AUTOBOGOGRAFIJA
2021-2031 ili do moje smrti
24/7/365
autobogografija su oboženja autobiografijom
autobogografija je autobogografija boga i bog autobogografije
autobogografija je oboženje pevanjem stvaranjem hodanjem
autobogografija je oboženje ljubavlju slobodom istinom
autobogografija je nadahnuće svakom biću da napiše svoju autobiografiju
Ti
si
419006
pupoljak
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje je pobuna mladosti rečenice ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
21. januar 2024.
27442. dan mog života
ti i ja
krenimo
u
ne, ne
verujem
da se ova
rečenica
ne čuje
19 11 1972
nasmešeno strpljivi je
danas pričao o srpskoj crnji
o smrdljivom kanalu izvan sela
gde je lovio žabe kao malo dete
(nasmešeno strpljivi ima šezdeset
godina. ovde je zbog krađe nafte). posle
njegove priče ja sam celo popodne i lutao
po banatskim pustarama. osetio sam miris
osušenih trava i miris prljavog kanala. zatvor
je kao taj prljavi kanal. neki dečaci pecaju
ribu u njemu. čuvar nam kaže pobedili
smo grke sa jedan nula. ovde će mi
istruliti kosti. kaže danas manjkavi
gol je dao kule aćimović sa
trideset metara
kaže čuvar
20 11 1972
kada budem hteo
da kažem bilo šta što
me boli samo ću reći
crvene krave vole
ljubičasto nebo
21 11 1972
još kupusa i još
kupusa i još kupusa
skoro da bih mogao da
kažem kupus je kupus je kupus
računajući po kupusu ili se ovde jede
samo kupus ili ovde ima mnogo zatvorenih
proveriću na licu mesta. pušim naslonjen
na zid. radujem se što se radujem
dok pušim stojeći naslonjen
na zid
____
kriv sam bio i ostao
ali ja sam mnogo više kriv
nego što sam bio osuđen. zato
i pišem. da bih vrištao. da bih jednog
dana vrištao. dotle ja bih da pevam. jer ako
ne zbog muzike zbog čega sam bio u zatvoru
a bio sam. zbog muzike. muzika je vreme a šta
je vreme nego zatvor. u mome slučaju reč je o
nekim kraćim muzičkim formama. nekom
interludiju možda. sa klarinetom violama
i timpanima možda. ili nekom bluzu
bez instrumenata samo
pevanom
_____
22 11 1972
iz karantina otišli
šetać korzoa i baš
me briga ćale će. na
momenat me obuzima
jaka sreća. jedna karika
zatvorskih lanaca je od
rovitog pečenog jajeta
ostale karike mogu sebi
same staviti prst
odnazad. lično
same sebi
_____
zatvor je
pogodno mesto za
članove političkih organizacija
zajedno su. osećaju se kao kod
svoje kuće. gotovo kao na studijama
svoju krivicu pravdaju svojim idejama
i žrtvama. krivicu ne osećaju a
ona je najteži deo
kazne
_____
četvrtak posle srede
gledam nebo kroz prozor
sa rešetkama. na nebu se
prikazuju dobri filmovi. uglavnom
melodrame. dobar repertoar. i
uopšte u zatvoru sam
petak i posle srede i posle četvrtka
boli me koleno. ipak je dostojanstvenije
sedeti u zatvoru nego juriti za fudbalom. ali,
igranje fudbala je lepše od sedenja u zatvoru
a pogotovo miris pokošenog zelenog terena a
pogotovo čisti dresovi i izglancane kopačke. pa
dugački pasovi kao na dlanu. pa štopovanje
i slobodni udarci. pa tuširanje posle
utakmice. i limunada. i velike
količine limunade. i velike
količine mladosti
_____
tri dana
pre odlaska u
zatvor na tvrdom fudbalskom
igralištu fk fruškogorac pukao mi
je meniskus. bez treninga koleno nije
izdržalo slalom i meniskus je otišao
sutradan je noga natekla i jako bolela
uveče je došao mirković da je pogleda
jako je savio koleno i ja sam vrisnuo
mirković je rekao puko ti je meniskus
kroz tri dana je trebalo da se
javim na izdržavanje
kazne
______
subota
ovde u karantinu
mi smo kao vezani bikovi
iscrpljeni od trzaja konopaca
polako saginjemo glavu. biće
i ovde valjda sveže trave. i
neće nam valjda odseći
muda
______
kada sam
došao kući posle
presude jako su me zabolela
muda. morao sam da ih držim
rukama. skupio sam se oko punih
šaka i pokušavao da ublažim bolove
kao da je neko hteo da mi kaže
sad ćemo videti imaš
li ti muda
______
nedelja
ćelavi odlazimo na
umivanje nedelja je. božiji
dan. ćelavi smo i krivi a ipak
se umivamo. osećam leđa kako
vise na meni. nosim ih nogama
koje malo hodaju. prvi put imao
posetu. bio mi brat. zaista
crvene krave vole ljubičasto nebo
______
izašao iz karantina
premešten u prvu zgradu
kad sam ušao u sobu uplašio sam
se na smrt. ljudi kao đavoli. zaista zaista
crvene krave vole ljubičasto nebo u sobi je
bilo mnogo ljudi. preko stotinu. soba je niska
i dugačka. kad je pogledaš sa jednog kraja na
drugom kao da polegne po glavama robijaša
sa obe strane sobe su kreveti. dva po dva i
dva na dva. možda sam u ovoj sobi
danas nestao zauvek
______
28 11 1972
u zatvoru
kada bi eksere
posadio ekseri bi izrasli
eto kako je u zatvoru. plodno
je ali samo za eksere. ali u
zatvoru ni ekserima nije
stalo da budu ekseri
29 11 1972
državni praznik
ne radi se i ne robijamo
dobili smo po kolač i čašu vina
život je neobično humana stvar
zatvor nije zatvor nego institucija
ne robijamo nego se humaniziramo
čitam u novima pesnik vlatko pavletić
osuđen na godinu i po strogog
humaniziranja. živeli. kolač
stavim u džep za posle
koje posle miroslave
_____
zatvor
je ograđen
zidovima a
leži na osudi
i
zaboravu
zatvor
je ograđen
zidovima a
leži na osudi
i
zaboravu
_____
1 12 1972
navikao sam
se već na ovu sobu
ima nas u njoj stotinu
robijaši me više ne plaše
suviše liče na komšije i rođake
a dosadni su kao službenici
jedino što užasava to je
vreme. počeo sam da
ga osećam. pritiska
mi oči. volim ga
i plašim ga
se
3 12 1972
rože bontam star 36 godina
prvi je giljotiniran u 5 časova i 13 minuta
sedam minuta kasnije pogubljen je i 39-godišnji
klod bife. obojica su odbili ponuđenu čašicu ruma i
cigaretu i prema kazivanju njihovog advokata hrabro
stali pred gubilište. bontam je ćutao jer je sve rekao u
toku procesa a bife je izraziо želju da bude poslednji
giljotirani u francuskoj... a sin čuvara zatvora u sing
singu koji je prisustvovao mnogim pogubljenjima
postao je i sam kriminalac koji je osuđen na smrt
nebo je plavo. ne reći ništa osim onog što se
može reći kaže vitgenštajn. prvi beli
pevač rokenrola
4 12 1972
danas mi je rođendan
prvi u zatvoru. imam 23 godine
gledam da li je nebo zaista ljubičasto
iz prašnjavog džepa vadim mrvice
juče pojedenog kolača
8 12 1972
nedorasli zlatni orao
iz iskustva će saznati da
su neke životinje tabu. kao
recimo za njega bodljikavo prase
žilavi nemac hans (krao po grobljima
u dalmaciji) veseli se po sobi i sve
zadirkuje i viče ja sam šumadinac
i ne jebem nikog. nikog osim
svoju majku
9 12 1972
posle posla
a pre brojanja pušimo
u maloj prostoriji za umivanje
dvadesetak pušača u gustim dimovima
ispuše svoj robijaški jad. ostali na dugačkim
klupama u spavaoni čekaju brojanje. kazna
im sklapa oči i oni oslanjajući se na ruke
već sanjaju pravednije snove
_____
hrana je u
zatvoru takav
izvor zadovoljstva
da i nije čudo što su se
mnogi od nas pretvorili u
svinje. koje su svaki
trenutak koristile da
odu u san
______
11 12 1972
mnogo zatvorskih
košulja visi okomito
zakačene drvenim štipaljkama
za razapete konopce. mnogo
zatvorskih košulja na vetrovitom
danu. mnogo košulja znači mnogo
zatvorenika. to je bar logično
sve je ostalo kazna
utorak
guram raketu
prepunu felni. ja sam
felgaš iz preseraja. radim
baš u felgaškom. buljim u
pljuvačku. pljunem pa
buljim. lepota je
opšte dobro
i
crvene
krave vole
ljubičasto nebo
to je moj bluz
života
i
kriv sam
bio i ostao ali ja
sam mnogo više kriv
nego što sam bio osuđen
zato i pišem. da bih vrištao
da bih jednog dana vrištao
i evo ja vrištim ovog dana
21. januara 2025 kad
počinje novi početak
čoveka koji više
ne vrišti nego
samo ljubi
i
velike
količine mladosti
su u svakoj mojoj
reči koje su slava
mladosti boga
i
puko
ti je meniskus
je i dalje živ iako
mi je koleno sve
ranjivije ali i slava
kod ranjenog
kolena
i
sad ćemo
videti imaš li ti muda
me je nadahnulo da budem
i pesma i umetnost i hodanje
sva od muda boga jer to i jesu
muda i svih i svačijih pa i
mojih muda
i
evo me jer i
sad sam ponosan na
tog robijaša 9094 koji je
video mnogo zatvorskih
košulja na vetrovitom
danu
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
20. januar 2025.
27441. dan mog života
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
sam pisao 1986 godine a štampana je 1987 u
književnoj zajednici novog sada kod milorada grujića
koji me je 1985 zamolio da za njega napišem roman
i
1986
sam se
preselio u beograd
i odmah sam počeo da
pišem roman. uvek me je u
pisanju zanimalo stvaranje pa
sam počeo da stvaram ali nije išlo
mučio sam se četiri meseca svakog
dana ali sve ono što bih započeo sa
oduševljenjem je prestajalo čim bih ga
napisao. u međuvremenu sam se preselio
na zemunski kej i tu odlučio da pišem o
onome što me čini i što najbolje znam
odlučio sam se da pišem o zatvoru
u kome sam boravio upravo zbog
pisanja od 9. novembra 1972 do
9. avgusta 1973 i tada je
sve krenulo samo
od sebe
i
bilo mi
je pevati o
zatvoru posle
13 godina jer sam
se svega toga ne samo
sećao nego sam taj život
u zatvoru živeo u meni
i preobražavao
ga u raj
i
raj je
odanost
bogu
i
život
je izdajstvo
boga
i
ljubav
je iskupljenje
života
i
bog
je podavanje
ljubavi
i
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
je ljubav koja se podaje bogu oslobađajući sve
zatvorene u zatvorima da baš oni oslobode i sve
one koji su svojim malim krivicama oterali
lude ljubavi božije radi u pobunu
lude ljubavi božije radi u jurodive
lude ljubavi božije radi u božiju kopilad
lude ljubavi božije radi u popravne domove
lude ljubavi božije radi u zatvore
lude ljubavi božije radi u ludnice
lude ljubavi božije radi u bolnice
i
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
je sve ono što je milorad grujić od mene očekivao
a samo milorad grujić može da posvedoči telegram
oduševljenja koje mi je poslao odmah dan pošto
sam mu poslao rukopis ne, ne verujem
da se ova rečenica ne čuje
i
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
je kad prelomiš i samo kreneš u nepoznato
i
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
je kad prihvatiš ne samo da si vatra u sebi nego
da si i sam vatra a više od vatre i sam žar a u
žaru iskra u kojoj je reč
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
i
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
je najobičnija odanost najodanijih koji su i sad
odani svakoj reči koja vrišti ne, ne verujem
da se ne čujem
i
ne, ja ne verujem da ne ljubim
ne, ja ne verujem da ne oslobađam
ne, ja ne verujem da ne istinujem
jer ja sam ljubav sloboda istina knjige
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
i
ja rečenica
ne, ne verujem da
se ova rečenica ne čuje
verujem da se čujem i da sam
ljubljena iako sam samo jedna
zatvorska rečenica. rečenica koja
oslobađa svako i sva bića od svakog
nasilja ubijanja zatvora. od svakog
i svačijeg proganjanja
i
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
je poruka čuvaj me a ti ti ko god da si ti sebe ne
čuvaj jer ja te čuvam negujem i ljubim
i
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
čine četiri poglavlja
zatvor
izlazak
šta je bilo kasnije
sreća na biciklu
glavni tok knjige
je prošaran komentarima
i flešbekovima i oni su ovde
napisani svetlijom bojom
i
ti i ja
krenimo
u
ne, ne
verujem
da se ova
rečenica
ne čuje
miroslav mandić
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
ovu knjigu posvećujem životinjama i biljkama
zatvor
9 11 1972
zidina
debela i visoka
uredno zidana čvrsto zidana
zidana za vekove. čisto dvorište zazjapi
pred mojim očima. nekoliko zatvorenika gleda u mene
dvorište je prepuno cveća. sunce je. boli me koleno. ponašam
se normalno - sve mi je nepoznato. ipak sve liči na zatvor. večeras
dejv brubek svira na beogradskom njuportu. juče zvezda pobedila
valensiju jedan nula. piše danas u novinama. čitao sam ih dok sam
putovao u sremsku mitrovicu u zatvor. crvena zvezda je igrala
u sastavu olja petrović 8 krivokuća 7 bogićević 7 pavlović 7
dojčinovski 7 aćimović 8 novković 9 janković 8 karasi 7
lazarević 7 džajić 8. ipak u zatvoru sve liči na
zatvor. priznajem uplašio sam se do
poništenja. priznajem nisam
se uplašio cveća
______
prva stvar posle strašnog u zatvoru bila je još strašnija: u zatvoru nije strašno
sve je bilo užasno obično. i ljudi i njihova usta. i ljudi i njihova tuga i njihova zatvorska
odela. i zatvorska odela su imala nogavice i rukave i dugmad i džepove. iznenađenja nije
bilo: zatvor me je iznenadio. zatvorsko dvorište je bilo čisto i prepuno travnjaka i ruža
i prepuno novembarskog sunca. bilo je razloga da se osećam srećan
______
10 11 1972 petak
ošišan sam. savremeni domaći robijaš. ćelija je mala pa glava sama ide na gore. zajedno
sam u sobi sa manjkavim i nasmešeno strpljivim. i danas drhtim od jučerašnjeg straha...
______
dok sam oblačio zatvorsko odelo još je sve bilo obično. prolazio sam kroz proceduru. još se
nisam plašio - samo sam gledao. konačno: pravi zatvor. preda mnom su bili robijaši za koje
sam i ja bio robijaš. gledao sam ih i pitao se: zašto je on tu. a on. a on. a on. a on. a on, a on
a on. a on. a on. a on. a on. a on. a on. a on. a on. a on. a on. a on. odzvanjalo mi je u ušima
pola sata posle dolaska u karantinsku ćeliju posetio me je - da vidi novog - krupni ćelavi
robijaš (stoprocentni traktor domaće proizvodnje). on je bio osuđen za pljačku i pokušaj
ubistva. moja mala kazna zbog pisanja vređala ga je i ja sam za njega bio budala. ipak
moje mu je prezime govorilo da sam njegov i s ponosom me je upitao:
burazeru da li si srbin
nisam
pa jesi li šokac
nisam
pa jesi li mađar
nisam
pa šta si onda boga mu jebem
rekao sam da se bavim pisanjem i da je zato meni svejedno ko sam. trudio
sam se da budem pažljiv jer sam se bojao da ga ne isprovociram. ipak je rekao:
burazeru moj nemoj ti ništa da brineš. ja ću tebe ovde naučiti da budeš srbin. preplašio
sam se jer me je i malo pre na prijemnom službenik zatvora čuvši da sam nacionalno
neopredeljen vičući upozorio:šta hoćete vi studenti. zar mislite da ćemo dozvoliti da radite
šta hoćete. bolje bi tebi bilo da budeš srbin što verovatno i jesi i da budeš čovek kao i svi
ljudi. ali ja sam već naučio da se čovek ne može biti ako se bude kao i svi ostali ljudi
preplašio sam se i pomislio da nisam došao u zatvor nego u osinje gnezdo srpstva
_____
11 11 1972 subota
danas sam gledao kroz prozor
ispunio sam se ponosom kada sam video
u kako sam monumentalan zatvor došao. konačno
sam neko i nešto. zaista dobar zatvor. čak su mi se i rešetke
svidele. vidim - čuvaju me. zaista dobar zatvor. ja sam u njemu
nevažan primećujem. ali ja ću posmatrati nevažno. sve ono dirljivo
usamljeno. posmatraću cigle a ne stražarnice. posmatraću
kako nasmešeno strpljivi evo već dva sata
trlja šipku od kreveta
12 11 1972
stoprocentni traktor domaće proizvodnje koji me je prvog dana uplašio svojom agresivnošću
obična je magarčina. bio sam ga se uplašio jer nisam dovoljno gledao u nebo. ali odavde se
ne vidi skoro ni jedno nebo. mada mi se čini da je i ovde nebo: nebo. ali videću. ima dana
13 11 1972 ponedeljak
kroz prozor gledam zatvorenike. mi karantinci još smo mladi kupus
a oni su velike glavice koje dve po dve odlaze i dolaze s posla. uostalom
ponedeljak je. uostalom njihova je kolona nepregledna
______
u zatvoru sam se zvao 9094
deset hiljada zatvorenih ljudi. ja sam
jedan od njih. ako treba nekome da pripadnem
onda se ipak odlučujem za ovaj kažnjeni i zatvoreni narod
______
14 11 1972
stružemo kupus. mećemo ga. u velike kace
gazimo ga. pušimo. ispovedamo se lažima. znači
treba robijati. znači ne samo preći na drugu obalu
nego i trajati celom sporom dužinom. i čitati stare
novine. sporost je lepa kao i brzina. stružemo
kupus. hladnoća se zavlači pod nokte
gazimo ga i pušimo i ispovedamo
se lažima. pušimo cigare i
vreme. možda je sporost
lepa kao i brzina
15 11 1972
kod psihologa
kao u razgovoru sa konjem. on ne
shvata da sam ja magarac. i ne shvata da
je on konj. i ja ne shvatam da je on konj. i mi
ržemo i njačemo i glumimo ljude. jedino što nam
je zajedničko to je pušenje. sve ostalo među nama
je ostalo. negde se zaturilo i ostalo. a najviše cveće a
on me ne pita za cveće. a ja nemam o čemu drugom
da govorim osim o cveću. kad će veče. da sanjam moj
zluradi mozak kako posmatra moju oholost kako
se tetura od preciznih krošea. direktnih
direkata. zavučenih aperkata i
konjski jakih pleksusa
16 11 1972 četvrtak
ceo dan sam posmatrao moje cipele
odmeravao im kaznu. ne mogu da odgonetnem
na koliko godina su one kažnjene. niti za koju vrstu
prestupa odgovaraju. čini mi se da su bez razloga osuđene
ali možda se pretvaraju. ko zna. danas je došlo takvo vreme
vreme isto kao i svako drugo vreme. lepo za početak. ovde neće
biti lako i zato stavljam ruke na iskrzane šnireve pa šakama
pritisnem noge u prljavim cipelama. u cipelama
se nalazi duša. moja zatvorska i
slobodna duša
17 11 1972 petak
kako se magacionira vreme
robijašima. ako si u vremenu kriv si
jer biti toliko mali u tako velikom vremenu šta
je drugo nego biti krivac. manjkavi i nasmešeno
strpljivi primećuju da pišem svaki dan. pitaju me šta
pišem. ja kažem božije gluposti. stoprocentnom
traktoru domaće proizvodnje nisam više interesantan
to je dobro. sad ću moći na miru da se bacim
na izučavanje uglova
18 11 1972 subota
na zidu u dvorištu
sam video urezano ime
druga iz detinjstva. voleo bih da
zna da sam i ja ovde. gde bih drugde
bio. kažu da su i pustinje poskupele. kažu
da se za novac i dobrota guziči na svakom ćošku
gledam dva turčina. brojim za koje vreme odu tamo
i za koje se vreme vrate ovamo. brzo hodaju i ja brojim
brzo. izbrojim 29 ili 30 ili 31. hodaju gotovo nepogrešivo
što bi značilo da robijaju bez greške. kažu ako
trepneš trepnuo si. ako ne trepneš nisi
trepnuo kažu. ne bi trebalo biti
dvojbe. barem oko toga. čini
mi se da manjkavi
plače
i
samo mi
je biti dostojan
zatvora i zatvorskog
bluza ne, ne verujem
da se ove rečenica
ne čuje
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
odkuda po ciglama zelena mahovina
18. januar 2025.
27439. dan mog života
juče
sam završio
sa čitanjem i
pevanjem
varšave
i
varšavo
hvala ti što
postojiš
i
dvadeset
godina posle
varšave sam napisao
varšavu 2 u toku dana i
to uz pomoć nekoliko
mladih prijatelja i ona
za sada ostaje
u rukopisu
i
varšavo
dok te danas
ne proglasim tek
rođenim živim
bićem pevaću
ti o tebi
i
varšavo
pevaću te sa
onim švungom koji
mi je na početku te
noći nedostajao pa sam
morao da ustanem sa
hoklice i proteglim se
od očaja i tek je
onda krenulo
i nije stalo
sve do
jutra
i
varšavo
zaista odkud
mahovina na
stazama od
cigala
i
varšavo
zaista odkud
toliko puno ljubavi
u svakom biću
svemira
i
varšavo
zaista odkud
u mojoj pesmi
još više ljubavi
slobode istine
nego i u
samom
svemiru
i
varšavo
zaista odkud
u tebi ritma koji
neprestano rađa
nova bića ljubavi
slobode istine
i
varšavo
ti si zaista
ista sa
varšavom
i
varšavo
ti si zaista
muzika
ljubavi
slobode
istine
za
lazarova
miodraga
pashua
i
varšavo
ti si zaista
istina početka
koja mi je dala
snagu da zaista
napišem knjigu
za jednu
noć
i
varšavo
to slavno
teglenje ruku
iznad glave me
je zaista prokrvilo
za celu noć i
za ceo
život
i
varšavo
zaista ko što
se jedne jedine
noći rađa dete ko
bog tako si se i ti
varšavo pesmo
jedne noći
rodila ko
knjiga
i
varšavo
i u tvojoj noći
su me reči nebeske
srne svaka grubost je
prava smrt za mene
dirnule do bola i do
vaskrsenja
i
varšavo
ti si prljave
cipele iza vrata
ko moj melenački
bećarac i moj
autoportret
podviga
i
varšavo
ti si pička
nad pičkama
jer si pesma
koja rađa
boga
i
varšavo
ti si
usne
pevanja
i
usmine
podavanja
i
varšavo
vaskrsenja
orgazma
i
ekstaze
i
varšavo
ti si naleti vetra
grotlo svih ritmova
lasta koja kisne u letu
varšavo ti si konji moji
koji su mi i sad uzor a
konj u kobili je za
mene apsolutni
apsolut
oduvek
i
zauvek
i
varšavo
ti si pesma
divljenja
i
divljenje
pesmi
divljenje
koje
oplemenjuje
asocijacije
koje
nadahnjuju
analogije
koje su
bog
i
varšavo
tebe i sve one
koje sam voleo
sad volim još
mnogo više
i
varšavo
ko hoće da
peva neka
samo
ponavlja
pesmu
i
varšavo
ti si odanost
ubitačnoj krizi
iz koje je rođena
buduća varšava
svih bića koja
su bila i koja
će biti u
krizi
i
varšavo
ja te sad želim
još više a mojim
jebačkim pevanjem
te noći 29-30 decembra
1983 te sad posle 42 godine
žele i svi i svako jer sad i
ti varšavo jebeš i
pevaš
me
i
varšavo
ti jebeš uzorno
jer si jebana zorom
u jutru u kome je
bila mahovina
na stazi od
cigala
i
i
zato
mila moja
varšavo samo
da znaš svi mi a svi
mi to je svako biće ljubavi
i sva bića slobode i svaka
pesma istine svi mi
krećemo u tebe
varšavo
i
varšavo
i
ti
ko
god
da
si
ti
samo
da
znate
od
ovog
trenutka
u
12:47
18
januara
2025
varšavu
proglašavam
tek
rođenim
živim
bićem
svemira
i
čedom
jednog
jedinog
boga
amin
i
čitajući
varšavu
bilo mi je drago
što poznajem to mesto
odakle pišeš. znam ulaz kroz
kapiju, prolazak kroz vinovu lozu
terasu, predsoblje, soba sa zapećkom
velika soba, mala soba, letnja kuhinja, poljski
wc, ambar, drvored višanja, dva duda, žardinjera
od pobodenih pivskih flaša... česma... čitajući
varšavu odlučio sam da istetoviram rečenicu iz
varšave: hiljadu ništa me je činilo a samo jedna
sumnja rušila. iđa treba da me istetovira
čitajući varšavu u bogografiji osetio
sam radost mistike rođenja
novog živog bića zvanog
varšava
sun
mandić
14:19
18
januar
2025
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
varšava su svi oni koje sam voleo a sad volim još mnogo više
17. januar 2025.
27438. dan mog života
svako biće
krenimo ti i ja
u varšavu
37
atomska
bomba u tvojim
rukama gubi snagu
treba to otvoreno
reći
majka tereza
38
krv je ljubav
i čudima nas uči
ispod tvojih pazuha
strast za njime je
nezasita
terezija avilska
39
poverovala
si i u sto a od
neviđenog crkvu
izgradila. apologijama
si sekla glave a reči
si prikrajala za
svoju istinu
tertulijan
40
ja se
parim sa sobom
i sa onima koji me vole
tako si govorila i stajala
raširenih nogu i sa svakim
mestom na kome si
stajala spajala
si se
valentin
41
ruže i kamen
i more i nebo i ruke
ljubav i haljina i grudi i vrt
i bokovi. ptice i nar i daljina
i nežnost i pesme. pupak i usta
i hod i prijateljice i zagrljaji
leđa i ostrva i drveće i
sandale i tvoj ritam
sapfo
sapfo
42
ruža je
bez zašto
cveta zato što
cveta. lice ti ne
vidim ne postojiš
lutalice večna
silesijus
43
tvoje
majstorstvo
bilo je najveće
znao si da opišeš
nevidljivo i ono što
se ne čuje i kako
nepostojeće postoji
zato si za razliku
od drugih mirno
otišao
lao ce
44
zlatne
reči
ja sam ja
ja sam ti
ja sam bog
udaljenost je
duša tvoje
lepote
ekhart
45
u dnu
crkve je
mrko i toplo
posmatrala si
mrava i uživala
u svojoj
anonimnosti
kempinjski
46
živela
si da bi se
borila za život
možda si nam
zato tamna
haraklit
47
tajna
pasulja ista
je kao i tvoje
petogodišnje
ćutanje osetiš
ga u stomaku
kao i ja tvoju
tišinu u
mom
govoru
pitagora
48
uporno
si stajala
kao jedno
u oku
parmenid
49
nisi
se bavila
muzikom samo
si je sanjala kao
opomenu
sokrat
50
bila si
rob ali ne
rob sreće
nego njen
prorok
epiktet
51
osmehom
niz ulicu išla
si po hranu
kao i svi
drugi
buda
52
ti nisi
imala šta
da kažeš i to si
rekla i tako si rekla
da i onaj koji nema šta
da kaže može to da kaže
i da se najviše i može reći
o tome da nema šta da se
kaže. da je govor o onome
što ima da se kaže život
sam a da je govor o
tome da nemamo
šta da kažemo
ruža naše
kulture
džon kejdž
53
volela
si rečenice
i običan jezik i
čudo običnog
jezika
ludvig vitgenštajn
54
kako da
učim od tebe
kad je tvoj
put pakao
van gog
55
bilo šta
da si ti rekla
posle tebe su to
svi ponavljali
gertruda stejn
56
ti si
slobodna
i konačno
sama
slobodan tišma
57
kad
mislim na
tebe mislim
na bilje
obilje
vitmen
58
od
monolitnih
carstava preko
bezbroj laži svake i
istinoljubive vlasti i preko
mnogih života i dima iz odžaka
male kuće i složnog zaveslaja
dva mladića ti si videla
razloge za pesmu
ali onu koja će
promeniti
svet
breht
59
rad
vekova je
potreban za
cvet a u jedno
tvoje anonimno
popodne stane
čitav raj
blejk
60
videla
si vetar
videla si
stablo
i
rekla
tok
rilke
61
tvoje
ludilo bilo je
upozorenje za nas u
tihom miru dopisala si
himne prijateljstva
helderlin
62
ja ne ti
miroslave
mandiću
mirko radojičić
63
da nije
bilo tebe
ne bi bilo
ni
mene
ljubica kosovac
64
ruska
sestro moleru
za cerekanje uvek
spremna nit otišla
nit došla ubeđena
da si gol dala
božidar mandić
07:02
svanulo je
idem napolje
da vidim to jutro
koje sam svu ovu noć
na ovim stranicama čekao
i lutao još vitak sa srebrnim
lukom smešio se i ledene
daljine dodirivao
blago rukom
dan je
sa istoka
iznad kuća nebo
je rumeno
na
zapadu
iznad vode
zagasito
plavo
sve što je
ove noći bilo
u jednom sada
se vratilo u
sebe
i staza
od ispranih
cigala na kojoj
sam malo pre
stajao
odkuda po
ciglama zelena
mahovina
kraj
i
varšavo
tebe i sve one
koje sam voleo
sad volim još
mnogo više
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
varšava su sva imena u imenu boginje
16. januar 2025.
27437. dan mog života
svako biće
krenimo ti i ja
u varšavu
5
kad
mislim o tebi tad
mislim u isto vreme
i muzikalno i muzički o
muzičarima i muzici o
muzičkom i čistoj
muzici kao i o
zvučnom
u zvuku
godar
6
jastuci i oblaci
ko ti je bla majka
jupiterski stvore
usamljena
nosonjo
hlebnjikov
7
ti si vlažna
duša kao iz srca
elisovog kaplje
suze sjaj
trakl
8
a glava
ti obrijana
crne duboke cipele
kao glanc ironije onaj
koji te gleda više te
neće oživeti
pesnikinjo masa
uzalud
majakovski
9
oči
buljave
i velike nos
dugačak i velik
usta napućena i
velika niz leđa
ti se kotrlja
muzika
pati smit
10
staklo
se pretvorilo
u hiljade latica
jedna latica si i ti
koja ćeš još hiljade
atributa božijih
videti
spinoza
11
kao
okean
svačim
ispunjena
si
pričama
i
ničim
orson vels
12
ti si
kristal
u bari
mandeljštam
13
ubili su
te silovali i
mleko zatrovali
dolazi vreme
žena
ulrike majnhof
14
govoriš
tako da se
sve kaže
ginzberg
15
put i oči
govor i šikljanje
tri muškarca i tvoja
tvrdoglavost
hese
16
kako si ti
udarala po jeziku
kao po guzovima
ljubavnika a prelazila
ulicu i jela mlade
borovnice
šalamun
17
novim
znacima si
vezala ozbiljno
i smešno
kle
18
biblioteku
ti spalili ponižavali
tvoje poreklo ismevali
tvoju lepotu posle smrti
te slavili da li su i od
tebe sačinjene
nove zastave
blok
19
ostavili
te da visiš
sama u beloj
ćeliji. budućnost
se podaje tvojoj
obešenoj
plodnosti
gudrun enslin
20
sloboda je
za one koji
misle drugačije
nego mi. sloboda
je za konje. sloboda
za muslin. sloboda je
za kamenolome
sloboda je za
proleće
roza luksemburg
21
ti si
srce psa
tajnovite
reči
sokola
jejc
22
pobunila
si se s cigarom
u ustima i naravno
u kaputu
kami
23
ti si
spajala
lu salome
24
kad si
ti humor
u vatru bacila
ona se nije
ugasila
kafka
25
mesto sa
koga si pošla
bilo je mesto na
koje si došla u
međuvremenu
obnovila si
nam slovo
o
borhes
26
ti si volela
jer se ona nije
mogla voleti ali
njene maorske sise
stomak bedra i usta
i naravno njena
prostota i strast
naučili su te
da voliš
grad
bodler
27
kao i
tvoja majka
čekala si da izađe
đainsko sunce
gandi
28
ti si
nežno
prelazila po
predmetima
i skupljala ih u
zajedničkog
im boga
drajer
29
ti si bio
revolucionar
bez nasilja nad
ljudima pred svoju
ranu smrt bila si i
protiv nasilja nad
stvarima
dučke
30
ti si
se preko
drugih naselila
u svoj um
henri miler
31
to si ti
nežna bruno
bruno šulc
32
reči
šume
čuju se
imala si
pravo
bjeloševski
33
da konj
nije zaplakao
ti ne bi poludela
da su te saslušali
evropa ne bi otišla
u plamen starog
morala
niče
34
obula si
vojničku cipelu
tvoje oko bilo je
zajedničko oko
maljevič
35
ti si se
saginjala i
podmetala jednu
ruku pod padajuće
govno a drugom si
se hvatala za
palac boga
koji je
plesao
džojs
36
pravednik
je onajj koji
nakon smrti može
reći ni u koga nisam
izazivala strah i ti si
to ponavljala i to
ponavljam i ja
simon vejl
i
varšava
je pesma
divljenja
i
divljenje
oplemenjuje
asocijacije
nadahnjuju
analogije
su
bog
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
varšava je nadahnuće svakom ko se poda varšavi
15. januar 2025.
27436. dan mog života
svako biće
krenimo ti i ja
u varšavu
spavao
sam pola sata
bio sam umoran
mešao sam slova u
kucanju a niko nije
zakucao na moja
vrata
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
skinuo sam
se go i pišem
da li je flober
nekada
pisao go
verovatno
sada mogu
da vidim kakve veze
ima moj kurac i ovo što
pišem gledam i čini
mi se da ima
sve
je otišlo u
u kurac. loše
je ko kurac. idemo
dalje kurčevim putem sa
kurcem u ruci i slobodom
u srcima i pobedničkom
pesmom na
usnama
idi u kurac
prestani. hej
hej. čuješ li
idi u kurac
i prestani
04:40
teglim se
i češem se po
golim leđima
i nogama i to prija
kao i tebi kućo što prija
kada to isto činiš a
od toga ne praviš
poeziju
ja pokušavam
i od toga a to će
se svideti pashuu
da li si vatro čula
muziku pashua
kad
završim
varšavu ići ću
da kupim mleko
i kupiću politiku
i telefoniraću
kseniji
i
reći joj
napisao
sam je
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
dok
si ovo pisao
ja noć koja te prati
ispušila sam kilu
hercegovačkog duvana
mrkog i gustog kao ja
ali šta. ali šta. ali šta
ali šta ali. ali šta ali. ali šta ali
ali šta ali ali. ali šta ali ali. ali šta ali ali
ali šta šta. ali šta šta. ali šta šta
ali šta šta šta šta šta šta šta šta
ali šta ništa. ali šta ništa. ali šta ništa
ništa kad ti prhne fazan pored nogu
ništa kad te u ustima grebe koža slatke breskve
ništa kad slast prevlada tvrdoću nara
ništa kad ližeš i pušiš smokvu natopljenu medom varšave
ništa kad upiješ šećer pajinog grožđa
ništa kad preko ruba svučenih gaćica izviruje kita kaže belančić
ništa kad je filozofirati naučiti umreti kaže montenj
ništa kad je život borba za život kaže heraklit
ništa kad treba svakog dana čitati montenja kaže orson vels
ništa kad vels lepo priča kao šulc
da li je umro bruno šulc
da li je bog zaista sanjao sebe i šekspira
da li je bog noćas sanjao i ovu varšavu
i tebe konkurencijo i sve kamenje i melanholiju
da li je dete koje se noćas uplašilo u snu bilo samo
da li je je noć koja prolazi prošla zauvek ili će se vraćati kao glad ili začeti u varšavi
u kojoj se noći rodio i nestao. nestao i rodio. rađa i nestaje rozenkrojc
da li se u ovoj noći u toploti koja je preostala osušio spomenkin veš u sobi
koliko će dece
iz ove noći biti rođeno
koliko dece toliko
je varšava
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
sve te žene
noćas jebane još
spavaju. sva ta deca
počela su da žive
kroz tri godine reći
će mi u nekom
danu dobar
dan
možda neko sad pred zoru
dok zapisujem
možda neko sad pred zoru
začinje novi palac za sisanje
varšava je dokument
svih jebanja
svih prvih jutarnjih kafa
svih staračkih bolova
svih petlova u prašini
svih hladnih autobusa koji će
poneti usamjene što pre ostalih
kreću da zarade drugima hleb
svih bubašvaba koje su kao i ja
vršljale po sudoperama ove noći
svih mokraća pod konjskim nogama i amonijaka
kojim se hrani onaj koji sad ulazi u njihove štale
svih kanala za navodnjavanje
svih ptica koje poleću za oskudnom hranom
ovo je knjiga ptica
ovo je puna šaka
hlebnih mrvica
za izgladnele
ptice
varšava je
dokument svih
mojih senzacija
koje se sve više
gase kojima je
potreban san
kojima je miš u
zidu koga čujem
dovoljan podsticaj za
komponovanje uvertira u
kineskim operama
podsticaj za
izvanrednu skupštinu
umornih za nedorečene
plave ispovesti
za ostareli jezik ebi hofmana
za narandžasti patos zelenih
za jedno
jedino ime 64
puta ponavljano
za jedno ime u kome
bi se mogao
prepoznati
bulgakov i arto i
fasbinder i pashu i godar
i hlebnjikov i trakl i majakovski
i pati smit i spinoza i orson vels i mandeljštam
i ulrike majnhof i ginzberg i hese i tomaž šalamun
i kle i blok i gudrun enslin i roza luksemburg i jejc i
kami i lu salome i kafka i borhes i bodler i gandi i karl
drajer i dučke i henri miler i bruno šulc i miron bjeloševski
i niče i maljevič i džojs i simon vejl i majka tereza i terezija
avilska i tertulijan i valentin i sapfo i silesius i lao ce i ekhart
i kempanjac i heraklit i pitagora i parmenid i sokrat i
epiktet i buda i kejdž i vitgenštajn i van gog i
gertruda stejn i slobodan tišma i vitmen i
breht i blejk i rilke i helderlin i mirko
radojičić i ljubica kosovac i
božidar mandić
1
do koje
dubine tajne
si dospela ti
pa ti je takvo
lice. u nosu
ti večno
proleće
bulgakov
2
pokrila si
svoje lice dugim
koščatim šakama
propala blaga
devojčice
arto
3
ti si
crna ruža
i
ljubav
fasbinder
4
ti si
izmišljala
i lepotu i jezik
sama si vukla
brodove
pashu
i
noć
je polako
isticala. čekao
sam jutro i sa
uživanjem sam
pisao asocijacije
za devedesetak
imena od kojih
sam posle
izabrao
njih
64
i
sva
imena
sam pisao u
ženskom rodu
kao jednu boginju u
kojoj sam te noći bio
i koja mi je pomogla
da za jednu noć
napišem jednu
knjigu
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
varšava je odanost ubitačnoj krizi iz koje je rođena buduća varšava
14. januar 2024.
27435. dan mog života
svako biće
krenimo ti i ja
u varšavu
Tako, dakle, ovamo dolaze ljudi živeti, radije bih pomislio da se umire ovde.
Rilke
Danas je mama umrla. Ili možda juče, ne znam.
Kami
U kasna letnja jutra majka je ulazila bešumno u sobu, noseći poslužavnik.
Kiš
S vrha stubišta dostojanstveno je silazio gojazni Buck Mulligan
noseći zdjelicu za grejanje, na kojoj unakrst ležahu ogledalce i britva.
Džojs
Bio je vedar i hladan aprilski dan na časovnicima je izbijalo trinaest.
Orvel
Gospođa Delovej je rekla da će sama kupiti cveće.
V. Vulf
Sve države, sve vladavine u kojima se upravljalo i
upravlja ljudima, bile su i jesu ili republike ili monarhije.
Makijaveli
Dok je svet još bio pola hiljadu leta mlađi, bili su
obrisi spoljnih oblika sviju zbivanja oštriji nego danas.
Huizinga
Izgleda da su danas svi pojmovi prevazišli svoju kritičku fazu.
Aragon
Nad Atlantikom je vladao barometarski minimum, koji je kretao u istočnom pravcu
prema maksimumu što se protezao nad Rusijom, ne pokazujući još nikakve namere da
taj maksimum izbegne u severnom pravcu. Izotermi i izoteri vršili su svoju dužnost.
Muzil
U jednom selu u Manči, čijeg imena ne marim da se opominjem, nije mnogo vremena kako
življaše jedan plemić od onih koji imaju koplje u prednjem tremu, iskrzan štit, mršava paripa.
Servantes
Kad je šesnaestogodišnji Karl Rosman, koga su njegovi siromašni roditelji
poslali u Ameriku zato što ga je jedna služavka zavela i dobila dete s njim
uplovio u njujoršku luku na već usporenom brodu, ugledao je odavno posmatrani
kip boginje slobode u sunčevoj svetlosti koja kao da je odjednom postala jača.
Kafka
Bio je to starac što je sam samcit, u malom čunu, ribario u Golfskoj Struji
i da, eto, za osamdeset i četiri dana, nije ulovio ni jednu jedinu ribu.
Hemingvej
Desiderija: ime mi je Desiderija. I meni se javio Glas.
Moravija
Ako vas sve to zbija zanima, najpre biste sigurno hteli da čujete gde
sam rođen, i kako sam proveo to svoje pišljivo detinjstvo, i čime su se moji
matori bavili i slično pre nego što su me dobili, i sve te trule priče a la David Koperfild
ali nisam u fazonu da se u to upuštam, ako baš hoćete da znate.
Selindžer
I tako sam se, nakon mnogo godina, iznenada opet našao u zavičaju.
Kundera
Došao sam u komalu jer mi rekoše da je tu živeo moj otac, izvesni Pedro Paramo.
Rulf
Mnogo godina kasnije, pred strojem za streljanje, pukovnik Aurelijano Buendija
morao je da se seti onog dalekog popodneva kada ga je otac poveo da upozna led.
Markes
U Kronološkoj tablici izlaže se svijet drevnih nacija koji od općeg potopa
promiče od Židova, preko Kaldejaca, Skita, Feničana, Egipćana, Grka i Rimljana, sve
do njihovog drugog punskog rata. U njoj se pojavljuju razvikani ljudi ili događaji koje je
za stanovito vrijeme ili mjesto utvrdila zajednica učenjaka, a tih ljudi i događaja ili nije bilo
u vrijeme i na mjestima na koja su obično smješteni, ili ih na svijetu nije nikada ni bilo.
Viko
Vulkan koji je iz dubina Pacifika podigao Taratvu mirovao je već pet stotina hiljada godina.
A. Klark
Pod uzrokom samoga sebe razumem ono čija suština sadrži u sebi
postojanje, ili ono čija se priroda ne može shvatiti drukčije, nego kao postojeća.
Spinoza
Neka se saznanje inače odnosi na predmete ma na koji način i
pomoću ma kojih sredstava, ipak način na koji se ono odnosi neposredno
na njih i na koji svako mišljenje cilja kao sredstvo jeste opažanje.
Kant
Filozof je prisiljen slijediti maksimu epskih pjesnika i zaroniti in
medias res. Porijeklo stvari, ako stvari imaju neko porijeklo, ne može
mi se otkriti, ako se uopće može otkriti, dok ne otputujem veoma daleko
od njega, i mnogo obrtaja sunca mora prethoditi mojem prvom svitanju.
Santajana
Bilo je to čudno, sparno leto, leto kad su na električnoj stolici
poginuli bračni par Rozenberg, a ja nisam znala šta tražim u Njujorku.
S. Plat
Ova knjiga ima za cilj da pokaže na koji način empirijske kategorije, kao što
su presno i pečeno, sveže i trulo, mokro i spaljeno itd., koje nam, već prostim
etnografskim posmatranjem, omogućuju da ih precizno odredimo sa stanovišta
svake posebne kulture, mogu poslužiti i kao konceptualna oruđa za izdvajanje
apstraktnih pojmova i njihovo povezivanje u rečenične celine.
K. L. Stros
Ja nisam Štiler! — Iz dana u dan, otkako sam doveden u ovaj
zatvor, koji tek treba da opišem, ja to govorim, ja se u to
kunem, i zahtevam viski, inače uskraćujem svaki dalji iskaz.
M. Friš
Šta je pesnik? Nesrećnik koji krije duboke bolove u svome srcu, ali čije su usne
tako oblikovane da, kada jecaji i krici prelaze preko njih, to odjekne kao lepa muzika.
Kjerkegor
Neki kurvin sin je digao lovu, svi su tvrdili da su propali
partija je završila, bio sam tamo sa prijateljem Elfom.
Bukovski
Ovde je čovek koji mi je potreban. Hej, čoveče! Ne čuješ me.
Nabokov
Alisi je već odavno bilo dosadno jer je bez ikakva posla sedela
na obronku kraj svoje sestre. Zavirila je jedared-dvared u knjigu
koju je sestra čitala, ali u njoj nije bilo ni slika ni razgovora.
Kerol
Jednom, kad mi je bilo šest godina, video sam veličanstvenu
sliku u nekoj knjizi o prašumi koja se zvala Istinite priče.
Egziperi
Ursula i Gudrun sedele su jednog jutra na verandi
kuće svoga oca u Budoveru, radile i razgovarale.
D. H. Lorens
Odmah, prvim rečima koje joj je uputio, hteo je da joj da do znanja
kako nema nameru da se upušta u neku odviše ozbiljnu vezu.
Zvev
Apolon Apolonovič Ablehov bijaše roda plemenita: imađaše za pretka Adama.
A. Beli
Kada je moja majka bila trudna sa mnom, gomila maskiranih kjukluksklanovaca, kako
mi je kasnije pričala, dogalopirala je jedne noći pred našu kuću u Omahi, Nebraska.
Malkolm X
Najteže je bilo gledati sa kakvom se energijom ta žena grčevito držala tako slabašne nade.
Verkor
Jednom je živeo, u nekom zabačenom kraju Devonšaje, neki gospodin Godfri Niklbi
čestit čovek koji je prilično dockan u životu uvrteo u glavu da mora da se oženi.
Dikens
Kad sam pisao ove stranice ili, bolje rečeno, njihov najveći deo, živeo sam u šumi
sâm, udaljen milju od najbližeg suseda, u kući koju sam sagradio na obali jezera
Valden u Konkordu, u državi Masačusec, i izdržavao se samo radom svojih ruku.
Toro
Dragi moj Marko, sišao sam jutros svome lekaru Hermogenu
koji tek što se vratio u Vilu posle dugog putovanja po Aziji.
Jursenar
Atelje je bio ispunjen opojnim mirisom ruža, i kada bi se laki letnji
povetarac pokrenuo u drveću vrta, kroz otvorena vrata bi ušao težak
miris jorgovana ili nešto nežniji miris rascvetalog ružičastoga gloga.
O. Vajld
San je drugi život.
Ž. Nerval
Malo pre kraja zasedanja, pre izbora, još za vreme
poslednje odlučne sednice, strah je neočekivano iščezao.
H. Bel
— Ko je od vas pred praznik dolazio mojoj kući da odgovara — neka ustane!
Ostrovski
Juna je stiglo pismo: Dragi Pavle! Pišem ti nasumice, na redakciju časopisa u kome
sam pročitala tvoj člančić o S.K., na žalost sa zakašnjenjem od pet godina i sasvim slučajno.
Trifonov
Prvi put sam sreo Dina nedugo nakon rastanka sa svojom ženom.
U to vreme sam bio bolestan, o čemu neću da govorim, samo imalo
je to neke veze sa tim jadnim rastankom i mojim osećanjem da je sve mrtvo.
Dolaskom Dina Morijartija započeo je deo mog života koji mogu nazvati životom na putu.
Keruak
Svet je sve što je slučaj.
Vitgenštajn
Stajao je pred vratima zatvora u Tegelu i bio slobodan.
A. Deblin
— Čini mi se da čujem korake u hodniku, — reče Bernar u sebi.
Žid
Za fenomenološku studiju intimnih valera unutrašnjeg prostora kuća
je, van svake sumnje, najpogodnije biće, razume se, pod uslovom da
bude shvaćena i u svom jedinstvu i u svojoj složenosti, uz pokušaj da
se svi njeni pojedinačni valeri integriraju u fundamentalnu vrednost.
Bašlar
Ivan Akimovič Samgin voleo je originalnosti; zato, kad mu je žena rodila
drugog sina, Samgin, sedeći uz porodiljinu postelju, poče da je uverava:
— Znaš šta, Vera, da mu damo neko retko ime? Dodijali su mi ovi
bezbrojni Ivani, Vasiliji . . . . . . a?
Gorki
Kostja! Pre svega — molim Vas da me ne oslovljavate vlastitim imenom i imenom po ocu.
Kaverin
Zovite me Jona. Tako su činili moji roditelji, ili gotovo tako. Zvali su me Džon.
Vonegat
"Šta radiš ovde, dečače?"
Kaneti
Ja sam patriot — Četrnaestog okruga u Bruklinu gde sam odrastao.
Ostatak Sjedinjenih država ne postoji za mene osim kao pojam ili istorija ili literatura.
H. Miler
Čovek prosečno živi šezdeset godina, to jest dana, to jest toliko i toliko
časova, to jest toliko i toliko minuta — to jest toliko i toliko — tačnije šezdeset
puta trista šezdeset puta dvadeset četiri puta šezdeset puta šezdeset
jednako jedna milijarda osam stotina devedeset dva miliona sto šezdeset
hiljada sekundi, to jest manje od dve milijarde, manje nego što je krajem
1923. godine svaki žitelj Rusije imao rubalja za cigarete. Tako
je kolosalno, takvim kolosalnim pojmovima živela tada
Rusija: i kako je ništavan — u toj kolosalnosti — izgledao
ljudski život. Da.
Pilnjak
Ne.
Danojlić
i
ovako
jedna do druge
ovih stotinak prvih
rečenica sve zajedno
pričaju jednu jedinu
priču i ko jedna
priča muzika
su
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
prve rečenice velikih književnih dela u varšavi
13. januar 2025.
27434. dan mog života
svako biće
krenimo ti i ja
u varšavu
0:4 - 4:30
sanjao sam prve rečenice
karpjentera
prusta. tišme. selbija
ugrešićeve. šopenhauera
petronija. bucatija. babelja
kalvina. mana. hesea. šolohova
vojnoviča. štirnera. platona. defoa
svifta. broha. stejnove. getea
gombroviča. albaharia. sartra. rablea
singera. bulgakova. handkea. rusoа. didroa
bubera. pavezea. flobera. šklovskog. ženea
voltera. beketa. tolkina. poa. selina. foulza. ničeа
crnjanskog. avgustina. hašeka. montenja. dostojevskog
melvila. bronteove. džejmsa. londona. hardija. furnijea
gončarova. rob-grijea. tolstoja. sterna. čelinija. igoa
foknera. hamsuna. rilkea. kamija. kiša. džojsa. orvela
vulfove. makijavelija. huizinge. aragona. muzila. servantesa
kafke. hemingveja. moravije. selindžera. kundere. rulfa
markesa. vikoa. klarka. spinoze. kanta. santajane
platove. strosa. friša. kjerkegora. bukovskog. nabokova
kerola. egziperija. lorensa. zveva. belija. malkolma x
verkora. dikensa. toroa. jursenarove. vajlda
nervala. bela. ostrovskog. trifonova. keruaka
vitgenštajna. deblina. žida. bašlara
gorkog. kaverina. vonegata
kanetija. milera. pilnjaka
danojlića
... ali. samo što sam legao! A budilnik već zvoni. Šest i
četvrt. Nemgućno. Sedam i četvrt, možda. Bliže. Osam i četvrt.
Karpjenter
Dugo sam vremena legao rano. Ponekad mi se oči sklapaju tako brzo, tek
što bi se sveća ugasila, da nisam imao vremena ni da sebi rečem: Tonem u san.
Prust
Crnu devojku upoznao sam u istoj prilici kada i plavu, negde tokom zime posle rata.
Tišma
Sedeli su razbacani duž šanka i na stolicama. Još jedna noć.
Selbi
Bublika sam jedne subote upoznala u kafiću. Bublik se, naravno, ne zove - Bublik.
Tako sam ga ja prozvala, jer mi se učinilo da riječ BUBLIK krasno zvuči.
Ugrešić
Svet je moja predstava.
Šopenhauer
(Enklopije): ... ni naše profesore retorike ne progoni valjda neka
nova, posebna vrsta furija, kad stanu da se deru na sav glas: "ovih
rana dopao sam za slobodu naroda; ovo oko - za vas sam ga dao. Dajte
nekoga da me vodi mojoj dečici, presečene tetive ne drže mi više udove!
Petronije
Unapređen za oficira, Giovani Drogo otputuje jednog rujanskog
dana iz grada i krene u Tvrđavu Bastiani, svoje prvo odredište.
Bucati
Načdiv (načelnik divizije) izvestio nas da je danas u osvit zauzet Novograd - Volinsk.
Babelj
Počinješ čitati novi roman Itala Kalvina Ako jedne zimske noći neki putnik. Opusti se.
Kalvino
Uveravam svom odlučnošću da nikako ne želim svoju osobu progurati u prvi red ako
ova priopćenja pokojnog Adrijana Leverkina, ovu prvu i zacelo samo privremenu biografiju
genijalnog muzičara koga je sudbina tako strašno kaznila, koji se digao u visine i brzo se
s njih strmoglavio, započnem s nekoliko reči o samom sebi i svojim prilikama.
Man
Da bih ispričao svoju povest, moram poizdaleka da započnem.
Hese
Kuća Melehovih je sasvim na kraju kozačkog sela. Vratanca
sa stočnog dvorišta vode na sever prema Donu.
Šolohov
Sada se već više ne može pouzdano reći da li se to zbilo ili nije, jer zgoda od
koje je krenula (i potrajala maltene do naših dana) čitava pripovest dogodila se
u selu Krasno tako davno da očevidaca iz tog vremena gotovo i nema.
Vojnovič
Što sve neće biti Moja stvar! Prije svega dobra stvar, pa stvar
boga, stvar čovječanstva, istinitosti, slobodnosti, humanosti, pravednosti; dalje
stvar Moјega naroda, Moјega vladara, Moјe otadžbine; na koncu stvar
duha i tisuću inih stvari. Samo Moја stvar ne treba nikad biti Moja stvar.
Štirner
Kakav su utisak, građani atinski, učinili na vas tužioci moji, јa to ne znam. Јa, evo, od
njihovi beseda gotovo ne poznajem sam sebe: tako su ubedljivo zvučale njihove besede.
Platonov
Rođen sam godine 1623. u gradu Јorku, u dobroj porodici
ali ne iz tog kraja, jer mi otac beše stranac iz Bremena.
Defo
Moј otac je imao malo dobro u Notingemiširu; јa sam mu bio treći od pet sinova.
Svift
Godine 1888. imao je gospodin fon Pazenov sedamdeset godina, i bilo je ljudi kod kojih
bi se javilo čudno i neobjašnjivo osećanje antipatije kad bi ga videli kako ide berlinskim
ulicama, koji bi, štaviše, u svojoj antipatiji tvrdili da to mora biti neki zao starac.
Broh
Jednom je neki ljutit čovek vukao svog oca kroz njegov sopstveni voćnjak. »Stani!« uzviknuo
je najzad starac jecajući. »Stani! Ja moga oca nisam vukao dalje od ovog drveta.«
Stejn
Kako se radujem što sam otputovao! To ti je, eto, ljudsko srce, najdraži prijatelju.
Gete
U utorak sam se probudio u ono prazno i jedva primetno
doba kada je noć već prošla a zora još nije uzela maha.
Gombrovič
Halo, reče sudija Dimitrijević. Sat na njegovom stolu pokazivao je 13.45.
Albahari
Najbolje bi bilo zapisivati događaje iz dana u dan.
Sartr
Da biste ustanovili rodoslov Gargantuin, upućujem vas na veliki Pantagruelski letopis. Iz
njega ćete potanko saznati kako su gorostasi došli na svet i kako se od njih u pravoj liniji
rodio Gargantua, Pantagruelov otac, pa se nemojte ljutiti ako zasad ostavim po strani, mada
je predmet takav da ukoliko bih ga više spominjao, utoliko bi se većma svideo našim
gospodstvima; kao što to svedoči Platon i Philebo i Gorgias i Flaz koji veli da nema na svetu
predmeta, naročito ako je ovakve vrste, koji ne bi bio sve prijatniji što bi se češće ponavljao.
Rable
Jedan jedini ptičji zov obeležio je početak novog dana.
Singer
Jednom u proleće, u vrijeme neobično toplog sutona pojavila
su se na Patrijaršijskim ribnjacima u Moskvi dvojica građana.
Bulgakov
Imala je trideset godina, živela je u naselju bungalova stepenasto položenih
na južne padine nekog osrednjeg gorja, tačno nad isparenjima velikog grada.
Handke
Treba bežati od vas, gospođice, ja to dobro osećam: nije trebalo
da toliko čekam; ili bolje bi bilo da vas nikad ni video nisam.
Ruso
Kako su se sreli? Slučajno, kao i ostali svet.
Didro
Svet je za čoveka dvojak zbog njegovog dvojakog stava.
Buber
Stigoh u Torino po poslednjem januarskom snegu, kao pelivani i prodavci bademnjaka.
Paveze
Bili smo u učionici, kad uđe direktor, a za njim jedan novi
u varoškom odelu i momak s velikim štionikom u rukama.
Flober
Da sam imao drugo odelo, nikad ne bih upoznao jad.
Šklovski
Robijaško odelo isprugano je ružičastom i belom bojom.
Žene
Živeo je u Vestfaliji, u zamku gospodina barona Tunder-ten-Tronka, mladić
kome je priroda podarila najpitomiju narav. Lice mu je već odavalo dušu. Umeo je
o svemu pravilno da sudi, a bio je vrlo prostodušan. Zato su ga, mislim, i zvali Kandid.
Volter
Ja sam u sobi svoje majke. Tu sad živim. Ne znam kako sam ovamo dospeo.
Beket
U jednoj rupi u zemlji živeo je hobit.
Tolkin
Ime mi je Artur Gordon Pim.
Po
Tako je to počelo. Ja ništa nisam kazao. Ništa.
Selin
Istočni vetar najneprijatniji je vetar u Lajm Beju — Lajm Bej je onaj najveći komad donje
strane ispružene jugozapadne noge Engleske — i neko ko je radoznao odmah bi zaključio
da postoji nekoliko vrlo verovatnih stvari što se tiču onog para koji je pošao kejom u Lajm
Ridžisu, malom ali starom eponimu useka, jednog oštrog jutra krajem marta 1867. godine.
Foulz
Kad Zaratustri bijaše trideset godina, napusti svoj
zavičaj i jezero zavičaja svoga i pođe u planinu.
Niče
SVI SE PISCI ROMANA SLAŽU, uglavnom, kad je reč o svetu u kom živimo. To je, kažu,
neka vrsta velike, čudnovate, pozornice, na kojoj svaki, neko vreme, igra svoju ulogu. A
zatim silazi sa scene, da se na njoj više ne pojavi. Nikada, — nikogda.
Crnjanski
Velik si, Gospodine, i hvale dostojan veoma; velika
je tvoja snaga, i mudrosti tvojoj nema mere.
Avgustin
— Ubili nam dakle Ferdinanda! — reče dvorkinja gospodinu Švejku
koji je prije nekoliko godina bio otpušten iz vojske pošto ga je vojna
liječnička komisija definitivno proglasila slaboumnim, pa se prehranjivao
trgujući psima, ružnim, nečistokrvnim nemanima kojima je krivotovrio rodoslovlje.
Hašek
Dobronamerna je ova knjiga čitaoče.
Montenj
Početkom jula, za vreme strašnih vrućina, jedan mladić izađe
predveče iz svog sobička koji je uzeo pod kiriju od stanara u
S-skoj uličici, pa se polako i nekako neodlučno uputi K-nom mostu.
Dostojevski
Zovite me Ismael.
Melvil
1801. — Malopre sam se vratio iz posete svome kućegazdi — usamljenom
susedu sa kojim ću morati dolaziti u dodir, ovda-onda. Ovo je zaista divan predeo.
Bronte
U životu nema prijatnijih časova nego što može da bude, pod izvesnim
okolnostima, čas posvećen obredu poznatom pod imenom popodnevni čaj.
Džejms
Tamne šume crne gorice mrštile su se s obe strane smrznutog rečnog korita.
London
Jedne večeri krajem meseca maja, neki sredovečan čovek vraćao se
peške iz Šastova u selo Marlot, u susednoj Blekmurskoj dolini.
Hardi
Došao je k nama jedne nedelje u novembru 189...
Furnije
U Gorohovoj ulici, u jednoj velikoj kući, gde je stanovalo toliko sveta da bi se sa njim mogao
naseliti čitav okružni grad, ležao je izjutra u postelji, u svom stanu, Ilja Iljič Oblomov.
Gončarov
Kao da niko nije čuo.
A. R. Grije
Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka
nesrećna porodica je nesrećna na svoj način.
Tolstoj
Kamo lepe sreće da su moj otac ili moja mati, ili oboje ako ćemo pravo i pošteno, bolje
pripazili šta rade kad su me dovodili na ovaj svet, budući su i jedno i drugo bili na to
podjednako obavezni; da su kako valja i trebuje porazmislili šta sve zavisi od onog što u
tome času posluju; — da nije posredi puko sazdavanje jednog slovesnog bića, nego možda i
srećno uobličenje i ustrojstvo njegovog tela, možda i njegovog duha pa i same mu ćudi; — a,
ukoliko su naprotiv znali šta čine, da čak i sudbina celog njegovog doma zavisi možda od
raspoloženja i nastrojenja koji u tome trenutku preovladuju kod njih.
Stern
Svi ljudi koji su učinili nešto značajno ili bar nešto što značajno
izgleda, trebalo bi da iskreno i otvoreno sami opišu šta su doživeli, ali
u takvo nešto ne bi valjalo da se upuste pre navršene četrdesete godine.
Čelini
Božić 182... bio je značajan za Gerneze. Tog dana padao je sneg.
Igo
Kroz ogradu, između kovrdžavih otvora cvetnih
penjačica, video sam ih kako udaraju palicom loptu.
Fokner
Duga, duga staza preko močvara u šumi — ko ju je ugazio?
Hamsun
i
godinu
dve pre varšave
sam skupljao prve
rečenice čuvenih autora
i knjiga i pre nego što sam
odlučio da malo spavam nad
tekstom odlučio sam i da na
tom mestu u varašavi
stavim sve te
prve
rečenice
i
ko što
je već sve u
samom početku
i u prvom koraku
tako je sve i u
prvoj
rečenici
i
117 prvih
rečenica u varšavi
su slava svačijoj rečenici
pa i ovoj rečenici od 117
prvih rečenica te
varšavske
noći
i
odluku
da varšava
bude ime knjige
koju sam pisao te
noći sam doneo
takođe te
noći
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
varšava je svako ko želi da varšavu iskupi u sebi
11. januar 2025.
27432. dan mog života
sva bića
krenimo svi
u
varšavu
u
u noći sa dna pomrlog barskog bilja
u noći kad više nema ruža
u noći prljavog tepiha
u noći sobe vatre i daha
u noći u kojoj se vrtim u spiralu
u dođi u čekam u osluškujem
u ljubim ti prosjačko stopalo
u dodirne me
u uspokoji me
u kaži me
u zapleši
u ljubičastim uglovima
u večnosti glista
u blaženom jutru
u putnik
u bulka
u pleteni štap
u mladi konji i stari bagremi
u naraslo đubre i slatki aspirin
u svetačko srce lude
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
sa borovom šumom u magli
sa klizanjem po panonskom blatu
sa zaleđenim jezerom ispod kojeg spava georg hajm
sa detinjstvom i prenapregnutom betonskom tugom
sa glađu na putu - gde smo
sa vetrovima koji duvaju mojom dolinom
sa ivanovom čobanskom snagom
sa mesijanskom žurbom u sranje
sa belim lukom i žuborom vode
sa prašinom kamenja u odronu
sa kišom po strpljivom magarcu u polju
sa dimom koji bukne u peći
sa kuhinjom u kojoj se hladi hleb
sa ženskim velikim nosem u nepoznato
sa poslednjom cigarom u prvom krugu pušenja
sa vlagom kroz otvorene neiskorenjive bede
sa zvucima koji plaše a samo su granje
sa koderovim mačem i đurinom dušom
sa ogradom koja se posle kiše isparava na suncu
sa sušenjem zakrpljenih čaršava po travi
sa ljutnjom što razdire
sa zatvorenim očima iz kojih rasteš
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
i
i ne govori ćuti
i ćuti ko zna
i ćuti planina
i ćuti rečiti šekspir
i ćute zatvoreni
i ćuti žena u krevetu
i ćuti starac i sat
i ćuti seme i leopard
i ćute isprebijani
i ćute graditelji zvona
i ćute gugutke
i ćuti novac
i ćuti zabavište
i ćuti genaral i gimnazija
i ćuti bajka
i ćuti so
i ćuti rumeno jutro
i ćuti ideja i reč
i ćuti vino
i ćuti komšija nema ga
i ćuti more isparilo
i ćute vrata nema ih
i ćuti čitač i ćute
izbori
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
i zato kažem
nevelike sise su najveće sise
i zato po njima pada
zavetni penušasti šlag samoće
i zato pišem varšavu
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
kad
sad kad nema nikoga
sad kad ne gleda
sad kad spavaju neutešno
sad kad nema meseca
sad dok su male plate
sad dok joj je u očima
sad dok ključaju okolnosti
sad dok su joj zaleđene suze u očima
sad kad nema poštenih
sad kad nema čaja
sad kad nema hrabrih nosoroga
sad kad nema odlučnih riba
sad dok si prazan i ne znaš
sad dok cvetaju gusenice
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
zašto
zato jer je sve svenulo
zato jer puževi umiru
zato jer je iznutra napupelo
zato jer nema uslova
zato jer se belasa
zato jer srdačno klizi
zato jer je vetar stao
zato jer je ovlažila
zato što kitnjasto smrdi
zato jer devojčica plače
zato što su čarape crvene
zato jer je kultura u kontri
zato što gavran kisne u letu
zato jer je varšava večna
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
kako
tako žar bića zalazećeg sunca
tako tajanstvenim titrajima bliskih zvukova
tako kao dobroćudno rasterećenje strepnje i falusa
tako da se vratim kako bih ponovo došao do guze
tako da je to bezopasan teren gde se ne može grešiti
tako da zeza i naše i njihove jer se malo osvestio
tako tonkica palonkica frr paka baka brr
tako jer tajna sama po sebi postaje nepodnošljiva
tako da se legalizuje participacija i zaustavi voz
tako trčeći unazad a skočiti spiralno napred
tako smejanjem višim stupnjem egzistencije
tako jer zašto sam uopšte onda toliko maštao
tako jer visinu s one strane vidi dubina
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
ušao sam u sobu
i moj umor je video
krevet sa tragovima
moga spavanja
čeka me vratiću mu se
sad ću
nad papirom
da odspavam kao
radnici u trećim smenama
koji su naučili da kao konji
spavaju stojeći pored
mašina
kao
radnici u
trećim smenama
koji kao konji spavaju
stojeći pored
mašina
i
varšavo
ti si naleti
vetra
i
varšavo
ti si grotlo
svih
ritmova
i
varšavo
ti si ćutanje
vaskrsavanja
koje se već
događa i to
u
ćutanju
i
varšavo
zato što gavran
kisne u letu i zato
jer je varšava
večna
i
varšavo
konji su mi
i danas uzor a
konj u kobili je za
mene apsolutni
apsolut
i
varšavo
kada sam posle
devet godina posle
ove noći prvi put bio u
tebi a posle deset godina
i drugi put ti me varšavo nisi
izneverila nego si me primila
u sebe kao jedinog i samo
me potvrdila u mojoj
varšavi
i
varšavo
ja te sad želim
još više a mojim
jebačkim pevanjem te
noći 29-30 decembra 1983
tebe sad posle 42 godine
žele svi i svako jer sad
i ti varšavo jebeš i
pevaš mene
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
varšava je sve ono što je želelo da se iskupi u meni i u varšav
10. januar 2025.
27431. dan mog života
sva bića
krenimo svi
u
varšavu
02:00
skuvao sam kafu
zamirisala je na jutro
otvorio sam vrata
zamirisala je hladnoća
vedro je
stavio sam
ugalj u šporet
oseća se u sobi
šta je rudarima u nosu
miris nedostignutih normi
miris žena i prijatelja
miris straha od visine. ugalj se kopa u nebu
miris novčanice sa koje se smeši junak rada
miris njihove dece što im samo u snovima brišu lice
miris izolacije
miris pasulja tetovca
miris detinjstva koje je neko ukrao
miris stoke koja ih čeka sa posla
miris govana oslepelih konja
miris kostiju zatrpanih drugova
miris groblja posle nesreće
miris zloslutnog metana
miris čuvara podzemlja
miris erudikinih dojki koja je ostala sa njima u podzemlju
miris korenja i trava pod kojima oni kopaju crno i masno prazneći
zemljinu utrobu da se ne bi ugasila večna vatra u njihovim očima
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
da li si nekada držao svoje seme u šaci
da li si u njemu video novu ženu koja će nove
muškarce rađati. one koji će napustiti ovu zemlju
koja ravna ko ploča fijuče svemirom. one koji će se
vratiti na drveće i u zelenilu i u cvetanju voćaka kroz
hiljade godina odmoriti odmoriti svoj nadrkani um koji se
stalno sapliće o tvrdnje delimičnih uvida. koji će spaliti
knjige i jutro toplih kuća. koji će spaliti luk i blizinu
i umazano. dečijim rukama. staklo kroz koje
se probija poslednja svetlost
svitanja
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
okreni svoje lice i
na drugoj strani ćeš videti
malo i nevidljivo koje te čeka i
posmatra dok ga ti nisi ni primetio
lepota se skriva u zavežljajima. vlažnim
mestima. u ostacima i blatu. iza dovršenih
formi. iza viđenog. na đubrištu. iza
agresije i nasilja. iza krvoločnih
očiju interesa
iza belog ormana u detinjstvu
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
da li si nekada poljubio drvo jablana
da li si nekada ulazio kroz uglačani prozor
da li si nekada bio pikabija
da li si nekada mislio subverzivno
da li si nekada ubio lastu
da li si nekada bio u varšavi
nekada bio u sofiji
bio u jokohami
u
amsterdamu
da li si nekada jeo sneg
da li si nekada rekao ja. ja sam jugoslavija
da li si se nekada posipao zemljom po glavi
da li si video usamljeni vetar
da li si nekada plakao za bednim i bolesnim i
sumnjivim i nepopularnim i poniženim ljudima svoje zemlje
da li si nekada u danu svetlosti bio svetlost
tu gde sada ti stojiš stajao je neko drugi kada otvoriš vrata uvek zine tvoja praznina
da li si nekada video dobrotu jabuke na stolu
da li si nekada bio korpa za krvave tampone
da li si nekada lizao i pio slatku vodu devojke
da li si nekada lizala ljubičasti stub srama
da li si nekada
da li si beli anđeo
o. da li
darovi
02:40
stalno ti se obraćam
vazduhe - vazduše neopisivi
a tek sam sada shvatio da si ti
žensko kao moja cigara i legao
bih sa tobom u krevet ali gde si ti
ne mogu te zagrliti. zašto me ne
uzmeš i ne odvedeš u krevet. zašto
se iz tvoje mekoće ne javljaju
mekane reči. daj mi svoje
grudi da se odmorim
a ti nastavi
da pišeš a ja
da budem žena
i odmaram se
u ženskim
glagolima
dobila sam ružu a ruža
je jasna tajna. popila sam
gutljaj hladne vode. ja pišem
zato što sam volela moje
prijatelje i zato što sam
jednom rekla
verujem jedino u decu i mrtve
i zašto sam govorila
kada je trebalo ćutati
i zašto je džoint bio toliko jak
da mi je vreme postalo ljubavnik
i zašto nisam gledala u dugu
ja sam dovoljno slaba
da sve podnosim. dovoljno
meka da sve upijem u sebe
dovoljno duboka da u meni
nema suše i dovoljno sam
varšava
i
dovoljno sofija
dovoljno jokohama
amsterdam
everything is metamorphosing
kaže japanac
i ja sam mislio da je sve metamorfoza
i ja sam mislio da je sve metamorfoza
ruža je čaj. čaj je
popodne. popodne je
stolica. stolica je sto. sto je šuma
šuma je slepilo. slepilo je seča šuma
seča šuma je metamorfoza
u konačni kraj
ljudi
nadljudi. sveljudi
čovekobog. bogočovek. manijaci
pederi. debeli. nadrealisti. simbolisti. klasici
romantici. kubisti. dekonstruktivisti. imažinisti. dadaisti
andrićevci. krležijanci. pijanci. narkomani. levi. desni. bočni
nadrkani. poderani. akademici. predsednici. podpredsednici
čuvari. kuvari. pekari. sekretari. holandezi. srbi. hrvati
ravnopravni. ravnopravniji. rodoljubi. osvedočeni. utrenirani
osamljeni. sekretarova žena i sekretarov sin i sekretarova
majka i sekretarov otac i sekretarov deda i stric i sekretarov
šofer i svi šoferovi i sekretarova ljubavnica i ljubavnicina
ćerka i motoraš ćerkin i prodavac koji motorašu prodaje
svećice i prodavačeva tetka koja pravi odlične štrudle
jer brašno kupuje kod mlinara koji kaže sa ovakvim
društvom se josip ne druži ali ja josip se vrlo
slažem sa ovim drugom miroslavom
koji ovo jadnik uspaljen piše
kažem apsolutno se
slažem da šume
ne bi trebalo
seći
i
moje
prljave cipele
iza vrata gledaju
i mole ne secite
šume
02:55
uđi u
prljave cipele
i prošetaj se ovom
pesmom koju pišem
i ti i ti ostavi po njoj
prljav trag svog
hoda kao
napuklinu
u
velikom
staklu
dišanovom
03:01
od
albanije do slavije
ulicom maršala tita posred
bele linije na hiljade cipela
beograđana bez ljudi u njima
u skladnom miru i opomeni
svako ima svoje ja osim onih koji ga nemaju
kako da ga imaju u teškim vremenima
teška vremena su kao ogledalo
kad uđeš i jesi i nisi kao nestali
građani kao posečene šume
kao glađu ubijena nepoželjna
deca kao pas koji laje i
vraća me u ovu pesmu
vlažnu nadraženu
varšavu u kojoj
je prošlo
tri sata i deset minuta
i dalje pišem i dalje ložim
vatru iako me umor obuzima
šta ću i kako
ću još pisati pre sna
u kome se vidi ono što
se ne vidi jer kaže
ginter anders
živimo u epohi
koja je u bitnoj meri
obeležana time što je
kategorija izgleda vanštine
dakle pojavnosti neke stvari također
prevladana. antikvarna. stvari na primer
mnogi tehnički proizvodi pa i celi tehnički
uređaji svojim izgledom ništa ne kazuju o sebi
oni su metaforički rečeno nemi. stoga i naša
percepcija a što je još važnije naša mašta zakazuje
pred njima. atomski reaktor ne razlikuje se mnogo od
neke manje tvornice s bilo kakvom namenom. pa se
mnogi ljudi pitaju kakve li tu može biti opasnosti. a da i
ne govorimo o nuklearnom oružju koje se pojavljuje u
oblicima što ih je stvorila savremena tehnička mimikrija
neupućeni promatrač ne sluti šta se krije u tim naoko
neupadljivim objektima. pojavnost i smisao ne
podudaraju se više. ono što je zaista bitno
supstancija danas se ne poredočuje vidljvo
naprotiv ostaje prikriveno neuhvatljivo i
često anonimno. naša je percepcija
nemoćna. naša mašta zastarela
suočena s takvim stanjem
umetnost postaje smešna
ako primenjuje postupke
davnog realizma
dakle
iskustvenog
tipa
i tako suočeni smo
sa novim večnim realizmom
sa iskolačenim očima izgladnele dece
sa krivim kostima izgladnele dece
sa osušenim mozgom izgladnele dece
sa ispucalim krečno belim usnicama izgladnele dece
sa muvama po iskapljalim očima izgladnele dece
sa balon stomacima izgladnele dece u
kojima raste kukavički zločin
i tako za pesmu ostaje ista patetična fraza
hiljade dece umiru od gladi
umiru od gladi kao što su pod ovom mrljom nestale reči spasa
ši............................rim
kriv sam u duši
kriv sam u nosu
kriv sam u leđima
kriv sam i da ne znam
kriv sam i kriva je drška
plave šolje kriv sam jer
sam prosuo mastilo
ruke u nemoći
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
pojeo sam jabuku
bila je slatka i hladna
crvena i više je nema
kupio sam je juče na pijaci
i pijaca sada spava
ova je knjiga budna razbudio se kukavičluk i ne spava
f
o t o
g r a f i j a
v a r š a v e
u
k r u p n o m
p l a n
u
iz nelagodnosti bez razloga dopisana rečenica
i
varšavo
pokajanja
oproštenja
i
iskupljenja
i
varšavo
iskupljenja
preobraženja
i
vaskrsenja
i
varšavo
vaskrsenja
orgazma
i
ekstaze
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
varšava je vatra i voda
9. januar 2025.
27430. dan mog života
sva bića
krenimo svi
u
varšavu
zdravo
džozefina kako si
da li se ti sećaš mene
kao što se ja sećam tebe
ti si živela blizu mene a ja
sam bio uh uh uh. ja sam te
pratio kući držao sam te za
ruku. ti si koristila kišobran
uvek kada je padala kiša
i plakala si toliko mnogo
da te je bilo žalosno
gledati
slušao
bih danima
fec domina
i
bruk bentona i frenki lejna
i luj amstronga i bili holidej i
brendu li i pet buna i ledbelija i
amaliju rodrigez i tomu zdravkovića
i pati smit i džoni keša i doli parton i
kvaku i umu sumak i ginzberga
i
lutam još vitak sa srebrnim lukom
rascvetane trešnje iz zaseda mamim
ali iza gora zavičaj već slutim gde
ću smeh pod jablanovima
samim da sahranim
00:55
ova
soba u kojoj
pišem nalazi se u
maloj ulici koja sa
južne strane ima mali
prolaz pored vode koji
je obrastao suvom
trskom
u ulici ne
poznajem nikoga
i niko ne poznaje mene
možda me je neko video kako
ulazim i izlazim u kuću broj
sedam a ulaziti i izlazit je
isto kaže david
albahari
da li je ulaženje
i izlaženje isto i za
ove ljude u ovoj ulici
u kojoj sad svi
spavaju
kažem mojoj
majci ponekad da
pročita neku knjigu
i u knjigama živi
život kažem
joj
ma dosta mi je života
imaš li ti nešto lepše
kaže mi mama
nešto valovito udaljeno senovito
nešto poput kristalnog sentimenta anđela
poput napolitanki iz rajskih vrtova
poput hronične mladosti
poput tenorskih partija u operama
poput orgazmičkih truba sa tvrđave
poput crkvenih zvona u predelu
poput bestelesnih zagrljaja zatvorenih duša
poput samohodajućih nanula iz kojih šiklja perunika
poput kosmičkog eha koji mi govori volim te
poput vrata u zidu koja vode u unutrašnje proleće
poput one prvi put dodirnute puti
poput cveća u kosi i krvi sa usana
poput ljubičastog želatina u kome se vrti moje telo
nešto poput bleštavila njegovog pokrivenog lica
nešto poput večne velike rasprodaje restlova
nešto kao njegove ruke na mom telu
nešto kao njegov osmeh kojim mi je oprostio život
o. o prepune knjige
o. o. o prepuna nezaustavljiva mama
01:05
još šest sedam sati do jutra
još šest sedam sati pisanja
o kome: kad se vilica izmešta u napućene usne
o čemu: kad se sklapaju oči tražeći slike
kako: kad je noć prekrila sve
kad se neodgonetljivi snovi sanjaju
u ovoj ulici na čijoj je južnoj strani voda i
na čijoj su obali trske u noći u kojoj spavaju
meni nepoznati ljudi za koje sam ja ništa što
ispunjava prazninu u sobama kuće broj 7
spavajte i u ovoj belini hartije
po kojoj kaplje neprestano
nevidljiva kiša suza za
decu koja umiru
od gladi
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
u ovoj sobi neko je ostavio tragove
razglednica zagreba čiodama zakačena za zavesu u
visini kvake - štiti je od prljanja nečijim rukama koja otvaraju vrata
preko kreveta žuti pleteni pokrivač sa plavim
cvetnim motivima - štiti plavo sivi madrac
preko žutog prekivača pleteni pačvork - štiti ga
ispod šporeta lim - štiti braon linoleum
preko zelenog itisona crni najlon - štiti ga od prljavštine unešene spolja
otkriveni deo linoleuma i itisona - zaštićen naslovnom stranicom praktične žene
između prozora krpe koje skupljaju vodu sa vlažnih stakala
ispod česme zakačen za zid karton od kutije
vaflinih kiflica da zaštiti od prskanja vode iz česme
rajber na donjem delu ragastova koji zaptiva vrata - štiti sobu od hladnoće
novine na stolu koje štite stolnjak od raspojasanog ručavanja
novine na podu na koje se ostavljaju prljave cipele
novine na hoklici da se postave nekom ko ulazi sa prljavim cipelama
ipak u sobi najviše prašine i trunja koje niko ne štiti
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
delovi u celini
ne lice nego nos na licu
ne krevet nego uzglavlje
ne knjiga nego stranica. ispodvlačena
ne pesma nego stih. upamćeni
ne stih nego reč. amajlija
ne reč nego slovo. okruglo i puklo
ne slovo nego glas. dečiji
ne glas nego misao. bela
ne misao nego osećaj. tamni
ne osećaj nego intuicija. to jest ti
ne intuicaja nego nespoznatljivo. ipak dakle
ne nespoznatljivo nego svemir. u dvorištu
ne svemir nego zemlja. ljubavnica
ne zemlja nego panonija. panonija konja i mađara
ne vojvodina nego ova soba. metasoba
ne ova soba nego knjiga koju pišem. spavajući
koju otvaram i zatvaram
kojoj se približavam i od koje se udaljujem
koju udišem i koju izdišem
i ne knjiga nego ja i ne ja nego ti crna pletena kapo
protiv vetrova. severa. mornarska. opet ti. ti zauvek
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
kada sam bio u zatvoru
često sam sedeo za vreme posla
u klozetu da bih na miru čitao knjige
najviše sam čitao remboa
nervala i gandija
noću u krevetu pod svetlošću
koja se probijala kroz rešetke čitao
sam zločin i kaznu sublimirajući svoj
zločin trpeljivo noseći svoju kaznu
na gorenjem krevetu
zelenog hajnriha bivajući gladan gustog zelenila
život pčela morisa meterlnika trenirajući ruke da se kreću sporo
kafkinu ameriku napajajući svoju dušu smehom
u tom klozetu u kanti u koju
smo bacali papire jednog dana
našao sam nečiji dnevnik uprljan
od neke žute upotrebe
čiji je to dnevnik bio
čije gluposti i ludosti u njemu
čija opojna nepismenost
nikada nisam saznao
a znao sam da je tu
znao sam da poput nevidljive
zveri u sluzavoj šumi
kruži oko mene
podnoseći svoju kaznu
bio je to dnevnik jedne duše
dnevnik iste te duše u postupku
dnevnik iste te duše u literarnom postupku
dnevnik u kome je
crna kobila projahala bulonjskom šumom
a ne znaš da li je bila divna gojazna
blistava ili alatasta
u kojoj je ferdinad- pjero video večnost
nađosmo opet - kog
pa večnost izgubljenu
to su mora što krenu
sa vatrom sunčevom
u kojoj je gordon pim video belinu bleštavu kao sneg
u kome je gilgameša smrt ugrabila u sjajnoj dvorani njegove palate
u kome je volja za snom obuzela knulpa snažnije od bilo koje druge volje u njegovoj duši
u kome sipi kišica od sitnog žutog cveća po telu hosea arkadija buendija
u kome je kleš potpisao za cbs
u kome je troj u filmu daleko od razuzdane gomile rekao fani robinson budalo
u kome je novalis jednog popodneva zamolio brata da mu nešto odsvira na klaviru i zaspao
u kome se neki pripravnik miloš hrma javalja na službu čehoslovačkoj železnici
u kome su boni parker i klajd berou snimljeni sa četiri kamere i različitom brzinom od kojh
je jedna bila usporena da bi slika bila adekvatna isticanju krvi u završnoj sceni pokolja
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
postoji jedan put u izgradnji
400 kilometara dug negde na polovini je
čuvar asfaltnog puta koji ga svaki dan obilazi
ovde porasla trava
ovde radnik izgubio nož
ovde meštani kradu šljunak
ovde tetrapak ispijenog mleka
ovde burad od katrana
ovde prolivena nafta na travi
tamo veliki ispražnjeni drveni kalemovi
ovde brdo otvrdlog asfalta
tamo ptice nad ostacima doručka
ovde umašćena radnička plava bluza
ovde prazna baraka napuštena ovog jutra i napušteni i ohlađeni jutarnji kreveti
ovde iskidana stranica knjige na kojoj piše
mala devojčica - žena bila je spremna
privukao sam je sebi. sreća je opet bila moja. bogovi
su se smešili. poljubci su postali intezivniji. smestio sam
njenu ručicu na mog mačora i onda zadigao njenu spavaćicu
počeo sam da joj mazim picu. ketrin s pičkom. klića se pojavio i
ja sam ga nežno dodirivao. nanovo i nanovo. na kraju. navukao
sam je. kurac mi je ušao do pola. bilo je veoma tesno. pomerao sam
napred nazad. onda gurnuo. ostatak kurca je kliznuo unutra. bilo je slavno
čvrsto mi ga je stegnula. pokrenuo sam se a stisak nije popuštao. pokušao
sam da se kontrolišem. prestao sam da ubadam i čekao sam da se ohladim
poljubio sam je. ljubeći joj usne odvojeno. sisajući gornju usnu opazio sam kako
joj je kosa široko razbacana po jastuku. onda sam odustao od pokušaja da je
zadovoljim i jednostavno je karao. opako sam je cepao. ličilo je na ubistvo
nije me bilo briga. moj kurac je izludeo. sva ta kosa. njeno mlado i divno
lice bilo je to kao silovanje device marije. svršio sam. svršavao sam
u njoj. u agoniji. osećajući kako moja sperma puni njeno telo
bila je bespomoćna i ja sam svršavao do njene
najskrivenije srži tela i duše. svršavao
do besvesti
onde saobraćajni znaci u gomili
tamo u praznoj baraci zaostali radnik drka do penušastog šlaga samoće
tamo izrovana i izgorela trava od zvezde koja je ove noći pala na asfaltni put
i
ljubim te
varšavo ti
si slava
noći
te
noći
28-29
decembra
1983
i
ljubim te
varšavo ti si
usne pevanja
i usmine
podavanja
i
ljubim te
varšavo ljubim
odan sam ti oduvek
i zauvek. pevajmo i
neodustajmo
varšavo
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
varšava je ime jedne pičke i varšava u svakoj pički
8. januar 2025.
27429. dan mog života
sva bića
krenimo svi
u
varšavu
23:52
bilo
bi ugodno
bolnica. autobus
škola
kad
tap
tap
malo
srebrno govno
ovenčano slavom
i tugom
23:55
pet minuta
do ponoći
tuga je moja
bašta. treba
putovati do
jutra
da. o da
ideš li
sa mnom
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
teglim
se dobro
mi dođe
kako
izgledaš ti
da li se zasmeješ
kad podignem prst
da li su sublimna ili oranžada
ili
da nisi sad negde nasmejana
bogata i rasejana gde
smeh vri
ti. o ti
participarajuće
devičanstvo
noći
upalio sam radio
budžet za vojsku i kod jednih i
kod drugih dostigao rekordnu sumu
sumu čega
sumu neto težine paunovog perja
sumu tvog i mog straha
sumu rashodovanih pantljičara u mozgu
sumu plastificiranog netrulećeg užasa
sumu nezaobilaznih bizonovih jaja
sumu zakonskog čaja za dobru omladinu
sumu dijagnostizirajuće labudove pesme
sumu tvog i mog zagrljaja
hoćeš li
00:05
opet
kratka pauza
češljao sam zube
danima ostavljene
u neredu
ne znam
šta da pišem
ali to mi je kao
muzika kao
mantra
nemoći
i dok oblikujemo i dok oblikujemo
jedino i slavimo svoje nemoći
nemoć da dosegnemo boga
nemoć da prevladamo smrt
nemoć da ishranimo sopstvenu decu
nemoć da sve vidimo kao život
život običnih cipela
i zato pišem o njima kao da su
one obuća u kojima nova jevanđelja
gluvare u krugu prostodušnosti
devojačkih danijelovih oporuka
čovek koji
nema ni bogatstva
ni imena ni obrazovanja
ni ugleda niti ičega što
uvećava moć i slavu kada
umire onima koje voli
ostavlja nadnaravno
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
o prljave cipele
o šnir na prljavim cipelama iza vrata
o blato na đonovima prljavih cipela iza vrata
o ipak sjaj na prljavim cipelama iza vrata
o pokidani konci na prljavim cipelama iza vrata
o izlizani đon na prljavim cipelama iza vrata
o požuteli jezik prljavih cipela iza vrata
o iskidani jezik prljavih cipela iza vrata
o novine iza prljavih cipela iza vrata
o zeleni etison ispod novina na kojima su prljave cipele iza vrata
o da li vi čujete šta je iza prljave cipele iza vrata
o ugaženi ulošci u prljavim cipelama iza vrata
o prašina po novinama na kojima su prljave cipele iza vrata
o kapi blata na prljavim cipelama iza vrata
o mačije govno ugaženo prljavim cipelama iza vrata
o šare na đonu prljavih cipela iza vrata
o kamenčić u šarama na đonu prljavih cipela iza vrata
o čije su to pre mene bile prljave cipele iza vrata
o da li sam vas nekada uvredio prljave cipele iza vrata
o volim te leva prljavo cipelo iza vrata
o volim te desna prljavo cipelo iza vrata
o volim vas vrata iza kojih su moje prljave cipele
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
umor
poradovao sam
se pre jutra
glagoli
perje u jastuku
voleo bih
da energiju u ovoj
pesmi
energiju u ovoj
priči
u ovom
romanu
šklovskog
u ovoj strasti ulice
u ovoj violentnosti koja nije pesma
i nije roman i nije priča naših očeva
i nije strast šankova uspavanodobrih
i nije... ne nastavljam nego kažem
ovo je varšava
sofija
jokohama
amsterdam
jokohama
amsterdam
voleo bih da
nosu moji predaka
dok čitaš varšavu
dapače dapače
da strpljivo ulaziš u nju
i nežno kao u ženi
narasteš u nos
svih noseva
obrgrljen i ljubljen
u varšavitoj
varšavitoj
varšavi
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
varšavo žena i devojaka
ti si im stid i strast
varšavo mamiš kao bartolemeova žlezda
muškarci ulaze u tebe ko vojnici
a porobiš ih svojim mirisima
varšavo mesečno krvariš dok
ne zatrudniš iako si stalno
puna guste sperme sa ulica
varšavo nežna kao dečije ruke
topla kao voda iz dubine zemlje
crvena kao vrhovi planina
varšavo suza i običaja
varšavo tekućina i oblutaka
varšavo zaludnih pomamnih kurčeva
varšavo bluza svinga i tanga
varšavo roka kalipsa i valcera
varšavo bibapa regea i marševa
varšavo vlage i podatne snage
požutelih gaćica i jakih sekreta
uprljane božijom prljavštinom
varšavo snažnih grčeva
podignutih nogu u nebesima
iskrivljenog lica u zanosima
varšavo lutam još vitak sa šapatom
strasnim i otresem članke smehom
prelivene ali polako tragom svojim
slutum tišina će stići kad sve ovo
svene i mene i mene
varšavo razumeš li te mene
00:40
uskovitlalo se more
natmurilo more i ja kao
šampion sveta na prvenstvu
moje sobe u mojoj sobi u
kući broj sedam
odoh
u želim da te otpratim kući
u toliko puno ljubavi
u nek svi vetrovi duvaju
u ja sam spreman
u i ja ću jednog dana postati neko
u nije li to sramota
u otići na reku
u ja hodam
u je je je
kotrlajućeg fec domina
slatka mala šesnaestogodišnjakinja
nema posebnog mesta da se ode
mejbilen
džoni džoni
johny be good
roken rol muzika
rođenog pape čaka berija
to je sve u redu mama
zatvorski rok
plave antilopske cipele
hotel slomljenih srca
ja levo ti desno ona je otišla
nadulog kralja elvisa
velika vatrena muda
pobuna u gimnaziji
budale kao ja
najotkačenijeg mačora džeri li luisa
trinaest žena a smo jedan čovek u gradu
doviđenja aligatore
40 šoljica kafe
bili halija
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
i
prljave
cipele iza
vrata su
moj
autoportret
i
varšava
je ime jedne
pičke baš ko i
sofija jokohama
amsterdam ko i još
desetak drugih
gradova po
kojima su
moje
prijateljice
u jednoj šali
nazvale
svoje
pičke
i
pička
je pesma
koja rađa
boga
i
rani
rokenerol ko
muzika mog
dečaštva mi je
emocionalno
najbliža
i
crnjanski
ko melodija
koja se provlači
kroz celu
varšavu
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
varšava je sve i ništa
7. januar 2024.
27428. dan mog života
sva bića
krenimo svi
u
varšavu
čitao
sam knjige i
u njima sve piše
sve je objašnjivo
osim ljubavi
i gladi
ipak
ipak ipak
med i sapun
cveće i žan žene
jedrilice šarene košulje
kalifornija ipak je čovek
samo voda ipak on
ljubi svačije
oči
ne
interesuju
nas istine naših
muževa i očeva
mi hoćemo samo
život kažu irske
žene
i
mašina
mi se kvari
to je kao kad na
otvorenom koncertu
padne kiša. džon lenon
znakovi pored puta. ako
mi se mašina pokvari on
neće nikada pročitati
ovu knjigu. a joko. a ono
znaš ono kiša pala iz
vedra neba. vudstok. pa
ono jebanje u travi. svi
smo se klizali po blatu i
svi smo bili naduvani
kad se pojavio
gitarski bog
sve je
bilo kao
nekada
u
španiji
ja sam
samo gledao film
ipak sam ja samo jugos
ali kao svaki jugos
volim iluziju
satima
gledam filmove
i kao svaki j. mnogo
stvari znam
šta sada radi handke
koji po redu sada snima
film leonardo da vinči
šta
sada radi
niko
tom gotovac
ili
platon
ili
kušnje
dostojan
abelar
šta sada
radi onaj
koji je napisao
da je odmah pisao
protiv države čim
ga je devojka
ostavila
(sine piši
tako da iz tvojih
pesama raste trava
porađaj travu i ruši svaku
državu reče mi onaj isti
glas koji je rekao sve
je objašnjivo osim
ljubavi i gladi)
a borhes
ima u tom borhesu
dobrote kao u slepilu
on mora da je slep
23:25
ovih nedelju
dana u ovoj sobi
grejem se crvenim
šapurikama u belom
šporetu. kako se šapurike
kažu na engleskom. kako
se beli šporet kaže na
nemačkom. kako se
lepo kaže na
srpskom
jeziku
crvene šapurike
brzo izgore u crvenoj
vatri. sada sam stavio i
drvo da ne ustajem često
jer mi se čini da varšava
diše. tebi semjuele
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
zastao
sam mislio sam
i podrhtavao kao trska
pisao bih o svemu ali šta
je ono o čemu bi trebalo
ako napišem sloboda
napisao sam sve. ako
napišem nežnost
isto je
čime čime
da kažem sve
biblijom
hlebom
starim sekvojama
rokenrolom lu rida
sedefastom drškom bodeža
lepoticom i čudovištom
savremenim mizonizmima
šizofrenijom
hemijskom svadbom
ekhartovim ja sam bog
sa 420 menstruacija
jednom od istina ili jedinom
nesuprostavljanjem zlu
građanskom neposlušnošću
gnosticma ili tertulijanom
oblacima koji zakrile mesec
snegom ili suncem koji ga topi
vrapcima koji kljucaju zidove od naboja
plavookom devojčicom nike
krilima rode kojima se prekrije nebo
crvenim šapurikama ili sivim pepelom šapurika
sve je
jedno i
sve je isto
u svakom
jutru
kaže
nam
neko
šta rade oni
koji sada umiru
danas je sveto profano
duhovno obično
sloboda novo ropstvo
to je to
to je sve
molim jedan
sladoled od vanilije
molim jedan sladoled
od juče i tri kugle novog
ropstva sa lešnikom
to je to. to
je sve
svaka grubost je prava smrt za mene
i tako kvakice
na ormarčiču
ti čitaš svetački spis
religiju života i gluposti
(i gluposti druže i gluposti)
gledaš i oči džona dana
u crvenu ružu
silesijusa
---------------------------------------
---------------------------------------
---------------------------------------
mašina mi se
stalno kvari. opsovao
sam njenu vlasnicu. ispada
mi traka kad dignem polugu da
otkucam veliko slovo. od sada
kucam sve malim slovima bez
navodnika i znakova
pitanja
o
pravopisu
huljo bestidna
večni lopove
živih
snaga
sa tobom
ne bih završio
ovu knjigu dobre
volje i strasti. strasti
da se pokuša i
proba
jedan
probo... pa šta
samo se vratio u
tople gaće. tople
gaće u topla
govna
detinjstva
stavio sam
drvo uskoro će
ponoć. pišao sam
roditeljski zanatlijski
i strasno kao u
ovoj pesmi
živim ko anđeo
zanatlijskih ruku
sedeći uz kriglu
u dimu cigara
vrat i trbuh
mi se
svijaju
u
luku
pod
vazduhom
punim
nestvarnih
jedara
kao vreli
izmet iz golubinjaka
hiljadu maštanja mene
slatko peče. srce mi je
nežna kora u biljaka
krvavih od zlatnog
polena što teče
kad brižno
pogledam snove i
proširim trbuh s tridesetak
krigli tad me java potera da
sabran i potrebu smirim
pitom kao
gospod kedara
i trava ja premokrim
nebo dok svi suncokreti
šalju pozdrav mlazu
što visoko leti
da li
je umro
rembo
i
čitam
i prekucavam
varšavu iz knjige
za autobogografiju
a uveče je čitam
iz rukopisa koji
je siroviji od
jezika
u
varšavi
i
sećam
se skoro svega
pogotovo uzbuđenja
samom tom noći u kojoj
se rađala jedna pesma
ko knjiga ko što se
jedne noći rađa
dete ko
bog
i
ne
interesuju
nas istine naših
muževa i očeva
mi hoćemo samo
život kažu irske
žene
i
kad
se pojavio
gitarski bog
sve je bilo
kao nekada
u španiji
i
šta
i
sada
radi
tom
gotovac
i
ko i u
23 godini
i sad sam
se pitao
čime da
kažem
sve
i
opet
su me reči
nebeske srne
reči samog boga
svaka grubost je
prava smrt za
mene dirnule
do bola
i
za kraj
današnjeg dana
u autobogografiji
artur rembo
pitom kao
gospod kedara
i trava ja premokrim
nebo dok svi suncokreti
šalju pozdrav mlazu
što visoko leti
i
živ
je živ
rembo
živa
je
živa
varšava
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
varšava
6. januar 2025.
27427. dan mog života
posle moje
prve knjige ja sam ti je on
koju sam pisao jednu godinu svakog
dana od proleća 1981 do proleća 1982
a knjigu je 1984 objavila izdavačka kuća
matice srpske sledila je druga knjiga koju
sam napisao za jednu noć 28 i 29
decembra 1983 a objavljena je
1986 u ediciji aut lazarova