Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    422754

    pupoljak

    ISTOVETNOSTI KOJU SAM JUČE DOŽIVEO SA GOSPOĐOM KOJA RADI U KLOZETU AUTOBUSKE STANICE U BEOGRADU

    963. dan
    21. avgust 2007.

    27055 - 27087

    blaženstva

     

     

    Kako je teško biti Bog!

     

    Bog je Bog – i sam sam postao Bog.

     

    Od tridesete su me vodile reči Bog ja. Posle dvadeset

    pet godina Bog i ja su se spojili i načinili Boga od mene.

     

    Odvod u tuš kabini je proradio. Pitao sam čoveka šta da uradim.

    Čovek mi je pokazao. To sam uradio. Očistio slivnik. Voda je otekla.

     

    Potrošen sam. Nemam snage da pišem. I zato pišem.

     

    Na kojoj visini nestaje senka ptice u letu?

     

    Nešto mi je sevnulo u levoj peti.

     

    Danas ću u hodu ponovo kroz telo izvlačiti energiju

    od zemlje ka nebu i privlačiti energiju neba ka zemlji.

     

    Mnogo je tuge u meni. Muzika me ljubi.

     

    Podrhtavam. Plačem. Ljubim. Muziku. Reči.

     

    misli isli

     

    piše m ilinom

     

    isti sam

     

    ja sam otvorena tajna otvorenog

     

    putevi me zovu put

     

    ruže me zovu ruža

     

    ja Te zovem ja

     

    Tii si Bog

     

    cvrkuću ptičice

     

    miriše šuma

     

    sija svetlost

     

    sobom miri me

     

    reči pevaju

     

    Tii me

     

    ja Te

     

    novac radi

    razočaranost voli

    negledanje pleše

    nečujenje peva

    raj živi na zemlji

     

    jedno krilo drugo krilo

     

    letim

    zamisli me u Tvom naručju

     

    mislim ukorakom

     

    ptica ljubi psa

     

    obo m

    je

     

    Boom Boom

    Džon Li Hukera

     

    kljun u čeljustima

     

     

     

     

     

    CVEĆE NA STOLU

    964. dan
    22. avgust 2007.

    27088 - 27120

    blaženstva

     

     

    Premestio sam cveće iz prozora na sto. Bliže je. Svemir je bliži.

     

    Radujem se pisanju.

     

    33 blaženstva su staza pisanja

     

    33 blaženstva sam na početku Miroslava Mandića zvao Umetnost 33

     

    33 blaženstva su šetnja stazom pisanja

     

    staza cveća i voća

     

    staza orgazama i savesti

     

    staza muzike i muzike

     

    Kada pružim levu ruku dodirnem cvetove lepe kate.

     

    Dodir je himna blizine.

     

    Dodir je ključ biologije.

     

    dodirnemdodir

     

    dodiruje me glas Bili Holidej

     

    voleo sam da skačem u vodu

     

    volim da letim rečima

     

    amilirkletimkrilima

    nad predelima

     

    zamahnem

     

    u meni si

     

    prvi prizor je vid dodira

     

    šapat je glas dodira

     

    znoj je miris dodira

     

    blaženstvo je ukus dodira

     

    hrabrost je koža dodira

     

    dodirujem prizore

     

    dodirujem šapat

     

    dodirujem znoj

     

    dodirujem blaženstvo

     

    dodirujem hrabrost

     

    približavam se približavanju

     

    dodirujem Te radošću

     

    riba sam – plivaj u meni

     

    ptica sam – leti u meni

     

    čovek sam – pružam Tii i korak i ruku

     

     

     

     

     

    STAVLJAM RUKU U VATRU ZA NJEGA – REKLA JE GENČIĆEVA ZA ĐOKOVIĆA

    965. dan
    23. avgust 2007.

    27121 - 27153

    blaženstva

     

     

    Bog sam da Bog bude Bog

     

    Ko poveruje da sam Bog Bog je.

     

    Zatreperila mi je vena na čelu.

     

    Danas je oko 40 stepeniKupaću se u Dunavu.

     

    Bogu služiti. Dunav Mu ljubiti.

     

    Sada se kupam u bluzu. Ne mogu da se nakupam. Ni Dunava ni bluza.

     

    Osećam ljubav koju zrače životinje.

     

    Iznenada sam se setio Margite devojke iz Srbobrana.

     

    I biljke zrače ljubavlju.

     

    kamenje ljubi kamenje

     

    Ljubav je ljubljenje više nego što bilo ko misli da ljubav je.

     

    I dalje mislim na Margitu. I dalje mi znoj curi da Margitu proslavi.

     

    Margitu i Genčićevu.

     

    Ko drugome da svoj život Život je.

     

    Plačem bez glasa.

     

    Ljubim Te Poznatosti – bugivugi moj.

     

    Osećam kako me Margita ljubi.

     

    Osećam talase Tihog okeana.

     

    Planeta mi je u stomaku.

     

    Svemir mi je u srcu.

     

    Bog je u reči Bog.

     

    Ja sam bioskop za Margitu.

     

    Uvek Negde Neko Je

     

    nežno je i kada je sve napisano malim slovima

     

    I VELIKIM SLOVIMA JE NEŽNO

     

    Pisanje Je Otkrivanje Pisanja

     

    Ljubljenje Je Otkrivanje Ljubljenja

     

    Otkrivač Otkrivanja

     

    Otkriće Je Pesma Pevanju

     

    pevanje napisano velikim slovima

     

    LjuBeĆi Ne Znam šTa RaDim jeR lJubIm

     

    PoTPunO se IzgUbiM u MarGiti geNčiĆevoJ ManCi KoŠiR KupaNju bluzU

     

    radoesti

     

     

     

     

     

    GOLDEN JUBILEE BRIDGE I BRANKOV MOST U MOSTU

    966. dan
    24. avgust 2007.

    27154 - 27186

    blaženstva

     

     

    radoest rekao bi Crnjansk za radost

     

    radoest je cimet sadašnjosti

     

     

    ja

    sam

    Bog

     

     

    Sve što kažem kaže Bog.

     

    Kada ne govorim Bog ćuti.

     

     

    Bog

    je

    pesma

     

     

    Uživam u glasu Skagsa (Boz Scaggs) koga prvi put čujem.

     

    Potopio sam posteljinu. Puna je znoja letnjih vrućina.

     

    Blaženstva su opale latice lepe kate.

     

    Poliži znoj sa moje kože.

     

    Boogie

    Boogie Woogie

    Woogie

     

    pisanje je himna pisanju

     

    volim Te devojčice

     

    tapšem

     

    pomislim na prašinu

     

    veličanstvenost

     

    nadmašivanje

     

    plašnju

     

    volim Te dečače

     

    grožđem mi u telo ulazi svetlost

     

    skidam prstenje. brojanice. idem da operem posteljinu

     

    oprao sam. okačio na terasi

     

    znoj curi

     

    žudnja je žudnja za spajanjem

     

    spajanje je spajanje

     

    bio sam u Dunavu. spajao se

     

    go do pojasa hodam ka Mostu. evo ih još četiri laste

     

    19:18h

    Mili Miroslave. Ljubimo. Tebe i tvoje korake i tvoju

    umetnost sa Golden Jubilee mosta. Bacamo papiriće za Mostove.

    Jelena i Dragan poslala mi je poruku iz Londona Jelena Bešir.

     

    Ovo je Most između Londona i Beograda na

    stubovima Milenijumskog i Brankovog mosta.

     

    Dve ptice otvorenih kljunova preleću most i lete ka ušću.

     

    19:30h

    Pale se ulična svetla na mostu.

     

    Malo je ljudi na mostu.

     

    svakim korakom sam most

     

     

     

     

     

    DADUDADUDA

    967. dan
    25. avgust 2007.

    27187 - 27219

    blaženstva

     

     

    Dragi moj Miroslave, juče sam otišao brzo do pošte da bih podigao

    knjigu Miroslav Mandić.  Poštar me je prepoznao još na ulazu i doneo je.

    Radovao sam se zbog radosti koju ta knjiga za mene znači. Sada ću

    biti u njenoj energiji i u njenom posedu. Odmah sam pomislio: sada

    sam siguran, zaštićen jer će me knjiga Miroslav Mandić čuvati sobom. Biću

    u centru zbivanja, u krugovima, u blaženstvima, u srcima, u ljubavima,

    sa Ciganima, i svima na svetu poslao mi je jutros mejl Petar Miloradović.

     

    Vrućina je. Krećem na Most. Ali prvo na kupanje Dunavom.

     

    Krenuti je uvek bolno i spasonosno.

     

    Rukom dodirujem zidić. Dečak sam u slavu dečaštva i devojaštva.

     

    Gledam u krošnje drveća. Gledam jer ne mogu da se nagledam.

     

    Sva tišina ovog i onog sveta se skupila u mekim

    koracima kojima se Knićaninovom spuštam ka Dunavu.

     

    Zamisli da prvi put vidiš ove reči.

     

    Zamisli da prvi put razumeš ove reči.

     

    Zamisli da prvi put voliš ove reči.

     

    Dunav je topao. Ali kada zaronim u donje slojeve hladan je.

     

    Kada sam izašao iz vode ugledao sam kamilicu između betonskih blokova obale.

     

    Zbog hodanja obožavam plivanje.

    Zbog plivanja osećam letenje.

    Zbog letenja služim vaskrsenju.

     

    Od danas ću upotrebljavati reč autovirtualgrafija.

     

    Sve više volim da pišem razne vrste AutoBioGrafija.

    Jednom ću ih sve sakupiti i to će biti moja AutoBioGrafija.

     

    Već sat jedan sam za stolom. Pijem Banatski rizling. Znoj mi se sliva niz lice i telo.

     

    Daunlodovao sam fotografije koje sam ove nedelje snimio na Mostu.

     

    Izračunao prosek ovonedeljnog hodanja. 16,41 kilometar svakoga

    dana. Dnevni prosek za ovu godinu je 13 kilometara i 975 metara.

     

    Jedan od ljudi iz Hajduka povlači prskalicu. Sutra HajdukSevojno.

    Prva prvenstvena utakmica Hajduka u Prvoj ligi. Gledaću sa terase.

     

    Presvukao sam majicu. Žutu zamenio belom. Žutu zakačio da se suši na terasi.

     

    Čekam da me vino opije.

     

    Jedna vrana je prišla prskalici. Pije i kupa se u mokroj travi.

     

    Volim prve rečenice autobiografija.

     

    Razbio me je krik Big Mame Tornton u Hound Dog.

     

    Smrti moja od sebe me sačuvaj!

     

    Smrti moja život moj proslavi!

     

    Smrti moja sva bića od smrti sačuvaj!

     

    Smrti moja i Tii se životu raduj!

     

    Stvaranje je davanje života Životu.

     

     

    hej

    roza i crvene ruže

    na zelenoj žičanoj ogradi

    krajem avgusta

    u Beogradu

    koje sam sa

    iscepkanog papira

    u pesmu vratio

    25. avgusta 3007.

     

     

     

    greškom napisah 3007. umesto 2007. i napisah istinu ruže

     

    Bili Holidej počinje da peva a mladić počinje

    da kosi travu na fudbalskom terenu Hajduka.

     

    Blaženstva su hodočašća smislu i herojstvu nevinosti.

     

    blaženstva proslavljaju dadudaduda

     

     

     

     

     

    MUZIKA PONEDELJKA – SVE OSTALO JE TIŠINA

    969. dan
    27. avgust 2007.

    27220 - 27252

    blaženstva

     

     

    Digresije su daljina koja ljubi – posvećeno etimološkom rečniku.

     

    bugivugi je koren mojih osećanja

     

    dodirnuo sam se – Tebe dodirujem

     

    dodirujem Te – ceo svet dodirujem

     

    dodirujem ceo svet – pesmu pevam

     

    svakoj mojoj dlačici peva pesma jednog od pevača

     

    vozovi putuju

     

    bivoli naskaču bivolice

     

    moć je izdajstvo stvaranja

     

    stvaranje je nevinost

     

    taj čovek na putu sam ja

     

    cipele me nose

     

    mirisi zanose

     

    učtivost je jebežljiva

     

    jebežljiva je i ljubaznost i poštenje je jebežljivo

     

    grlo je put

     

    ja sam muzika

     

    muzika je pevač

     

    ja sam pevač

     

    usne su mi slane

     

    samo jednu reč

     

    jednu jedinu

     

    želim jedinu

     

    da iz sebe porodim

     

    miriše lavanda

     

    čovek nateže gutljaj rakije iz fraklića

     

    mislim

     

    dok kad

     

    dok je muško – kadje žensko

     

    hodaj mojim rečima

     

    ja sam Tvoje cipele

     

    jednu jedinu reč

     

    drhtaj

    poljubio bih Te

     

     

     

     

     

    JA SAM POČETAK

    970. dan
    28. avgust 2007.

    27253 - 27285

    blaženstva

     

     

    Jutro je. Idem da kupim cveće za Adu Bajron (Ada Byron). U podne počinjem 

    Virtuelno poklonjenje virtuelnom svetu u virtuelnom svetu. Ada je prva.

     

    12:32h

    pre pola sata je počeo moj život i rad u virtuelnom svetu

     

    miroslavmandic.name

     

    Nepovratnost Je Ime Puta

     

    mirišu bosiljak i lepe kate na mom stolu

     

    um ljubi dušu

     

    duša se jebe sa telom

     

    telo se podaje telima

     

    miroslave i mojim sisama nadeni ime

     

    miris lavande – miris bosiljka

     

    ja

    putem

     

    ja sam odbeglo dete – mistika odbeglog deteta

     

    volim da plačem radosti na zadovoljstvo

     

    lepota čuda je u čudu lepote

     

    osećam Tii kožu

     

    Tii si moja Ljubica

     

    seks sam Tvog seksa

     

    jezici su horizontala srušene vertikale

     

    jezik je pažljivost kojom se obnavlja vertikala jezika

     

    jezik je ljubljenje

     

    ljubljenje je plesanje

     

    plesanje je pevanje

     

    pevanje je vaskrsenje

     

    vaskrsenje je mleko

     

    ljubimTe – ljubimja

     

    reci mi-čujem Te – dodirni me-ljubim Te

     

    poklonjenje je promena

     

    očekivana promena se klanja neočekivanom

     

    milujem se po telu lišća i trava

     

    malo se stidim

     

    počinjem da pevušim

     

     

     

    pevušim

    Bog je Bog

    osetih

    i

    doživeh

    Bog

    je

    jedan

     

     

    majko

    trepere

    mi

    oči

    oče

     

     

     

     

     

    JA SAM KRAJ

    971. dan
    29. avgust 2007.

    27286 - 27318

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Brzini.

     

    Brzina je svojstvo kojim ljubav voli sve oduvek i zauvek.

     

    Obrisao sam žutom krpom Crvendaćev monitor.

     

    Uzbuđen sam virtuelnim životom.

     

    To je muzički život.

     

    Protrljao sam prste po listovima bosiljka – zamirisala je muzika.

     

    U gostima mi je Branko Popović. Sa Brankom mogu da mislim muzički.

     

    Živim i radim muzički. Muzika je uspeh. Moja muzika je najveći uspeh jer njom

      uspevaju svi i to pre mene koji uspevam najviše jer uspevam posle svačijeg uspeha.

     

    Ponovo sam protrljao prste po bosiljku.

     

    Ljubim srce prijatelja da bi prestali da mi se pojavljuju glasovi u glavi.

     

    volim da se ša

     

    lim ja

     

    tek u virtuelnom svetu ne bih nikog da povredim

     

    tek u virtuelnom svetu sam gost

     

    ja živim ja

     

    nosom Tii dodirujem nos

     

    pišem kukovima

     

    zažario sam se kao žar

     

    ko se otvori čuvan je

     

    ko se ne štiti sačuvan je

     

    ko se predaje podatan je

     

    ko je podatan preporođen je

     

    cupkam jednom nogom

     

    cupkam drugom nogom

     

    dobujem petama

     

    ritam je hrana srcu

     

    i krave vole da piju nečije mleko

     

    peta voli da čuje drugu petu

     

    volim da ugledam nekog ko je sam

     

    ko je tamburanje i kotrljanje i umetnost fuge je

     

    isto se preoblikuje u isto

     

    sve se rascvetalo u .

     

    Tii si moj koren i pupoljak – pupoljak je tačka poletanja.

     

     

     

     

     

    12. PUT LAO CE

    972. dan
    30. avgust 2007.

    27319 - 27351

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Čarls Bebidžu (Charles Babbage). Ocu programiranog kompjutera.

     

    Čak ni priroda ne govori dugo

    Koliko kraće onda treba da govore ljudska bića

    Lao Ce u stihovima dvadeset trećeg načela Tao.

     

    Onaj koji stoji na vrhovima prsta, ne stoji čvrsto

    Onaj koji gazi krupnim korakom, ne hoda dobro

    Onaj koji sebe otkriva, ne svetli,

    Onaj koji sebe pravda, nije poznat nadaleko

    Onaj koji sebe slavi, neće se dugo zadržati

    Lao Ce u stihovima dvadeset četvrtog načela Tao.

     

    Sedim sa Brankom Popovićem u kafiću Speakeasy. Pričamo o plesu.

     

    postepenom otpuštanju

     

    disanju pokretom

     

    slušanju tela

     

    odvijanju po podu

     

    ples je harizma plesača

     

    kreni-stani ples

     

    vrćenja

     

    sveta ponavljanja

     

    ritualni plesovi

     

    seksualni plesovi

     

    inicijacijski plesovi besvesnog

     

    transevi i ključanja

     

    nestajanje u ponorima visina

     

    molitveni plesovi

     

    misleći plesovi

     

    fudbalerski i trčeći plesovi

     

    plesovi igrom

     

    loši plesovi

     

    ples običnih pokreta

     

    ples bez plesa

     

    nepripremljen čineći ples

     

    ples trave

     

    ples životinja

     

    ples zemlje i vode

     

    ples vazduha i vatre

     

    korak

    skok

    okret

    kukovi

    stomak

    ramena

    ljuljanje

    njihanje

    padanje

    dizanje

    ravnoteža

    ponavljanje

    lakoća

    lebdenje

    letenje

     

    pružen prvi korak

     

    ples hodanja

     

    hodaj Miroslave hodaj

     

     

     

     

     

    UM SRCE I TELO

    973. dan
    31. avgust 2007.

    27352 - 27384

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Drevnosti.

     

    Drevnost je sve što je bilo i sve što će biti.

     

    Namignuo sam Drevnosti.

     

    Namignuh joj ponovo.

     

    Namigivanje je važno.

     

    Namigivanjem se prevladava prostor i vreme.

     

    Namigivanjem um šalje poruku srcem.

     

    mig

     

    Namigujem samom sebi.

     

    14:45h

     

    Skupiti se. Obnavljati. Spavati.

     

    Diže me Big Mama Tornton.

     

    Ramena mi pomažu da pišem.

     

    levim laktom sam pritisnuo sto i osetio bol

     

    cveće na stolu mi daje snagu

     

    isekao sam paradajz

     

    naoblačuje se

     

    Tvoj sam žigolo.

     

    Tibi mi je poslao mejl i preneo mi pozdrav od Tivadara.

     

    Mislim o pesmi koju čine sva imena sveta.

     

    Lepota Svemira ne povređuje nijedno biće.

     

    Lepota matematike je le = ma.

     

    Lepota jezika je ono štovo da pe.

     

    Voli da peva svako ko ljubi.

     

    Svako ko ljubi ljubi me u grlo.

     

    Bića se nežno igraju jedno sa drugim.

     

    jebanje

    je

    najnežnije

    igranje

    jeb

    je

    ig 

     

    um svih bića je Knjiga Miroslava Mandića

     

    srce svih bića je Slika Miroslava Mandića

     

    telo svih bića je Muzika Miroslava Mandića

     

    sve je oblačnije

     

    oblačnije

     

    Tii si moj leptir.

     

     

     

     

    KO JE GO

    974. dan
    1. septembar 2007.

    27385 - 27417

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Alan Tjuringu (Alan Turing). Alan je otac savremenog kompjutera.

     

    Svetlost reči me piše.

     

    Subotnje popodne.

     

    Potrošio sam se i u fizičkom i u virtuelnom svetu.

     

    Na kraju nedelje sam potrošen.

     

    Bilo bi obnavljajuće biti u Tvom naručju.

     

    Prvo sam napisao Bilo bi obnavljajuće biti u nečijem naručju i onda sam

    kao i uvek osetio Tvoje prisustvo i reč nečijem sam zamenio rečju Tvom.

     

    Dok pišem uvek Te osećam.

     

    Osećam bol u glavi i u dva pršljena ispod vrata.

     

    Strpljivo ću do 33. blaženstva.

     

    Odjednom pomislih na marame.

     

    Staviću desetak listova bosiljka u paradajz salatu.

     

    Voleo bih još dugo da živim i radim. Voleo bih da radosno umrem.

     

    … umiranje je vraćanje u naručje majci koja se vratila svojoj majci u naručje…

     

    Smrt proslavlja život.

     

    Život je potvrđivanje ljubavi.

     

    jedino

     

    dušom podrhtavam

     

    dodirni mi dušu

     

    ja sam grančica

     

    ljubičice

     

    visoke trave

     

    talas

     

    način

     

    nerazumljivo muzičko

     

    plešuće

     

    Dragi Moj Miroslave,

    Danas posle petog dana Poklonjenja osetio sam istinsko uzbuđenje... Da li bi to

    moglo da se nazove ganutost, možda tako nešto... Jako si ti nežan prema svima

    pa i prema ovim ljudima... Lepo je to veoma, veoma... Hvala ti na ovom upućivanju

    i na lepoti u kojoj ti uživaš i koju deliš sa svima nama...Zagrljaj. Pozdrav. Petar.

     

    Dragi Petre hvala ti na ganutosti.

     

    mislim na more

     

    Dragi Miroslave drago mi je da mogu novcem da pomognem štampanje

    treće knjige Miroslav Mandić. Želim ti uspeh u prikupljanju novca i radosti u

    svakom danu. Grlim te, Dada napisala mi je mejl Dragica Felja.

     

    put je ganutost

     

    ruža ganuće

     

    ko je go

     

     

     

     

    BIG HEAD TODD AND THE MONSTERS – BOOM BOOM

    976. dan
    3. septembar 2007.

    27418 - 27450

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Klod Šenonu (Claude Elwood Shannon).

     

    Klod Šenon je otac teorije informacije.

     

    Warm Beer and Cold Women Tom Vejtsa (Tom Waits).

     

    šljive su još na granama

     

    dolazi jesen

     

    opšta mesta kriju u sebi prvinu koju ne osećaju oni koji se klone opštih mesta

     

    na primer ovaj voz

     

    This Train Rozete Tarp (Sister Rosetta Tharpe)

     

    volim Te jeziče

     

    volim Te lekovita travo

     

    volim Te sunčev zrače

     

    volim Te milino pičkina

     

    volim Te usno poljupca 

     

    čuvam sve reči

     

    u reči reč su reči svih bića

     

    sve oči su Tvoje oči

     

    seme

     

    danas sam video fotografiju Marije Kiri

    (Maria Skłodowska-Curie) sa dvadeset tri muškarca

     

    sve je nedeljivo

     

    nikoga ne upućujem – upućujem se

     

    voće detinjstva

     

    slike su muzika

     

    muzika reč

     

    Miroslav je Miroslav

     

    ruža je ruža je ruža

     

    Gertruda Stejn (Gertrude Stein)

     

    volim nijanse koje potvrđuju isto

     

    igram se sam

     

    dođi si Tii

     

    oprao sam ćebe – dolazi zima

     

    dok sam prao ćebe setio sam se jednog čoveka koji se potrudio

    da u mladosti budem osuđen. posle toga je glumio slobodoumnog

    čoveka i bio hvaljen i nagrađivan. naravno da ću mu ime prećutati i to

    ne zato što želim da ono padne u zaborav nego zato što mi se peva

     

    kakvu pesmu pevam takvom ću pesmom biti pevan

     

     

    ovo

    je

    pesma

     

     

     

     

     

    JA SAM MIROSLAV MANDIĆ – VOLKE

    977. dan
    4. septembar 2007.

    27451 - 27483

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Broju. Broj sadrži sva svojstva i sve količine.

     

    Prvi put u životu sam se sagnuo i prstom dodirnuo svoju senku.

     

    Kada sam podigao pogled ugledao sam crvenu ružu u dvorištu preko ulice.

     

    Za stolom pijačnog restorana žena i muškarac. Konobar im je doneo jednu rakiju

    i čašu kisele. Muškarac preko stola gura čašu sa rakijom da žene prva otpije gutljaj.

     

    U tihoj ulici čujem jedan ponavljajući zvuk. To su moji koraci. Milina mi prožima kičmu.

     

    Ja sam Miroslav Mandić – Volke.

     

    Volke je jedan drugar u meni koji neprestano voli.

     

    Kraj u Novom Sadu u kome sam odrastao se zove Podbara. Volim to ime.

     

    Ja sam Podbarac sa trskama šašom lokvanjima i drezgom.

     

    Podne je a na američkom radiju na kome slušam bluz kažu jutro je.

     

    Danas sam kupio prvo grožđe. I to ću raditi sve do desetog-petnaestog novembra.

     

    prstima sam skupio donju usnu

     

    ne upinjem se

     

    prepuštam se

     

    podrhtavam

     

    nestajem

     

     

     

     

     

     

    nastajem

     

    slušam grčku muziku

     

    život je neprestano davanje života životu

     

    voleo bih da naučim sve jezike sveta

     

    ja sam svi jezici sveta

    ja sam jedan jedini jezik

     

    raznesi me ljubavi

     

    setio sam se mosta moje mladosti

    srušenog Žeželjevog mosta na Dunavu

    preko njega sam odlazio na kupanje na Oficirac

    sa njega sam pogledom tražio Milicu

    na njemu sam se usamljivao do pomisli na samoubistvo

    na njemu je jednog jutra poginuo moj Sava Moljac

     

    kupam se u Tvom moru na Tvojoj obali

     

    zavetujem se Tvom detinjstvu

     

    Tii i ja

    smo jedno

    tako zovem

    ovaj ples

    kojim

    Jedno

    proslavljam

     

    gledam lepotu broja

    8

     

    šestarom sam nacrtao dvadeset četiri kruga koji simbolišu moja dvadeset četiri broja

     

    četvrto oko je na leđima

     

    istina živi u istini

     

    skočim                                                                                                                         doskočim

     

    sve ostalo je

    u

    l                  k

     

    i kiša kojom sam večeras kisnuo

     

     

     

     

    ISTINU LJUBE SLOBODNI

    978. dan
    5. septembar 2007.

    27484 - 27516

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Pingali. Pingala je matematičar

    koji je binarni sistem zasnovao na metrici Vedskih himni.

     

    ri tam

     

    i zne na đe nje

     

    pravila nestaju u lepoTii

     

    u jeziku odmah osetim energiju

     

    energiju istog

     

    Hladno je. Pada kiša. Nema nikoga. Smešim se. Pridodajem.

     

    Posečena stabla plove rekom.

     

     

    jedan jezik

    jezik ljubavi

    ljubi sve jezike

     

     

    Jedan čovek na putu.

     

    Jedna žena u sobi.

     

    Jedno odbeglo dete.

     

    p     i     š    e     m        p    o     l     a    k     o

     

    Topla ruka na hladnom obrazu.

     

    Poskupeo je hleb.

     

    Filozof iz daljine posmatra univerzitetsku filozofiju.

     

    Sinoć sam počeo da čitam Mahabharatu.

     

    Patike su još mokre od sinoćnjeg kišnjenja.

     

    Sinoć sam kupio cuclu bebi jeziku kome ću se sutra pokloniti.

     

    Sestrinstvo reči. Bratstvo brojeva.

     

    I brojanice su mi mokre od sinoć. Sušim ih u prozoru.

     

    jebežga uživam u jebežga

     

    Neću objasniti kako je nastalo blaženstvo jebežga uživam u jebežga.

     

    Prodavac mi je jutros nežno rekao – Slobodno sami uzmite hleb.

     

    Ponosim se krhkima.

     

    Istoriju pišu pobednici. Istinu pevaju slobodni.

     

     

    ljubim

    pevanjem

     

     

    Kroz prozor gledam oblake. Raduju me te nebeske reke.

     

    Volim kada se Volke raduje.

     

    Čamac se polako približava kamenom doku.

     

    Kako je cvetu što je cvet?

     

    Blago pomilujem Svemir.

     

    k

    o       o

    l

     

     

     

     

     

    AKOOSETIŠNESIGURNOSTSAMOSEUHVATIZAOVUNIT

    979. dan
    6. septembar 2007.

    27517 - 27549

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Jeziku. Mozgu jezika.

     

    Kada sam stavio cuclu u usta da bih se podsetio jezika pre reči

    setio sam se dojenja. Osetio sam da mi je ceo mozak na jeziku.

     

    Ono što je jezik u ustima to je jezik u rečima.

     

    Uživam što je u srpskom jeziku reč jezik ista i za

    jezik u ustima i za jezik kojim se sporazumevaju bića.

     

    jezik je ukus

     

    Vetar ljulja grane drveća.

     

    Vetar nosi kišnu prašinu.

     

    Zamirisala je zima.

     

    zakopčavam gornje dugme košulje

    svi epovi mogu da stanu u rečenicu

    zakopčavam gornje dugme košulje

     

    Ne postoje dve iste stvari ni na ovom ni na onom svetu jer je to lepota istog.

     

    Isto je u svemu.

     

    isto omogućava svemu da bude različito

     

    različito potvrđuje isto

     

    Kako to sve znam? Tako što to pevam.

     

     

    pesma je moja kuća

    pesma je moj put

    pesma je moja ruža

     

     

    Tresem noge umotane u ćebad da ih ugrejem.

     

    Temperatura se strmoglavila za petnaest stepeni.

     

    Bližnji ne ograničavaj me sobom.

     

    Ovim blaženstvom hodočastim nevažne koji stvaraju važnost.

     

    Ovim blaženstvom hodočastim nevažno koje stvara važne.

     

    Volim onog koji se jedini usudio.

     

    Ljubim onu koja se pridružila onom koji se usudio.

     

    Obožavam usuđivanje i pridruživanje.

     

    Sve što ostaje iza mene mi na neobjašnjiv način i prethodi.

     

    akoosetišnesigurnostsamoseuhvatizaovunit

     

    Vrana sleće na fudbalski teren.

     

    I juče i danas sam zaboravio da se zahvalim Ivani i Aliju za novac koji su mi dali

    za Stančić. Pišem ovo blaženstvo da me podseti da to sutra ujutru odmah uradim.

     

    18:29h

    Hladno je. Kako da ugrejem nos?

     

    Na Mostu zavežem maramu preko nosa da ga sačuvam za hladnije dane.

     

    Stariji gospodin zvižduće ispod prozora na kome su spuštene roletne.

     

    22:15h

    U krevetu sam.

     

    Hladnoća me je umorila.

     

    Mahabharatu u ruke i posle strane ili dve u san.

     

     

     

     

     

    NOGU PRED NOGU

    980. dan
    7. septembar 2007.

    27550 - 27582

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Ted Nelsonu (Ted Nelson).

    Pesniku filozofu i bitangi. Pioniru teorije informacije.

     

    Krenimo polako Miroslave.

     

    Nogu pred nogu.

     

    Ne moramo nigde da stignemo.

     

    Samo da hodamo.

     

    Zastanemo ako nam se zastaje.

     

    Gledamo. Slušamo. Ćutimo. Uživamo. Razgovaramo.

     

    Ako nam se negde sedi sešćemo.

     

    Ako nam se sluša klavir čućemo klavir.

     

    Ako nam je do ljubljenja ljubićemo.

     

    Ako nam se biva vetrom bićemo vetar.

     

    Promenićemo pravac i bićemo vrabac.

     

    Bićemo E= mc2

     

    Tabanima. Zglobovima. Tetivama. Mišićima. Kukovima.

     

    Tamo gde se susreću nadražaj i smiraj.

     

    Gde velika reka misli na druge velike reke.

     

    Mislićemo na razliku između mulja i blata.

     

    Mislićemo na glib.

     

    Na cigle velikih bedema.

     

    Nestale gradove.

     

    Brojaćemo neizbrojiv broj oblika koje pravimo usnama.

     

    Golicaćemo tugu da nam se vesela pridruži.

     

    Zvaćemo jelene da krenu sa nama.

     

    Novac da sa nama šeta.

     

    Imitiraćemo sve što vidimo.

     

    Svemu ćemo biti ogledalo.

     

    Poistovećivaćemo se.

     

    Radosno moliti.

     

    Mahati rukama uz telo.

     

    Svim pokretima se šaliti.

     

    Sejaćemo se. Nicaćemo.

     

    Sejaćemo se molitvom.

     

    Nicaćemo zahvalnošću.

     

     

     

     

     

    SUBOTA JE A I SUBOTA JE

    981. dan
    8. septembar 2007.

    27583 - 27615

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Pitanju i Odgovoru. Pitanje je srce odgovora.

     

    Vratio sam se sa Mosta a i subota je.

     

    Pijem belo vino iz podruma kod Kalenić pijace a i subota je.

     

    Kupio sam novo belo i karmin cveće za sto a i subota je.

     

    Upalio sam mirisni štapić a i subota je.

     

    Slušam bluz i ne mogu da ga se naslušam a i subota je.

     

    Osećam bol na levoj strani potiljka a i subota je.

     

    Ne mogu da se naslušam muzike a i subota je.

     

    Ja sam muzika a i subota je.

     

    Moja potvrđivanja su ljubav a i subota je.

     

    Moje tvrdnje su pevanja a i subota je.

     

    Svetinja krotke žene koja me je jutros pitala na ulici

    Da li je ovde negde policija gde mogu da dobijem ličnu kartu a i bila je subota.

     

    Pa kasnije ona devojčica sa starim novinama i

    knjigama u rukama koja traži posao a i bila je subota.

     

    I mladić koji snažnim mlazevima vazduha čisti

    ogradu mosta pred farbanje a i bila je subota.

     

    Počinjem da plačem jer počinje bugivugi a i subota je.

     

    Svetovi se prepliću i jedan u drugom nestaju a i subota je.

     

    Poklanjam se svačijem bolu a i subota je.

     

    Mišljenje je ljubljenje a i subota je.

     

    Nema nikoga da mu kažem da je subota a subota je.

     

    Sutra je nedelja i Hajduk igra sa niškim Radničkim

    u četvrtom kolu prve Telekom lige ali sada je još subota.

     

    siromašna lepa žena od koje već nekoliko subota na Đermu kupujem paradajz

    pitoma žena koja mi je dala da biram grožđe i rekla mi – Malo je sitno ali slatko

    krupna baka koja mi je prodala bosiljak i rekla da je ona tako snažna jer ga jede

    a bila je subota

     

    sve je tako uzbudljivo u subotu

     

    subota je a i subota je

     

    hleb je sperma životu samom a i subota je

     

    kruženje je jedini pravi pu ta i subota je

     

    ja sam Tvoja radost jer si Tii svemu i svakome radost

    ja sam Tvoje zdravlje jer si Tii svemu i svakome zdravlje

    ja sam Tvoja ljubav jer si Tii svemu i svakome ljubav

    ja sam Tvoja sloboda jer si Tii svemu i svakome sloboda

    ja sam Tvoja promena jer si Tii svemu i svakome promena

    ja sam Tvoja odanost jer si Tii svemu i svakome odanost

    ja sam Tvoj uspeh jer si Tii svemu i svakome uspeh

    a i subota je

     

    subota sumrak a i subota je

     

    sin oca ne ubija

    prijatelj prijatelja ne izdaje

    žena i muškarac jedno drugo ne lažu

    jer subota je i zauvek je

     

    subota je

    nedeljiška

    ponedeljiška

    utoriška

    sredaja

    četvrtkaja

    petkaja petkaje

    subotiškaja

    a i subota je

     

    ljubim svakog ko je sebe ubio da ne bi drugog ubio a i subota je

     

    ljubim svakog ko je lako ispustio svoju dušu a i subota je

     

    molim Te Ivana – Saunderson

    molim Te Branko – Volke

    pošalji ova blaženstva jednoj ili dvema osobama

    jer je kocka odlučila da ih vama pošaljem

    a i subota je

     

    subota je a i Bog je

     

     

     

     

     

    CEO DAN SA VETROM

    983. dan
    10. septembar 2007.

    27616 - 27648

    blaženstva

     

     

    Treći zalogaj hleba uz treću kafu otvara pozornicu današnjih blaženstava.

     

    Sažvakao sam zalogaj i sada mi je pisati.

    Danas se poklanjam Eplu. Mom Crvendaću – i Book G4.

     

    Lako pisati.

     

    Neprimetno.

     

    Da iza mene ne ostane ništa.

     

    Ni trag.

     

    Tako da se pamte ova blaženstva. Kao da ih nema.

     

    Kao da nisu ni postojala.

     

    Sva današnja blaženstva koja čekaju da ih napišem.

     

    Lahorom.

     

    Vetrovito.

     

    Zbog vetra nazvana Vetra.

     

    Zbog Vetre odlučujem da blaženstva nastavim da pišem hodajući i posmatrajući vetar.

     

    Krenuo sam na Most. Nema vetra ali je sa mnom Vetra.

     

    Kada neko voli nekog to je zbog Vetre.

     

    Kada je neko bezrazložno dobro raspoložen to je zbog Vetre.

     

    Iako Vetra ne postoji osećam je.

     

    Vetra živi lepim imenom.

     

    Imenom vetra da bi Vetre bilo još više.

     

    Vetra svedoči da duvam kroz nos da bih zagrejao nozdrve.

     

    Da li će biti vetra na mostu ne znam ali će Vetra biti.

     

    Vetra svedoči kako hodam po zidiću da bih masirao nerve na tabanima.

     

    I Vetra voli bazanje.

     

    Vetra postoji od kada postoji vetar.

     

    Vetra je devojka milionima godina.

     

    O Vetri pišem onako kako sam i očekivao da ću o Vetri pisati.

     

    Ova žena me je blago pogledala kao da je Vetra.

     

    Na mostu nema vetra ali smo na mostu Vetra i ja.

     

    Vazduh je od reke topliji.

     

    Palo je veče. Odlazimo sa mosta Vetra i ja.

     

    Samo velika samoća može stvoriti Vetru.

     

    Ja sam radost svim bićima – kaže Vetra.

     

    Neka sa Vetrinim rečima i današnja blaženstva odu sa vetrom.

     

     

     

     

     

    ZAMISLI TII SAMO ONO

    984. dan
    11. septembar 2007.

    27649 - 27681

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Ričard Stalmenu (Richard Stallman).

    Pronalazaču aktivisti i borcu za slobodni softver.

     

    Pada kiša.

     

    Dobar razlog da napišem pada kiša.

     

    Sam sam.

     

    Dobar razlog da napišem voleo bih da si uz mene.

     

    …. volim…

     

    … dobar razlog da…

     

    … slušam bluz…

     

    … uživam…

     

    … pućim usne…

     

    … zurim kroz prozor…

     

    … šakom milujem cveće…

     

    … ramenima i grudima pratim ritam pesme koju slušam…

     

    … mislim kako se pobeda uvek preobrazi u kič a njeni umetnici u neukus…

     

    … naježim se i prestajem da mislim…

     

    … izvijam se…

     

    … zatvaram oči…

     

    … zabacujem glavu…

     

    … uz bugi pokrećem guzove…

     

    … mašem kiši koja pada…

     

    … kada je na današnji dan 11. septembra 1973. pre trideset četiri godine – mesec

    dana pošto sam izašao iz zatvora – ubijen Salvador Aljende (Salvador Allende) osetio

    sam veliku krivicu pogotovu za sva ubistva koja će tek slediti u budućnosti…

     

    … promenio sam vodu za cveće…

     

    … verujem da cveće razume reči koje pišem…

     

    … pridruži se podrhtavanjima koja me nose…

     

    … mislim o radosti koja živi u svim bićima…

     

    … radost kiše dok pada…

     

    … radost trave dok raste…

     

    … radost čoveka dok hoda…

     

    … polizao sam levu šaku da bih video svetlucanje…

     

    … nežno mislim na magarce…

     

    … nežnost je najjača…

     

    … umesto zvižduka samo ispuštam vazduh kroz usne…

     

    … zamisli Ovo…

     

     

     

     

     

    ZAHVALJUJEM TII SE ZAHVALNOSTI

    985. dan
    12. septembar 2007.

    27682 - 27714

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Internetu. Kompjuter je ruža. Internet ružičnjak.

     

    Joe Zawinul was born in Earth time on 07 July 1932.

    and was born in Eternity time on 11 September 2007.

     

    Lepa je istina o dvostrukom rođenju.

     

    Tii si mnogo više ja nego što sam ja ja.

     

    radujejum se

     

    i radovavaću se

     

    igrajućijući se

     

    volilim kada se rečiči same iz sebebe izvijajujaju

     

    jabuka je jabubuka

     

    izvor je izvovor

     

    jedna obična rečenica je jednana obibična rečečenica

     

    druga obična rečenica je druruga običnačna rečeninica

     

    varijante vole da variraju skandi da skandiraju

     

    ipropiliti vole da ipropilitiraju

     

    ipropilit je jedan od ipropilita

    ipropilita je jedna od ipropilita

    ipropilito je jedno od ipropilita

    ipropiliti dok ih nisam izmislio nisu ni postojali

     

    da li će ipropiliti i dalje postojati ne znam

     

    izdrobljeni hoće jer ću ih i sutra pomenuti

     

    ovo što pišešem i nije pisasanje nego triniriranje

     

    trinirirajući proređuđujem retko

     

    ptica cvet

     

    visoko u gori jedna reč

     

    u jelena blage oči

     

    prolaznost je na bezbroj načina izgovoreno volim Te

     

    kada grožđe sazri volim Te

     

    kada vetar ponese opalo lišće volim Te

     

    dok se mastilo suši volim Te

     

    kada se dvoumljenje dvoumi volim Te

     

    prekjuče voli prekosutra

    juče voli sutra

    danas voli danas

    sada voli večnost

     

    prljava košulja voli vodu

    oprana sunce

     

    pogrećno napisana reč voli pogrečno napisanu reč

     

    približi mi se voli svakoga ko mu se približi

     

    ja voli ja

     

    voli voli voli

     

     

     

     

     

    Stranice