Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

448335

pupoljak

32. PUT PO 33 DANA ILI MUZIKA OVOG ČETVRTKA

1056. dan
22. novembar 2007.

29695 - 29727

blaženstva

 

 

Napućio sam usne mislim o muzici.

 

Vazduh je blag. Tuga je meka. Na licu mi je muzika.

 

Sinoć sam uživao u Muzici.

 

Volim tog čoveka kome je ime Muzika.

 

Muzika gleda ptice dok prelazi most. Muzika je miran kao Bog.

 

Muzika hoda po mostu i zna da je most između svih muzika.

 

Ide jedan čovek – takva je muzika čoveka koji se zove Muzika.

 

Kada se dobrota razlije kroz krv Muzike Muzika počinje da peva.

 

Muzika u šaci nosi tri metalna krstića i neprestano se moli dodirom.

 

Muzika oseća opasnost izlaganja lepoti.

 

Muzika je rođen go i zato je njegova muzika gola.

 

Golotinja muzike je moja muzika.

 

Muzika đubrišta. Muzika okeanskih vihora. To je moja muzika.

 

Imena muzičara su moja muzika.

 

Ko god zapeva je moja muzička kći.

 

Ko god se usudi je moj muzički sin.

 

Ko god u sebe primi drugog je moja muzička žena.

 

Kad slušam Muziku i sam sam muzika.

 

Muzika je napisao 333 kanona Šta je to muzika.

Muzika je napisao 333 kanona Kako to muzika jeste.

Muzika je napisao 333 kanona Ko je muzika.

 

Ko hrani je muzika.

 

Sok je muzika.

 

Ko je promena muzika je.

 

Dažd je muzikom.

 

Pijanstvo je muzički dug izneverenoj ljubavi.

 

Ko muzičko jutro prepliće sa muzičkim sutonom ceo dan je muzika.

 

Ova lepotica mi je muzički odana.

 

Konji pevaju – veliki kitovi slušaju.

 

Kada nauka ožedni napija se vodom pesme.

 

venčava mi se muzikom

 

Knjiga Miroslav Mandić je knjiga muzike.

 

Muzika Jednog. To Miroslave Mandiću.

 

Muziku Jednog Tii pevušim grudima.

 

I večeras osetih – otići mi je.

 

 

 

 

 

MUZIKA OVOG PETKA

1057. dan
23. novembar 2007.

29728 - 29760

blaženstva

 

 

Muzika je proživljavanje detinjstva.

 

Muzika je glad za detinjstvom muzike.

 

Mistička muzika sve spaja.

 

Muzikom uma.

 

Muzikom šake.

 

Muzikom stopala.

 

Muzikom leđa.

 

Muzikom stomaka.

 

Muzikom očiju.

 

Muzika mi govori šta je sve i ko je sve muzika.

 

Muzika očaja.

 

Muzika pobune.

 

Muzika sporosti.

 

Muzika istrajnosti.

 

Gladan sam Te. Žedan mi je ime. Nedostaješ Mi prezime. Trebaš Mi nadimak.

 

Muzika lica u prolazu.

 

Ovo dvoje starih ljudi koji se drže za ruke su muzika.

 

Reči i             su muzika.

 

Muzika je sve ono što čini muziku plus muzika.

 

Hteo bih Tii nešto biti – muzika.

 

Uživam u sebi – muzika.

 

Vazduh sam – muzika.

 

Naskočim na bankinu – muzika.

 

Prođem pored mačaka – muzika.

 

Podneti svoju muziku – muzika.

 

Dečak koji hramlje ispred mene je više muzika i od muzike.

 

Svakog ko prođe pored mene vidim kao drugačijeg od bilo koga drugog i to je muzika.

 

Kada jesam a kao da me nema muzika sam.

 

Čednost prožima sva bića muzikom.

 

Muzika života hoće da živi u ovoj staroj ženi koja jedva živi.

 

to što tako lepo je

to što tako blago je

 

Muzika je glad deteta za dobrotom.

 

Svim novcem ovoga sveta ne može se kupiti ova muzika.

 

 

 

 

 

MUZIKA OVE SUBOTE

1058. dan
24. novembar 2007.

29761 - 29793

blaženstva

 

 

Muzika ovog blaženstva su Tvoje šake na mojim leđima.

 

15:15h

Stojim kod Miletića u centru Novog Sada.

Stranac nad strancima.

Dobro je to.

To je muzika.

 

Muzika je davanje života životu.

 

Muzika samoće. Muzika moje mladosti.

 

Muzikom lepote sam ljubavnik svemu i svakome.

 

Muzikom čujem ovu muziku.

 

Muzikom dođem do prava na muziku.

 

Muzika je sve.

 

muzikom potvrđujem muziku

 

Muzika su životi svih koji su dali život da bih ja uživao u muzici.

 

Dodati jednu nepotrebnu reč i oduzeti tri neophodne i eto muzike.

 

Volela bih Miroslave da znam koju muziku voliš i ceniš od novije (elektro,

 eksperimental…) ako ima neka... Baš me u stvari interesuje – pitaš me.

 

Muzika je nematerijalno stvaralaštvo.

 

Muzika svetlosti gori. Vatra pevanja.

 

Muzika je prekid – sestrinska odanost – sa umetnošću.

 

Muzika je kičma Svemira.

 

Borba sa samim sobom je muzika oslobađanja.

 

Muzika je govor.

 

muzika je predanje koje se predaje muzikom

 

Muzika su istetovirane reči plesanje i pevanje na mojim nogama.

 

Muzika je teorija koja tvrdi da je muzika samo kada ljubi.

 

 

muzika

je

hodanje

zvuk

biča

u

predelu

 

 

Izvođenje muzike. Slušanje muzike. Neizgovorljivost zaveta.

 

 

dno

uspeh

vrh

 

 

svaka

moja

reč

je

muzičko

ja

mističkog

ja

muzike

 

 

kada osetiš

da si

Tii

ja

to je

moja muzika

 

 

Muzika je hleb koji hrani hleb naš nasušni. Na ništa bih propevao.

 

Muzikom pevam milionima bića koja su hrabrija od mene.

 

 

muzika je

ista emocija

koju osećam

celog života

 

 

22:22h

Autobus prolazi kroz maglu. Uskoro ćemo ući u

Zemun. Muziku kao decu prikupljam pod okrilje.

 

od muzike najviše volim muziku Miroslava Mandića jer je to muzika svega

 

 

zaleteo

sam se

vinuo

letim

nestajem

u

pevanju

 

 

kao

čovek

odavno

ne bih

bio živ

muzika

sam

 

 

 

 

 

ČUVENI ČOVEK ZA KOGA NIKO NE ZNA I ČUVENI ČOVEK ZA KOGA SVAKO ZNA

1060. dan
26. novembar 2007.

29794 - 29826

blaženstva

 

 

sebe kroz mene sebi pevaš

 

slatko je pisati

 

sebe sobom pevati

 

Sebi sebe. Džak leđima.

 

Svaka reč treperi.

 

strujom reči strujim

 

Blatnjavi put.

 

Ulični psi sklupčani jedni u druge spavaju pod nadstrešnicom zgrade.

 

sipi kišica

 

dvojica se smeju s uživanjem

 

sve jedno u drugom nestaje

 

kišica sam ja

 

nešto je već ništa

 

nije da je ništa i ništa je nešto

 

kaljavi put sam ja

 

Mislim na Čuvenog Čoveka Za Koga Niko Ne Zna.

 

Čuvenog Čoveka Za Koga Niko Ne Zna sam video u mnogim ljudima.

 

Čuvenog Čoveka Za Koga Niko Ne Zna sam mnogo puta sreo i u samom sebi.

 

Čuvenog Čoveka Za Koga Niko Ne Zna je teško primetiti jer ga njegova čuvenost čuva.

 

Najčuvenija umetnička dela je stvorio Čuveni Čovek Za Koga Niko Ne Zna.

 

Najlepše pesme je otpevao Čuveni Čovek Za Koga Niko Ne Zna.

 

Čuveni Čovek Za Koga Niko Ne Zna stvara i Čuvenog Čoveka Za Koga Svako Zna.

 

Čuveni Čovek Za Koga Niko Ne Zna i Čuveni Čovek Za Koga Svako Zna sam ja.

 

Smešim se. Razmišljam ono kao. Ono kao je sve kao ono.

 

Jedino gore od odsustva stila je kada se sve pretvori u stil.

 

Veliko drvo u meni uživa da hoda sa mnom.

 

Osećam da hodam zadnjim nogama konja.

 

sve je ovde

 

Dok stojim na raskrsnici čekajući da se upali zeleno – srećan sam.

 

Srećan sam jer sam živ.

 

Miran sam. Mirna je reka u meni.

 

Nebo je sivo i prepuno vode.

 

Dovoljno je lepo.

 

 

 

 

 

SLABI SE NE PLAŠE JAKIH

1061. dan
27. novembar 2007.

29827 - 29859

blaženstva

 

 

Jedan prijatelj mi je poslao mejl o tišini.

 

Drugi prijatelj mi je poslao mejl o kišobranu.

 

Žuti upaljač leži na stolu.

 

Žuti fluorescentni flomaster leži do upaljača.

 

Crvena patent olovka sa srcem od 0,5 milimetara.

 

Plavi zarezač nisam ispraznio i u njemu su drveni kolutovi od zarezivanja.

 

Crveno cveće se suši.

 

Četrdesetak mirisnih štapića stoje pored cveća.

 

Staklena šoljica za espreso je prazna.

 

Mobilni telefon leži pored mirisnih štapića.

 

na papiriću je rečenica koju sam juče zapisao u hodu

da Tvoje ja bude moje ja

 

na drugom papiriću

ništa na ovom svetu nije moje ali ceo svet sam ja

 

Bio sam u klozetu – čitao Dositeja Obradovića.

 

Ležim na krevetu da ispravim kičmu – gledam u plafon.

 

Teglim se na sredini sobe.

 

Napravio sam drugu kafu. Slušam Mocarta (W. A. Mozart). Palim drugi mirisni štapić.

 

Dragi prijatelju izvinjavam se nestao sam ponovo

piše mi prvi prijatelj.

 

Sada je tri sata posle ponoći otvorio sam prozor da uđe malo hladnog vazduha

piše mi drugi prijatelj.

 

Prebacio sam se na bluz.

 

Noćas je padao sneg. Sada sija sunce.

 

Cupkam guzovima po stolici.

 

Najteže je reći ono što jeste jer ono što jeste je najlakše.

 

Jako se radujem slušajući muziku.

 

Hladno je. Žurim da se ugrejem.

 

Trčim da ne zakasnim na Most.

 

Stigao sam. Nisam prestajao sa trčanjem iako godinama ne trčim.

Oznojio sam se. Na mostu nije bilo nikog. Samo svetlost zapadajućeg sunca.

 

Sada polako. Spokojno. Da i ogorčenima bude lepo.

 

muškarci se plaše jakih žena

žene se plaše jakih muškaraca

slabi se ne plaše jakih

čuvaju ih

uteha su

 

Večeri su toplije od sumraka.

 

Dan sastavlja jutro i veče.

 

Noć spaja veče sa jutrom.

 

Sada smo u Francuskoj. Radim na novoj predstavi Za Tišinu. Za tišinu koja ne

 može da se ispriča i odigra na sceni. Znači radim na predstavi koju ne mogu izneti

napisao mi je jutros Deneš Debrei (Dénes Döbrei).

 

Na kraju sam stigao do Dunava, i prvi put sam ga

video sa kišobranom u ruci. Prvi put u životu sa kišobranom

napisao mi je jutros Srđan Valjarević.

 

 

 

 

 

LEPO ČINIM LEPOM

1062. dan
28. novembar 2007.

29860 - 29892

blaženstva

 

 

Da li se od ove radosti može nešto učiniti?

 

Može. Alkoholom ću očistiti tastaturu Crvendaća.

 

Očistio sam tastaturu.

 

idem

pišem

zašto pišem da idem kad već idem

lepote radi

 

Lepom činim lepo.

 

Voleo bih da pročitam autobiografiju Vudi Gatrija (Woody Guthrie) Put ka uzvišenom.

 

Preskočih ovu baricu.

 

Dvanaestogodišnjakinja me gleda u oči i oblizuje usne.

 

Posečene ruže su prepunile kontejner.

 

Poštar ulazi u dvorište kuće broj 11 u ulici Milana Rakića.

 

Nevino sijaju oči ovog starog čoveka.

 

Kupio sam na ulici knjigu Veljka Petrovića. Stavio je u

pantalone da je ne nosim u ruci i da mi greje stomak.

 

Je l’ treba nekoga da bijemo – čujem devojku kako

govori nekome. Druga dobacuje – Neuhranjeni smrade.

 

Ispunjava me neopisiva radost – to sam ja prepušten volji Božijoj.

 

Uživam u lepoti ljudskih lica. Osećanjima i mislima koje vidim na njima.

 

Sve što vidim je i smešno i samim tim draže.

 

Poštujem nos ove devojke.

 

Radujem se fotografijama koje ću uskoro napraviti na mostu.

 

Bazrazložna sreća je najveća.

 

I ova žena oblizuje usne.

 

Odlazim sa mosta i kao i uvek osetim olakšanje.

I danas sam obavio taj mali-veliki posao prelaženja.

 

Raduje me ovaj čovek koga svakoga dana vidim

kako stoji na uglu kuće broj 14 u ulici Vuka Karadžića.

 

Kupih ovu crvenu kapu.

 

Gledam ljude i ponosim se njima jer je svako od njih srce sveta iako to ni ne zna.

 

Mislim na zatvorenike u Sremskoj Mitrovici.

 

u ovoj knjizi – u uzvišenom

 

Još sam na ulici – još sam u knjizi.

 

Još na hladnoći – još u knjizi.

 

Život peva knjizi.

 

Volim život i reč život.

 

Volim knjigu i reč knjiga.

 

volim da volim

 

volim da napišem da volim

 

 

 

 

 

BOLNOJ I PREBOLNOJ OSOBI ILI ŽENI KOJA SE SMEJE

1063. dan
29. novembar 2007.

29893 - 29925

blaženstva

 

 

volim da napišem da volim

 

Volim simetriju prethodnog blaženstva sa slovom i u sredini.

 

Volim kada plačem zbog dobrote nekog bića.

 

Sve mi je lepše da umesto čovek napišem biće i umesto ljudi bića.

 

Voleo bih da Miroslava Mandića čitaju ne svi ljudi nego sva bića.

 

Predala sam reč nataknem jednoj bolnoj i prebolnoj osobi (jednom ti je ona

predala neke knjige...) i zamisli toliko se obradovala, kaže da se već danima

smeje samo na tu jednu jedinu reč. Pitala me odakle mi ta reč. Ja sam priznala

poslala mi je mejl prijateljica.

 

Bolnoj Prebolnoj Osobi želim da svojim smehom kojim se danima smeje jednoj

jedinoj reči zrači na druga bolna i prebolna bića koja će se takođe smejati i zračiti

dalje da se bol i prebol pretvore u neprestanu molitvu i radost za sva bića.

 

eh smeh

 

pomiluj mi stomak

 

Lep je rep kita. Lep je žirafin vrat.

 

Lep je humor u matematici koju ne poznajem ali je volim.

 

Volim da volim – ne da znam. Volim da znam da volim.

 

Voleći znam.

 

Voleći pišem.

 

Ne tražim i ne očekujem od nikoga ništa jer tražim i očekujem od svakoga sve.

 

svakog ko sme

 

Juče sam oprao pola tepiha a sada ću drugu polovinu i onda odoh na most.

 

Posle sedam godina videću Nenada Jovanovića.

 

Videti Nenada Jovanovića je nežno.

 

Videću se i sa Violetom Jovanović. Posetićemo muzej Dositeja Obradovića.

 

Violeta Jovanović – Dositej Obradović

 

A ako još i Anica Milović dođe na most!

 

Odoh da perem tepih!

 

potrebna mi je sada jedna dobra misao

pomislio sam i osetio

misao je dobra

svidela mi se ta misao i prestao sam da mislim

 

Ovo sam ja koji usporim i mislim na ptice koje lete u srcima bića.

 

Trebalo bi da čuješ pesme Džon Džejkob Najlsa (John Jacob Niles)

kaže mi Nenad Jovanović.

 

Ja sam jedna neverovatna žena. Pameću nisam popustila ni malo a ko si mi ti

 pitala je devedesetšestogodišnja Stanika Jovanović svog unuka Nenada Jovanovića.

 

Anica nije došla ali sam uživao i uživam u Nenadu Jovanoviću

Violeti Jovanović Dositeju Obradoviću Vuku Karadžiću toploj

čokolad i hladnom vazduhu i odsustvu zareza.

 

Prvi put sam osetio da sam se smanjio.

 

Uživam u krupnim žutim jesenjim ružama na stolu.

 

Daću Tii novac da ga Tii daš Nekome.

 

milujem Tii stomak

 

milujem smeškom

 

 

 

 

 

ZVUK OVOG DANA

1064. dan
30. novembar 2007.

29926 - 29958

blaženstva

 

 

… teglio se… napravio drugu kafu… upalio sveću i mirisni

štapić… premestio radio stanicu na bluz… pogledao žuto

cveće… zastao… ugasio sveću… ugasio mirisni štapić…

 

… osetio pažljivost u šakama i prstima kojima pišem…

 

… u sivom sam i hladnom…

 

… sa vlažnim snegom…

 

… pada mi po jakni…

 

… poslednjeg dana novembra…

 

… muzikom vođen…

 

… kasnom jesenjom…

 

… pre prvih dana zime…

 

… sa već mokrim čarapama…

 

… rukama u džepovima…

 

… čekajući blaženstva da mi se jave…

 

… kao toplo r u izgovoru devojke u prolazu…

 

… niz stepenice i uz stepenice…

 

… prihvatajući zvuk…

 

… zvuk dana…

 

… jer o ovom danu je reč…

 

… izgovorenom… kišnom… hladnom… jesenjem…

 

… sa mokrim patikama oko kojih će se ljudi otimati…

 

… jednom…

 

… kao i oko drugih dvadeset koje čuvam jer svedoče o danima…

 

… prošlim a večitim…

 

… hodanim…

 

… po kiši snegu suncu i vetru…

 

… u svim godišnjim dobima…

 

… Miroslavljevim danima…

 

… danima koji pevaju o danima i pevanju…

 

… neprolaznoj prolaznosti…

 

… vlažnom snegu koji je sve hladniji i pada…

 

… u ovom danu…

 

… velikom danu…

 

… danu koji čuva sve prošle dane…

 

… i proslavlja dane buduće…

 

 

 

 

ŽELIM OZDRAVLJENJE SVIMA KOJI SU BOLESNI OD HIV-a

1065. dan
1. decembar 2007.

29959 - 29991

blaženstva

 

 

ova žena u prolazu me je tako lepo pogledala da sam se i sam osetio lepim

 

Radujem se jer pišem ove reči.

 

 

ljubim Te

ljubim Te

ljubim Te

ljubim Te

ljubim Te

ljubim Te

ljubim Te

ljubi me

 

 

Sija sunce. Zvone zvona podnevna.

 

Raznežio sam se kada sam primetio da šutiram ovaj kamenčić na mostu.

 

Misao potiče odavde.

 

Volim kada zapeva ništa.

 

Uživam u mekoći srca olovke kojom pišem.

 

Upravo sam kupio knjigu Starobinskog (Jean Starobinski) Montenj u kretanju.

 

Osvetljava me svetlost sveće na stolu.

 

Noge su mi hladne od vina.

 

Noge prljave od prašine.

 

Noge koje mi je majka prala u lavoru.

 

Noge kojima sam štopovao fudbal i slao duge lopte preko celog terena.

 

Noge kojima hodam.

 

Noge kojima Te grlim jer grliti još jedino znam.

 

Miroslav Mandić su tabani kojima Te zauvek dlanovima čuvam.

 

novac je ovde

 

Ovde su i pička i kurac.

 

ovBOGde

 

bog odavde

 

obični bog

 

najobičniji bog najobičnije ljubavi

 

bog Bogu. Bog bogu

 

 

bog

i

Bog

sam

kaže

Bog

 

 

muzika

 

savest

 

igra

 

ljubav ljubav

 

jezik i svetlost

 

vera kojom verujem

 

svećnjak koji ću kupiti – obećavam

 

svetlost smiraja prvog decembra dve hiljade sedme

 

 

 

 

 

NIT – TRIDESET HILJADITO BLAŽENSTVO

1067. dan
3. decembar 2007.

29992 - 30024

blaženstva

 

 

vidiš me

 

maleno sam

 

plavo

 

crveno

 

žuto zeleno i belo

 

svih boja

 

šareno i bezbojno

 

nevidljivo

 

30000.

istovetno

 

i kad ponovim

 

uvek će biti isto

 

maleno

 

plavo

 

crveno

 

žuto zeleno i belo

 

svih boja

 

šareno i bezbojno

 

nevidljivo

 

istovetno

 

i opet

 

plavo

 

crveno

 

žuto zeleno i belo

 

svih boja

 

šareno i bezbojno

 

nevidljivo

 

istovetno

 

još nevidljivije

 

šareno i bezbojno

 

svih boja

 

nežno

 

mirno

 

maleno

 

 

 

 

 

PEDESET OSMI MI JE ROĐENDAN

1068. dan
4. decembar 2007.

30025 - 30057

blaženstva

 

 

Vidim Te.

 

18:32h

Planirao sam da večeras pišem zatvorenicima u Sremskoj Mitrovici ali odustajem.

 

Prožimam se prefinjenim.

 

Neopisivom blagošću.

 

Nedovršenim rečenicam

 

Nečim od čega mi se telo uvija od miline.

 

Odlazećim.

 

Rubovima.

 

Opasnostima.

 

Neuzvraćenim dodirom.

 

Blago skrenutim pogledom.

 

Prebiranjem.

 

Rečima koje više ništa ne znače.

 

Diveći se prosjacima.

 

Mekim glasom Bili Holidej.

 

Natkriljujući beskućnike.

 

Zureći u bilo šta.

 

smirujući se smirujući

 

milujući svetlost

 

milujući petu

 

milujući planine

 

milujući borbene

 

milujući sebe koga ne poznajem

 

ugledah Te danas devojčice

 

nazvao me Siniša Tucić

 

tela se čuju. tela se ljube

 

reč govori telom

 

svetlost svetošću svetli

 

samo bih plakao

 

hiljadama godina bih plakao

 

od plača svet radosti stvaram

 

svet detinjeg i večnog lutanja

 

stvaram ga suzama čiste radosti

 

 

 

 

 

GOSPODI POPOVIĆU I FILIMONOVIĆU

1069. dan
5. decembar 2007.

30058 - 30090

blaženstva

 

 

Nebo Tii je u očima.

 

Lepota pleše u meni.

 

sada zauvek

 

ovde svuda

 

zauvek je sada

 

svuda je ovde

 

Plešem u lepoti.

 

diveći se divoti divota se divi mom divljenju

 

srca se srce

 

čičak

 

žir

 

vir

 

trave i vile

 

samo me ljubi

 

ljubi me ljubi me ljubi

 

reči su moje ćerke i sinovi moji

 

reke plove ka morima

 

trave rastu ka tabanima

 

lokvanji su vodene ruže

 

sve su usne na usnama

 

sve su pretnje ljubljene

 

evo izvoli Ovo

 

Više neću pisati veliko slovo O u reči Ovo.

 

ovo je novo ovo

 

ne ćutim – pevam

 

pevajući se nadam i verujem i ljubim

 

nozdrve ljube

 

jabuka je lišće jabuke

lišće jabuke je lišće grana

lišće grana je stablo

stablo je korenje jabukovog drveta

jabukovog bezrazložnog i bezbrižnog

 

kako god

sneg će padati i padati

lepotom padanja

lepotom kojom

pada sneg

 

voleo sam da skačem u more i – skakaću

 

skakaću krhko

starošću

jednom jedinom starošću

mladošću svih bića

 

živela krhkost

to je moja politika

reci nekom to

 

krhko hrli krhkijem

 

 

 

 

 

STIDLJIVO DETE

1070. dan
6. decembar 2007.

30091 - 30123

blaženstva

 

 

ja sam dete svih ja

 

ja pevam svačije ja

 

ja je ja sloboda i sudbina

 

ja ka ja

 

ja svih četrnaestogodišnjaka

 

ja najhrabrijih odluka

 

ja nepravilnih izgovora

 

žao mi je što se ne jebemo

 

jebem se i sam

 

ja svih jebanja

 

ja odlaženja

 

ja svih kiša

 

ja svih stilova i neotkrivenih tragova

 

ja čuvenih pesama

 

ja pupoljaka

 

ja puteva

 

ja samoubica koji se zbog ovog blaženstva više neće ubijati

 

ja jabuke

 

ja ispunjenih obećanja

 

ja koje je i na početku i na kraju ja

 

ja kičme

 

ja harmonijane

 

ja magarca u meni

 

ja neočekivane očekivanosti

 

ja konca

 

ja nezaludne zaludnosti

 

ja petogodišnje prosjakinje koja je i danas spasila svet

 

ja sveće koja mi na stolu dogoreva

 

ja buket cveća koji ću tek kupiti

 

ja čuda i čudo ja

 

ja svega u svemu – svakog ja u svakom ja

 

dete sam koje ljubi svačije ja

 

Tvoje ja mi je u potiljku

 

 

 

 

 

LJUBAV JE IZNENADNA

1071. dan
7. decembar 2007.

30124 - 30156

blaženstva

 

 

Idem da kupim cveće. Dišem vazduh.

 

Vazduh koji udišem udišu svi. Dišem Boga.

 

Uzbuđenje pred susret.

 

Pomičem telo.

 

Počešem obrvu.

 

Počešem i drugu obrvu.

 

Radujem se što mi pisanje ne ide.

 

Ići će.

 

Krenuće.

 

U trenutku.

 

Jednostavno će krenuti.

 

I neće biti povratka.

 

Ljubav je nezaustavljiva.

 

Ljubav se piše sama.

 

Radujem se pisanju.

 

Tebi sve. Meni ništa.

 

Iz ništa nastaje sve.

 

Ja sam centar.

 

Sve je u meni.

 

Ne pitam se. Pomičem se.

 

moj uspeh je najveći

želim da sva bića uspeju pre mene

 

spokojem ljubim

 

lepota je žigolo

 

dobrota je kurva

 

ja sam i lepota i dobrota

 

ovo je najveća energija

 

najveća energija pleše

 

ples sam

 

pevam plesom

 

sećaš me se

 

uvijam se

 

dobrota je njihanje

 

lepota prihvatanje

 

 

 

 

 

STRPLJIVA STRAST

1072. dan
8. decembar 2007.

30157 - 30189

blaženstva

 

 

i ove reči pišem nebom po nebu

 

vreme večnost

 

prostor beskraj

 

čovek Bog

 

moja duša Tvoje ruke

 

staza put

 

potok reka

 

reka more

 

more okean

 

okean nebo

 

nebo srce

 

srce peti

 

peta stazi

 

staza Bogu

 

 

Bog

čoveku

 

 

Bogu

ljubav

 

 

gore

levo       desno

dole

 

 

smešim se

 

udah sam Tvojih pluća

 

gutljaj sam Tvog grla

 

zalogaj sam Tvojih usta

 

ljubav sam Tvojim pazuhom

 

munjevito

 

prostiru se predeli

 

niz leđa mi klizi um

 

uz kičmu mi mili savest

 

jedinstvo sam

 

umetnost pupoljka

 

rudar cvetanja

 

ruža mi poznata

 

ružom se putim

 

putem se ružim

 

 

1

2      3

4

 

 

 

MALO

1074. dan
10. decembar 2007.

30190 - 30222

blaženstva

 

 

maleno

 

zaboravljeno

 

odbačeno

 

ali

 

i

 

dalje

 

pevljivo

 

pevušeće

 

ljubeće

 

ljubeći

 

gubitnike

 

i

 

neuspešne

 

koji

 

stvaraju

 

pobednike

 

i

 

uspešne

 

i

 

u

 

ovoj

 

sve

 

beljoj

 

i

 

beljoj

 

knjizi

 

u

 

kojoj

 

odbačeno

 

zaboravljeno

 

maleno

 

pevuši

 

uzvišeno

 

 

 

 

 

DIVAN JE UTORAK

1075. dan
11. decembar 2007.

30223 - 30255

blaženstva

 

Pišem

Bogu

Tebi

Sebi

 

Boguljubavi ljubavlju.

 

Tebiljubavi zanosima.

 

Sebiljubavi smirajem.

 

pišem stvarajući

 

stvaram verom. verujem stvaranjem

 

pišem                                                                belinama

 

pišem

pisanjem

pisanju

 

ove reči svedoče blaženstvo koje sam izbrisao

 

od ove knjige više neće biti sadržaja na kraju knjiga

 

 

bela

belja

i

sve

belja

neka

je

ova

knjiga

 

 

bela svih boja

 

Pomislih da je zgodno, budući da sam opet Ružu, MM i neke druge tvoje knjige

stavio na svoju prvu gomilicu (to su mi one knjige koje moraju da budu neprekidno

na dohvat ruke), da nekako prijateljski pomognem stvaranju MM, pa ću kad pomislim

da je nešto zgodno da dođe kao podrška, to i da ti pošaljem. Za danas ti citiram

Radiščeva (Александр Николаевич Радищев), početak njegovog putopisa,

posvetu koju upućuje prijatelju Aleksiju Mihajloviču Kutuzovu (Куту́зов).

 

NAJDRAŽEMU PRIJATELJU

Sve što god razum i srce stvoriti htednu, tebi, o, ti koji sa mnom saosećaš, posvećeno

neka bude. Iako se moji pogledi u mnogim stvarima razlikuju od tvojih, ipak srce tvoje

kuca kao i moje – i ti si mi prijatelj. Pogledah oko sebe – patnje ljudske dušu mi raniše;

skrenuh pogled u sebe i videh da nesreće čovekove dolaze od čoveka, često samo zato

što ne posmatra pravo predmete koji ga okružuju. Zar je, govorah sebi, priroda bila toliko

škrta prema svojoj deci da je od nevino zabludeloga zanavek istinu skrila? Zar nas je ta

strašna maćeha stvorila zato da bismo osećali nevolje samo, a blaženstvo nikad?

Razum mi uzdrhta na tu pomisao, a srce moje daleko je od sebe odbaci. Nađoh čoveku

tešitelja u njemu samome: ''Skini taj prevez s očiju i bićeš blažen.'' Taj glas prirode

snažno je odjekivao u mome biću. Trgoh se iz svoje čamotinje, u koju me behu vrgle

osećajnost i samilost; osetio sam u sebi dovoljno snage da se usprotivim zabludi i –

neiskazane li radosti! – osetio sam da svako može da učestvuje u dobročinstvu

prema sebi sličnima. To je misao koja me je pobudila da ispišem to što ćeš ti

čitati. Ali, govorah sebi, ako nađem nekoga ko će mi nameru odobriti, ko zbog

plemenita cilja neće pokuditi neuspešno iznošenje misli, ko oseća zajedno sa

mnom nevolje sabraće svoje, ko će me na putu mome osokoliti – neće li onda

trud koji preduzeh dvostruki plod doneti? Zašto, zašto daleko nekoga da tražim?

Prijatelju moj! ti kraj mojega srca živiš, tvoje ime neka ozari ovaj početak!

Tako kaže Radiščev. Ohrabruje pomisao da uvek u svetu neko negde

ispisuje neku Ružu lutanja ili Miroslava Mandića.

Pozdravljam te, prijatelju! Marjan Čakarević

 

Marjan Čakarević mi je predložio da od sada u knjizi ne bude sadržaja.

 

Razvedrava se.

 

Dragi Božidare,

radujem se da Tii pišem ovo pismo jer verujem da će ono i Tebe obradovati.

Moje osećanje bratstva i krvne veze prema Tebi i ostaloj rodbini je godinama

prestajalo i prestalo ljubavlju prema stvaranju, bližnjem, svim bićima i Bogu.

To je stvorilo i novo, stvaralačko i božansko osećanje i prema Tebi, dragi

moj Božidare. Osećanje slobode i ljubavi jednog prema svakome i svemu.

Živeo Božidare! Ovo pismo je i poziv na kolač i kafu u Šansi u četvrtak

20. decembra u 16h. Ako si tada zauzet može i neki drugi put, može i

nikada ako Tii se ne dolazi jer i to je dobro. Božidare, svako

Tii dobro i lepo želim, Miroslav

 

Poslao sam pismo Božidaru Mandiću. Bože hvala Tii na Sebi koji se širiš u meni.

 

pada mlada kišica na mladu pšenicu

 

Video sam se sa Draganom i Petrom i njihovom-mojom Dorotejom Miloradović. Dali su

mi kafu čokolade šampon četiri para vunenih čarapa ispletenih u manastiru Vraćevšnica

i četiri knjige pesama Čarls Bukovskog (Charles Bukowski) i knjigu Petrovu.

 

Dok gleda ka gore mačka podiže prednju nogu.

 

U kladionici Lavovi sa Nenadom Baturanom. Upravo sam uplatio prvi tiket u životu.

Igrao sam četiri para u Ligi šampiona.Tri jedinice i jedan iks. Zbirna kvota mi je 1.123.

 

Uživam u Nenadu Baturanu.

 

Sve više uživam u nekim ljudima. Gledam ih. Slušam ih. I uživam.

 

svako je sve

 

Samo me ljubav za mog Nenada zadržala u kladionici

dva sata. Ništa mi nije dosadnije od klađenja i kartanja.

 

Vlažan i hladan vazduh me greje.

 

Praznog stomaka i punog srca klizim Bulevarom.

 

Jedna glista se koprca na mokrom asfaltu.

 

Kupio sam tri pavlake hleb biber i kiselu vodu za ručak-večeru.

 

upoznaj me

 

upoznaj se

 

upoznaj me se

 

 

 

 

 

33 LICA PESME

1076. dan
12. decembar 2007.

30256 - 30288

blaženstva

 

 

 

ova se pesma

peva na svim

jezicima sveta

slaveći

lepotu svakog

 

 

 

ova pesma

je prevedena

na sve 

žive jezike sveta

u slavu

jednog jedinog jezika

i

jednog jedinog pevanja

 

 

 

ova

pesma

je

ja

 

pesme

 

 

 

pozivam

sve žive

jezike

na svetu

da me

načine

najprevođenijom

pesmom

 

 

 

ovo

je

prva

pesma

 

 

 

ovo

je

pesma

novca

u

kojoj

je

sav

novac

ovog

sveta

 

 

 

ova

pesma

misli

sebe

u

srcu

drugog

 

jezika

 

 

 

ova pesma je

napisana u srcu

jednog čoveka

dok je padao

mokar sneg

a iz reči

se rađalo

novo biće

venčano

svim bićima

 

 

 

ovo

je

pesma

na

putu

 

 

 

pesma

je

ruža

put

je

njen

prevod

 

 

 

ova

pesma

žudi

da

se

prevede

ali

joj

je

žudnja

neprevodiva

 

 

 

ovo

je

pesma

drugog

pesnika

Pisanje

poezije je

naj

ozbiljniji

posao na

svetu.

Kao i

u ljubavi

sve se

pokaže.

Riječi drhte

ako su

prave.

Kao što tijelo

drhti u

ljubavi,

riječi drhte

na papiru.

 

 

 

ovo

je

pesma

trećeg

pesnika

živim

samo

da

bih

napisao

još

pesama

 

 

 

ova

pesma

brzinom

svetlosti

proslavlja

sporost

pesme

 

 

 

ova

pesma

proslavlja

svaku pesmu

 

 

 

ovo

je

pesma

a

ovo

je

njen

miris

 

 

 

ovo

je

pesma

a

ovo

njena

krhkost

 

 

 

ja

sam

samo

pesmom

 

 

 

ova

pesma

je

uspavanka

pesmi

 

 

 

ova

pesma

je

moje lice

i

lice pesme

 

 

 

ovo

je

hodačka

pesma

blage

ozarenosti

 

 

 

ovo

je

pesma

trenutka

u

kome

je

radniku

ispala

lopata

iz ruke

 

 

 

ova

pesma

krije

osmeh

u

običnim

rečima

 

 

 

ovo je

vedrina

odbačene

pesme

 

 

 

ovo

je

ovaja

pesma

 

 

 

ova pesma

je

posvećena svim

ovim pesmama

 

 

 

hodam i vejem

pesme radosti

pesme zdravlja

pesme ljubavi

pesme slobode

pesme promene

pesme odanosti

pesme uspeha

 

 

 

tabanajući

ovu pesmu

šakom

je

ispisujem

 

 

 

ova

pesma

je

biće

jezika

 

 

 

ovo

je

pesma

svih

bića

 

 

 

ovo

je

pesma

reči

ljubav

koja

mi je

istetovirana

na

slepoočnici

da

peva

Tvoju

ljubavnu

pesmu

 

 

 

ova se pesma

peva na jezicima

svih bića

slaveći

lepotu i dobrotu

svakog 

 

 

 

ovo

je

pesma

Bogu

kojom

peva

Bog

 

 

 

 

 

REČ PESME – LJUBAV

1077. dan
13. decembar 2007.

30289 - 30321

blaženstva

 

 

ovo nije pesma ovo je početak

 

ovo nije početak ovo je nastavak

 

ovo nije nastavak ovo je salata od celera

 

ovo nije salata od celera ovo je postupak pisanja

 

ovo nije postupak pisanja ovo je ideja o jednoj knjizi

 

ovo nije ideja o jednoj knjizi ovo je odluka da se ideja realizuje

 

ovo nije odluka da se ideja realizuje ovo je rad na realizaciji ideje

 

ovo nije rad na realizaciji ideje

ovo je predlog Brigiti (Brigitte Struzyk) da odštampa knjigu Trideset tri lica pesme

 

ovo nije predlog Brigiti (Brigitte Struzyk) da odštampa knjigu Trideset tri lica pesme

ovo je prva stranica knjige Trideset tri lica pesme

 

ovo nije prva stranica knjige Trideset tri lica pesme

ovo je poslednja stranica knjige Trideset tri lica pesme

 

ovo nije poslednja stranica knjige Trideset tri lica pesme

ovo je razmišljanje o dimenzijama knjige

 

ovo nije razmišljanje o dimenzijama knjige

ovo je razmišljanje o vrsti hartije

 

ovo nije razmišljanje o vrsti hartije

ovo je razmišljanje o autorskom honoraru koji ustupam prevodiocu

 

ovo nije razmišljanje o autorskom honoraru koji ustupam prevodiocu

ovo je honorar koji prevodilac ustupa drugom prevodiocu

 

ovo nije honorar koji prevodilac ustupa drugom prevodiocu

ovo je honorar drugog prevodioca koji on ustupa trećem

 

ovo nije honorar drugog prevodioca koji on ustupa trećem

ovo je venac zahvalnosti pesmi koja neprestano kruži

 

ovo nije venac zahvalnosti pesmi koja neprestano kruži

ovo je pevanje pesme

 

ovo nije pevanje pesme

ovo je razmišljanje o načinu kojim bi se Trideset tri lica pesme prevela na mnoge jezike

 

ovo nije knjigaTrideset tri lica pesme prevedena na mnoge jezike

ovo je knjiga Trideset tri lica pesmeprevedena na sve jezike

 

ovo nije knjiga Trideset tri lica pesme prevedena na sve jezike

ovo je knjiga Trideset tri lica pesmeprevedena na još nestvorene jezike

 

ovo nije knjiga Trideset tri lica pesme prevedena na još nestvorene jezike

ovo je zahvalnost svakom prevodiocu

 

ovo nije zahvalnost svakom prevodiocu

ovo je zahvalnost i pesmi petog pesnika

More je tamnozeleno

More je purpurno

More je crno

More je plavo

More je ružičasto

Preokrene se voda

Sa pučine se valja sjajnocrni talas

Pa nailazi uz hukazurni

Zatim, opet, dolazi tamnocrveni

Pa talas boje cimeta

Pa crni talas iza ovoga

I vraća se u žuti kao ćilibar

 

ovo nije zahvalnost i pesmi petog pesnika

ovo je zahvalnost i pesmi šestog pesnika

Malo reči

tiho peva

osnivanje

ove pesme

 

ovo nije zahvalnost i pesmi šestog pesnika

ovo je čovek koji skuplja hartiju sa fudbalskog igrališta Hajduka sa Liona

 

ovo nije čovek koji skuplja hartiju sa fudbalskog igrališta Hajduka sa Liona

ovo je nekoliko dana u kojima ću slikajući ispisati svaku pesmu u knjizi 

Trideset tri lica pesme

 

ovo nije nekoliko dana u kojima ću slikajući ispisati svaku pesmu u knjizi

Trideset tri lica pesme

ovo su dani koji teku kao pesma

 

ovo nisu dani koji teku kao pesma

ovo je pesma svakog trenutka

 

ovo nije pesma svakog trenutka

ovo je pesma svakog mesta

 

ovo nije pesma svakog mesta

ovo je pesma svih pesama svih trenutaka i svih pesama svih mesta

 

ovo nije pesma svih pesama svih trenutaka i svih pesama svih mesta

ovo je pesma jedne jedine pesme

 

ovo nije pesma jedne jedine pesme

ovo je pesma jedne jedine reči

 

ovo nije pesma jedne jedine reči

ovo je tatu majstorica Jelena Popović

 

ovo nije tatu majstorica Jelena Popović

ovo je istetovirana reč pesme na mojoj slepoočnici – љубав

 

 

 

 

 

VOLIM TAUTOLOGIJE

1078. dan
14. decembar 2007.

30322 - 30354

blaženstva

 

 

ovo nije početak ovo je strmoglavljivanje prvog

 

u drugo blaženstvo prepuno

 

snežne prašine koja pada

 

po zelenoj travi fudbalskog igrališta

 

dok mislim o pesmama zemlje koje su teške i rađaju kao zemlja

 

pesmama vode koje teku i napajaju zemlju kao voda

 

pesmama vazduha koje su nevidljive i duvaju kao vazduh

 

pesmama vatre koje gore i preobražavaju kao vatra

 

zemljane reči se ne pomeraju

 

vodene reči teku

 

vazdušne reči nestaju

 

vatrene reči gore

 

ja sam zemljana reč

 

ja sam vodena reč

 

ja sam vazdušna reč

 

ja sam vatrena reč

 

nisam želeo da pišem ovako ali sam tako napisao i to je već bolje

 

volim iskaze

 

 

iskaz

je

pesma

 

 

volim stavove

 

 

stav

je

pesma

 

 

volim načela

 

 

načelo

je

pesma

 

 

volim dodir

 

 

dodir

je

pesma

 

 

volim misao

 

 

misao

je

pesma

 

 

volim ponavljanje istim

 

 

ponavljanje

istim

je

pesma

 

 

volim ubeđenost i ne volim ubeđivanje

 

 

ubeđenost

je

pesma

 

 

volim da volim

 

 

volim

je

pesma

 

 

 

 

 

Stranice