Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

448340

pupoljak

ZA SVE ANĐELKE OVOG I ONOG SVETA

1476. dan
15. januar 2009.

41575 - 41607

blaženstva

 

 

celog života sam se osećao loše jer ne znam druge jezike a sada osetih radost

zbog toga. znam samo jedan jezik – ovaj. kojim pišem ovako kako pišem

 

jedan jezik – jedna pesma – jedan Bog

 

sve više volim ovaj jezik

 

ovim jezikom govorim i reči drugog jezika i drugog čoveka

 

nebesa

pošaljite svim ljudima razumevanje i spokoj duši

ali ako ne tražim previše

meni pošaljite nekoga koga volim

 

Objasniti nešto novo znači povezati sa nečim što je već poznato.

 

Nikad nećeš izgubiti ako budeš previše velikodušan.

 

Put kojim se ne ide je put koji se pleše – pojavila mi

se ova rečenica dok sam razmišljala o tebi kao monahu

koga ne štiti nijedna crkva, nijedna religija, već Bog Sam.

napisala si mi u mejlu

 

Ja sam Anđelka svim jezicima.

 

Ja sam Anđelka i Ljubica jezika.

 

značim sve

 

Sve žene su žene. Retke su kao Anđelka. Jedna je Boginja.

 

Svi muškarci su muškarci. Retki su kao Anđelka. Jedan je Bog.

 

Anđelka je junakinja prve televizijske serije koju gledam. Zaljubio sam se u Anđelku.

Za Anđelkino postojanje su zaslužni Sloboda Mićalović koja ju je otelotvorila – Milica

Jakovljević spisateljica koja ju je stvorila – Zdravko Šotra u čijoj je režiji gledam.

 

Hvala svima koju su učestvovali u oživljavanju Anđelke.

 

Anđelka je u sebi sabrala sve junakinje i junake u koje sam se

zaljubljivao slušajući radio-drame gledajući filmove i čitajući knjige.

 

Junakinje i junaci si me vodili. Bili mi uteha. Ljubili me.

 

Stvorili me junakom.

 

Anđelka ljubim Te oduvek i zauvek.

 

malopre sam osetio da sam sigurno nekada nekoga

povredio baš time što sam želeo da nikoga ne povredim

 

mrtav golub na asfaltu

 

Sinulo je sunce. Raskopčao sam jaknu.

 

Otkrića su potvrđivanje istog ali drugim rečima rečeno.

 

Otkrovenje je potvrđivanje istog uvek istim rečima rečeno. 

 

Bog voli da čita o drugom koji je isti kao On.

 

Isti sam kao Bog jer sam ništa a On je sve u meni.

 

Oni koji ne veruju u Boga ne vole što pišem o Bogu. Oni koji

veruju u Boga ne vole što o Bogu pišem na način na koji pišem.

I zato pišem samo Tebi jer samo si Tii i jedni i drugi.

 

Odrastao sam u društvu bez religije u kome je

opijum za narod bila rečenica religija je opijum za narod.

 

Kroz suze gledam iskušenicu Sanju na televiziji koja se

preobrazila u monahinju Tavitu. Kroz suze vidim samo ljubav.

 

Odan sam svakome ko se predao do kraja.

 

Svako ko daje život drugom je Bog.

 

 

lepo

je

ljubav

je

dobro

 

 

Anđelka Velikodušna

 

 

 

 

 

ANĐELKO – BOŽIJA – VELIKODUŠNA

1477. dan
16. januar 2009.

41608 - 41640

blaženstva

 

 

tek kada nestanem reči krenu – poteku – polete – zasijaju

 

Božije reči.

 

Bogom. 

 

Bog.

 

Momčilo Drača

 

mi

 

je

 

prišao

 

sa

 

leđa

 

samo

 

da

 

me

 

pozdravi

 

a

 

jako

 

me

 

je

 

obradovao

 

Hiljadu devetsto devedeset druge mi se na leđima između lopatica

pojavilo masno tkivo. Pre nekoliko dana sam primetio da se malo uvećalo i

to me je zabrinulo a malo me i boli i nemam kome to da kažem osim Anđelki.

 

Izađi iz mene moje masno tkivo. Izađi iz mene moja boli.

 

Bol rastužuje.

 

Blizu sam Stančića. Nosim hleb pavlaku jabuke i ljute papričice.

 

Nadam se da ću u Stančiću uz muziku mirisne štapiće i malo rakije zapevati.

 

 

pesmu

jedinu

 

 

Ja

je

ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja

je

Ja

 

 

pevanje

 

 

ljubav ljubav ljubav

 

usne na usnama

 

ljubeći se ljubimo sve

 

Boga

 

 

zasijaj

poleti

poteci

kreni

 

 

 

a

n

đ

e

l

k

l j u b i c  a  c i b u j l 

k

l

e

đ

n

a

 

 

 

 

BOG JE MOJ BOG U TEBI

1478. dan
17. januar 2009.

41641 - 41673

blaženstva

 

 

11:49h

Drugo desetogodišnje hodanje bi moglo biti desetogodišnje čitanje Ruže lutanja.

 

kada pomisliš na mene voleo bih da doživiš

 

Miroslav Mandić

je

ja

Bog 

pesma

ruža

put

lice umetnosti i umetnost lica

hodanje

 

jedno ja – jedan Bog – jedna pesma – jedna ruža

jedan put – jedno lice umetnosti – jedno hodanje

 

... najveći bokser svih vremena je isprebijani...

posvećeno Alisi Stojanović preko Srđana Valjarevića

 

... Anđelka svih ljubavi...

 

... Sanja ®Tavita...

 

... Sveti Avgustin – Majstor Ekhart – Gertruda Stejn i svi pevači večnog sada...

(Aurelius Agustinus - Meister Eckhart - Gertrude Stein)

 

... pevam Te zemljo – pevaj me vodo...

 

... pevam Te vodo – pevaj me vazduše...

 

... pevam Te vazduše – pevaj me vatro...

                                            

... pevam Te vatro – pevaj me Bože...

 

... pevam Te Bože – ljubi me zemljo...

 

... 1...

 

... ja sam rudar imena a ponekad i kovač kovanica...

 

... Tii si Moj Drug Lepa Žena...

 

 

ti

si

jasamja

 

 

... ja sam sve ono što si Tii...

 

... ja sam sve ono što Tii želiš da budeš...

 

... ja sam dete Isak – žrtva preobražena u pevanje...

 

... neprepoznatljivost... 

 

... zastrašujuća onostranost – jedina uteha...

 

... postelja zastrašujućoj onostranosti...

 

... ozario si me jer si mi rekao da sam Te ozario...

 

... sve mi je ružnija bilo koja vrsta pismenosti

jer je pismenost vojnička uniformisanost...

 

ja sam pismo pevanja – pevanje pismom sam ja

 

 

i

s

t

o

i s  t  o    j e    i  s  t o

i

s

t

o

 

 

levom i desnom

 

 

gore

i

dole

 

 

 

i

i srce  i

i

 

 

ovo je moj život koji Tii dajem

 

 

 

ćerko

sestro

majko

sine

brate

oče

ženo

 

 

 

b

o

g

i

n

j

o

 

 

 

 

 

TOPLIM OČIMA

1480. dan
19. januar 2009.

41674 - 41706

blaženstva

 

 

bog

ja i ti

pesnik reči

umetnik slike

hodač muzike

 

 

da li osećaš razumeš i voliš ovih devet reči

 

pišem jer Tii čitaš

 

pišem ono što Tii voliš da čitaš

 

pišem sebe pišući Tebi

 

pišem Tebe pišući sebi

 

ćerki koja mi je dala pičku da je ljubavlju Božijom proslavimo

 

sinu koji kroz mene Boga nam ljubi

 

deco moja živim vas Bogu

posvećeno mojim abortusima

 

dete sam svih velikih umetnika i umetnica koji nisu imali decu

 

ja sam kopile – umetnost je kopile

posvećeno Kaji i Milomiru

 

kad već ljubim beleške po papirićima treba da kupim hamer za njih

 

volim da putujem po sebi

 

ja sam otvorena šaka kojom otvaram svoje srce i um

 

u knjigu treba da vratim ritual pozorište film performans

 

svet je svet

noć je noć

novac ljubi

a ovo je

Bogu milo

 

volim devojčice koje ljube dečake

volim devojčice koje ljube devojčice

volim dečake koji ljube dečake

volim devojčice i dečake koji ljube trsku

volim dečaka koji ljubi devojčicu

 

kada govorim o sebi govorim Boga

kada bajkolikujem o Tebi bajkolikujem Tebe

kada pevam o umetnosti pevam pesmu

 

manastir vremena je rudnik poezije

 

ni mlado ni staro nego Bogu milo

 

ja sam večna umetnost – umetnost izdašnosti

 

sperma u grlu – čednost sama

 

svesti svesnosti ljubim Te i u srcu čuvam

 

kada nazoveš Boga Bog se odmah javi

 

kada Bog nazove niko mu se ne javi

 

pijem ljubav Božiju

 

je sam Veliki Prasak Tii si Bog

 

nešto divno sam mislio ali sam zaboravio u pijanstvu koje me peva

 

pijan sam – ubio sam se – da bih preživeo

posvećeno svima koji su dali život za ljubav

 

pijanstvom sam most svih mostova

 

ja sam pevač Svemira Tebi u slavu

 

živim novi novac koji preobražava i siromašne i bogate

 

ja sam devojčurak i dečak večno srećnog kraja

 

 

 

 

 

JEDNA VELIKA LJUBAV

1481. dan
20. januar 2009.

41707 - 41739

blaženstva

 

 

zvaću te za pet-deset minuta samo da završim nešto

 

ja sam Bog

 

ja ne znam ko je Bog

 

ja ne znam kako je neko Bog

 

ja samo znam da sam ja Bog

 

 

 

Bog

je

Bog je Bog je Bog

je

Bog

 

 

oprao sam posteljinu. eno je suši se na terasi

 

nemam mašinu za pranje veša pa ga samo

propiram kroz vodu sa deterdžentom i omekšivačem

 

voleo bih da skupim na jednom mestu sve prodavačice koje 

su ljubazne prema meni i da ih proglasim kraljicama grada

 

bake će zameniti banke

 

kako da proslavim žene koje gledam na porno sajtovima?

 

volim majke za jebanje jer je svaka majka

rođena za jebanje pa tek onda za rađanje dece

 

žrtva privlači

 

kurac se diže Bogu

 

nije važno da li je klitorisni ili vaginalni. bitno je da je orgazam a ne svet i svest

 

razlika ne govori o razlici nego o istom

 

opiranje je druga strana dominacije

 

orgazmom se obožujem

 

umetnost je bez zašto

 

ponavljanje je osnovna stvaralačka figura. zasnovana na ritmu

 

kao i jebanje. jebeš jebeš pa orgazmiraš. ponavljanje je jebanje

 

novac je i ponavljanje i jebanje 

 

telo novca pleše

 

istim putem

istom prirodom

istom pesmom

 

humanizam je najnehumanijii

 

Vraćam se sa mosta. Osećam da je moj život jedna velika

ljubav u kojoj se ljube sve velike ljubavi oduvek i zauvek.

 

Najnežnije se ljubi kamenje. Pomislih.

 

Zamišljam kako se ljube cveće i drveće. Čovek i sunce. Galaksije i galaksije.

 

Mislim kako se ljube ideje.

 

duhovi ljube jedni druge

 

sve je lepše ako se dam

 

koliko se dajem toliko i jesam

 

ljubljenje je crkva a jebanje sveta služba u njoj

 

                                                                                  

 

 

 

KO SE NE BOJI ŽIVI VEČNO

1482. dan
21. januar 2009.

41740 - 41772

blaženstva

 

 

Kada zviždućem zvuk – smirujem se. Kada zviždućem melodiju – spokojan sam.

 

prvi je poslednji

 

Sa velikim uzbuđenjem sam noćas čitao Nikolaja Fjodorova i odlučio da u svim

knjigama  6. marta u dvadesetom blaženstvu napišem Nikolaj Fjodorov. Kao što

svakog 27. oktobra u dvadesetom blaženstvu pišem Robert Valzer. Nikolaj

šezdeset petog dana u godini. Robert šezdeset pet dana do kraja godine. 

(Robert Walser – Nikolai Fyodorovich Fyodorov)

 

dečačka divljenja

 

voljom sam nadražen

 

Tela su jako gusta svetlost. I osećanja su

gusta. Misli su već ređe. Volja je prefinjena. 

 

Treba da proslavljam starenje i gubljenje snage.

 

 

tihi

jek

 

 

dobrota drugog čoveka je čvrsto tlo sa koga se odrazim ka Bogu

 

lepota drugog čoveka me uvek vine Bogu

 

orgazam preobražavanja

 

ja sve hoću

 

novac je ničiji i pripada svakome

 

ljubim devojčice i dečake koji su odrasli bez oca

 

ljubim devojčice i dečake koji su odrasli bez majke

 

ljubim devojčice i dečake koji su odrasli bez majke i oca

 

jezik prima sve u sebe i stvara još nestvoreno

 

ja sam sada – ja sam početak

 

malopre sam u tekstu Pavla Raka pročitao

U centru Moskve, 19. januara 2009, pucnjima iz blizine su bili ubijeni novinarka

Nove gazete Anastasija Baburova i advokat Stanislav Markelov. Ubica je pucao

otpozadi, u potiljak. Još nijedno političko ubistvo nije bilo osuđeno po zakonu.

Ubice se ne plaše. Jer znaju da će ostati nekažnjeni. Ali ni žrtve se ne

plaše: zato što prestaješ da se plašiš onda kada braniš druge.

 

prestaješ da se plašiš onda kada braniš druge – predivno

 

ko se ne boji živi večno

 

umire se strahom

 

Miroslav Mandić je svakodnevni neprestani ustanak. Ne ustanak u krvi. Ustanak nove krvi.

 

ustajanje i poletanje

 

ustanak stvaranjem

 

samo je da stvaralačko

 

ljubim Te vodi me gde hoćeš

 

Vlažno i toplo. Povremeno pada kišica. Hodam ka mostu.

Malo zabrinut zbog zdravlja i utučen saznanjem da svaka država ubija

ljude. I onda osetih kako Bog ljubi sva bića i ta ljubav me je prožela i smirila. 

 

bez tebe niko, sa tobom sve

osvanule su ove reči na zidu Tehničkog fakulteta

 

Radost života i jeste uprkos užasa u životu.

 

Radostan sam jer sam naučio da u svemu vidim lepotu Božiju i Boga.

 

Kada ne bih u svemu video Boga i lepotu

Božiju ne bih video ništa jer sve što vidim će nestati.

 

Nadam se da ću češće ležati na travi i gledati u nebo.

 

 

 

 

 

DUBOKO GOSPODSTVO NEVAŽNOSTI

1483. dan
22. januar 2009.

41773 - 41805

blaženstva

 

 

danas ću pisati o dubokom

 

u dubokoj vodi

 

duboko u Tebi

 

dubokim promišljanjem

 

kroz dubok sneg

 

duboko u šumi

 

duboka tišina u dubokoj noći

 

dubok džep. duboko razočaran

 

u dubokom loncu

 

dole u dubini provalije

 

duboko u očima

 

duboko pod zemljom

 

u dubokoj starosti

 

duboka ružo

 

u dubokom snu

 

duboko je ušao trn

 

duboko u prošlost

 

duboko grlo

 

duboko oranje

 

dubok glas

 

duboke cipele

 

duboko hvala prosjacima

 

duboko saosećanje

 

hladna voda u dubokom bunaru

 

isti smo u dubini srca

 

dubiti dubinom

 

doboka tuga

 

duboko korenje

 

dubok ožiljak

 

u dubini mora su – biseri. u dubokoj protivrečnosti – istine

 

lepo bi bilo svakoga dana pisati o nečemu

visokom – širokom – plavom – neobjašnjivom – dalekom – nepoznatom

 nežnom – harmoničnom – simetričnom – odbačenom – trenutnom – prolaznom

večnom. pisati visokim – širokim – plavim – neobjašnjivim – dalekim – nepoznatim

nežnim – harmoničnim – simetričnim – odbačenim – trenutnim – prolaznim – večnim

 

vaskrslo o vaskrslom. rumenilom o rumenilu

 

reč duboko je ostavila dubokog traga u meni

 

 

 

 

 

U TEŠKIM TRENUCIMA

1484. dan
23. januar 2009.

41806 - 41838

blaženstva

 

 

danas ću pevati o prevojima

 

vijugavim putevima 

 

blagim krivinama

 

neprimetnim nagibima

 

sve nevidljivijem

 

zelenim livadama

 

sporom disanju

 

predelima srca

 

lepoti tabana

 

mekim mostovima i mekom stomaku

 

toploj šaci 

 

dugo nedodirnutim telima

 

svim lelujanjima

 

dašcima vetra

 

 pčelama koje sleću

                                                                                    

slivanju vode

 

naborima haljine

 

približavanjima i udaljavanjima

 

smrt je ponekad jedini drug u životima odbačenih

ponekad jedino smrt spašava mučenike od nepodnošljivih mučenja

 

blagi mirisi se šire

 

zvonjava zvona dolazi preko vode

 

svetlost se prostire po putu

 

ljubičastim grobljima

 

kičmi koja se uvija

 

lelujajućem krstu i pulsirajućoj samoći

 

 dojkama i oblim butinama

 

lekovitim oblinama

 

neizneverenim idealima

 

lavežu pasa u daljini

 

pticama koje preleću prevoje

 

žrtve opraštaju i oslobađaju

 

usamljeno drvo

 

dečakov pogled

 

 

 

 

 

45. PUT PO 33 DANA. POSVEĆENO VLADIMIRU ROKSANDIĆU I SVIMA KOJI SU NASTAVILI A ZOVU SE PESNICI

1485. dan
24. januar 2009.

41839 - 41871

blaženstva

 

 

moja umetnost slavi svakoga koga sam ponizio zabrinuo uplašio povredio pojeo ubio

 

moja hodanja vaskrsavaju svakoga koga sam

ponizio zabrinuo uplašio povredio pojeo ubio

 

moja pesma vaskrsava sva bića koja su ikada živela koja žive i koja će ikada živeti

 

ljubim svaki trenutak u životu Nikolaja Fjodorova

 

život se rađa iz onih koji daju život za život

 

Bog daje – Boginja prima

 

Tvoje srce je moje – moje srce je Tvoje

 

u 2009... želim da ne želim da odem odavde 

stensil na zidu u ulici Kneza Sime Markovića

 

sve o meni – sve o Tebi. sve u meni – sve u Tebi

 

ne može mi biti dobro na Planeti ako Planeti nije dobro u meni

 

ne može mi biti dobro u Svemiru ako Svemiru nije dobro u meni

 

mislim na tekst Vladimira Roksandića Tek smo pošli a sve nas je manje

 

Miroslave vidim da si mi se javio pa ti odmah odgovaram

poslao sam sms Miroslavu Mandiću u 14:37:54h i u 14:37:54h odmah dobio odgovor od Miroslava Mandića 

 

pčelo moja

 

lepotice – samoćo moja

 

jebačice – vrlino moja

 

vaskrsla – sveti incestu moj

 

nežno mislim na majku Džona Lidona (John Lydon)

 

nežno mislim na Artura Šopenhauera (Arthur Schopenhauer) i njegovu majku

 

nežno mislim na majku Džona Lenona (John Lenon)

 

nežno volim Kaju majku svih majki

 

ja sam Milomir Mandić

 

ime govori sve

 

pesma ljubi svakoga

 

prepustim se rečima i reči me vode

 

reč je Milomir – Kaja je pesma

 

ja sam dete Božije koje je rodilo Kaju i Milomira

 

ja sam majka i otac svakom biću koje nema majku i oca

 

ja sam sve ono što pišem da bih bio i da bi bilo

 

 

pesma

muzika bog ljubav

umetnost

 

 

ja sam hleb i voda. vino i hleb brata mog

 

ja sam Tii sestra sestro moja – Tvojom krvlju rođen duh

 

 

ja

pesma

ljubi pesma             pesma jeste

pesma

ti

 

 

 

 

JA SAM PONIZNOST KOJA UZNOSI SVA BIĆA

1487. dan
26. januar 2009.

41872 - 41904

blaženstva

 

 

ako vam je dobro – tek onda 

 

sinovljeve usne na majčinim usminama 

 

 ćerkine usne na očevom ja

 

 

lice

je

pesma

 

 

pesma

je

lice

boga

 

 

telo je misterija vaskrsenja 

 

jebanje je put 

 

ruža orgazam

 

svi poljupci su jedno ljubljenje

 

divim se detetovoj pobuni

 

stidne dlake moje majke

 

majka je jedina učiteljica – otac je jedino

 

nije bitno to što je jedino bitno

 

pijanoj devojčici i uplašenom dečaku sam put

 

pijanoj devojčici i uplašenom dečaku sam ružin seks

 

Tii koja krećeš ja Te čuvam i ljubim jer sam u kretanju

 

 

pesma

je

zahvalnost

 

 

strašno mi se sviđaš Bože

 

muzika je ništa – Bog je sve

 

Bog je muzika svega

 

umoran sam od samoće – kažem da bih bio manje sam i da bih se odmorio

 

miris Dunava me okrepljuje. daje mi snagu. ispunjava lepotom

 

ne – sam protiv svih

 

ne čak ni – sam za sve

 

nego – sam sve

 

usporio sam. sunce me greje

 

mislim o ljudima o kojima ništa ne znam ali ih

osećam jer su bili sve i u svojim srcima stvarali sveljubav

 

ljubav i jeste samo ljubav za sve

 

sveljubavlju su zasijale oči dečaka-prosjaka kada me je pogledao

 

tako mi prijaš – hladni vazduše

 

samo bih plakao

 

plač uvećava radost 

 

tugama samo ljubiti samo ljubiti

 

 

 

 

 

LEPOTA LJUBLJENJA

1488. dan
27. januar 2009.

41905 - 41937

blaženstva

 

 

ako vam je dobro – tek onda

s ljubavlju autorki ako vam je dobro, onda ništa

 

pisanje je milovanje

 

neprestano prožimanje ljubljenjem

 

mišljenje je takođe ljubljenje

 

volja isto

 

ljubljenjem se vaskrsava

 

ljubim pisanjem – ne zato što mi nedostaje ljubljenje nego 

zato što volim pisanje svih onih čije je pisanje bilo ljubljenje

 

kada pomislim na Roberta Valzera već ljubim

 

14:54h

prvi put ove godine ugledah fudbalere Hajduka na terenu

 

zagrevaju se – trče sporo oko igrališta

 

u crvenim trenerkama

 

jedna grupa trči na jednu stranu druga na drugu

 

odoh da operem zube pa na most

 

milujem ulicu – ulica miluje mene

 

volim da pišem meko. mekoćom ovog vazduha

 

kada bi čovek prestao da ubija vaskrsao bi kao vrsta 

 

dobrota je najnežnija muzika

 

vetar nosi kosu ove devojke – neka tako ostane zauvek

 

voleo bih da si videla prekrštene ruke ove stare žene koja prosi oslonjena o zid

 

hteo sam da kupim knjigu Karla Segana (Carl Sagan) o Svemiru

ali mi je bila skupa. ostaje mi da sve o Svemiru saznam u sebi    

 

kišica

 

uvek je tako lepo kada je kišica

 

uvek je tako dobro kada je kišica

 

sutra sneg – kaže jedan čovek na ulici

 

pala je noć i vetar se pojačava

 

sve je muzika – kaže 41930. blaženstvo

 

sve je dobrota – kaže 41931. blaženstvo

 

sve je Boginja – kaže 41932. blaženstvo

 

22:44h

prolazim pored kuće broj 155 u ulici Gospodara Vučića. jedna suza mi klizi niz lice

 

sam na ulici. mislim na same žene. mislim na same muškarce.

mislim na same stvari. same životinje. same biljke. mislim na sam život

 

jedno najbolje potvrđuje mnoštvo

 

slušam svoje korake. blizu sam Stančića. blizu ponoći. blizu sutrašnjih

blaženstava. blizino moja ljubim Te iako nikoga nema u mojoj blizini

 

nada sam neispunjenim nadama

 

 

 

 

 

JA SAM KIŠA MANDIĆ

1489. dan
28. januar 2009.

41938 - 41970

blaženstva

 

 

ako vam je dobro – tek onda – s ljubavlju autorki ako vam je dobro, onda ništa

s ljubavlju svakome i svemu 

 

pada kiša – kisnem

 

moja leva cipela propušta vodu

 

voda se sliva niz ulicu

 

jako volim kišu

 

jako volim vetar. jako volim sneg. jako volim maglu. jako volim sunce. jako volim sve

 

prolazim pored oluka – uvek isti zvuci dobovanja vode o lim

 

zbog kiše je mnogo manje ljudi na ulici

 

kiša voli što pada

 

mislim na seks kiše

 

dvoje se ljube pod kišobranom

 

obožavam svakoga koga pogledam na ulici

 

dok kiša dobuje po mojoj jakni i kapuljači mislim kako kisnu trave.

kako kisnu životinje stojeći na otvorenim poljima. kako kisne more

 

ovo su koraci za Tebe. ovo su koraci za Tebe. ovo su koraci za Tebe

 

ovo su koraci za šume koje kisnu

 

ovo su koraci za pegle bačene na nekom otpadu

 

ovo su koraci za smešno koje se rastužilo

 

ovo su koraci za ljude koji već dva meseca štrajkuju u Pionirskom parku

 

sve iz džepova sam morao da stavim u najlon kesu jer su džepovi natopljeni vodom

 

na mostu pazim da me automobili i autobusi ne isprskaju jako

 

ovaj me je baš dobro zalio

 

osećanje da nemam pravo na život sa kojim

živim celoga života mi pomaže da živim pevajući

 

stvarajući sam život

 

stvarajući sebe i delo

 

najviše volim umetnike koji su stvorili i sebe i delo

 

tek nov stvaram novo delo

 

samo novo delo me stvara

 

tročasovnim kišnjenjem zavoleh još više i kišu i kišnjenje i novostvoreno delo

 

ako hoćeš da čuješ Boga samo me slušaj i čućeš Ga

 

ništa drugo ne mogu da kažem nego Boga

 

ništa drugo ne mogu da jesam nego Bog

 

hvala kiši i kišnjenju za Boga

 

Bogom je jezik Bog

 

 

 

 

 

JETRA LJUBAVI JE PERPETUUM MOBILE

1490. dan
29. januar 2009.

41971 - 42003

blaženstva

 

 

vidim i živim i ljubim sve kao isto

 

važno je da ne zaustavim dah do kraja ovog blaženstva 

                                                                                  

ovo je devet veselih koraka dok promiče vlažan sneg

 

prolazim ispred hotela Palas

 

ulica se spušta ka dole

 

 ka reci

 

na uglu Topličinog venca i Pop Lukine

 

se svakoga dana odlučujem da li da krenem ulicom

Kosančićevog venca ili onom donjom Fruškogorskom

 

ka kojoj ću sada krenuti? to niko ne zna. pa ni ja

 

neko me odluči

 

u Fruškogorskoj sam

 

već se vidi reka

 

još sto metara do mosta

 

na papirićima pišem reči koje ću baciti u reku

Radost Zdravlje Ljubav Sloboda Preobražaj Odanost Uspeh

 

jedna crna čaplja se upravo zagnjurila na sredini reke

 

kišica nas spaja

 

moje reči su Tvoje

 

usklađujem korake sa disanjem i pisanjem

 

kada kažem ja sam Bog osećam kako si ušao u mene – ja sam Bog

 

šaka

 

grudi

 

živote dajem Tii život da živiš večno

 

mastilo u ustima

 

kaligrafija hrabrosti

 

rukopis nežnosti

 

usne jezika ka jeziku usana

 

napij me se

 

tek kada sam u ženi Bog sam joj – tako žena rađa Boga

posvećeno neprijateljima koji bi da me ljube a ne da me ubiju

 

vrlino jebem Te da se okrepiš i vrlinom me ispuniš

 

danas je Milan Popović počeo da u prelama četvrtu

knjigu Miroslav Mandić. kasnim i ko zna zašto je to dobro

 

ljubim bubuljicu devedesetosmogodišnje devojčice

 

istina miriše na ružu slobode

 

sloboda stvara ljubavlju

 

 

 

 

 

MANJE UTISAKA – VIŠE BAJKE

1491. dan
30. januar 2009.

42004 - 42036

blaženstva

 

 

danas promiče vlažan sneg

 

ja sam Sneg Mandić

 

kada me je obišao čovek je potrčao da bi se ugrejao

 

hodaću polako do mosta – kao u bajci

 

kapuljača mi je na glavi. dok hodam gledam samo u zemlju – više je tišine oko mene

 

manje utisaka – više bajke

 

osećam nežnost – mislim na svoj stid

 

gde si care? kako je? ima l' zime – veselo me pita Elvis moj prosjak u kolicima

 

podignem glavu ka nebu i ugledam jednu pticu – kakva je to sreća

 

da sam poneo rukavice bajka bi bila još toplija

 

dok hodajući gledam u zemlju drevna sam pesma 

 

i ovaj hladan i vlažan vazduh je bajka

 

smešim se – moja umetnost je ponekad jako tužna

 

zakoračio sam na ovu stepenicu

 

kada sam dolazio na most hodao sam

predavajućim hodom posle mosta hodam primajućim hodom

 

sneg na krovu. pređite na drugu stranu – piše na jednoj tabli

 

pada sumrak. bajka se umorila. nestala

 

dok prolazim pored Kalenićeve pijace sve što vidim su svakodnevne

scene koje se ponavljaju vekovima. ta običnost je najbajkolikija bajka

 

čovek vuče kolica sa praznim kutijama i jednom vagom – bajka

 

žena se nečega setila i naglo okrenula – bajka

 

žena i muškarac sede u izlogu kafea i puše – bajka

 

pseća govna razmazana po asfaltu – bajka

 

u praznoj ulici čujem tišinu – bajka

 

hodam. polako. mirno

 

samo hodam

 

svemu u meni je dobro

 

svemu van mene sam lepo

 

ja – ne postoji ništa veće

 

ja – ne postoji ništa manje

 

plačem – moja umetnost je ponekad tako radosna

 

neće kičma hladno – kaže stara žena u prodavnici dok se oslanja na termo peć

 

kažu i sutra će zrnasti sneg

 

smešim se – lepo si mi

 

 

 

 

 

ODANO JE NAJSEKSUALNIJE

1492. dan
31. januar 2009.

42037 - 42069

blaženstva

 

 

odanost je najseksualnija

 

seksualnost najkrhkija

 

 

bože

bože tekst bože

bože

 

 

bože

bože put i ruža bože

bože

 

 

bože

bože lice bože

bože

 

 

slika teksta

slika puta-slika ruže  

slika lica 

tri najlepše slike za mene 

 

 

pesma Boga

pesma ja

pesma svih bića 

tri najlepša teksta za mene

 

muzika hodanja

muzika dobrote

muzika odbačenih

tri najlepše muzike za mene

 

lice Boga

lice seksa

lice novca

tri najlepša lica

 

 

trebaš

me

trebaš

 

 

trebam Te trebam

 

 

trebaš

trebam srce trebam

trebaš

 

 

kurac i pička su srce

 

reč je prvo vera onda ljubav i na kraju delanje – pročitao sam sinoć 

 

radujem se ovim rečima

 

 

ovo

sam

ja

 

 

 

ovo

je

moj

seks

 

 

Bog je jezik ljubavi

 

seks je jezik spasenja

 

novac je jezik iskupljenja

 

lepo je pisati lepo

 

 

lepo

je

pevati

dobro

 

 

ovo

se

ja

poklanjam

tebi

 

 

sneg promiče kroz sumrak

 

 

bog

ja ljubav ti

seks

 

 

noć je  

 

sneg pada

 

prijatelj ljubi prijateljicu

 

pesma peva priči

 

 

ljubim

ljubicu

 

 

ljubi

me

ljubav

 

 

svaka reč je tako lepa

 

 

seks

je

zavet

ljubavi

ljubav

je

odanost

seksu

 

 

 

 

 

KO

1494. dan
2. februar 2009.

42070 - 42102

blaženstva

 

 

ko je ko

 

danas je 33. dan u godini

 

ko je odgovor

 

ko je ime

 

ko ljubi sva moja imena

 

ko će prikupiti sva moja imena

posvećeno Fernandu Pesoi (Fernando Pessoa)

 

ko je hrabar

posvećeno susretu Fernanda Pesoe i Fernanda Pesoe

 

ko je divljenje

posvećeno susretu Fernanda Pesoe i Alistera Krolija (Aleister Crowley)

 

ko je crvendać koji mi je propevao srce

 

ko je mladi monah Amvrosije koji se ljubi sa vučicom

 

ko je Branko Vučićević koga sam danas ugledao na ulici

 

ko je David Macura i Vladimir Macura sa kojima sam danas pojeo žito sa šlagom

 

ko je novi blok sa dvesta pedeset listova koji mi je poklonio

Vladimir Macura u kome ću pisati pesme Ja sam Miroslav Mandić

 

ko je nekoliko fotografija mirisnih štapića koje sam danas napravio

 

ko je Bili Holidej (Billie Holiday) koja sada peva

 

ko su moje nestale misli

 

ova knjiga je uspavanka novog sveta koji je oduvek i zauvek ljubav

napisao sam šarenom olovkom na belim koricama knjige Miroslav Mandić koju sam bacio u Savu 

 

ko je jasno

 

ko je svetlost prvih reči

 

ko je današnji miris proleća

 

ko je hrast 

 

ko je progorela hartija

 

dobra je pesma od koje nastane lepa priča

 

dobra je priča koja nestane u lepoj pesmi

 

tako ide to što ide

 

misterija vazduha

 

u svakoj reči koju napišem je zdravlje za sva bića

 

Petar Miloradović me je nazvao telefonom i rekao da me zove jer mu nedostajem

 

priznajem da sam planirao da uradim mnogo više a da je ovo što sam uradio još više

 

poreklo mnogih reči je seksualno

 

ja sam veliko izvinjenje seksu 

 

ja sam duboko poklonjenje seksu

 

Shake Baby Shake 

 

 

 

 

 

KO ZNA

1495. dan
3. februar 2009.

42103 - 42135

blaženstva

 

 

zna niko

 

zna ovaj hladan vetar

 

zna znamenje

 

zna znak

 

zna ko veruje

 

zna ko se nada

 

zna ljubav

 

zna milina i zna malina

 

zna sosećanje

 

zna žrtva

 

zna nevinost

 

zna davanje i zna primanje

 

zna sveto neznanje

 

zna put bez povratka

 

zna poniženost i blaženstvo zna

 

zna neposedovanje

 

zna sloboda

 

povlačim prst po slovima    p r o b u d i   s e b e    koja su ispisana na zidu 

 

zna plač za uzvišenim

 

zna beba jer ne zna da zna

 

zna stari čovek jer zna da ne zna

 

dok hodam sve vreme uživam u vetru

 

vetar zna šta radi

 

zna poslušanje

 

zna bezazlenost

 

zna put i zna trava pored puta

 

zna svako ko hoće

 

zna Tvoj stomak da ga ljubim

 

hvala za Krivicu koju nosiš

poslao sam joj sms

 

zna čobanin i zna vrtlar

 

zna prosjak i zna luda

 

znaju Tvoje usne na mojim usnama

 

zna pupak 

 

 

 

 

 

KO ZNA ZAŠTO

1496. dan
4. februar 2009.

42136 - 42168

blaženstva

 

 

zašto

 

zašto svetlost tako lepo peva

 

zašto kiša voli sivo

 

zašto je zanimljivo tako dosadno

 

zašto su nasilnici hrabri samo kada su zajedno

 

zašto su banke tako bedne i pokvarene

 

zašto vlast ubija

 

zašto se kapljice rose zadržavaju na lišću i vlatima trave

 

zašto je seks zabranjivan i mnogo eksploatisan

 

zašto su strane lica različite

 

zašto je tako teško oprostiti

 

zašto postoji stid

 

zašto u starosti opadaju dlake oko polnih organa a rastu oko ušiju i iz nosa

 

zašto postoji tako mnogo pitanja a samo jedan odgovor

 

zašto volim da se kupam

 

zašto mi nedostaješ

 

zašto u detinjstvu vreme sporo prolazi a u starosti leti

 

zašto su ribe isplivale a ptice izletele iz mene

 

zašto svi ljudi za sebe kažu da su ja

 

zašto sve zavisi samo od mene

 

zašto je hodački štap tako mudar

 

zašto je put tako lep 

 

zašto je ruža tako dobra

 

zašto je vazduh tako pitak a svetlost tako hranljiva

 

zašto je sebe najteže upoznati

 

zašto sve na svetu neprestano pleše i peva

 

zašto zašto voli zato – da li zato i zato voli zašto

 

zašto su cvetovi tako seksualni

 

zašto su šape tako meke a kandže tako oštre

 

zašto je danas stao vetar i zašto sve miriše na proleće

 

zašto se mnogo stvari zasniva i oslanja na tajne kada tajna ne postoji 

 

zašto je malo neshvatljivo a veliko nedokučivo

 

zašto je stvaranje tako čedno i uzbudljivo

 

 

 

 

 

KO ZNA ZAŠTO JE

1497. dan
5. februar 2009.

42169 - 42201

blaženstva

 

 

 

je – maleno

 

je – ljubljeno

 

je – sveobuhvatno

 

je – odmah i strpljivo

 

je – potvrđuje

 

je – bilo je jeste i biće

 

je – podstiče

 

je – ja je 

 

je – mala reč veliko bivanje

 

je – na čelu

 

je – između nogu

 

je – preduzimanja

 

je – prihvatanja

 

je – duge na nebu

 

je – pete

 

je – pupka na pupku

 

je – kože na tabanima

 

je – čobanina

 

je – na mom stolu

 

je – promene u preobražaj

 

je – kolena

 

je – jezikoljublja

 

je – obnavljanja i kalemljenja

 

je – moj drug je 

 

je – crvendać koga sam sinoć nacrtao

 

je – nekih starih vrata

 

je – uzastopne pesme

 

je – bršljana

 

je – lečenja

 

je – šaka i stopala

 

je – svete slučajnosti

 

je – koje me hrabri da ljubeći budem još hrabriji

 

je – koje me ohrabruje da ne posustanem i ne odustanem

 

 

 

 

 

KO ZNA ZAŠTO JE TO

1498. dan
6. februar 2009.

42202 - 42234

blaženstva

 

 

to što Te dozivam je moje poslušanje

 

to je brate očito

 

to brate da si niko i ništa ako se sagovorniku ne obraćaš

sa brate to je u ovom vremenu brate najobičnija činjenica 

 

to brate neće moći tako

 

to brate uzmeš ili ostaviš

 

to sam ja koji ne znam kako dalje

 

tako je to sestro moja

 

to je to i sad treba videti kako dalje

 

to je stvaranje – nastajanje

 

to je ništa iz koga nastaje sve

 

to je ono – nigde nikog

 

to sam ja – umoran od samog sebe

 

to je ono u šta i kako verujem što me dovodi i do sumnje

 

to vera moja žudi da ljubi i bude ljubljena

 

to sam ja – izgubljeno dete

 

to duša moja kliče Bogu

 

to jedna jedrilica isplovljava na sredinu reke a

jedan avion poleće i postiže potrebnu visinu za let 

 

to što sam Tii malo pomogao mi je puno pomoglo

 

to što sam Tii pomogao malo je da bi Tii pomoglo puno

 

tome pomaže samo to – samo to je dovoljno

 

to i to i eto – sve je dobro

 

to kako su prosjaci najbolji lekari to može svako da iskusi

 

što više pišem o tome sve više osećam da je meni do toga

 

to što sam i danas pisao blaženstva mi je pomoglo i pomaže mi

 

to zašto je to dobro je baš zbog toga

 

to da niko ne zna zašto je to dobro je dobro

 

to toliko jeste da je samim tim već dobro

 

to a ne nešto drugo

 

to i opet samo to i opet samo to i uvek samo to 

 

što više mislim o tome to više osećam i razumem i volim

 

to volim – to voli mene

 

to voli Tebe – to voli sve

 

to je sve to i to jeste ljubav

 

 

 

 

 

Stranice