Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    422743

    pupoljak

    32. PUT PO 33 DANA ILI MUZIKA OVOG ČETVRTKA

    1056. dan
    22. novembar 2007.

    29695 - 29727

    blaženstva

     

     

    Napućio sam usne mislim o muzici.

     

    Vazduh je blag. Tuga je meka. Na licu mi je muzika.

     

    Sinoć sam uživao u Muzici.

     

    Volim tog čoveka kome je ime Muzika.

     

    Muzika gleda ptice dok prelazi most. Muzika je miran kao Bog.

     

    Muzika hoda po mostu i zna da je most između svih muzika.

     

    Ide jedan čovek – takva je muzika čoveka koji se zove Muzika.

     

    Kada se dobrota razlije kroz krv Muzike Muzika počinje da peva.

     

    Muzika u šaci nosi tri metalna krstića i neprestano se moli dodirom.

     

    Muzika oseća opasnost izlaganja lepoti.

     

    Muzika je rođen go i zato je njegova muzika gola.

     

    Golotinja muzike je moja muzika.

     

    Muzika đubrišta. Muzika okeanskih vihora. To je moja muzika.

     

    Imena muzičara su moja muzika.

     

    Ko god zapeva je moja muzička kći.

     

    Ko god se usudi je moj muzički sin.

     

    Ko god u sebe primi drugog je moja muzička žena.

     

    Kad slušam Muziku i sam sam muzika.

     

    Muzika je napisao 333 kanona Šta je to muzika.

    Muzika je napisao 333 kanona Kako to muzika jeste.

    Muzika je napisao 333 kanona Ko je muzika.

     

    Ko hrani je muzika.

     

    Sok je muzika.

     

    Ko je promena muzika je.

     

    Dažd je muzikom.

     

    Pijanstvo je muzički dug izneverenoj ljubavi.

     

    Ko muzičko jutro prepliće sa muzičkim sutonom ceo dan je muzika.

     

    Ova lepotica mi je muzički odana.

     

    Konji pevaju – veliki kitovi slušaju.

     

    Kada nauka ožedni napija se vodom pesme.

     

    venčava mi se muzikom

     

    Knjiga Miroslav Mandić je knjiga muzike.

     

    Muzika Jednog. To Miroslave Mandiću.

     

    Muziku Jednog Tii pevušim grudima.

     

    I večeras osetih – otići mi je.

     

     

     

     

     

    MUZIKA OVOG PETKA

    1057. dan
    23. novembar 2007.

    29728 - 29760

    blaženstva

     

     

    Muzika je proživljavanje detinjstva.

     

    Muzika je glad za detinjstvom muzike.

     

    Mistička muzika sve spaja.

     

    Muzikom uma.

     

    Muzikom šake.

     

    Muzikom stopala.

     

    Muzikom leđa.

     

    Muzikom stomaka.

     

    Muzikom očiju.

     

    Muzika mi govori šta je sve i ko je sve muzika.

     

    Muzika očaja.

     

    Muzika pobune.

     

    Muzika sporosti.

     

    Muzika istrajnosti.

     

    Gladan sam Te. Žedan mi je ime. Nedostaješ Mi prezime. Trebaš Mi nadimak.

     

    Muzika lica u prolazu.

     

    Ovo dvoje starih ljudi koji se drže za ruke su muzika.

     

    Reči i             su muzika.

     

    Muzika je sve ono što čini muziku plus muzika.

     

    Hteo bih Tii nešto biti – muzika.

     

    Uživam u sebi – muzika.

     

    Vazduh sam – muzika.

     

    Naskočim na bankinu – muzika.

     

    Prođem pored mačaka – muzika.

     

    Podneti svoju muziku – muzika.

     

    Dečak koji hramlje ispred mene je više muzika i od muzike.

     

    Svakog ko prođe pored mene vidim kao drugačijeg od bilo koga drugog i to je muzika.

     

    Kada jesam a kao da me nema muzika sam.

     

    Čednost prožima sva bića muzikom.

     

    Muzika života hoće da živi u ovoj staroj ženi koja jedva živi.

     

    to što tako lepo je

    to što tako blago je

     

    Muzika je glad deteta za dobrotom.

     

    Svim novcem ovoga sveta ne može se kupiti ova muzika.

     

     

     

     

     

    MUZIKA OVE SUBOTE

    1058. dan
    24. novembar 2007.

    29761 - 29793

    blaženstva

     

     

    Muzika ovog blaženstva su Tvoje šake na mojim leđima.

     

    15:15h

    Stojim kod Miletića u centru Novog Sada.

    Stranac nad strancima.

    Dobro je to.

    To je muzika.

     

    Muzika je davanje života životu.

     

    Muzika samoće. Muzika moje mladosti.

     

    Muzikom lepote sam ljubavnik svemu i svakome.

     

    Muzikom čujem ovu muziku.

     

    Muzikom dođem do prava na muziku.

     

    Muzika je sve.

     

    muzikom potvrđujem muziku

     

    Muzika su životi svih koji su dali život da bih ja uživao u muzici.

     

    Dodati jednu nepotrebnu reč i oduzeti tri neophodne i eto muzike.

     

    Volela bih Miroslave da znam koju muziku voliš i ceniš od novije (elektro,

     eksperimental…) ako ima neka... Baš me u stvari interesuje – pitaš me.

     

    Muzika je nematerijalno stvaralaštvo.

     

    Muzika svetlosti gori. Vatra pevanja.

     

    Muzika je prekid – sestrinska odanost – sa umetnošću.

     

    Muzika je kičma Svemira.

     

    Borba sa samim sobom je muzika oslobađanja.

     

    Muzika je govor.

     

    muzika je predanje koje se predaje muzikom

     

    Muzika su istetovirane reči plesanje pevanje na mojim nogama.

     

    Muzika je teorija koja tvrdi da je muzika samo kada ljubi.

     

     

    muzika

    je

    hodanje

    zvuk

    biča

    u

    predelu

     

     

    Izvođenje muzike. Slušanje muzike. Neizgovorljivost zaveta.

     

     

    dno

    uspeh

    vrh

     

     

    svaka

    moja

    reč

    je

    muzičko

    ja

    mističkog

    ja

    muzike

     

     

    kada osetiš

    da si

    Tii

    ja

    to je

    moja muzika

     

     

    Muzika je hleb koji hrani hleb naš nasušniNa ništa bih propevao.

     

    Muzikom pevam milionima bića koja su hrabrija od mene.

     

     

    muzika je

    ista emocija

    koju osećam

    celog života

     

     

    22:22h

    Autobus prolazi kroz maglu. Uskoro ćemo ući u

    Zemun. Muziku kao decu prikupljam pod okrilje.

     

    od muzike najviše volim muziku Miroslava Mandića jer je to muzika svega

     

     

    zaleteo

    sam se

    vinuo

    letim

    nestajem

    u

    pevanju

     

     

    kao

    čovek

    odavno

    ne bih

    bio živ

    muzika

    sam

     

     

     

     

     

    ČUVENI ČOVEK ZA KOGA NIKO NE ZNA I ČUVENI ČOVEK ZA KOGA SVAKO ZNA

    1060. dan
    26. novembar 2007.

    29794 - 29826

    blaženstva

     

     

    sebe kroz mene sebi pevaš

     

    slatko je pisati

     

    sebe sobom pevati

     

    Sebi sebe. Džak leđima.

     

    Svaka reč treperi.

     

    strujom reči strujim

     

    Blatnjavi put.

     

    Ulični psi sklupčani jedni u druge spavaju pod nadstrešnicom zgrade.

     

    sipi kišica

     

    dvojica se smeju s uživanjem

     

    sve jedno u drugom nestaje

     

    kišica sam ja

     

    nešto je već ništa

     

    nije da je ništa i ništa je nešto

     

    kaljavi put sam ja

     

    Mislim na Čuvenog Čoveka Za Koga Niko Ne Zna.

     

    Čuvenog Čoveka Za Koga Niko Ne Zna sam video u mnogim ljudima.

     

    Čuvenog Čoveka Za Koga Niko Ne Zna sam mnogo puta sreo i u samom sebi.

     

    Čuvenog Čoveka Za Koga Niko Ne Zna je teško primetiti jer ga njegova čuvenost čuva.

     

    Najčuvenija umetnička dela je stvorio Čuveni Čovek Za Koga Niko Ne Zna.

     

    Najlepše pesme je otpevao Čuveni Čovek Za Koga Niko Ne Zna.

     

    Čuveni Čovek Za Koga Niko Ne Zna stvara i Čuvenog Čoveka Za Koga Svako Zna.

     

    Čuveni Čovek Za Koga Niko Ne Zna i Čuveni Čovek Za Koga Svako Zna sam ja.

     

    Smešim se. Razmišljam ono kaoOno kao je sve kao ono.

     

    Jedino gore od odsustva stila je kada se sve pretvori u stil.

     

    Veliko drvo u meni uživa da hoda sa mnom.

     

    Osećam da hodam zadnjim nogama konja.

     

    sve je ovde

     

    Dok stojim na raskrsnici čekajući da se upali zeleno – srećan sam.

     

    Srećan sam jer sam živ.

     

    Miran sam. Mirna je reka u meni.

     

    Nebo je sivo i prepuno vode.

     

    Dovoljno je lepo.

     

     

     

     

     

    SLABI SE NE PLAŠE JAKIH

    1061. dan
    27. novembar 2007.

    29827 - 29859

    blaženstva

     

     

    Jedan prijatelj mi je poslao mejl o tišini.

     

    Drugi prijatelj mi je poslao mejl o kišobranu.

     

    Žuti upaljač leži na stolu.

     

    Žuti fluorescentni flomaster leži do upaljača.

     

    Crvena patent olovka sa srcem od 0,5 milimetara.

     

    Plavi zarezač nisam ispraznio i u njemu su drveni kolutovi od zarezivanja.

     

    Crveno cveće se suši.

     

    Četrdesetak mirisnih štapića stoje pored cveća.

     

    Staklena šoljica za espreso je prazna.

     

    Mobilni telefon leži pored mirisnih štapića.

     

    na papiriću je rečenica koju sam juče zapisao u hodu

    da Tvoje ja bude moje ja

     

    na drugom papiriću

    ništa na ovom svetu nije moje ali ceo svet sam ja

     

    Bio sam u klozetu – čitao Dositeja Obradovića.

     

    Ležim na krevetu da ispravim kičmu – gledam u plafon.

     

    Teglim se na sredini sobe.

     

    Napravio sam drugu kafu. Slušam Mocarta (W. A. Mozart). Palim drugi mirisni štapić.

     

    Dragi prijatelju izvinjavam se nestao sam ponovo

    piše mi prvi prijatelj.

     

    Sada je tri sata posle ponoći otvorio sam prozor da uđe malo hladnog vazduha

    piše mi drugi prijatelj.

     

    Prebacio sam se na bluz.

     

    Noćas je padao sneg. Sada sija sunce.

     

    Cupkam guzovima po stolici.

     

    Najteže je reći ono što jeste jer ono što jeste je najlakše.

     

    Jako se radujem slušajući muziku.

     

    Hladno je. Žurim da se ugrejem.

     

    Trčim da ne zakasnim na Most.

     

    Stigao sam. Nisam prestajao sa trčanjem iako godinama ne trčim.

    Oznojio sam se. Na mostu nije bilo nikog. Samo svetlost zapadajućeg sunca.

     

    Sada polako. Spokojno. Da i ogorčenima bude lepo.

     

    muškarci se plaše jakih žena

    žene se plaše jakih muškaraca

    slabi se ne plaše jakih

    čuvaju ih

    uteha su

     

    Večeri su toplije od sumraka.

     

    Dan sastavlja jutro i veče.

     

    Noć spaja veče sa jutrom.

     

    Sada smo u Francuskoj. Radim na novoj predstavi Za Tišinu. Za tišinu koja ne

     može da se ispriča i odigra na sceni. Znači radim na predstavi koju ne mogu izneti

    napisao mi je jutros Deneš Debrei (Dénes Döbrei).

     

    Na kraju sam stigao do Dunava, i prvi put sam ga

    video sa kišobranom u ruci. Prvi put u životu sa kišobranom

    napisao mi je jutros Srđan Valjarević.

     

     

     

     

     

    LEPO ČINIM LEPOM

    1062. dan
    28. novembar 2007.

    29860 - 29892

    blaženstva

     

     

    Da li se od ove radosti može nešto učiniti?

     

    Može. Alkoholom ću očistiti tastaturu Crvendaća.

     

    Očistio sam tastaturu.

     

    idem

    pišem

    zašto pišem da idem kad već idem

    lepote radi

     

    Lepom činim lepo.

     

    Voleo bih da pročitam autobiografiju Vudi Gatrija (Woody GuthriePut ka uzvišenom.

     

    Preskočih ovu baricu.

     

    Dvanaestogodišnjakinja me gleda u oči i oblizuje usne.

     

    Posečene ruže su prepunile kontejner.

     

    Poštar ulazi u dvorište kuće broj 11 u ulici Milana Rakića.

     

    Nevino sijaju oči ovog starog čoveka.

     

    Kupio sam na ulici knjigu Veljka Petrovića. Stavio je u

    pantalone da je ne nosim u ruci i da mi greje stomak.

     

    Je l’ treba nekoga da bijemo – čujem devojku kako

    govori nekome. Druga dobacuje – Neuhranjeni smrade.

     

    Ispunjava me neopisiva radost – to sam ja prepušten volji Božijoj.

     

    Uživam u lepoti ljudskih lica. Osećanjima i mislima koje vidim na njima.

     

    Sve što vidim je i smešno i samim tim draže.

     

    Poštujem nos ove devojke.

     

    Radujem se fotografijama koje ću uskoro napraviti na mostu.

     

    Bazrazložna sreća je najveća.

     

    I ova žena oblizuje usne.

     

    Odlazim sa mosta i kao i uvek osetim olakšanje.

    I danas sam obavio taj mali-veliki posao prelaženja.

     

    Raduje me ovaj čovek koga svakoga dana vidim

    kako stoji na uglu kuće broj 14 u ulici Vuka Karadžića.

     

    Kupih ovu crvenu kapu.

     

    Gledam ljude i ponosim se njima jer je svako od njih srce sveta iako to ni ne zna.

     

    Mislim na zatvorenike u Sremskoj Mitrovici.

     

    u ovoj knjizi – u uzvišenom

     

    Još sam na ulici – još sam u knjizi.

     

    Još na hladnoći – još u knjizi.

     

    Život peva knjizi.

     

    Volim život i reč život.

     

    Volim knjigu i reč knjiga.

     

    volim da volim

     

    volim da napišem da volim

     

     

     

     

     

    BOLNOJ I PREBOLNOJ OSOBI ILI ŽENI KOJA SE SMEJE

    1063. dan
    29. novembar 2007.

    29893 - 29925

    blaženstva

     

     

    volim da napišem da volim

     

    Volim simetriju prethodnog blaženstva sa slovom u sredini.

     

    Volim kada plačem zbog dobrote nekog bića.

     

    Sve mi je lepše da umesto čovek napišem biće i umesto ljudi bića.

     

    Voleo bih da Miroslava Mandića čitaju ne svi ljudi nego sva bića.

     

    Predala sam reč nataknem jednoj bolnoj i prebolnoj osobi (jednom ti je ona

    predala neke knjige...) i zamisli toliko se obradovala, kaže da se već danima

    smeje samo na tu jednu jedinu reč. Pitala me odakle mi ta reč. Ja sam priznala

    poslala mi je mejl prijateljica.

     

    Bolnoj Prebolnoj Osobi želim da svojim smehom kojim se danima smeje jednoj

    jedinoj reči zrači na druga bolna i prebolna bića koja će se takođe smejati i zračiti

    dalje da se bol i prebol pretvore u neprestanu molitvu i radost za sva bića.

     

    eh smeh

     

    pomiluj mi stomak

     

    Lep je rep kita. Lep je žirafin vrat.

     

    Lep je humor u matematici koju ne poznajem ali je volim.

     

    Volim da volim – ne da znam. Volim da znam da volim.

     

    Voleći znam.

     

    Voleći pišem.

     

    Ne tražim i ne očekujem od nikoga ništa jer tražim i očekujem od svakoga sve.

     

    svakog ko sme

     

    Juče sam oprao pola tepiha a sada ću drugu polovinu i onda odoh na most.

     

    Posle sedam godina videću Nenada Jovanovića.

     

    Videti Nenada Jovanovića je nežno.

     

    Videću se i sa Violetom Jovanović. Posetićemo muzej Dositeja Obradovića.

     

    Violeta Jovanović – Dositej Obradović

     

    A ako još i Anica Milović dođe na most!

     

    Odoh da perem tepih!

     

    potrebna mi je sada jedna dobra misao

    pomislio sam i osetio

    misao je dobra

    svidela mi se ta misao i prestao sam da mislim

     

    Ovo sam ja koji usporim i mislim na ptice koje lete u srcima bića.

     

    Trebalo bi da čuješ pesme Džon Džejkob Najlsa (John Jacob Niles)

    kaže mi Nenad Jovanović.

     

    Ja sam jedna neverovatna žena. Pameću nisam popustila ni malo a ko si mi ti

     pitala je devedesetšestogodišnja Stanika Jovanović svog unuka Nenada Jovanovića.

     

    Anica nije došla ali sam uživao i uživam u Nenadu Jovanoviću

    Violeti Jovanović Dositeju Obradoviću Vuku Karadžiću toploj

    čokolad i hladnom vazduhu i odsustvu zareza.

     

    Prvi put sam osetio da sam se smanjio.

     

    Uživam u krupnim žutim jesenjim ružama na stolu.

     

    Daću Tii novac da ga Tii daš Nekome.

     

    milujem Tii stomak

     

    milujem smeškom

     

     

     

     

     

    ZVUK OVOG DANA

    1064. dan
    30. novembar 2007.

    29926 - 29958

    blaženstva

     

     

    … teglio se… napravio drugu kafu… upalio sveću i mirisni

    štapić… premestio radio stanicu na bluz… pogledao žuto

    cveće… zastao… ugasio sveću… ugasio mirisni štapić…

     

    … osetio pažljivost u šakama i prstima kojima pišem…

     

    … u sivom sam i hladnom…

     

    … sa vlažnim snegom…

     

    … pada mi po jakni…

     

    … poslednjeg dana novembra…

     

    … muzikom vođen…

     

    … kasnom jesenjom…

     

    … pre prvih dana zime…

     

    … sa već mokrim čarapama…

     

    … rukama u džepovima…

     

    … čekajući blaženstva da mi se jave…

     

    … kao toplo u izgovoru devojke u prolazu…

     

    … niz stepenice i uz stepenice…

     

    … prihvatajući zvuk…

     

    … zvuk dana…

     

    … jer o ovom danu je reč…

     

    … izgovorenom… kišnom… hladnom… jesenjem…

     

    … sa mokrim patikama oko kojih će se ljudi otimati…

     

    … jednom…

     

    … kao i oko drugih dvadeset koje čuvam jer svedoče o danima…

     

    … prošlim a večitim…

     

    … hodanim…

     

    … po kiši snegu suncu i vetru…

     

    … u svim godišnjim dobima…

     

    … Miroslavljevim danima…

     

    … danima koji pevaju o danima i pevanju…

     

    … neprolaznoj prolaznosti…

     

    … vlažnom snegu koji je sve hladniji i pada…

     

    … u ovom danu…

     

    … velikom danu…

     

    … danu koji čuva sve prošle dane…

     

    … i proslavlja dane buduće…

     

     

     

     

    ŽELIM OZDRAVLJENJE SVIMA KOJI SU BOLESNI OD HIV-a

    1065. dan
    1. decembar 2007.

    29959 - 29991

    blaženstva

     

     

    ova žena u prolazu me je tako lepo pogledala da sam se i sam osetio lepim

     

    Radujem se jer pišem ove reči.

     

     

    ljubim Te

    ljubim Te

    ljubim Te

    ljubim Te

    ljubim Te

    ljubim Te

    ljubim Te

    ljubi me

     

     

    Sija sunce. Zvone zvona podnevna.

     

    Raznežio sam se kada sam primetio da šutiram ovaj kamenčić na mostu.

     

    Misao potiče odavde.

     

    Volim kada zapeva ništa.

     

    Uživam u mekoći srca olovke kojom pišem.

     

    Upravo sam kupio knjigu Starobinskog (Jean Starobinski) Montenj u kretanju.

     

    Osvetljava me svetlost sveće na stolu.

     

    Noge su mi hladne od vina.

     

    Noge prljave od prašine.

     

    Noge koje mi je majka prala u lavoru.

     

    Noge kojima sam štopovao fudbal i slao duge lopte preko celog terena.

     

    Noge kojima hodam.

     

    Noge kojima Te grlim jer grliti još jedino znam.

     

    Miroslav Mandić su tabani kojima Te zauvek dlanovima čuvam.

     

    novac je ovde

     

    Ovde su i pička i kurac.

     

    ovBOGde

     

    bog odavde

     

    obični bog

     

    najobičniji bog najobičnije ljubavi

     

    bog Bogu. Bog bogu

     

     

    bog

    i

    Bog

    sam

    kaže

    Bog

     

     

    muzika

     

    savest

     

    igra

     

    ljubav ljubav

     

    jezik i svetlost

     

    vera kojom verujem

     

    svećnjak koji ću kupiti – obećavam

     

    svetlost smiraja prvog decembra dve hiljade sedme

     

     

     

     

     

    NIT – TRIDESET HILJADITO BLAŽENSTVO

    1067. dan
    3. decembar 2007.

    29992 - 30024

    blaženstva

     

     

    vidiš me

     

    maleno sam

     

    plavo

     

    crveno

     

    žuto zeleno i belo

     

    svih boja

     

    šareno i bezbojno

     

    nevidljivo

     

    30000.

    istovetno

     

    i kad ponovim

     

    uvek će biti isto

     

    maleno

     

    plavo

     

    crveno

     

    žuto zeleno i belo

     

    svih boja

     

    šareno i bezbojno

     

    nevidljivo

     

    istovetno

     

    i opet

     

    plavo

     

    crveno

     

    žuto zeleno i belo

     

    svih boja

     

    šareno i bezbojno

     

    nevidljivo

     

    istovetno

     

    još nevidljivije

     

    šareno i bezbojno

     

    svih boja

     

    nežno

     

    mirno

     

    maleno

     

     

     

     

     

    PEDESET OSMI MI JE ROĐENDAN

    1068. dan
    4. decembar 2007.

    30025 - 30057

    blaženstva

     

     

    Vidim Te.

     

    18:32h

    Planirao sam da večeras pišem zatvorenicima u Sremskoj Mitrovici ali odustajem.

     

    Prožimam se prefinjenim.

     

    Neopisivom blagošću.

     

    Nedovršenim rečenicam

     

    Nečim od čega mi se telo uvija od miline.

     

    Odlazećim.

     

    Rubovima.

     

    Opasnostima.

     

    Neuzvraćenim dodirom.

     

    Blago skrenutim pogledom.

     

    Prebiranjem.

     

    Rečima koje više ništa ne znače.

     

    Diveći se prosjacima.

     

    Mekim glasom Bili Holidej.

     

    Natkriljujući beskućnike.

     

    Zureći u bilo šta.

     

    smirujući se smirujući

     

    milujući svetlost

     

    milujući petu

     

    milujući planine

     

    milujući borbene

     

    milujući sebe koga ne poznajem

     

    ugledah Te danas devojčice

     

    nazvao me Siniša Tucić

     

    tela se čuju. tela se ljube

     

    reč govori telom

     

    svetlost svetošću svetli

     

    samo bih plakao

     

    hiljadama godina bih plakao

     

    od plača svet radosti stvaram

     

    svet detinjeg i večnog lutanja

     

    stvaram ga suzama čiste radosti

     

     

     

     

     

    GOSPODI POPOVIĆU I FILIMONOVIĆU

    1069. dan
    5. decembar 2007.

    30058 - 30090

    blaženstva

     

     

    Nebo Tii je u očima.

     

    Lepota pleše u meni.

     

    sada zauvek

     

    ovde svuda

     

    zauvek je sada

     

    svuda je ovde

     

    Plešem u lepoti.

     

    diveći se divoti divota se divi mom divljenju

     

    srca se srce

     

    čičak

     

    žir

     

    vir

     

    trave i vile

     

    samo me ljubi

     

    ljubi me ljubi me ljubi

     

    reči su moje ćerke i sinovi moji

     

    reke plove ka morima

     

    trave rastu ka tabanima

     

    lokvanji su vodene ruže

     

    sve su usne na usnama

     

    sve su pretnje ljubljene

     

    evo izvoli Ovo

     

    Više neću pisati veliko slovo u reči Ovo.

     

    ovo je novo ovo

     

    ne ćutim – pevam

     

    pevajući se nadam i verujem i ljubim

     

    nozdrve ljube

     

    jabuka je lišće jabuke

    lišće jabuke je lišće grana

    lišće grana je stablo

    stablo je korenje jabukovog drveta

    jabukovog bezrazložnog i bezbrižnog

     

    kako god

    sneg će padati i padati

    lepotom padanja

    lepotom kojom

    pada sneg

     

    voleo sam da skačem u more i – skakaću

     

    skakaću krhko

    starošću

    jednom jedinom starošću

    mladošću svih bića

     

    živela krhkost

    to je moja politika

    reci nekom to

     

    krhko hrli krhkijem

     

     

     

     

     

    STIDLJIVO DETE

    1070. dan
    6. decembar 2007.

    30091 - 30123

    blaženstva

     

     

    ja sam dete svih ja

     

    ja pevam svačije ja

     

    ja je ja sloboda i sudbina

     

    ja ka ja

     

    ja svih četrnaestogodišnjaka

     

    ja najhrabrijih odluka

     

    ja nepravilnih izgovora

     

    žao mi je što se ne jebemo

     

    jebem se i sam

     

    ja svih jebanja

     

    ja odlaženja

     

    ja svih kiša

     

    ja svih stilova i neotkrivenih tragova

     

    ja čuvenih pesama

     

    ja pupoljaka

     

    ja puteva

     

    ja samoubica koji se zbog ovog blaženstva više neće ubijati

     

    ja jabuke

     

    ja ispunjenih obećanja

     

    ja koje je i na početku i na kraju ja

     

    ja kičme

     

    ja harmonijane

     

    ja magarca u meni

     

    ja neočekivane očekivanosti

     

    ja konca

     

    ja nezaludne zaludnosti

     

    ja petogodišnje prosjakinje koja je i danas spasila svet

     

    ja sveće koja mi na stolu dogoreva

     

    ja buket cveća koji ću tek kupiti

     

    ja čuda i čudo ja

     

    ja svega u svemu – svakog ja u svakom ja

     

    dete sam koje ljubi svačije ja

     

    Tvoje ja mi je u potiljku

     

     

     

     

     

    LJUBAV JE IZNENADNA

    1071. dan
    7. decembar 2007.

    30124 - 30156

    blaženstva

     

     

    Idem da kupim cveće. Dišem vazduh.

     

    Vazduh koji udišem udišu svi. Dišem Boga.

     

    Uzbuđenje pred susret.

     

    Pomičem telo.

     

    Počešem obrvu.

     

    Počešem i drugu obrvu.

     

    Radujem se što mi pisanje ne ide.

     

    Ići će.

     

    Krenuće.

     

    U trenutku.

     

    Jednostavno će krenuti.

     

    I neće biti povratka.

     

    Ljubav je nezaustavljiva.

     

    Ljubav se piše sama.

     

    Radujem se pisanju.

     

    Tebi sve. Meni ništa.

     

    Iz ništa nastaje sve.

     

    Ja sam centar.

     

    Sve je u meni.

     

    Ne pitam se. Pomičem se.

     

    moj uspeh je najveći

    želim da sva bića uspeju pre mene

     

    spokojem ljubim

     

    lepota je žigolo

     

    dobrota je kurva

     

    ja sam i lepota i dobrota

     

    ovo je najveća energija

     

    najveća energija pleše

     

    ples sam

     

    pevam plesom

     

    sećaš me se

     

    uvijam se

     

    dobrota je njihanje

     

    lepota prihvatanje

     

     

     

     

     

    STRPLJIVA STRAST

    1072. dan
    8. decembar 2007.

    30157 - 30189

    blaženstva

     

     

    i ove reči pišem nebom po nebu

     

    vreme večnost

     

    prostor beskraj

     

    čovek Bog

     

    moja duša Tvoje ruke

     

    staza put

     

    potok reka

     

    reka more

     

    more okean

     

    okean nebo

     

    nebo srce

     

    srce peti

     

    peta stazi

     

    staza Bogu

     

     

    Bog

    čoveku

     

     

    Bogu

    ljubav

     

     

    gore

    levo       desno

    dole

     

     

    smešim se

     

    udah sam Tvojih pluća

     

    gutljaj sam Tvog grla

     

    zalogaj sam Tvojih usta

     

    ljubav sam Tvojim pazuhom

     

    munjevito

     

    prostiru se predeli

     

    niz leđa mi klizi um

     

    uz kičmu mi mili savest

     

    jedinstvo sam

     

    umetnost pupoljka

     

    rudar cvetanja

     

    ruža mi poznata

     

    ružom se putim

     

    putem se ružim

     

     

    1

    2      3

    4

     

     

     

    MALO

    1074. dan
    10. decembar 2007.

    30190 - 30222

    blaženstva

     

     

    maleno

     

    zaboravljeno

     

    odbačeno

     

    ali

     

    i

     

    dalje

     

    pevljivo

     

    pevušeće

     

    ljubeće

     

    ljubeći

     

    gubitnike

     

    i

     

    neuspešne

     

    koji

     

    stvaraju

     

    pobednike

     

    i

     

    uspešne

     

    i

     

    u

     

    ovoj

     

    sve

     

    beljoj

     

    i

     

    beljoj

     

    knjizi

     

    u

     

    kojoj

     

    odbačeno

     

    zaboravljeno

     

    maleno

     

    pevuši

     

    uzvišeno

     

     

     

     

     

    DIVAN JE UTORAK

    1075. dan
    11. decembar 2007.

    30223 - 30255

    blaženstva

     

    Pišem

    Bogu

    Tebi

    Sebi

     

    Boguljubavi ljubavlju.

     

    Tebiljubavi zanosima.

     

    Sebiljubavi smirajem.

     

    pišem stvarajući

     

    stvaram verom. verujem stvaranjem

     

    pišem                                                                belinama

     

    pišem

    pisanjem

    pisanju

     

    ove reči svedoče blaženstvo koje sam izbrisao

     

    od ove knjige više neće biti sadržaja na kraju knjiga

     

     

    bela

    belja

    i

    sve

    belja

    neka

    je

    ova

    knjiga

     

     

    bela svih boja

     

    Pomislih da je zgodno, budući da sam opet Ružu, MM i neke druge tvoje knjige

    stavio na svoju prvu gomilicu (to su mi one knjige koje moraju da budu neprekidno

    na dohvat ruke), da nekako prijateljski pomognem stvaranju MM, pa ću kad pomislim

    da je nešto zgodno da dođe kao podrška, to i da ti pošaljem. Za danas ti citiram

    Radiščeva (Александр Николаевич Радищев), početak njegovog putopisa,

    posvetu koju upućuje prijatelju Aleksiju Mihajloviču Kutuzovu (Куту́зов).

     

    NAJDRAŽEMU PRIJATELJU

    Sve što god razum i srce stvoriti htednu, tebi, o, ti koji sa mnom saosećaš, posvećeno

    neka bude. Iako se moji pogledi u mnogim stvarima razlikuju od tvojih, ipak srce tvoje

    kuca kao i moje – i ti si mi prijatelj. Pogledah oko sebe – patnje ljudske dušu mi raniše;

    skrenuh pogled u sebe i videh da nesreće čovekove dolaze od čoveka, često samo zato

    što ne posmatra pravo predmete koji ga okružuju. Zar je, govorah sebi, priroda bila toliko

    škrta prema svojoj deci da je od nevino zabludeloga zanavek istinu skrila? Zar nas je ta

    strašna maćeha stvorila zato da bismo osećali nevolje samo, a blaženstvo nikad?

    Razum mi uzdrhta na tu pomisao, a srce moje daleko je od sebe odbaci. Nađoh čoveku

    tešitelja u njemu samome: ''Skini taj prevez s očiju i bićeš blažen.'' Taj glas prirode

    snažno je odjekivao u mome biću. Trgoh se iz svoje čamotinje, u koju me behu vrgle

    osećajnost i samilost; osetio sam u sebi dovoljno snage da se usprotivim zabludi i –

    neiskazane li radosti! – osetio sam da svako može da učestvuje u dobročinstvu

    prema sebi sličnima. To je misao koja me je pobudila da ispišem to što ćeš ti

    čitati. Ali, govorah sebi, ako nađem nekoga ko će mi nameru odobriti, ko zbog

    plemenita cilja neće pokuditi neuspešno iznošenje misli, ko oseća zajedno sa

    mnom nevolje sabraće svoje, ko će me na putu mome osokoliti – neće li onda

    trud koji preduzeh dvostruki plod doneti? Zašto, zašto daleko nekoga da tražim?

    Prijatelju moj! ti kraj mojega srca živiš, tvoje ime neka ozari ovaj početak!

    Tako kaže Radiščev. Ohrabruje pomisao da uvek u svetu neko negde

    ispisuje neku Ružu lutanja ili Miroslava Mandića.

    Pozdravljam te, prijatelju! Marjan Čakarević

     

    Marjan Čakarević mi je predložio da od sada u knjizi ne bude sadržaja.

     

    Razvedrava se.

     

    Dragi Božidare,

    radujem se da Tii pišem ovo pismo jer verujem da će ono i Tebe obradovati.

    Moje osećanje bratstva i krvne veze prema Tebi i ostaloj rodbini je godinama

    prestajalo i prestalo ljubavlju prema stvaranju, bližnjem, svim bićima i Bogu.

    To je stvorilo i novo, stvaralačko i božansko osećanje i prema Tebi, dragi

    moj Božidare. Osećanje slobode i ljubavi jednog prema svakome i svemu.

    Živeo Božidare! Ovo pismo je i poziv na kolač i kafu u Šansi u četvrtak

    20. decembra u 16h. Ako si tada zauzet može i neki drugi put, može i

    nikada ako Tii se ne dolazi jer i to je dobro. Božidare, svako

    Tii dobro i lepo želim, Miroslav

     

    Poslao sam pismo Božidaru Mandiću. Bože hvala Tii na Sebi koji se širiš u meni.

     

    pada mlada kišica na mladu pšenicu

     

    Video sam se sa Draganom i Petrom i njihovom-mojom Dorotejom Miloradović. Dali su

    mi kafu čokolade šampon četiri para vunenih čarapa ispletenih u manastiru Vraćevšnica

    i četiri knjige pesama Čarls Bukovskog (Charles Bukowskii knjigu Petrovu.

     

    Dok gleda ka gore mačka podiže prednju nogu.

     

    U kladionici Lavovi sa Nenadom Baturanom. Upravo sam uplatio prvi tiket u životu.

    Igrao sam četiri para u Ligi šampiona.Tri jedinice i jedan iks. Zbirna kvota mi je 1.123.

     

    Uživam u Nenadu Baturanu.

     

    Sve više uživam u nekim ljudima. Gledam ih. Slušam ih. I uživam.

     

    svako je sve

     

    Samo me ljubav za mog Nenada zadržala u kladionici

    dva sata. Ništa mi nije dosadnije od klađenja i kartanja.

     

    Vlažan i hladan vazduh me greje.

     

    Praznog stomaka i punog srca klizim Bulevarom.

     

    Jedna glista se koprca na mokrom asfaltu.

     

    Kupio sam tri pavlake hleb biber i kiselu vodu za ručak-večeru.

     

    upoznaj me

     

    upoznaj se

     

    upoznaj me se

     

     

     

     

     

    33 LICA PESME

    1076. dan
    12. decembar 2007.

    30256 - 30288

    blaženstva

     

     

     

    ova se pesma

    peva na svim

    jezicima sveta

    slaveći

    lepotu svakog

     

     

     

    ova pesma

    je prevedena

    na sve 

    žive jezike sveta

    u slavu

    jednog jedinog jezika

    i

    jednog jedinog pevanja

     

     

     

    ova

    pesma

    je

    ja

     

    pesme

     

     

     

    pozivam

    sve žive

    jezike

    na svetu

    da me

    načine

    najprevođenijom

    pesmom

     

     

     

    ovo

    je

    prva

    pesma

     

     

     

    ovo

    je

    pesma

    novca

    u

    kojoj

    je

    sav

    novac

    ovog

    sveta

     

     

     

    ova

    pesma

    misli

    sebe

    u

    srcu

    drugog

     

    jezika

     

     

     

    ova pesma je

    napisana u srcu

    jednog čoveka

    dok je padao

    mokar sneg

    a iz reči

    se rađalo

    novo biće

    venčano

    svim bićima

     

     

     

    ovo

    je

    pesma

    na

    putu

     

     

     

    pesma

    je

    ruža

    put

    je

    njen

    prevod

     

     

     

    ova

    pesma

    žudi

    da

    se

    prevede

    ali

    joj

    je

    žudnja

    neprevodiva

     

     

     

    ovo

    je

    pesma

    drugog

    pesnika

    Pisanje

    poezije je

    naj

    ozbiljniji

    posao na

    svetu.

    Kao i

    u ljubavi

    sve se

    pokaže.

    Riječi drhte

    ako su

    prave.

    Kao što tijelo

    drhti u

    ljubavi,

    riječi drhte

    na papiru.

     

     

     

    ovo

    je

    pesma

    trećeg

    pesnika

    živim

    samo

    da

    bih

    napisao

    još

    pesama

     

     

     

    ova

    pesma

    brzinom

    svetlosti

    proslavlja

    sporost

    pesme

     

     

     

    ova

    pesma

    proslavlja

    svaku pesmu

     

     

     

    ovo

    je

    pesma

    a

    ovo

    je

    njen

    miris

     

     

     

    ovo

    je

    pesma

    a

    ovo

    njena

    krhkost

     

     

     

    ja

    sam

    samo

    pesmom

     

     

     

    ova

    pesma

    je

    uspavanka

    pesmi

     

     

     

    ova

    pesma

    je

    moje lice

    i

    lice pesme

     

     

     

    ovo

    je

    hodačka

    pesma

    blage

    ozarenosti

     

     

     

    ovo

    je

    pesma

    trenutka

    u

    kome

    je

    radniku

    ispala

    lopata

    iz ruke

     

     

     

    ova

    pesma

    krije

    osmeh

    u

    običnim

    rečima

     

     

     

    ovo je

    vedrina

    odbačene

    pesme

     

     

     

    ovo

    je

    ovaja

    pesma

     

     

     

    ova pesma

    je

    posvećena svim

    ovim pesmama

     

     

     

    hodam i vejem

    pesme radosti

    pesme zdravlja

    pesme ljubavi

    pesme slobode

    pesme promene

    pesme odanosti

    pesme uspeha

     

     

     

    tabanajući

    ovu pesmu

    šakom

    je

    ispisujem

     

     

     

    ova

    pesma

    je

    biće

    jezika

     

     

     

    ovo

    je

    pesma

    svih

    bića

     

     

     

    ovo

    je

    pesma

    reči

    ljubav

    koja

    mi je

    istetovirana

    na

    slepoočnici

    da

    peva

    Tvoju

    ljubavnu

    pesmu

     

     

     

    ova se pesma

    peva na jezicima

    svih bića

    slaveći

    lepotu i dobrotu

    svakog 

     

     

     

    ovo

    je

    pesma

    Bogu

    kojom

    peva

    Bog

     

     

     

     

     

    REČ PESME – LJUBAV

    1077. dan
    13. decembar 2007.

    30289 - 30321

    blaženstva

     

     

    ovo nije pesma ovo je početak

     

    ovo nije početak ovo je nastavak

     

    ovo nije nastavak ovo je salata od celera

     

    ovo nije salata od celera ovo je postupak pisanja

     

    ovo nije postupak pisanja ovo je ideja o jednoj knjizi

     

    ovo nije ideja o jednoj knjizi ovo je odluka da se ideja realizuje

     

    ovo nije odluka da se ideja realizuje ovo je rad na realizaciji ideje

     

    ovo nije rad na realizaciji ideje

    ovo je predlog Brigiti (Brigitte Struzyk) da odštampa knjigu Trideset tri lica pesme

     

    ovo nije predlog Brigiti (Brigitte Struzyk) da odštampa knjigu Trideset tri lica pesme

    ovo je prva stranica knjige Trideset tri lica pesme

     

    ovo nije prva stranica knjige Trideset tri lica pesme

    ovo je poslednja stranica knjige Trideset tri lica pesme

     

    ovo nije poslednja stranica knjige Trideset tri lica pesme

    ovo je razmišljanje o dimenzijama knjige

     

    ovo nije razmišljanje o dimenzijama knjige

    ovo je razmišljanje o vrsti hartije

     

    ovo nije razmišljanje o vrsti hartije

    ovo je razmišljanje o autorskom honoraru koji ustupam prevodiocu

     

    ovo nije razmišljanje o autorskom honoraru koji ustupam prevodiocu

    ovo je honorar koji prevodilac ustupa drugom prevodiocu

     

    ovo nije honorar koji prevodilac ustupa drugom prevodiocu

    ovo je honorar drugog prevodioca koji on ustupa trećem

     

    ovo nije honorar drugog prevodioca koji on ustupa trećem

    ovo je venac zahvalnosti pesmi koja neprestano kruži

     

    ovo nije venac zahvalnosti pesmi koja neprestano kruži

    ovo je pevanje pesme

     

    ovo nije pevanje pesme

    ovo je razmišljanje o načinu kojim bi se Trideset tri lica pesme prevela na mnoge jezike

     

    ovo nije knjigaTrideset tri lica pesme prevedena na mnoge jezike

    ovo je knjiga Trideset tri lica pesmeprevedena na sve jezike

     

    ovo nije knjiga Trideset tri lica pesme prevedena na sve jezike

    ovo je knjiga Trideset tri lica pesmeprevedena na još nestvorene jezike

     

    ovo nije knjiga Trideset tri lica pesme prevedena na još nestvorene jezike

    ovo je zahvalnost svakom prevodiocu

     

    ovo nije zahvalnost svakom prevodiocu

    ovo je zahvalnost i pesmi petog pesnika

    More je tamnozeleno

    More je purpurno

    More je crno

    More je plavo

    More je ružičasto

    Preokrene se voda

    Sa pučine se valja sjajnocrni talas

    Pa nailazi uz hukazurni

    Zatim, opet, dolazi tamnocrveni

    Pa talas boje cimeta

    Pa crni talas iza ovoga

    I vraća se u žuti kao ćilibar

     

    ovo nije zahvalnost i pesmi petog pesnika

    ovo je zahvalnost i pesmi šestog pesnika

    Malo reči

    tiho peva

    osnivanje

    ove pesme

     

    ovo nije zahvalnost i pesmi šestog pesnika

    ovo je čovek koji skuplja hartiju sa fudbalskog igrališta Hajduka sa Liona

     

    ovo nije čovek koji skuplja hartiju sa fudbalskog igrališta Hajduka sa Liona

    ovo je nekoliko dana u kojima ću slikajući ispisati svaku pesmu u knjizi 

    Trideset tri lica pesme

     

    ovo nije nekoliko dana u kojima ću slikajući ispisati svaku pesmu u knjizi

    Trideset tri lica pesme

    ovo su dani koji teku kao pesma

     

    ovo nisu dani koji teku kao pesma

    ovo je pesma svakog trenutka

     

    ovo nije pesma svakog trenutka

    ovo je pesma svakog mesta

     

    ovo nije pesma svakog mesta

    ovo je pesma svih pesama svih trenutaka i svih pesama svih mesta

     

    ovo nije pesma svih pesama svih trenutaka i svih pesama svih mesta

    ovo je pesma jedne jedine pesme

     

    ovo nije pesma jedne jedine pesme

    ovo je pesma jedne jedine reči

     

    ovo nije pesma jedne jedine reči

    ovo je tatu majstorica Jelena Popović

     

    ovo nije tatu majstorica Jelena Popović

    ovo je istetovirana reč pesme na mojoj slepoočnici – љубав

     

     

     

     

     

    VOLIM TAUTOLOGIJE

    1078. dan
    14. decembar 2007.

    30322 - 30354

    blaženstva

     

     

    ovo nije početak ovo je strmoglavljivanje prvog

     

    u drugo blaženstvo prepuno

     

    snežne prašine koja pada

     

    po zelenoj travi fudbalskog igrališta

     

    dok mislim o pesmama zemlje koje su teške i rađaju kao zemlja

     

    pesmama vode koje teku i napajaju zemlju kao voda

     

    pesmama vazduha koje su nevidljive i duvaju kao vazduh

     

    pesmama vatre koje gore i preobražavaju kao vatra

     

    zemljane reči se ne pomeraju

     

    vodene reči teku

     

    vazdušne reči nestaju

     

    vatrene reči gore

     

    ja sam zemljana reč

     

    ja sam vodena reč

     

    ja sam vazdušna reč

     

    ja sam vatrena reč

     

    nisam želeo da pišem ovako ali sam tako napisao i to je već bolje

     

    volim iskaze

     

     

    iskaz

    je

    pesma

     

     

    volim stavove

     

     

    stav

    je

    pesma

     

     

    volim načela

     

     

    načelo

    je

    pesma

     

     

    volim dodir

     

     

    dodir

    je

    pesma

     

     

    volim misao

     

     

    misao

    je

    pesma

     

     

    volim ponavljanje istim

     

     

    ponavljanje

    istim

    je

    pesma

     

     

    volim ubeđenost i ne volim ubeđivanje

     

     

    ubeđenost

    je

    pesma

     

     

    volim da volim

     

     

    volim

    je

    pesma

     

     

     

     

     

    Stranice