

prohladno

sunčano jutro u

engleskoj. sedim

u fotelji pijem kafu i

budim se. ja sam

kuća svetu a ne

obrnuto

13. avgust 1991

 

 

čekam

prijatelja. doći

će. hodaćemo i

ćutaćemo. došao je

čeka me u kolima. ja

to zapisujem. mahnuo

sam mu rukom da malo

sačeka. klimnuo je glavom

trpam olovke penkalu

svesku u džepove

gasim radio i

izlazim

14. avgust 1991

 

 

pomerim

se i odmah

se pomirim

15. avgust 1991

 

 

srećan

sam što

postojim

i ništa

više

16. avgust 1991

 

 

u subotnje

veče sedeći u

maloj sobi u londonu

mislim na davida

albaharija u zemunu

voleo bih da sam

u vodi

17. avgust 1991

 

 

ja sam

u njenim očima

a nijedna mi više 

reč ne dolazi

18. avgust 1991

 

 

pišem

pišem pišem

zamahom šake

šake. jeb se

19. avgust 1991

 

 

hodam polako

kao i cveće. neko je 

tu neko više nije. kako

kome više prija. uz

stablo je oslonjen

bicikl

20. avgust 1991

 

 

kad iz ničeg

izvučem nešto, onda

mogu biti miran. sasvim

miran. da li mogu. šta. da

izvučem iz ničega nešto 

ili da budem miran

to je isto

21. avgust 1991

 

 

popodnevna

kiša. popodnevni

umor. dobro će doći

kafa. nije dobrodošla

došao je prijatelj a i on je

umoran. dvojica umornih a

imamo i noseve imamo

i uši. i mogli bismo i

njušiti i slušati

ali mi smo

umorni

22. avgust 1991

 

 

i

 

 

stiglo pismo

od prijatelja u

kome zlatno cveta

drvo spasa u kome

na stolu sijaju

hleb i vino

23. avgust 1991

 

 

pismo od

mog slobodana

tišme sa pesmom

zimsko veče

georga trakla

 

 

i

 

 

ispisujem

reči kao što se

širi brazda po

nepreglednoj

ravnici

24. avgust 1991

 

 

i

 

 

kad

provali

ta snaga u

bokovima. u tim

preponama. u toj

mladoj kičmi. u tim

butinama. sestru

ti jebem da ti

jebem da

umrem

ništa

više

25. avgust 1991

 

ponavljam

sestru ti jebem da

ti jebem. da umrem

ništa više jer  sam

odan psovkama

koje su svetlost

jezika

 

 

i

 

 

na

ulicama

karnevala u

portobelu plesačeve

cvetajuće oči i njegovo

klizanje po podu kamiona

uz snažan bugi vugi. toliko

sam mu se radovao

da sam nestao

26. avgust 1991

 

 

ružičnjak po

licu leđima i smislu

sva iskušenja dolaze

čoveku za njegovo

dobro

27. avgust 1991

 

 

neobjašnjiva

jednostavnost 

treperi po ivici

odluke koja

spasava

ili

ubija

sada je

u našim

rukama

a sutra

u

rukama

božijim

28. avgust 1991

 

 

ljubim

29. avgust 1991

 

 

i

 

 

ljubim

i

to je

to

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

kaja je knjiga vrapčić

14. novembar 2024.

27374. dan mog života

 

 

kaju

sam pisao 

rokovnicima

kojima sam počeo

da se pripremam 

za ružu lutanja

 

 

i

 

 

bio sam

obuzet ružom

lutanja i njenih deset

godina hodanja koji su me

čekali ali sam se trudio da

kaja sačuva svoj duh

pevanja od jedne

godine

 

 

i

 

 

kajo

krenimo

u juni i juli

1991

 

 

ja sam

snuždenost

skoro ubijen

na daljinu

27. juni 1991

 

 

ovde je

bila druga rečenica

iz ulice saint denis u parizu

ali mesto nje zapisujem ovu

23. aprila1992 u hotelu park u

oradei u rumuniji jer je malopre na

radiju počeo da svira jan garbarek

opet ono isto visoko tajanstvo u

njegovom sviranju saksofona

norveška u mojim

mislima

28. juni 1991

 

 

kad povuče

dim iz svoje već

ispušene cigare ona

obliže usne jer su joj

suve od nestrpljenja

i vetra na palubi

odužio ga lamanš

i meni i njoj

29. juni 1991

 

 

i

 

 

napušta

me moje telo na

sredini jednog od

mostova londona. šta

ću sebi. samo sam

stigao i zurim

30. juni 1991

 

ruža lutanja

je most između

drugog i trećeg

milenijuma pa

mi je most

kuća

 

 

juli

 

 

tekst i grudi

to bi bila civilizacija

pre svega. ja sam

dovoljno mali da je

celu primim u

sebe

1. juli 1991

 

 

i

 

 

pokisao

trčim preko

vestminsterskog

mosta prepun mučnine

i bola koji se zovu rat

naskačem na barice

prskan

beskućništvom

2. juli 1991

 

počeo je

rat u jugoslaviji u

kome se jugoslavija

u kojoj sam rođen i u

kojoj sam živeo

raspala

 

 

i

 

 

kad doleti

vrapčić u moju

blizinu ja osetim

da sam ja ja. niko

mi u ovim danima

ne pomaže koliko

vrapci

3. juli 1991

 

vrapci

sve ptice i

crvendać su mi

davali i daju

snagu

 

 

i

 

 

 ti si moj

blagoslov kaže

mi marko stepanov

blagoslov kolenima

koja padaju na

zemlju

4. juli 1991

 

 

opet

jedan

vrapčić

5. juli 1991

 

 

sve je

sa jutrom

drugačije

talasi reke 

rade svoj

posao

6. juli 1991

 

 

zašto ne

bih malo gledao

ovu bordo najlon

kesu koja visi

o bojleru

7. juli 1991

 

 

mir po

stomaku se širi

po leđima. ja sam

dete i zato sam

rudnik

8. juli 1991

 

 

kupati

se po prašini

to još jedino znaju

vrapci. nekad smo

to znali i mi

9. juli 1991

 

 

ima u tome

nešto. još kad

se podeli na tri i

savije na pola pusti

u vodu i zamiriše

na lavandu

10. juli 1991

 

 

pruži mi

ruku pružiću ti ruku

jednom kada je padao

sneg. uvek kada vetar duva

jednom i uvek kada se čudo

budi. čudo u meni. meni

tebi. ja čudo. čuješ

čujem čudo

11. juli 1991

 

 

bilo je

i zaboravilo se

jeste ono onim što

je sad. sad svetkovina

ja sam pa sam bez

izbora

12. juli 1991

 

 

danas je

trinaesti jul. ovde

sam i ja. šta bi drugo

danas bio današnji dan

nego trinaesti reče tiho

umetnuta rečenica

13. juli 1991

 

 

usred

nevolje

sprema se

da procveta

smiraj

14. juli 1991

 

 

tako je reč

prohujalo lepa da

u rečenici prohujalo

sa vihorom ona kao

da lebdi. kao da se

ništa ne pomera a

ode ceo život

izvesno

15. juli 1991

 

 

lakše mi

je kad se setim

kiše u njoj je sva voda

i sunce posle kiše i san

o potopu. i slonovi i

magarci. miluje

mi se

16. juli 1991

 

 

ja sam

ponovo tu

mili mi niz nogu

ništa. ništa je a

golica me

17. juli 1991

 

 

ja ulazim

u metro. svaka

ozbiljnija priča o

nečemu počinje tek

kada se može pričati

o bilo čemu. ja

izlazim iz metroa

18. juli 1991

 

 

ostanemo

u kupatilu jedna

muva i ja. ja sedim

na wc šolji i radim. muva

radi svoje. i tako jednog

dana oni se zavoleše

19. juli 1991

 

 

kad govorim

o usnama govorim o

punim usnama crnkinje 

iz metroa džubili lajn

(jubily line)

20. juli 1991

 

 

ja sam

tišina ulice

noću. sve je tako

tiho i ulica i noć i

tišina ovih sporih

koraka onde

21. juli 1991

 

 

kad lopta

sklizne niz nasip

ka vodi i probije busen i

dobije u zaletu i ode. upadne

u vodu. ljulja se po talasima koje

je sama napravila. ja sam onaj

ugaženi deo zemlje na kojem

sad stoji najhrabriji dečak

i štapom pokušava da

dohvati loptu

22. juli 1991

 

 

visoka trava

polegla pod vetrom

i brdo kao opomena

brzom koraku

23. juli 1991

 

 

ne možeš

da me se setiš

ja sam digresija. sa

mnom su sve blizine

daleke sa mnom

trešanja koliko

hoćeš

24. juli 1991

 

 

kako bole

uši od govora

pričanje koje vrti

celo telo u jeziku

jeziku koji hoće

da iskoči iz

sebe

25. juli 1991

 

 

nezadovoljstvo

pod kožom

nezadovoljstvo

je telo koje

se seća

26. juli 1991

 

 

čovečanstvo

je isto. oduvek zauvek

ma šta kažeš. nemoj mi reći

čovečanstvo nemoj da

ti dođem tamo

27. juli 1991

 

 

džez

rastura u

kolima po ulicama

londona dok se vozimo

nedeljom u brajton

učitelj džez. heroj

telemonijus

monk

28. juli 1991

 

 

i

 

 

baš

je tako

bilo a tako

kako je bilo

tako je i

sad

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

kaja majka božija

13. novembar 2024.

27373. dan mog života

 

 

kada

sam 21. marta

1991 počeo da posle 

10 godina pišem ja sam

ti je on 2 iza mene su bile već

više od 2 godine pripreme za ružu

lutanja moje prvo desetogodišnje

hodanje tako je kaja nastajala u

jeku tih priprema i prvih 5

meseci ruže lutanja

 

 

i

 

 

danas

pre kaje

još malo

o kaji

 

 

i

 

 

kaja je

trpljenje

kojim se ja

oslobađa

od sebe i

postaje

bog

 

 

kaja

je majka

božija svih

bića

 

 

kaja

su rana

ustajanja

udovice koja

ustaje da bi

bila i žena i

muž svom

porodu

 

 

kaja

i lokvanji

i kajina rana

prolećna

sunčanja

i

podavanja

suncu

 

 

kaja

ili

pokupiti

bačene

stvari

sa

ulice

 

 

kaja

ili

pevanja

anđela

u

sumrak

 

 

kaja

ili

beda

kojom

vaskrsava

bog

 

 

kaja

ili

kajine

batine

kazne

kojima

još

više

volim

kaju

 

 

i

 

 

kajo

krenimo

sa

kajom

 

 

neko reče

u tom slučaju

nosi se

26. maj 1991

 

 

čim

primetim neku

ženu prepone mi

blago zadrhte kao

uspavanka

27. maj 1991

 

 

ona priča

o tuzi. izgubljenom

smislu. gađenju. kaže

da će doći ali možda i neće

da su joj deca već legla. da

se oseća samom i da ni

cveće više ne zaliva

28. maj 1991

 

 

kako

dođe tako

prođe. pada

samoća

29. maj 1991

 

 

ja sam

povlašćenost

dobrovoljno poniženih

holanđanin kaže star sam

4 milijarde i 43 godine

to kažem i ja. ja

dobrovoljno

poniženi

30. maj 1991

 

 

ja sam

izgubljeno dete

znači svi ljudi pod

kapom nebeskom

31. maj 1991

 

 

juni

 

 

sliva mi

se svetlost

kroz šaku

kojom

pišem

1. juni 1991

 

svetlost

piše

 

 

i

 

 

prožetost

sobom. postati

drugi. to što

jesam

2. juni 1991

 

 

kad

tamo kroz

prozor planina 

i večernji zrak. i

bulke ostale u

sećanju

3. juni 1991

 

 

 ti tu

ništa ne

možeš čoveče

reče mi jedan

čovek. i tako

je

4. juni 1991

 

 

ja sam

već danima o

zid naslonjena

armatura. prolazeći

jedan dečak otire o

mene veliko g.

iz nosa

5. juni 1991

 

 

ja sam

strašna budala

što odjekuje u noći

ja sam prepun gluposti

do vrha. ja sam malenkost

i mizerija sentimentalne duše

za vikend. ja sam muškarac ni za k.

jer živim sam kao magarac predvodnik

ja sam dosadni demagog sa tendencijom

ka progresu. ja sam ljubomorni glavonja

sa nadobudnim pogledom u stranu

ja sam smrdljivo g. zvanično

zvanično i začuđeno

6. juni 1991

 

 

ljubav

ništa neće

samo njene

grudi i njene

bokove

7. juni 1991

 

 

voz. u njemu

mislim o stanicama

više u polasku nego u

dolasku. kakav je to tek

kič kad nečija osećanja

osećanja drugih

nazivaju kičem

8. juni 1991

 

 

žudnja

za životom

i topao vazduh

koji se širi oko

nas. u srebrnom

vetru otkači

9. juni 1991

 

 

 voleo bih

da živim u nekom

malom morskom mestu

sa osunčanim kamenim

trgom i da sate provodim

stojeći na njemu rekao

mi je malopre 

slobodan tišma

10. juni 1991

 

 

više me

je u njenom

telu nego u

mom

11. juni 1991

 

 

ja sam

pogled koji

se prosuo po

pegicama na

njenim grudima

dišem

12. juni 1991

 

 

ono što

se tada u tom

trenutku dešava

ja zovem nije mala

stvar biti niko i

ništa

13. juni 1991

 

 

još malo

još malo i više

ništa neće ostati od

testa sa makom

a u tanjiru

14. juni 1991

 

 

put

put i noć

visoka mera

stvari drži me

budnog

15. juni 1991

 

 

kad

bi leđa

kad bi leđa

kad bi leđa i

sve ostalo bi

kad bi sve

ostalo i

leđa

bi

16. juni 1991

 

 

sve

je svet je

svetlost. svetlost

nam je domaćin. mi smo

gosti. stranci. došli odasvud

sasve naše reči. će bidnemo

i će karamo ovaj život dok

ga ne iskaramo

17. juni 1991

 

 

i

 

 

jedni

ljudi

i

drugi

ljudi

18. juni 1991

 

tog dana

sam otputovao

prvo u pariz pa za

koji dan za london da

dovršim pripreme za ružu

lutanja i 9. novembra 1991

krenem na desetogodišnje

hodanje. od odlaska tog

dana sve se promenilo

i ja se više nikad

nisam vratio

 

 

i

 

 

toliko su

drugi lepi da ne

znam šta bih sa

sobom. a tek

crne žene

19. juni 1991

 

 

da prihvatim

sve i da sve mirno

podnesem i krenem

niz put laki brate

slatki

20. juni 1991

 

 

leto

 

 

ja sam

ona prednja noga

koja je još u vazduhu

ponekad pomislim da smo

svi mi samo teške ptice

koje padaju na tlo

21. juni 1991

 

 

da sam

znao ko je ona

ja bih znao ko

sam ja

22. juni 1991

 

 

ptice

lete

nošene

mirisom

cveća

23. juni 1991

 

 

par reči

dve reči

jedna

drugu

24. juni 1991

 

 

oznojen trčim

pariskim ulicama

kao mladić. bojan

bem me je čekao

25. juni 1991

 

 

i na

peti živci

mi napeti

26. juni 1991

 

 

i

 

 

kajo

radujem ti

se radujem

kajo

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

kaja me je rodila za kaju je vredelo živeti

12. novembar 2024.

27372. dan mog života

 

 

kaja

je

kaja

mandić

kaja me je

rodila da bih 

je pevao i

rodio

kaju

 

 

i

 

 

ajmo

kajo

 

 

kad vidiš

da je trava

zelenija to sam

ja. intenzitet

24. april 1991

 

 

hvala za

ovaj dan za

ovu lepotu koju

si stvorio za

mene

25. april 1991

 

 

ja sam

gavranova

senka po travi

juri me jedan mali

pas ali gavran odleće

ka oblacima i ja

nestajem pred

njegovim

očima

26. april 1991

 

 

ja sam

ono što zovu

ubilo se da me nema

kao da su svi anđeli

zaspali

27. april 1991

 

 

mnogo

oblaka i jedan

jablan. ne živim ja

nego hristos živi

u meni

28. april 1991

 

 

pružila se

daska svom svojom

dužinom. mene niko ništa

ne pita. ravnica je ravnica

ravnica je jedan dan

29. april 1991

 

 

i

 

 

želim da

gledam ptice

bez znanja. samo

da ih gledam i da ih

gledam. i da ih gledam

da im vratim spokoj

spokoj kojim me one

čine spokojnim

30. april 1991

 

ptice

su mi 

najvažnija

stvorenja

um

lepote

 

 

maj

 

 

ti stari

sedokosi čoveče

što ulaziš u autobus

ja vidim tebe i tvoju belu

košulju umrljanu prolivenim

kafama na mestu gde si

nekada sa dorćolskim

ponosom nosio

kravatu

1. maj 1991

 

 

 

kad uto kiša

kao ozarenje. kiša

kao da nešto jeste. kao

nečiji koraci. kao vrtom. to

kažu da je niz. ja sam samo

sa vetrom proleteo papirić. rez

uz ivičnjak niz ulicu do gume

baturanovog renoa

2. maj 1991

 

 

noć je. farovi

osvetljavaju šljunak

sve je tako jednostavno

mame me ruže

3. maj 1991

 

 

ja sam

poljubac vlažnih

usana. svi i sve

u meni. kao a

4. maj 1991

 

 

ljubičasto

što zrači predvečerje

predvečerje sa sunčevom

vatrom. doba dana. doba

dana u godini

5. maj 1991

 

 

padina

me čini kaže

gospodin uspon

6. maj 1991

 

 

 u redu

pa šta. odatle

tek treba početi

odmah

7. maj 1991

 

 

ništa. samo

se probijam i kažem

genije nije ništa drugo

nego po volji ponovo

preživljavanje

detinjstva

8. maj 1991

 

 

ja sam 

vruća pita sa

šumskim voćem

blopoće ustima i

hladi me jezikom

zoltan varadi

novi milenijum 

je njegova

budućnost

9. maj 1991

 

 

ja sam

brežuljkovo kovitlanje

cik. zelena trava. cik. sunce

po staklićima. linoleumi i mravi

toplina popodneva. ala ovaj žuri

ovoj samo što štikla nije otpala

ko misli da je brežuljak lako

biti taj se lako zajebo

10. maj 1991

 

 

hoće posle

ove grmljavine. hoće

posle ovih iščekivanja u

donjim slojevima. hoće posle

jasno je da će pasti. već se

vidi po asfaltu. mogla bi to

biti kiša u sremskim

karlovcima

11. maj 1991

 

 

nekome vazduh

miriše na biber. nekome

nije ni do čega. neko nekome

u glasu prepoznaje da je voljen

nekoliko golubova sleće na bačene

mrvice hleba. neko je. ja sam pak

soba u kojoj tri žene sede pred

nedeljni ručak i ćute. u mene

ulazi jedan muškarac

njega su čekale

12. maj 1991

 

 

sitna sipi

u kostima radi

telo podrhtava. sve

posivi. i ja kisnem

ja patika barom

prelivena

13. maj 1991

 

 

ja sam

bela plastična

kašičica za espreso

sada više nisam (odoše

moji pusti snovi). on me i

dalje lomi. uvrće. zavrće. savija

kida. grize. trlja. udara o čašu i 

sto. pali šibicom. ubija sve u meni

zatire mi i seme i poreklo. čovek

ponos životinjske vrste. božije

stvorenje al kad kad

bi se zezali

14. maj 1991

 

 

ona hoda

prema meni niz

pop lukinu i gleda me

pogledom kojim mi kaže

gledaj me. malo kasnije ciganin

u gradskom klozetu popravlja

tranzistor i peva šta će meni

amerika kada oca

nemam ja

15. maj 1991

 

 

 najteža stvar

na svetu je ljuštiti

rovito jaje

bogami da znaš

16. maj 1991

 

 

padala je kiša

i ja sam razgovarao

sa davidom. istog dana

(još je padala kiša) razgovarao

sam sa brankom. oba razgovora

snimio je miša milošević. razgovor

sa albaharijem nazvao sam david

razgovor sa vučićevićem nazvao

sam branko. to je početak

video radova pod

nazivom

prijatelji

17. maj 1991

 

 

 suprotnost

koja diše rekla je

ona. a on je zapisao

suprotnosti koja dišeš

bilo je popodne. sunčano

sa vetrom. nije bilo ljudi

bilo je razgovora. i malo

prolivene kafe po

podu

18. maj 1991

 

 

jedan vrapčić

doleti niz žute cvetove

uz bele stolice. druga obala

reke je tamnija. na trenutak

mi krene očaj. prošao je

želeo bih da budem

ravan kao reka

19. maj 1991

 

 

jedna devojka

je porasla. druga je

mršava i lepa. uzgred budi

rečeno ja sam autobusko staklo

polomljeno i ostavljeno ovde uz

banderu. malopre je ovde bila i

jedna žena pedesetih godina

lepih usana usana da

poludiš

20. maj 1991

 

 

 voli te

još jednom

tvoj vrli neprijatelj

svim žarom nevine

ljubavi svoje napisala

je jedna žena jednom

muškarcu čak iz

švedske. a on

jado moj

21. maj 1991

 

 

gladan

različitosti

žedan istosti

između njih

sredina. sredina

božija. pevačkim

glasom duša

bogu odlazi

22. maj 1991

 

 

i

 

 

onda sam

hodao. nogu

pred nogu. ništa

više samo to

23. maj 1991

 

onda sam

hodao. nogu

pred nogu. ništa

više samo to

to je to

i

onda

i

sada

 

 

i

 

 

da budem

drag svemu rekoh

sebi. ta voda neka ide

tako velika. ta planina neka

se plavi tako smirena. a večernje

hladno sunce neka se posipa

po njima. budi mi muž

kažu mi drvoredi

24. maj 1991

 

da budem

drag svemu

drag i blag. ne

znam da li sam

uspeo u tome

ali to jesam

 

 

i

 

 

 ali šta ćeš

behu poslednje

reči van goga

25. maj 1991

 

jako

volim

van

goga

 

 

i

 

 

uživam

kaji kaja

uživa u meni

živa je živa

pesma

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

kaja

11. novembar 2024.

27371. dan mog života

 

 

kaja

 

ovu knjigu posvećujem onima koji su se osmehnuli

 

 

proleće

 

mart

 

 

deset godina kasnije

knjigu kaja pisao sam deset

godina posle knjige ja sam ti je on

kao što se slovo nadovezuje na slovo

reč na reč

rečenica na rečenicu

korak na korak

dan na dan

udah na izdah

cvet na seme

pati smit na bili holidej

pevanje na boga

ja na svako ja

tako i

knjiga sledi

knjigu

 

sledeća knjiga

biće pisana

2001-2

a četvrta

poslednja

2011-12

 godine

 

nadam se

da ćeš ovu celinu

1981-1991-2001-2011

pročitati u svakoj slici

videti u svakoj rečenici

svakoj reči. slovu

dahu

predgovor

kaje

 

 

i

 

 

kajo

krenimo

 

 

pupoljci

su već krenuli

uopšte nemam

hrabrosti kaže

dečak dečaku

21. mart 1991

 

uvek

kad krenu

pupoljci dobro

je da krenu i

devojčice

i

dečaci

 

 

i

 

 

volim što

sam guma. ima u 

mom životu nešto od 

one bezličnosti kojom

govore ljudi

prolazio sam ovuda pa reko da svratim

na mene ne računaj ja kao i da ne postojim

ti znaš mene. ne pitaj samo pitam. kad bi se

ja pito. mene i tako niko ništa ne pita

22. mart 1991

 

 

o autobusu 76

za bežaniju mogao bi se

napisati jedan mali roman

nakrivljenom. prepunom. pokvarenih

vrata. s kočnicama koje cepaju uši. putnicima

u znoju i strahu. grafitima koji otkidaju stolice i

lome šrafove. kad uđeš u njega kajanja

nema samo stomak u previranju i

socijalistička nada u lepšu

budućnost

23. mart 1991

 

 

propadam u

ponore propadanja

i tu baš tu treba

preživeti

24. mart 1991

 

 

ja sam gomila

šljunka. sa mnom su

slamčice. piljevina. hartije

ova žuta najlon kesa. slomljena

fosna. sedam zarđalih eksera 

mnogo grudvi zemlje. jedan

petoparac. tri pljuvačke i

komšijina ljutnja što su

me  istresli ovde

25. mart 1991

 

 

zuji neonsko

svetlo iznad mene

duboka je noć. prođe tek

po koji taksi. apsolutno njegova

stvar. oko mene se sve zeleni

ako si mislio nešto da me

pitaš bolje nemoj

26. mart 1991

 

 

ne objašnjavam

ništa. odmaram se u

neobjašnjavanju

27. mart 1991

 

 

ja sam

zvuk kiše po 

limu. neko bi mogao

reći ne daj bože

ko

rekvijem

28. mart 1991

 

 

ja trag

u blatu ili blata trag

samostalnost i nezavisnost

fragmenta podučava me samostalnosti i

nezavisnosti. kad kažem mir nešto kažem

ja sam ili koje se pretvara u i i u i i

29. mart 1991

 

 

i

 

 

ja sam

ono što se i tako

i tako ne bi moglo

nikako nazvati. prema

tome dabome

30. mart 1991

 

dabome

da je ceo

svet na

meni

 

 

i

 

 

daljina i darivanje

pliva trunje po vodi. peni se

pena deterdženta. i jedno korito

negde bogzna gde. umalo da

padne čaša sa kredenca

31. mart 1991

 

 

april

 

 

ponekad 

ne baš ni tako

retko otvaraju mi se

sama vrata okeana

mog ormana

1. april 1991

 

 

ja sam

baš cigla u osmom

redu i druga od ivice zida kuće

broj 13 u ulici teodora borockog na

bežanijskoj kosi. kad su me vadili

posle pečenja jedan reče ova

cigla je baš cigla

2. april 1991

 

 

rođen sam

sa stidom. a kako

sam rastao od rođenja do

danas stid se uvećao jer sam

se stideo i stidim se što se

stidim. jebeno. jebeno

gavrane moj

3. april 1991

 

 

i

 

 

ja sam

unutrašnji red

formiran vojvođanskim

kanalima. oni su i ovoga što

piše svemu naučili. ćutanju

drvoredima. vodi i pravoj liniji

švićkaju kanali putuješ

čim ih pogledaš

4. april 1991

 

panonija

svemira. pašnjak

na kome se poje i hrane

sve bića svemira. panonijo

baruštino svedobrote

i svelepote

 

 

i

 

 

 kako ste

onako. trpi se

odgovori starija žena

oslonjena obema

šakama o zid

5. april 1991

 

 

ove noći

su pukli pupoljci

pod vedrim nebom

dvehiljadegodišnjeg

vaskrsenja

6. april 1991

 

 

tu i tamo

dešava se. priča se

lije pa curi polako. prelama

se kako u rečenici tako i u životu

šta ćeš bože moj. takav je život. a

tek reči. ni luk jeo ni luk mirisao. a da

znaš. već sam reko. al da ponovim

što kažu nije mi teško švićkaju

kanali putuješ čim ih

pogledaš

7. april 1991

 

 

kupaju se

golubovi u vodi. u

barici na asfaltu. ulubilo se

jedno parče pred samoposlugom

dve žene šezdesetih dok govore zabacuju

kosu onim ćurećim pokretom vrata. tek su sada

mlade. tresu krilima prskaju kapljice po vodi

najlon kesu nosi vetar a ja sam perce sa

površine vode pa sa novim naletom

vetra niz asfalt u travu

u zemunu

8. april 1991

 

 

ja sam

zakopčanost košulje

kopčam od jutra do mraka

svakog dana osim srede obično

onda mi peru košulju. i dok je peru i

dok se suši ja ne zakopčavam

odmaram raskopčano

9. april 1991

 

 

ja sam

pogled kojim se

ovaj četrdesetogodišnjak

za trenutak osvežio. pogledao

sam u plavet iznad avale i njemu

su sada oči vlažne. plače

čovek. dvadeseti vek

10. april 1991

 

 

kad grune

vrtložna staza

u brdo. kad grune a

ćuti. grune a lepa

je kao milost

11. april 1991

 

 

ja sam

dodirnuo njeno

rame i postao sam ona

i njen stomak i njene oči

i njen vrat lep kao i ona

jučerašnja staza

12. april 1991

 

 

procvetalo

voće. voće cveće na

drveću. beli se i po noći

neko se vraća kući uz

stazu. pala mu je kapa 

na slepoočnicu

13. april 1991

 

 

bože

javila se

usred noći

ptica

14. april 1991

 

 

i

 

 

odlučnosti

vodi me

15. april 1991

 

apriori

prapoverenje

i

prapoverenje

u

apriori

 

 

i

 

 

zovem se

njihanje. jedno sam

iz velike porodice njihanja

lišće. vetrovi. veš. granje. zastave

repovi. plesovi. a ja sam pak njihanje

ruke ovog čoveka u somotskom

sakou. nešto ga pritislo danas

njiše ko da ne diše

16. april 1991

 

 

ona kopa a

on plevi. on zastaje

ona ga gleda. sada on nju

gleda a ona se saginje. on se

oslanja o držalje a ona pokupi travu

njegova trenerka visi o voćki. vetrić je

oni nemaju sistem za kopanje. oni

se samo druže i zajedno stare

na tom malom parčetu

zemlje oko kuće

17. april 1991

 

 

i

 

 

izvesnost

metafore je u

odsustvu agresije

u hrabrosti da se

podnese

bezrazložna

sreća

18. april 1991

 

podneti

bezrazložnu

sreću je umetnost

življenja

 

 

i

 

 

pogledam

šaht. teraco pločice

rešetke za brisanje cipela

krpa. zid. pogledam unutra beli 

zid. beli tepih. bela fotelja. beli

radijator. zaliveno cveće. trepnem

pogledam mlada žena prevodi

karverove priče

19. april 1991

 

 

i kišica

rumenilo na

njenim obrazima a i

hladno je. on je gleda i priča 

o istini. ona priča o sreći. o istini

sreće o sreći istine. rumenilo polako

nestaje sa njenog lica. sad i ona

njega gleda i smeje se. i

kišica je

20. april 1991

 

 

a onda sa listova

bokvice kaplje njegova

mokraća. gledam ih oboje i

tog čoveka i bokvicu ja žuti

maslačak. on rukom otresa

kapljice a listovi su se

posle onog mlaza

već umirili

21. april 1991

 

 

staza je

savršena. vodi

u noć. na vrhu dve

bandere. jedna zelena

od mahovine a ona nova

još od katrana. čuje se

autobus. kamenje se

sliva niz stazu

dotrčava

pas

22. april 1991

 

 

tri stvari

misliti kolenima

ljubiti dečakov strah

pokupiti pesak u šaku

23. april 1991

 

 

i

 

 

ja sam

samo pesma

koja peva sve i

svakog. nadahnuće

svakom da bude samo

ono što jeste jer svako

ko samo jeste 

bog je

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

ja sam ti je on i tren večnosti

9. novembar 2024.

27369. dan mog života

 

 

ajmo

poslednjih

14 pesama

pesme ja

sam ti je

on

 

 

ja sa

 lebdeći moral

uznosim i gornjim

uvidima se snažim. a

onda ničice padam dole

i tresem se pred silom

zemaljskih zakona

sve je to reč o

ženi

6. mart 1982

 

 

ja sam

prituljena

svetlost iz

prednje sobe

dovoljno za

slutnju

7. mart 1982

 

 

ja sam

obraz i ćelava

glava onog što zamiče

na stepenicama podzemnog

prolaza. ko je danas imao da

jede i pije nije ni u mojoj

ni u njegovoj glavi

8. mart 1982

 

 

ja sam

težinina težina

nekada ne mogu da

živim od sopstvene težine

sada sam se privukla ovoj

rečenici da se kroz nju

olakšam i objasnim

9. mart 1982

 

 

ja sam

krst patrijaršije

nad krovovima kuća

jedan se mladić u ovom

trenutku zagledao u mene

kao da gledajući me vidi

ono što godinama niko

u meni nije video

10. mart 1982

 

 

ja sam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

jasam jasam jasam jasam jasam jasam jasam

11. mart 1982

 

 

i

 

 

ja sam

dužnost da se

bude neposlušan

učeno neznanje

12. mart 1982

 

dužnost

mi je da budem

neposlušan a da

poslušavam učeno

neznanje i da se

podajem bogu tebi

svemiru i svakom

i svim bićima

svemira

 

 

i

 

 

ja sam

kundalini

ženski uzrok

nahranila sam

danas petoricu

svojom toplinom

a da se moja

nežnost za

ostale nije

umanjila

13. mart 1982

 

 

ja sam

hrabrost. crvena

lampica upozorenja

samozavaravanje. čitavi se

narodi vekovima vuku potuljeni

i glave ne dižu uronjeni u samoljublje

svojih uskih granica. hrabrost je to priznati i

otrgnuti se. posmatrati prirodu. dodati nekom

fen za kosu. ustati ranije iz kreveta. zaliti

i negovati cveće. ne plašiti se opštih

mesta. jer iako fraza gotovo

škripi u uhu najveća je

hrabrost voleti

14. mart 1982

 

 

ja sam

čokolada na

vrhu njenih zuba

malo pre me je kupila

čeka autobus. umorna je

osetim to po načinu

kako me topi u

ustima

15. mart 1982

 

 

ja sam

još pospani

autributi jutra u

garsonjeri na voždovcu

prskanje kapljica po vreloj

ringli na kojoj se greje mleko

bela površina svetlosti kroz

prozor. gole noge nad glavom

u prolazu u kupatilo. pidžama u

vazduhu bačena ka krevetu

odmorni mišići nogu i leđa

željni jutarnjeg teglenja

miris već ugrejanog

mleka. hvala

višnji

i

kseni

16. mart 1982

 

 

ja sam

ponovo cvrkut

poodrasli nokti

na nogama

17. mart 1982

 

 

ja sam

 o makazama

o rosi o žudnji

za jebanjem

18. mart 1982

 

 

ja sam

pupoljak

19. mart 1982

 

 

kraj

 

 

i

 

 

ja sam

pupoljak

godinu dana

posle ja sam

proleće i to

je pesma

ja sam

ti je

on

 

 

i

 

 

ja sam

pupoljak i

42 godine

posle ja

sam

pupoljak

 

 

i

 

 

ja sam

ti je on

je

prva

knjiga

prvog

pesnika

svakog

bića

i

poslednjeg

pesnika

svih

bića

spoznah

to

sad

posle

42

godine

 

 

i

 

 

ja sam ti je on

 

je moj prvi veliki jezički niz

 

ja sam ti je on je moj prvi kanon pevača

 

ja sam ti je on je moj prvi koan pevanja

 

ja sam ti je on je moje prvi nadahnuće pesme

 

 

i

 

 

kad sam

u jednom dahu

1982 pročitao svitak ja

sam ti je on pred ljudima

nije ostalo ništa nego

samo bruj pesme

 

kada bih

danas naglas

pred svim bićima

pročitao ja sam ti je on

verujem da ni sad ne bi

ostalo ništa nego

samo pesma

boga

 

ja sam

ti je on je put

od bruja pesme

do pesme boga

 

 

i

 

 

ja sam ti je on

je poezija i umetnost

van literature i umetnosti

nego poezija i umetnost

u svemu i svakome

 

 

i

 

 

ja sam ti je on

ti si mi pomoglo da

se ja i moje ja više ne

hvale nego da hvale svako 

i svačije ja a samim tim budu

jedno jedino ja kojim se ni ja

više ne hvalim nego ga samo

potvrđujem i podajem mu

se i jesam ga baš ja

 

 

i

 

 

posle

dve nedelje

čitanja i pevanja

ja sam ti je on

ponavljam

 

 

ja sam

je ozarenje

bogom

 

 

knjigu

ja sam ti je on

posvetio sam

siromašnima i to

me je vodilo kroz

život  i vodi i u

umetnosti

 

 

pesma i

jeste siromah

koji s radošću

peva ovaj

svet

 

 

pesma

je moja savest

da volim svakog

i moja svest da i

jesam svako

 

 

pesma

dana davala

je danu lepotu

a mom životu

dobrotu

 

 

ja

sam

nestao a

pevalo je

i peva ja

sam

ja

 

 

bog

je tačka

lopte

to

je

moja

umetnost

 

 

ja

je krug

pevanja

to

je

moja

pesma

 

 

ja sam

ti je on ja

sam te pisao

pevao stvorio i

porodio a sada ti

ja sam ti je on

pišeš pevaš

stvaraš

i

porađaš

mene

 

 

ja

sam

ljubav

za

ženu

i

odanost

ženi

 

 

ja sam

ti je on

je

so

pevanja

 

 

i

 

 

ja

sam ti je

on

od

ovog

trenutka

12:42

9

novembra

2024

proglašavam

te tek rođenim

živim bićem

amin

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

ja sam ti je on i svaki dan

8. novembar 2024.

27368. dan mog života

 

 

ja sam

ti je on je i

ja i ti i on 

svakog

dana

 

 

i

 

 

ja sam

ti je on svaki

dan ko svetinja

beznačajnosti

kojom jedino

jeste sve

ono

što

jeste

 

 

i

 

 

ja sam

ti je on je vreme

pevanja i pevanje

vremenom

 

 

i

 

 

krenimo i

danas zajedno

ja sam ti je on

 

 

ja sam

slučajni pogled

na zemlju. na zemlji

čantra za eksere

5. februar 1982

 

 

ja sam

tečni griz

u plavoj šerpi

da ne bih govorkao

o vlasti postao sam

tečni slatki griz

6. februar 1982

 

 

ja sam

tri srne na

putu. noć je. i

danas su bacali so

na put. i danas je

tako ukusna

7. februar 1982

 

 

ja sam

u zelenom

jezeru drine odsjaj

vrhova snežno plave

tare. vetrić je ustalasao

mirnu vodu i ja sam vrh

planinski nestao u

dubinama

drine

8. februar 1982

 

 

ja sam

potok

i

smilje

9. februar 1982

 

 

ja sam

toplota zemlje

miris. gustoća. kakvoća

vodopropustljivost (i šta još)

koja delujem na njihove oči

noseve. narav. lepotu i

sudbinu

10. februar 1982

 

 

i

 

 

ja sam

inje

11. februar 1982

 

injem

sam i

danas

 

 

i

 

 

ja sam

nebo

12. februar 1982

 

nebo

moje

 

 

i

 

 

ja sam

 kapljanje

vode iz

 (zašto)

nezatvorene

slavine

13. februar 1982

 

 

ja sam

linija što deli

dva ukusa. dva

senzibiliteta. dva

duha vremena

retki me

prepoznaju

14. februar 1982

 

 

ja sam

preletanje zaista

sivog neba i graktanje

vrana u još nesvanulo

jutro

15. februar 1982

 

 

ja sam

usamljenost

kao bezrazložno

zabodeni štapić

u zemlju

16. februar 1982

 

 

ja sam

veliki kamen

u kotrljanju niz

liticu

17. februar 1982

 

 

ja sam

osunčana bela

 kuća sa drvenom

verandom. ali sobe

u njoj su još

hladne

18. februar 1982

 

 

ja sam

ona mala

devojčica iz

sela milićevića

u bosni. mala

lepotica đulesma

zemljine vodene i

nebeske snage

su u njoj

19. februar 1982

 

 

ja sam

kamen

i

mraz

20. februar 1982

 

 

ja sam

paperjasti sneg

beli meki brat sivih

daljina. muž crnoj

zemlji nebeskoj

21. februar 1982

 

 

ja sam

ruža žene

koja je napisala

jednu od najlepših

i najmudrijih knjiga

dvadesetog veka

knjigu o strahu i

nadanju

22. februar 1982

 

 

ja sam

hiljade i hiljade

lasta što su krenule

ka nama. hoćemo li

ih ove godine biti

dostojni

23. februar 1982

 

 

ja sam

glas radio

spikerke koji mi

je bio jedina radost u

jutarnjim časovima

kasarnskog

kruga

24. februar 1982

 

 

ja sam

slavujeva

glava

25. februar 1982

 

 

i

 

 

ja sam

otvorena

šaka

26. februar 1982

 

otvorena

šaka me je

hranila i

hrani

 

 

i

 

 

ja sam

vera

u

ništa

27. februar 1982

 

vera

u ništa je

davanje

života

za

sve

 

 

i

 

 

ja sam

senka bagremove

ogolele grane od ranog

sunca na podu nečije sobe

šare na tepihu po kome se

lelujam uveseljavaju me

isto koliko i vetar granu

čija sam samo

senka

28. februar 1982

 

 

mart

 

 

ja sa

 velika količina

ćutanja koje vrlo

jasno govori o

stvarima

1. mart 1982

 

 

ja sam

tramvajske

šine. pešački

prelaz. semafori

ljudi na prelazu sa

jedne i sa druge strane

ulice. drvored ogoljenih starih

platana. osvetljeni neuređeni izlozi

noć nad gradom. svetla. tašne

u rukama. oči ljudi. kiosci

sveukupnost slike kod

vuka u jednom

predvečerju

sam ja

2. mart 1982

 

 

ja sam

centralni komitet

sunčevih snaga

jugoslavije

3. mart 1982

 

 

ja sam

znoj. ovlažio

sam joj plavi

pulover pod

pazuhom

4. mart 1982

 

 

ja sam

lišće. pre podne

je. nedelja. sunčan dan

sa vetrom. dve nedelje

pre prvog proletnjeg dana

nema nas još na granama

drveća. nema nas ali

iznenada ozelenećemo

svo drveće i izmeniti

sadašnju sliku

sveta

5. mart 1982

 

 

i

 

 

ja sam

ti je on je prostor

pevanja i pevanje

prostorom

 

 

i

 

 

ja sam

ti je on su

tri srne na

putu 

 

 

i

 

 

ja sam

ti je on

je

so

pevanja

 

 

i

 

 

bože

nežno nežno

nežno nežno nežno 

nežno nežno nežno te

ljuljam na mojim

grudima

 

 

 

 

 

 

 

Stranice