Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

433925

pupoljak

ISTOVETNOSTI KOJU SAM JUČE DOŽIVEO SA GOSPOĐOM KOJA RADI U KLOZETU AUTOBUSKE STANICE U BEOGRADU

963. dan
21. avgust 2007.

27055 - 27087

blaženstva

 

 

Kako je teško biti Bog!

 

Bog je Bog – i sam sam postao Bog.

 

Od tridesete su me vodile reči Bog ja. Posle dvadeset

pet godina Bog i ja su se spojili i načinili Boga od mene.

 

Odvod u tuš kabini je proradio. Pitao sam čoveka šta da uradim.

Čovek mi je pokazao. To sam uradio. Očistio slivnik. Voda je otekla.

 

Potrošen sam. Nemam snage da pišem. I zato pišem.

 

Na kojoj visini nestaje senka ptice u letu?

 

Nešto mi je sevnulo u levoj peti.

 

Danas ću u hodu ponovo kroz telo izvlačiti energiju

od zemlje ka nebu i privlačiti energiju neba ka zemlji.

 

Mnogo je tuge u meni. Muzika me ljubi.

 

Podrhtavam. Plačem. Ljubim. Muziku. Reči.

 

misli isli

 

piše m ilinom

 

isti sam

 

ja sam otvorena tajna otvorenog

 

putevi me zovu put

 

ruže me zovu ruža

 

ja Te zovem ja

 

Tii si Bog

 

cvrkuću ptičice

 

miriše šuma

 

sija svetlost

 

sobom miri me

 

reči pevaju

 

Tii me

 

ja Te

 

novac radi

razočaranost voli

negledanje pleše

nečujenje peva

raj živi na zemlji

 

jedno krilo drugo krilo

 

letim

zamisli me u Tvom naručju

 

mislim ukorakom

 

ptica ljubi psa

 

obo m

je

 

Boom Boom

Džon Li Hukera

 

kljun u čeljustima

 

 

 

 

 

CVEĆE NA STOLU

964. dan
22. avgust 2007.

27088 - 27120

blaženstva

 

 

Premestio sam cveće iz prozora na sto. Bliže je. Svemir je bliži.

 

Radujem se pisanju.

 

33 blaženstva su staza pisanja

 

33 blaženstva sam na početku Miroslava Mandića zvao Umetnost 33

 

33 blaženstva su šetnja stazom pisanja

 

staza cveća i voća

 

staza orgazama i savesti

 

staza muzike i muzike

 

Kada pružim levu ruku dodirnem cvetove lepe kate.

 

Dodir je himna blizine.

 

Dodir je ključ biologije.

 

dodirnemdodir

 

dodiruje me glas Bili Holidej

 

voleo sam da skačem u vodu

 

volim da letim rečima

 

amilirkletimkrilima

nad predelima

 

zamahnem

 

u meni si

 

prvi prizor je vid dodira

 

šapat je glas dodira

 

znoj je miris dodira

 

blaženstvo je ukus dodira

 

hrabrost je koža dodira

 

dodirujem prizore

 

dodirujem šapat

 

dodirujem znoj

 

dodirujem blaženstvo

 

dodirujem hrabrost

 

približavam se približavanju

 

dodirujem Te radošću

 

riba sam – plivaj u meni

 

ptica sam – leti u meni

 

čovek sam – pružam Tii i korak i ruku

 

 

 

 

 

STAVLJAM RUKU U VATRU ZA NJEGA – REKLA JE GENČIĆEVA ZA ĐOKOVIĆA

965. dan
23. avgust 2007.

27121 - 27153

blaženstva

 

 

Bog sam da Bog bude Bog

 

Ko poveruje da sam Bog Bog je.

 

Zatreperila mi je vena na čelu.

 

Danas je oko 40 stepeniKupaću se u Dunavu.

 

Bogu služiti. Dunav Mu ljubiti.

 

Sada se kupam u bluzu. Ne mogu da se nakupam. Ni Dunava ni bluza.

 

Osećam ljubav koju zrače životinje.

 

Iznenada sam se setio Margite devojke iz Srbobrana.

 

I biljke zrače ljubavlju.

 

kamenje ljubi kamenje

 

Ljubav je ljubljenje više nego što bilo ko misli da ljubav je.

 

I dalje mislim na Margitu. I dalje mi znoj curi da Margitu proslavi.

 

Margitu i Genčićevu.

 

Ko drugome da svoj život Život je.

 

Plačem bez glasa.

 

Ljubim Te Poznatosti – bugivugi moj.

 

Osećam kako me Margita ljubi.

 

Osećam talase Tihog okeana.

 

Planeta mi je u stomaku.

 

Svemir mi je u srcu.

 

Bog je u reči Bog.

 

Ja sam bioskop za Margitu.

 

Uvek Negde Neko Je

 

nežno je i kada je sve napisano malim slovima

 

I VELIKIM SLOVIMA JE NEŽNO

 

Pisanje Je Otkrivanje Pisanja

 

Ljubljenje Je Otkrivanje Ljubljenja

 

Otkrivač Otkrivanja

 

Otkriće Je Pesma Pevanju

 

pevanje napisano velikim slovima

 

LjuBeĆi Ne Znam šTa RaDim jeR lJubIm

 

PoTPunO se IzgUbiM u MarGiti geNčiĆevoJ ManCi KoŠiR KupaNju bluzU

 

radoesti

 

 

 

 

 

GOLDEN JUBILEE BRIDGE I BRANKOV MOST U MOSTU

966. dan
24. avgust 2007.

27154 - 27186

blaženstva

 

 

radoest rekao bi Crnjansk za radost

 

radoest je cimet sadašnjosti

 

 

ja

sam

Bog

 

 

Sve što kažem kaže Bog.

 

Kada ne govorim Bog ćuti.

 

 

Bog

je

pesma

 

 

Uživam u glasu Skagsa (Boz Scaggs) koga prvi put čujem.

 

Potopio sam posteljinu. Puna je znoja letnjih vrućina.

 

Blaženstva su opale latice lepe kate.

 

Poliži znoj sa moje kože.

 

Boogie

Boogie Woogie

Woogie

 

pisanje je himna pisanju

 

volim Te devojčice

 

tapšem

 

pomislim na prašinu

 

veličanstvenost

 

nadmašivanje

 

plašnju

 

volim Te dečače

 

grožđem mi u telo ulazi svetlost

 

skidam prstenje. brojanice. idem da operem posteljinu

 

oprao sam. okačio na terasi

 

znoj curi

 

žudnja je žudnja za spajanjem

 

spajanje je spajanje

 

bio sam u Dunavu. spajao se

 

go do pojasa hodam ka Mostu. evo ih još četiri laste

 

19:18h

Mili Miroslave. Ljubimo. Tebe i tvoje korake i tvoju

umetnost sa Golden Jubilee mosta. Bacamo papiriće za Mostove.

Jelena i Dragan poslala mi je poruku iz Londona Jelena Bešir.

 

Ovo je Most između Londona i Beograda na

stubovima Milenijumskog i Brankovog mosta.

 

Dve ptice otvorenih kljunova preleću most i lete ka ušću.

 

19:30h

Pale se ulična svetla na mostu.

 

Malo je ljudi na mostu.

 

svakim korakom sam most

 

 

 

 

 

DADUDADUDA

967. dan
25. avgust 2007.

27187 - 27219

blaženstva

 

 

Dragi moj Miroslave, juče sam otišao brzo do pošte da bih podigao

knjigu Miroslav Mandić.  Poštar me je prepoznao još na ulazu i doneo je.

Radovao sam se zbog radosti koju ta knjiga za mene znači. Sada ću

biti u njenoj energiji i u njenom posedu. Odmah sam pomislio: sada

sam siguran, zaštićen jer će me knjiga Miroslav Mandić čuvati sobom. Biću

u centru zbivanja, u krugovima, u blaženstvima, u srcima, u ljubavima,

sa Ciganima, i svima na svetu poslao mi je jutros mejl Petar Miloradović.

 

Vrućina je. Krećem na Most. Ali prvo na kupanje Dunavom.

 

Krenuti je uvek bolno i spasonosno.

 

Rukom dodirujem zidić. Dečak sam u slavu dečaštva i devojaštva.

 

Gledam u krošnje drveća. Gledam jer ne mogu da se nagledam.

 

Sva tišina ovog i onog sveta se skupila u mekim

koracima kojima se Knićaninovom spuštam ka Dunavu.

 

Zamisli da prvi put vidiš ove reči.

 

Zamisli da prvi put razumeš ove reči.

 

Zamisli da prvi put voliš ove reči.

 

Dunav je topao. Ali kada zaronim u donje slojeve hladan je.

 

Kada sam izašao iz vode ugledao sam kamilicu između betonskih blokova obale.

 

Zbog hodanja obožavam plivanje.

Zbog plivanja osećam letenje.

Zbog letenja služim vaskrsenju.

 

Od danas ću upotrebljavati reč autovirtualgrafija.

 

Sve više volim da pišem razne vrste AutoBioGrafija.

Jednom ću ih sve sakupiti i to će biti moja AutoBioGrafija.

 

Već sat jedan sam za stolom. Pijem Banatski rizling. Znoj mi se sliva niz lice i telo.

 

Daunlodovao sam fotografije koje sam ove nedelje snimio na Mostu.

 

Izračunao prosek ovonedeljnog hodanja. 16,41 kilometar svakoga

dana. Dnevni prosek za ovu godinu je 13 kilometara i 975 metara.

 

Jedan od ljudi iz Hajduka povlači prskalicu. Sutra HajdukSevojno.

Prva prvenstvena utakmica Hajduka u Prvoj ligi. Gledaću sa terase.

 

Presvukao sam majicu. Žutu zamenio belom. Žutu zakačio da se suši na terasi.

 

Čekam da me vino opije.

 

Jedna vrana je prišla prskalici. Pije i kupa se u mokroj travi.

 

Volim prve rečenice autobiografija.

 

Razbio me je krik Big Mame Tornton u Hound Dog.

 

Smrti moja od sebe me sačuvaj!

 

Smrti moja život moj proslavi!

 

Smrti moja sva bića od smrti sačuvaj!

 

Smrti moja i Tii se životu raduj!

 

Stvaranje je davanje života Životu.

 

 

hej

roza i crvene ruže

na zelenoj žičanoj ogradi

krajem avgusta

u Beogradu

koje sam sa

iscepkanog papira

u pesmu vratio

25. avgusta 3007.

 

 

 

greškom napisah 3007. umesto 2007. i napisah istinu ruže

 

Bili Holidej počinje da peva a mladić počinje

da kosi travu na fudbalskom terenu Hajduka.

 

Blaženstva su hodočašća smislu i herojstvu nevinosti.

 

blaženstva proslavljaju dadudaduda

 

 

 

 

 

MUZIKA PONEDELJKA – SVE OSTALO JE TIŠINA

969. dan
27. avgust 2007.

27220 - 27252

blaženstva

 

 

Digresije su daljina koja ljubi – posvećeno etimološkom rečniku.

 

bugivugi je koren mojih osećanja

 

dodirnuo sam se – Tebe dodirujem

 

dodirujem Te – ceo svet dodirujem

 

dodirujem ceo svet – pesmu pevam

 

svakoj mojoj dlačici peva pesma jednog od pevača

 

vozovi putuju

 

bivoli naskaču bivolice

 

moć je izdajstvo stvaranja

 

stvaranje je nevinost

 

taj čovek na putu sam ja

 

cipele me nose

 

mirisi zanose

 

učtivost je jebežljiva

 

jebežljiva je i ljubaznost i poštenje je jebežljivo

 

grlo je put

 

ja sam muzika

 

muzika je pevač

 

ja sam pevač

 

usne su mi slane

 

samo jednu reč

 

jednu jedinu

 

želim jedinu

 

da iz sebe porodim

 

miriše lavanda

 

čovek nateže gutljaj rakije iz fraklića

 

mislim

 

dok kad

 

dok je muško – kadje žensko

 

hodaj mojim rečima

 

ja sam Tvoje cipele

 

jednu jedinu reč

 

drhtaj

poljubio bih Te

 

 

 

 

 

JA SAM POČETAK

970. dan
28. avgust 2007.

27253 - 27285

blaženstva

 

 

Jutro je. Idem da kupim cveće za Adu Bajron (Ada Byron). U podne počinjem 

Virtuelno poklonjenje virtuelnom svetu u virtuelnom svetu. Ada je prva.

 

12:32h

pre pola sata je počeo moj život i rad u virtuelnom svetu

 

miroslavmandic.name

 

Nepovratnost Je Ime Puta

 

mirišu bosiljak i lepe kate na mom stolu

 

um ljubi dušu

 

duša se jebe sa telom

 

telo se podaje telima

 

miroslave i mojim sisama nadeni ime

 

miris lavande – miris bosiljka

 

ja

putem

 

ja sam odbeglo dete – mistika odbeglog deteta

 

volim da plačem radosti na zadovoljstvo

 

lepota čuda je u čudu lepote

 

osećam Tii kožu

 

Tii si moja Ljubica

 

seks sam Tvog seksa

 

jezici su horizontala srušene vertikale

 

jezik je pažljivost kojom se obnavlja vertikala jezika

 

jezik je ljubljenje

 

ljubljenje je plesanje

 

plesanje je pevanje

 

pevanje je vaskrsenje

 

vaskrsenje je mleko

 

ljubimTe – ljubimja

 

reci mi-čujem Te – dodirni me-ljubim Te

 

poklonjenje je promena

 

očekivana promena se klanja neočekivanom

 

milujem se po telu lišća i trava

 

malo se stidim

 

počinjem da pevušim

 

 

 

pevušim

Bog je Bog

osetih

i

doživeh

Bog

je

jedan

 

 

majko

trepere

mi

oči

oče

 

 

 

 

 

JA SAM KRAJ

971. dan
29. avgust 2007.

27286 - 27318

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Brzini.

 

Brzina je svojstvo kojim ljubav voli sve oduvek i zauvek.

 

Obrisao sam žutom krpom Crvendaćev monitor.

 

Uzbuđen sam virtuelnim životom.

 

To je muzički život.

 

Protrljao sam prste po listovima bosiljka – zamirisala je muzika.

 

U gostima mi je Branko Popović. Sa Brankom mogu da mislim muzički.

 

Živim i radim muzički. Muzika je uspeh. Moja muzika je najveći uspeh jer njom

  uspevaju svi i to pre mene koji uspevam najviše jer uspevam posle svačijeg uspeha.

 

Ponovo sam protrljao prste po bosiljku.

 

Ljubim srce prijatelja da bi prestali da mi se pojavljuju glasovi u glavi.

 

volim da se ša

 

lim ja

 

tek u virtuelnom svetu ne bih nikog da povredim

 

tek u virtuelnom svetu sam gost

 

ja živim ja

 

nosom Tii dodirujem nos

 

pišem kukovima

 

zažario sam se kao žar

 

ko se otvori čuvan je

 

ko se ne štiti sačuvan je

 

ko se predaje podatan je

 

ko je podatan preporođen je

 

cupkam jednom nogom

 

cupkam drugom nogom

 

dobujem petama

 

ritam je hrana srcu

 

i krave vole da piju nečije mleko

 

peta voli da čuje drugu petu

 

volim da ugledam nekog ko je sam

 

ko je tamburanje i kotrljanje i umetnost fuge je

 

isto se preoblikuje u isto

 

sve se rascvetalo u .

 

Tii si moj koren i pupoljak – pupoljak je tačka poletanja.

 

 

 

 

 

12. PUT LAO CE

972. dan
30. avgust 2007.

27319 - 27351

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Čarls Bebidžu (Charles Babbage). Ocu programiranog kompjutera.

 

Čak ni priroda ne govori dugo

Koliko kraće onda treba da govore ljudska bića

Lao Ce u stihovima dvadeset trećeg načela Tao.

 

Onaj koji stoji na vrhovima prsta, ne stoji čvrsto

Onaj koji gazi krupnim korakom, ne hoda dobro

Onaj koji sebe otkriva, ne svetli,

Onaj koji sebe pravda, nije poznat nadaleko

Onaj koji sebe slavi, neće se dugo zadržati

Lao Ce u stihovima dvadeset četvrtog načela Tao.

 

Sedim sa Brankom Popovićem u kafiću Speakeasy. Pričamo o plesu.

 

postepenom otpuštanju

 

disanju pokretom

 

slušanju tela

 

odvijanju po podu

 

ples je harizma plesača

 

kreni-stani ples

 

vrćenja

 

sveta ponavljanja

 

ritualni plesovi

 

seksualni plesovi

 

inicijacijski plesovi besvesnog

 

transevi i ključanja

 

nestajanje u ponorima visina

 

molitveni plesovi

 

misleći plesovi

 

fudbalerski i trčeći plesovi

 

plesovi igrom

 

loši plesovi

 

ples običnih pokreta

 

ples bez plesa

 

nepripremljen čineći ples

 

ples trave

 

ples životinja

 

ples zemlje i vode

 

ples vazduha i vatre

 

korak

skok

okret

kukovi

stomak

ramena

ljuljanje

njihanje

padanje

dizanje

ravnoteža

ponavljanje

lakoća

lebdenje

letenje

 

pružen prvi korak

 

ples hodanja

 

hodaj Miroslave hodaj

 

 

 

 

 

UM SRCE I TELO

973. dan
31. avgust 2007.

27352 - 27384

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Drevnosti.

 

Drevnost je sve što je bilo i sve što će biti.

 

Namignuo sam Drevnosti.

 

Namignuh joj ponovo.

 

Namigivanje je važno.

 

Namigivanjem se prevladava prostor i vreme.

 

Namigivanjem um šalje poruku srcem.

 

mig

 

Namigujem samom sebi.

 

14:45h

 

Skupiti se. Obnavljati. Spavati.

 

Diže me Big Mama Tornton.

 

Ramena mi pomažu da pišem.

 

levim laktom sam pritisnuo sto i osetio bol

 

cveće na stolu mi daje snagu

 

isekao sam paradajz

 

naoblačuje se

 

Tvoj sam žigolo.

 

Tibi mi je poslao mejl i preneo mi pozdrav od Tivadara.

 

Mislim o pesmi koju čine sva imena sveta.

 

Lepota Svemira ne povređuje nijedno biće.

 

Lepota matematike je le = ma.

 

Lepota jezika je ono štovo da pe.

 

Voli da peva svako ko ljubi.

 

Svako ko ljubi ljubi me u grlo.

 

Bića se nežno igraju jedno sa drugim.

 

jebanje

je

najnežnije

igranje

jeb

je

ig 

 

um svih bića je Knjiga Miroslava Mandića

 

srce svih bića je Slika Miroslava Mandića

 

telo svih bića je Muzika Miroslava Mandića

 

sve je oblačnije

 

oblačnije

 

Tii si moj leptir.

 

 

 

 

KO JE GO

974. dan
1. septembar 2007.

27385 - 27417

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Alan Tjuringu (Alan Turing). Alan je otac savremenog kompjutera.

 

Svetlost reči me piše.

 

Subotnje popodne.

 

Potrošio sam se i u fizičkom i u virtuelnom svetu.

 

Na kraju nedelje sam potrošen.

 

Bilo bi obnavljajuće biti u Tvom naručju.

 

Prvo sam napisao Bilo bi obnavljajuće biti u nečijem naručju i onda sam

kao i uvek osetio Tvoje prisustvo i reč nečijem sam zamenio rečju Tvom.

 

Dok pišem uvek Te osećam.

 

Osećam bol u glavi i u dva pršljena ispod vrata.

 

Strpljivo ću do 33. blaženstva.

 

Odjednom pomislih na marame.

 

Staviću desetak listova bosiljka u paradajz salatu.

 

Voleo bih još dugo da živim i radim. Voleo bih da radosno umrem.

 

… umiranje je vraćanje u naručje majci koja se vratila svojoj majci u naručje…

 

Smrt proslavlja život.

 

Život je potvrđivanje ljubavi.

 

jedino

 

dušom podrhtavam

 

dodirni mi dušu

 

ja sam grančica

 

ljubičice

 

visoke trave

 

talas

 

način

 

nerazumljivo muzičko

 

plešuće

 

Dragi Moj Miroslave,

Danas posle petog dana Poklonjenja osetio sam istinsko uzbuđenje... Da li bi to

moglo da se nazove ganutost, možda tako nešto... Jako si ti nežan prema svima

pa i prema ovim ljudima... Lepo je to veoma, veoma... Hvala ti na ovom upućivanju

i na lepoti u kojoj ti uživaš i koju deliš sa svima nama...Zagrljaj. Pozdrav. Petar.

 

Dragi Petre hvala ti na ganutosti.

 

mislim na more

 

Dragi Miroslave drago mi je da mogu novcem da pomognem štampanje

treće knjige Miroslav Mandić. Želim ti uspeh u prikupljanju novca i radosti u

svakom danu. Grlim te, Dada napisala mi je mejl Dragica Felja.

 

put je ganutost

 

ruža ganuće

 

ko je go

 

 

 

 

BIG HEAD TODD AND THE MONSTERS – BOOM BOOM

976. dan
3. septembar 2007.

27418 - 27450

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Klod Šenonu (Claude Elwood Shannon).

 

Klod Šenon je otac teorije informacije.

 

Warm Beer and Cold Women Tom Vejtsa (Tom Waits).

 

šljive su još na granama

 

dolazi jesen

 

opšta mesta kriju u sebi prvinu koju ne osećaju oni koji se klone opštih mesta

 

na primer ovaj voz

 

This Train Rozete Tarp (Sister Rosetta Tharpe)

 

volim Te jeziče

 

volim Te lekovita travo

 

volim Te sunčev zrače

 

volim Te milino pičkina

 

volim Te usno poljupca 

 

čuvam sve reči

 

u reči reč su reči svih bića

 

sve oči su Tvoje oči

 

seme

 

danas sam video fotografiju Marije Kiri

(Maria Skłodowska-Curie) sa dvadeset tri muškarca

 

sve je nedeljivo

 

nikoga ne upućujem – upućujem se

 

voće detinjstva

 

slike su muzika

 

muzika reč

 

Miroslav je Miroslav

 

ruža je ruža je ruža

 

Gertruda Stejn (Gertrude Stein)

 

volim nijanse koje potvrđuju isto

 

igram se sam

 

dođi si Tii

 

oprao sam ćebe – dolazi zima

 

dok sam prao ćebe setio sam se jednog čoveka koji se potrudio

da u mladosti budem osuđen. posle toga je glumio slobodoumnog

čoveka i bio hvaljen i nagrađivan. naravno da ću mu ime prećutati i to

ne zato što želim da ono padne u zaborav nego zato što mi se peva

 

kakvu pesmu pevam takvom ću pesmom biti pevan

 

 

ovo

je

pesma

 

 

 

 

 

JA SAM MIROSLAV MANDIĆ – VOLKE

977. dan
4. septembar 2007.

27451 - 27483

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Broju. Broj sadrži sva svojstva i sve količine.

 

Prvi put u životu sam se sagnuo i prstom dodirnuo svoju senku.

 

Kada sam podigao pogled ugledao sam crvenu ružu u dvorištu preko ulice.

 

Za stolom pijačnog restorana žena i muškarac. Konobar im je doneo jednu rakiju

i čašu kisele. Muškarac preko stola gura čašu sa rakijom da žene prva otpije gutljaj.

 

U tihoj ulici čujem jedan ponavljajući zvuk. To su moji koraci. Milina mi prožima kičmu.

 

Ja sam Miroslav Mandić – Volke.

 

Volke je jedan drugar u meni koji neprestano voli.

 

Kraj u Novom Sadu u kome sam odrastao se zove Podbara. Volim to ime.

 

Ja sam Podbarac sa trskama šašom lokvanjima i drezgom.

 

Podne je a na američkom radiju na kome slušam bluz kažu jutro je.

 

Danas sam kupio prvo grožđe. I to ću raditi sve do desetog-petnaestog novembra.

 

prstima sam skupio donju usnu

 

ne upinjem se

 

prepuštam se

 

podrhtavam

 

nestajem

 

 

 

 

 

 

nastajem

 

slušam grčku muziku

 

život je neprestano davanje života životu

 

voleo bih da naučim sve jezike sveta

 

ja sam svi jezici sveta

ja sam jedan jedini jezik

 

raznesi me ljubavi

 

setio sam se mosta moje mladosti

srušenog Žeželjevog mosta na Dunavu

preko njega sam odlazio na kupanje na Oficirac

sa njega sam pogledom tražio Milicu

na njemu sam se usamljivao do pomisli na samoubistvo

na njemu je jednog jutra poginuo moj Sava Moljac

 

kupam se u Tvom moru na Tvojoj obali

 

zavetujem se Tvom detinjstvu

 

Tii i ja

smo jedno

tako zovem

ovaj ples

kojim

Jedno

proslavljam

 

gledam lepotu broja

8

 

šestarom sam nacrtao dvadeset četiri kruga koji simbolišu moja dvadeset četiri broja

 

četvrto oko je na leđima

 

istina živi u istini

 

skočim                                                                                                                         doskočim

 

sve ostalo je

u

l                  k

 

i kiša kojom sam večeras kisnuo

 

 

 

 

ISTINU LJUBE SLOBODNI

978. dan
5. septembar 2007.

27484 - 27516

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Pingali. Pingala je matematičar

koji je binarni sistem zasnovao na metrici Vedskih himni.

 

ri tam

 

i zne na đe nje

 

pravila nestaju u lepoTii

 

u jeziku odmah osetim energiju

 

energiju istog

 

Hladno je. Pada kiša. Nema nikoga. Smešim se. Pridodajem.

 

Posečena stabla plove rekom.

 

 

jedan jezik

jezik ljubavi

ljubi sve jezike

 

 

Jedan čovek na putu.

 

Jedna žena u sobi.

 

Jedno odbeglo dete.

 

p     i     š    e     m        p    o     l     a    k     o

 

Topla ruka na hladnom obrazu.

 

Poskupeo je hleb.

 

Filozof iz daljine posmatra univerzitetsku filozofiju.

 

Sinoć sam počeo da čitam Mahabharatu.

 

Patike su još mokre od sinoćnjeg kišnjenja.

 

Sinoć sam kupio cuclu bebi jeziku kome ću se sutra pokloniti.

 

Sestrinstvo reči. Bratstvo brojeva.

 

I brojanice su mi mokre od sinoć. Sušim ih u prozoru.

 

jebežga uživam u jebežga

 

Neću objasniti kako je nastalo blaženstvo jebežga uživam u jebežga.

 

Prodavac mi je jutros nežno rekao – Slobodno sami uzmite hleb.

 

Ponosim se krhkima.

 

Istoriju pišu pobednici. Istinu pevaju slobodni.

 

 

ljubim

pevanjem

 

 

Kroz prozor gledam oblake. Raduju me te nebeske reke.

 

Volim kada se Volke raduje.

 

Čamac se polako približava kamenom doku.

 

Kako je cvetu što je cvet?

 

Blago pomilujem Svemir.

 

k

o       o

l

 

 

 

 

 

AKOOSETIŠNESIGURNOSTSAMOSEUHVATIZAOVUNIT

979. dan
6. septembar 2007.

27517 - 27549

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Jeziku. Mozgu jezika.

 

Kada sam stavio cuclu u usta da bih se podsetio jezika pre reči

setio sam se dojenja. Osetio sam da mi je ceo mozak na jeziku.

 

Ono što je jezik u ustima to je jezik u rečima.

 

Uživam što je u srpskom jeziku reč jezik ista i za

jezik u ustima i za jezik kojim se sporazumevaju bića.

 

jezik je ukus

 

Vetar ljulja grane drveća.

 

Vetar nosi kišnu prašinu.

 

Zamirisala je zima.

 

zakopčavam gornje dugme košulje

svi epovi mogu da stanu u rečenicu

zakopčavam gornje dugme košulje

 

Ne postoje dve iste stvari ni na ovom ni na onom svetu jer je to lepota istog.

 

Isto je u svemu.

 

isto omogućava svemu da bude različito

 

različito potvrđuje isto

 

Kako to sve znam? Tako što to pevam.

 

 

pesma je moja kuća

pesma je moj put

pesma je moja ruža

 

 

Tresem noge umotane u ćebad da ih ugrejem.

 

Temperatura se strmoglavila za petnaest stepeni.

 

Bližnji ne ograničavaj me sobom.

 

Ovim blaženstvom hodočastim nevažne koji stvaraju važnost.

 

Ovim blaženstvom hodočastim nevažno koje stvara važne.

 

Volim onog koji se jedini usudio.

 

Ljubim onu koja se pridružila onom koji se usudio.

 

Obožavam usuđivanje i pridruživanje.

 

Sve što ostaje iza mene mi na neobjašnjiv način i prethodi.

 

akoosetišnesigurnostsamoseuhvatizaovunit

 

Vrana sleće na fudbalski teren.

 

I juče i danas sam zaboravio da se zahvalim Ivani i Aliju za novac koji su mi dali

za Stančić. Pišem ovo blaženstvo da me podseti da to sutra ujutru odmah uradim.

 

18:29h

Hladno je. Kako da ugrejem nos?

 

Na Mostu zavežem maramu preko nosa da ga sačuvam za hladnije dane.

 

Stariji gospodin zvižduće ispod prozora na kome su spuštene roletne.

 

22:15h

U krevetu sam.

 

Hladnoća me je umorila.

 

Mahabharatu u ruke i posle strane ili dve u san.

 

 

 

 

 

NOGU PRED NOGU

980. dan
7. septembar 2007.

27550 - 27582

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Ted Nelsonu (Ted Nelson).

Pesniku filozofu i bitangi. Pioniru teorije informacije.

 

Krenimo polako Miroslave.

 

Nogu pred nogu.

 

Ne moramo nigde da stignemo.

 

Samo da hodamo.

 

Zastanemo ako nam se zastaje.

 

Gledamo. Slušamo. Ćutimo. Uživamo. Razgovaramo.

 

Ako nam se negde sedi sešćemo.

 

Ako nam se sluša klavir čućemo klavir.

 

Ako nam je do ljubljenja ljubićemo.

 

Ako nam se biva vetrom bićemo vetar.

 

Promenićemo pravac i bićemo vrabac.

 

Bićemo E= mc2

 

Tabanima. Zglobovima. Tetivama. Mišićima. Kukovima.

 

Tamo gde se susreću nadražaj i smiraj.

 

Gde velika reka misli na druge velike reke.

 

Mislićemo na razliku između mulja i blata.

 

Mislićemo na glib.

 

Na cigle velikih bedema.

 

Nestale gradove.

 

Brojaćemo neizbrojiv broj oblika koje pravimo usnama.

 

Golicaćemo tugu da nam se vesela pridruži.

 

Zvaćemo jelene da krenu sa nama.

 

Novac da sa nama šeta.

 

Imitiraćemo sve što vidimo.

 

Svemu ćemo biti ogledalo.

 

Poistovećivaćemo se.

 

Radosno moliti.

 

Mahati rukama uz telo.

 

Svim pokretima se šaliti.

 

Sejaćemo se. Nicaćemo.

 

Sejaćemo se molitvom.

 

Nicaćemo zahvalnošću.

 

 

 

 

 

SUBOTA JE A I SUBOTA JE

981. dan
8. septembar 2007.

27583 - 27615

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Pitanju i Odgovoru. Pitanje je srce odgovora.

 

Vratio sam se sa Mosta a i subota je.

 

Pijem belo vino iz podruma kod Kalenić pijace a i subota je.

 

Kupio sam novo belo i karmin cveće za sto a i subota je.

 

Upalio sam mirisni štapić a i subota je.

 

Slušam bluz i ne mogu da ga se naslušam a i subota je.

 

Osećam bol na levoj strani potiljka a i subota je.

 

Ne mogu da se naslušam muzike a i subota je.

 

Ja sam muzika a i subota je.

 

Moja potvrđivanja su ljubav a i subota je.

 

Moje tvrdnje su pevanja a i subota je.

 

Svetinja krotke žene koja me je jutros pitala na ulici

Da li je ovde negde policija gde mogu da dobijem ličnu kartu a i bila je subota.

 

Pa kasnije ona devojčica sa starim novinama i

knjigama u rukama koja traži posao a i bila je subota.

 

I mladić koji snažnim mlazevima vazduha čisti

ogradu mosta pred farbanje a i bila je subota.

 

Počinjem da plačem jer počinje bugivugi a i subota je.

 

Svetovi se prepliću i jedan u drugom nestaju a i subota je.

 

Poklanjam se svačijem bolu a i subota je.

 

Mišljenje je ljubljenje a i subota je.

 

Nema nikoga da mu kažem da je subota a subota je.

 

Sutra je nedelja i Hajduk igra sa niškim Radničkim

u četvrtom kolu prve Telekom lige ali sada je još subota.

 

siromašna lepa žena od koje već nekoliko subota na Đermu kupujem paradajz

pitoma žena koja mi je dala da biram grožđe i rekla mi – Malo je sitno ali slatko

krupna baka koja mi je prodala bosiljak i rekla da je ona tako snažna jer ga jede

a bila je subota

 

sve je tako uzbudljivo u subotu

 

subota je a i subota je

 

hleb je sperma životu samom a i subota je

 

kruženje je jedini pravi pu ta i subota je

 

ja sam Tvoja radost jer si Tii svemu i svakome radost

ja sam Tvoje zdravlje jer si Tii svemu i svakome zdravlje

ja sam Tvoja ljubav jer si Tii svemu i svakome ljubav

ja sam Tvoja sloboda jer si Tii svemu i svakome sloboda

ja sam Tvoja promena jer si Tii svemu i svakome promena

ja sam Tvoja odanost jer si Tii svemu i svakome odanost

ja sam Tvoj uspeh jer si Tii svemu i svakome uspeh

a i subota je

 

subota sumrak a i subota je

 

sin oca ne ubija

prijatelj prijatelja ne izdaje

žena i muškarac jedno drugo ne lažu

jer subota je i zauvek je

 

subota je

nedeljiška

ponedeljiška

utoriška

sredaja

četvrtkaja

petkaja petkaje

subotiškaja

a i subota je

 

ljubim svakog ko je sebe ubio da ne bi drugog ubio a i subota je

 

ljubim svakog ko je lako ispustio svoju dušu a i subota je

 

molim Te Ivana – Saunderson

molim Te Branko – Volke

pošalji ova blaženstva jednoj ili dvema osobama

jer je kocka odlučila da ih vama pošaljem

a i subota je

 

subota je a i Bog je

 

 

 

 

 

CEO DAN SA VETROM

983. dan
10. septembar 2007.

27616 - 27648

blaženstva

 

 

Treći zalogaj hleba uz treću kafu otvara pozornicu današnjih blaženstava.

 

Sažvakao sam zalogaj i sada mi je pisati.

Danas se poklanjam Eplu. Mom Crvendaću – i Book G4.

 

Lako pisati.

 

Neprimetno.

 

Da iza mene ne ostane ništa.

 

Ni trag.

 

Tako da se pamte ova blaženstva. Kao da ih nema.

 

Kao da nisu ni postojala.

 

Sva današnja blaženstva koja čekaju da ih napišem.

 

Lahorom.

 

Vetrovito.

 

Zbog vetra nazvana Vetra.

 

Zbog Vetre odlučujem da blaženstva nastavim da pišem hodajući i posmatrajući vetar.

 

Krenuo sam na Most. Nema vetra ali je sa mnom Vetra.

 

Kada neko voli nekog to je zbog Vetre.

 

Kada je neko bezrazložno dobro raspoložen to je zbog Vetre.

 

Iako Vetra ne postoji osećam je.

 

Vetra živi lepim imenom.

 

Imenom vetra da bi Vetre bilo još više.

 

Vetra svedoči da duvam kroz nos da bih zagrejao nozdrve.

 

Da li će biti vetra na mostu ne znam ali će Vetra biti.

 

Vetra svedoči kako hodam po zidiću da bih masirao nerve na tabanima.

 

I Vetra voli bazanje.

 

Vetra postoji od kada postoji vetar.

 

Vetra je devojka milionima godina.

 

O Vetri pišem onako kako sam i očekivao da ću o Vetri pisati.

 

Ova žena me je blago pogledala kao da je Vetra.

 

Na mostu nema vetra ali smo na mostu Vetra i ja.

 

Vazduh je od reke topliji.

 

Palo je veče. Odlazimo sa mosta Vetra i ja.

 

Samo velika samoća može stvoriti Vetru.

 

Ja sam radost svim bićima – kaže Vetra.

 

Neka sa Vetrinim rečima i današnja blaženstva odu sa vetrom.

 

 

 

 

 

ZAMISLI TII SAMO ONO

984. dan
11. septembar 2007.

27649 - 27681

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Ričard Stalmenu (Richard Stallman).

Pronalazaču aktivisti i borcu za slobodni softver.

 

Pada kiša.

 

Dobar razlog da napišem pada kiša.

 

Sam sam.

 

Dobar razlog da napišem voleo bih da si uz mene.

 

…. volim…

 

… dobar razlog da…

 

… slušam bluz…

 

… uživam…

 

… pućim usne…

 

… zurim kroz prozor…

 

… šakom milujem cveće…

 

… ramenima i grudima pratim ritam pesme koju slušam…

 

… mislim kako se pobeda uvek preobrazi u kič a njeni umetnici u neukus…

 

… naježim se i prestajem da mislim…

 

… izvijam se…

 

… zatvaram oči…

 

… zabacujem glavu…

 

… uz bugi pokrećem guzove…

 

… mašem kiši koja pada…

 

… kada je na današnji dan 11. septembra 1973. pre trideset četiri godine – mesec

dana pošto sam izašao iz zatvora – ubijen Salvador Aljende (Salvador Allende) osetio

sam veliku krivicu pogotovu za sva ubistva koja će tek slediti u budućnosti…

 

… promenio sam vodu za cveće…

 

… verujem da cveće razume reči koje pišem…

 

… pridruži se podrhtavanjima koja me nose…

 

… mislim o radosti koja živi u svim bićima…

 

… radost kiše dok pada…

 

… radost trave dok raste…

 

… radost čoveka dok hoda…

 

… polizao sam levu šaku da bih video svetlucanje…

 

… nežno mislim na magarce…

 

… nežnost je najjača…

 

… umesto zvižduka samo ispuštam vazduh kroz usne…

 

… zamisli Ovo…

 

 

 

 

 

ZAHVALJUJEM TII SE ZAHVALNOSTI

985. dan
12. septembar 2007.

27682 - 27714

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Internetu. Kompjuter je ruža. Internet ružičnjak.

 

Joe Zawinul was born in Earth time on 07 July 1932.

and was born in Eternity time on 11 September 2007.

 

Lepa je istina o dvostrukom rođenju.

 

Tii si mnogo više ja nego što sam ja ja.

 

radujejum se

 

i radovavaću se

 

igrajućijući se

 

volilim kada se rečiči same iz sebebe izvijajujaju

 

jabuka je jabubuka

 

izvor je izvovor

 

jedna obična rečenica je jednana obibična rečečenica

 

druga obična rečenica je druruga običnačna rečeninica

 

varijante vole da variraju skandi da skandiraju

 

ipropiliti vole da ipropilitiraju

 

ipropilit je jedan od ipropilita

ipropilita je jedna od ipropilita

ipropilito je jedno od ipropilita

ipropiliti dok ih nisam izmislio nisu ni postojali

 

da li će ipropiliti i dalje postojati ne znam

 

izdrobljeni hoće jer ću ih i sutra pomenuti

 

ovo što pišešem i nije pisasanje nego triniriranje

 

trinirirajući proređuđujem retko

 

ptica cvet

 

visoko u gori jedna reč

 

u jelena blage oči

 

prolaznost je na bezbroj načina izgovoreno volim Te

 

kada grožđe sazri volim Te

 

kada vetar ponese opalo lišće volim Te

 

dok se mastilo suši volim Te

 

kada se dvoumljenje dvoumi volim Te

 

prekjuče voli prekosutra

juče voli sutra

danas voli danas

sada voli večnost

 

prljava košulja voli vodu

oprana sunce

 

pogrećno napisana reč voli pogrečno napisanu reč

 

približi mi se voli svakoga ko mu se približi

 

ja voli ja

 

voli voli voli

 

 

 

 

 

Stranice