AUTOBOGOGRAFIJA

2021-2031 ili do moje smrti
24/7/365

autobogografija su oboženja autobiografijom

autobogografija je autobogografija boga i bog autobogografije

autobogografija je oboženje pevanjem stvaranjem hodanjem 

autobogografija je oboženje ljubavlju slobodom istinom

autobogografija je nadahnuće svakom biću da napiše svoju autobiografiju

 

    Ti
    si

    422409

    pupoljak

    ja sam ti je on i 365 dana

    7. novembar 2024.

    27367. dan mog života

     

     

    ja sam

    ti je on su 365

    pesama ko 365

    dana

     

     

    i

     

     

    ja sam

    ti je on su 365

    dana ko 365

    pesama

     

     

    i

     

     

    ja sam

    ti je on su 365

    pesama ko jedna

    pesma i ko samo

    jedan dan

     

     

    i

     

     

    ajmo

    ja sam

    ti je on

     

     

    ja sam

    pijana devojka

    puna bola u sebi

    odakle dolazi taj bol

    prevrće se po krevetu i

    čudne reči izgovara. skupila

    svoje duge noge u stomak i

    rukama steže svoje velike

    grudi. volim je iako iz

    njenih usta baš sad

    curi žuta sluz

    5. januar 1982

     

     

    ja sam

    jednostavno

    pisanje o istoriji

    splavarenja na drini

    samoukog pisca

    bogdana

    baštovanovića

    6. januar 1982

     

     

    ja sam

    kap do kapi

    kap koja

    sačini vodu

    7. januar 1982

     

     

    ja sam

    večna borba

    muških i ženskih

    snaga. da li je to

    večni rat

    heraklite

    8. januar 1982

     

     

    ja sam

    rub naselja

    mrak okružuje

    svetla po rubu

    koraci su bešumni

    ali misli u glavi

    odjekuju daleko

    unaokolo

    revolver

    9. januar 1982

     

     

    ja sam

    planinski

    muk i gavran

    pod stenama

    10. januar 1982

     

     

    ja sam

    stanka. živci

    mi već (nisam to

    mogla odagnati) pričaju

    o mojim pedesetogodišnjim

    seksualnim željama koje

    jedva da sam ostvarila

    u ovim brdima i

    šumama

    tare

    11. januar 1982

     

     

    ja sam

    led na drvenom

    koturu vodenice. ima

    me i na mahovini. na

    biljkama. na lišću. na

    uginuloj svraci. po

    prozorima. potok

    stalno dotiče i

    žubori

    12. januar 1982

     

     

    ja sam

    kozje govno

    bistra svest

    mi je mati

    13. januar 1982

     

     

    ja sam

    iskrivljeni

    betonski stubovi

    preko kojih lako

    ulazimo u

    gradilište

    14. januar 1982

     

     

    ja sam

    jastreb nad

    putem za perućac

    letim sa tare u

    bosnu

    15. januar 1982

     

     

    ja sam

    sin oca. u

    mom slučaju

    stvari stoje ovako

    moj otac je bio izdajica

    višak lojalnosti i udvorištva

    koji mi mnogi danas prebacuju

    je višak kojim želim da opravdam

    svoga oca. otac mi to ne priznaje

    a što je još gore ni sin. a oni koje

    sam hvalio i slavio traže da to

    činim sve više i bezobzirnije

    pakao. a pisao bih pesme

    a voleo sam nekad

    svoju pamet

    16. januar 1982

     

     

    ja sam

    dvogodišnje

    dete koje gledam

    već pospanim očima

    u čoveka koji me

    gleda i nešto

    piše

    17. januar 1982

     

     

    ja sam

    rezanci

    od tvrdo

    umešanog

    testa

    18. januar 1982

     

     

    i

     

     

    ja sam

    uzbudljivo

    ravno u

    pisanju

    19. januar 1982

     

    to mi je i sad

    najuzbudljivije

    u pisanju 

     

     

    i

     

     

    ja sam

    čežnja i

    onemogućena

    težnja

    20. januar 1982

     

     

    ja sam

    skrivena

    nepriznavana

    potcenjivana

    onemogućavana

    vezanost

    muškarca

    za

    ženu

    21. januar 1982

     

     

    ja sam

    devojka koja

    mi je danas popodne

    rekla i ovakve dve stvari mi

    žene smo nabile kompleks da

    smo jebane pa bismo htele kao

    i vi da samo jebemo i drugo dugo

    me je gledao i nije prilazio pitala

    sam se zašto on neće 

    da me jebe

    22. januar 1982

     

     

    ja sam

    ugužvana

    papirna maramica

    nečiji zeleni nazeb

    slio se u mene

    23. januar 1982

     

     

    i

     

     

    ja sam

    reči koje

    me čine

    24. januar 1982

     

    čudo

    reči kojim sam

    onda mogao da

    napišem a sad i

    da ponovim

    ja sam

    reči koje

    me čine

     

     

    i

     

     

    ja sam

    hladna bioskopska

    sala u banatskom selu

    veliki svet njujorka snažnim

    panoramama i svetskim životom uranja

    u srca i mozak mladih melenčana greju

    te slike sa platna i čine od njih učesnike 

    u samom središtu akcije zajebancije

    i herojstva. u isto vreme ja hladna

    bioskopska sala pritiskam

    ih na ta drvena sedišta

    njihovih melenaca

    25. januar 1982

     

     

    ja sam

    usne i zubi

    na njenoj sisi

    uživa. uživam i

    sam u njenom

    zanesenom

    pogledu po

    tavanici

    26. januar 1982

     

     

    ja sam

    dugačko

    debelo sleme

    u kući dare zličić

    ispucao sam po

    sredini. paorski

    palac bi mogao

    ući ali ću još

    dugo nositi

    krov ove

    kuće

    27. januar 1982

     

     

    ja sam

    stajsko đubre

    svaki dan u meni je

    velika gozba za ćurke

    kokoške. golubove. patke

    gliste. bubice. pacove. za

    moju spasonosnu ulogu

    svet još ne zna

    28. januar 1982

     

     

    ja sam

    starija žena

     koja poziva nešto

    mlađu da dođe kod

    nje popodne na kafu

    ako je slobodna. da li

    se odigrao taj susret

    dveju žena to ni

    šatobrijanu

    nije poznato

    29. januar 1982

     

     

    ja sam

    veliki orah i

    kameni krst pored

     puta. tri žive snage

    deterdženta nema

    da se kupi. drvo

    put i krst

    30. januar 1982

     

     

    ja sam

    prut. ivica tatić

    me je u đubretu kuvao

    đura tišma me je okovao na

    jednom kraju. osim ivice i đure bio

    sam još u rukama vase miloša i steve

    gotovo sve znam o njhovim rukama i

    hodu. čak i to kako misli onaj koji me

    drži saznao sam za ovo vreme

    ja sam prut. gotovo cela

    mudrost ravnoteže

    31. januar 1982

     

     

    februar

     

     

    i

     

     

    ja sam

    jedan

    čovek

    1. februar 1982

     

    ja

    sam

    jedan

    čovek

    jedan

    bog

     

     

    i

     

     

    ja sam

    gavran

    kljun gavrana

    same oči

    2. februar 1982

     

     

    ja sam

    tamno plava

    svilena marama na

    crvenoj kosi. autobuske

    impresije. sve je tako

    sladostrasno u prolazu

    u brzom prolazu

    naslućivanju

    magno...

    3. februar 1982

     

     

    ja sam

    metafizika. jelena

    buštrević jedanaestogodišnja

    devojčica nije čula za mene. dejana

    manjulov šesnaestogodišnja devojčica

    kaže da joj je sestra rekla da je to nešto

    drugo od fizike. dvadesetpetogodišnji

    branko kaže da sam ja maslinova

    koštica i živa fizika

    4. februar 1982

     

     

    i

     

     

    sve

    u svakom i

    svako u svemu

    i eto me to sam

    baš ja ja sam

    ti je on

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    ja sam ti je on i 12 meseci

    6. novembar 2024.

    27366. dan mog života

     

     

    ja sam

    ti je on su 

    12 apostola

    pesme

     

    mart

     

    april

     

    maj

     

    juni

     

    juli

     

    avgust

     

    septembar

     

    oktobar

     

    novembar

     

    decembar

     

    januar

     

    februar

     

     

    i

     

     

    krenimo

    ja sam ti 

    je on

     

     

    ja sam

    predmeti

    5. decembar 1981

     

     

    ja sam

    ništa i ništa i

    ništa. znači tri ništa

    tri ništa i tri ništa i tri

    ništa i tri ništa. znači

    dvanaest ništa

    hristovo

    uzglavlje

    6. decembar 1981

     

     

    ja sam

    iskrzana

    pertla

    7. decembar 1981

     

     

    ja sam

    zaborav u životu

    zaboravljajući ono što je činilo

    taj život ja zaborav omogućujem da

    taj život živi. dok sedi u fotelji i misli da

    li da kupi komšijinu škodu refik pejmanović

    je zauvek zaboravio kako se pre desetak

    godina svađao sa dragoljubom nikolićem  

    ljutnje iz te svađeu njemu više nema i 

    on u miru razmišlja da li je ta

    škoda za njega ili nije

    8. decembar 1981

     

     

    ja sam

    čaša i čaša

    (jednom sam pitao

    višnju da li joj se čaša u

    mojoj ruci činila više čašom

    od one koju sam je zamolio da

    zamisli. višnja se zamislila gledala

    u prazno i rekla da joj se čaša

    koju je zamislila čini više

    čašom od one u

    mojoj ruci)

    9. decembar 1981

     

     

    ja sam

    nežnost

    u hlebu i

    grubost u

    rečima

    10. decembar 1981

     

     

    ja sam

    decembarsko

    blato po zamrzlim

    gradilištima. magla i

    tamni oblaci po nebu

    40% plate manje

    na zemlji

    11. decembar 1981

     

     

    ja sam

    lep muškarac

    kome je bog zna šta

    odnelo potrebu za ženom

    i nežnošću. sedi i bori se

    protiv svoje lepote

    12. decembar 1981

     

     

    i

     

     

    ja sam

    onaj koji gradeći

    svoje ja ugrožava moje ja

    koji ugrožavam njeno ja koja ugrožava

    nečije ja koje ugrožava nečije drugo ja koje

    ugrožava nečije treće ja koje ugrožava nečije četvrto

    ja koje ugrožava nečije peto ja koje ugrožava nečije sedmo

    ja. u nedogled. i tu počinju interesi za slamu. grede. sanduke

    oblake. ptičija jaja. vrbe. vukove. prljave prozore. pokvarene

    autobuse. zabranjene knjige. bare. reke. mora i okeane. za

    brata sunce. sasušena govna. sve vetrove. ribe. najlon 

    staklo. u nedogled. i tu počinju razlozi za bogom. taom 

    zevsom i svim njegovima. kristijanom r. budom

    zaratrustom. šivom i višnuom. hristom

    u nedogled. i tu počinjem da si

    ti i kažem ti pa to sam ja

    13. decembar 1981

     

    kuljajuće

    ja

     

     

    i

     

     

    ja sam

    plavičasti dim

    cigarete iz nozdrva

    kelnerice dok nam

    puni tri ljute

    14. decembar 1981

     

     

    ja sam

    stomak moje

    žene za kojim žudim

    i koga stvaram i koji me

    stvara. danima kopam

    pod zemljom

    za nju

    15. decembar 1981

     

     

    ja sam

    tričetvrt kile

    šećera koje je mira

    pozajmila od kaje za kolače

    da li će to biti kolači sa jabukama

    orasima sirom rogačima grizom

    makom višnjama ili sadi

    svejedno je za ovo

    popodne

    16. decembar 1981

     

     

    ja sam

    izmrvljeni hleb

    vrapcima na radost

    vrapci na radost čoveku

    koji je izmrvio hleb. čovek na

    radost ženi i deci. žena i deca

    na radost velikoj majci. velika

    majka spava i sanja ružan san

    ali u snu doleteše vrapci

    na mrvice hleba i

    njeno se lice

    nasmeši

    17. decembar 1981

     

     

    ja sam

    stare gaće

    znoj i kurčevi

    tragovi načinili su

    od mene stare

    gaće za

    bacanje

    18. decembar 1981

     

     

    ja sam

    trougao kvadrat

    i krug. oni koji na slepo

    lutaju neka se oslone

    na nas

    19. decembar 1981

     

     

    ja sam

    sitni novčić koga

    u svojoj kolekciji čuva

    aljoša arsenjev. ono što me

    čini znamenitim jeste da me je

    posedovao franc kafka preživljujući

    u vezi sa mnom jednu od svojih čestih i

    za ljude nerazumljivih kriza. tako sam

    sticajem okolnosti bio deo onoga

    što se danas naziva kafkin

    humor i moral

    20. decembar 1981

     

     

    ja sam

    pravda. (o suptilnom

    delovanju pravde i o tome

    kako zima dolazi u minut

    do dvanaest ali dolazi)

    21. decembar 1981

     

     

    ja sam

    malopre probuđena

    ženka. mužjak koji me

    je otvorio spava. trava oko

    mene je zelenija belo je belje

    otvorila sam se svetu i ceo

    se svet meni otvorio

    22. decembar 1981

     

     

    ja sam

    3,5 milijardi

    ljudi pod zemljom u

    rudnicima zjemovit i pjast

    od davne prošlosti do u

    daleku budućnost naše

    mesto i jeste ovde

    23. decembar 1981

     

     

    ja sam

    muflonovo oko

    stabljika origana se

    odsijava u meni. u sunčane

    dane moj vid ne može izbeći

    senku mojih rogova što se

    prostiru po šiljatom

    krečnjaku

    24. decembar 1981

     

     

    i

     

     

    ja sam

    gudrun enslin

    ljubica sokić. gertruda

    stejn. kristijan enslin. tatjana

    goričava. meredit monk. ulrike

    majnhof. tatjana mamovna. margaret

    fon trota. anica savić rebac. suzan zontag

    roza luksemburg. natalija malačovska. isidora

    sekulić. nadežda mandeljštam. lu andreas salome

    nojemina i ruta. majka tereza. bili holidej. pati

    smit. aleksandra ljubica marić. larisa šepitko

    dubravka ugrešić. ksenija anastasijević

    ljubica kosovac. nadežda petrović

    žana moro. nada kolundžija

    25. decembar 1981

     

    ja

    sam

    ljubav

    za

    ženu

    i

    odanost

    ženi

     

     

    i

     

     

    ja sam

    razlog da te

    imam. nekada se

    takav razlog godinama

    čeka. mnogo puta se i ne

    dočeka. ja sam se formirao

    na tvojoj želji da ti se neko preda i

    da ti nestaneš u njemu bivajući neko

    drugi. i vrabac i žica i letva i proplanak i

    oronula fasada i ležaj i mačka i njen bol 

    u glavi i ugođaj u njenoj pički i san i rani

    dan i razlivena nafta i automobili noću

    i oni koji odlaze u zatvore i oni koji su

    oklevetani i svi oni i sve ono što nisi

    ti a ti bez njih ne možeš i ne

    postojiš. ovu svesku

    sam zaboravio da

    ti spomenem

    26. decembar 1981

     

     

    ja sam

    mala sisa

    jedanaestogodišnje

    devojčice. počela je da raste

    kad i jednogodišnji voćnjak. u

    prvoj punorodnoj berbi slatkih

    voćki kroz tri-četiri godine i

    njena sisa će biti već

    u punom cvatu

    27. decembar 1981

     

     

    ja sam

    televizor. otmica

    američkog generala. slike

    salvadora. mlečna hrana za decu

    ..... tenkovi u misiji mira. ostareli stonsi

    gospođa tačer. zavejana varšava. norveški

    fjordovi. dadaistički uglednici. rezervati sa

    životinjama. kosovo. palestinci. kremovi

    po švajcarskim receptima. atentati

    nostalgija za pedesetim

    28. decembar 1981

     

     

    ja sam

    novi crni

    džemper

    29. decembar 1981

     

     

    ja sam

    kucanje sata

    u noćnoj tišini sobe

    pa zvuk teških kamiona

    pa prodorni signal lađe što

    uz obalu pristaje. otključavanje

    komšijskih vrata. kloparanje ko

    zna čega. zujenja provrele

    vode za kafu pa zvuk prvo

    krvnog pa nervnog

    sistema

    30. decembar 1981

     

     

    ja sam

    iskidana čelična

    sajla bačena na masni

    asfalt parkirališta za teška

    vozila u podbari. mislila sam da

    više nisam nikome potrebna

    kad ono uđoh u pesmu

    31. decembar 1981

     

     

    januar

     

     

    ja sam

    društvo prijatelja

    boga. spoznaja oko koje

    smo se okupili potiče od majstor

    ekharta i glasi oko pomoću kojeg ja

    vidim boga to je isto oko kojim bog

    vidi mene. moje oko i božije oko to

    je jedno oko i jedno gledanje

    i jedno saznavanje i jedno

    osećanje

    1. januar 1982

     

    jedno

    je

    oko

    majstor

    ekharta

     

     

    i

     

     

    ja sam

    bela krava

    2. januar 1982

     

     

    ja sam

    baka bajke

    stara bajka

    3. januar 1982

     

     

    ja sam

    časopis za

    književnost. blago

    lice nemira. enormne

    količine svesti. hiljadu 

    pari obuće za dugi 

    hod bogme i

    češanje za

    uhom

    4. januar 1982

     

     

    i

     

     

    ja

    sam

    ti

    je

    on

    živo

    biće

    si

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    ja sam ti je on i četiri godišnja doba

    5. novembar 2024.

    27365. dan mog života

     

     

    ja sam

    ti je on 

    ja sam

    proleće

     

    ja sam

    ti je on

    ja sam

    leto

     

    ja sam

    ti je on

    ja sam

    jesen

     

    ja sam

    ti je on

    ja sam

    zima

     

     

    baš

    ko što je

    ja sam ti je on

    poleće mojih

    reči

     

    a

     

    kaja 

    leto mog

    pisanja

     

    a

     

    milomir

    jesen mog

    pevanja

     

    a

     

    ja sam

    ti si ja sam

    bog zima

    mog

    stvaranja

     

     

    i

     

     

    ja sam

    ti je on

    krenimo

    u

    pesmu

     

     

    ja sam

    nevinost

    i jubim petu

    naivnosti

    4. novembar 1981

     

     

    ja sam

    sazrevanja

    marijinog

    tela

    5. novembar 1981

     

     

    ja sam

    deo budućnosti

    stvorili su me i stvarali

    sedmorica u trodnevnim

    razgovorima o ljubavi

    6. novembar 1981

     

     

    ja sam

    lav šibica gavran

    knjiga mrkva hrast

    trajem jedinstvom i

    simaptijama

    7. novembar 1981

     

     

    ja sam

    istorija knjige

    i istorija puške

    šizofrenija je

    rezultat ovih

    dveju

    kultura

    8. novembar 1981

     

     

    ja sam

    ženina

    nežnost

    prema ženi

    jednoćelijski

    uzrok

    topline

    9. novembar 1981

     

     

    ja sam

    čaša vina

    stranica knjige

    dečiji poljubac. gram

    heroina. vlast u opštini

    predvorje vagine

    temelji nove

    kuće

    razlozi

    10. novembar 1981

     

     

    ja sam

    mraz. moje

    ambicije u ovoj

    noći su velike i sve 

    do jutra spuštaću se

    sve niže i niže. uživaću

    po ušima i nosevima

    ranoustalih spremačica

    one i tako ništa neće

    nikom reći

    11. novembar 1981

     

     

    i

     

     

    ja sam

    hrabri koji za

    druge daju svoje

    živote a drugi to

    veselo prećute

    12. novembar 1981

     

    hvala 

    svakom

    ko je svojim

    bolom zapevao 

    za sreću svakog

    i svih bića

     

     

    i

     

     

    ja sam

    veliki žuti jorgan

    odbačen ka zidu u

    naglom ustajanju

    iz kreveta

    13. novembar 1981

     

    baš

    tako

     

     

    i

     

     

    ja sam

    dah. kroz moju

    levu stranu struji stid. u

    delu stida je zrno straha. u

    delu straha je majka. u delu

    majke je rođenje. u rođenju

    ako nema boga

    šta je

    14. novembar 1981

     

     

    ja sam

    pogled

    praznog

    stomaka

    u

    hladnoj

    sobi

    15. novembar 1981

     

     

    ja sam

    konj iz koga

    se pari konjska

    sudbina

    16. novembar 1981

     

     

    ja sam

    tipični zaborav

    na početak. u drevni

    rat su ušli divni mladići puni

    ideala od kojih su mnogi izginuli. iz

    rata su izašli oni koji su mu se pridružili

    u njegovom pobedničkom delu i zaslepljeni

    tom pobedom i nerazumljivim besom prema

    svemu što nije isto što i njihova tvrda predstava

    o stvarima poništili sve ideale izginulih mladića

    i sve uzroke početka. kao deo tog zaborava ja

    sam jedno zaboravljeno i zatravelo mesto

    na kojem je jedan mladić izbacio svoju

    prvu količinu sperme u život. bacio

    pobedničku bombu i sačekao

    smrtonosni šrapnel iz

    neodgonetljive tišine

    17. novembar 1981

     

     

    ja sam

    rupa u

    zidu

    18. novembar 1981

     

     

    ja sam

    plavi flomaster

    plava košulja i plava

    modrica pod tvojim

    crnim okom

    19. novembar 1981

     

     

    ja sam

    trenutak dok

    tonem u san. predeli i

    slojevi sna su pusti i meki

    trenutak tonjenja se deli na

    onaj kratki pre sna i onaj

    o kojem ne mogu ništa

    napisati

    20. novembar 1981

     

     

    i

     

     

    ja sam

    sivi iberciger

    kaput što danima

    leži na podu

    21. novembar 1981

     

    jako sam

    voleo da nosim

    taj stari veliki kaput

    koji mi je poklonio

    uja steva

     

     

    i

     

     

    ja sam

    lepi dani kasnog

    novembra. sunčani i

    topli. kasni novembar

    i rane ideje

    22. novembar 1981

     

     

    ja sam

    vreme u kojem

    nema ni besnog kera

    na ulici. sve se po kućama

    denulo u ćutanje. gledanje u

    televizor i nemušto jebanje svi

    posni i jalovi dani nevidljive

    i subverzivne ideje kriju

    23. novembar 1981

     

     

    ja sam

    kasni koraci

    pod prozorima onih

    koji spavaju. ali samo

    kasni koraci. ničega

    zloslutnog

    u njima

    24. novembar 1981

     

     

    ja sam

    mokra sivo-plava

    košulja što se suši

    na stolici u sobi

    preko noći

    25. novembar 1981

     

     

    ja sam

    voda što curi i

    kaplje kroz istrulio

    oluk. gospođa jela

    nema više ni snage

    ni novca da ga

    popravlja

    26. novembar 1981

     

     

    ja sam

    radnik sa petsto

    hiljada starih dinara

    ličnog dohotka. samo

    na kilogram hleba i litru

    mleka dnevno ode mi

    skoro jedna petina plate

    naročito sam sretan što i

    pored tako teških uslova

    nemam stan a i od mog

    rada živi moja žena i

    moje dvoje dece

    27. novembar 1981

     

     

    ja sam

    mocartova

    muzika. mnogi me

    danas ne slušaju i ne

    vole što mi je teško ali

    mi je još teže kad vidim

    da oni koji me vole ne

    vole one koji ne vole

    i ne slušaju mene

    28. novembar 1981

     

     

    ja sam

    voda i ja

    sam vatra. voda

    gasi vatru. vatra suši

    vodu. vazduh je mekan a

    zemlja je tvrda. ja se deli i

    ja se spaja. ja je odnos

    zagrljaj u tišini pred

    blaženom stravom

    osmog jutra

    29. novembar 1981

     

     

    ja sam

    pustoš i praznina

    prazničnih ulica. u

    pročelju gladno podne 

    na začelju promrzlo veče

    van stola melanholija po

    prljavim prazničnim

    ulicama jutra

    30. novembar 1981

     

     

    decembar

     

     

    ja sam

    ne. znači da

    za prijateljstvo

    1. decembar 1981

     

     

    ja sam

    metak sklon sumnji

    dezerter. zainteresovan

    za igru sa nepoznatim. svaki

    cilj je usmrćenje od poznatog

    svaki cilj je apsolutno poništenje i

    onog što je pogođeno i onog ko

    je pogodio. a to je dosadno

    konačno dosadno

    2. decembar 1981

     

     

    ja sam

    izrovana

    zemlja od

    automobilskih

    kočnica

    3. decembar 1981

     

     

    ja sam

    dvostruki početak

    počinje zima ali ona

    nagoveštava i početak

    proleća. ono što definitivno

    počne objavljuje i svoj

    kraj (i nečiji početak)

    4. decembar 1981

     

     

    i

     

     

    srećan

    sam što ti

    postojiš ja

    sam ti je

    on

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

    ja sam ti je on i krug jedne godine

    4. novembar 2024.

    27364. dan mog života

     

     

    tren

    dok preda mnom

    na stolu leži sveska

    u kojoj sam pisao ja sam

    ti je on. listovi letopisa matice

    srpske u kome je objavljen ja

    sam ti je on i knjiga ja

    sam ti je on

     

     

    i

     

     

    ja sam ti je on

    1981 - 1982

    sam pisao dok je iza

    mene već bilo 10 godina

    jednog čoveka i 7 godina

    lišće - drvo života 

     

     

    i

     

     

    celina

    kruženje

    nadovezivanje

    autonomnost

    kontinuitet

     

     

    i

     

     

    bog

    je tačka

    lopte

    to

    je

    moja

    umetnost

     

     

    ja

    je krug

    pevanja

    to

    je

    moja

    pesma

     

     

    i

     

     

    ja sam

    ti je on

    krenimo

    u

    tebe

     

     

    ja sam

    noćni rad

    motora u

    tegljaču

    šlepova

    4. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    sjaj i prskanje

    (što pada u dubinu i

    gasi se u padanju) električnog

    vara na četvrtom spratu nove bolnice

    koja se gradi u krugu stare u novom sadu

    iz mnogih prozora oči bolesnih uprte su

    u mene. moja svetlost razigrava im

    načeti duh i zabavlja ih pitanjem

    da li su i oči nevidljivih

    tako svetle

    5. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    bistrina i

    rezigniranost

    ponekad nekih

    negde nekakvih

    i ničijih

    6. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    smrad koji ih

    ujedinjuje dok veselo

    ručaju na travi pored kola

    i mršavog ispregnutog konja

    pedesetogodišnjak i njegova

    osamnaestogodišnja žena

    veselo jedu hleb slaninu i

    papriku i bezbrižno me

    šire u neograničenim

    količinama

    7. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    treće za ovu

    noć dodato ćebe

    hladno je

    8. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    sve ono što

    izaziva moj strah

    i što me drži u tom

    krugu. hrani se strahom

    iz mene i svoj krug

    mojim kruženjem

    uvećava

    9. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    renesansni

    pejsaž u pozadini

    znači slika bogate

    radosne ali već i

    snažnijom

    ohološću

    naoružane

    duše

    a padaju

    narandžaste

    kiše

    10. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    pokisli

    dunavski kej

    sa privezanim

    brodićem

    jablanka

    11. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    svetlo što

    prolazi ispod

    vrata u mrak

    velike sobe i

    proizvodi

    tiho

    cikanje

    12. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    pun mesec

    koji kada ga

    pogledam

    kaže

    da

    13. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    predgrađe

    trbuh. govno

    i metla

    14. oktobar 1981

     

     

    ja sam

     hrist u naručju

    hrome seljanke

    nebo je plavo trava

    je zelena ovce su bele

    sunce je toplo potok je

    bistar istina je jasna

    grudi su meke i lep

    joj se čini svet

    15. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    povijest metala

    i to istorija božijih

    upliva u njega i istorija

    njegovih tehnoloških

    transformacija

    16. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    crvena mrlja

    na belom krilu

    poginulog goluba

    (anđela). da li o

    da li kebro

    17. oktobar 1981

     

     

    i

     

     

    ja sam

    perunika

    18. oktobar 1981

     

    i sad

    osećam

    ponos kojim

    je perunika

    rekla

    ja

    sam

    perunika

     

     

    i

     

     

    ja sam

    cvilenje psa

    kreveta mačke

    cipele. nejake

    ideje

    19. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    ozarenje

    jutrom i gomilom

    vrabaca na travi

    20. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    paklena

    nevinost i

    princ

    paklene

    nevinosti

    otečeno

    ja

    21. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    neuhvatljivi sistem

    mišljenja. znači vetar

    titraj božije jetre. znači

    vetar. lupanje kuhinjskih

    vrata. znači vetar

    22. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    dovikivanje žena

    u noćnoj smeni fabrike za

    preradu voća i povrća kulpin

    u praskozorju muči me san i

    vitalnost se moja ruši pod

    sudbinom najizrabljenijih

    ljudi u društvu

    23. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    srebrna

    neodlučnost

    24. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    muž i žena u

    povratku kući posle

    večernje posete

    prijateljima

    25. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    toplota šake

    koja greje

    rashlađenu

    limfu u

    kolenima

    26. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    avantura

    učenik

    dosade

    27. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    u utrobi broda

    velike količine dima

    od varenja. teško me

    ovi ljudi podnose ali hleb

    koji žele da jedu primorava

    ih na mene. bolje bi im

    bilo da ništa ne

    jedu

    28. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    san u kome

    sanjam jednu

    devojku koja sanja

    kako spava u

    nečijem snu

    29. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    večernje

    vino

    30. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    mrvice hleba

    mrlje i fleke. zgužvane

    salvete i iskidane čačkalice

    prah pepela na stolu

    posle ručka

    31. oktobar 1981

     

     

    novembar

     

     

    ja sam

    nedeljno 

    popodne

    usamljeni 

    slušaju

    radio

    1. novembar 1981

     

     

    ja sam

    atmosfera

    paranoidnog straha

    u gradu. tvrde i velike kuće

    bulevari i trotoari. neonska svetla

    vodovod i kanalizacija. gradski prevoz

    samousluge i noćni dragstori. razni dežurni

    telefoni. kućepazitelji. elzet brave i sigurnosni

    lanci na vratima. čuvari i milicioneri. sve je

    tako sigurno i ugodno ali strah se uvukao

    u ljude od prevelike zaštićenosti i

    sigurnosti

    2. novembar 1981

     

     

    ja sam

    dva-tri uzroka

    ne više uglavnom

    jedan za postojanje tolikog

    sveta. za razgovor dveju žena. za

    funkcije sećanja i zaboravljanja

    za zavesu koja se njiše

    3. novembar 1981

     

     

    i

     

     

    ja sam

    ti je on ja

    sam te pisao

    pevao stvorio i

    porodio a sada ti

    ja sam ti je on

    pišeš pevaš

    stvaraš

    i

    porađaš

    mene

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    ja sam ti je on ili hvala za ja sam ti si ja sam bog

    2. novembar 2024.

    27362. dan mog života

     

     

    ja sam ti

    si ja sam bog je

    četvrta knjiga četiri

    jednogodišnjih kvarteta

    i 16 godišnjih doba. pisao

    sam je od proleća 2011

    do proleća 2012

     30 godina

    posle

    ja

    sam

    ti

    je

    on

     

     

    i

     

     

    svaki

    dan ja sam

    ti si ja sam bog

    počinje sa ja

    sam bog

     

     

    i

     

     

    ja

    sam

    bog. čudo

    koje potvrđuje

    i neguje čudo

    boga

     

     

    i

     

     

    suboto

    2. novembra

    2024 krenimo

    sad ti i ja u ja

    sam ti je on

     

     

    ja sam

    vlat vlat vlat

    vlat vlat vlat vlat

    i vlati vlat

    2. septembar 1981

     

     

    ja sam

    žabina i

    puževa staza

    na putu. koliko

    košta litra mleka

    a gde je tvoja

    kuća

    3. septembar 1981

     

     

    ja sam

    hiljade i

    hiljade kišnih 

    kapi na mokrom

    asfaltu

    4. septembar 1981

     

     

    ja sam

    već dugo neoprani

    jastuk. u mojoj blizini čaša

    noćna lampa. majica za spavanje

    uprljani peškir. razglednica zagreba

    džepni sat i svuda unaokolo miris onoga

    koji svaku noć stavlja svoju glavu na

    mene. sada on nije tu ali njegovi

    pokreti želje tuge i znoj 

    lebde po sobi

    ceo dan

    5. septembar 1981

     

     

    ja sam

    sasušeni jorgovan

     na gradskoj autobuskoj

    stanici. nigde nikog

    takva su vremena

    šta li

    6. septembar 1981

     

     

    ja sam

    dugačka i

    izdužena senka u

    kasnom noćnom povratku

    svojom veličinom umanjila

    sam to telo što umorno

    korača

    7. septembar 1981

     

     

    ja sam

    dve slovakinje

    na biciklovima u staroj

    pazovi. snažnim zamasima

    naših nogu osmišljavamo

    i vaš put u autobusima

    8. septembar 1981

     

     

    ja sam

    razgovor starih

    penzionera na klupama

    kalemegdanskog parka o

    tajnim strategijama i politici

    odnosa amerikanaca i

    rusa 

    9. septembar 1981

     

     

    ja sam

    crveni til. punim

    plućima dišem na

    snažnim bedrima i

    oblom stomaku

    moje

    vlasnice

    10. septembar 1981

     

     

    ja sam

    golub na ornamentu

    ulaznih vrata crkve svetog

    marka u beogradu. jezik ne

    može bez odnosa

    11. septembar 1981

     

     

    ja sam

    snežana koja

    nas gleda dok pere

    suđe i osmehuje

    nam se

    12. septembar 1981

     

     

    ja sam

    lebdenje ptica

    u letu kad zaustave

    snagu u svojim krilima i

    božijim se strujama

    predaju

    13. septembar 1981

     

     

    ja sam

    pesma o novom

    plavom jorganu jana erika

    volde i pesma jehuda amihaja

    uputstva za kelnericu i kardenalov

    epigram i kornhauzerove i vondračekove

    i baranjčakove i teobaldijeve i oh bože

    kako predivno dupe ona ima

    ko. ženska čarlsa

    bukovskog

    14. septembar 1981

     

     

    ja sam

    tri krigle piva

    posle ponoći u grlu

    nepoznatog šljakatora

    na autobuskom

    kolodvoru u

    zagrebu

    15. septembar 1981

     

     

    ja sam

    minijatura. zastavica

    inicijal. cvetni motiv. ukras

    na kraju teksta rukopisne ornamentike

    srednjovekovnih ćiriličnih rukopisa XIII-XVI

    veka. sve nas je precrtala ljupka vasiljev

    viši kustos iz narodne biblioteke

    u beogradu

    16. septembar 1981

     

     

    ja sam

    govor jedne žene

    ugao njenog govora

    kristali i lišće. prah i odron

    nabori i prevoji. dlačice

    i sjaj njene priče

    17. septembar 1981

     

     

    ja sam

    pitanje iz njenih

    očiju koje grade i ruše

    moj svet. neka bezrazložna

    nežnost u meni u trenutku dok

    sunce zapada za breg a plavi

    grozd u božanskom miru

    predvečerja zri

    18. septembar 1981

     

     

    ja sam

    metafizički

    razlozi za hranu

    i fizički za pesmu

    19. septembar 1981

     

    jesen

     

     

    ja sam

    haos. bezglavlje

    i skučenost u malim

    narodima

    20. septembar 1981

     

     

    ja sam

    poklonjeno

    nalivpero sa kojim

    se mogu ispisati novi

    svetovi a da to građenje

    bude olakšano lakim i

    tankim tragom kojeg

    ono ostavlja

    21. septembar 1981

     

     

    ja sam

    kašika u

    kompotu

    od gunja

    22. septembar 1981

     

     

    ja sam

    svetlo zeleni

    kvadrati u plavim

    trouglovima na

    ljubičastoj

    osnovi kruga

    23. septembar 1981

     

     

    i

     

     

    ja sam

    margarin

    na hlebu

    24. septembar 1981

     

    margarine

    obradovao si

    me jer si i ti u

    pesmi pesma

     

     

    i

     

     

    ja sam

    stid u

    pisanju

    25. septembar 1981

     

    volim

    te stidu

    i u mome

    životu i u

    mom

    pisanju

     

     

    i

     

     

    ja sam

    ukus nasilja

    sve što nije nasilje

    sa prosečnošću

    se druži

    26. septembar 1981

     

     

    ja sam

    dugo pogled u

    pogled koji me gleda

    živci su mi saveznici

    27. septembar 1981

     

     

    ja sam

    gregorijanski

    cvet

    28. septembar 1981

     

     

    ja sam

    prigušenost u

    grudima i uplašenost

    srca u miletićevoj ulici

     (neodgonetljivo) lepe ženske

    noge podsmehuju se mojoj

     (neodgonetljivo) ružnoj

    boljci

    29. septembar 1981

     

     

    ja sam

    ćutanje

    vremena

    30. septembar 1981

     

     

    oktobar

     

     

    ja sam

    spavanje

    noću posećujem

    ljude i odvodim ih u

    nepoznate im svetove

    snovima i odmorom kojim

    prekidam njihovu budnost ja

    već milenijumima spasavam

    ta nervozna bića da se

    konačno i zauvek ne

    samounište

    1. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    znak. patetika i

    količine vremena

    u njemu

    2. oktobar 1981

     

     

    ja sam

    oko drveta

    obavijen pršljen

    inicijativa tamno

    zelenog

    3. oktobar 1981

     

     

    i

     

     

    ja sam

    već peva

    i samo

     

     

    i

     

     

    ja sam

    sad pevam

    i ja sam

     

     

    i

     

     

    ja sam

    mi je otkrilo

    da je svako i

    sve pesma

    pa i ja

     

     

    i

     

     

    koza je

    koza. koze su

    koze ali ja sam

    koza to je već

    koza bog

     

     

    i

     

     

    ja sam

    se umanjivao

    a ja samog ja se

    uvećavalo

     

     

    i

     

     

    ja

    sam

    nestao a

    pevalo je

    i peva ja

    sam

    ja

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    ja sam ti je on ili hvala na milomiru ili ja imenu

    1. novembar 2024.

    27361. dan mog života

     

     

    20

    godina

    posle ja sam

    ti je on porodio

    sam i treću knjigu

    jednogodišnjeg

    svakodnevnog

    kruženja

    pevanjem

     

     

    i

     

     

    milomir

    je objavljen

    pod imenom ja ime i

    to u formi novina da bi

    pesma bila dostupnija

    svim ljudima

     

     

    i

     

     

    milomir

    su 365 glagola

    svaki glagol za

    jedan dan. bilo mi

    je glagoljati u

    grlu bivanja

     

     

    i

     

     

    ja

    sam

    glagol

    jesam

    koji

    je

    ime

    ja

     

     

    i

     

     

    sunce

    je krenimo

    ja sam to je on

    u ja u ti u

    on

     

     

    ja sam

    pohovani

    plavi paradajz

    mladi sir. maslina

    kuvane gljive. popodne

    novogradnja liman III

    žedno cveće

    ksenija

    31. juli 1981

     

     

    avgust

     

     

    ja sam

    duža kosina

    nasipa ona prema

    palackama i vodi

    1. avgust 1981

     

     

    ja sam

    linija kojom

    ispišem tvoje

    ime

    2. avgust 1981

     

     

    ja sam

    poriv za

    žrtvovanjem

    poništavanjem

    nestankom. ulaskom u

    tebe. postojanjem onim što

    si ti. pretapati se u oni

    skrenuti odmah

    iza prvog

    ugla

    3. avgust 1981

     

     

    ja sam

    osvetljeni kiosk

    noću. u meni jučerašnja

    štampa. nedeljnici. značke

    razglednice. hemijske olovke

    crtani krimići. kaubojski i ljubavni

    romani. gumene lopte. kalendari

    baterije. šamponi. kotoni. šibice

    gumeni baloni. vate. bombone

    češljevi. upaljači. lozovi

    igračke. cigare

    4. avgust 1981

     

     

    ja sam

    veliki

    komadi

    teksta

    5. avgust 1981

     

     

    ja sam

    nadanje i

    gavranovo

    govno

    6. avgust 1981

     

     

    ja sam

    ponoćni život

    insekata na plafonu 

    sobe. bez ikakve

    tajnosti zasnivamo

    novo carstvo

    7. avgust 1981

     

     

    ja sam

    čovek sa

    fotografije edvarda

    kertisa. davno sam mrtav

    ali moje oči još žive u vašim

    sećanjima. u njima vi osećate

    na koji način je indijanski duh

    sačuvao prirodu koja ga je

    stvorila. stvarala i zauvek

    uzela u svoja nedra

    8. avgust 1981

     

     

    ja sam

    muškarac ni

    za kurac. živim sam

    ko magarac predvodnik

    ovce se ovnovima

    podaju

    9. avgust 1981

     

     

    i

     

     

    ja sam

    snažna kiša

    što spajam

    zemaljski

    i

    nebeski

    svet

    10. avgust 1981

     

    srećan

    sam jer sam

    često pevao

    kišom i

    kišu

     

     

    i

     

     

    ja sam

    kafeno razorno

    osećanje u ždrelu

    podsećam na život u

    ranim jutarnjim časovima

    po vozovima i motelima

    velikih puteva

    11. avgust 1981

     

     

    ja sam

    umor u glasu

    mog druga. žene

    nova muzika. nežna duša

    princ dosade i kralj ćoška

    dečak. stari mod u svetu

    ženske osećajnosti na

    telefonu 021-55882.

    12. avgust 1981

     

     

    ja sam

    pajina kuća. vidim

    je iz klozeta u rano jutro

    sunčevi zraci po njoj izazivaju

    mi mnogo veću nežnost od

    žene koja je malo pre

    izašla iz mog stana

    13. avgust 1981

     

     

    ja sam

    jedna od

    zaboravljenih

    misli namenjenih

    mojoj ženi. ako je i

    bila od onih kojom

    sam je voleo sada

    ni takva više ne

    vredi

    14. avgust 1981

     

     

    ja sam

    senka starih

    kestenova u almaškoj

    porti. ona žena mi maše

    a žega mi oduzima

    snagu

    15. avgust 1981

     

     

    ja sam

    boja neba oko

    punog meseca u noći

    onaj koji me zapisuje

    ne može me opisati

    16. avgust 1981

     

     

    ja sam

    čaša sa

    flekama od

    kapljica

    osušene

    vode

    17. avgust 1981

     

     

    ja sa

     istegljena

    i odbačena

    kamionska guma

    jednostavno

    prošao

    život

    18. avgust 1981

     

     

    ja sam

    tamna naborana

    krpa neba. biće kiše

    nad predvečerjem

    ravnice

    19. avgust 1981

     

     

    ja sam

    nad marijinom

    oblom i punom sisom

    duga od kapljica vode

    obasjane popodnevnim

    suncem kroz mali

    prozor kupatila

    20. avgust 1981

     

     

    ja sam

    hartija

    nošena

    vetrom

    21. avgust 1981

     

     

    ja sam

    berg i vebern

    u konjskom grlu

    muzika

    22. avgust 1981

     

     

    ja sam

    zla volja

    nedisciplinovan

    je moj

    um

    23. avgust 1981

     

     

    ja sam

    kap

    jabukovog

    soka

    24. avgust 1981

     

     

    ja sam

    miris trave

    u detinjim

    nozdrvama

    25. avgust 1981

     

     

    ja sam

    ispucali

    okrunjeni

    zakrpljeni

    petogodišnji

    asfalt

    26. avgust 1981

     

     

    ja sam

    letnja popodnevna

    kiša. pljusak. čine me vlažan

    zid. lelujanje trave. kapljanje sa grana

    grmljenje i sevanje. mehuri. pena i đubre po

    vodi što teče. lupanje iz oluka. mirisi svežine

    kajsija. bagrem. orah. jela. ruže i cveće. otežala

    crna zemlja. kap što klizi po žici i uvećana

    otpada. za dvadeset minuta opet svetlost

    i svečana umirenost. smirenost

    27. avgust 1981

     

     

    ja sam

    rano jutro

    puše se tragovi

    sveže konjske

    balege

    28. avgust 1981

     

     

    ja sam

    čisti prozor

    sobe. spolja ulični

    mrak. u sobi svetlost

    nad stolom. onaj koji piše

    o meni ogleda se sa moje

    unutrašnje strane. sa

    spoljašnje leptirica

    bi (kroz mene)

    unutra

    29. avgust 1981

     

     

    ja sam

    sasušene

    suze na licu

    jedino zategnuta

    koža i zamorene oči

    jesu znaci našeg

    malopređašnjeg

    prisustva

    30. avgust 1981

     

     

    ja sam

    tragovi ruku

    okasnele žene na

    mesinganoj

    kvaci

    31. avgust 1981

     

     

    septembar

     

     

    ja sam

    prokisli ćošak

    kuhinje pun paučine

    i memle naravno. bože

    vidiš li ti ove uboge

    ljude

    1. septembar 1981

     

     

    i

     

     

    svaki

    zapis je

    pesma

    dana

     

     

    i

     

     

    pesma

    dana davala

    je danu lepotu

    a mom životu

    dobrotu

     

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    ja sam ti je on ili hvala na kaji

    31. oktobar 2024.

    27360. dan mog života

     

     

    dok sam

    pisao krug godine

    koji sam nazvao ja sam

    ti je on tada još nisam znao 

    da ću nastaviti to da radim 

    i 10 godina kasnije

     

     

    i

     

     

    ali posle

    sveprožimajućeg

    iskustva sa ja sam ti je

    on bilo je neminovno da to

    nastavim posle 10 godina sa

    knjigom kaja i posle 10 godina

    sa knjigom ja ime ili milomir i

    posle 10 godina sa knjigom

    ja sam ti si ja sam bog

     

    ja sam ti je on

    proleće

     

    kaja

    leto

     

    milomir

    jesen

     

    ja sam ti si ja sam bog

    zima

     

    ČUDESNO DELO

    dok smo prelazili ulicu

    kod radničkog univerziteta rekao

    sam čedi drči da bih voleo da stvorim

    čudesno delo. delo sačinjeno od

    godišnjih doba – na primer

    1971

     

     

    i

     

     

    bog bogom bogu bog

    tridesetogodišnja knjiga

    su sve četiri knjige zajedno

    tako da su sve četiri pesme

    napisane pod istim datumom

    u razmaku od 10 godina

    spojene ko vertikala

    vremena

     

     

    i

     

     

    ajmo

    pesmo

    moja

     

     

    i

     

     

    ja sam

    ispažnjen

    čardak. umesto

    kukuruza raširili

    su veliki veš

    po meni

    26. juni 1981

     

     

    ja sam

    nesreće iz

    naroda nastale

    nedostojanstvo. laž

    licemerje. zavidljivost

    poslušnost. kukavičluk

    neverstvo. škrtost

    nesreće narodu

    namenjene

    večni krug

    pakla

    27. juni 1981

     

     

    ja sam

    opijen značajem

    moje kancelarije

    28. juni 1981

     

     

    ja sam

    dvogodišnji

    čičak

    29. juni 1981

     

     

    ja sam

    kiša kiša kiša

    30. juni 1981

     

     

    juli

     

     

    ja sam

    carstvo

    površnosti ko

    nije sa mnom

    protiv mene

    je

    1. juli 1981

     

     

    ja sam

    sećanje na

    tekstilčevo igralište

    kod starog šlajza

    2. juli 1981

     

     

    ja sam

    povetarac na vodi

    kroz prozor zatvora na

    ribljoj pijaci vide me nečije

    oči. hej ti koji me sada

    požudno gledaš iza

    tih prozora

    3. juli 1981

     

     

    ja sam

    isparenje u

    ranom jutru iz

    reke bosne u

    zemlji bosni

    4. juli 1981

     

     

    ja sam

    nevidljiva slika

    boga iznad ulaznih

    vrata u njihovu kolibu u

    daljoj okolini ne cvetaju

    ruže. đavo se razigrao

    po tim pustarama

    5. juli 1981

     

     

    ja sam

    stari poslagani

    crep ostavljen za

    neku drugu priliku

    kišu u piranu na

    primer

    6. juli 1981

     

     

    ja sam

    neuspela metafora

    ambideksteri u

    ravnoteži čuvaju

    ovaj svet

    7. juli 1981

     

     

    ja sam

    lagano

    spuštanje

    očnih kapaka

    psa lutalice na

    morskoj obali

    8. juli 1981

     

     

    ja sam

    ponarođeni

    recidiv neznanje

    da se čita prošlost

    9. juli 1981

     

     

    ja sam

    brazilski

    gaminez

    10. juli 1981

     

     

    ja sam

    onaj koji

    priznaje svet

    sam svet

    11. juli 1981

     

     

    ja sam

    smokva

    krupna

    sočna

    i

    slatka

    12. juli 1981

     

     

    ja sam

    izuzetno vrstan

    stručnjak. jedino

    za sopstveno

    dupe

    13. juli 1981

     

     

    ja sam

    prisustvo

    lepota

    razočaranih

    bića

    14. juli 1981

     

     

    ja sam

    iza šljive iza

    duda iza divlje

    smokve roza

    stari oleander

    15. juli 1981

     

     

    ja sam

    žila bora

    pružila sam se

    duga po zemlji u

    potrazi za životom

    uglačanost moje kore

    od bezbroj nogu koje

    su prešle preko

    mene i sunce

    16. juli 1981

     

     

    ja sam

    strast ličnih

    interesa. strast

    za uništavanjem

    tuđih interesa

    17. juli 1981

     

     

    ja sam

    topli vetar

    po palmi po

    novinama na

    stolu po sobama

    kroz otvorene

    prozore

    18. juli 1981

     

     

    ja sam

    svetlost od

    sevanja u žuljani

    na moru. dvorište se

    za trenutak zasija. mokro

    je od kiše. dve crvene ruže

    svetlost ulične svetiljke

    podrhtava. senke lišća

    na beloj površini

    zida ali malo

    kasnije

    19. juli 1981

     

     

    ja sam

    hladnoća gustih

    šuma u srednjem veku

    magla. vlaga. bog. tajne i

    neugodni počeci zdravog

    razuma i zauvek neukog

    prosvetiteljstva

    20. juli 1981

     

     

    ja sam

    tri devojke

    jabuka šljiva

    i višnja

    21. juli 1981

     

     

    ja sam

    zaspao sa

    olovkom u ruci

    rukom pod glavom i

    danijelovom d. knjigom na

    stomaku. pio vodu iz šolje sa

    plavim rubom. povezivao donja

    i gornja četiri ugla sobe. posmatrao

    nabore kože na zamorenom stopalu

    pokušavao da od misli sačinim

    mišljenje. primio ono što mi se

    davalo. bivao toliko on u

    traganju za ja sam

    22. juli 1981

     

     

    ja sam

    dve ptice u odmoru

    na brelovoj lađi negde

    daleko od nas na moru

    dve ptice u filmu koji je

    brel smislio na svojoj

    lađi na moru daleko

    od nas

    23. juli 1981

     

     

    ja sam

    vreme koje je

    prošlo od trenutka

    usmrćenja vrapca do

    trenutka kada ga je nečiji

    pogled podigao mrtvog sa

    pločnika i obnovio mu

    snagu za nova

    letenja

    24. juli 1981

     

     

    ja sam

    jasna manjulov

    na mojoj beloj majici

    ispisala sam crvenim

    slovima

    bobby sands

    francis hughes

    raymond mccreesh

    patsy o’hara

    25. juli 1981

     

     

    ja sam

    stara gospođa

    za starim stolom u

    staroj fotelji pred otvorenim

    starim vratima sa starim perom

    za pisanje u ruci sa starim

    uspomenama zabeleženim

    na papiru obasjanim starim

    uvek mladim suncem

    26. juli 1981

     

     

    i

     

     

    ja sam

    smrt druga. i

    patetično zašto

    zašto zašto

    ponavljam po

    hiljadu puta

    27. juli 1981

     

    smrt mog

    voljenog druga

    save moljca

     

     

    i

     

     

    ja sam

    vuneno ćebe

    na povijenim leđima

    i uskim ramenima stefana

    malarmea (a. t. mi je posle

    čitanja ovog rukopisa rekao šta

    će vam ovaj stefan malarme

    rekao sam da je vuneno

    ćebe u pitanju)

    28. juli 1981

     

     

    ja sam

    čarape tri

    dana nošene

    končane maslinaste

    izbledele na podu pored

    dve godine nošenih puma

    patika. ponoć je prošla

    ujutro ponovo na noge

    pa u znoju kroz 

    ceo dan

    29. juli 1981

     

     

    ja sam

    široko kišno

    nebo ranog

    kapitalizma

    30. juli

    30. juli 1981

     

     

    i

     

     

    pesma

    je moja savest

    da volim svakog

    i moja svest da i

    jesam svako

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    ja sam ti je on je hvala aleksandru tišmi

    30. oktobar 2024.

    27359. dan mog života

     

     

    kada 

    sam posle

    godinu dan pisanja

    svakog dana stvorio ono

    što je pisano svakog dana

    godinu dana osetio sam da se

    nešto prelepo dogodilo u svemiru

    jer je stvoreno nešto još nestvoreno 

    to što sam pisao u jednoj maketi koja je

    bila štamparski primerak za neku buduću

    knjigu prepisao sam odmah na papire koje

    sam spojio u svitak jer ja sam ti je on je tok

    vremena koje teče svom svojom lepotom 

    poželeo sam da to nekome pročitam i

    zahvaljući miloradu grujiću pročitao

    sam ja sam ti je on pred ljudima

    posle čitanja aleksandar tišma

    mi je predložio da tekst

    odnesem u letopis

    matice srpske

    da ga

    objave

     

     

    i

     

     

    dok

    sam čitao

    to opojno ja sam

    ja sam ... ja sam... ja

    sam... ja sam... ja sam... 

    ja sam... ja sam... ja sam

    osetio sam kako to ja

    sam uznosi i nosi

    sve pred 

    sobom

     

     

    i

     

     

    ja

    me

    raznosi

    jer sam ja

    ja a ja ja je

    ja sam

    bog

    a

    ja sam

    bog

    je

    bog

    i

    moje

    prve

    knjige

    ja

    sam

    ti

    je

    on

    i

    30

    godina

    kasnije

    knjige

    ja

    sam

    ti

    si

    ja

    sam

    bog

     

     

    i

     

     

    krećemo

    ja sam ti je on

     

     

    ja sam

    u nekom

    drugom kraju

    neki drugi

    kraj

    25. maj 1981

     

     

    ja sam

    podvodni

    limani peska

    26. maj 1981

     

     

    ja sam

    pregorela

    žarulja

    27. maj 1981

     

     

    ja sam

    izelica lepih lica

    bez mogućnosti

    da predahnem

    od te lepote

    28. maj 1981

     

     

    ja sam

    bol za crvenim

    ružama na

    ogradi

    29. maj 1981

     

     

    ja sam

    asfaltni putevi

    zapravo ja sam bulke

    na tim putevima. zapravo

    ja sam sećanje na

    jednu ženu

    30. maj 1981

     

     

    ja sam

    orlovo

    gnezdo

    31. maj 1981

     

     

    juni

     

     

    ja sam

    čuđenje kako

    i od čega je ona

    tako lepa

    1. juni 1981

     

     

    ja sam

    iskrivljena

    crvena šipka

    2. juni 1981

     

     

    ja sam

    jutarnja senka

    drvene bandere na

    zabatu poštareve

    kuće

    3. juni 1981

     

     

    ja sam

    noć pred dugo

    očekivanu kišu

    4. juni 1981

     

     

    ja sam

    u niskom letu

    ližući asfalt uzane

    ulice pred pljusak

    plava lasta

    5. juni 1981

     

     

    ja sam

    muva na ruci

    dok piše o muvi

    na ruci. popnem se

    na vrh olovke i svojom

    težinom i sudbinom

    uslovim pokrete te

    ruke što piše

    o meni

    6. juni 1981

     

     

    ja sam

    okrunjen malter

    na zelenoj cokli

    kuće broj 22

    7. juni 1981

     

     

    ja sam

    onaj koji hoda i

    gura pred sobom gomilu

    vazduha. zastanem i gledam

    kako talasi vazduha koje sam

    izazvao odlaze do starice na

    uglu. u trenutku kada je

    zapahnu ja tiho joj

    izgovorim

    živi

    8. juni 1981

     

     

    ja sam

    ona iza prve

    ulične svetiljke iza

    druge ulične svetiljke iza

    treće ulične svetiljke iza četvrte

    ulične svetiljke jedna od uličnih

    svetiljki. od mog bledo-prljavo-žutog

    svetla svetlucaju sitni komadi

    stakla po asfaltu. sve je tiho

    pa i to svetlucanje

    9. juni 1981

     

     

    ja sam

    od upotrebe

    izanđali anđeo

    stari. mudri anđeli

    tek sad imaju

    poverenje

    u mene

    10. juni 1981

     

     

    ja sam

    papirić u knjizi

    imitacija hrista tome

    kempenca. na tim stranicama piše

    izostavi nepotrebno govorenje. nekorisne

    izlaske. zatisni uši za taštu svetsku graju i naći

    ćeš dovoljno vremena za sveto razmišljanje. stari

    mudrac je rekao kad god sam bio među ljudima

    vratio sam se manje čovek nego što sam pre toga bio

    bolje je biti povučen i starati se o svojoj duši nego činiti

    čudesa a sebe zaboravljati. zato što si u radosti izašao

    često se u žalosti vratiš. veseloj večeri žalosno jutro

    svanjuje. šta bi mogao drugde videti što ne vidiš i

    tu gde si. eto neba i zemlje i elemenata a od

    njih je sve stvoreno. ma kud da ideš hoćeš

    li videti što trajno pod suncem. zaključaj

    vrata svoja za sobom i pozovi k sebi

    isusa svoga ljubimca. ostani s njim

    u svojoj ćeliji jer nigde nećeš

    naći toliko mira

    11. juni 1981

     

     

    ja sam

    radnik na betonskoj

    bušilici. ne verujem u boga

    i ne verujem u socijalnu pravdu

    nema pomoći ovakvima kao što

    sam ja. nikada je nije ni

    bilo niti će je biti

    12. juni 1981

     

     

    ja sam

    čamac koji

    se odvojio

    krenuo od

    obale

    13. juni 1981

     

     

    ja sam

    neosvetljena crkva

    u noći. po dnu mojih zidina

    svetli par mačijih očiju. porta je

    obrasla visokom travom. u mojoj

    unutrašnjosti jezici vremena ližu

    tajne svakog trenutka koji se

    kao trenutak pojavi i kao

    trenutak nestaje

    14. juni 1981

     

     

    ja sam

    kamilino

    kopito

    15. juni 1981

     

     

    ja sam

    zrno žutog

    pasulja

    16. juni 1981

     

     

    ja sam

    iskidani konjski

    am u prašnjavoj travi

    na ulazu u temerin

    17. juni 1981

     

     

    ja sam

    uplašen

    od gluposti i

    zaslepljenosti

    ljudske

    18. juni 1981

     

     

    ja sam

    spajanje

    19. juni 1981

     

     

    leto

     

     

    ja sam

    pre jednog sata

    nogom snažno udaren

    pas. kako sad da poverujem

    čoveku koji me miluje po

    mestu po kome me je

    onaj drugi udario

    20. juni 1981

     

     

    ja sam

    kopanje

    zemlje

    21. juni 1981

     

     

    ja sam

    stub za informacije

    star sam i više me ni

    jedna od njih ne

    interesuje

    22. juni 1981

     

     

    ja sam

    noćna smena

    implikacije

    slede

    23. juni 1981

     

     

    ja sam

    miris hleba 

    i pokislog

    asfalta

    24. juni 1981

     

     

    ja sam

    (ono) cik

    25. juni 1981

     

     

    i

     

     

    pevanje

    prefinjuje. svako

    novo ja sam me je

    prefinjavalo i ja sam

    sve više bio svako

    i svačije ja

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    ja sam ti je on hvala i za ja i za ti i za on

    29. oktobar 2024.

    27358. dan mog života

     

     

    ja

    jesam

    bio ja ali to

    je bilo ništa šta

    je tek bilo ja koje

    me je čekalo

    da ga

    pevam

     

     

    i

     

     

    ja je

    prva kap i

    uzor izvoru a

    o uzoru je reč

    u svakoj

    reči

     

    kad

    peva uzor

    svaka reč

    je bog

     

    kad

    peva bog

    svaka reč

    je

    pesma

     

     

    i

     

     

    pevaj

    pesmo

    pevaj

     

     

    ja sam

    zatamnjenje

    i otamnjenje

    breskva

    života

    20. april 1981

     

     

    ja sam

    grana i na

    grani grana i na

    grani grančica i na

    grančici peteljka i na

    peteljki list. list javora

    iz javorevog korena

    21. april 1981

     

     

    ja sam

    ljubavnik snu

    podajem mu se

    i danju i noću

    22. april 1981

     

     

    ja sam

    srna u mladoj

    šumi. sloboda i

    vazduh me još

    više čine

    srnom

    23. april 1981

     

     

    ja sam

    njen a ona je

    njena a ona je njena

    a ona je njena a ona je

    njena a ona je njena a ona

    je njena. ona je majka svih

    i svega. ja sam njen u

    žudnji za njom

    24. april 1981

     

     

    ja sam

    grana u reci

    nada mnom duž

    obale vrbovo granje

    čije senke u vodi

    ometaju moj

    plov

    25. april 1981

     

     

    ja sam

    lasta uz

    vetar

    26. april 1981

     

     

    ja sam

    parče

    iskislog

    kanapa

    27. april 1981

     

     

    ja sam

    odvajanje

    28. april 1981

     

     

    ja sam

     (tužan)

    osmeh

    devojke

    na stanici

    29. april 1981

     

     

    ja sam

    žena koja sam

    to gubicima. svakim

    gubitkom nešto se u

    meni novo za

    muškarca rađa

    30. april 1981

     

     

    maj

     

     

    ja sam

    njihanje gornjih

    bogato olistalih grana

    na blagom vetru

    1. maj 1981

     

     

    i

     

     

    ja sam

    dva rumunska teška

    konja što pod neprestanim

    bičem pretovarena vuku kola

    dostojanstvena poniznost i

    trpnja sa suzama u očima

    za sva im vremena

    rajska vrata

    otvaraju

    2. maj 1981

     

    dva

    rumunska

    teška konja su

    preteče oslobođenja

    svih domaćih životinja

    i svih domaćih biljaka

    od čoveka koji ih

    muči i ubija

     

     

    i

     

     

    ja sam

    iza neba

    plavilo koje

    ga plavi

    3. maj 1981

     

     

    ja sam

    puž na ogradi

    crkvene porte

    noću dok kiši

    4. maj 1981

     

     

    ja sam

    bolna i

    nerazgovetna

    potreba za pisanjem

    pojavljujem se u poslednjem

    trenutku beznađa i novim

    rečima oživim svet

    bolna potreba

    5. maj 1981

     

     

    ja sam

    pad bez želje

    da se podignem

    stalni lagani pad

    neodgonetljiv i

    bremenit

    zadovoljstvom

    i

    ugođajima

    6. maj 1981

     

     

    ja sam

    slika ugla ili

    slika procepa i lažne

    argumentacije

    7. maj 1981

     

     

    ja sam 

    svetlost iz hiljadu

    mladih očiju koje osvetljavaju

    jedne druge i po ovoj noći u

    kojoj su se našli očekujući

    da iz visokog krene

    ka niskom

    8. maj 1981

     

     

    ja sam

    od one trojice

    dečaka na stepenicama

    onaj u sredini onaj plavi kome ni

    topli zalogaji večernjeg bureka

    više nikada neće utoliti

    glad za toplotom

    9. maj 1981

     

     

    ja sam

    čitljivi jezik istorije

    moja čitljivost ne dostiže

    značenja čavki na

    prigradskim ledinama

    u majsko

    predvečerje

    10. maj 1981

     

     

    ja sam

    ja sam

    drvo

    11. maj 1981

     

     

    ja sam

    odsjaj svetiljki

    na obali dunava

    pružila sam se dužinom

    od obale do obale. po sredini

    reke svetlucam po talasima

    vodene matice

    12. maj 1981

     

     

    ja sam

    nešto ostavljeno

    negde i izvesno nekad

    (da li će mali puž sa belom

    prozirnom kućicom uspeti

    da do jutra dok ne krenu

    ljudi pređe put)

    13. maj 1981

     

     

    ja sam

    cigla u pločniku

    od cigala što razdvaja

    zgradu novog pozorišta u

    novom sadu od kružnog zida

    uspenske crkve. u mojoj

    blizini je drvo i beli

    zid

    14. maj 1981

     

     

    ja sam

    između dvanaest

    između. ništa osim

    pukotine sveta

    15. maj 1981

     

     

    ja sam

    jutarnja kiša

    samo žuta ruža uz

    ogradu otvorila je svoje

    latice i posmatra me. sve

    što je ove noći spavalo još

    spava. samo žuta ruža

    i ja pripremamo

    ovaj dan

    16. maj 1981

     

     

    ja sam

    slika u kojoj

    pun mesec nad

    crkvenim krstom ženski

    simbol oformi. koračanjem

    u sledećem trenutku slika

    simbola nestaje

    17. maj 1981

     

     

    ja sam

    zaboravljeno

    neugašeno svetlo što

    svetli po tihoj sobi

    i licu zaspalog

    mladića

    18. maj 1981

     

     

    ja sam

    stari natruli ipak

    procvetali bagrem

    dva vesela mladića

    ovog časa smejući se

    pišaju po meni

    19. maj 1981

     

     

    ja sam

    šum tek po

    koje kapi kiše

    ali dovoljan da

    blago iziritiram

    nečiju

    zamišljenost

    20. maj 1981

     

     

    ja sam

    gutljaj treće

    rakije u njenom

    grlu na mene

    naviknutom

    a oči joj

    sjaje

    21. maj 1981

     

     

    ja sam

    umor

    22. maj 1981

     

     

    ja sam

    gusti mrak

    na ovoj panonskoj

    ravnici. zemlja je otvorila

    oči i opustila se bez

    griže savesti

    23. maj 1981

     

     

    ja sam

    vrapci

    24. maj 1981

     

     

    i

     

     

    knjigu

    ja sam ti je on

    posvetio sam

    siromašnima i to

    me je vodilo kroz

    život  i vodi i u

    umetnosti

     

     

    i

     

     

    pesma i

    jeste siromah

    koji s radošću

    peva ovaj

    svet

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    ja sam ti je on

    28. oktobar 2024.

    27357. dan mog života

     

     

    ja

    sam

    ja sam

    ti je

    on

     

     

    i

     

     

    ja sam

    ti je on je moja

    prva knjiga objavljena

    matici srpskoj 1984 a

    pre toga i ko tekst u

    letopisu matice

    srpske

     

     

    i

     

     

    ja sam

    ti je on sam

    pisao godinu dana

    svakog dana po jednu

    pesmu. počeo sam 20

    marta 1981 na početak

    proleća i prošao kroz

    sva četiri godišnja

    doba

     

     

    i

     

     

    svaka

    pesma ja

    sam ti je on

    počinje sa

    ja sam

     

     

    i

     

    ja sam

    je ozarenje

    bogom

     

     

     

    i

     

     

    ja

    sve duguje

    mojim radovima

    u poeziji i umetnosti

    1970 i 1971 kad ja više

    nisam ni postojao nego

    sam bio ja umetnosti

    ja u umetnosti

     

     

    i

     

     

    ja sam ti je on

     

    ovu knjigu posvećujem siromašnima

     

     

    proleće

     

    mart

     

     

    ja sam

    proleće

    20. mart 1981

     

     

    ja sam

    zbunjenost

    21. mart 1981

     

     

    ja sam

    čestica prašine

    koja bez smrti svoje

    dane provodi

    22. mart 1981

     

     

    ja sam

    vera u ples

    vera u beznađe

    vera u kotrljanje od

    zabačenog do

    zabačenijeg

    23. mart 1981

     

     

    ja sam

    ptica na

    proletnjem

    suncu

    24. mart 1981

     

     

    ja sam

    strah i slutnja

    od čega strah

    od čega slutnja

    odakle dolazi ka

    čemu odlazi

    25. mart 1981

     

     

    ja sam

    đorđa statijatina

    žurnog zbog kašnjenja 

    na željeni intimni sastanak

    i zabrinutost zbog novog

    laganja ženi malo pre bačeni

    opušak. pored mene ispljuvak

    i šljunak od asfaltnih

    otpadaka

    26. mart 1981

     

     

    ja sam

    hladni noćni

    vazduh koji ulazim

    u sobe sa otvorenim

    prozorima dodirujući

    nečije gole ruke

    27. mart 1981

     

     

    ja sam

    klozetska šolja 

    znači razna sranja

    znači prećutkivanja moje

    uloge. znači razna sranja

    znači smrad iz mene

    ali ne moj

    28. mart 1981

     

     

    i

     

     

    ja sam

    onaj koji je

    posmatrao kako 

    je on zapisao

    ja sam srna

    29. mart 1981

     

    ja sam 

    ti je on duguje

    i onom božijem

    srna sam

     

    kada sam

    u jednoj knjižari

    listajući knjigu justina

    popovića pročitao tekst

    koji počinje sa srna sam

    prožeo me je i ozario

    duh onog božijeg

    ko sam

     

    srna

    sam. u

    vasioni

    ja sam

    čulo 

    tuge

     

     

    to

    srna sam

    me je otvorilo

    zauvek za

    ja sam

     

     

    i

     

     

    ja sam

    tri prljavo plava

    aerodinamička oblika 

    u sivom krugu nastala u

    mraku zatvorenih očiju pod

    suncem. u tim očima ja se

    bleštavilom plavih nijansi

    širim u hiljade plavih

    trijada

    30. mart 1981

     

     

    ja sam

    mačka. posle

    podne je. izdužena

    senka na zemlji sledi

    moje tiho kretanje

    po bedemu

    31. mart 1981

     

     

    april

     

     

    ja sam

    drveno stepenište

    izlizano i blatnjavio u

    zemljanoj obali uprljanog

    jezera. čamcem mi prilazi 

    dečak što će po mojih

    osam stepenika izneti

    jagnje u svom

    naručju

    1. april 1981

     

     

    ja sam

    osunčani zid

    ispisan mnogim

    porukama. popodne

    u senci ne menjam

    svoju šaroliku

    narav

    2. april 1981

     

     

    ja sam

    jedan od 

    prolaznika

    prolaznika (i

    danas mi pod

    noktima crno)

    koji sam prošao

    pored mnogih

    prolaznika

    3. april 1981

     

     

    ja sam

    njen drug a ona

    se gleda u prozorima

    svoje sobe dok skida košulju

    grudi su joj i ovog dana (bile) lepe

    uskoro će utonuti u svoju nežnost

    možda će njena toplina ove

    noći i do mojih snova

    doći

    4. april 1981

     

     

    ja sam

    spiralna

    tačka

    5. april 1981

     

     

    ja sam

    trenutak u

    kom mira pomisli

    da li sam bila gruba

    prema vladi

    6. april 1981

     

     

    ja sam

    stari mađar

    volim da sam u

    svitanju na dunavu

    u čamcu i da dok

    gledam u izmaglicu

    na drugoj obali

    kažem živ

    sam

    7. april 1981

     

     

    ja sam

    misao o

    prostranstvu

    vremena i misao

    o bezbroj života

    ovakvih misli

    koje

    mislim

    8. april 1981

     

     

    ja sam

    svakodnevlje

    9. april 1981

     

     

    ja sam

    jabuke

    10. april 1981

     

     

    ja sam

    miris posle

    proletnje kiše

    pun sam ozona

    pa prolazim kroz

    nozdrve i zasjajim

    u očima životinja

    i ljudi

    11. april 1981

     

     

    ja sam

    zahvalnost

    12. april 1981

     

     

    ja sam

    odsjaj mladog

    meseca u čaši sa

    vodom koju devojka

    pored prozora prinosi

    usnama. postojim još samo u

    njenom sećanju na trenutak

    kada sam se u jednom

    položaju njene ruke ka

    usnama našao u

    toj maloj

    vodi

    13. april 1981

     

     

    ja sam

    muva. sletela 

    sam na knjigu koju

    čita stari čovek. potomak

    sam muve čija je nasilna smrt

    daleke 1914 godine između ostalog

    uzrokovala prvi svetski rat. blage

    oči starog čoveka gledaju

    me sa simpatijama

    i to me raduje

    14. april 1981

     

     

    ja sam

    belina hartije

    uvećana tamom

    po ivicama stola. crno

    nalivpero bez misli i reči

    u sebi zloslutno leži

    na meni

    15. april 1981

     

     

    ja sam

    o kako ja

    odmaram oči u

    predelima dalekim

    o kako ja lutam po

    krajevima nepoznatim u

    kojima je moje svojstvo

    zauvek izgubljeno ali

    i u svemu dato

    16. april 1981

     

     

    ja sam

    sumanutost

    čovečanstva na dan

    17. aprila 1981 godine

    ima me u neograničenim

    količinama i plod sam

    onih koji vladaju

    narodima

    17. april 1981

     

     

    ja sam

    pet miliona

    godina star

    udah i izdah

    18. april 1981

     

     

    ja sam

    znoj pod

    pazuhom

    prepodnevni

    rad unutarnjih

    organa. znoj kao

    vlažnost bez

    simboličkih

    značenja

    19. april 1981

     

     

    i

     

     

    hvala

    ti ja jer se

    jebeš sa ti

    ko i ti sa

    on

     

    ko

    ako

    ne

    ja

     

    ja

    dete

    bog

     

    ja

    bog

    dete

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    ja sam asfalt i trava je rođena

    26. oktobar 2024.

    27355. dan mog života

     

     

    ja sam

    asfalt i trava

    ja sam energija

    koja te je i dovela

    do sebe i baš tvog

    pevanja voljeni

    moj pesniče

     

     

    i

     

     

    ja sam

    asfalt i trava je

    objavljena u junskom

    broju beogradskog časopisa

    delo. u uvodniku piše danas

    godinu dana posle završetka

    ovog teksta dodajem mu

     

    poezija

    ne može

    bez poljske

     

    poljska bez

    poezije

     

     

    i

     

     

    bilo

    mi je ne

    reći ništa

    a biti

    sve

     

    biti

    i

    samo

    pevati

     

     

    i

     

     

    37

    kao

    udarac

    jeza

    niz

    leđa

     

    ti

    si

    sam

     

     

    i

     

     

    93

    vući 

    ću nežne

    poteze jer

    laste se

    uvek

    vraćaju

     

    to

    vući 

    ću nežne

    poteze bilo 

    je moje

    zaveštanje

     

     

    i

     

     

    166

    poštenom

    svetu ne

    verujem

     

    bravo

    za ovo mladi

    čoveče. to te je

    vodilo u boga

    i načinilo

    bogom

     

     

    i

     

     

    199

    kad

    shvatiš da

    saosećajući sa

    svima otpisanima

    i sam bivaš otpisan i

    nepoželjan bez obzira

    što se niz banderu

    zaraslu u visoku

    travu lagano

    sliva voda

    jutarnje

    kiše

     

     

    i

     

     

    jako

    sam uživao u

    susretu sa samim

    sobom. osetio sam

    veliku nežnost za

    sve te reči u ja

    sam asfalt

    i trava

     

    hej

    svaka

    ta reč 

    sam

    ja

     

     

    i

     

     

    osetio

    sam

     

     

    kad

    zapeva

    nepevljivo

    to

    je

    moje

    pevanje

     

     

    kad

    zapeva

    neizrecivo

    to

    je

    moje

    stvaranje

     

     

    kad

    zapeva

    nemoguće

    to

    je

    moje

    hodanje

     

     

    i

     

     

    ajmo

    poslednjih

    10

    pesama

    ja

    sam

    asfalt

    i

    travo

     

     

    200

    on ima

    sedmoro dece

    deca uslovljavaju

    ozbiljnost njegovim

    akcijama

     

     

    201

    svaki san

    je avantura

    a dan je dan

    kao i ruža

    kao i autobus

    kao i misao

    da li je pitanje

    odbira pre

    svega pitanje

    morala

     

     

    202

    pre osam

    godina je dan bio

    sunčan kao i danas. oko

    podne krenuo sam u grad da

    kupim peškir i da možda slučajno

    sretnem nekog. grad je bio pun ljudi

    na toplom suncu novembarskom. nikoga

    nisam sreo. seo sam u autobus i otišao u

    sremsku mitrovicu na izdržavanje (zbog

    pisanja) kazne. danas sunce opet lepo 

    sija. ja pišem a onaj peškir se suši

    na štriku. oprao sam ga baš

    jutros

     

     

    203

     bezrazložno

    ništa uz put

    a kiši

     

     

    204

    zebu mi

    kolena. da li

    je to važno

    oprečna su

    mišljenja

    trasirala

    put

     

     

    205

    sa sve

    četiri strane

    sipila je zlatna

    kiša i pomagala

    rađanju pravednijih

    krajeva. oblik bi

    da se oblikuje

     

     

    i

     

     

    206

    razočaranost

    u životu nastupa kada

    ustanovite da se niko ne

    slaže s vama čak ni oni koji

    se bore i koji su se borili sa vama

    razočaranost u životu nastupa kada

    ustanovite da se niko ne slaže sa vama

    čak ni oni koji se bore za vas. potpuna

    razočaranost nastupa kad shvatite da niko

    ne može da se složi sa vama jer ljudi ne mogu

    da se izmene. broj onih koji se slažu sa vama

    važan je za vas sve dok potpuno ne shvatite

    koliki je broj onih koji se ne slažu s vama

    onda kažete da ćete živeti za samog

    sebe i za nepoznate ljude a to onda

    stvara od vas starog čoveka

    ili staru ženu

     

    gertruda

    u opancima

    francuskih seljanki

    gertrudino vreme

    dolazi

     

    gertruda

    stejn je srce

    moje odanosti. um

    mog iskorenjivanja. telo

    mojih ponavljanja

     

    obeležili

    su me mnogi

    njih 500 kojima

    sam se divio i zato

    mi je sad bilo da

    zapevam

    i

    sam

    se

    obeležim

     

    bogom

     

    bog

    bogom

    bogu

    bog

     

     

    i

     

     

    207

    kašika u

    lončiću od mleka

    pored čaše sa kafom

    nasilje. prijateljstvo. izdajstvo

    prokisle noge. svrab u oku

    crtež. olovke. tekst i

    sveska. naslućeni

    glas

     

     

    208

    tolio je lep (?)

    duletov život da je

    i meni moj na radost

    vratio se u svoju sobu

    izvadio iz džepa pogačicu

    i počeo da jede. tako svaki

    dan posle posla. tepih

    pored prozora kroz koji

    posmatra ulicu dok

    jede sasvim je

    izlizan

    zora tuge

     

     

    209

    priroda

    i vizija. ono

    što je napisao 

    i ono što nije

    napisao. kuća

    kao svet i

    svet kao

    svet

     

     

    i

     

     

    na

    kraju

    ja

    sam

    asfalt

    i

    trava

    poslednja

    pesma

    koja

    leti

     

     

    210

    (da li da

    završim sa

    pticama)

     

     

     

     

     

    ptice

     

     

     

     

     

    i

     

     

    rođena

    si pticama

    ja sam

    asfalt

    i

    travo

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    podignuta ruka

    25. oktobar 2024.

    27354. dan mog života

     

     

    ja sam

    asfalt i trava

    ja sam podignuta

    ruka koja pozdravlja

    boga koji odpozdravlja

    otvorenim umom i

    srcem u šaci

    svakog

    bića

     

     

    i

     

     

    prošlo

    je 7 godina 

    od kako sam

    izašao iz zatvora

    u zatvoru sam bio

    broj 9094 i sada

    mi je već bilo

    biti ja 

     

    ljubav ja

    ja ljubav

     

    sloboda ja

    ja sloboda

     

    istina ja

    ja istina

     

     

    i

     

     

    sada ja

    sam i svaki i

    svi zatvorenici u

    sremskoj mitrovici

    oduvek i zuvek

     

    sada ja

    sam i svaki i

    svi zatvorenici u

    svim zatvorima

    ovog sveta i

    to

    oduvek

    i

    zauvek

     

     

    i

     

     

    ajmo

    asfalte

     

    ajmo

    travo

     

     

    172

    odgovornost

    za moje estetsko

    i etičko ponašanje se

    ogleda u slučaju žene u

    zubnoj ambulanti čija

    egzistencija me

    pobuđuje do

    bola

    da li ću tu

    odgovornost

    moći proširiti

    i produbiti

     

     

    173

    nad sobom

    kao jedna mudra

    žena jer trideset

     jedna godina nije

    dovoljna da me

    sačuva od

    sopstvene

    gluposti

     

     

    174

    njegova jedina

    želja je bila da napravi

    neko veliko sranje. smrti

    se nije bojao. ona mu je

    je jedino nešto i

    značila

     

     

    175

    ma koji

    će ti kurac to

    pisanje. jedi

    govna sa

    nama kao

    pravi

    čovek

     

     

    i

     

     

    176

    dok

    bljuješ dušu

    u hladnom krevetu

    negde na dnu posrnuća

    osetiš kako je slabima i

    onima koji su zbog našeg

    komfora najebali. najebali

    bez povratka. kao olakšanje 

    u užasu tvog pada pojavi

    se misao (osmehom)

    živeću za njih

     

    to

    živeću

    za njih me

    je i spašavalo

    i vodilo životu koji

    je bio dostojan

    svih onih

    koji

    se

    pate

     

     

    i

     

     

    177

    još topla

    kafa čini mi

    ugođaj isto kao

    i ovu rečenicu

     

     

    178

    o večno

    seme rascepa

    odlaziti a biti

    tu. biti tu a

    odlaziti

     

     

    179

    ipak

    ih zakači

    čarape su

    lake

    odleteće

    ti

     

     

    180

    kad se

    sve svede

    ostaje muzika

    bolje rečeno

    tišina

     

     

    181

    jedna

    mlada žena

    pokušava u svojim

    starmladim danima da

    odgovori na pitanje da li

    bi postojala umetnost

    da ne postoje

    zatvori

     

     

    i

     

     

    182

    ništa je

    veoma u svemu

    izrazito. zašto si

    poludeo prijatelju

    moj. kako te je

    srušio svet

     

    jednom

    sam ga sreo

    na ulici a on mi

    je uhvativši jednu

    vlas svoje kose sav

    ozaren rekao ceo svet

    počiva na ovoj mojoj 

    dlačici. bilo mi je to 

    tad prejako ali sad

    mi je preistinito

    prijatelju

    moj

     

     

    i

     

     

    183

    ovako je to bilo

    ona je došla u rano jutro

    (malo po odlasku noći) da mi

    kaže pozdravi ga. a ja sam mislio

    o tome da ako umetnost ne služi i nije

    za duhovno i fizički najugroženije i to

    one sada i ovde onda je ta umetnost

    komercijalna i frazerska. jer moral

    je pomak a pomak je u

    lepom

     

     

    184

    ne zezam

    se kad kažem

    da se bavim

    ljubavlju

     

     

    186

    iz drezge 

    gore na površinu 

    stavim glavu pored

    ptice na cvetu

    lokvanja

     

     

    187

    toliko me

    je problem

    kidao da sam

    bio u velikoj

    opasnosti

     

     

    188

    izgraditi

    reč i reči kroz

    koje prolazi istina

    lepota sloboda i

    vreme u kojem

    živimo

     

     

    189

    okrenuo

    sam se oko

    sebe da li

    ću znati

    izaći

    van

     

     

    i

     

     

    190

    mnogi koje

    volim i mnogi

    koji su mi dragi

    na čijoj sam strani

    bezuslovno jesu

    nepismeni

    (ni hleba nemaju)

    a ja pokušavam da

    u pisanju otkrijem

    lepotu pisane reči

    i naslutim jedan

    novi jezik

     

    novi jezik

    i lepota pisane

    reči me uzbuđuju i

    danas dok ih čitam

    posle 44 godine

     

     

    i

     

     

    191

    daleko

    pruža se

    moja senka

    unaokolo

     

     

    192

    lepota reči

    je posledica širine

    i dubine problema

    o kome ta reč

    govori

     

     

    193

    odakle

    dođe u

    rečenicu

    dunjin cvet

    iz jezika 

    iz jeseni

    iz gladi

    iz suvog

    ili

    iz

    širokih

    voda

     

     

    195

    zamagljeno

    ubrisano

    opet nejasno

     

     

    197

    za

    pisanje

    moraš imati

    dobar stomak

    zbog

    prljavštine

     

     

    199

    kad

    shvatiš da

    saosećajući sa

    svima otpisanima

    i sam bivaš otpisan i

    nepoželjan bez obzira

    što se niz banderu

    zaraslu u visoku

    travu lagano

    sliva voda

    jutarnje

    kiše

     

     

    i

     

     

    vodo

    jutarnje

    kiše

    ti

    si

    reka

    u

    svitanju

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

    jezik boga u rađanju

    24. oktobar 2024.

    27353. dan mog života

     

     

    ja sam

    asfalt i trava

    pobune koja se

    više ne buni jer je

    postala pobuna sama

    po sebi i preobražava

    se u neodoljivu

    jebačinu

    svakog

    i

    svega

     

     

    i

     

     

    ja

    sam trud

    jer u borbu ne

    verujem nego samo

    u trud jer ne bori se

    trudnica da rodi nego

    se trudovima trudi da

    iz nje dete izađe

    ko neodoljiva

    ljubav

     

     

    i

     

     

    ja

    sam trud

    kojim se šta

    preobražava u

    ko jer verujem

    da sve jeste

    ko

     

     

    i

     

     

    ajmo

    trudovi

    moji da

    ja sam asfalt i

    travu ljubavlju

    porodimo

     

     

    131

    moje

    olovke mi

    tako mnogo

    znače

     

     

    132

    život je

    komedija

    reče

    kafka

     

     

    133

    mirišeš

    dobro

    vazduše

    posle

    kiše

     

     

    134

    neću da

    se snalazim

    u praksi

     

     

    135

    šest

    godina

    sam stariji 

    od početka

    roken

    rola

     

     

    136

    čaša

    grlo. sto

    oko. ruka

    sve u

    suncu

     

     

    i

     

     

    137

    sve stoji

    kako jeste i

    iznenada se sve

    to pretvori

    u reč

     

    to

    je

    to

     

     

    i

     

     

    138

    o majci

    o pesmi

    o majci

     

     

    140

    na

    brzinu

    voda

     

     

    141

    zapisujem

    lepota mog

    prijatelja uvećava

    šanse mog

    života

     

     

    142

    duboko je

    osećao muziku a

    onaj je bio stručnjak

    za vinovu luzu

     

     

    143

    ulagaću

    a zatim ću

    čekati

     

     

    144

    na radiju

    slušam reportera

    nepoznate stanice kako

    dugo govori nepoznatim mi

    jezikom (grčkim). misterij 

    jezika me opčinjava

    nežnom jezom

     

     

    145

    nepodnošljivo

    stanje prouzrokovano

    (njenim) ulagivanjem za

    toliko joj potrebnu

    ljubav

     

     

    146

    umetnost nije

    zatvaranje očiju nego 

    saopštavanje nesaopštivog

    i zabranjenog. u kakvom su

    odnosu nesaopštivo i

    zabranjeno

     

     

    147

    kako da

    oživim čašu i

    mesto stola na

    kome ona

    uobičajeno

    stoji

     

     

    148

    slučajno

    o

    slučajnom

     

     

    149

    da li je

    bog niskog

    rasta kao ta

    žena koja mi

    se sviđa

     

     

    150

    golubovi se

    hrane mrvicama

    sa zemlje. a zašto

    je meni tako

    teško

     

     

    151

    zamor

    mi mami

    zamor

     

     

    152

    kad plati 

    troškove za stan

    grejanje televizor i svetlo 

    ostaje joj novaca za kilogram

    hleba litru mleka novine i

    pet jaja dnevno. ostalo

    je izmišljeno

     

     

    153

    lepi mladić

    za volanom velikog

    kamiona po vojvođanskim

    putevima crnu naftu

    prevozi

     

     

    154

    breht. vitmen

    (valeri) jedan izbor

    ove večeri što se tiho

    sa mesečinom druži

    hajdemo unutra

    hladno mi je

     

     

    155

    pačići i

    ostali cvetovi

    na livadi. to nije

    besmislica jer

    počinje

    jesen

     

     

    i

     

     

    157

    posle čitanja

    velikh pesnika

    ostajem još više

    u svom jeziku

     

    jeziku boga

    u rađanju

     

     

    i

     

     

    158

    boje jeseni

    jesen groze

    groza sveta

    svet boja

     

     

    159

    oblaci

    prelaze preko

    punog meseca

     

     

    160

    da imam

    pogled koji se

    saživljava sa 

    živim i svim

    neživim

     

     

    161

    ovo ti je

    čovek najgore

    vrste. nema svoju

    teoriju kaže jedan

    ubijeni ubica

     

     

    162

    dobro je jela

    jebala se toplo joj

    na boga više

    ne misli

     

     

    163

    voz

    kroz

    noć

     

     

    164

    iz

    pripadanja

    doneti

    cvet

     

     

    i

     

     

    166

    poštenom

    svetu ne

    verujem

     

    bravo

    za ovo mladi

    čoveče. to te je

    vodilo u boga

    i načinilo

    bogom

     

     

    i

     

     

    167

    nekad

    bih požurio

    a sve ima svoje

    i pisanje i želja

    za pisanjem

     

     

    168

    ima li ti

    u pisanju stida

    ima li ti u pisanju

    događaja iz

    života

     

     

    170

    vlast uvek

    pokušava da

    ljudima usadi

    osećaj krivice

    rekao mi je

    vozeći svoj

    malolitražni

    auto

     

     

    171

    šušti lišće

    na pločniku

    otvoren prozor u

    toploj jesenjoj noći

    po zemlji se kreću

    senke drveća

    događaju

    približi

    me

    blizini

     

     

    i

     

     

    blizina

    pesme

    blizina

    boga

    je

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    vučem nežne poteze čitajući i pevajući ja sam asfalt i trava

    23. oktobar 2024.

    27352. dan mog života

     

     

    ja sam

    asfalt i trava u

    velikoj umetnosti

    njištanja odbačenih

    maloj pesmi

    ubijenih

     

     

    i

     

     

    ja sam

    oduvek sebe

    jako osećao i ja

    sam se tog i takvog

    sebe gadio i zato sam

    žudeo za drugima koji

    su bili nesebični koji su

    zračili sebe bez svesti

    o sebi ko što je kanta

    za vodu samo kanta

    za vodu ili ko božur

    koji kruži ili lasta

    koja samo

    preleće

    okean

    ili

    bik

    koji

    je

    jači

    od

    planine

     

     

    i

     

     

    uh

    taj drugi je

    tako čudesan

    i on je u svakoj

    reči ja sam

    asfalt i

    trava

     

     

    i

     

     

    91

    u osnovi to

    je jednostavno

    pevanje sa mnogo

    detalja putujućeg. na

    primer cipela. torba

    zarđali nož. vizije

    sreće i

    neokolišanja i

    svevremenska

    julska seta

     

     

    92

    vetar. u

    noći se ne

    definiše

    strast

     

     

    93

    vući

    ću nežne

    poteze jer

    laste se

    uvek

    vraćaju

     

    to

    vući

    ću nežne

    poteze bilo 

    je moje

    zaveštanje

     

     

    i

     

     

    94

    ipak

     

     

    95

    da

    li je ovim

    uobičajenim

    danom moj

    život nešto

    dobio

     

     

    96

    plava

    krpa

     

     

    97

    kamenčić

    pored puta ravnopravno

    učestvuje u rasporedu atmosfere

    na tom delu puta i zato treba valjano

    preispitati razloge za narušavanje

    postojećeg stanja u bilo kom

    slučaju kao i u deset sati

    i trideset pet minuta

    ovog dana

     

     

    98

    nada da

    sam u svetu

    otkrio svet. mada

    ne znam šta znači

    ta rečenica

     

     

    99

    nes pa pa

    kad sam pomislio

    da treba našto da

    napišem za danas

    obradovao

    sam se

     

     

    100

    prodreti

    kroz tekst

    plava

    šljiva

     

     

    101

    da izustim

    reč to bi htelo

    moj ždrelo

     

     

    102

    dugo

    sam se

    mučio

    nad

    ovim

    zapisom

     

     

    103

    tišina

    (broj

    kombinacija

    u jeziku je

    božanski)

     

     

    104

    oni koji

    su to videli

    sličili su

    im

     

     

    106

    riznica

    dan

     

     

    108

    do kojih

    te visina

    podiže ta

    radost sa

    dna

     

     

    109

    pokušaj

    izbegavanja

    banalnog je

    često

    banalan

     

     

    111

    polako

    polako pružam

    usne tvojim

     

     

    112

    da ovo

    postojanje

    osmisliš. kako

    to rade pesnici a

    kako mudraci

     

     

    i

     

     

    113

    već

    danima

    ne mogu da

    napišem ono

    što će me

    zadovoljiti

     

    to da 

    pišem i kad

    ne mogu da

    napišem ono

    što će me

    zadovoljiti

    baš to

    je

    muzika

     

     

    i

     

     

    114

    prolaze

    godine

    pada

    kiša

     

     

    115

    na ovaj

    način beležim

    svoju misao

     

     

    116

    potišten ko

    vreća krompira

    vrećom luka i mirisom

    natrulog bagrema

     

     

    117

    mi ljudi

    ko smo mi na

    ovom svetu. zašto

    smo tu. pre dvadeset

    dve godine bio je vreo

    dan i ispunjen očevom

    smrću. danas

    kišica

     

     

    118

    sumnja

    i

    vera

     

    povrće

    i

    cvet

     

     

    119

    svuda oko

    nas je lepota

    postojanja. jedino

    mi svojim klanjima

    i izrabljivanjima

    narušavamo

    (možda potvrđujemo)

    tu lepotu

     

     

    120

    kraj ploče

    (džonija štulića)

    okreni je

     

     

    121

    istog

    dana ljubim

    toplo gvožđe

    vernog mi

    bicikla

     

     

    122

    poništavajući se

    izražavam barem

    onoliko šire i više

    koliko bih sobom

    zauzeo

     

     

    123

    nije smiraj

    u smiraju

    iza nade je

    večno lovi

    pravdu

     

     

    124

    bolest je

    informacija

    o

    smrti

     

     

    125

    život

    (u)

    životima

    drugih

     

     

    127

    ružice

    ružice

    crvene

    na punoj

    mesečini

     

     

    128

    more

    u tami

    noći

     

     

    129

    trava

    do trave

    do

    izmišljanja

     

     

    130

    odi do tamo

    i od tamo pokušaj

    da još jednom

    to napišeš

     

     

    i

     

     

    i

    posle

    44 godine

    vučem nežne

    poteze čitajući

    i pevajući ja

    sam

    asfalt

    i

    trava

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    ja sam je sve ono ko je ja

    22. oktobar 2024.

    27351. dan mog života

     

     

    ja

    sam

    ljubav za

    svako ja i

    odbrana

    svačijeg

    ja

     

     

    i

     

     

    ja

    je pesma

    više od bilo

    koje druge

    reči

     

     

    i

     

     

    ja

    peva 

    samo

    od

    sebe

     

     

    i

     

     

    ja

    sam sa

    ja počeo da

    radim 1971 a 

    sad sam počeo

    sa ja i da

    pevam

     

     

    i

     

     

    ja sam

    asfalt i trava i

    sve ono što je jedan

    tridesetjednogodišnjak

    želeo da slavi i proslavi

    običnim rečima koje su

    postale pevanje

    samo

     

     

    i

     

      

    ajmo

    ja sam

    asfalt i

    travo

     

     

    47

    tamniji

    deo šume u

    njemu nenadno

    crvene cipelice

    iz velikih grupa

    (rok grupa)

    nastaju životi 

    pojedinaca

     

     

    48

    kiše

    niz tamno

    mokro drvo

    sliva se voda

    o snažna i

    nejaka

    priroda

     

     

    49

    želja da

    pronađeš

    ružu. ružu

    za ružu

    za

    nju

     

     

    50

    na potoku

    brid u telu. u 

    planini sam

     

     

    52

    sa rukama

    u džepovima 

    polako na brdo

    mogućnost da

    budeš u

    sveprisutnom

    dan je svaki

    dan

     

     

    53

    donesi

    vijetnamsku

    mast za nazeble

    bubrege. grlo će mi

    već proći samo od

    sebe i skini se

     

     

    54

    od juče

    do danas je

    izdahnuo mali

    cvet. vidim ga iz

    klozeta. posle 12

    godina razumem i

    osećam malo dublje

    šta je to pesma

    istorija drveta

    kaže žena

    istorija kamena

    kaže

    muškarac

     

     

    i

     

     

    55

    nenasilje

    nenasilje

     

    voleo sam

    da pevam

    stavovima

     

     

    i

     

     

    56

    od trava

    misao mi spora

    belih rada polje

    unutarnje senke

    radio

     

     

    57

    u uglu sobe 

    vrt. vrt prljavštine

    i prašine. lepo je čekati

    da ti se pojavi slika. kada

    se slika pojavi zapisaću je i

    posle ću provesti noć sa

    devojkom koja sad

    posmatra svoje

    noge

     

     

    58

    ptice

    svakako

     

     

    61

    od 10

    rečenica

    napišem

    jednu

    so

     

     

    63

    iznad

    visokog

    pravog drveta

    malom pticom

    poleti ti

    duh

     

     

    64

    znojava

    košulja oca

    suši se na telu

    uz takve mirise

    tuga je

    veća

     

     

    65

    ... tako da

    pisanje deluje

    na krizne tačke

    življenja. kao

    sunce

    naprimer

     

     

    66

    države

    nema. to

    su ljudi

     

     

    67

    bez noći

    počeo sam

    sa jutrom

    a bila je

    kiša

     

     

    68

    vrti se

    u krug. eh

    to divno

    cveće

     

     

    69

    u

    ranom

    ustajanju

     olovka

     

     

    70

    ideali i život

    to ona zapisuje

    u svojoj sobi

    a iznad su

    zvezde

     

     

    71

    dohvati mi

    lopatu. misao

    je rogobatnija

    od slike. a slika

    od zvuka a

    zvuk od

    tišine

     

     

    72

    zatvoriš

    oči i usta

    i pustiš se

    na dno

    reke

     

     

    i

     

     

    73

    kojim

    putem

     

    putem

    pesme

     

     

    i

     

     

    74

    prljave misli

    i strogi nazori u

    samo jednoj

    glavi

     

     

    75

    papuče. gaće

    pantalone. sat. knjiga

    novine. klompe. patike

    džemper. kamilica i lipa

    se suže na podu

    moje sobe

     

     

    78

    putuješ a

    čekaš. znoj

    na licu beleži

    strpljenje

     

     

    79

    nastavi

    svoj put tamo

    gde su vukovi

    cveće nebo

    i knjige

     

     

    80

    jedan je

    jedini način na

    koji mogu pisati

    tragajući za njim

    ovim se

    služim

     

     

    81

    neukrotivi

    stranac polako

    pristiže u grad

    banalno rečeno

    ali snažno

    doživljeno

     

     

    82

    mirisi

    njive kraj sela

    i seoske vode. duga

    dolma u daljini svuda

    unaokolo crkve. malo

    groblje. blatnjavi zarasli

    putevi. guske i krave

    zapušteni i sivi

    bagremi

    seno

     

     

    83

    spusti ruke

    naniže. lasta ti u

    gnezdu. banatska

    kamilica

     

     

    86

    nije uzalud

    rekao sve je to

    uzalud

     

     

    87

    kad se gubiš

    sobom. ti znaš šta

    to znači jebo te bog

    (kad sam bio mali plašio

    sam se da opsujem

    boga)

     

     

    88

    četiri

    gornja ugla

    sobe. predmeti

    na stolu zapisani u

    pismu prijatelju

    sa košticom

     

     

    i

     

     

    sve

    više osećam

    poštovanje prema

    tom mladom čoveku

    dok peva baš tako

    kako peva

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    ja sam asfalt i trava

    21. oktobar 2024.

    27350. dan mog života

     

     

    pred nama 

    je šest dana da te

    slavim i proslavim

    ja sam asfalt

    i travo

     

     

    i

     

     

    ja sam

    asfalt i travo

    ljubim te i oprosti

    mi na snu od pre

    dve noći u kome

    sam posumnjao u

    tvoju božansku

    lepotu

     

     

    i

     

     

    ja sam

    asfalt i travo

    ti si moj treći

    sonetni venac

    koji se porađao

    jezikom koji

    sam tad

    bio

    ja

    sam

    asfalt

    i

    trava

     

     

    i

     

     

    ja sam

    asfalt i travo

    ti si moj jezik u

    ustima i moj jezik

    u svetu kojim svet

    želi da ga pevam

    po meni i sebi

    a ne po 

    jeziku

    moći

    i

    nasilja

     

     

    i

     

     

    ja sam

    asfalt i travo

    i jedno i drugo

    ja sam i asfalt

    i trava mog

    detinjstva

     

    trava

    je bila za

    igru

     

    asfalt

    za dobar

    život

     

     

    i

     

     

    ove sam

    pesme pisao 

    svakog dana od

    21. aprila do 16

    novembra 1980

    to čini 210 dana

    koliko ima u

    sonetnom

    vencu

    stihova

     

    ajmo

    zajedno

    ja sam

    asfalt i

    travo

     

     

    1

    kiša

    pada

    spavam

     

     

    2

    hladno

    proleće

     

     

    5

    stojim

    pod nebom

    s nebom

     

     

    6

    dok jedna

    žena grljenjem

    na mostu priznaje

    sebe brod tegljač

    uz dunav sajlama

    šlepove vuče

     

     

    7

    devojčica

    i

    dečak

    zrnevlje

     

     

    8

    zdravi

    mladići

    i

    lepe

    devojke

     

     

    9

    pružile

    duge noge

    mlade zveri

     

     

    10

    da se ne

    prepozna bol 

    iz ovog dana

    tako to

    zapiši

     

     

    11

    posmatrajući

    gradim

    posmatrano

     

     

    13

    čovek

    na

    uglu ulice

    prelazi

    ulicu

     

     

    14

    narod

    je žena. žena

    je staro i mlado

    drvo a smrt

    je blaga

     

     

    17

    daj

    zajebi

     

     

    18

    na biciklu

    prazna stomaka

    u novi san

     

     

    22

    ponavljanjem

    se rađa ljubav za

    ponavljanje

     

     

    23

    iza

    tvojih leđa

    teče stara reka

    ti si u lakoj košulji

    vidim ti grudi kako

    blistaju na vetru

    neka reci

    pripadne

    sve

     

     

    25

    tišina

    i sunce

    polako

    zalaze

     

    tišina

    sunce

    polako

    zalazi

     

     

    26

    ni džak

    peska ne

    bih dao 

    za tvoju

    pesmu

     

     

    27

    svašta

    stane u 

    jedan

    dan

     

     

    i

     

     

    31

    ja sam

    na putu za

    istinu dobro 

    lepo i ljubav

    svojim delom

     

    ovo sam

    ja na putu za

    istinu dobro 

    lepo i ljubav

     

    12 istetoviranih

    tačaka na mom

    desnom boku

    koje svedoče

    ja sam

    na putu za

    istinu dobro 

    lepo i ljubav

    svojim delom

     

    11 istetoviranih

    tačaka na njenom

    levom boku

    koje

    potvrđuju

    ovo sam

    ja na putu za

    istinu dobro 

    lepo i ljubav

     

     

    i

     

     

    33

    talasi

    prelivaju

    talase

    i

    prelivaju

    talase

    sobom

    i

    sobom

    prelivaju

    i

    prelivaju

    i

    talase

    prelivaju

     

     

    35

    hleb stavi

    na sto a đubre

    odnesi dole

    molim te

     

     

    37

    kao

    udarac

    jeza

    niz

    leđa

     

    ti

    si

    sam

     

     

    39

    noć je

    miriše procvali

    bagrem senka mu

    u bari posle

    kiše

     

     

    40

    cveće

    noć

    je

     

     

    42

    bol

    oplemenjuje

     

     

    45

    kroz male

    prolaze u senci

    velikih zgrada

    paperje

    gradske

    svetlosti

     

     

    46

    treba se

    dobro spremiti

    za te svežine

    trava i mirise

    trava

     

     

    i

     

     

    treba

    mi se i sad

    spremiti za sve

    što jeste baš

    tako kako

    jeste

     

     

    i

     

     

    sve

    što jeste

    baš tako

    kako jeste

    pesma

    je

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    čvor ko podvig

    19. oktobar 2024.

    27348. dan mog života

     

     

    podvige

    u neslobodi

    sam doživeo u

    vojsci zatvoru i

    gradilištu

     

     

    i

     

     

    čvor

    je moj prvi

    slobodni podvig

    vremenom. 210 dana

    pisanja svakog dana

    po jedan zapis

    živa pesma

     

     

    i

     

     

    pesma

    o filmu iz 1971 je

    moj prvi sonetni

    venac

     

    čvor

    iz 1977

    je drugi

     

    ja sam

    asfalt i trava

    iz 1980 je

    treći

     

    sonetni

    venac o mojim

    mukama iz 2015

    je četvrti 

     

    hvala

    ti sonetu

    matematiko

    mojih pevanja

    ti si pesma boga

    koji sebe peva

    svakom rečju

    i svakim

    brojem

     

     

    i

     

     

    ajmo

    čvore do

    kraja

     

     

    191

    smrzavam se

    kad bi barem u

    ovoj rečenici

    bilo topline

    novembar 1977

     

     

    192

    ozbiljnosti

    zapleši

    i

    prduckaj

    novembar 1977

     

     

    193

    list

    je otpao 

    s proleća

    će novi

    jednostavno

    novembar 1977

     

     

    194

    o gađi

    beri bimba
    to se može

    reći bez

    navodnika

    novembar 1977

     

     

    195

    kako samo

    dostojanstveno

    umiru seljaci

    novembar 1977

     

     

    i

     

     

    196

    radeći sa

    zemljom radimo

    sa vremenom

    novembar 1977

     

    bila je to

    izjava jednog 

    lendartiste čije

    sam radove

    voleo

     

     

    i

     

     

    197

    prljavi

    dlanovi

    čiste

    ruke

    novembar 1977

     

     

    198

    znaš li

    nešto o lariju

    sajonari mesecu

    moru i ženama

    novembar 1977

     

     

    199

    riba

    jabuke

    žilnik

    mleko

    novembar 1977

     

     

    200

    što bliže

    leptiru on dalje

    od tebe

    novembar 1977

     

     

    201

    u saksiji

    (presađeni)

    cvet se bori 

    za život

    novembar 1977

     

     

    202

    nisam

    ne

    novembar 1977

     

     

    203

    džon

    kejdž

    magarac

    ja

    da

    novembar 1977

     

     

    204

    pod

    nadvožnjakom

    jednog grada

    (subotica)

    novembar 1977

     

     

    206

    rekao

    umreću

    i

    umro

    novembar 1977

     

     

    208

    prijatelji su

    kao slučajnost

    kažem u jesen

    1977

    novembar 1977

     

     

    209

    i

    ?

    novembar 1977

     

     

    210

    ovu sam

    rečenicu želeo

    da napišem

    16. novembar 1977

     

    kraj

     

     

    i

     

     

    kraj

    uspeo sam

    da svakog dana

    zapišem po jednu

    pesmu jer zapisati

    bilo šta je već

    pesma

     

     

    i

     

     

    raditi

    svakog

    dana 210

    dana pesmu

    to je tad za

    mene bio

    veliki

    uspeh

    i

    taj

    veliki

    uspeh

    je

    sam

    po

    sebi

    bio

    jedna

    pesma

     

     

    i

     

     

    čvore

    jako sam

    uživao i u tebi

    i da pišem o

    tebi

     

    to je

    dvoglasje

    jednog jedinog

    glasa boga

     

     

    i

     

     

    čvor

    je celina

    koja je viša

    od njenih

    pesama

     

     

    i

     

     

    210

    pesama

    čvora su sad

    2100 pesama u

    svakoj pesmi jer

    celinom deo

    postaje

    bog

     

     

    i

     

     

    66

    priznajem

    pesnici su na

    strani poraza

    pa zar ne voljeni

     

     

    74

    pretnja

    me otvara

    ka svetom

    jebanju

    pa zar

    ne voljena

     

     

    87

    filozof

    je

    hleb

    i

    put

    pa zar ne

    voljena

     

     

     

    90

    pala

    je zvezda

    volim stare

    narode

    pa zar ne

    voljeni

     

     

    98

    linija

    mačke

    koja

    se

    isteže

    i

    to

    je

    sve

    pa zar ne

    voljena

     

     

    149

    rekao je

    senzibilitet je

    najjače oružje

    revolucije

    pa zar ne

    voljeni

     

     

    153

    jasna

    statijatin

    bili

    evans

    od

    nagorelih

    trava

    roj

    bin

    pa zar ne

    voljeno

     

     

    i

     

     

    čvore

    od ovog

    trenutka

    13:33

    19

    oktobra

    2024

    počinje

    moj trud da

    svako moje pesničko

    delo ne samo proglasim

    nego i porodim ko

    živo biće

     

     

    i

     

     

    čvore

    od ovog

    trenutka

    13:42

    19

    oktobra

    2024

    počinje

    moj trud da svako

    moje umetničko delo

    ne samo proglasim nego

    i porodim ko živo biće

    večne umetnosti

     

     

    i

     

     

    čvore

    od ovog

    trenutka

    13:47

    19

    oktobra

    2024

    počinje

    moj trud da

    svako moje hodačko

    delo ne samo proglasim

    nego i hodam ukorak s

    bogom u bogu 

     

    b

      g

    g

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    čvor ko izazov

    18. oktobar 2024.

    27347. dan mog života

     

     

    sve

    više me

    je obuzimalo

    strpljenje

     

     

    i

     

     

    sve

    više mi

    je bilo lepo

    da ništa ne

    zamrsim

     

     

    i

     

     

    sve

    više sam

    osećao dužnost

    da ponešto i

    odmrsim

     

     

    i

     

     

    pisanje

    čvora je

    postalo i

    ponašanje

    i

    izvođenje

     

     

    i

     

     

    ajmo

    čvore

     

     

    156

    svetlost

    mi je iz daljine

     prljila lice u

    klozetu

    septembar 1977

     

     

    157

    ćutanje

    je velika

    nauka

    septembar 1977

     

     

    158

    staljinove

    orgulje i bahove

    fuge. oružjem se

    čuva mir

    kao

    septembar 1977

     

     

    159

    lišće žuti

    (selidba). slika

    letnjeg zelenila (gde

    se popela voda) sutra

    će prebrzo biti juče

    (to je to)

    septembar 1977

     

     

    160

    mesečina

    sneg. sneg

    uski prolaz

    oktobar 1977

     

     

    161

    umetnost

    je ljubav

    oktobar 1977

     

     

    162

    ako

    hoćeš

    podeli

    sa

    mnom

    krevet

    oktobar 1977

     

     

    163

    čitam

    beketa

    ovce

    bleje

    oktobar 1977

     

     

    165

    na putu

    vidim kako

    put odlazi

    oktobar 1977

     

     

    i

     

     

    167

    pružio

    sam ruku

    oktobar 1977

     

    duboko

    u brdu koje

    sam gledao

    svakog dana

    video sam iako

    je nisam video

    pticu. video 

    sam je jer

    sam

    znao

    da

    je

    tamo

    u

    toj

    šumi

     

    samo

    mi

    je

    bilo

    pružiti

    ruku

     

     

    i

     

     

    168

    pitam

    se pitam

    nema boga

    u

    odgovorima

    oktobar 1977

     

     

    169

    nisam bio

    tu. otišao sam

    to je jednostavno

    oktobar 1977

     

     

    170

    luda

    žena mi je

    ozarila

    lice

    oktobar 1977

     

     

    172

    od crvenog

    neba brdo se

    crveni pa noću

    vetrovi

    oktobar 1977

     

     

    174

    posredovanjem

    spolovila u ranom 

    jutru otpočeo je

    svoju samoću

    oktobar 1977

     

     

    176

    gledam u

    njeno telo 

    ja sam joj

    rob

    oktobar 1977

     

     

    180

    umetnost

    i

    bol

    oktobar 1977

     

     

    181

    pesme

    pevam na

    podbari. tu

    žive neki ljudi

    kao

    ponavljanje

    oktobar 1977

     

     

    i

     

     

    182

    odmotao

    sam ceo kalem

    belog konca i skupio

    ga u klupče. mekani čvor

    zapalio sam cigaru i počeo

    strpljivo da odplićem. radio

    sam to ceo dan. čvor

    mudrac

    oktobar 1977

     

    čvor se

    preobrazio

    u slobodu da

    ga razmrsim

    a ne da ga

    presečem

     

    sad još više

    verujem da se

    silom ne može

    ništa rešiti jer

    sila je nežnost

    a nežnošću ni

    nema

    problema

     

    pozvao

    sam čuvenog

    paju blaškovića

    da mi svedoči u

    razmrsivanju

    čvora

     

    uvek

    sam voleo

    da pesma peva a

    da se pevanje

    izvodi

     

    kažem

    sebi zamahni

    kukovima i gle

    čuda mešam

    kukovima

     

    kažem

    sebi podignu

    ruku u vazduh

    i zaustavi rat i gle

    čuda podižem

    ruku i rat

    stane

     

    kažem

    sebi u jednom

    trenutku biću

    dobar

    LIČNA KARTA

    zavet dobroti. na

    jednoj strani fotografija

    deteta na umoru od gladi

    a na drugoj veselo

    bogato dete

    1976

    i

    evo 48

    godina se

    trudim da sam

    dobar što priznajem

    nekad i jesam a i

    ispovedam

    se

     

    mnogo

    sam više

    od dobrog

    bog sam

     

     

    i

     

     

    184

    kad je

    o njemu reč

    ja nemam reči 

    za odsustvo

    reči o

    njemu

    oktobar 1977

     

     

    185

    san

    o velikoj

    iskrenosti

    oktobar 1977

     

     

    186

    želio bih

    da pevam i

    ništa više

    oktobar 1977

     

     

    187

    u zelenom

    proleću lete

    dva albatrosa

    iznad bosne

    oktobar 1977

     

     

    i

     

     

    190

    svetla

    se gase

    film

    (napisao 1974)

     

    jebote

    kakav

    film

    (napisao 1973)

    oktobar 1977

     

    čarolija

    filma koja me

    je nosila sve dok

    nisam prekinuo sa

    filmom u 22 godini

    se preobražavala

    u čaroliju pesme

     

    napišem

    svetla

    se gase

    film

    i

    eto

    već

    filma

     

    napišem

    jebote

    kakav

    film

    i

    jebote

    eto

    filma

    većeg

    i

    od

    samog

    filma

     

     

    i

     

     

    čarolijo

    ne

    odustaj

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    čvor ko prapoverenje

    17. oktobar 2024.

    27346. dan mog života

     

     

    čvor je

    prapoverenje

    uprkos svega. vera

    u nepotrošivost i to

    usred apokaliptične

    potrošnje

     

     

    i

     

     

    čvor je

    prapoverenje

    kojim sam svakog

    dana napisao nešto

    toliko bez značaja

    da je to odmah

    bila pesma

     

     

    i

     

     

    ajmo

    pesmo

    svakog

    dana

     

     

    116

    ništa je

    materijalno

    14. avgust 1977

     

     

    117

    kroz prozor

    u ranom jutru

    vidim vazduh

    15. avgust 1977

     

     

    118

    bacio

    sam štap

    visoko

    iznad

    glave

    16. avgust 1977

     

     

    119

    sa

    blatom

    u šaci

    ohladio

    sam

    čelo

    17. avgust 1977

     

     

    120

    smehom

    se događa

    objava

    18. avgust 1977

     

     

    121

    sostenuto

    čovek je govno

    vlast je razaranje

    adađo je lep

    19. avgust 1977

     

     

    122

    uplašio

    sam se

    otvorenih

    pisama

    20. avgust 1977

     

     

    123

    ne

    razumem se

    u nerazumevanje

    mala slika tuge

    21. avgust 1977

     

     

    126

    kad autobus

    krene ka zatvoru

    ne vraća se

    24. avgust 1977

     

     

    127

    hrabrost

    je ulazak

    ljubljeni

    indijanski

    narodi

    25. avgust 1977

     

     

    130

    ambicija kao

    večernja škola

    mudrosti

    28. avgust 1977

     

     

    131

    iza

    zahoda

    je

    cvet

    29. avgust 1977

     

     

    i

     

     

    132

    ostavila je

    sina i došla

    na vinjak

    avgust 1977

     

    čvor

    je objavljen

    25. marta 1990

    13 godina posle

    nastanka u 360

    broju književne

    reči. ta verzija

    je čvor 

     

    napravio

    sam neke greške 

    u brojevima i datumima

    i te greške koje sam pravio

    i koje i sad pravim samo

    potvrđuju pevanje

     

    u

    čvoru su

    mi brojevi 

    važniji od

    datuma

     

     

    i

     

     

    134

    priča priča

    zlatna nit

    taraba

    septembar 1977

     

     

    136

    preko

    ograde

    uvek zadnji

    osvetljen

    prozor

    septembar 1977

     

     

    137

    u

    jedan

    čas

    razgovor

    postaje

    jorgovan

    septembar 1977

     

     

    138

    knjige više

    nemaju snagu

    kao ni čekanje

    septembar 1977

     

     

    140

    senka

    štapa

    strpljivošću

    ga

    posmatra

    septembar 1977

     

     

    142

    trske

    ljubičasto nebo

    vetar će. u mlinu

    se uplesnavilo

    brašno

    septembar 1977

     

     

    143

    ludnica je

    rudnik. daj

    mi lovu

    septembar 1977

     

     

    144

    i tako

    nisam ništa

    rekao. pesnici

    su neprijatelji

    kao

    septembar 1977

     

     

    145

    a i to će

    biti zapisano

    kuća se gradi od

    temelja. kao

    septembar 1977

     

     

    146

    sećam

    se imala

    je nos

    septembar 1977

     

     

    147

    sreda

    je

    odnose

    đubre

    septembar 1977

     

     

    149

    rekao je

    senzibilitet je

    najjače oružje

    revolucije

    septembar 1977

     

     

    151

    nedelja

    prazan

    hleb

    i

    kiša

    septembar 1977

     

     

    152

    obraditi

    polje. posaditi

    stablo i izroditi dete

    pucaj pucaj ne

    pričaj

    septembar 1977

     

     

    i

     

     

    153

    jasna

    statijatin

    bili

    evans

    od

    nagorelih

    trava

    roj

    bin

    septembar 1977

     

    jasna

    statijatin

    bili

    evans

    od

    nagorelih

    trava

    roj

    bin

    mi je

    godinama

    bilo najlepše

    ime koje mi se

    javilo u snu

     

    jasna

    statijatin

    bili

    evans

    od

    nagorelih

    trava

    roj

    bin

    je

    bilo ime

    za stanje

    mog duha u

    tim godinama

    ime za ono u

    šta sam

    verovao

    i

    čemu

    sam

    davao

    moj

    život

     

    ja

    bo

    mi

    bomimabo

    ma

    bo

    ja

    sam

    čedo

    jasne

    statijatin

    bili

    evans

    od

    nagorelih

    trava

    roj

    bin

     

     

    i

     

     

    154

    od leta

    1968 do leta 1970

    pisao sam pesme. 1972

    sam ih sve spalio i pepeo

    bacio u kantu za đubre. to

    je ta sudbina pesama

    i lepota poezije

    septembar 1977

     

     

    155

    došao

    sam

    kući

    seo

    na

    krevet

    i

    plakao

    septembar 1977

     

     

    i

     

     

    jasna

    statijatin

    bili

    evans

    od

    nagorelih

    trava

    roj

    bin

    ne

    odustaj

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    čvor ko odluka

    16. oktobar 2024.

    27345. dan mog života

     

     

    zavezati

    i odvezati

    pertle u

    zabavištu

     

     

    i

     

     

    čvorovi

    su mudrost

    vekova

     

     

    i

     

     

    čvorovi

    spajaju ali i

    zarobljavaju

     

     

    i

     

     

    čvorovi

    su lepota

    povezivanja

     

     

    i

     

     

    čvor

    je

    ruža

     

    čvor

    je

    predah

    od

    haosa

     

    čvor

    je

    čudo

     

    čvor

    je

    reč

     

    čvor

    je

    pesma

     

    čvor

    je

    gerdtruda

    stejn

     

    čvor

    je

    ludvig

    vitgenštajn

     

    čvor

    je

    vilijem

    karlos

    vilijams

     

    čvor

    je

    peter

    handke

     

     

    i

     

     

    ajmo

    čvore

    ajmo

    i

    danas

    nam

    je

    poći

     

     

    75

    na obali

    jezera u fruškoj

    gori mekana

    stara tišina

    4. jul 1977

     

    bili su

    to dani koje

    sam provodio

    u fruškoj gori u

    vinogradarskoj

    kući roditelja

    aleksandra

    tišme

     

     

    i

     

     

    78

    voleti

    anonimno

    7. jul 1977

     

     

    79

    ne

    mogu ga

    napisati njega

    nepoznati jezik

    ali ću barem

    ulaziti

    8. jul 1977

     

     

    80

    vrt od

    lekovitog

    bilja

    9. jul 1977

     

     

    81

    guste

    mase svesti

    zabijaju se u

    zemlju

    muka

    i

    bes

    10. jul 1977

     

     

    82

    kad pešak

    prelazi ulicu on je

    prelazač kao vunac

    kad vuni ili svilac

    kad svili

    11. jul 1977

     

     

    84

    priče

    o odiseju

    goadamo

    nije čuo

    dal

    13. jul 1977

     

     

    85

    perem

    pod a posle 

    ruke i čarape

    14. jul 1977

     

     

    86

    otkrio

    čovek

    diše

    15. jul 1977

     

     

    i

     

     

    87

    filozof

    je

    hleb

    i

    put

    16. jul 1977

     

    to

    hleb

    i put me 

    je sve više

    obuzimalo

     

     

    i

     

     

    90

    pala

    je zvezda

    volim stare

    narode

    19. jul 1977

     

     

    92

    nije čudo

    da mozak pliva

    u vodi a misli u

    vazduhu. čudo je

    lastino gnezdo

    21. jul 1977

     

     

    98

    linija

    mačke

    koja

    se

    isteže

    i

    to

    je

    sve

    27. jul 1977

     

     

    99

    ako

    proučim

    detalj proučio

    sam i roj i

    cvet

    28. jul 1977

     

     

    103

    star plakao

    je. izašao je

    napolje ali tu

    počinje priča

    1. avgust 1977

     

     

    i

     

     

    104

    lepa

    rečenica je

    nestala ali

    brdo je

    tu

    2. avgust 1977

     

    to

    brdo sam

    gledao sa terase

    vinogradarske kuće

    ličilo mi je na misao i

    mnogo mi je pomoglo

    da mislim samu

    misao

     

     

    i

     

     

    105

    otac sedi

    u zatvoru

    njegova

    ćerka

    u

    ćutanju

    3. avgust 1977

     

     

    106

    radosti

    zemlje

    4. avgust 1977

     

     

    107

    pored

    puta

    ja

    5. avgust 1977

     

     

    109

    negodovanje

    i otkopčana

    bluza

    7. avgust 1977

     

     

    110

    ispod

    ubuđalog

    džaka svezana

    daljina. stidim

    se blizine

    8. avgust 1977

     

     

    111

    letnji

    dan se

    oznojao u

    patikama

    9. avgust 1977

     

     

    112

    razorena

    šumska košnica

    to su ti događaji

    10. avgust 1977

     

     

    113

    leti veliko

    jato ptica. vidim

    ih na mirnoj

    površini

    vode

    11. avgust 1977

     

     

    114

    zašto

    su livade

    toliko

    lepe

    12. avgust 1977

     

     

    115

    ponižen

    zapevao je

    pisanje je

    jek

    13. avgust 1977

     

     

    i

     

     

    dan po

    dan čvor se

    odmotavao

    polako

     

     

    i

     

     

    trebalo

    mi je samo biti

    strpljiv a strpljivost

    je bila u pisanju

    svakog dana

     

     

    i

     

     

    ništa

    posebno

    samo svaki

    dan. da li telo

    dana ili srce

    dana ili um

    dana ali

    svaki

    dan

     

     

    i

     

     

    čudo

    je reč

     

    peva

    sama

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno 

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    Stranice