Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

448335

pupoljak

PESMO M

1079. dan
15. decembar 2007.

30355 - 30387

blaženstva

 

 

 

Bog

u

meni

peva

sebe

 

 

Bog

u

meni

sebi

sebe

peva

 

 

ne posrednik nego sloboda

 

ne posrednik nego ljubav

 

ne posrednik nego Jedno

 

travka

 

zubić

 

uzbuđenje smirajem i smiraj uzbuđenjem

 

Bog mi je bojom njenog glasa rekao hvalai time devojčicu-prosjakinju načinio Bogom.

 

Obožavam pravu liniju. Gledam je. Plavi rukohvat mosta koji se prostire ispred mene.

 

Pisanje

poezije je

naj

ozbiljniji

posao na

svetu…

je pesma Tomaža Šalamuna

 

živim

samo

da

bih

napisao

još

pesama…

je pesma Čarlsa Bukovskog

 

More je tamnozeleno

More je purpurno

More je crno

More je plavo

More je ružičasto

Preokrene se voda…

je pesma Slobodana Tišme

 

Malo reči

tiho peva…

je pesma Vojislava Despotova

 

Za pisanje potrebno mi je samo malo hartije

ne moram ni da izađem iz sobe i već

se uplićem u svet

(razumljivo ako se to što pišem štampa i ako to

neko čita a ja i pišem pod tom pretpostavkom)

za mene a verujem i za čitaoca da je

ovo najbrži najlakši najjeftiniji način komuniciranja

(Ljubiša Jocić: Za manifest, 2)

 

1. Imenujte stvari koje volite, ponovite riječi kojim ih označujete, ako vam se koja od njih ne sviđa, postaje moja pjesma;

  1. Ako ste pomislili da neka vama nepoznata riječ znači nešto drugo nego što zapravo znači, ostvarili ste moju pjesmu.
  2. Moja pjesma može biti bilo koja vaša riječ ako nemate namjeru njome nešto označavati
  3. Moja je pjesma također vaše iznenadno oktriće neke tiskaarske greške
  4. Neka moja pjesma bude vaš odgovor na nečije pitanje

(Josip Stošić: Nacrti za pet mojih i jednu vašu pjesmu)

 

Prija li vam pesnički poziv?

Da li biste voleli da postanete pesnik?

Želite li se naučiti veštini umetnosti?

Imate li potrebe za prefinjenim duhovnim vrednostima?

Da?

Ne znate kako?

U tu svrhu za vas smo izradili:

OSNIVANJE POETIKE

ZA NARODNU UPOTREBU

Osnova pesme je papir. Suština pesme je znak mastilom.

(Papir i pisaću mašinu možete kupiti kod Mladinske knjige u Ljubljani).

Možemo da počnemo s vežbama:

  1. vežba: pojedinačni zadaci
  2. vežba: skupine znakova
  3. vežba: pojedinačna slova
  4. vežba: skupine slova
  5. vežba: pojedinačne reči
  6. vežba: skupine reči
  7. vežba: pojedinačne asocijacije
  8. vežba: skupine asocijacija
  9. vežba: pojedinačne slike
  10. vežba: skupine slika
  11. vežba: prosti moral
  12. vežba: složeniji moral

(Aleš Kermauner: Osnivanje poetike, odlomak)

 

Pjesnik sam, kao što je pekar pekar.

Ili pisar pisar. Ili kao što bilo tko nešto.

I kao što je netko nitko. I nitko ništa.

Pjesnik sam od ruku i od čela. Od nogu.

I od riječi. Pjesnik sam od riječi.

Pjesnik sam, od pamtivijeka. I od jučer.

Od sutra i za danas. Zauvijek.

Kao i pisanje, kao i življenje, kao i boli.

Pjesnik sam, od mora i od neba.

I od svemira. Od svega.

Pjesnik sam. Od umora i hladnoće.

Pjesnik od nesanice. I bdijenja.

(Zvonko Kovač: Kao i pisanje, kao i življenje, kao i bol)

 

ova je pjesma dobra

svaka bi kritika bila

neopravdana

*

ova je pjesma nedvojbeno

bolja no prva

i kritičari su tako rekli

*

ova je pjesma jedna od najboljih

to vam već sam sadržaj kaže

kritici su je uvijek stavljali u vrh literature

*

ova je pjesma nažalost slaba

iako je kritika spram nje bila blaga

moramo priznati najslabija do sada

*

ova je pjesma najbolja i najdulja

nema kritike koja je ne bi stavila na sam vrh

upravo je nevjerojatno da mi je uspjelo napisati

takvu pjesmu

(Ivan Volarič Feo: Pet pjesama)

 

Sedim, prekrstio sam noge,

desnu preko leve,

na butini držim nekoliko

listova bele hartije

i pišem.

(Andrej Živor: bez naslova)

 

najbolje je uzeti

svesku na kocke

i potom štampanim slovima

plavom hemijskom olovkom

ispisati pesmu

samo treba paziti

da slova budu

lako čitljiva

(Slavko Matković: Pisanje pesme)

 

 

Ja sam dete božije

Bog je Ja

i

ja sam Ja

isto smo

Ja sam Bog

Bog i ja

bez posredništva

svetim neznanjem

mistički

ružom – putem

rečju

slikom

muzikom

sada – večno

 

 

 

Reč

Bog

Je

Sam

Bog

 

 

 

pesma

je

Bog

 

 

 

Bog

je

samom

sebi

pesma

 

 

 

u

reči

Bog

je

sva lepota

ovoga i onoga sveta

 

 

Posle Boga pesnici i umetnici su za mene najvažnija bića.

Sa njima sam doživeo Boga.

Moj dug je pesnički.

 

zaleđene pahulje su povile travčicu

 

zanjihao se papir

 

kostima je milo

 

 

rečita

je

reč

joj

 

 

rečitost

odlučnost

nepredvidljivost

milina

 

saosećanje je majka svih osećanja

reč reči

 

 

 

 

PISANJE JE MISTIKA

1081. dan
17. decembar 2007.

30388 - 30420

blaženstva

 

 

Još nisam kupio so.

 

Napisati bilo koju reč je mistički čin.

 

čudo na početku rečenice je i na njenom kraju čudo

 

Nešto što nikada nije postojalo evo postoji pred Tvojim očima.

 

Kada volim srce srce sve hoće i večno je.

 

Na kolena moćnici – lepota.

 

Ime lepote je Lepota.

 

seks je jedino zlato

 

Gubitništvo je nasušna hrana pobednika.

 

skrušenost nosi najveće energije

 

Malopre sam završio svakodnevno čitanje Starog zaveta.

U 1185. blaženstvu 17. februara 2005. sam napisao

Od danas ću svakoga dana, osim nedelje, pročitati jednu stranicu Starog zaveta u slavu

svih svetih knjiga koje govore isto, verujem. Koje su napisane samo za mene, verujem.

U sledećem blaženstvu piše

Biblija iz koje ću čitati ima osamsto sedam stranica Starog zaveta, tako

ću čitanje završiti krajem novembra 2007, ako sam dobro izračunao.

 

Duboka zahvalnost samotnicama i samotnicima koji su dom svakome.

 

Svako ko piše kao Bukovski piše bolje od Bukovskog ali nije Čarls Bukovski.

 

Ukusi moje majke su u meni porodili Boga.

 

Ukusi moga oca me neprestano preporađaju Bogom.

 

Ako hoćeš da se obogatiš na meni zovi me.

 

Borbe smislom su seksualne.

 

Igre smislom su orgazmičke.

 

ovo je podsticaj

 

ovo je podstrek

 

ovo je započinjanje

 

ovo je pregalaštvo

 

ovo je pravo otvaranja

 

ovo je pravo prve reči

 

ovo je trenutak u kome u sebi prepoznajem sebe

 

 

ovu

knjigu

posvećujem

ovoj

pesmi

 

 

Blagorodna je ova knjiga. Prima u sebe sve što napišem.

 

Biti knjiga koju pišem čini od ove knjige svetu zemlju.

 

Sedim sa Milanom Popovićem na poslovnoj večeri. Pričamo o prelomu knjige Miroslav Mandić.

 

Najbitnije je da bude Bogu milo

Da bude smisao

I da ti budeš zadovoljan

Nevažno kojim redom jer je sve Jedno

kaže Milan i ispija poslednji gutljaj piva

 

Prelazim raskrsnicu kod Pravnog i srećan sam jer pišem reč sreća.

 

Milan mi je kupio knjigu Bedniji od šugavog psa Čarls Mingusa.

 

Kupio mi je i morsku so.

 

 

 

 

 

VARIJACIJA NA PESMU DEFINICIJA ČARLS BUKOVSKOG POSVEĆENO ZATVORENICIMA U SREMSKOJ MITROVICI

1082. dan
18. decembar 2007.

30421 - 30453

blaženstva

 

 

ljubav je svetlost u noći što probija kroz maglu                                               ja sam ljubav

 

ljubav je kapica od piva na koju staješ idući do kupatila                    ljubav svetlosti u vodi

 

ljubav je izgubljeni ključ od stana kad si pijan                            ljubav ideje koja opčinjava

 

ljubav je ono što se dešava jednom u deset godina                   ljubav usamljenog dečaka

 

ljubav je zgažena mačka                                    ljubav pegica posutih po golim ramenima

 

ljubav je stari prodavac novina na uglu koji je od svega digao ruku   ljubav u očima konja

 

ljubav je ono što misliš da je druga osoba uništila                    ljubav u njemu koji je u njoj

 

ljubav je ono što je iščezlo sa epohom pomorskih bitaka     ljubav još neotkrivenih biljaka

 

ljubav je telefon što zvoni, isti ili drugi glas, ali nikada onaj pravi glas ljubav za svaki dan

 

ljubav je neverstvo                             ljubav početka svakodnevnog čitanja Novog zaveta

 

ljubav je zapaljeni beskućnik iza kontejnera                                         ljubav u igri brojeva

 

ljubav je čelik                                                       ljubav u svim izgovorenim rečima ljubav

 

ljubav je bubašvaba   ljubav u istetoviranoj reči љубав na slepoočnici Miroslava Mandića

 

ljubav je kiša po krovu starog hotela u Los Anđelesu           ljubav za istrošenu reč ljubav

 

ljubav je tvoj otac u kovčegu (koji te mrzeo)                                       ljubav velikih mistika

 

ljubav je konj slomljene noge koji pokušava da stoji dok 45000 ljudi posmatra        ljubav grožđa

 

ljubav je način na koji se kuvamo kao jastog                           ljubav svega prema svemu

 

ljubav je sve što smo rekli da nije                                          ljubav neprestanog plesanja

 

ljubav je buva koju ne možeš da nađeš                                            ljubav u lakoći pisanja

 

ljubav je komarac                ljubav za kaznu koja se preobražava u slobodu ljubav i Boga

 

ljubav je 50 grenadira                                              ljubav u rečima sve radosnije molitve

 

ljubav je prazna bolnička guska                          ljubav ozarenosti koja iskupljuje sve tuge

 

ljubav je pobuna u Sent Kventinu                                                     ljubav prepoznavanja

 

ljubav je duševna bolnica                                            ljubav reči čelik ispisane na lastišu

 

ljubav je magarac što stoji u ulici muva               ljubav u srcima zatvorenica i zatvorenika

 

ljubav je prazna stolica za šankom                                                  ljubav stoletnih stabala

 

ljubav je film o cepelinu koji se raspada                                                 ljubav velikih reka

 

ljubav je trenutak koji još vrišti                                                          ljubav pšeničnog zrna

 

ljubav je Dostojevski za ruletom                                                   ljubav svemirskih puteva

 

ljubav je ono što gamiže po zemlji    ljubav zemlje prema tabanima i tabana prema zemlji

 

ljubav je tvoja žena koja igra priljubljena sa neznancem                   ljubav u okretu glave

 

ljubav je stara žena koja krade veknu hleba                      ljubav kojom jeste sve što jeste

 

i ljubav je reč koja se koristi previše i prerano                      i sve ljubavi Čarls Bukovskog

 

 

 

 

 

SAVRŠENSTVO JE BOŽIJE

1083. dan
19. decembar 2007.

30454 - 30486

blaženstva

 

 

danas su rođena

Blaženstva Predvečerja

Blaženstva Ponoći

Blaženstva Praskozorja

Blaženstva Podneva

 

kuća broj 163

 

bršljan na ogradi od cigle

 

čovek nosi dasku

 

sivilo hladnog dana

 

kora platana

 

gladna devojka

 

mirišljave papirne maramice

 

narandžasta trola tramvaja

 

crveni topao šal oko vrata

 

Artijeve suze i 33 dolara mesečno od Artija

 

sve što dam čini me boljim

sve što dobijem čini me nežnijim

 

godine i godine rada na mističkom osmehu

 

mirisi nekoliko žena dok čekam zeleno na pešačkom prelazu

 

ove reči su me čekale da ih napišem

 

drvo pored kojeg stojim

 

polako imamo vremena – kaže majka devojčici

 

crvenodlaki pas na snegu

 

usne na molitvi

 

glas Zvonka Bogdana na ulici

 

kosa joj leprša

 

uvek istom stazom

 

uživanje u borbi sa samim sobom

 

grejem nos toplim vazduhom iz usta

 

gospodstvo hladnog predvečerja na mostu

 

hladnoća mi bridi po licu

 

susreti sa devojkom koja svakog dana u predvečerje trči preko mosta

 

životom čuvam život

 

umetnošću stvaram umetnost

 

lekovita vežbanja

 

miline skromnosti

 

ruke se blago klate

 

tiha ulica

 

 

 

 

 

VRT

1084. dan
20. decembar 2007.

30487 - 30519

blaženstva

 

 

preporađam se ovim rečima

 

ovde nije bilo ništa sada je tu ovih deset reči

 

nastajem iz reči

 

sada su tu ove reči i stvarnost se promenila

 

svest se širi

 

misao miruje

 

misao se preobražava u smisao

 

već sam čuo kako se negde nešto čuje i zaboravi a posle se kaže kao svoje

 

blag sam i bezbrižan

 

vrhom kažiprsta sam dodirnuo vrh nosa

 

pokrećem guzove uz ovaj bluz

 

mirišem miris kišnih šuma

 

ruža mi puni srce

 

konjske oči su mi put

 

 

reč

je

kazna

 

 

 

reč

je

sloboda

 

 

 

reč

je

ljubav

 

 

 

reč

je

Bog

 

 

blag je ovaj tren

 

slaganje obožava

 

zov je odgovor

 

cvetno je poletno

 

molim Te razumi me

 

majčinim mlekom ljubi me

 

ja sam majčino mleko svih majki

 

mleko je pupoljak u konjskim očima

 

konj je velik

 

kobila na proplanku

 

najnižim bićima je dodeljena misija da vode najviša bića a da to viša bića ni ne znaju

 

na proplanku se propinju kobila i konj

 

reč ulazi u sliku

 

slika pleše

 

ples peva

jedan je Bog

 

 

 

 

 

SEDAMNAESTOGODIŠNJAKINJAMA I SEDAMNAESTOGODIŠNJACIMA

1085. dan
21. decembar 2007.

30520 - 30552

blaženstva

 

 

 

u

 

zimu i proleće 1967. godine

 

pre četrdeset godina

 

ne mogu ga se setiti

 

pola godine pred punoletstvo

 

usudio se

 

nevidljiv

 

u nevidljivom

 

prepun filmova

 

na ivici

 

snovima na javi

 

ne prihvatajući muško nasilje

 

odbijajući nasilje vojske

 

tražeći i ushićujući se

 

buktećom vatrom u glavi

 

neprestano se zavetujući hrabrima

 

nesposoban za ljudski život

 

sluteći čudesno

 

osenčen smrću

 

opčinjen lepotom

 

taj mladić

 

koji mi već četrdeset godina

 

daje snagu i ljubav

 

da istrajem na svom putu

 

i dajem snagu

 

svakoj sedamnaestogodišnjakinji i sedamnaestogodišnjaku

 

da istraju na svom putu

 

u svojoj priči

 

pesmi

 

kao i taj mladić koji se tada usudio

 

da ne krene u život

 

nego ka sebi i

 

od sebe stvori mene

 

 

 

 

MIROSLAV MANDIĆ JE PESMA. PESMA JE IZNAD ZAKONA

1086. dan
22. decembar 2007.

30553 - 30585

blaženstva

 

 

Prvi dan zime. Miroslav Mandić peva Tvoje ime.

 

Miroslav Mandić je ime svih imena.

 

Miroslav Mandić je ime kojim Tii stvaraš svoje ime. Istetoviraj me.

 

Miroslav Mandić je ime nepoznatih koji stvaraju imena poznatih.

 

Istovetnost Miroslava Mandića

                  Ime:                 Miroslav Mandić

Narod:             Život

   Država:           Svemir

Religija:           Bog

          Članstvo:          Sam za sve

          Tvojstvo:         Dete Božije

                Profesija:         Pesnik Svemira

                                    Umetnik duše

                                   Muzičar tela

 

istinitije i istovetnije

Ime:                 Miroslav Mandić

Narod:             Miroslav Mandić

Država:          Miroslav Mandić

  Religija:           Miroslav Mandić

   Članstvo:          Miroslav Mandić

  Tvojstvo:         Miroslav Mandić

   Profesija:        Miroslav Mandić

 

 

ja sam

maternji jezik

mog oca

kojim govorim

samo ja

jer me

sve

i

svako

razume

u

tišini

svoga

imena

 

 

 

pesma

peva

trenutak

božijeg

stvaranja

 

 

 

pesma

peva

stvoritelja

pesme

 

 

 

pesnik

peva

Boga

 

 

u ovom trenutku dok hodam mi se rodila ideja za novi tet

 

istetoviraću na levom tabanu reč taban

a na desnom reč hodanje

 

istetoviraću na levom stopalu reč stopalo

a na desnom reč bajka

 

istetoviraću na levoj peti reč peta

a na desnoj reč mit

 

 

 

ja

sam

pesma

za

podsmeh

ismevanje

odbacivanje

prećutkivanje

đubrište svih imena

u

imenu

Miroslav Mandić 

 

 

 

ja sam srce tabana

 

ja sam peta uma

 

ja sam šaka pesme

 

ja sam luda jezika

 

 

pesma

lude

 

 

 

ja sam pesma

Marije Dolores Pradere (María Dolores Fernández Pradera)

Ceo jedan život, ja sam sa Tobom,

nije važno u kom obliku, ni odakle, ni kako

ali samo za Tebe

Ceo jedan život, Ti si moj, Tebe

negujem, kao što negujem svoj život,

koji negujem za Tebe

 

 

 

pesma

je

hrabrost

kojom

pevam

pesmu

 

 

 

pevanje

je

najveća

hrabrost

 

 

 

pevanje

je

najuzbudljivije

jebanje

 

 

 

pevanje

je

najveća

nemoć

 

 

 

nemoć

ljubavi

 

 

nemoć ljubavi je stvaranje

 

 

stvaranje

rođenja

 

 

 

rođenje

vaskrsenja

 

 

 

ovaj

tren

zauvek

 

 

Miroslav Mandić je put kako. Ka ko.

Miroslav Mandić je ko. Ko ruža.

Miroslav Mandić je Miroslav Mandić.

 

 

ka

ko

kako                put

ko

ruža

 

 

 

Miroslav Mandić

ljubi

pesmu

pesma

veruje

Miroslavu Mandiću

 

 

 

Tii

na sve

jezike

prevedi me

Tii

svim

pesmama

ljubi

me

 

 

 

 

 

PONEDELJAK

1088. dan
24. decembar 2007.

30586 - 30618

blaženstva

 

 

IDEJA JE LJUBAV

 

IDEJA JE SLAVA

 

IDEJA JE BOGATSTVO

 

IDE JA

 

IDEJA JE JA KOJE IDE

 

IDE BOGOM

 

KO ME VOLI POSTAJE JA

 

IDEJA – 33 RUŽE NA STOLU

 

IDEJA KUPOVINE JATELEFONA

 

VERUJEM U RIZIK KOJIM SE IZGOVARAJU REČI

HRABROST U REČIMA

LJUBAV U REČIMA

REČI

SU

SVETO

JEBANJE

I

ZATO SU

TVOJE UŠI

SRCE I UM MOJIH REČI

 

SINOVČE ŽELEO BIH DA TII BUDEM NEŠTO VIŠE OD STRICA

 

BRATE ŽELEO BIH DA TII BUDEM NEŠTO VIŠE OD BRATA

 

MAJKO I OČE ŽELEO BIH DA VAM BUDEM NEŠTO VIŠE OD SINA

 

ŽENO ŽELEO BIH DA TII BUDEM NEŠTO VIŠE OD MUŽA

 

BOŽE ŽELEO BIH DA TII BUDEM NEŠTO VIŠE OD ČOVEKA

 

 

AKO

HOĆEŠ

DA

SE

OBOGATIŠ

SAMO

ZAPEVAJ

OVU

PESMU

 

 

IDE JA. HLADNO JE. INJE PO DRVEĆU

 

IDE JA

PEVA SE

 

HLADAN VAZDUH

 

MEKA NOĆ

 

TOPLI OBRAZI

 

IDE JA KA PONOĆI

 

MISTERIJA PISANJA SE PRIBLIŽAVA MISTERIJI RAĐANJA

 

JA IDEM I SA MNOM IDE JA

 

OVO JE DRAKČETOVA KUĆA. VREME JE KAD DRVO SPAVA

 

OVO JE STO. PASULJ TETOVAC. LUK. LOVOR.

ALEVA PAPRIKA. BIBER. SO. ZEJTIN. PERŠUN

 

OVO JE KUPUS RIBANAC. PIRINAČ. SOČIVO. ALEVA PAPRIKA. LUK. LOVOR

 

OVO JE HLEB

 

OVO JE VINO

 

OVO JE RAZGOVOR KOJIM PLETEMO

 

PROŠLA JE PONOĆ. NA ULICI SAM. JAKO PIJAN

 

JA IDEM I SA MNOM IDE JA

 

BOG SE RODIO I RAĐA U ČOVEKU

 

 

 

 

 

33. PUT PO 33 DANA

1089. dan
25. decembar 2007.

30619 - 30651

blaženstva

 

 

noćas sam se jako napio

 

i sada

 

sa malo snage

 

treba da prođem

 

kroz dan

 

kroz 33 blaženstva

 

bez napora

 

tiho i mirno

 

kao da me nema

 

kroz šumu

 

meko

 

1089. dana

 

33. put po 33 dana

 

svuda su brojevi

 

brojevi pevaju

 

Ispružim prst i dodirnem sivilo dana.

 

Jedna žena se zagledala pitajući se šta to radi ovaj ispruženi prst u vazduhu.

 

Vazduh iznad vode je hladan.

 

Pišem diktirajući Jeleninoj ruci.

 

Smrzavamo se zajedno.

 

Uživam u hladnoći – kažem Jeleni.

 

Ja uživam u tebi – kaže Jelena.

 

Njišti konj na kamionu.

 

Volim da se držim za tebe na mostu jer mi je manje hladno – kaže Jelena.

 

Jelena mi priča o ljubljanskim prosjacima koji na

ulicama prodaju svoje novine koje se zovu Kraljevi ulice.

 

U Stančiću sam. Istuširao sam se. Ugrejao. Stavio blaženstvo na internet.

 

Preostalom snagom ću ispisati blaženstva.

 

Čuva me potrošenost.

 

Bezazlenost.

 

Od umora mi je na licu smešak.

 

Radujem se jutarnjem susretu sa večernjim rečima.

 

Uživam u rečima.

 

Reč uživa u meni.

 

 

 

 

 

DOK VEJE SNEG

1090. dan
26. decembar 2007.

30652 - 30684

blaženstva

 

 

već je četvrti dan od kako su dani sve duži

 

sumrak pada u 15:45h

 

od sada ću svakoga dana minut-dva kasnije

polaziti na Most da bih 21. juna na mostu bio u 21:00h

 

crna kafa beli sneg

upravo je dobio sms

taj čovek

ta žena

 

uvek pišem o ovom i nikada o ovom

 

uvek pišem ovako i nikada ovako

 

uvek Tii govorim to a ne to

 

tako hoću tako neću

 

Tebi verujem Tebi ne verujem

 

volim to što Tii pišeš i ne volim to što Tii pišeš

 

ovde piše ono što Tii misliš i ovde ne piše ono što Tii misliš

 

ovako pišem da bi ovako još više bilo ovako

 

volim to volim

 

volim ovako volim

 

ovako

 

dok pada sneg

 

po hartiji na kojoj pišem

 

hodanjem proslavljam padanje snega

 

zatvorim oči i uživam u sitnom snegu koji mi pada po licu

 

sagnuo sam se i vukao prst po mekom snegu

 

samo ova reč je dovoljna

 

samo ovaj sneg

 

u tri reči

 

uvek isto

 

čarobno

 

napadao sneg

 

polako niz klizave stepenice

 

sneg je pokrio beleg na ogradi mosta na kojem pravim fotografije

 

hodam snežnom stazom na mostu kao da sam u sred leta

 

 

Bog

je

u

Sebi

večan

u

meni

sada

 

 

 

ova

se

pesma

piše

sama

 

 

najveće niče iz najmanjeg – bajka je to

 

kroz noć promiče sitan sneg

 

 

 

 

 

2007. GODINA

1091. dan
27. decembar 2007.

30685 - 30717

blaženstva

 

 

Još četiri dana do kraja treće knjige Miroslav Mandić.

 

Ističe godina u kojoj sam bio jako sam.

 

13. februar

Odlučio sam da Miroslava Mandića posvetim planeti Zemlji.

 

23. februar

Da u Miroslavu Mandiću više ne bude brojeva blaženstava kao u prvoj knjizi.

 

29. mart

Prvi video čet sa Zoltanom Varadijem.

 

1. jun

Na internet postavljen veb Evo me.

 

18. jun

Osmeh mi se odomaćio na licu.

 

4. jul

Odštampana druga knjiga Miroslav Mandić.

 

14. jul

Trideset šest godina Jednog čoveka.

 

20. jul

Ja sam pesnik slikar muzičar.

 

1. avgust

Tatu na leđima.

ovo

je

tetovirana

pesma

Bogu

kojom

peva

Bog

 

3. avgust

Tatu na grudima.

Miroslav Mandić

 

7. avgust

Prvi put sam se Bogu obratio kao detetu.

 

28. avgust

U podne je počeo moj život i rad u virtuelnom svetu.

 

20. septembar

Prekinuo drugu ekspediciju Susret licem k licu.

 

27. septembar

Hiljaditi dan knjige Miroslav Mandić.

 

1. oktobar

Prvo blaženstvo iz Miroslava Mandića na internetu.

 

6. oktobar

Susret sa Vladimirom Macurom.

 

16. oktobar

Prvi jutarnji crtež žene i muškarca u rokovniku.

 

22. oktobar

Otkrio traumu da teško kažem neću.

 

16. novembar

Pao prvi sneg.

 

25. novembar

Odluka da tražim ženu-majku moje umetnosti.

 

29. novembar

Prvi put sam primetio da sam se smanjio.

 

11. decembar

Iznenada napisao pismo Božidaru Mandiću.

 

13. decembar

Tatu na slepoočnici.

љубав

 

14. decembar

Božanske noćne molitve Bogu.

 

18. decembar

Početak svakodnevnog čitanja po jedne stranice Novog zaveta.

 

19. decembar

tri godine Blaženstva Predvečerja

tri godine Blaženstva Ponoći

tri godine Blaženstva Praskozorja

tri godine Blaženstva Podneva

 

uživam u cveću na stolu

uživam u muzici

uživam u ženama na porno sajtovima

uživam u čitanju

uživam u bićima

uživam u pisanju

Bogu

 

prhnuo mi je vrabac ispred nogu

 

gledam ljubeći

 

Kada čujem da neko kaže nešto lepo o Miroslavu Mandiću moje

srce se puni velikom radošću. Više nego kada meni neko uputi lepu reč

Aleksandra Mirimanov.

 

Dubok naklon blagoslovenoj Aleksandri.

 

 

 

 

 

PESMA BY PESMA

1092. dan
28. decembar 2007.

30718 - 30750

blaženstva

 

 

 

 

pesmo

 

 

 

pesmo

pevam

Te

 

 

 

pesmo

pevaš

me

 

 

 

jedno

smo

 

 

 

titraj

 

 

 

blagost

 

 

 

plešemo

 

 

 

nebom

 

 

 

na

zemlji

 

 

 

jedan čovek

jedna pesma

Bog

 

 

 

pesma

Jednog

 

 

 

jedno

srce

u

svim

srcima

 

 

 

jedan

um

u

svim

ljubavima

 

 

 

jedna

pesma

u

svim

filmovima

 

 

 

pesma

ukorak

 

 

 

pesma

udvoje

 

 

 

pesma

jednog

jedinog

ja

 

 

 

ja

pesme

 

 

 

i

 

 

 

ja

pevanja

 

 

 

Bog

 

 

 

Bog

samo

Bog

 

 

 

Bog

pesme

 

 

 

pesma

Boga

 

 

 

hladan

vazduh

 

 

 

h

o

d

a

nj

e

h  o  d a  nj  e       e  nj  a d  o  h

e

nj

a

d

o

h

 

 

 

sve

moje

je

Tvoje

 

 

 

ja

sam

Tobom

 

 

 

ja

sam

Tii

 

 

 

ja

sam

Tii

si

Ja

 

 

 

jednim

udahom

napisano

 

 

 

dahom

pesme

 

 

 

udahom

 

 

 

 

 

ISTO SAM. POISTOVEĆIVANJE SAM

1093. dan
29. decembar 2007.

30751 - 30783

blaženstva

 

 

Ti piješ ja sam pijana – rekla mi je pre neko veče Jelena Bešir.

 

Snagom ljubavi ljubim snagu.

 

Kada bih sada napisao sve što mi je u srcu ljubav bi procvetala u svim bićima.

 

Bića i jesu cvetanje ljubavi.

 

Ljubav je pesma Boga.

 

 

ovo

je

pesma

Bogu

 

 

hodanje Bogom krugom pesme 

 

Ljubim istovetne. Ljubim čaroliju poistovećenih.

 

pogledaj ih

 

pogledaj ih samo

 

33

 

33 ruže

 

33 ruže na stolu

 

glas Bruk Bentona (Brook Benton)

 

Miroslav Mandić

Ljubav – predstava za Božidara Mandića

posvećena filmu

 

šljunak na putu

 

lagani jahač

 

Prosek svakodnevnog hodanja za ovu godinu mi je 14.004 km.

 

Jutros mi je Mina Novčić poslala mejl Veče sa Brigitom

Konačno sam kod kuće i u krevetu.

Zna Brigita za pesmu Dolores Toda una Vida, koju sada slušam.

Bila sam kod nje u stanu. Brigita je jako simpatična.

Rekla mi je da joj ne govorim vi, kada radi sa nekim dobro je da budu na istoj očnoj liniji

(prevodim bukvalno, sa nemačkog)... tako smo nas dve žene radile, ja joj prevodila,

pričala o tebi, ona je tražila što bolje reči za mogući prevod knjige

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA na nemački.

Zidovi su joj puni interesantnih slika, radova, kolaža, knjiga, fotografija. Pitala sam je za

jednu sliku koja mi se posebno svidela, i ona kaže da joj je to važna slika, jedna od

Kaspar David Fridriha (Caspar David Friedrich), muškarac i žena na jedrilici.

Dok sam joj prevodila deo pesme Slobodana Tišme, rekla je da je čitala nešto od njega.

Živi u zgradi u koju se skrene čim se izađe iz Dunavske ulice.

Trebalo je da ide na neki termin, ali je sve odložila i ostala sa tvojom knjigom i sa mnom

do kraja. Rekla je da hoće da je prevodi. Da će ti pisati mail.

Poljubile smo se kada sam odlazila, jer je ona zapamtila tvoj poziv meni da je poljubim.

Kaže da joj je sve jako simpatično i da sve razume, i tu ludost tvoju, kaže, mora čovek

sve da razume. Kaže da se u Neuköln-u ne prevodi mnogo na sve te razne jezike kojima

se tu govori, jer ljudi misle da je to nemoguće, a ona misli da je to loša navika, i da

je prava prilika da se tvoja knjiga prevede.

Rekla je da će u maju, kada bude Bašta Poezije zasaditi drvo za knjigu

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA.

Prevela sam joj knjigu i pisma, meni i njoj.

Lako je sve razumevala i smejala se. Brže nego ja koja sam već

dva puta čitala taj tekst ranije i to na svom jeziku.

Pomenula je kako bi volela da organizuje da ti dođeš u maju.

I ako sam nešto još zaboravila, pisaću ti sutra.

laku noć

 

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

je rukopis 

predložio sam Brigiti da ga prevede i odštampa a čine ga tri dana Miroslava Mandića

33 LICA PESME

REČ PESME – LJUBAV

MIROSLAV MANDIĆ JE PESMA. PESMA JE IZNAD ZAKONA

 

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

je ova godina koja polako ističe

 

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

su sve godine koje će polako isteći

 

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

je radost Bića

 

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

je radost i zdravlje Bića

 

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

je radost zdravlje i ljubav Bića

 

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

je radost zdravlje ljubav i sloboda Bića

 

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

je radost zdravlje ljubav sloboda i promena Bića

 

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

je radost zdravlje ljubav sloboda promena i odanost Bića

 

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

je radost zdravlje ljubav sloboda promena odanost i uspeh Bića

 

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

je ime gospodina Zlatana Ristića

 

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

je svežina

 

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

je priznanje da ne znam

 

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

je

pevanje ljubavlju

ljubljenje pesmom

 

 

 

 

 

 

NEŠTO NEŽNO. NEŠTO VAŽNO

1095. dan
31. decembar 2007.

30784 - 30816

blaženstva

 

dragi miroslave

u firenci mislim na tebe. prehlađen i veseo. sanjao sam te prošle noći. hodamo po

vodi sa jednog od kanarskih ostrva na drugo. pričao sam ti u snu o guanchijima,

kanarskim domorocima istrebljenim u xv veku i o tome kako su guanchiji našli raj. ti

si meni govorio blaženstva koja još nisi napisao. govorio si mi tiho i glas ti se gubio u

talasima. mislim na tebe. želim ti lepotu i hrabrost u novoj godini. lepotu da te

nosi kroz blaženstva i hrabrost da istraješ u tome. tvoj nikola

ps. ako ti treba kinta, molim te reci mi kako da ti pošaljem.

 

Dragi Miroslave,

evo pesme Filipa Levina (Philip Levine) koji je rođen 1928. godine i meni je

nepoznat a u ovoj antologiji je zastupljen samo jednom pesmom.

Pozdrav Petar

Filip Levin

JEDNOSTAVNA ISTINA

Kupio sam nešto rumenih krompirića za dolar i po,

odneo ih kući, skuvao ih onako u ljusci,

i pojeo ih, za večeru, sa malo butera i soli.

Onda sam preko osušenih njiva otišao

do ivice gradića. Bila je sredina juna, svetlost se

još pridržavala za tamne brazde kraj mojih nogu,

a sa planinskih hrastova pod mojom glavom ptice su se

skupljale za tu noć, sojke i rugalice

kreštale su ovde-onde, zebe su još

uletale u polumrak. Žena koja mi je

prodala te krompire bila je iz Poljske; bila je kao poneka

iz mog detinjstva, onako u ružičastom džemperu posutom

šljokicama, i sa naočarima za sunce;

veličala je savršenstvo svog voća i povrća

na tezgi pokraj puta, i terala me da probam

čak i bledunjavi, sirovi, slatki kukuruz, dovezen,

kako se klela, iz Nju Džersija. ”Jedite, jedite”, ponavljala je,

”čak i ako nećete, reći ću da ste jeli”.

Neke stvari

znate čitavog života. Toliko su jednostavne i istinite

da se moraju iskazivati bez elegancije, ritma i rime,

moraju se stavljati na sto pored soli i miksera,

i čaše vode, dok se oskudna svetlost

skriva u seni ramova slike. Moraju da budu

gole i same, moraju same da zastupaju sebe.

Moj drugar Hari i ja došli smo do toga zajedno 1965.

pre nego što sam otišao, i pre no što je počeo da se ubija,

pre nego što smo obojica izneverili svoju ljubav.

Osećate li

ukus ovoga o čemu govorim? To su vam luk i krompir, so

tek koliko se uhvati između dva prsta,

raskoš butera što se topi, to vam je nešto očigledno,

što vam zastaje u grlu kao neka istina

koju nikada niste izgovorili jer je vreme uvek bilo pogrešno,

to ostaje tu gde je do kraja vašeg života, neizgovoreno,

sačinjeno od te prašine koju nazivamo zemljom, od metala

koji nazivamo solju,

u obliku za koji nemamo reči, a živi se od toga.

 

Nikada ovako lepo, ovako veliko, kao sada,

danas, ovde, neće više ništa biti – Bela Hamvaš.

 

pozivam Te

na moju

PRVU VIRTUELNU NOVU GODINU

ako dođeš na moj sajt

u pet minuta do ponoći

videćeš novi link

još ne znam kako će se zvati

ali prepoznaćeš ga

na njemu ćeš me

ako sve bude u redu

videti i čuti uživo

od pet do dvanaest do dvanaest i pet

evo sada sam odlučio

da se tako zove taj rad

OD PET DO DVANAEST DO DVANAEST I PET

 

22:01h

Uzbuđen sam. Imam tremu. Da li će tehnika poslužiti?

Da li će neko u ponoć doći na sajt?

 

01:44h

Uspelo je. Već sam u novoj godini.

 

Na sajtu je bilo četvoro posetilaca. Uživo je bila Jelena Bešir.

 

Jelena je otišla.

Slušam bluz.

Pijem.

Gori mirisni štapić.

 

Na ovoj  2382. stranici ističe treća knjiga Miroslav Mandić.

 

Nestalo je struje.

 

Pišem u mraku.

 

Kada se na kraju njegovog dugogodišnjeg rada

Veliko staklo razbilo Dišan (Marcel Duchamp) je rekao – sada je tek završeno.

 

Struja se vratila.

 

Njišem se ramenima.

 

Svemir je tu. Svemir sam.

 

ovo

 

Zora Ivanov profesorica nacrtne geometrije je tu.

 

samo svedočim

 

radošću svedočim radost

 

ženo moja

 

našom decom

 

ovim rečima

 

kojima si Tii majka

 

proslavljam

 

Tvoje postojanje

 

čudo

i

čaroliju

jezika

 

rečima rađajuća

ritmom milujuća

melodijom blagoslovena

umetnošću blažena

 

smirena u zanosu

zanesena u smiraju

ženo moja – majko moje umetnosti

nema Te

stvaram Te

 

02:49h

budni

 

neobuzdani

 

ružom putoliki

 

krećemo

 

je’n dva tri čet’ri. ba ku pa či pi dup la ka singala kupa la kaah

 

 

 

 

 

 

TII – SAM

1096. dan
1. januar 2008.

30817 - 30849

blaženstva

 

 

ovo je ljubav

 

galeb sleće na vodu

 

jak vetar i sitan sneg lupkaju po mojoj jakni

 

 

ovo

je

vetar

u

toploj

pesmi

 

 

ovo je devojka koja pretrčava most u predvečerje

 

čistači ulica u narandžastim odelima lopatama čiste sneg

 

čudom i ludilom samoće ljubim sva bića

 

stazom ekstaze

 

ekstaza (gr. pomeranje), zanos, ushićenje, oduševljenje, osećanje

beskrajne radosti; najviši stepen ushićenosti, blizak ludilu, u kojem se

postojanje čoveka stapa u jedno jedino osećanje kada se duša sjedinjuje

sa Bogom; u tom stanju, po Plotinu, čovek postaje čisto duhovno biće

koje je došlo u neposredan dodir sa božanstvom, sa apsolutnim.

 

ove godine ću čitati Plotina (Πλωτίνος)

 

neko sam i ja

 

ova knjiga je čudo

 

čudo knjige

 

ova knjiga je muzika

 

hrabrost pevanja

 

sneg je pao po pavlakama i ajvaru koje držim u prozoru

 

nežnost je napadala u moje telo

 

ja sam fabrika mišića na licu

 

duša mirisa

 

lelujanje trava

 

ruža u pupoljku

 

riba u ptici

 

sve vreme u ovih šest reči

 

ja sam ljubavnik skrušenosti

 

sporošću najbrži na svetu

 

strpljivi dečak u svetu

 

mirišu dodiri

 

trava cveta

 

samo to želim da Tii kažem

 

 

samo

je

ovo

pevanje

 

 

 

odanost

peva

odano

 

 

 

odanost

umire

u

Tvojoj

i

mojoj

vaskrsavajućoj

ljubavi

 

 

odan

sam

sebi

odan

sam

Tebi

odan

sam

mirisom

plamička

---

odan

sam

svima

koji

su

sami

zbog

ljubavi

 

 

 

 

 

KNJIGA MIRO

1097. dan
2. januar 2008.

30850 - 30882

blaženstva

 

 

 

pesma

je

bilo

šta

što

peva

 

 

Ime Ruža Mosta menjam u Na mostu u predvečerje.

 

Ponovo sam našao rokabili radio na internetu – srećan sam.

 

ko god kaže da je nekada bilo bolje je fašista

ko god kaže da je sada najbolje je liberal

ko god kaže da će sutra biti bolje je komunista

 

Otvorio sam sve rubrike u novom rokovniku.

 

Pomozi mi da Te još više volim.

 

Voli me još više da bih još više voleo svako biće.

 

Ekspediciju ljubavi u umetnost samu koju sam počeo

1. januara 2007. kao desetogodišnju ekspediciju koja se događa

sama od sebe u ovim trenucima otvaram da traje ka beskonačnosti...

 

Dlanovima brišem prašinu sa stola.

 

Prva knjiga Miroslav Mandić je M.

 

Druga knjiga Miroslav Mandić je Mi.

 

Treća knjiga Miroslav Mandić je Mir.

 

Četvrta knjiga Miroslav Mandić je Miro.

 

Vladari prošlosti su fašisti i religije.

 

Vladari sadašnjosti su pobednici i univerziteti.

 

Vladari budućnosti su komunisti i tajna društva.

 

Vraćam se sa mosta sa Jelenom Bešir. Pišem ono što vidi Jelena.

 

Svetlucaju pahulje pod uličnim svetiljkama.

 

Krupan muškarac hoda između dve žene koje pričaju mobilnim telefonima.

 

Prodavnica slatkiša i tenis servis pored butika za trudnice i punije dame.

 

Ljudi gledaju kako pišeš misleći da o njima pišeš.

 

Devojka sa cigaretom u ustima uvlači belu majicu u pantalone.

 

Nema žurbe na ulicama. Ljudi hodaju polako.

 

Krovovi automobila su pokriveni snegom.

 

U prodavnici cipela šampanjac u izlogu.

 

Vidim tvoja leđa i tragove tvojih stopala u bljuzgavom snegu.

 

Ovu ulicu ne volim zbog uskih trotoara.

 

Led u oluku. Ne znam kada sam poslednji put videla led.

 

Devojka vuče kofer.

 

Jelena je otišla kod Ivane a ovo su suvi listovi platana na snegu.

 

Volim nevažno kao važno i važno kao nevažno.

 

Uživam u hladnom vazduhu.

 

Uživam u uzbudljivom smiraju.

 

 

 

 

 

LJUBEĆI TIHU TUGU OVOGA DANA

1098. dan
3. januar 2008.

30883 - 30915

blaženstva

 

 

Šutnuo sam ledenicu otpalu sa krova.

 

Trčkaram bez razloga.

 

Odmahujem suncu.

 

Smešim Tii se tugo moja.

 

Zagrlim žudnju za Tobom.

 

Lupkam kolena o kolena saosećajući sa ružnoćom u meni.

 

Ja sam ružnoća.

 

Ružnoća je lepa.

 

Blagi pogled ovog muškarca me je načinio lepim.

 

Gledam u sneg.

 

Sneg je beo.

 

Ovih dana čitam autobiografiju Čarls Mingusa (Charles Mingus).

 

Sunčeva svetlost pada na crkvu. 

 

Na ovoj raskrsnici volim da se okrenem i pogledam sat na Glavnoj pošti.

 

Vozač automobila trubi. Sredovečna žena se osmehuje.

 

Dirljiva je moja vera u moju umetnost.

 

Ovim pokretom ruke dodirujem sve visine.

 

Ulazim u Fruškogorsku ulicu i smešim se njenoj lepoti.

 

Trčeći po snegu spuštam se na most.

 

Prvo sunce ove godine na mostu.

 

Na mostu je potpuna bljuzgavica jer tri dana niko nije čistio ovu stazu.

 

ja sam onaj koji jesam

 

 

 

 

Bog

 

 

 

 

hodam

 

Danas sam počeo da radim petu verziju treće knjige Mir.

 

U sumrak je pala temperatura i otopljeni sneg na trotoaru se ledi.

 

Hodam i osećam – život je neopisivo čudo.

 

Čudo pisanja i jeste u neopisivosti čuda.

 

Evo ga neopisivo! Zove se Tišina Ulice.

 

Pogledaj me – poleteću.

 

Dodirni me – nebo ću postati.

 

Gde je sada čovek blagog pogleda?

 

Ko je devojka koja u predvečerje pretrčava most?

 

 

 

 

 

SVENULIM RUŽAMA NA STOLU

1099. dan
4. januar 2008.

30916 - 30948

blaženstva

 

 

zamisliću

 

tanku

 

nit

 

od

 

svetlosti

 

i

 

po

 

njoj

 

ću

 

preneti

 

telo

 

sve

 

do

 

poslednjeg

 

blaženstva

 

sve

 

vreme

 

bivajući

 

samo

 

taj

 

tračak

 

koji

 

se

 

više

 

i

 

ne

 

vidi

 

nego

 

se

 

samo

 

čuje

 

tiho

 

pevušenje

 

 

 

 

 

NAPISANO NA VETRU

1100. dan
5. januar 2008.

30949 - 30981

blaženstva

 

 

Ne da bije... Ne da je hladno... – kaže jedna žena u prolazu.

 

Blaga svetlost mi je u očima.

 

Blage oči miluju.

 

Blaga svetlost čuva.

 

Na ovom hladnom vetru svakoga koga ugledam držim u toplom zagrljaju.

 

 

nisam ja iz te priče

nisam ja ni iz jedne priče

ja

sam

ova

pesma

 

 

pesnik peva pesmu

 

pevač peva pesme

 

ja sam pesnik koji voli pevače koji pevaju svoje pesme

 

ne mislim da sam izmislio toplu vodu – ja sam topla voda

 

Topla voda na hladnom vetru.

 

Ovaj sneg koji je vetar poneo sa krova sam ja.

 

Siva mačka se podvlači pod auto.

 

Devojčica sa velikim ožiljkom na obrazu nosi crnu mačku u naručju.

 

 

napisao

me

ovaj

tren

 

 

Gnjurci u vodi.

 

Vetar me baca po mostu i ledi mi lice.

 

Osećam najdublju zahvalnost što sam na mostu.

 

Jedan od junaka ove knjige ispija poslednji gutljaj

piva dok stoji na uglu preko puta kafane Proleće. 

 

Izgoreše mi noge – kaže ulični prodavac.

 

Trebaju li radnici – pita me čovek sa tužnim izrazom lica.

 

Ja sam Bog.

Ko to kaže.

Ja Tebi.

 

Počinje da pada ledena kiša.

 

Ovo i prethodna blaženstva napisao sam na jakom i hladnom vetru.

 

Ovo i sledeća blaženstva pišem u toplom Stančiću

 diveći se svima koji izgoreše na velikim hladnoćama.

 

drago moje

pozivam Te sutra u podne na prvi

SVEČANI NEDELJNI RUČAK

koji će se održati

na sajtu

miroslavmandic.name

pod linkom

SVEČANI NEDELJNI RUČAK

sa sobom možeš povesti koga god hoćeš

ali obavezno ponesi svoju glad

voleo bih da

SVEČANE NEDELJNE RUČKOVE

pravim svake nedelje

do kraja života

drago moje

Tvoj

m

 

pozivnicu za Svečane nedeljne ručkove poslao sam na dvadeset pet adresa

 

kroz prozor vidim kako se na fudbalskom terenu presijava zaleđeni sneg

 

ovi trenuci u kojima pišem su sama večnost

 

večnost se priljubila uz ove trenutke

 

 

tren

je

večan

 

 

 

večnost

je

Perkan

misterija

starijeg dečaka

u

detinjstvu

 

 

Ja sam Bog

ko to

kaže

ja

Tebi

 

 

 

 

MOJE 33 KURVE – PESME

1102. dan
7. januar 2008.

30982 - 31014

blaženstva

 

 

noćas sam

u snu šutnuo

malog psa

 

pesmo

iskupi

me

 

ja sam noćašnji psić

 

 

hrlim

ka

slabijem

 

 

milujem zeleno žito

 

dodirujem okean

 

grlim daljinu

ljubim blizinu

 

jezik ljubi jezik

 

malecno

 

zvonko

 

kanap

 

odlaganje

 

plamen

 

jedini način da pređem ovaj najopasniji put je da ispišem reči koje me njime vode

 

jedini način da pređem najopasniji put je da ispišem i ove reči koje me njime vode

 

radost je neiscrpna

 

opija me čulnost apstrakcije

 

konkretno je žena apstraktnom

 

guma u Tvojim gaćicama

 

dobrota kojom se guziš

 

odan sam Tvom telu

 

ljubavlju zasićeni vazduh

 

ljubim telo koje ljubav Božiju podnosi

 

 

ko

usreći

drugog

Bog

je

Bogu

 

 

Bog se raduje kada mu je bilo ko Bog

 

kurva sam samom sebi

 

podajem se

 

podavajući Tii se – odan sam Tii

 

podavajući se ovom trenutku Tii si večnost

 

blage reči melem su svakoj duši

 

jedini način da pređem najopasniji put je da ispišem reči koji me vode ružolikom

 

kreni me

kurvoliko

Hristoliko

Bogoliko

 

33 kurve – 33 pesme

 

 

 

 

 

Stranice