AUTOBOGOGRAFIJA

2021-2031 ili do moje smrti
24/7/365

autobogografija su oboženja autobiografijom

autobogografija je autobogografija boga i bog autobogografije

autobogografija je oboženje pevanjem stvaranjem hodanjem 

autobogografija je oboženje ljubavlju slobodom istinom

autobogografija je nadahnuće svakom biću da napiše svoju autobiografiju

 

    Ti
    si

    419006

    pupoljak

    ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje je pobuna mladosti rečenice ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje

    21. januar 2024.

    27442. dan mog života

     

     

    ti i ja

    krenimo

    u

    ne, ne

    verujem

    da se ova

    rečenica

    ne čuje

     

     

    19 11 1972

    nasmešeno strpljivi je

    danas pričao o srpskoj crnji

    o smrdljivom kanalu izvan sela

    gde je lovio žabe kao malo dete

    (nasmešeno strpljivi ima šezdeset

    godina. ovde je zbog krađe nafte). posle

    njegove priče ja sam celo popodne i lutao

    po banatskim pustarama. osetio sam miris

    osušenih trava i miris prljavog kanala. zatvor

    je kao taj prljavi kanal. neki dečaci pecaju

    ribu u njemu. čuvar nam kaže pobedili

    smo grke sa jedan nula. ovde će mi

    istruliti kosti. kaže danas manjkavi

    gol je dao kule aćimović sa

    trideset metara

    kaže čuvar

     

     

    20 11 1972

    kada budem hteo

    da kažem bilo šta što

    me boli samo ću reći

    crvene krave vole

    ljubičasto nebo

     

     

    21 11 1972

    još kupusa i još

    kupusa i još kupusa

    skoro da bih mogao da

    kažem kupus je kupus je kupus

    računajući po kupusu ili se ovde jede

    samo kupus ili ovde ima mnogo zatvorenih

    proveriću na licu mesta. pušim naslonjen

    na zid. radujem se što se radujem

    dok pušim stojeći naslonjen

    na zid

    ____

     

    kriv sam bio i ostao

    ali ja sam mnogo više kriv

    nego što sam bio osuđen. zato

    i pišem. da bih vrištao. da bih jednog

    dana vrištao. dotle ja bih da pevam. jer ako

    ne zbog muzike zbog čega sam bio u zatvoru

    a bio sam. zbog muzike. muzika je vreme a šta

    je vreme nego zatvor. u mome slučaju reč je o

    nekim kraćim muzičkim formama. nekom 

    interludiju možda. sa klarinetom violama 

    i timpanima možda. ili nekom bluzu

    bez instrumenata samo

    pevanom

    _____

     

     

    22 11 1972

    iz karantina otišli

    šetać korzoa i baš

    me briga ćale će. na

    momenat me obuzima

    jaka sreća. jedna karika

    zatvorskih lanaca je od

    rovitog pečenog jajeta

    ostale karike mogu sebi

    same staviti prst

    odnazad. lično

    same sebi

    _____

     

    zatvor je

    pogodno mesto za

    članove političkih organizacija

    zajedno su. osećaju se kao kod

    svoje kuće. gotovo kao na studijama

    svoju krivicu pravdaju svojim idejama

    i žrtvama. krivicu ne osećaju a

    ona je najteži deo

    kazne

    _____

     

     

    četvrtak posle srede

    gledam nebo kroz prozor

    sa rešetkama. na nebu se

    prikazuju dobri filmovi. uglavnom

    melodrame. dobar repertoar. i

    uopšte u zatvoru sam

     

     

    petak i posle srede i posle četvrtka

    boli me koleno. ipak je dostojanstvenije

    sedeti u zatvoru nego juriti za fudbalom. ali,

    igranje fudbala je lepše od sedenja u zatvoru

    a pogotovo miris pokošenog zelenog terena a

    pogotovo čisti dresovi i izglancane kopačke. pa

    dugački pasovi kao na dlanu. pa štopovanje

    i slobodni udarci. pa tuširanje posle

    utakmice. i limunada. i velike

    količine limunade. i velike

    količine mladosti

    _____

     

    tri dana

    pre odlaska u

    zatvor na tvrdom fudbalskom

    igralištu fk fruškogorac pukao mi

    je meniskus. bez treninga koleno nije

    izdržalo slalom i meniskus je otišao

    sutradan je noga natekla i jako bolela

    uveče je došao mirković da je pogleda

    jako je savio koleno i ja sam vrisnuo

    mirković je rekao puko ti je meniskus

    kroz tri dana je trebalo da se

    javim na izdržavanje

    kazne

    ______

     

     

    subota

    ovde u karantinu

    mi smo kao vezani bikovi

    iscrpljeni od trzaja konopaca

    polako saginjemo glavu. biće 

    i ovde valjda sveže trave. i

    neće nam valjda odseći

    muda

    ______

     

    kada sam

    došao kući posle

    presude jako su me zabolela

    muda. morao sam da ih držim

    rukama. skupio sam se oko punih

    šaka i pokušavao da ublažim bolove

    kao da je neko hteo da mi kaže

    sad ćemo videti imaš

    li ti muda

    ______

     

     

    nedelja

    ćelavi odlazimo na

    umivanje nedelja je. božiji

    dan. ćelavi smo i krivi a ipak

    se umivamo. osećam leđa kako

    vise na meni. nosim ih nogama

    koje malo hodaju. prvi put imao

    posetu. bio mi brat. zaista

     

    crvene krave vole ljubičasto nebo

    ______

     

    izašao iz karantina

    premešten u prvu zgradu

    kad sam ušao u sobu uplašio sam

    se na smrt. ljudi kao đavoli. zaista zaista

    crvene krave vole ljubičasto nebo u sobi je

    bilo mnogo ljudi. preko stotinu. soba je niska

    i dugačka. kad je pogledaš sa jednog kraja na 

    drugom kao da polegne po glavama robijaša

    sa obe strane sobe su kreveti. dva po dva i

    dva na dva. možda sam u ovoj sobi

    danas nestao zauvek

    ______

     

     

    28 11 1972

    u zatvoru

    kada bi eksere

    posadio ekseri bi izrasli

    eto kako je u zatvoru. plodno

    je ali samo za eksere. ali u

    zatvoru ni ekserima nije

    stalo da budu ekseri

     

     

    29 11 1972

    državni praznik

    ne radi se i ne robijamo

    dobili smo po kolač i čašu vina

    život je neobično humana stvar

    zatvor nije zatvor nego institucija

    ne robijamo nego se humaniziramo

    čitam u novima pesnik vlatko pavletić

    osuđen na godinu i po strogog

    humaniziranja. živeli. kolač

    stavim u džep za posle

    koje posle miroslave

    _____

     

    zatvor

    je ograđen

    zidovima a 

    leži na osudi

    i

    zaboravu

     

    zatvor

    je ograđen

    zidovima a 

    leži na osudi

    i

    zaboravu

    _____

     

     

    1 12 1972

    navikao sam

    se već na ovu sobu

    ima nas u njoj stotinu

    robijaši me više ne plaše

    suviše liče na komšije i rođake

    a dosadni su kao službenici

    jedino što užasava to je

    vreme. počeo sam da

    ga osećam. pritiska

    mi oči. volim ga

    i plašim ga

    se

     

     

    3 12 1972

    rože bontam star 36 godina

    prvi je giljotiniran u 5 časova i 13 minuta

    sedam minuta kasnije pogubljen je i 39-godišnji

    klod bife. obojica su odbili ponuđenu čašicu ruma i

    cigaretu i prema kazivanju njihovog advokata hrabro

    stali pred gubilište. bontam je ćutao jer je sve rekao u

    toku procesa a bife je izraziо želju da bude poslednji

    giljotirani u francuskoj... a sin čuvara zatvora u sing

    singu koji je prisustvovao mnogim pogubljenjima

    postao je i sam kriminalac koji je osuđen na smrt

    nebo je plavo. ne reći ništa osim onog što se

    može reći kaže vitgenštajn. prvi beli

    pevač rokenrola

     

     

    4 12 1972

    danas mi je rođendan

    prvi u zatvoru. imam 23 godine

    gledam da li je nebo zaista ljubičasto

    iz prašnjavog džepa vadim mrvice

    juče pojedenog kolača

     

     

    8 12 1972

    nedorasli zlatni orao

    iz iskustva će saznati da

    su neke životinje tabu. kao

    recimo za njega bodljikavo prase

    žilavi nemac hans (krao po grobljima

    u dalmaciji) veseli se po sobi i sve

    zadirkuje i viče ja sam šumadinac

    i ne jebem nikog. nikog osim

    svoju majku

     

     

    9 12 1972

    posle posla

    a pre brojanja pušimo

    u maloj prostoriji za umivanje

    dvadesetak pušača u gustim dimovima

    ispuše svoj robijaški jad. ostali na dugačkim

    klupama u spavaoni čekaju brojanje. kazna

    im sklapa oči i oni oslanjajući se na ruke

    već sanjaju pravednije snove

    _____

     

    hrana je u

    zatvoru takav

    izvor zadovoljstva

    da i nije čudo što su se

    mnogi od nas pretvorili u

    svinje. koje su svaki

    trenutak koristile da

    odu u san

    ______

     

     

    11 12 1972

    mnogo zatvorskih

    košulja visi okomito

    zakačene drvenim štipaljkama

    za razapete konopce. mnogo

    zatvorskih košulja na vetrovitom

    danu. mnogo košulja znači mnogo

    zatvorenika. to je bar logično

    sve je ostalo kazna

     

     

    utorak

    guram raketu

    prepunu felni. ja sam

    felgaš iz preseraja. radim

    baš u felgaškom. buljim u

    pljuvačku. pljunem pa

    buljim. lepota je

    opšte dobro

     

     

    i

     

     

    crvene

    krave vole

    ljubičasto nebo

    to je moj bluz

    života

     

     

    i

     

     

    kriv sam

    bio i ostao ali ja

    sam mnogo više kriv

    nego što sam bio osuđen

    zato i pišem. da bih vrištao

    da bih jednog dana vrištao

    i evo ja vrištim ovog dana

    21. januara 2025 kad

    počinje novi početak

    čoveka koji više

    ne vrišti nego

    samo ljubi

     

     

    i

     

     

    velike

    količine mladosti

    su u svakoj mojoj

    reči koje su slava

    mladosti boga

     

     

    i

     

     

    puko

    ti je meniskus

    je i dalje živ iako

    mi je koleno sve

    ranjivije ali i slava

    kod ranjenog

    kolena

     

     

    i

     

     

    sad ćemo

    videti imaš li ti muda

    me je nadahnulo da budem

    i pesma i umetnost i hodanje

    sva od muda boga jer to i jesu

    muda i svih i svačijih pa i 

    mojih muda

     

     

    i

     

     

    evo me jer i

    sad sam ponosan na

    tog robijaša 9094 koji je

    video mnogo zatvorskih

    košulja na vetrovitom

    danu

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje

    20. januar 2025.

    27441. dan mog života

     

     

    ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje

    sam pisao 1986 godine a štampana je 1987 u

    književnoj zajednici novog sada kod milorada grujića 

    koji me je 1985 zamolio da za njega napišem roman

     

     

    i

     

     

    1986

    sam se

    preselio u beograd

    i odmah sam počeo da

    pišem roman. uvek me je u

    pisanju zanimalo stvaranje pa

    sam počeo da stvaram ali nije išlo

    mučio sam se četiri meseca svakog

    dana ali sve ono što bih započeo sa

    oduševljenjem je prestajalo čim bih ga

    napisao. u međuvremenu sam se preselio

    na zemunski kej i tu odlučio da pišem o

    onome što me čini i što najbolje znam

    odlučio sam se da pišem o zatvoru

    u kome sam boravio upravo zbog

    pisanja od 9. novembra 1972 do

    9. avgusta 1973 i tada je

    sve krenulo samo

    od sebe

     

     

    i

     

     

    bilo mi

    je pevati o

    zatvoru posle

    13 godina jer sam 

    se svega toga ne samo

    sećao nego sam taj život

    u zatvoru živeo u meni 

    i preobražavao

    ga u raj

     

     

    i

     

     

    raj je

    odanost

    bogu

     

     

    i

     

     

    život

    je izdajstvo

    boga

     

     

    i

     

     

    ljubav

    je iskupljenje

    života

     

     

    i

     

     

    bog

    je podavanje

    ljubavi

     

     

    i

     

     

    ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje

    je ljubav koja se podaje bogu oslobađajući sve

    zatvorene u zatvorima da baš oni oslobode i sve

    one koji su svojim malim krivicama oterali

     

    lude ljubavi božije radi u pobunu

     

    lude ljubavi božije radi u jurodive

     

    lude ljubavi božije radi u božiju kopilad

     

    lude ljubavi božije radi u popravne domove

     

    lude ljubavi božije radi u zatvore

     

    lude ljubavi božije radi u ludnice

     

    lude ljubavi božije radi u bolnice

     

     

    i

     

     

    ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje

    je sve ono što je milorad grujić od mene očekivao

    a samo milorad grujić može da posvedoči telegram

    oduševljenja koje mi je poslao odmah dan pošto

    sam mu poslao rukopis ne, ne verujem

    da se ova rečenica ne čuje

     

     

    i

     

     

    ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje

    je kad prelomiš i samo kreneš u nepoznato

     

     

    i

     

     

    ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje

    je kad prihvatiš ne samo da si vatra u sebi nego

    da si i sam vatra a više od vatre i sam žar a u

    žaru iskra u kojoj je reč

    ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje

     

     

    i

     

     

    ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje

    je  najobičnija odanost najodanijih koji su i sad

    odani svakoj reči koja vrišti ne, ne verujem

    da se ne čujem

     

     

    i

     

     

    ne, ja ne verujem da ne ljubim

     

    ne, ja ne verujem da ne oslobađam

     

    ne, ja ne verujem da ne istinujem

     

    jer ja sam ljubav sloboda istina knjige

    ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje

     

     

    i

     

     

    ja rečenica

    ne, ne verujem da

    se ova rečenica ne čuje

    verujem da se čujem i da sam

    ljubljena iako sam samo jedna

    zatvorska rečenica. rečenica koja

    oslobađa svako i sva bića od svakog

    nasilja ubijanja zatvora. od svakog

    i svačijeg proganjanja

     

     

    i

     

     

    ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje

    je poruka čuvaj me a ti ti ko god da si ti sebe ne

    čuvaj jer ja te čuvam negujem i ljubim

     

     

    i

     

     

    ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje

    čine četiri poglavlja

     

    zatvor

     

    izlazak

     

    šta je bilo kasnije

     

    sreća na biciklu

     

    glavni tok knjige

    je prošaran komentarima

    i flešbekovima i oni su ovde

    napisani svetlijom bojom

     

     

    i

     

     

    ti i ja

    krenimo

    u

    ne, ne

    verujem

    da se ova

    rečenica

    ne čuje

     

     

    miroslav mandić

     

    ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje

     

    ovu knjigu posvećujem životinjama i biljkama

     

     

    zatvor

     

     

    9 11 1972

    zidina

    debela i visoka

    uredno zidana čvrsto zidana

    zidana za vekove. čisto dvorište zazjapi

    pred mojim očima. nekoliko zatvorenika gleda u mene

    dvorište je prepuno cveća. sunce je. boli me koleno. ponašam

    se normalno - sve mi je nepoznato. ipak sve liči na zatvor. večeras

    dejv brubek svira na beogradskom njuportu. juče zvezda pobedila

    valensiju jedan nula. piše danas u novinama. čitao sam ih dok sam

    putovao u sremsku mitrovicu u zatvor. crvena zvezda je igrala

    u sastavu olja petrović 8 krivokuća 7 bogićević 7 pavlović 7

    dojčinovski 7 aćimović 8 novković 9 janković 8 karasi 7

    lazarević 7 džajić 8. ipak u zatvoru sve liči na

    zatvor. priznajem uplašio sam se do

    poništenja. priznajem nisam

    se uplašio cveća

    ______

     

    prva stvar posle strašnog u zatvoru bila je još strašnija: u zatvoru nije strašno

    sve je bilo užasno obično. i ljudi i njihova usta. i ljudi i njihova tuga i njihova zatvorska

    odela. i zatvorska odela su imala nogavice i rukave i dugmad i džepove. iznenađenja nije

    bilo: zatvor me je iznenadio. zatvorsko dvorište je bilo čisto i prepuno travnjaka i ruža

    i prepuno novembarskog sunca. bilo je razloga da se osećam srećan

    ______

     

     

    10 11 1972 petak

    ošišan sam. savremeni domaći robijaš. ćelija je mala pa glava sama ide na gore. zajedno

    sam u sobi sa manjkavim i nasmešeno strpljivim. i danas drhtim od jučerašnjeg straha...

    ______

     

    dok sam oblačio zatvorsko odelo još je sve bilo obično. prolazio sam kroz proceduru. još se

    nisam plašio - samo sam gledao. konačno: pravi zatvor. preda mnom su bili robijaši za koje

    sam i ja bio robijaš. gledao sam ih i pitao se: zašto je on tu. a on. a on. a on. a on. a on, a on

    a on. a on. a on. a on. a on. a on. a on. a on. a on. a on. a on. a on. odzvanjalo mi je u ušima

    pola sata posle dolaska u karantinsku ćeliju posetio me je - da vidi novog - krupni ćelavi

    robijaš (stoprocentni traktor domaće proizvodnje). on je bio osuđen za pljačku i pokušaj

    ubistva. moja mala kazna zbog pisanja vređala ga je i ja sam za njega bio budala. ipak

    moje mu je prezime govorilo da sam njegov i s ponosom me je upitao:

    burazeru da li si srbin

    nisam

    pa jesi li šokac

    nisam

    pa jesi li mađar

    nisam

    pa šta si onda boga mu jebem

    rekao sam da se bavim pisanjem i da je zato meni svejedno ko sam. trudio

    sam se da budem pažljiv jer sam se bojao da ga ne isprovociram. ipak je rekao:

    burazeru moj nemoj ti ništa da brineš. ja ću tebe ovde naučiti da budeš srbin. preplašio

    sam se jer me je i malo pre na prijemnom službenik zatvora čuvši da sam nacionalno

    neopredeljen vičući upozorio:šta hoćete vi studenti. zar mislite da ćemo dozvoliti da radite

    šta hoćete. bolje bi tebi bilo da budeš srbin što verovatno i jesi i da budeš čovek kao i svi

    ljudi. ali ja sam već naučio da se čovek ne može biti ako se bude kao i svi ostali ljudi

    preplašio sam se i pomislio da nisam došao u zatvor nego u osinje gnezdo srpstva

    _____

     

     

    11 11 1972 subota

    danas sam gledao kroz prozor

    ispunio sam se ponosom kada sam video

    u kako sam monumentalan zatvor došao. konačno

    sam neko i nešto. zaista dobar zatvor. čak su mi se i rešetke

    svidele. vidim - čuvaju me. zaista dobar zatvor. ja sam u njemu

    nevažan primećujem. ali ja ću posmatrati nevažno. sve ono dirljivo

    usamljeno. posmatraću cigle a ne stražarnice. posmatraću

    kako nasmešeno strpljivi evo već dva sata

    trlja šipku od kreveta

     

     

    12 11 1972

    stoprocentni traktor domaće proizvodnje koji me je prvog dana uplašio svojom agresivnošću

     obična je magarčina. bio sam ga se uplašio jer nisam dovoljno gledao u nebo. ali odavde se

    ne vidi skoro ni jedno nebo. mada mi se čini da je i ovde nebo: nebo. ali videću. ima dana

     

     

    13 11 1972 ponedeljak

    kroz prozor gledam zatvorenike. mi karantinci još smo mladi kupus

    a oni su velike glavice koje dve po dve odlaze i dolaze s posla. uostalom

    ponedeljak je. uostalom njihova je kolona nepregledna

    ______

     

    u zatvoru sam se zvao 9094

    deset hiljada zatvorenih ljudi. ja sam

    jedan od njih. ako treba nekome da pripadnem

    onda se ipak odlučujem za ovaj kažnjeni i zatvoreni narod

    ______

     

     

    14 11 1972

    stružemo kupus. mećemo ga. u velike kace

    gazimo ga. pušimo. ispovedamo se lažima. znači

    treba robijati. znači ne samo preći na drugu obalu

    nego i trajati celom sporom dužinom. i čitati stare

    novine. sporost je lepa kao i brzina. stružemo

    kupus. hladnoća se zavlači pod nokte

    gazimo ga i pušimo i ispovedamo

    se lažima. pušimo cigare i

    vreme. možda je sporost

    lepa kao i brzina

     

     

    15 11 1972

    kod psihologa

    kao u razgovoru sa konjem. on ne

    shvata da sam ja magarac. i ne shvata da

    je on konj. i ja ne shvatam da je on konj. i mi

    ržemo i njačemo i glumimo ljude. jedino što nam

    je zajedničko to je pušenje. sve ostalo među nama

    je ostalo. negde se zaturilo i ostalo. a najviše cveće a

    on me ne pita za cveće. a ja nemam o čemu drugom

    da govorim osim o cveću. kad će veče. da sanjam moj

    zluradi mozak kako posmatra moju oholost kako

    se tetura od preciznih krošea. direktnih

    direkata. zavučenih aperkata i

    konjski jakih pleksusa

     

     

    16 11 1972 četvrtak

    ceo dan sam posmatrao moje cipele

    odmeravao im kaznu. ne mogu da odgonetnem

    na koliko godina su one kažnjene. niti za koju vrstu

    prestupa odgovaraju. čini mi se da su bez razloga osuđene

    ali možda se pretvaraju. ko zna. danas je došlo takvo vreme

    vreme isto kao i svako drugo vreme. lepo za početak. ovde neće

    biti lako i zato stavljam ruke na iskrzane šnireve pa šakama

    pritisnem noge u prljavim cipelama. u cipelama

    se nalazi duša. moja zatvorska i

    slobodna duša

     

     

    17 11 1972 petak

    kako se magacionira vreme

    robijašima. ako si u vremenu kriv si

    jer biti toliko mali u tako velikom vremenu šta

    je drugo nego biti krivac. manjkavi i nasmešeno

    strpljivi primećuju da pišem svaki dan. pitaju me šta

    pišem. ja kažem božije gluposti. stoprocentnom

    traktoru domaće proizvodnje nisam više interesantan

    to je dobro. sad ću moći na miru da se bacim

    na izučavanje uglova

     

     

    18 11 1972 subota

    na zidu u dvorištu

    sam video urezano ime

    druga iz detinjstva. voleo bih da

    zna da sam i ja ovde. gde bih drugde

    bio. kažu da su i pustinje poskupele. kažu

    da se za novac i dobrota guziči na svakom ćošku

    gledam dva turčina. brojim za koje vreme odu tamo

    i za koje se vreme vrate ovamo. brzo hodaju i ja brojim

    brzo. izbrojim 29 ili 30 ili 31. hodaju gotovo nepogrešivo

    što bi značilo da robijaju bez greške. kažu ako

    trepneš trepnuo si. ako ne trepneš nisi

    trepnuo kažu. ne bi trebalo biti

    dvojbe. barem oko toga. čini

    mi se da manjkavi

    plače

     

     

    i

     

    samo mi

    je biti dostojan

    zatvora i zatvorskog

    bluza ne, ne verujem

    da se ove rečenica

    ne čuje

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    odkuda po ciglama zelena mahovina

    18. januar 2025.

    27439. dan mog života

     

     

    juče

    sam završio

    sa čitanjem i

    pevanjem

    varšave

     

     

    i

     

     

    varšavo

    hvala ti što

    postojiš

     

     

    i

     

     

    dvadeset

    godina posle

    varšave sam napisao

    varšavu 2 u toku dana i

    to uz pomoć nekoliko

    mladih prijatelja i ona

    za sada ostaje

    u rukopisu

     

     

    i

     

     

    varšavo

    dok te danas

    ne proglasim tek

    rođenim živim

    bićem pevaću

    ti o tebi

     

     

    i

     

     

    varšavo

    pevaću te sa

    onim švungom koji 

    mi je na početku te 

    noći nedostajao pa sam

    morao da ustanem sa

    hoklice i proteglim se

    od očaja i tek je 

    onda krenulo

    i nije stalo

    sve do

    jutra

     

     

    i

     

     

    varšavo

    zaista odkud

    mahovina na

    stazama od

    cigala

     

     

    i

     

     

    varšavo

    zaista odkud

    toliko puno ljubavi

    u svakom biću 

    svemira

     

     

    i

     

     

    varšavo

    zaista odkud

    u mojoj pesmi

    još više ljubavi

    slobode istine

    nego i u

    samom

    svemiru

     

     

    i

     

     

    varšavo

    zaista odkud

    u tebi ritma koji

    neprestano rađa

    nova bića ljubavi

    slobode istine

     

     

    i

     

     

    varšavo

    ti si zaista

    ista sa

    varšavom

     

     

    i

     

     

    varšavo

    ti si zaista

    muzika

    ljubavi

    slobode

    istine

    za

    lazarova

    miodraga

    pashua

     

     

    i

     

     

    varšavo

    ti si zaista

    istina početka

    koja mi je dala

    snagu da zaista

    napišem knjigu

    za jednu

    noć

     

     

    i

     

     

    varšavo

    to slavno

    teglenje ruku

    iznad glave me

    je zaista prokrvilo

    za celu noć i

    za ceo

    život

     

     

    i

     

     

    varšavo

    zaista ko što

    se jedne jedine

    noći rađa dete ko

    bog tako si se i ti

    varšavo pesmo

    jedne noći

    rodila ko

    knjiga

     

     

    i

     

     

    varšavo

    i u tvojoj noći

    su me reči nebeske

    srne svaka grubost je

    prava smrt za mene

    dirnule do bola i do

    vaskrsenja

     

     

    i

     

     

    varšavo

    ti si prljave

    cipele iza vrata

    ko moj melenački

    bećarac i moj

    autoportret

    podviga

     

     

    i

     

     

    varšavo

    ti si pička

    nad pičkama

    jer si pesma

    koja rađa

    boga

     

     

    i

     

     

    varšavo

    ti si

    usne

    pevanja

    i

    usmine

    podavanja

     

     

    i

     

     

    varšavo

    vaskrsenja

    orgazma

    i

    ekstaze

     

     

    i

     

     

    varšavo

    ti si naleti vetra

    grotlo svih ritmova

    lasta koja kisne u letu

    varšavo ti si konji moji

    koji su mi i sad uzor a

    konj u kobili je za

    mene apsolutni

    apsolut

    oduvek

    i

    zauvek

     

     

    i

     

     

    varšavo

    ti si pesma

    divljenja

    i

    divljenje

    pesmi

     

    divljenje

    koje

    oplemenjuje

     

    asocijacije

    koje

    nadahnjuju

     

    analogije

    koje su

    bog

     

     

    i

     

     

    varšavo

    tebe i sve one

    koje sam voleo

    sad volim još

    mnogo više

     

     

    i

     

     

    varšavo

    ko hoće da

    peva neka

    samo

    ponavlja

    pesmu

     

     

    i

     

     

    varšavo

    ti si odanost

    ubitačnoj krizi

    iz koje je rođena

    buduća varšava

    svih bića koja

    su bila i koja

    će biti u

    krizi

     

     

    i

     

     

    varšavo

    ja te sad želim

    još više a mojim

    jebačkim pevanjem

    te noći 29-30 decembra

    1983 te sad posle 42 godine

    žele i svi i svako jer sad i 

    ti varšavo jebeš i

    pevaš

    me

     

     

    i

     

     

    varšavo

    ti jebeš uzorno

    jer si jebana zorom

    u jutru u kome je

    bila mahovina

    na stazi od

    cigala

     

     

    i

     

     

    i

    zato

    mila moja

    varšavo samo

    da znaš svi mi a svi

    mi to je svako biće ljubavi

    i sva bića slobode i svaka

    pesma istine svi mi

    krećemo u tebe

    varšavo

     

     

    i

     

     

    varšavo

    i

    ti

    ko

    god

    da

    si

    ti

    samo

    da

    znate

    od

    ovog

    trenutka

    u

    12:47

    18

    januara

    2025

    varšavu

    proglašavam

    tek

    rođenim

    živim

    bićem

    svemira

    i

    čedom

    jednog

    jedinog

    boga

    amin

     

     

    i

     

     

    čitajući

    varšavu

    bilo mi je drago

    što poznajem to mesto

    odakle pišešznam ulaz kroz

    kapiju, prolazak kroz vinovu lozu

    terasupredsoblje, soba sa zapećkom

    velika soba, mala soba, letnja kuhinja, poljski

    wcambar, drvored višanja, dva duda, žardinjera

    od pobodenih pivskih flaša... česma... čitajući

    varšavu odlučio sam da istetoviram rečenicu iz

    varšave: hiljadu ništa me je činilo a samjedna

    sumnja rušila. iđa treba da me istetovira

    čitajući varšavu u bogografiji osetio

    sam radost mistike rođenja

    novog živog bića zvanog

    varšava

    sun

    mandić

    14:19

    18

    januar

    2025

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    varšava su svi oni koje sam voleo a sad volim još mnogo više

    17. januar 2025.

    27438. dan mog života

     

     

    svako biće

    krenimo ti i ja

    u varšavu

     

     

    37

    atomska

    bomba u tvojim

    rukama gubi snagu

    treba to otvoreno

    reći

    majka tereza

     

     

    38

    krv je ljubav

    i čudima nas uči

    ispod tvojih pazuha

    strast za njime je

    nezasita

    terezija avilska

     

     

    39

    poverovala

    si i u sto a od

    neviđenog crkvu

    izgradila. apologijama

    si sekla glave a reči

    si prikrajala za

    svoju istinu

    tertulijan

     

     

    40

    ja se

    parim sa sobom

    i sa onima koji me vole

    tako si govorila i stajala

    raširenih nogu i sa svakim

    mestom na kome si

    stajala spajala

    si se

    valentin

     

     

    41

    ruže i kamen

    i more i nebo i ruke

    ljubav i haljina i grudi i vrt

    i bokovi. ptice i nar i daljina

    i nežnost i pesme. pupak i usta

    i hod i prijateljice i zagrljaji

    leđa i ostrva i drveće i

    sandale i tvoj ritam

    sapfo

    sapfo

     

     

    42

    ruža je

    bez zašto

    cveta zato što 

    cveta. lice ti ne

    vidim ne postojiš

    lutalice večna

    silesijus

     

     

    43

    tvoje

    majstorstvo

    bilo je najveće

    znao si da opišeš

    nevidljivo i ono što

    se ne čuje i kako

    nepostojeće postoji

    zato si za razliku

    od drugih mirno

    otišao

    lao ce

     

     

    44

    zlatne

    reči

    ja sam ja

    ja sam ti

    ja sam bog

    udaljenost je

    duša tvoje

    lepote

    ekhart

     

     

    45

    u dnu

    crkve je

    mrko i toplo

    posmatrala si

    mrava i uživala

    u svojoj

    anonimnosti

    kempinjski

     

     

    46

    živela 

    si da bi se

    borila za život

    možda si nam

    zato tamna

    haraklit

     

     

    47

    tajna

    pasulja ista 

    je kao i tvoje

    petogodišnje

    ćutanje osetiš

    ga u stomaku

    kao i ja tvoju

    tišinu u

    mom

    govoru

    pitagora

     

     

    48

    uporno

    si stajala

    kao jedno

    u oku

    parmenid

     

     

    49

    nisi 

    se bavila

    muzikom samo

    si je sanjala kao

    opomenu

    sokrat

     

     

    50

    bila si

    rob ali ne

    rob sreće

    nego njen

    prorok

    epiktet

     

     

    51

    osmehom

    niz ulicu išla

    si po hranu

    kao i svi

    drugi

    buda

     

     

    52

    ti nisi

    imala šta

    da kažeš i to si

    rekla i tako si rekla

    da i onaj koji nema šta

    da kaže može to da kaže

    i da se najviše i može reći

    o tome da nema šta da se

    kaže. da je govor o onome

    što ima da se kaže život

    sam a da je govor o

    tome da nemamo

    šta da kažemo

    ruža naše

    kulture

    džon kejdž

     

     

    53

    volela

    si rečenice

    i običan jezik i

    čudo običnog

    jezika

    ludvig vitgenštajn

     

     

    54

    kako da

    učim od tebe

    kad je tvoj

    put pakao

    van gog

     

     

    55

    bilo šta

    da si ti rekla

    posle tebe su to

    svi ponavljali

    gertruda stejn

     

     

    56

    ti si

    slobodna

    i konačno

    sama

    slobodan tišma

     

     

    57

    kad

    mislim na

    tebe mislim

    na bilje

    obilje

    vitmen

     

     

    58

    od

    monolitnih

    carstava preko

    bezbroj laži svake i

    istinoljubive vlasti i preko

    mnogih života i dima iz odžaka

    male kuće i složnog zaveslaja

    dva mladića ti si videla

    razloge za pesmu

    ali onu koja će

    promeniti

    svet

    breht

     

     

    59

    rad

    vekova je

    potreban za

    cvet a u jedno

    tvoje anonimno

    popodne stane

    čitav raj

    blejk

     

     

    60

    videla

    si vetar

    videla si

    stablo

    i

    rekla

    tok

    rilke

     

     

    61

    tvoje

    ludilo bilo je

    upozorenje za nas u

    tihom miru dopisala si

    himne prijateljstva

    helderlin

     

     

    62

    ja ne ti

    miroslave

    mandiću

    mirko radojičić

     

     

    63

    da nije

    bilo tebe

    ne bi bilo

    ni

    mene

    ljubica kosovac

     

     

    64

    ruska

    sestro moleru

    za cerekanje uvek

    spremna nit otišla

    nit došla ubeđena

    da si gol dala

    božidar mandić

     

     

    07:02

     

     

    svanulo je

     

    idem napolje

    da vidim to jutro

    koje sam svu ovu noć

    na ovim stranicama čekao

    i lutao još vitak sa srebrnim

    lukom smešio se i ledene

    daljine dodirivao

    blago rukom

     

    dan je

     

    sa istoka

    iznad kuća nebo

    je rumeno

     

    na

    zapadu

    iznad vode

    zagasito

    plavo

     

    sve što je

    ove noći bilo

    u jednom sada

    se vratilo u

    sebe

     

    i staza

    od ispranih

    cigala na kojoj

    sam malo pre

    stajao

     

    odkuda po

    ciglama zelena

    mahovina

     

    kraj

     

     

    i

     

     

    varšavo

    tebe i sve one

    koje sam voleo

    sad volim još

    mnogo više

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    varšava su sva imena u imenu boginje

    16. januar 2025.

    27437. dan mog života

     

     

    svako biće

    krenimo ti i ja

    u varšavu

     

     

    5

    kad

    mislim o tebi tad

    mislim u isto vreme

    i muzikalno i muzički o

    muzičarima i muzici o

    muzičkom i čistoj

    muzici kao i o

    zvučnom

    u zvuku

    godar

     

     

    6

    jastuci i oblaci

    ko ti je bla majka

    jupiterski stvore

    usamljena

    nosonjo

    hlebnjikov

     

     

    7

    ti si vlažna

    duša kao iz srca

    elisovog kaplje

    suze sjaj

    trakl

     

     

    8

    a glava

    ti obrijana

    crne duboke cipele

    kao glanc ironije onaj

    koji te gleda više te

    neće oživeti

    pesnikinjo masa

    uzalud

    majakovski

     

     

    9

    oči

    buljave

    i velike nos

    dugačak i velik

    usta napućena i

    velika niz leđa

    ti se kotrlja

    muzika

    pati smit

     

     

    10

    staklo

    se pretvorilo

    u hiljade latica

    jedna latica si i ti

    koja ćeš još hiljade

    atributa božijih

    videti

    spinoza

     

     

    11

    kao

    okean

    svačim

    ispunjena

    si

    pričama

    i

    ničim

    orson vels

     

     

    12

    ti si

    kristal

    u bari

    mandeljštam

     

     

    13

    ubili su

    te silovali i

    mleko zatrovali

    dolazi vreme

    žena

    ulrike majnhof

     

     

    14

    govoriš

    tako da se

    sve kaže

    ginzberg

     

     

    15

    put i oči

    govor i šikljanje

    tri muškarca i tvoja

    tvrdoglavost

    hese

     

     

    16

    kako si ti

    udarala po jeziku

    kao po guzovima

    ljubavnika a prelazila

    ulicu i jela mlade

    borovnice

    šalamun

     

     

    17

    novim

    znacima si 

    vezala ozbiljno

    i smešno

    kle

     

     

    18

    biblioteku

    ti spalili ponižavali

    tvoje poreklo ismevali 

    tvoju lepotu posle smrti

    te slavili da li su i od

    tebe sačinjene

    nove zastave

    blok

     

     

    19

    ostavili

    te da visiš

    sama u beloj

    ćeliji. budućnost

    se podaje tvojoj

    obešenoj

    plodnosti

    gudrun enslin

     

     

    20

    sloboda je

    za one koji

    misle drugačije

    nego mi. sloboda

    je za konje. sloboda

    za muslin. sloboda je

    za kamenolome

    sloboda je za

    proleće

    roza luksemburg

     

     

    21

    ti si

    srce psa

    tajnovite

    reči

    sokola

    jejc

     

     

    22

    pobunila

    si se s cigarom

    u ustima i naravno

    u kaputu

    kami

     

     

    23

    ti si

    spajala

    lu salome

     

     

    24

    kad si

    ti humor

    u vatru bacila

    ona se nije

    ugasila

    kafka

     

     

    25

    mesto sa

    koga si pošla

    bilo je mesto na

    koje si došla u

    međuvremenu

    obnovila si

    nam slovo

    o

    borhes

     

     

    26

    ti si volela

    jer se ona nije

    mogla voleti ali

    njene maorske sise

    stomak bedra i usta

    i naravno njena

    prostota i strast

    naučili su te

    da voliš

    grad

    bodler

     

     

    27

    kao i

    tvoja majka

    čekala si da izađe

    đainsko sunce

    gandi

     

     

    28

    ti si

    nežno

    prelazila po

    predmetima

    i skupljala ih u

    zajedničkog 

    im boga

    drajer

     

     

    29

    ti si bio

    revolucionar

    bez nasilja nad

    ljudima pred svoju

    ranu smrt bila si i

    protiv nasilja nad

    stvarima

    dučke

     

     

    30

    ti si

    se preko

    drugih naselila

    u svoj um

    henri miler

     

     

    31

    to si ti

    nežna bruno

    bruno šulc

     

     

    32

    reči

    šume

    čuju se

    imala si

    pravo

    bjeloševski

     

     

    33

    da konj

    nije zaplakao

    ti ne bi poludela

    da su te saslušali

    evropa ne bi otišla

    u plamen starog

     morala

    niče

     

     

    34

    obula si

    vojničku cipelu

    tvoje oko bilo je

    zajedničko oko

    maljevič

     

     

    35

    ti si se

    saginjala i

    podmetala jednu

    ruku pod padajuće

    govno a drugom si

    se hvatala za

    palac boga

    koji je

    plesao

    džojs

     

     

    36

    pravednik

    je onajj koji

    nakon smrti može

    reći ni u koga nisam

    izazivala strah i ti si

    to ponavljala i to

    ponavljam i ja

    simon vejl

     

     

    i

     

     

    varšava

    je pesma

    divljenja

     

     

    i

     

    divljenje

    oplemenjuje

     

    asocijacije

    nadahnjuju

     

    analogije

    su

    bog

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    varšava je nadahnuće svakom ko se poda varšavi

    15. januar 2025.

    27436. dan mog života

     

     

    svako biće

    krenimo ti i ja

    u varšavu

     

     

    spavao

    sam pola sata

    bio sam umoran

    mešao sam slova u

    kucanju a niko nije

    zakucao na moja

    vrata

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    skinuo sam

    se go i pišem

    da li je flober

    nekada

    pisao go

    verovatno

     

    sada mogu

    da vidim kakve veze 

    ima moj kurac i ovo što

    pišem gledam i čini 

    mi se da ima

     

    sve

    je otišlo u

    u kurac. loše

    je ko kurac. idemo

    dalje kurčevim putem sa

    kurcem u ruci i slobodom

    u srcima i pobedničkom

    pesmom na

    usnama

     

    idi u kurac

    prestani. hej

    hej. čuješ li

    idi u kurac

    i prestani

     

     

    04:40

     

     

    teglim se

    i češem se po

    golim leđima

    i nogama i to prija

    kao i tebi kućo što prija

    kada to isto činiš a

    od toga ne praviš

    poeziju

     

    ja pokušavam

    i od toga a to će

    se svideti pashuu

     

    da li si vatro čula

    muziku pashua

     

    kad

    završim

    varšavu ići ću

    da kupim mleko

    i kupiću politiku

    i telefoniraću

    kseniji

    i

    reći joj

    napisao

    sam je

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    dok

    si ovo pisao

    ja noć koja te prati

    ispušila sam kilu

    hercegovačkog duvana

    mrkog i gustog kao ja

     

    ali šta. ali šta. ali šta 

     

    ali šta ali. ali šta ali. ali šta ali

     

    ali šta ali ali. ali šta ali ali. ali šta ali ali

     

    ali šta šta. ali šta šta. ali šta šta

     

    ali šta šta šta šta šta šta šta šta

     

    ali šta ništa. ali šta ništa. ali šta ništa

     

    ništa kad ti prhne fazan pored nogu

     

    ništa kad te u ustima grebe koža slatke breskve

     

    ništa kad slast prevlada tvrdoću nara

     

    ništa kad ližeš i pušiš smokvu natopljenu medom varšave

     

    ništa kad upiješ šećer pajinog grožđa

     

    ništa kad preko ruba svučenih gaćica izviruje kita kaže belančić

     

    ništa kad je filozofirati naučiti umreti kaže montenj

     

    ništa kad je život borba za život kaže heraklit

     

    ništa kad treba svakog dana čitati montenja kaže orson vels

     

    ništa kad vels lepo priča kao šulc

     

    da li je umro bruno šulc

     

    da li je bog zaista sanjao sebe i šekspira

     

    da li je bog noćas sanjao i ovu varšavu

    i tebe konkurencijo i sve kamenje i melanholiju

     

    da li je dete koje se noćas uplašilo u snu bilo samo

     

    da li je je noć koja prolazi prošla zauvek ili će se vraćati kao glad ili začeti u varšavi

     

    u kojoj se noći rodio i nestao. nestao i rodio. rađa i nestaje rozenkrojc

     

    da li se u ovoj noći u toploti koja je preostala osušio spomenkin veš u sobi

     

    koliko će dece

    iz ove noći biti rođeno

    koliko dece toliko

    je varšava

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    sve te žene

    noćas jebane još

    spavaju. sva ta deca

    počela su da žive

    kroz tri godine reći

    će mi u nekom

    danu dobar

    dan

     

    možda neko sad pred zoru

    dok zapisujem

    možda neko sad pred zoru

    začinje novi palac za sisanje

     

    varšava je dokument

     

    svih jebanja

     

    svih prvih jutarnjih kafa

     

    svih staračkih bolova

     

    svih petlova u prašini

     

    svih hladnih autobusa koji će

    poneti usamjene što pre ostalih

    kreću da zarade drugima hleb

     

    svih bubašvaba koje su kao i ja

    vršljale po sudoperama ove noći

     

    svih mokraća pod konjskim nogama i amonijaka 

    kojim se hrani onaj koji sad ulazi u njihove štale

     

    svih kanala za navodnjavanje

     

    svih ptica koje poleću za oskudnom hranom

     

    ovo je knjiga ptica

    ovo je puna šaka

    hlebnih mrvica

    za izgladnele

    ptice

     

    varšava je

    dokument svih

    mojih senzacija

    koje se sve više

    gase kojima je

    potreban san

     

    kojima je miš u

    zidu koga čujem

    dovoljan podsticaj za

    komponovanje uvertira u

    kineskim operama

     

    podsticaj za

    izvanrednu skupštinu

    umornih za nedorečene

    plave ispovesti

     

    za ostareli jezik ebi hofmana

    za narandžasti patos zelenih

     

    za jedno

    jedino ime 64

    puta ponavljano

    za jedno ime u kome

    bi se mogao

    prepoznati

     

     

    bulgakov i arto i

    fasbinder i pashu i godar

    i hlebnjikov i trakl i majakovski 

    i pati smit i spinoza i orson vels i mandeljštam

    i ulrike majnhof i ginzberg i hese i tomaž šalamun

    i kle i blok i gudrun enslin i roza luksemburg i jejc i

    kami i lu salome i kafka i borhes i bodler i gandi i karl

    drajer i dučke i henri miler i bruno šulc i miron bjeloševski

    i niče i maljevič i džojs  i simon vejl i majka tereza i terezija

    avilska i tertulijan i valentin i sapfo i silesius i lao ce i ekhart

    i kempanjac i heraklit i pitagora i parmenid i sokrat i

    epiktet i buda i kejdž i vitgenštajn i van gog i

    gertruda stejn i slobodan tišma i vitmen i

    breht i blejk i rilke i helderlin i mirko

    radojičić i ljubica kosovac i

    božidar mandić

     

     

    1

    do koje

    dubine tajne

    si dospela ti

    pa ti je takvo

    lice. u nosu

    ti večno

    proleće

    bulgakov

     

     

    2

    pokrila si

    svoje lice dugim

    koščatim šakama

    propala blaga

    devojčice

    arto

     

     

    3

    ti si

    crna ruža

    i

    ljubav

    fasbinder

     

     

    4

    ti si

    izmišljala

    i lepotu i jezik

    sama si vukla

    brodove

    pashu

     

     

    i

     

     

    noć

    je polako

    isticala. čekao

    sam jutro i sa

    uživanjem sam

    pisao asocijacije

    za devedesetak

    imena od kojih

    sam posle

    izabrao

    njih

    64 

     

     

    i

     

     

    sva

    imena

    sam pisao u

    ženskom rodu

    kao jednu boginju u

    kojoj sam te noći bio 

    i koja mi je pomogla

    da za jednu noć

    napišem jednu

    knjigu

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    varšava je odanost ubitačnoj krizi iz koje je rođena buduća varšava

    14. januar 2024.

    27435. dan mog života

     

     

    svako biće

    krenimo ti i ja

    u varšavu

     

     

    Tako, dakle, ovamo dolaze ljudi živeti, radije bih pomislio da se umire ovde.

    Rilke

     

     

    Danas je mama umrla. Ili možda juče, ne znam.

    Kami

     

     

    U kasna letnja jutra majka je ulazila bešumno u sobu, noseći poslužavnik.

    Kiš

     

     

    S vrha stubišta dostojanstveno je silazio gojazni Buck Mulligan

    noseći zdjelicu za grejanje, na kojoj unakrst ležahu ogledalce i britva.

    Džojs

     

     

    Bio je vedar i hladan aprilski dan na časovnicima je izbijalo trinaest.

    Orvel

     

     

    Gospođa Delovej je rekla da će sama kupiti cveće.

    V. Vulf

     

     

    Sve države, sve vladavine u kojima se upravljalo i

    upravlja ljudima, bile su i jesu ili republike ili monarhije.

    Makijaveli

     

     

    Dok je svet još bio pola hiljadu leta mlađi, bili su

    obrisi spoljnih oblika sviju zbivanja oštriji nego danas.

    Huizinga

     

     

    Izgleda da su danas svi pojmovi prevazišli svoju kritičku fazu.

    Aragon

     

     

    Nad Atlantikom je vladao barometarski minimum, koji je kretao u istočnom pravcu

    prema maksimumu što se protezao nad Rusijom, ne pokazujući još nikakve namere da

    taj maksimum izbegne u severnom pravcu. Izotermi i izoteri vršili su svoju dužnost.

    Muzil

     

     

    U jednom selu u Manči, čijeg imena ne marim da se opominjem, nije mnogo vremena kako

    življaše jedan plemić od onih koji imaju koplje u prednjem tremu, iskrzan štit, mršava paripa.

    Servantes

     

     

    Kad je šesnaestogodišnji Karl Rosman, koga su njegovi siromašni roditelji

    poslali u Ameriku zato što ga je jedna služavka zavela i dobila dete s njim

    uplovio u njujoršku luku na već usporenom brodu, ugledao je odavno posmatrani

    kip boginje slobode u sunčevoj svetlosti koja kao da je odjednom postala jača.

    Kafka

     

     

    Bio je to starac što je sam samcit, u malom čunu, ribario u Golfskoj Struji

    i da, eto, za osamdeset i četiri dana, nije ulovio ni jednu jedinu ribu.

    Hemingvej

     

     

    Desiderija: ime mi je Desiderija. I meni se javio Glas.

    Moravija

     

     

    Ako vas sve to zbija zanima, najpre biste sigurno hteli da čujete gde

    sam rođen, i kako sam proveo to svoje pišljivo detinjstvo, i čime su se moji

    matori bavili i slično pre nego što su me dobili, i sve te trule priče a la David Koperfild

    ali nisam u fazonu da se u to upuštam, ako baš hoćete da znate.

    Selindžer

     

     

    I tako sam se, nakon mnogo godina, iznenada opet našao u zavičaju.

    Kundera

     

     

    Došao sam u komalu jer mi rekoše da je tu živeo moj otac, izvesni Pedro Paramo.

    Rulf

     

     

    Mnogo godina kasnije, pred strojem za streljanje, pukovnik Aurelijano Buendija

    morao je da se seti onog dalekog popodneva kada ga je otac poveo da upozna led.

    Markes

     

     

    U Kronološkoj tablici izlaže se svijet drevnih nacija koji od općeg potopa

    promiče od Židova, preko Kaldejaca, Skita, Feničana, Egipćana, Grka i Rimljana, sve

    do njihovog drugog punskog rata. U njoj se pojavljuju razvikani ljudi ili događaji koje je

    za stanovito vrijeme ili mjesto utvrdila zajednica učenjaka, a tih ljudi i događaja ili nije bilo

    u vrijeme i na mjestima na koja su obično smješteni, ili ih na svijetu nije nikada ni bilo.

    Viko

     

     

    Vulkan koji je iz dubina Pacifika podigao Taratvu mirovao je već pet stotina hiljada godina.

    A. Klark

     

     

    Pod uzrokom samoga sebe razumem ono čija suština sadrži u sebi

    postojanje, ili ono čija se priroda ne može shvatiti drukčije, nego kao postojeća.

    Spinoza

     

     

    Neka se saznanje inače odnosi na predmete ma na koji način i

    pomoću ma kojih sredstava, ipak način na koji se ono odnosi neposredno

    na njih i na koji svako mišljenje cilja kao sredstvo jeste opažanje.

    Kant

     

     

    Filozof je prisiljen slijediti maksimu epskih pjesnika i zaroniti in

    medias res. Porijeklo stvari, ako stvari imaju neko porijeklo, ne može

    mi se otkriti, ako se uopće može otkriti, dok ne otputujem veoma daleko

    od njega, i mnogo obrtaja sunca mora prethoditi mojem prvom svitanju.

    Santajana

     

     

    Bilo je to čudno, sparno leto, leto kad su na električnoj stolici

    poginuli bračni par Rozenberg, a ja nisam znala šta tražim u Njujorku.

    S. Plat

     

     

    Ova knjiga ima za cilj da pokaže na koji način empirijske kategorije, kao što

    su presno i pečeno, sveže i trulo, mokro i spaljeno itd., koje nam, već prostim

    etnografskim posmatranjem, omogućuju da ih precizno odredimo sa stanovišta

    svake posebne kulture, mogu poslužiti i kao konceptualna oruđa za izdvajanje

    apstraktnih pojmova i njihovo povezivanje u rečenične celine.

    K. L. Stros

     

     

    Ja nisam Štiler! — Iz dana u dan, otkako sam doveden u ovaj

    zatvor, koji tek treba da opišem, ja to govorim, ja se u to

    kunem, i zahtevam viski, inače uskraćujem svaki dalji iskaz.

    M. Friš

     

     

    Šta je pesnik? Nesrećnik koji krije duboke bolove u svome srcu, ali čije su usne

    tako oblikovane da, kada jecaji i krici prelaze preko njih, to odjekne kao lepa muzika.

    Kjerkegor

     

     

    Neki kurvin sin je digao lovu, svi su tvrdili da su propali

    partija je završila, bio sam tamo sa prijateljem Elfom.

    Bukovski

     

     

    Ovde je čovek koji mi je potreban. Hej, čoveče! Ne čuješ me.

    Nabokov

     

     

    Alisi je već odavno bilo dosadno jer je bez ikakva posla sedela

    na obronku kraj svoje sestre. Zavirila je jedared-dvared u knjigu

    koju je sestra čitala, ali u njoj nije bilo ni slika ni razgovora.

    Kerol

     

     

    Jednom, kad mi je bilo šest godina, video sam veličanstvenu

    sliku u nekoj knjizi o prašumi koja se zvala Istinite priče.

    Egziperi

     

     

    Ursula i Gudrun sedele su jednog jutra na verandi

    kuće svoga oca u Budoveru, radile i razgovarale.

    D. H. Lorens

     

     

    Odmah, prvim rečima koje joj je uputio, hteo je da joj da do znanja

    kako nema nameru da se upušta u neku odviše ozbiljnu vezu.

    Zvev

     

     

    Apolon Apolonovič Ablehov bijaše roda plemenita: imađaše za pretka Adama.

    A. Beli

     

     

    Kada je moja majka bila trudna sa mnom, gomila maskiranih kjukluksklanovaca, kako

    mi je kasnije pričala, dogalopirala je jedne noći pred našu kuću u Omahi, Nebraska.

    Malkolm X

     

     

    Najteže je bilo gledati sa kakvom se energijom ta žena grčevito držala tako slabašne nade.

    Verkor

     

     

    Jednom je živeo, u nekom zabačenom kraju Devonšaje, neki gospodin Godfri Niklbi

    čestit čovek koji je prilično dockan u životu uvrteo u glavu da mora da se oženi.

    Dikens

     

     

    Kad sam pisao ove stranice ili, bolje rečeno, njihov najveći deo, živeo sam u šumi

    sâm, udaljen milju od najbližeg suseda, u kući koju sam sagradio na obali jezera

    Valden u Konkordu, u državi Masačusec, i izdržavao se samo radom svojih ruku.

    Toro

     

     

    Dragi moj Marko, sišao sam jutros svome lekaru Hermogenu

    koji tek što se vratio u Vilu posle dugog putovanja po Aziji.

    Jursenar

     

     

    Atelje je bio ispunjen opojnim mirisom ruža, i kada bi se laki letnji

    povetarac pokrenuo u drveću vrta, kroz otvorena vrata bi ušao težak

    miris jorgovana ili nešto nežniji miris rascvetalog ružičastoga gloga.

    O. Vajld

     

     

    San je drugi život.

    Ž. Nerval

     

     

    Malo pre kraja zasedanja, pre izbora, još za vreme

    poslednje odlučne sednice, strah je neočekivano iščezao.

    H. Bel

     

     

    — Ko je od vas pred praznik dolazio mojoj kući da odgovara — neka ustane!

    Ostrovski

     

     

    Juna je stiglo pismo: Dragi Pavle! Pišem ti nasumice, na redakciju časopisa u kome

    sam pročitala tvoj člančić o S.K., na žalost sa zakašnjenjem od pet godina i sasvim slučajno.

    Trifonov

     

     

    Prvi put sam sreo Dina nedugo nakon rastanka sa svojom ženom.

    U to vreme sam bio bolestan, o čemu neću da govorim, samo imalo 

    je to neke veze sa tim jadnim rastankom i mojim osećanjem da je sve mrtvo.

    Dolaskom Dina Morijartija započeo je deo mog života koji mogu nazvati životom na putu.

    Keruak

     

     

    Svet je sve što je slučaj.

    Vitgenštajn

     

     

    Stajao je pred vratima zatvora u Tegelu i bio slobodan.

    A. Deblin

     

     

    — Čini mi se da čujem korake u hodniku, — reče Bernar u sebi.

    Žid

     

     

    Za fenomenološku studiju intimnih valera unutrašnjeg prostora kuća

    je, van svake sumnje, najpogodnije biće, razume se, pod uslovom da

    bude shvaćena i u svom jedinstvu i u svojoj složenosti, uz pokušaj da

    se svi njeni pojedinačni valeri integriraju u fundamentalnu vrednost.

    Bašlar

     

     

    Ivan Akimovič Samgin voleo je originalnosti; zato, kad mu je žena rodila

    drugog sina, Samgin, sedeći uz porodiljinu postelju, poče da je uverava:

    — Znaš šta, Vera, da mu damo neko retko ime? Dodijali su mi ovi

    bezbrojni Ivani, Vasiliji . . . . . . a?

    Gorki

     

     

    Kostja! Pre svega — molim Vas da me ne oslovljavate vlastitim imenom i imenom po ocu.

    Kaverin

     

     

    Zovite me Jona. Tako su činili moji roditelji, ili gotovo tako. Zvali su me Džon.

    Vonegat

     

     

    "Šta radiš ovde, dečače?"

    Kaneti

     

     

    Ja sam patriot — Četrnaestog okruga u Bruklinu gde sam odrastao.

    Ostatak Sjedinjenih država ne postoji za mene osim kao pojam ili istorija ili literatura.

    H. Miler

     

     

    Čovek prosečno živi šezdeset godina, to jest dana, to jest toliko i toliko

    časova, to jest toliko i toliko minuta — to jest toliko i toliko — tačnije šezdeset

    puta trista šezdeset puta dvadeset četiri puta šezdeset puta šezdeset

    jednako jedna milijarda osam stotina devedeset dva miliona sto šezdeset

    hiljada sekundi, to jest manje od dve milijarde, manje nego što je krajem

    1923. godine svaki žitelj Rusije imao rubalja za cigarete. Tako

    je kolosalno, takvim kolosalnim pojmovima živela tada

    Rusija: i kako je ništavan — u toj kolosalnosti — izgledao

    ljudski život. Da.

    Pilnjak

     

     

    Ne.

    Danojlić

     

     

    i

     

     

    ovako

    jedna do druge

    ovih stotinak prvih

    rečenica sve zajedno

    pričaju jednu jedinu

    priču i ko jedna

    priča muzika

    su

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    prve rečenice velikih književnih dela u varšavi

    13. januar 2025.

    27434. dan mog života

     

     

    svako biće

    krenimo ti i ja

    u varšavu

     

     

    0:4 - 4:30

     

    sanjao sam prve rečenice

     

    karpjentera

    prusta. tišme. selbija

    ugrešićeve. šopenhauera

    petronija. bucatija. babelja

    kalvina. mana. hesea. šolohova

    vojnoviča. štirnera. platona. defoa

    svifta. broha. stejnove. getea

    gombroviča. albaharia. sartra. rablea

    singera. bulgakova. handkea. rusoа. didroa

    bubera. pavezea. flobera. šklovskog. ženea

    voltera. beketa. tolkina. poa. selina. foulza. ničeа

    crnjanskog. avgustina. hašeka. montenja. dostojevskog

    melvila. bronteove. džejmsa. londona. hardija. furnijea

    gončarova. rob-grijea. tolstoja. sterna. čelinija. igoa

    foknera. hamsuna. rilkea. kamija. kiša. džojsa. orvela

    vulfove. makijavelija. huizinge. aragona. muzila. servantesa

    kafke. hemingveja. moravije. selindžera. kundere. rulfa

    markesa. vikoa. klarka. spinoze. kanta. santajane

    platove. strosa. friša. kjerkegora. bukovskog. nabokova

    kerola. egziperija. lorensa. zveva. belija. malkolma x

    verkora. dikensa. toroa. jursenarove. vajlda

    nervala. bela. ostrovskog. trifonova. keruaka

    vitgenštajna. deblina. žida. bašlara

    gorkog. kaverina. vonegata

    kanetija. milera. pilnjaka

    danojlića

     

     

    ... ali. samo što sam legao! A budilnik već zvoni. Šest i

    četvrt. Nemgućno. Sedam i četvrt, možda. Bliže. Osam i četvrt.

    Karpjenter

     

     

    Dugo sam vremena legao rano. Ponekad mi se oči sklapaju tako brzo, tek

    što bi se sveća ugasila, da nisam imao vremena ni da sebi rečem: Tonem u san.

    Prust

     

     

    Crnu devojku upoznao sam u istoj prilici kada i plavu, negde tokom zime posle rata.

    Tišma

     

     

    Sedeli su razbacani duž šanka i na stolicama. Još jedna noć.

    Selbi

     

     

    Bublika sam jedne subote upoznala u kafiću. Bublik se, naravno, ne zove - Bublik.

    Tako sam ga ja prozvala, jer mi se učinilo da riječ BUBLIK krasno zvuči.

    Ugrešić

     

     

    Svet je moja predstava.

    Šopenhauer

     

     

    (Enklopije): ... ni naše profesore retorike ne progoni valjda neka

    nova, posebna vrsta furija, kad stanu da se deru na sav glas: "ovih

    rana dopao sam za slobodu naroda; ovo oko - za vas sam ga dao. Dajte

    nekoga da me vodi mojoj dečici, presečene tetive ne drže mi više udove!

    Petronije

     

     

    Unapređen za oficira, Giovani Drogo otputuje jednog rujanskog

    dana iz grada i krene u Tvrđavu Bastiani, svoje prvo odredište.

    Bucati

     

     

    Načdiv (načelnik divizije) izvestio nas da je danas u osvit zauzet Novograd - Volinsk.

    Babelj

     

     

    Počinješ čitati novi roman Itala Kalvina Ako jedne zimske noći neki putnik. Opusti se.

    Kalvino

     

     

    Uveravam svom odlučnošću da nikako ne želim svoju osobu progurati u prvi red ako 

    ova priopćenja pokojnog Adrijana Leverkina, ovu prvu i zacelo samo privremenu biografiju

    genijalnog muzičara koga je sudbina tako strašno kaznila, koji se digao u visine i brzo se

    s njih strmoglavio, započnem s nekoliko reči o samom sebi i svojim prilikama.

    Man

     

     

    Da bih ispričao svoju povest, moram poizdaleka da započnem.

    Hese

     

     

    Kuća Melehovih je sasvim na kraju kozačkog sela. Vratanca

    sa stočnog dvorišta vode na sever prema Donu.

    Šolohov

     

     

    Sada se već više ne može pouzdano reći da li se to zbilo ili nije, jer zgoda od

    koje je krenula (i potrajala maltene do naših dana) čitava pripovest dogodila se

    u selu Krasno tako davno da očevidaca iz tog vremena gotovo i nema.

    Vojnovič

     

     

    Što sve neće biti Moja stvar! Prije svega dobra stvar, pa stvar

    boga, stvar čovječanstva, istinitosti, slobodnosti, humanosti, pravednosti; dalje

    stvar Moјega naroda, Moјega vladara, Moјe otadžbine; na koncu stvar

    duha i tisuću inih stvari. Samo Moја stvar ne treba nikad biti Moja stvar.

    Štirner

     

     

    Kakav su utisak, građani atinski, učinili na vas tužioci moji, јa to ne znam. Јa, evo, od

    njihovi beseda gotovo ne poznajem sam sebe: tako su ubedljivo zvučale njihove besede.

    Platonov

     

     

    Rođen sam godine 1623. u gradu Јorku, u dobroj porodici

    ali ne iz tog kraja, jer mi otac beše stranac iz Bremena.

    Defo

     

     

    Moј otac je imao malo dobro u Notingemiširu; јa sam mu bio treći od pet sinova.

    Svift

     

     

    Godine 1888. imao je gospodin fon Pazenov sedamdeset godina, i bilo je ljudi kod kojih

    bi se javilo čudno i neobjašnjivo osećanje antipatije kad bi ga videli kako ide berlinskim

    ulicama, koji bi, štaviše, u svojoj antipatiji tvrdili da to mora biti neki zao starac.

    Broh

     

     

    Jednom je neki ljutit čovek vukao svog oca kroz njegov sopstveni voćnjak. »Stani!« uzviknuo

    je najzad starac jecajući. »Stani! Ja moga oca nisam vukao dalje od ovog drveta.«

    Stejn

     

     

    Kako se radujem što sam otputovao! To ti je, eto, ljudsko srce, najdraži prijatelju.

    Gete

     

     

    U utorak sam se probudio u ono prazno i jedva primetno

    doba kada je noć već prošla a zora još nije uzela maha.

    Gombrovič

     

     

    Halo, reče sudija Dimitrijević. Sat na njegovom stolu pokazivao je 13.45.

    Albahari

     

     

    Najbolje bi bilo zapisivati događaje iz dana u dan.

    Sartr

     

     

    Da biste ustanovili rodoslov Gargantuin, upućujem vas na veliki Pantagruelski letopis. Iz

    njega ćete potanko saznati kako su gorostasi došli na svet i kako se od njih u pravoj liniji

    rodio Gargantua, Pantagruelov otac, pa se nemojte ljutiti ako zasad ostavim po strani, mada

    je predmet takav da ukoliko bih ga više spominjao, utoliko bi se većma svideo našim

    gospodstvima; kao što to svedoči Platon i Philebo i Gorgias i Flaz koji veli da nema na svetu

    predmeta, naročito ako je ovakve vrste, koji ne bi bio sve prijatniji što bi se češće ponavljao.

    Rable

     

     

    Jedan jedini ptičji zov obeležio je početak novog dana.

    Singer

     

     

    Jednom u proleće, u vrijeme neobično toplog sutona pojavila

    su se na Patrijaršijskim ribnjacima u Moskvi dvojica građana.

    Bulgakov

     

     

    Imala je trideset godina, živela je u naselju bungalova stepenasto položenih

    na južne padine nekog osrednjeg gorja, tačno nad isparenjima velikog grada.

    Handke

     

     

    Treba bežati od vas, gospođice, ja to dobro osećam: nije trebalo

    da toliko čekam; ili bolje bi bilo da vas nikad ni video nisam.

    Ruso

     

     

    Kako su se sreli? Slučajno, kao i ostali svet.

    Didro

     

     

    Svet je za čoveka dvojak zbog njegovog dvojakog stava.

    Buber

     

     

    Stigoh u Torino po poslednjem januarskom snegu, kao pelivani i prodavci bademnjaka.

    Paveze

     

     

    Bili smo u učionici, kad uđe direktor, a za njim jedan novi

    u varoškom odelu i momak s velikim štionikom u rukama.

    Flober

     

     

    Da sam imao drugo odelo, nikad ne bih upoznao jad.

    Šklovski

     

     

    Robijaško odelo isprugano je ružičastom i belom bojom.

    Žene

     

     

    Živeo je u Vestfaliji, u zamku gospodina barona Tunder-ten-Tronka, mladić

    kome je priroda podarila najpitomiju narav. Lice mu je već odavalo dušu. Umeo je

    o svemu pravilno da sudi, a bio je vrlo prostodušan. Zato su ga, mislim, i zvali Kandid.

    Volter

     

     

    Ja sam u sobi svoje majke. Tu sad živim. Ne znam kako sam ovamo dospeo.

    Beket

     

     

    U jednoj rupi u zemlji živeo je hobit.

    Tolkin

     

     

    Ime mi je Artur Gordon Pim.

    Po

     

     

    Tako je to počelo. Ja ništa nisam kazao. Ništa.

    Selin

     

     

    Istočni vetar najneprijatniji je vetar u Lajm Beju — Lajm Bej je onaj najveći komad donje

    strane ispružene jugozapadne noge Engleske — i neko ko je radoznao odmah bi zaključio

    da postoji nekoliko vrlo verovatnih stvari što se tiču onog para koji je pošao kejom u Lajm

    Ridžisu, malom ali starom eponimu useka, jednog oštrog jutra krajem marta 1867. godine.

    Foulz

     

     

    Kad Zaratustri bijaše trideset godina, napusti svoj

    zavičaj i jezero zavičaja svoga i pođe u planinu.

    Niče

     

     

    SVI SE PISCI ROMANA SLAŽU, uglavnom, kad je reč o svetu u kom živimo. To je, kažu,

    neka vrsta velike, čudnovate, pozornice, na kojoj svaki, neko vreme, igra svoju ulogu. A

    zatim silazi sa scene, da se na njoj više ne pojavi. Nikada, — nikogda.

    Crnjanski

     

     

    Velik si, Gospodine, i hvale dostojan veoma; velika

    je tvoja snaga, i mudrosti tvojoj nema mere.

    Avgustin

     

     

    — Ubili nam dakle Ferdinanda! — reče dvorkinja gospodinu Švejku

    koji je prije nekoliko godina bio otpušten iz vojske pošto ga je vojna

    liječnička komisija definitivno proglasila slaboumnim, pa se prehranjivao

    trgujući psima, ružnim, nečistokrvnim nemanima kojima je krivotovrio rodoslovlje.

    Hašek

     

     

    Dobronamerna je ova knjiga čitaoče.

    Montenj

     

     

    Početkom jula, za vreme strašnih vrućina, jedan mladić izađe

    predveče iz svog sobička koji je uzeo pod kiriju od stanara u

    S-skoj uličici, pa se polako i nekako neodlučno uputi K-nom mostu.

    Dostojevski

     

     

    Zovite me Ismael.

    Melvil

     

     

    1801. — Malopre sam se vratio iz posete svome kućegazdi — usamljenom

    susedu sa kojim ću morati dolaziti u dodir, ovda-onda. Ovo je zaista divan predeo.

    Bronte

     

     

    U životu nema prijatnijih časova nego što može da bude, pod izvesnim

    okolnostima, čas posvećen obredu poznatom pod imenom popodnevni čaj.

    Džejms

     

     

    Tamne šume crne gorice mrštile su se s obe strane smrznutog rečnog korita.

    London

     

     

    Jedne večeri krajem meseca maja, neki sredovečan čovek vraćao se

    peške iz Šastova u selo Marlot, u susednoj Blekmurskoj dolini.

    Hardi

     

     

    Došao je k nama jedne nedelje u novembru 189...

    Furnije

     

     

    U Gorohovoj ulici, u jednoj velikoj kući, gde je stanovalo toliko sveta da bi se sa njim mogao

    naseliti čitav okružni grad, ležao je izjutra u postelji, u svom stanu, Ilja Iljič Oblomov.

    Gončarov

     

     

    Kao da niko nije čuo.

    A. R. Grije

     

     

    Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka

    nesrećna porodica je nesrećna na svoj način.

    Tolstoj

     

     

    Kamo lepe sreće da su moj otac ili moja mati, ili oboje ako ćemo pravo i pošteno, bolje

    pripazili šta rade kad su me dovodili na ovaj svet, budući su i jedno i drugo bili na to 

    podjednako obavezni; da su kako valja i trebuje porazmislili šta sve zavisi od onog što u 

    tome času posluju; — da nije posredi puko sazdavanje jednog slovesnog bića, nego možda i

    srećno uobličenje i ustrojstvo njegovog tela, možda i njegovog duha pa i same mu ćudi; — a,

    ukoliko su naprotiv znali šta čine, da čak i sudbina celog njegovog doma zavisi možda od

    raspoloženja i nastrojenja koji u tome trenutku preovladuju kod njih.

    Stern

     

     

    Svi ljudi koji su učinili nešto značajno ili bar nešto što značajno

    izgleda, trebalo bi da iskreno i otvoreno sami opišu šta su doživeli, ali

    u takvo nešto ne bi valjalo da se upuste pre navršene četrdesete godine.

    Čelini

     

     

    Božić 182... bio je značajan za Gerneze. Tog dana padao je sneg.

    Igo

     

     

    Kroz ogradu, između kovrdžavih otvora cvetnih

    penjačica, video sam ih kako udaraju palicom loptu.

    Fokner

     

     

    Duga, duga staza preko močvara u šumi — ko ju je ugazio?

    Hamsun

     

     

    i

     

     

    godinu

    dve pre varšave

    sam skupljao prve

    rečenice čuvenih autora

    i knjiga i pre nego što sam

    odlučio da malo spavam nad

    tekstom odlučio sam i da na

    tom mestu u varašavi

    stavim sve te

    prve

    rečenice

     

     

    i

     

     

    ko što

    je već sve u

    samom početku

    i u prvom koraku

    tako je sve i u

    prvoj

    rečenici

     

     

    i

     

     

    117 prvih

    rečenica u varšavi

    su slava svačijoj rečenici

    pa i ovoj rečenici od 117

    prvih rečenica te

    varšavske

    noći

     

     

    i

     

     

    odluku

    da varšava

    bude ime knjige

    koju sam pisao te

    noći sam doneo

    takođe te

    noći

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    varšava je svako ko želi da varšavu iskupi u sebi

    11. januar 2025.

    27432. dan mog života

     

     

    sva bića

    krenimo svi

    u

    varšavu

     

     

    u

     

    u noći sa dna pomrlog barskog bilja

     

    u noći kad više nema ruža

     

    u noći prljavog tepiha

     

    u noći sobe vatre i daha

     

    u noći u kojoj se vrtim u spiralu

     

    u dođi u čekam u osluškujem

     

    u ljubim ti prosjačko stopalo

     

    u dodirne me

     

    u uspokoji me

     

    u kaži me

     

    u zapleši

     

    u ljubičastim uglovima

     

    u večnosti glista

     

    u blaženom jutru

     

    u putnik

     

    u bulka

     

    u pleteni štap

     

    u mladi konji i stari bagremi

     

    u naraslo đubre i slatki aspirin

     

    u svetačko srce lude

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    sa borovom šumom u magli

     

    sa klizanjem po panonskom blatu

     

    sa zaleđenim jezerom ispod kojeg spava georg hajm

     

    sa detinjstvom i prenapregnutom betonskom tugom

     

    sa glađu na putu - gde smo

     

    sa vetrovima koji duvaju mojom dolinom

     

    sa ivanovom čobanskom snagom

     

    sa mesijanskom žurbom u sranje

     

    sa belim lukom i žuborom vode

     

    sa prašinom kamenja u odronu

     

    sa kišom po strpljivom magarcu u polju

     

    sa dimom koji bukne u peći

     

    sa kuhinjom u kojoj se hladi hleb

     

    sa ženskim velikim nosem u nepoznato

     

    sa poslednjom cigarom u prvom krugu pušenja

     

    sa vlagom kroz otvorene neiskorenjive bede

     

    sa zvucima koji plaše a samo su granje

     

    sa koderovim mačem i đurinom dušom

     

    sa ogradom koja se posle kiše isparava na suncu

     

    sa sušenjem zakrpljenih čaršava po travi

     

    sa ljutnjom što razdire

     

    sa zatvorenim očima iz kojih rasteš

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    i

     

    i ne govori ćuti

     

    i ćuti ko zna

     

    i ćuti planina

     

    i ćuti rečiti šekspir

     

    i ćute zatvoreni

     

    i ćuti žena u krevetu

     

    i ćuti starac i sat

     

    i ćuti seme i leopard

     

    i ćute isprebijani

     

    i ćute graditelji zvona

     

    i ćute gugutke

     

    i ćuti novac

     

    i ćuti zabavište

     

    i ćuti genaral i gimnazija

     

    i ćuti bajka

     

    i ćuti so

     

    i ćuti rumeno jutro

     

    i ćuti ideja i reč

     

    i ćuti vino

     

    i ćuti komšija nema ga

     

    i ćuti more isparilo

     

    i ćute vrata nema ih

     

    i ćuti čitač i ćute

     

    izbori

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    i zato kažem

    nevelike sise su najveće sise

    i zato po njima pada

    zavetni penušasti šlag samoće

    i zato pišem varšavu

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    kad

     

    sad kad nema nikoga

     

    sad kad ne gleda

     

    sad kad spavaju neutešno

     

    sad kad nema meseca

     

    sad dok su male plate

     

    sad dok joj je u očima

     

    sad dok ključaju okolnosti

     

    sad dok su joj zaleđene suze u očima

     

    sad kad nema poštenih

     

    sad kad nema čaja

     

    sad kad nema hrabrih nosoroga

     

    sad kad nema odlučnih riba

     

    sad dok si prazan i ne znaš

     

    sad dok cvetaju gusenice

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    zašto

     

    zato jer je sve svenulo

     

    zato jer puževi umiru

     

    zato jer je iznutra napupelo

     

    zato jer nema uslova

     

    zato jer se belasa

     

    zato jer srdačno klizi

     

    zato jer je vetar stao

     

    zato jer je ovlažila

     

    zato što kitnjasto smrdi

     

    zato jer devojčica plače

     

    zato što su čarape crvene

     

    zato jer je kultura u kontri

     

    zato što gavran kisne u letu

     

    zato jer je varšava večna

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    kako

     

    tako žar bića zalazećeg sunca

     

    tako tajanstvenim titrajima bliskih zvukova

     

    tako kao dobroćudno rasterećenje strepnje i falusa

     

    tako da se vratim kako bih ponovo došao do guze

     

    tako da je to bezopasan teren gde se ne može grešiti

     

    tako da zeza i naše i njihove jer se malo osvestio

     

    tako tonkica palonkica frr paka baka brr

     

    tako jer tajna sama po sebi postaje nepodnošljiva

     

    tako da se legalizuje participacija i zaustavi voz

     

    tako trčeći unazad a skočiti spiralno napred

     

    tako smejanjem višim stupnjem egzistencije

     

    tako jer zašto sam uopšte onda toliko maštao

     

    tako jer visinu s one strane vidi dubina

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    ušao sam u sobu

    i moj umor je video

    krevet sa tragovima

    moga spavanja

     

    čeka me vratiću mu se

     

    sad ću 

    nad papirom

    da odspavam kao

    radnici u trećim smenama

    koji su naučili da kao konji

    spavaju stojeći pored

    mašina

     

    kao

    radnici u

    trećim smenama

    koji kao konji spavaju

    stojeći pored

    mašina

     

     

    i

     

     

    varšavo

    ti si naleti

    vetra

     

     

    i

     

     

    varšavo

    ti si grotlo

    svih

    ritmova

     

     

    i

     

     

    varšavo

    ti si ćutanje

    vaskrsavanja

    koje se već

    događa i to

    u

    ćutanju

     

     

    i

     

     

    varšavo

    zato što gavran

    kisne u letu i zato

    jer je varšava

    večna

     

     

    i

     

     

    varšavo

    konji su mi

    i danas uzor a

    konj u kobili je za

    mene apsolutni

    apsolut

     

     

    i

     

     

    varšavo

    kada sam posle

    devet godina posle

    ove noći prvi put bio u

    tebi a posle deset godina

    i drugi put ti me varšavo nisi

    izneverila nego si me primila

    u sebe kao jedinog i samo

    me potvrdila u mojoj

    varšavi

     

     

    i

     

     

    varšavo

    ja te sad želim

    još više a mojim

    jebačkim pevanjem te

    noći 29-30 decembra 1983

    tebe sad posle 42 godine

    žele svi i svako jer sad

    i ti varšavo jebeš i

    pevaš mene

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    varšava je sve ono što je želelo da se iskupi u meni i u varšav

    10. januar 2025.

    27431. dan mog života

     

     

    sva bića

    krenimo svi

    u

    varšavu

     

     

    02:00

     

     

    skuvao sam kafu

    zamirisala je na jutro

    otvorio sam vrata

    zamirisala je hladnoća

    vedro je

    stavio sam

    ugalj u šporet

    oseća se u sobi

     

    šta je rudarima u nosu

     

    miris nedostignutih normi

     

    miris žena i prijatelja

     

    miris straha od visine. ugalj se kopa u nebu

     

    miris novčanice sa koje se smeši junak rada

     

    miris njihove dece što im samo u snovima brišu lice

     

    miris izolacije

     

    miris pasulja tetovca

     

    miris detinjstva koje je neko ukrao

     

    miris stoke koja ih čeka sa posla

     

    miris govana oslepelih konja

     

    miris kostiju zatrpanih drugova

     

    miris groblja posle nesreće

     

    miris zloslutnog metana

     

    miris čuvara podzemlja

     

    miris erudikinih dojki koja je ostala sa njima u podzemlju

     

    miris korenja i trava pod kojima oni kopaju crno i masno prazneći

    zemljinu utrobu da se ne bi ugasila večna vatra u njihovim očima

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    da li si nekada držao svoje seme u šaci

     

    da li si u njemu video novu ženu koja će nove

    muškarce rađati. one koji će napustiti ovu zemlju

    koja ravna ko ploča fijuče svemirom. one koji će se

    vratiti na drveće i u zelenilu i u cvetanju voćaka kroz

    hiljade godina odmoriti odmoriti svoj nadrkani um koji se

    stalno sapliće o tvrdnje delimičnih uvida. koji će spaliti

    knjige i jutro toplih kuća. koji će spaliti luk i blizinu

    i umazano. dečijim rukama. staklo kroz koje

    se probija poslednja svetlost

    svitanja

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    okreni svoje lice i

    na drugoj strani ćeš videti

    malo i nevidljivo koje te čeka i

    posmatra dok ga ti nisi ni primetio

    lepota se skriva u zavežljajima. vlažnim

    mestima. u ostacima i blatu. iza dovršenih

    formi. iza viđenog. na đubrištu. iza

    agresije i nasilja. iza krvoločnih

    očiju interesa

     

    iza belog ormana u detinjstvu

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    da li si nekada poljubio drvo jablana

     

    da li si nekada ulazio kroz uglačani prozor

     

    da li si nekada bio pikabija

     

    da li si nekada mislio subverzivno

     

    da li si nekada ubio lastu

     

    da li si nekada bio u varšavi

    nekada bio u sofiji

    bio u jokohami

    u

    amsterdamu

     

    da li si nekada jeo sneg

     

    da li si nekada rekao ja. ja sam jugoslavija

     

    da li si se nekada posipao zemljom po glavi

     

    da li si video usamljeni vetar

     

    da li si nekada plakao za bednim i bolesnim i

    sumnjivim i nepopularnim i poniženim ljudima svoje zemlje

     

    da li si nekada u danu svetlosti bio svetlost

     

    tu gde sada ti stojiš stajao je neko drugi kada otvoriš vrata uvek zine tvoja praznina

     

    da li si nekada video dobrotu jabuke na stolu

     

    da li si nekada bio korpa za krvave tampone

     

    da li si nekada lizao i pio slatku vodu devojke

     

    da li si nekada lizala ljubičasti stub srama

     

    da li si nekada

     

    da li si beli anđeo

     

    o. da li

     

    darovi

     

     

    02:40

     

     

    stalno ti se obraćam

    vazduhe - vazduše neopisivi

    a tek sam sada shvatio da si ti

    žensko kao moja cigara i legao

    bih sa tobom u krevet ali gde si ti

    ne mogu te zagrliti. zašto me ne

    uzmeš i ne odvedeš u krevet. zašto

    se iz tvoje mekoće ne javljaju

    mekane reči. daj mi svoje

    grudi da se odmorim

    a ti nastavi

    da pišeš a ja

    da budem žena

    i odmaram se

    u ženskim

    glagolima

     

    dobila sam ružu a ruža

    je jasna tajna. popila sam

    gutljaj hladne vode. ja pišem

    zato što sam volela moje

    prijatelje i zato što sam

    jednom rekla

     

    verujem jedino u decu i mrtve

     

    i zašto sam govorila

    kada je trebalo ćutati

    i zašto je džoint bio toliko jak

    da mi je vreme postalo ljubavnik

    i zašto nisam gledala u dugu

     

    ja sam dovoljno slaba

    da sve podnosim. dovoljno

    meka da sve upijem u sebe

    dovoljno duboka da u meni

    nema suše i dovoljno sam

    varšava

    i

    dovoljno sofija

    dovoljno jokohama

    amsterdam

     

    everything is metamorphosing

    kaže japanac

     

    i ja sam mislio da je sve metamorfoza

    i ja sam mislio da je sve metamorfoza

     

    ruža je čaj. čaj je

    popodne. popodne je

    stolica. stolica je sto. sto je šuma

    šuma je slepilo. slepilo je seča šuma

    seča šuma je metamorfoza

    u konačni kraj

     

    ljudi

    nadljudi. sveljudi

    čovekobog. bogočovek. manijaci

    pederi. debeli. nadrealisti. simbolisti. klasici

    romantici. kubisti. dekonstruktivisti. imažinisti. dadaisti

    andrićevci. krležijanci. pijanci. narkomani. levi. desni. bočni

    nadrkani. poderani. akademici. predsednici. podpredsednici

    čuvari. kuvari. pekari. sekretari. holandezi. srbi. hrvati

    ravnopravni. ravnopravniji. rodoljubi. osvedočeni. utrenirani

    osamljeni. sekretarova žena i sekretarov sin i sekretarova

    majka i sekretarov otac i sekretarov deda i stric i sekretarov

    šofer i svi šoferovi i sekretarova ljubavnica i ljubavnicina

    ćerka i motoraš ćerkin i prodavac koji motorašu prodaje

    svećice i prodavačeva tetka koja pravi odlične štrudle

    jer brašno kupuje kod mlinara koji kaže sa ovakvim

    društvom se josip ne druži ali ja josip se vrlo

    slažem sa ovim drugom miroslavom

    koji ovo jadnik uspaljen piše

    kažem apsolutno se

    slažem da šume

    ne bi trebalo

    seći

     

    i

    moje

    prljave cipele

    iza vrata gledaju 

    i mole ne secite

    šume

     

     

    02:55

     

     

    uđi u

    prljave cipele

    i prošetaj se ovom

    pesmom koju pišem

    i ti i ti ostavi po njoj

    prljav trag svog

    hoda kao

    napuklinu

    u

    velikom

    staklu

    dišanovom

     

     

    03:01

     

     

    od

    albanije do slavije

    ulicom maršala tita posred

    bele linije na hiljade cipela

    beograđana bez ljudi u njima

    u skladnom miru i opomeni

     

    svako ima svoje ja osim onih koji ga nemaju

     

    kako da ga imaju u teškim vremenima

     

    teška vremena su kao ogledalo

    kad uđeš i jesi i nisi kao nestali

    građani kao posečene šume

    kao glađu ubijena nepoželjna

    deca kao pas koji laje i

    vraća me u ovu pesmu

    vlažnu nadraženu

    varšavu u kojoj

    je prošlo

     

    tri sata i deset minuta

     

    i dalje pišem i dalje ložim

    vatru iako me umor obuzima

     

    šta ću i kako

    ću još pisati pre sna

    u kome se vidi ono što

    se ne vidi jer kaže

    ginter anders

     

    živimo u epohi

    koja je u bitnoj meri

    obeležana time što je

    kategorija izgleda vanštine

    dakle pojavnosti neke stvari također

    prevladana. antikvarna. stvari na primer

    mnogi tehnički proizvodi pa i celi tehnički

    uređaji svojim izgledom ništa ne kazuju o sebi

    oni su metaforički rečeno nemi. stoga i naša

    percepcija a što je još važnije naša mašta zakazuje

    pred njima. atomski reaktor ne razlikuje se mnogo od

    neke manje tvornice s bilo kakvom namenom. pa se

    mnogi ljudi pitaju kakve li tu može biti opasnosti. a da i

    ne govorimo o nuklearnom oružju koje se pojavljuje u

    oblicima što ih je stvorila savremena tehnička mimikrija

    neupućeni promatrač ne sluti šta se krije u tim naoko

    neupadljivim objektima. pojavnost i smisao ne

    podudaraju se više. ono što je zaista bitno

    supstancija danas se ne poredočuje vidljvo

    naprotiv ostaje prikriveno neuhvatljivo i

    često anonimno. naša je percepcija

    nemoćna. naša mašta zastarela

    suočena s takvim stanjem

    umetnost postaje smešna

    ako primenjuje postupke

    davnog realizma

    dakle

    iskustvenog

    tipa

     

    i tako suočeni smo

    sa novim večnim realizmom

    sa iskolačenim očima izgladnele dece

    sa krivim kostima izgladnele dece

    sa osušenim mozgom izgladnele dece

    sa ispucalim krečno belim usnicama izgladnele dece

    sa muvama po iskapljalim očima izgladnele dece

    sa balon stomacima izgladnele dece u

    kojima raste kukavički zločin

     

    i tako za pesmu ostaje ista patetična fraza

    hiljade dece umiru od gladi

     

    umiru od gladi kao što su pod ovom mrljom nestale reči spasa

     

     

     

     

     

     

     

    ši............................rim

     

    kriv sam u duši

    kriv sam u nosu

    kriv sam u leđima

    kriv sam i da ne znam

    kriv sam i kriva je drška

    plave šolje kriv sam jer

    sam prosuo mastilo

     

    ruke u nemoći

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    pojeo sam jabuku

    bila je slatka i hladna

    crvena i više je nema

     

    kupio sam je juče na pijaci

     

    i pijaca sada spava

     

    ova je knjiga budna razbudio se kukavičluk i ne spava

     

     

     

    f

     

    o t o

     

    g r a f i j a

     

    v a r š a v e

     

    u

     

    k r u p n o m

     

    p l a n

     

    u

     

     

    iz nelagodnosti bez razloga dopisana rečenica

     

     

    i

     

     

    varšavo

    pokajanja

    oproštenja

    i

    iskupljenja

     

     

    i

     

     

    varšavo

    iskupljenja

    preobraženja

    i

    vaskrsenja

     

     

    i

     

     

    varšavo

    vaskrsenja

    orgazma

    i

    ekstaze

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

    varšava je vatra i voda

    9. januar 2025.

    27430. dan mog života

     

     

    sva bića

    krenimo svi

    u

    varšavu

     

     

    zdravo

    džozefina kako si

    da li se ti sećaš mene

    kao što se ja sećam tebe

    ti si živela blizu mene a ja

    sam bio uh uh uh. ja sam te

    pratio kući držao sam te za

    ruku. ti si koristila kišobran

    uvek kada je padala kiša

    i plakala si toliko mnogo

    da te je bilo žalosno

    gledati

     

    slušao

    bih danima

    fec domina

    i

    bruk bentona i frenki lejna

    i luj amstronga i bili holidej i

    brendu li i pet buna i ledbelija i

    amaliju rodrigez i tomu zdravkovića 

    i pati smit i džoni keša i doli parton i

    kvaku i umu sumak i ginzberga

    i

    lutam još vitak sa srebrnim lukom

    rascvetane trešnje iz zaseda mamim

    ali iza gora zavičaj već slutim gde

    ću smeh pod jablanovima

    samim da sahranim

     

     

    00:55

     

     

    ova

    soba u kojoj

    pišem nalazi se u

    maloj ulici koja sa

    južne strane ima mali

    prolaz pored vode koji

    je obrastao suvom

    trskom

     

    u ulici ne

    poznajem nikoga

    i niko ne poznaje mene

    možda me je neko video kako

    ulazim i izlazim u kuću broj

    sedam a ulaziti i izlazit je 

    isto kaže david

    albahari

     

    da li je ulaženje

    i izlaženje isto i za

    ove ljude u ovoj ulici

    u kojoj sad svi

    spavaju

     

    kažem mojoj

    majci ponekad da

    pročita neku knjigu

    i u knjigama živi

    život kažem

    joj

     

    ma dosta mi je života

    imaš li ti nešto lepše

    kaže mi mama

     

    nešto valovito udaljeno senovito

     

    nešto poput kristalnog sentimenta anđela

     

    poput napolitanki iz rajskih vrtova

     

    poput hronične mladosti

     

    poput tenorskih partija u operama

     

    poput orgazmičkih truba sa tvrđave

     

    poput crkvenih zvona u predelu

     

    poput bestelesnih zagrljaja zatvorenih duša

     

    poput samohodajućih nanula iz kojih šiklja perunika

     

    poput kosmičkog eha koji mi govori volim te

     

    poput vrata u zidu koja vode u unutrašnje proleće

     

    poput one prvi put dodirnute puti

     

    poput cveća u kosi i krvi sa usana

     

    poput ljubičastog želatina u kome se vrti moje telo

     

    nešto poput bleštavila njegovog pokrivenog lica

     

    nešto poput večne velike rasprodaje restlova

     

    nešto kao njegove ruke na mom telu

     

    nešto kao njegov osmeh kojim mi je oprostio život

     

    o. o prepune knjige

    o. o. o prepuna nezaustavljiva mama

     

     

    01:05

     

     

    još šest sedam sati do jutra

    još šest sedam sati pisanja

     

    o kome: kad se vilica izmešta u napućene usne

     

    o čemu: kad se sklapaju oči tražeći slike

     

    kako: kad je noć prekrila sve

    kad se neodgonetljivi snovi sanjaju

    u ovoj ulici na čijoj je južnoj strani voda i

    na čijoj su obali trske u noći u kojoj spavaju

    meni nepoznati ljudi za koje sam ja ništa što

    ispunjava prazninu u sobama kuće broj 7

     

    spavajte i u ovoj belini hartije

    po kojoj kaplje neprestano

    nevidljiva kiša suza za

    decu koja umiru

    od gladi

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    u ovoj sobi neko je ostavio tragove

     

    razglednica zagreba čiodama zakačena za zavesu u

    visini kvake - štiti je od prljanja nečijim rukama koja otvaraju vrata

     

    preko kreveta žuti pleteni pokrivač sa plavim

    cvetnim motivima - štiti plavo sivi madrac

     

    preko žutog prekivača pleteni pačvork - štiti ga

     

    ispod šporeta lim - štiti braon linoleum

     

    preko zelenog itisona crni najlon - štiti ga od prljavštine unešene spolja

     

    otkriveni deo linoleuma i itisona - zaštićen naslovnom stranicom praktične žene

     

    između prozora krpe koje skupljaju vodu sa vlažnih stakala

     

    ispod česme zakačen za zid karton od kutije

    vaflinih kiflica da zaštiti od prskanja vode iz česme

     

    rajber na donjem delu ragastova koji zaptiva vrata - štiti sobu od hladnoće

     

    novine na stolu koje štite stolnjak od raspojasanog ručavanja

     

    novine na podu na koje se ostavljaju prljave cipele

     

    novine na hoklici da se postave nekom ko ulazi sa prljavim cipelama

     

    ipak u sobi najviše prašine i trunja koje niko ne štiti

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    delovi u celini

     

    ne lice nego nos na licu

     

    ne krevet nego uzglavlje

     

    ne knjiga nego stranica. ispodvlačena

     

    ne pesma nego stih. upamćeni

     

    ne stih nego reč. amajlija

     

    ne reč nego slovo. okruglo i puklo

     

    ne slovo nego glas. dečiji

     

    ne glas nego misao. bela

     

    ne misao nego osećaj. tamni

     

    ne osećaj nego intuicija. to jest ti

     

    ne intuicaja nego nespoznatljivo. ipak dakle

     

    ne nespoznatljivo nego svemir. u dvorištu

     

    ne svemir nego zemlja. ljubavnica

     

    ne zemlja nego panonija. panonija konja i mađara

     

    ne vojvodina nego ova soba. metasoba

     

    ne ova soba nego knjiga koju pišem. spavajući

     

    koju otvaram i zatvaram

     

    kojoj se približavam i od koje se udaljujem

     

    koju udišem i koju izdišem

     

    i ne knjiga nego ja i ne ja nego ti crna pletena kapo

    protiv vetrova. severa. mornarska. opet ti. ti zauvek

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    kada sam bio u zatvoru

    često sam sedeo za vreme posla

    u klozetu da bih na miru čitao knjige

    najviše sam čitao remboa

    nervala i gandija

     

    noću u krevetu pod svetlošću

    koja se probijala kroz rešetke čitao

    sam zločin i kaznu sublimirajući svoj

    zločin trpeljivo noseći svoju kaznu

    na gorenjem krevetu

     

    zelenog hajnriha bivajući gladan gustog zelenila

     

    život pčela morisa meterlnika trenirajući ruke da se kreću sporo

     

    kafkinu ameriku napajajući svoju dušu smehom

     

     

    u tom klozetu u kanti u koju

    smo bacali papire jednog dana

    našao sam nečiji dnevnik uprljan

    od neke žute upotrebe

     

    čiji je to dnevnik bio

    čije gluposti i ludosti u njemu

    čija opojna nepismenost

    nikada nisam saznao

    a znao sam da je tu

    znao sam da poput nevidljive

    zveri u sluzavoj šumi

    kruži oko mene

    podnoseći svoju kaznu

    bio je to dnevnik jedne duše

    dnevnik iste te duše u postupku

    dnevnik iste te duše u literarnom postupku

     

    dnevnik u kome je

    crna kobila projahala bulonjskom šumom

    a ne znaš da li je bila divna gojazna

    blistava ili alatasta

     

    u kojoj je ferdinad- pjero video večnost

    nađosmo opet - kog

    pa večnost izgubljenu

    to su mora što krenu

    sa vatrom sunčevom

     

    u kojoj je gordon pim video belinu bleštavu kao sneg

     

    u kome je gilgameša smrt ugrabila u sjajnoj dvorani njegove palate

     

    u kome je volja za snom obuzela knulpa snažnije od bilo koje druge volje u njegovoj duši

     

    u kome sipi kišica od sitnog žutog cveća po telu hosea arkadija buendija

     

    u kome je kleš potpisao za cbs

     

    u kome je troj u filmu daleko od razuzdane gomile rekao fani robinson budalo

     

    u kome je novalis jednog popodneva zamolio brata da mu nešto odsvira na klaviru i zaspao

     

    u kome se neki pripravnik miloš hrma javalja na službu čehoslovačkoj železnici

     

    u kome su boni parker i klajd berou snimljeni sa četiri kamere i različitom brzinom od kojh

    je jedna bila usporena da bi slika bila adekvatna isticanju krvi u završnoj sceni pokolja

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    postoji jedan put u izgradnji

    400 kilometara dug negde na polovini je

    čuvar asfaltnog puta koji ga svaki dan obilazi

     

    ovde porasla trava

     

    ovde radnik izgubio nož

     

    ovde meštani kradu šljunak

     

    ovde tetrapak ispijenog mleka

     

    ovde burad od katrana

     

    ovde prolivena nafta na travi

     

    tamo veliki ispražnjeni drveni kalemovi

     

    ovde brdo otvrdlog asfalta

     

    tamo ptice nad ostacima doručka

     

    ovde umašćena radnička plava bluza

     

    ovde prazna baraka napuštena ovog jutra i napušteni i ohlađeni jutarnji kreveti

     

    ovde iskidana stranica knjige na kojoj piše

     

    mala devojčica - žena bila je spremna

    privukao sam je sebi. sreća je opet bila moja. bogovi

    su se smešili. poljubci su postali intezivniji. smestio sam

    njenu ručicu na mog mačora i onda zadigao njenu spavaćicu

    počeo sam da joj mazim picu. ketrin s pičkom. klića se pojavio i

    ja sam ga nežno dodirivao. nanovo i nanovo. na kraju. navukao

    sam je. kurac mi je ušao do pola. bilo je veoma tesno. pomerao sam

    napred nazad. onda gurnuo. ostatak kurca je kliznuo unutra. bilo je slavno

    čvrsto mi ga je stegnula. pokrenuo sam se a stisak nije popuštao. pokušao

    sam da se kontrolišem. prestao sam da ubadam i čekao sam da se ohladim

    poljubio sam je. ljubeći joj usne odvojeno. sisajući gornju usnu opazio sam kako

    joj je kosa široko razbacana po jastuku. onda sam odustao od pokušaja da je

    zadovoljim i jednostavno je karao. opako sam je cepao. ličilo je na ubistvo

    nije me bilo briga. moj kurac je izludeo. sva ta kosa. njeno mlado i divno

    lice bilo je to kao silovanje device marije. svršio sam. svršavao sam

    u njoj. u agoniji. osećajući kako moja sperma puni njeno telo

    bila je bespomoćna i ja sam svršavao do njene

    najskrivenije srži tela i duše. svršavao

    do besvesti

     

    onde saobraćajni znaci u gomili

     

    tamo u praznoj baraci zaostali radnik drka do penušastog šlaga samoće

     

    tamo izrovana i izgorela trava od zvezde koja je ove noći pala na asfaltni put

     

     

    i

     

     

    ljubim te

    varšavo ti

    si slava

    noći

    te

    noći

    28-29

    decembra

    1983

     

     

    i

     

     

    ljubim te

    varšavo ti si

    usne pevanja

    i usmine

    podavanja

     

     

    i

     

     

    ljubim te

    varšavo ljubim

    odan sam ti oduvek

    i zauvek. pevajmo i

    neodustajmo

    varšavo

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    varšava je ime jedne pičke i varšava u svakoj pički

    8. januar 2025.

    27429. dan mog života

     

     

    sva bića

    krenimo svi

    u

    varšavu

     

     

    23:52

     

     

    bilo

    bi ugodno

    bolnica. autobus

    škola

    kad

    tap

    tap

     

    malo

    srebrno govno

    ovenčano slavom

    i tugom

     

     

    23:55

     

     

    pet minuta

    do ponoći

    tuga je moja

    bašta. treba

    putovati do

    jutra

    da. o da

     

    ideš li

    sa mnom

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    teglim

    se dobro

    mi dođe

     

    kako

    izgledaš ti

    da li se zasmeješ 

    kad podignem prst

    da li su sublimna ili oranžada

    ili

    da nisi sad negde nasmejana

    bogata i rasejana gde

    smeh vri 

    ti. o ti

    participarajuće

    devičanstvo

    noći

     

    upalio sam radio

    budžet za vojsku i kod jednih i

    kod drugih dostigao rekordnu sumu

     

    sumu čega

     

    sumu neto težine paunovog perja

     

    sumu tvog i mog straha

     

    sumu rashodovanih pantljičara u mozgu

     

    sumu plastificiranog netrulećeg užasa

     

    sumu nezaobilaznih bizonovih jaja

     

    sumu zakonskog čaja za dobru omladinu

     

    sumu dijagnostizirajuće labudove pesme

     

    sumu tvog i mog zagrljaja

     

    hoćeš li

     

     

    00:05

     

     

    opet 

    kratka pauza

    češljao sam zube

    danima ostavljene 

    u neredu

     

    ne znam 

    šta da pišem

    ali to mi je kao 

    muzika kao 

    mantra

    nemoći

     

    i dok oblikujemo i dok oblikujemo

    jedino i slavimo svoje nemoći

    nemoć da dosegnemo boga

    nemoć da prevladamo smrt

    nemoć da ishranimo sopstvenu decu

    nemoć da sve vidimo kao život

    život običnih cipela

    i zato pišem o njima kao da su

    one obuća u kojima nova jevanđelja

    gluvare u krugu prostodušnosti

    devojačkih danijelovih oporuka

     

    čovek koji

    nema ni bogatstva

    ni imena ni obrazovanja

    ni ugleda niti ičega što

    uvećava moć i slavu kada

    umire onima koje voli

    ostavlja nadnaravno

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    o prljave cipele

     

    o šnir na prljavim cipelama iza vrata

     

    o blato na đonovima prljavih cipela iza vrata

     

    o ipak sjaj na prljavim cipelama iza vrata

     

    o pokidani konci na prljavim cipelama iza vrata

     

    o izlizani đon na prljavim cipelama iza vrata

     

    o požuteli jezik prljavih cipela iza vrata

     

    o iskidani jezik prljavih cipela iza vrata

     

    o novine iza prljavih cipela iza vrata

     

    o zeleni etison ispod novina na kojima su prljave cipele iza vrata

     

    o da li vi čujete šta je iza prljave cipele iza vrata

     

    o ugaženi ulošci u prljavim cipelama iza vrata

     

    o prašina po novinama na kojima su prljave cipele iza vrata

     

    o kapi blata na prljavim cipelama iza vrata

     

    o mačije govno ugaženo prljavim cipelama iza vrata

     

    o šare na đonu prljavih cipela iza vrata

     

    o kamenčić u šarama na đonu prljavih cipela iza vrata

     

    o čije su to pre mene bile prljave cipele iza vrata

     

    o da li sam vas nekada uvredio prljave cipele iza vrata 

     

    o volim te leva prljavo cipelo iza vrata

     

    o volim te desna prljavo cipelo iza vrata

     

    o volim vas vrata iza kojih su moje prljave cipele

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    umor

    poradovao sam

    se pre jutra

     

    glagoli 

    perje u jastuku

     

    voleo bih

    da energiju u ovoj

    pesmi

    energiju u ovoj

    priči

    u ovom

    romanu

    šklovskog

    u ovoj strasti ulice

    u ovoj violentnosti koja nije pesma

    i nije roman i nije priča naših očeva

    i nije strast šankova uspavanodobrih

    i nije... ne nastavljam nego kažem

    ovo je varšava

    sofija

    jokohama

    amsterdam

     

    jokohama

    amsterdam

     

     

    voleo bih da

    nosu moji predaka

    dok čitaš varšavu 

    dapače dapače

    da strpljivo ulaziš u nju

    i nežno kao u ženi

    narasteš u nos

    svih noseva

    obrgrljen i ljubljen

    u varšavitoj

    varšavitoj

    varšavi

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    varšavo žena i devojaka

    ti si im stid i strast

    varšavo mamiš kao bartolemeova žlezda

    muškarci ulaze u tebe ko vojnici

    a porobiš ih svojim mirisima

     

    varšavo mesečno krvariš dok

    ne zatrudniš iako si stalno

    puna guste sperme sa ulica

     

    varšavo nežna kao dečije ruke

    topla kao voda iz dubine zemlje

    crvena kao vrhovi planina

     

    varšavo suza i običaja

    varšavo tekućina i oblutaka

    varšavo zaludnih pomamnih kurčeva

     

    varšavo bluza svinga i tanga

    varšavo roka kalipsa i valcera

    varšavo bibapa regea i marševa

     

    varšavo vlage i podatne snage

    požutelih gaćica i jakih sekreta

    uprljane božijom prljavštinom

     

    varšavo snažnih grčeva

    podignutih nogu u nebesima

    iskrivljenog lica u zanosima

     

    varšavo lutam još vitak sa šapatom

    strasnim i otresem članke smehom

    prelivene ali polako tragom svojim

    slutum tišina će stići kad sve ovo

    svene i mene i mene

     

     

    varšavo razumeš li te mene

     

     

    00:40

     

     

    uskovitlalo se more

    natmurilo more i ja kao

    šampion sveta na prvenstvu

    moje sobe u mojoj sobi u

    kući broj sedam

    odoh

     

    u želim da te otpratim kući

     

    u toliko puno ljubavi

     

    u nek svi vetrovi duvaju

     

    u ja sam spreman

     

    u i ja ću jednog dana postati neko

     

    u nije li to sramota

     

    u otići na reku

     

    u ja hodam

     

    u je je je

    kotrlajućeg fec domina

     

     

    slatka mala šesnaestogodišnjakinja

     

    nema posebnog mesta da se ode

     

    mejbilen

     

    džoni džoni

     

    johny be good

     

    roken rol muzika

     

    rođenog pape čaka berija

     

     

    to je sve u redu mama

     

    zatvorski rok

     

    plave antilopske cipele

     

    hotel slomljenih srca

     

    ja levo ti desno ona je otišla

     

    nadulog kralja elvisa

     

     

    velika vatrena muda

     

    pobuna u gimnaziji

     

    budale kao ja

     

    najotkačenijeg mačora džeri li luisa

     

     

    trinaest žena a smo jedan čovek u gradu

     

    doviđenja aligatore

     

    40 šoljica kafe

     

    bili halija

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    i

     

     

    prljave

    cipele iza

    vrata su

    moj

    autoportret

     

     

    i

     

     

    varšava

    je ime jedne

    pičke baš ko i

    sofija jokohama

    amsterdam ko i još

    desetak drugih

    gradova po 

    kojima su

    moje

    prijateljice

    u jednoj šali

    nazvale

    svoje

    pičke

     

     

    i

     

     

    pička

    je pesma

    koja rađa

    boga

     

     

    i

     

     

    rani

    rokenerol ko

    muzika mog

    dečaštva mi je

    emocionalno

    najbliža

     

     

    i

     

     

    crnjanski

    ko melodija

    koja se provlači

    kroz celu

    varšavu

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    varšava je sve i ništa

    7. januar 2024.

    27428. dan mog života

     

     

    sva bića

    krenimo svi

    u

    varšavu

     

     

    čitao

    sam knjige i

    u njima sve piše

    sve je objašnjivo

    osim ljubavi

    i gladi

     

    ipak

    ipak ipak

    med i sapun

    cveće i žan žene

    jedrilice šarene košulje

    kalifornija ipak je čovek

    samo voda ipak on

    ljubi svačije

    oči

     

    ne

    interesuju

    nas istine naših

    muževa i očeva

    mi hoćemo samo

    život kažu irske

    žene

     

    i

    mašina

    mi se kvari

    to je kao kad na

    otvorenom koncertu

    padne kiša. džon lenon

    znakovi pored puta. ako

    mi se mašina pokvari on

    neće nikada pročitati

    ovu knjigu. a joko. a ono

    znaš ono kiša pala iz

    vedra neba. vudstok. pa

    ono jebanje u travi. svi

    smo se klizali po blatu i

    svi smo bili naduvani

    kad se pojavio

    gitarski bog

    sve je

    bilo kao

    nekada

    u

    španiji

     

    ja sam

    samo gledao film

    ipak sam ja samo jugos

    ali kao svaki jugos

    volim iluziju

     

    satima

    gledam filmove

    i kao svaki j. mnogo

    stvari znam

     

    šta sada radi handke

    koji po redu sada snima

    film leonardo da vinči

     

    šta

    sada radi

    niko

    tom gotovac

    ili

    platon

    ili

    kušnje

    dostojan

    abelar

     

    šta sada

    radi onaj

    koji je napisao

    da je odmah pisao

    protiv države čim

    ga je devojka

    ostavila

     

    (sine piši

    tako da iz tvojih

    pesama raste trava

    porađaj travu i ruši svaku

    državu reče mi onaj isti

    glas koji je rekao sve

    je objašnjivo osim

    ljubavi i gladi)

     

    a borhes

    ima u tom borhesu

    dobrote kao u slepilu

    on mora da je slep

     

     

    23:25

     

     

    ovih nedelju

    dana u ovoj sobi

    grejem se crvenim

    šapurikama u belom

    šporetu. kako se šapurike

    kažu na engleskom. kako

    se beli šporet kaže na

    nemačkom. kako se

    lepo kaže na

    srpskom

    jeziku

     

    crvene šapurike

    brzo izgore u crvenoj

    vatri. sada sam stavio i

    drvo da ne ustajem često

    jer mi se čini da varšava

    diše. tebi semjuele

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    zastao

    sam mislio sam

    i podrhtavao kao trska

    pisao bih o svemu ali šta

    je ono o čemu bi trebalo

    ako napišem sloboda

    napisao sam sve. ako

    napišem nežnost

    isto je

     

    čime čime

    da kažem sve

     

    biblijom

     

    hlebom

     

    starim sekvojama

     

    rokenrolom lu rida

     

    sedefastom drškom bodeža

     

    lepoticom i čudovištom

     

    savremenim mizonizmima

     

    šizofrenijom

     

    hemijskom svadbom

     

    ekhartovim ja sam bog

     

    sa 420 menstruacija

     

    jednom od istina ili jedinom

     

    nesuprostavljanjem zlu

     

    građanskom neposlušnošću

     

    gnosticma ili tertulijanom

     

    oblacima koji zakrile mesec

     

    snegom ili suncem koji ga topi

     

    vrapcima koji kljucaju zidove od naboja

     

    plavookom devojčicom nike

     

    krilima rode kojima se prekrije nebo

     

    crvenim šapurikama ili sivim pepelom šapurika

     

    sve je

    jedno i

    sve je isto

    u svakom

    jutru

    kaže

    nam

    neko

     

    šta rade oni

    koji sada umiru

     

    danas je sveto profano

    duhovno obično

    sloboda novo ropstvo

    to je to

    to je sve

    molim jedan

    sladoled od vanilije

    molim jedan sladoled

    od juče i tri kugle novog

    ropstva sa lešnikom

    to je to. to

    je sve

     

    svaka grubost je prava smrt za mene

     

    i tako kvakice

    na ormarčiču

    ti čitaš svetački spis

    religiju života i gluposti

    (i gluposti druže i gluposti)

    gledaš i oči džona dana

    u crvenu ružu

    silesijusa

     

     

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

    ---------------------------------------

     

     

    mašina mi se

    stalno kvari. opsovao

    sam njenu vlasnicu. ispada

    mi traka kad dignem polugu da

    otkucam veliko slovo. od sada

    kucam sve malim slovima bez

    navodnika i znakova

    pitanja

     

    o

    pravopisu

    huljo bestidna

    večni lopove

    živih

    snaga

    sa tobom

    ne bih završio

    ovu knjigu dobre

    volje i strasti. strasti

    da se pokuša i

    proba

     

    jedan

    probo... pa šta

    samo se vratio u

    tople gaće. tople

    gaće u topla

    govna

    detinjstva

     

    stavio sam

    drvo uskoro će

    ponoć. pišao sam

    roditeljski zanatlijski

    i strasno kao u

    ovoj pesmi

     

    živim ko anđeo

    zanatlijskih ruku

    sedeći uz kriglu

    u dimu cigara

    vrat i trbuh

    mi se

    svijaju

    u

    luku

    pod

    vazduhom

    punim

    nestvarnih

    jedara

     

    kao vreli

    izmet iz golubinjaka

    hiljadu maštanja mene

    slatko peče. srce mi je

    nežna kora u biljaka

    krvavih od zlatnog

    polena što teče

     

    kad brižno

    pogledam snove i

    proširim trbuh s tridesetak

    krigli tad me java potera da

    sabran i potrebu smirim

     

    pitom kao

    gospod kedara

    i trava ja premokrim

    nebo dok svi suncokreti

    šalju pozdrav mlazu

    što visoko leti

     

    da li

    je umro

    rembo

     

     

    i

     

     

    čitam

    i prekucavam

    varšavu iz knjige

    za autobogografiju

    a uveče je čitam

    iz rukopisa koji

    je siroviji od

    jezika

    u

    varšavi

     

     

    i

     

     

    sećam

    se skoro svega

    pogotovo uzbuđenja

    samom tom noći u kojoj

    se rađala jedna pesma

    ko knjiga ko što se

    jedne noći rađa

    dete ko

    bog

     

     

    i

     

     

    ne

    interesuju

    nas istine naših

    muževa i očeva

    mi hoćemo samo

    život kažu irske

    žene

     

     

    i

     

     

    kad

    se pojavio

    gitarski bog

    sve je bilo

    kao nekada

    u španiji

     

     

    i

     

     

    šta

    i

    sada

    radi

    tom

    gotovac

     

     

    i

     

     

    ko i u

    23 godini

    i sad sam

    se pitao

    čime da

    kažem

    sve

     

     

    i

     

     

    opet

    su me reči

    nebeske srne

    reči samog boga

    svaka grubost je

    prava smrt za

    mene dirnule

    do bola

     

     

    i

     

     

    za kraj 

    današnjeg dana

    autobogografiji

    artur rembo

     

    pitom kao

    gospod kedara

    i trava ja premokrim

    nebo dok svi suncokreti

    šalju pozdrav mlazu

    što visoko leti

     

     

    i

     

     

    živ

    je živ

    rembo

    živa

    je

    živa

    varšava

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    varšava

    6. januar 2025.

    27427. dan mog života

     

     

    posle moje

    prve knjige ja sam ti je on

    koju sam pisao jednu godinu svakog

    dana od proleća 1981 do proleća 1982

    a knjigu je 1984 objavila izdavačka kuća

    matice srpske sledila je druga knjiga koju

    sam napisao za jednu noć 28 i 29

    decembra 1983 a objavljena je

    1986 u ediciji aut lazarova