AUTOBOGOGRAFIJA

2021-2031 ili do moje smrti
24/7/365

autobogografija su oboženja autobiografijom

autobogografija je autobogografija boga i bog autobogografije

autobogografija je oboženje pevanjem stvaranjem hodanjem 

autobogografija je oboženje ljubavlju slobodom istinom

autobogografija je nadahnuće svakom biću da napiše svoju autobiografiju

 

    Ti
    si

    439078

    pupoljak

    sunce sija ja hodam

    17. mart 2026.

    27862. dan mog života

     

     

    3498/155

     

    10768  9. novembra 1991 u londonu sa

    groba vilijem blejka krenuo sam na desetogodišnje

    hodanje. posle 40.000 kilometara sa kojima sam

    22. aprila 1998. obišao obim zemlje zakoračio sam u

    svemir. hodam svemirom i lepo vidim: planeta zemlja

    je mala kao korak. sve velike stvari na njoj kao što

    su kontinenti okeani broj ljudi religije kulture

    države vojske su još manje

     

    2825. godine

    2881. hodanje

    će ptice biti učitelji lepote. ljudima će se

    otvoriti nova čula sa kojima će oni razumeti jezike

    svih živih bića. otvoriće se treće oko čovekovo i ono će

    izgovoriti prvu reč prajezika. poteći će razgovori između

    ljudi i slonova. magaraca i vodopada. virusa i mlečnog puta

    monahinja i letnjih vrtloga. kada budu osetili tu prvu reč ljudi

    će prestati da lažu. a ja sam danas fotografisao draganu

    varadinac obučenu u belu haljinu po kojoj su plavim

    koncima izvezene rečenice iz ruže. na samom

    početku već izgovorim hvala. sve

    što jesam jesam bogu

    novi sad 6.6.2001

     

     

     

    3499/154

     

    10769  čuo sam danas kako neki ljudi omalovažavaju moj rad

    optužuju i šire laži o meni. uvek me to pogodi uznemiri i poništi

    ali posle unutrašnje borbe i preispitivanja osećam se spokojan

    osećam se kao put po kome ljudi hodaju i prenose svoje

    terete pričaju svoje priče i pljuju po zemlji

     

    2858. godine

    2882. hodanje

    će cveće biti vodič svih političkih aktivnosti. sve

    što ne bude mirisalo na svežinu neće biti u političkoj

    igri. crvendaći će voditi svet. biće u zamahu i zamah

    će biti istina. a ja sam danas fotografisao golog suna

    mandića dok je sa zamišljenim lukom i strelom

    gađao odsjaj u travi na drugoj obali kanala

    sve što jesam jesam bogu

    lepo je biti lep

    novi sad 7.6.2001

     

     

     

    3500/153

     

    10770  razigrale se pčele oko rascvetale lipe

     

    10771  kao malopre pčele sada me je razgalio

    blagi osmeh žene u trenerici koja stoji i čeka autobus

     

    10772  stariji gospodin pažljivo čisti suknju svojoj ženi

    šta vi to popisujete pita me. neverovatno je kako se ljudi

    plaše kada ugledaju čoveka sa papirom i olovkom

     

    10773  kaja ćirilović i ja hodamo uskom stazom

    kroz zelenu trsku koja nam zatvara nebeski svod

     

    10774  po golim rukama i ćеlavoj glavi su me

    u petrovaradinskom ritu izujedali komarci

     

    2891. godine

    2883. hodanje

    će ljudi početi da lete sopstvenim krilima

    ličiće na ravnicu i ravnodušnost. bez laži čovek će

    biti mek kao paperje. a ja sam danas hodao iza žene

    jer žena ima dva života. lepo je biti lep. svojstvo

    bića je da ga ne možeš ne voleti

    novi sad 8.6.2001

     

     

     

    3501/152

     

    10775  ispratio sam kaju i suna. oni će umesto mene

    ishodati poslednjih deset kilometara od 144 zlatna za ovu nedelju

    u znanje spada i zaustavljanje tela pred ponorom iscrpljenosti

     

    10776  bezbrižno se ukloni pred brigama kažem. snagom

    mišljenja se odbrani od misli kažem. voljom se prepusti hladu

    pod lipama hodam i delim savete samom sebi

     

    2924. godine

    2884. hodanje

    će sestrinstvom i bratstvom početi

    nematеrijalno putovanje. žena i muškarac će biti

    ljubavnici bogu na radost. videće jedno drugog kao

    voljenu sestru i voljenog brata. a ja sam danas fotografisao

    ženu koja je na ramenima nosila lepog mladića golog do

    pojasa. svojstvo bića je da ga ne možeš ne voleti. i

    onda u jednom trenutku na jednom delu

    puta ljubav je neminovna

    novi sad 9.6.2001

     

     

     

    3503/150

     

    10777  moram početi sa tropikalizmom jer je to spoj nostalgije

    bosa nove sa rokenrolom kod kaetana veloza žilberta žila i žorža bena

    zatim nju vejv. rani toking heds. kasnije piksiz kao početak alternativnog

    roka sve do stereo leba. džez linija bi bila od čika korije preko san raa do

    vintona mersalisa i njegovog brata branforda ili snou boja. pevačice: tanja marija

    ana karam. marija žoao. dona samjoi. sezarija evora. nusret fatah ali kan. rabi

    abu kalil. šoba gurtu. oliver mtkudzi. taraf de hajduk. rejv. tehno. šejmen. ander

    vorld. bejsment džeksprodidži. roni sajz. ipak bih se kladio na sezariju i

    njenu tihu tugu priča mi radosni teodor o muzici koju sluša

     

    2957. godine

    2885. hodanje

    će zdravlje biti stvar slobodnog izbora

    zdravlje u bezazlenosti oživljeno. a ja sam danas

    ugledao golog mladića na zemljanoj stazi koji je raširenih

    ruku kao raspeti hrist stojao na vetru. nisam se začudio. sve

    što vidim je i inače bog. i onda u jednom trenutku na jednom

    delu puta ljubav je neminovna. na kraju vrelog hodanja

    kiša i rashlađeni vetar su nagrada

    novi sad 11.6.2001

     

     

     

    3504/149

     

    10778  svaka strana zemlja je njihova otadžbina. svaka otadžbina

    im je strana zemlja piše justinije u II veku ono što je i meni tako blisko

     

    10779  ili ovo trči u mir. čovek koji je u trku i koji stalno trči ka miru nebeski je

    čovek. on stalno trči i kreće se i traži mir u trčanju majstor ekhart u XIII veku

     

    10780  ja hodam u XXI veku po zemlji pod nebom i

    uživam u onima koje citiram. njihova imena su duhovno sunce

     

    10781  pišem da me piješ kao vino

     

    2990. godine

    2886. hodanje

    će sujeta nestati u dugim hodočašćima a ja sam

    se danas poklonio golubovima i majstor ekhartu a mogao

    sam i vrapćiću koji me je malo kasnije sa uzdignutom glavom

    gledao. ili biciklistu koji je drugog biciklistu pozdravio sa

    podignutom rukom i rečima sve najbolje. na kraju

    vrelog hodanja kiša i rashlađeni vetar su nagrada

    hodati trčati i pomalo poskakivati

    novi sad 12.6.2001

     

     

     

    3505/148

     

    10782  začitao sam se (... kada se bog osmehuje sinu a sin mu

    uzvraća osmeh to smejanje stvara uživanje to uživanje stvara radost

    ta radost stvara ljubav ta ljubav stvara lica od kojih je jedno duh sveti

    majstor ekhart) ali sam se morao sagnuti da zavežem pertlu

     

    10783  pogledao sam dole ka zemlji i ugledao mrava kako žuri ispred mojih nogu

     

    10784  kada pоvijem glavu ka zemlji usredsređujem se i uzimam snagu

     

    10785  umalo nisam udario glavom u isturenu roletnu

     

    3023. godine

    2887. hodanje

    će se ljudi hraniti samo hlebom vinom i dobrotom

    i podvizima lepote u jutarnjem rumenilu. a ja sam danas

    kada je počela da pada kiša pružio šaku ka mladoj trski i

    rekao joj kisnimo zajedno. hodati trčati i pomalo poskakivati

    trešnje su prošle lipa cveta i miriše testeraši motornom

    testerom testere drva a meni se pertla

    po treći put odvezala

    novi sad 13.6.2001

     

     

     

    3506/147

     

    10786  posle samo četiri kilometra bio sam dovoljno mokar i raznežen

    u sivilu da sam požеleo ono što sada činim. zaštićen u suvom i toplom sa toplim

    napitkom i mekom zemičkom sedim za stolom jer volim da sedim za stolom. žurim

    švrljam crtam pišem. negujem se sabiram. još sto četrdeset i sedam dana a sto

    četrdeset i sedmog dana u atini sam zapisao za neki broj godina sva živa bića na

    zemlji nestanu. zamene ih druga. stalno je neko tu. bilo je tada još tri hiljade

    petsto šest dana preda mnom. sada ih je isto toliko iza mene. u njihovu

    čast neću više danas hodati biću samom sebi dobar saputnik u

     

    3056. godini

    2888. hodanje

    u kojoj će na skupštini ujedinjenih bića

    sva prava dobiti minerali biljke životinje i zemlja

    konačno. a ja sam danas dok su kapljice vlage letele

    podigao glavu ka nebu i blago se smešio. trešnje su

    prošle lipa cveta i miriše testeraši motornom testerom

    testere drva a meni se pertla po treći put odvezala

    samo se stresem od lepote življenja

    novi sad 14.6.2001

     

     

     

    3507/146

     

    10787  prenuo me je miris bibera koji se širio iz otvorenih

    vrata sirotinjskog restorana pored koga sam prolazio. posle

    hodanja kupiću biber i posuti ga na hleb za ručak

     

    10788  sunce sija ja hodam

     

    10789  jednostavnost 78.211.362 koraka i istina u 14:52 sa kojima

    pišem su uslovi za dobrotu. dobrota sa kojom bih želeo da ljudima i

    svim drugima bićima prenesem lepotu i za sledećih pet hiljada godina

     

    10790  kupio dvadeset druge patike. platio ih osamdeset

    maraka za broj su mi manje nadam se da će se razgaziti

     

    3089. godine

    2889. hodanje

    će mozak procvetati u ljubavi

    a ja sam danas posle trideset tri dana

    stigao u tri hiljade osamdeset i devetu godinu

    samo se stresem od lepote življenja. sve je

    čudesnije to najjednostavnije hodanje

    novi sad 15.6.2001

     

     

     

    3508/145

     

    10791  i suviše je bolno hodati u manjim patikama. a još gore od

    jadnih prstiju je duša zatvorena u filozofiju bede koja glasi: neudobno

    je ali je jeftinije. tek hodam u dvadeset i trećim najnovijim patikama koje

    sam kupio malopre. iste su kao i jučerašnje ali broj 43 i za 30 dm skuplje

     

    10792  opet nisam znao gde mi je olovčica stegnuta držaljem koje

    mi je 1995 napravio isak aslani. našao sam je u pogrešnom džepu. to

    je loš znak. pre jednog sata sam je i izgubio u parku na mestu gde sam

    fotografisao patike ali sam se vratio i našao je. jasno je da sam

    se pogubio. smiri se i saberi miroslavе kažem sam sebi

     

    10793  samo mirno nastavi mili moj miroslavе

    zamišljam da mi govoriš ove lekovite reči

     

    3122. godine

    2890. hodanje

    će biti оčišćeni i preporođeni zemlja

    voda i vazduh. svi radovi će se obavljati iz

    svemira a ja sam danas napravio fotografiju u

    novim patikama iza kojih su bile dvadeset druge

    patike samo jedan dan nošene. sve je čudesnije

    to najjednostavnije hodanje. dvadeset druge

    patike neću nositi čuvaću ih kao

    svedočanstvo o filozofiji bede

    novi sad 16.6.2001

     

     

    i

     

     

    hodam svemirom i lepo vidim

    planeta zemlja je mala kao korak

     

     

    svojstvo bića je da ga ne možeš ne voleti

     

     

    pišem da me piješ kao vino

     

     

    sve je čudesnije to najjednostavnije hodanje

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja ja

    sam bio lud

    od

    ljubavi

    slobode

    istine

    za

    pesmu

    umetnost

    muziku

    hodanja

    a

    ti

    si

    bila

    luđakinja

    moja

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    ko god bude zapevao živeće

    16. mart 2026.

    27861. dan mog života

     

     

    3486/167

     

    10737  tri devojčice pišu kredama po asfaltu

     

    10738  zastao sam i gledam fudbalsku utakmicu između

    dvanaestogodišnjaka u žutim i plavim majicama na betonskom

    dvorištu osnovne škole đura daničić. sve pršti od važnosti i uzbuđenja

     

    10739  preosetljivi me stalno zasipaju prekomernim

    osećanjima sa kojima ubijaju sve oko sebe

     

    10740  veliko delo - veliki put - traži samo korak po korak

     

    10741  korak umetnikove lepote

     

    10742  korak monahove radosti

     

    10743  korak prosjakove pažljivosti

     

    10744  korak filozofove dobrote

     

    10745  korak lutaličinog plesanja

     

    10746  korak ludine bezbrižnosti

     

    10747  korak pesnikovog pevanja

     

    2495. godine

    2871. hodanje

    će bogati biti samo oni koji daju

    ko bude davao najviše kao talasi i

    ritmovi biće najbogatiji. a ja sam danas

    sa mosta pišao u dunav za božansku umetnost

    gledao sam kako me vetar leluja dok sam bio

    spojen sa talasima velike reke. laste obleću

    mostove i čuvaju im dušu. male

    ludosti velike radosti

    novi sad 25.5.2001

     

     

     

    3487/166

     

    10748  kao velika reka natapam i hranim život. od izvora

    celom dužinom sve do ušća koje zovem obnavljanje ponavljanja

     

    2528. godine

    2872. hodanje

    će u slobodi i odsustvu straha otpasti

    stari bolovi kao kraste. a ja sam danas na

    pruzi prošao pored devojke golih grudi i video plave

    vene koje su tekle ka bradavicama kao i trinaestogodišnjoj

    kosovac ljubici dok smo se na kiši kupali u vodi kanala u

    letu 1963. uveče posle hodanja mi se javio branko ilić

    dvadesetjednogodišnji mladić koga ne poznajem a za

    koga sam hodao u 2562 hodanju. bog je živ. male

    ludosti velike radosti. u parku me je raznežilo lice

    jednog zamišljenog četrdesetogodišnjaka

    novi sad 26.5.2001

     

     

     

    3489/164

     

    10749  radnici gradskog zelenila sa vilama

    ubacuju gomile otpalih crvenih ruža u kamion

     

    10750  sve više osećam kako je planeta mala. maleni slatki stvor

     

    10751  svuda gde se pojave ljudi naprave selendru

     

    2561. godine

    2873. hodanje

    će uvenuti svi običaji i nestaće banalna

    zloupotreba večnih istina. jedina nostalgija

    će biti za trenutkom koji se živi. a ja sam danas

    udelio novac mladoj prosjakinji sa plavim kikama

    u parku me je raznežilo lice jednog zamišljenog

    četrdesetogodišnjaka. topli vetar ožedneo

    sam napiću se vode u parku

    novi sad 28.5.2001

     

     

     

    3490/163

     

    10752  malopre crvene višnje u ustima sada crvena ruža pred nozdrvama

     

    10753  sa voćem koje dozreva dolaze i sokovi hiljadugodišnjih mudrosti

     

    10754  dva siromašna dečaka jedu otpatke hrane

    ispred mek donaldsa koje bacaju ona druga deca

     

    2594. godine

    2874. hodanje

    će se žena i muškarac voleti

    biće više od jedne ljubavi u veku

    slaganje i savezništvo će biti najvažnije

    tako će početi razoružanje iznutra. a ja sam

    danas  hodao 99 koraka na golim kolenima

    raskrvario sam ih. nisam znao da je to tako

    bolno. topli vetar ožedneo sam napiću se

    vode u parku. krv za horizontalu (laičko)

    i kolena za vertikalu (sakralno)

    novi sad 29.5.2001

     

     

     

    3491/162

     

    10755 popeh se na vrh planine i mahnuh

    kapom neznano kome pa siđoh pesma sa istoka

     

    2627. godine

    2875. hodanje

    će lubenice biti još slađe i vodenije

    hoće se reći - u voću je vedrina i spas. i zato

    je dobro za večnost ostati odan grožđu. veselo

    zaljubljen u sve vrste jabuka. željan najmekših kajsija

    ne zaboraviti kruške. krupne trešnje. pa dinje. breskve

    i smokve. a ja sam danas mahao kačketom neznancu

    koji je nekad mahao meni. kada sam počeo da mašem

    osetio sam tvoje prisustvo i zaplakao sam. još jednom

    sam skinuo kapu okretao se oko sebe i mahao svemu

    što me okružuje. krv za horizontalu (laičko) i kolena

    za vertikalu (sakralno). ja sam identitet ko ima

    identitet ima suverenitet a nad

    suverenitetom nema

    suvereniteta

    novi sad 30.5.2001

     

     

     

    3492/161

     

    10756  lutanjem obnavlјam lutanje. đak božiji

     

    10757  veran svojoj strasti za pešačenjem

    barbarogenije nastavi da hoda... ljubomir mićić

     

    10758  gledam veliko drvo (sophora japonica) u zemunskom

    parku koje je pod zaštitom države. bravo državna zaštito

     

    10759  prva ruža u svemiru hoda sa kapima

    kiše na novobeogradskom toplom asfaltu

     

    2660. godine

    2876. hodanje

    će indijanci obnoviti zemlju a ljudi

    sa okeana voditi planetu. u napuštenim rudnicima

    će se sejati novi život. a ja sam danas za tri stotine

    maraka prodao fotografiju i negativ 77.795.084 koraka

    ruže lutanja vesni milović. ja sam identitet ko ima identitet

    ima suverenitet a nad suverenitetom nema suvereniteta

    posle osam godina sreo sam jelenu bošković

    na ulici u zemunu

    novi sad 31.5.2001

     

     

     

    3493/160

     

    10760  opet prvi jun

     

    2693. godine

    2877. hodanje

    će se nasilje pretvoriti u kreativnost jer će

    se svi umoriti od njegove banalnosti razorne

    snage koja je nastajala iz nadobudnog konformizma

    nasilje je bilo najbednija vrsta podaništva. a ja sam se

    danas poklonio nad baricom poklanjajući se odsjaju

    sunca u njoj i ljudskom mozgu toj predivnoj božijoj

    tvorevini. posle osam godina sreo sam jelenu

    bošković na ulici u zemunu. pomalo sam

    hodao kao i juni

    novi sad 1.6.2001

     

     

     

    3494/159

     

    10761  zelena trava na kosini pred mostom. iza nje toranj crkve i

    jablan i plavo nebo sa belim oblacima. nedohvatljivo i neopipljivo

     

    10762  gledam u vodu vetar me odmara a ja zamišljam

    kako se kupam u tvom raskošnom telu i mekom zagrljaju

     

    2726. godine

    2878. hodanje

    će strpljenje biti osnov svih velikih priča

    čovek će prepoznavati svoje poreklo nastalo u beskraju

    i bezvremenosti iz kojih je potekao strpljenjem koje ga je

    čuvalo od razornih energija. a ja sam danas kroz raskorak

    aleksandra tišme na 77.852.871 koraku ruže fotografisao

    nebo i oblake baš kako je aleksandar jednom rekao da sam

    slikar slikao bih samo oblake. pomalo sam hodao kao i juni

    zastao sam pred mostom i gledam kako zolje i pčele

    sišu sok sa ljubičastih cvetova čička

    novi sad 2.6.2001

     

     

     

    3496/157

     

    10763  kišurina. živeli hladnoća i vetar

     

    10764  lepota je praživot

     

    10765  ja sam dojilja iz dojki mi teče mleko tvoje radosti odojče moje

     

    10766  kisnem kao što kisnu klupe

     

    2759. godine

    2879. hodanje

    će svi ljudi postati dezerteri. dovršiće

    se to sazrevanje koje je počelo u dvadesetom

    veku. srušiće se važnost te milenijumske gluposti

    zvane vojska. na trgovima će se javno uništavati sve

    oružje. borba za život nije borba za tuđu smrt. a ja sam

    danas fotografisao svoje lice iza rešetaka jedne ograde

    kao sliku čoveka zarobljenog u civilizaciji koja ubija. zastao

    sam pred mostom i gledam kako zolje i pčele sišu sok sa

    ljubičastih cvetova čička. dođi ubrao sam puno svеže

    ljubavi prelićemo je sjajem naših očiju i poješćemo

    je kao jagode sa šlagom

    novi sad 4.6.2001

     

     

     

    3497/156

     

    10767  uberem tek po koju višnju u temerinskoj

    ulici jer su sa donjih grana već sve ubrane

     

    2792. godine

    2880. hodanje

    će iz okeanskih dubina izvirati vatra

    stvarajući novu hranu. biće to zalogaj koji će

    čovek prvo stavljati u usta drugom čoveku. ko god

    bude zapevao živeće. broj ljudi na zemlji će se smanjivati

    a ja sam se danas fotografisao iza zelenih vlati visoke trave

    koju je nosio vetar. bio je to trenutak da napišem da su me

    trave koje sam svakog dana crtao čuvale svojom odanošću

    svih ovih godina. dođi ubrao sam puno svеže ljubavi

    prelićemo je sjajem naših očiju i poješćemo je

    kao jagode sa šlagom. na samom

    početku već izgovorim hvala

    novi sad 5.6.2001

     

     

    i

     

     

    veliko delo - veliki put

    traži samo korak po korak

     

     

    sve više osećam kako je planeta mala. maleni slatki stvor

     

     

    opet prvi jun

     

     

    lepota je praživot

     

     

    na samom početku već izgovorim hvala

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    cvetala

    si

    uprkos

     

    ljubila

    si

    podavajući

    se

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    moja će te ljubav stvoriti

    14. mart 2026.

    27859. dan mog života

     

     

    3478/175

     

    10716  ljubav mi daje snagu da bez ičijeg razumevanja

    otkrijem novo samopouzdanje i nastavim iako šanse nemam

     

    10717  ljubav mi daje i još veću snagu da

    očekujem od tebe. da slobodu osetim u tebi

     

    10718  moja će te ljubav stvoriti

     

    2264. godine

    2864. hodanje

    će u krpežu biti i snaga i čast. planeta će uživati

    i očaj će se zasmejati. a ja sam danas poljubio hleb

    dvokilaš koji je za mene umesio ivan venčanski od ručno

    samlevene pšenice koju su posejali i požnjeli deda mita

    urošev-pozderov i njegovi sinovi mića i dragan u banatu

    u selu boki. dani su prepuni ljudskog prisustva ali

    pastoralno je neuništivo i iza svega se krije

    nasmešeni bog. ruža je hodanje po stazi

    zahvalnosti za hleb nasušni

    novi sad 17.5.2001

     

     

     

    3479/174

     

    10719  jedanaest uveče. izlazim iz begeča. na putu je potpuni mrak

    hodam ka svitanju. ja sam satijeva kompozicija uznemiravanje koju u ovim

    trenucima u beogradu počinju da izvode muzičari: branka parlić. nada kolundžija

    miša savić. vlada tošić. ana đorđević. miloš petrović. papa nik. igor malešević

    nebojša ignjatović. dušan šević. predrag milojković. božidar obradović. dragan

    ilić ilke. dragan jovanović krle. tanja milošević. marko nikodijević. rastko

    ćirić. lana jelenković. maja rajković. margita stefanović magi

     

    10720  noć bez zvezda. mrak. put polja i ja

     

    10721  raširenih ruku ka nebu viknem univerzume domovino moja

     

    2297. godine

    2865. hodanje

    će se sprega nauke vojske i banaka pokidati

    i postaće paprika stari luk i štrikanje. siromašni ljudi će

    se naseliti u ispražnjenim bankama. a ja sam noćas hodao

    od begeča do svitanja za erik satija. kada sam ušao u novi

    sad sačekala me je mlada žena. ujutro sam ušao u nju. ovo

    je svitanje pre svitanja rekla je ljubeći me. ruža je hodanje

    po stazi zahvalnosti za hleb nasušni. noćno hodanje

    je bilo ponavljanje satijevih noćnih vraćanja kući

    novi sad 18.5.2001

     

     

     

    3480/173

     

    10722  pljuskovi su oprali i vazduh i grad

     

    10723  futoški park a evo i dunavski je čist kao suza

     

    10724  trava se zeleni kao mladost

     

    10725  putevi su pesma nedopevana. ptice su putevi neishodani

     

    2330. godine

    2866. hodanje

    će svako razumeti i prepoznati svoju ulogu

    i obaviće je. iz stopala izgladnelih i najsiromašnijih

    će se rađati novi rim u africi. a ja sam danas skrenuo

    pogled sa dva goluba koja su stajala na vrhu spomenika

    familije opolcer i familije rarcsetich na katoličkom groblju da

    bih se okrenuo za devojkom koja je trčala glavnom stazom

    od starih cigala. noćno hodanje je bilo ponavljanje satijevih

    noćnih vraćanja kući. dugo nisam video crvendaća ali

    sam video crvenokosu devojku koju ne poznajem

    novi sad 19.5.2001

     

     

     

    3482/171

     

    10726  bulke. kada ih ugledam sve se u meni uzbudi

     

    10727  hodam ne trošim svet sa rečima

     

    10728  hodanjem prodišem. prokriknem. prosisam. progovorim i prohodam

     

    10729  hodam nosim sve odnose

     

    2363. godine

    2867. hodanje

    će zaživeti novalisovo proroštvo: kada se uvidi

    da večna zbivanja svetska neizrečena u bajci i u pesmi

    leže. kao i uvek spas je u krhkosti toj jedinoj snazi. divlja

    zver pokušava da ukrade biser sazrevanja duše. duhovna

    bića će tražiti srca izabranih ljudi da ih obdare većom ljubavi

    a ja sam danas napravio fotografiju sa slobodanom tišmom

    koji je držeći se obema šakama za staru topolu pevao drvetu

    jednu ariju. dugo nisam video crvendaća ali sam video

    crvenokosu devojku koju ne poznajem. kada jedni

    druge budemo nosili bogu

    novi sad 21.5.2001

     

     

     

    3483/170

     

    10730  jedino što imamo je sloboda da ljubimo druge

    kažem miri poptešin dok prolazimo pored dudova na klisi

     

    2396. godine

    2868. hodanje

    će svaka misao počinjati sa plesanjem

    misao će biti ispravna jedino ako bude i malko smešna

    samo oni koji se budu jebali sa ljubavlju i dobrotom rađaće

    decu ostalima će polni organi izumirati. a ja sam danas sa

    levom šakom uhvatio bodlje ružinih pupoljaka i gledao za

    njima kako se iz velikog grma penju oko električnog stuba

    kada jedni druge budemo nosili bogu. roza ruže su bujale

    kao vodopad i prskale po šaci koja ih dodiruje

    novi sad 22.5.2001

     

     

     

    3484/169

     

    10731  savršenstvo nema kraja kažem kaji ćirilović dok hodamo među voćnjacima

     

    10732  iz daljine nam dolazi stariji čovek. kaldrma je prašnjava

    vinograd se zeleni. dobar dan lao ce javio sam se starijem

    gospodinu kada nam se približio. dobar dan odgovorio je

     

    2429. godine

    2869. hodanje

    će ljudi misliti i voleti saobraženi sa travama

    hej pa naši hlebovi su trave nasušne. skromnost će

    postati vrlina. dvadeset peti vek. a ja sam danas kaji ćirilović

    poljubio sisu bezrazložnosti i sisu bezbrižnosti. roza ruže

    su bujale kao vodopad i prskale po šaci koja ih dodiruje

    kaja je bila i nebo i zemlja mleko života koji

    nas je okružívao na proplanku

    novi sad 23.5.2001

     

     

     

    3485/168

     

    10733 muškosti moja budi još izdašnija u sejanju

     

    10734  vrućina je. danas ću malo odmarati konje u sebi

     

    10735  jesam i zato ne obraćam pažnju na sebe

     

    10736  suše se bulke otpadaju potamneli cvetovi

    ali herojstvo njihove lepote je zaživelo u meni

     

    2462. godine

    2870. hodanje

    će vaskrsnuti prvi ljudi. nemoguće će postati život

    svi će za tren osetiti sebe i otvoriti vrata. a ja sam se

    danas skinuo go kao od majke rođen i hodao pored

    kanala. u daljini sam video dunav. bio sam u cveću i

    travama i po koži mi je putovao vetar. kaja je bila i

    nebo i zemlja mleko života koji nas je okružívao

    na proplanku. laste obleću mostove

    i čuvaju im dušu

    novi sad 24.5.2001

     

     

    i

     

     

    raširenih ruku ka nebu viknem

    univerzume domovino moja

     

     

    ovo je svitanje pre svitanja rekla je ljubeći me

     

     

    putevi su pesma nedopevana. ptice su putevi neishodani

     

     

    danas ću malo odmarati konje u sebi

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    neka si

    neka si

    neka

    si

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja i kad

    sam potrošen miris

    tvog samopregora

    me vaskrsne u

    trenu ružo

    moja

    jedina

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    bio sam

    lud a ti još

    luđa jer si 

    bila sa

    mnom

    a

    tek

    sad

    a

    tek

    sad

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja ti

    si da i hoću 

    svakom

    i

    svima

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    kad je neko

    ko ja ja onda je

    svako ko je ja

    bog

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    ti si ruža

    svemira

    jedinog

    i

    to

    u

    tvom

    pupoljku

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja ti

    me čuvaš od

    mene samog

    i to u srcu

    kurve

    ruže

    božije

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    ja sam umetnost nedokučivog

    13. mart 2026.

    27858. dan mog života

     

     

    3465/188

     

    10675  hodam sa sunom mandićem. skinuli smo se goli

    do pojasa priča mi o artiju. arionu. kaji ćirilović. ljubomiru mićiću

    dragani varadinac. bogdanki poznanović. ivani jovanović. dušanu pajinu

    nteresuje ga luk i strela. uzbuđuje ga odapinjanje. poslanje strele. voleo

    bi da pravi svoje lukove od jasena a strele od lipe. veruje da bi to

    bavljenje lukom i strelom odapelo i njega samog

     

    10676  počela su izmaranja vrućinom i žeđi

     

    10677  u dubokom hladu dvorišta još i bordo ruže

     

    strela i sladoled

    2853. hodanje

    osamnaesti kilometar seli smo. ješćemo sladoled

    joj kako prija slatko i hladno. snaga se pomalo vraća

    tek posle umora prija ono što unosim u sebe. bogom

    je čovek stvorio za boga još božanskiji svet

    (posvećeno f. ničeu i ž. ženeu). hranu

    piće odmor drugog umetnost

    boga

    novi sad 4.5.2001

     

     

     

    3466/187

     

    uz vino

    2854. hodanje

    ostalo mi je još tri kilometra do 144 zlatna nedeljna

    ishodaću ih večeras. sada već pijem vino. slušam majls

    dejvisa. spava mi se da li od tuge ili što nisam napisao tekst

    u hodanju pa ga sada pišem. sreo sam aleksandra a da budem

    sa njim mi je važnije od svega i zato nisam napisao tekst. nervozan

    sam. čeka me sreda deveti maj. tada ću početi da hodam osamdeset

    i jedno hodanje u spomen na osamdeset i jednu pesmu lao cea

    svakom hodanju ću dodavati trideset tri godine u spomen na hristovo

    vaskrsenje i tako ću sa istokom i zapadom putovati u budućnost do

    četiri hiljade šesto sedamdeset treće godine. da bi budućnosti

    bilo živeću je već sada. sve dalje od ljudskog društva i sve

    bliži čoveku i svim bićima. hranu piće odmor drugog

    umetnost boga. dug nas put čeka

    novi sad 5.5.2001

     

     

     

    3468/185

     

    10678  nebo na severu je ljubičasto kao jorgovan

     

    10679  ala će da legne led čujem u prolazu

    jednog radnika koji izlazi iz brodogradilišta

     

    10680  zagrmelo je

     

    10681  počinje i vetar. priroda se komeša. na modrom

    delu neba nekoliko belih golubova liče na leptire

     

    10682  zastao sam pod strehom da napišem ovu rečenicu

     

    toliko sam pokisao da sam ogladneo

    2855. hodanje

    pokisao sam kao ovce na otvorenom polju. odeća mi se zalepila

    za kožu i bilo mi je hladno. sve sam stvari na vreme sklonio u

    najlon kese pa sam kisnuo bez brige. kisnuo sam zajedno

    sa svim zelenilom. dug nas put čeka. iskisnuti

    to je bio moj današnji posao

    novi sad 7.5.2001

     

     

     

    3469/184

     

    10683  kad god ugledam bulku osetim uvek isto: odlazim

    u zelenilo bilja i vetar začuđenosti jer to je moj posao

     

    10684  sinulo sunce počinje zapara jučerašnja kiša se

    isparava. brda i šume su se zabelile od osunčane vlage

     

    10685  pričam ivanu venčanskom kako su mi u životu najvažniji bili

    sjajni ljudi. plotin. helderlin. emerson. van gog. pesoa. džon kasavetis

    ... oni su mi bili važniji od prirode roditelja familije naroda ljudi

     

    10686  kada sam malopre pisao imena plotina helderlina emersona van goga

    pesoe džon kasavetisa... osećao sam njihovo prisustvo i živu ljubav za sve njih

     

    10687  evo je opet pada

     

    dišem kao što kisnem

    2856. hodanje

    praskaju gromovi. kružići na vodi od kišnih kapi

    me uspavljuju. iskisnuti to je bio moj današnji posao

    kiša pada kao moje sestrinstvo i bratstvo

    novi sad 8.5.2001

     

     

     

    3470/183

     

    10688  na 58.654 km polazim na putovanje od 2673 godine

     

    10689  na đačkom igralištu grupa mladića i devojaka

    raširenih nogu i savijajući se unapred tegli svoje tetive i leđne mišiće

     

    10690  dve devojke sede na klupi i pričaju iz sve snage

     

    10691  mlada majka gura kolica puši i nežno priča svojoj devojčici

     

    10692  saginjem se osvežavam se mirisom divlje ruže

     

    10693  ljubavni par hoda ispred mene. on je prebacio

    ruku preko njenog ramena. ona njega drži za butinu

     

    10694  cveće uvek miriše na noć

     

    10695  beli konj njišti pred tek zasađenom belom brezom

     

    2033. godine

    2857. hodanje

    će ljudi otkriti svoje korake. duša će početi da

    se osamljuje a surovi materijalizam da sagoreva u

    sopstvenoj nemoći. a ja sam danas pri kraju hodanja

    sreo aleksandra tišmu povukao se za uvo i nastavio sa

    njim. kiša pada kao moje sestrinstvo i bratstvo. početak

    je drevan tajnu drevnosti čuva prvi korak

    novi sad 9.5.2001

     

     

     

    3471/182

     

    10696  after all the nautral way to count is not that one and one

    make two but to go on counting by one and one... one and one and

    one and one. that is the natural way to go on on counting gertruda stejn

     

    10697  kad osetim vrapce odmah se utešim

     

    10698  posle trećeg kratkog pljuska ptice su se

    raspevale barice sa vodom su se zaplavile

     

    2066. godine

    2858. hodanje

    će osmeh biti najskuplја reč. biće tuge i nemoći

    ljudi će se manje iznenađivati naukom rata će još biti

    miroslav mandić više neće biti živ. a ja sam danas tri

    puta poskočio uvis za dobru priču. početak je drevan

    tajnu drevnosti čuva prvi korak. kada kiša počinje

    ponovo da pada ja sam opet srećan

    novi sad 10.5.2001

     

     

     

    3472/181

     

    10699  neprestano padaju i lete mace. uz njihovu pomoć lepo se vidi i vazduh

     

    10700  pljusak je oterao dvojicu šahista sa klupe

     

    10701  skrivam se od kiše zastajem po ulazima

     

    10702  izuo sam se hodam bosonog za dvadeset prvi vek

     

    2099. godine

    2859. hodanje

    će dodir zameniti osmeh i biće najbolji lek

    kultura će se oblikovati dodirima. velike migracije

    narodi će se mešati. siromašni varvari će kupovati

    crkve bogatih starosedelaca i stvarati svoje hramove

    i novi svet. ljudi će živeti sto dvadeset godina. svi koji

    budu milovali drveće i bosonogi hodali spasavaće i

    sebe i druge. a ja sam danas hodao bos. kada

    kiša počinje ponovo da pada ja sam opet

    srećan. i danas samo svedočim o

    brzom smenjivanju kiše i sunca

    novi sad 11.5.2001

     

     

     

    3473/180

     

    10703  radnici gradskog zelenila su od jutros pokosili

    mokru travu. meni preostaje da budem dostojan njihovog rada

     

    10704  bulke u zelenilu pored ograde su me prenule svojom crvenom snagom

     

    10705  hodam za izlizani đon moje desne patike. đonovi su radnici u hodanju

     

    2132. godine

    2860. hodanje

    će disanje uzeti stvari u svoje ruke. okeani

    će progovoriti bolom iz svojih dubina i počeće da

    dišu sa nebom koje će sa gromovima stvarati novi

    vazduh. a ja sam danas disao da sin božiji ostanem

    da budem ženi muž i otac velikoj umetnosti. i danas

    samo svedočim o brzom smenjivanju kiše i

    sunca. dišem da jeste sve što jeste

    novi sad 12.5.2001

     

     

     

    3475/178

     

    10706  dan počinje sa svežinom. plavo visoko nebo bljeskanje lišća

    ustitralost svetlosti i rastinja. ovo je dan koji treba da prebrodim sutra će

    operisati mog muža i ja ću pomoću ovog hodanja proći kroz svoju strepnju

    kretanje me sokoli. gledam kuće od crvenkaste cigle. ogromno drveće magnolije

    sa cvetom velikim kao moje lice. veverice skakuću po travnjacima. ptice se dozivaju

    usred saobraćajne gungule. kamionet koji vozi muškarac u tamnom odelu. žene se

    sve na semaforima šminkaju. ljudi stanuju u automobilima. telefoniraju piju kafu iz

    velike šolje. doručkuju. poneko se čak brije ili drži novine na volanu. ja hodam

    za ružu lutanja za miroslava za srećnu sutrašnju operaciju. miroslav mi je

    rekao: životu dok ga ima niko ne može ništa - prolećno hodanje

    vere varadi u okolini atlante

     

    2165. godine

    2861. hodanje

    će se čoveku ostvariti sve što poželi

    zato će svi biti pažljivi sa svojim željama. a

    ja sam danas poljubio crvenu ružu izraslu preko

    ograde kuće broj 18 u ulici maksima gorkog

    dišem da jeste sve što jeste. kada poljubim

    ružu uvek utonem u njen miris

    novi sad 14.5.2001

     

     

     

    3476/177

     

    10707  zamirisala je dafina na ulazu štranda

    i ja zapisah: radosti hrani me zdravljem

     

    10708  svaki dan na putu u budućnost čitam pet

    tekstova: tao lao cea. davidove psalme. jovanovo jevađelje

    kuran i istoriju estetike. pet tradicija spojenih u jednom putu

     

    10709  rasplakao sam se od mirisa kamilice

     

    10710  ja sam umetnost nedokučivog

     

    10711  zastajem naginjem se udišem miris jasmina

     

    10712  devojka oblizuje svoje usne posle poljupca sa mladićem

     

    2198. godine

    2862. hodanje

    će se sa ukusima prepoznavati odanost

    ko god bude ljubio pičku lizaće sok večnosti. a

    ja sam danas hodao po liniji od 2600 godina istorije

    estetike koju sam ispisao na belim papirima. kada

    poljubim ružu uvek utonem u njen miris. volim ove

    male ludosti majušne performanse koje radim

    za godinu o kojoj veselo prorokujem

    novi sad 15.5.2001

     

     

     

    3477/176

     

    10713  uživam u gnezdima koja su laste napravile

    na betonskim površinama sa donje strane mosta

     

    10714  bulke u žutobeloj kamilici zelenilu i ljubičastom cveću

     

    10715  neka život živi u zdravlju prvih trešanja koje sam uzbrao

     

    2231. godine

    2863. hodanje

    će biti stida među nogama a u telima ljudi

    će se zavrtložiti sjaj solidarnosti. a ja sam danas za

    prirodu i dvadeset treći vek raširio obe ruke i duboko

    se poklonio bulkama na zatravljenoj kosini kisačkog

    mosta. volim ove male ludosti majušne performanse

    koje radim za godinu o kojoj veselo prorokujem

    dani su prepuni ljudskog prisustva ali

    pastoralno je neuništivo i iza svega

    se krije nasmešeni bog

    novi sad 16.5.2001

     

     

    i

     

     

    na 58.654 km polazim na

    putovanje od 2673 godine

     

     

    početak je drevan. tajnu drevnosti čuva prvi korak

     

     

    miroslav mandić više neće biti živ. a ja sam

    danas tri puta poskočio uvis za dobru priču

     

     

    a ja sam danas disao da sin božiji ostanem

    da budem ženi muž i otac velikoj umetnosti

     

     

    dišem da jeste sve što jeste

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    ti si nebo

    na zemlji

    i zemlja

    u

    bogu

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    latice ruže su rubovi velikih učenja po kojima lutam

    12. mart 2026.

    27857. dan mog života

     

     

    3454/199

     

    10628  šesnaesti kilometar. kaja je sela na autobus. kiša je stala i

    sinulo sunce. kisnuli smo skoro pet sati. sada mi je lepo bez kiše. raskopčao

    sam se i skinuo kapu. neću moći više da pišem jer je hartija mokra i već se

    iscepala. (stvarno je iscepana ovo je baš dobro violeta jovanović)

     

    šesnaest kilometara sam kisnuo a posle se deset sušio

    2843. hodanje

    taj čovek koji hoda - hej to sam ja. posle deset minuta (zviždukao sam)

    primetim: hej pa taj čovek koji hoda sam ja. i opet posle deset minuta

    primetim da zviždućem i hodam. trave su odjednom sve bujnije

    hodanjem sam u okeanskim osećanjima

    novi sad 23.4.2001

     

     

     

    3455/198

     

    10629  nisam mokar sunce je ali vetar je isuviše jak za moju jučerašnju

    nahladu. osam kilometara vetra će mi biti dovoljno barem za sada

     

    10630  vetar je stao. ponovo sam na nogama. u međuvremenu sam

    pio topli kakao da se ugrejem i spavao sam da se sakupim

    vezao sam maramu oko vrata i nastavljam

     

    10631  19:55 tek sam u ovom trenutku osetio da mi se energija povratila

     

    10632  nisam zadovoljan time kako me drugi vide. čini mi se da

    sam nepremostivo izgubljen. imam samo još dvesta maraka

    ali zar nije sve to hram svemirskog vrta

     

    to je

    2844. hodanje

    oluja smisla u meni. kiša kometa. vetrovi užarenih magmi

    eksplozije neurona u mom mozgu. uranijumska ohlađenost

    neptunski prstenovi. privlačnost eto materije. ja sam lutalica

    najstarija da bih ljubav i lepotu proslavio. hodanjem

    sam u okeanskim osećanjima. nastaviću

    novi sad 24.4.2001

     

     

     

    3456/197

     

    10633  polazim cvrkuću laste u gnezdima. pomislih: pa

    ja i lutam da bi gnezda bila sačuvana i čekala laste

     

    10634  podigao sam glavu udišem lepotu vazduha

    gledam oblake. sa ljubavlju i najveće daljine postaju bliske

     

    neisplativ i nenaplativ

    2845. hodanje

    neka ovi tragovi pisani u mraku

    samo svedoče da mi je lepo. mirno

    čelo uspravna leđa laki hod. nastaviću

    i još reči koje ističu iz mene

    novi sad 25.4.2001

     

     

     

    3457/196

     

    10635  vrani je ispala grana iz kljuna

     

    10636  ulice na periferiji su oblivene krošnjama koje prelaze preko

    dvorišnih ograda. mirisi cveća povrća i voćaka se slivaju sa mirisima

    sveže ofarbanih kapija. čuju se gugutke i hlad sve više prija

     

    10637  čitam tekstove o postanju. zanesen sam. ostavim knjigu

    u džep i podignem glavu. ispred mene zemljana stazica se penje ka

    zatravljenoj dolmi. bila je to slika postanja. ta stazica niz koju se polako

    spušta žena noseći veliku kofu punu vode. sve što jeste svedoči o svemu

     

    10638  vraćajući se u duboku prošlost sve sam dublje u sadašnjosti

     

    ishod

    2846. hodanje

    uvek je isto. nepojmljivo ali jeste

    tom jeste sam se i danas pridružio i

    još reči koje ističu iz mene. bio sam mu

    brat bila mi je sestra ta božja prašina

    novi sad 26.4.2001

     

     

     

    3458/195

     

    10639  obavij slobodu

     

    10640  obujmi opojno

     

    10641  pojedi palačinke

     

    10642  palačinke sa pekmezom na sredini mosta sa

    milicom bracić koja ih je napravila da u njima uživamo nad

    namreškanom rekom koja nam je zastrveni sto. nad tim

    stolom nas dvoje smo samo svečanost besprizornih

     

    10643  kad skrenem pogled sa osobe na kojoj bi se nekada

    zadržala moja nesvesna znatiželja osetim se slobodniji

    i prisutniji u sedefastoj volji svoje putanje

     

     

    2847. hodanje

    to je ta drama kada nemam

    ni naslov ni tekst a želeo bih da

    ih napišem u hodu na vazduhu. bio

    sam mu brat bila mi je sestra ta božja

    prašina. sada kada mi je i hladno

    novi sad 27.4.2001

     

     

     

    3459/194

     

    10644  latice ruže su rubovi velikih učenja po kojima lutam

     

    10645  bilo gde da krenem svuda me čeka zelenilo

     

    10646  skinem košulju vazduh mi rashladi ruke

    to zovem istorija radosti ili radost u istoriji

     

    10647  malopre dok sam mokrio pored drveta gledao sam kako se

    pojavljuju uvojci novih listova. bilo je lepo kao i stih koji sam upravo

    pročitao ah nežnosti milovanja krhka si ko krila kolibrija

     

    10648  nespretna biciklistkinja me obilazi u širokom luku dok

    mlada devojka na rolerima sa vokmenom na ušima u brzoj

    vožnji laganim pokretima ruku hvata mace koje lete

     

    10649  žeđ za životom tažim samim životom

     

    10650  zapisujem trenutak u kome me snima fotografski aparat

    dok nosim zelenu salatu margarin šećer i litru belog vina

    natočenog u dve polulitarske plastične flaše

     

    fotografija broj 1255 snimljena u 14:55

    2848. hodanje

    hajmo na odmor i vino kažem sam sebi. sada kada

    mi je i hladno. vinom ću nazdravljati vodi

    novi sad 28.4.2001

     

     

     

    3461/192

     

    10651  u subotu sam se napio vina sada ću vetra

     

    10652  miriše voda. ali ovo nije miris dunava koji miriše na snagu

    velike vode. ovo je kanal ovde voda miriše na istrulilo bilje i zelenilo

     

    10653  vetar je moj prijatelj inače. uvek kada dune nas

    dvoje razmenjujemo energiju kaže mi arti

     

    10654  puno sam ja učio iz tuđih života. ljudi

    su me voleli i dali su mi da im priđem kaže arti

     

    10655  vetar nam povremeno zaglušuje reči

     

    10656  prvi put sam ove godine u kratkim pantalonama

    dostojanstveniji jer su mi potkolenice istetovirane

     

    luk i strela

    2849. hodanje

    bio je to topli vetar. na mostu me

    je zanosio. upravo preda mnom nosi plastične

    korpe. osećao sam bol u leđima plućima. trudim

    se da bolu budem dobar domaćin i da me bol sa

    zadovoljstvom napusti. vinom ću nazdravljati

    vodi. i da ga vetar raznese i oduva

    novi sad 30.4.2001

     

     

     

    3462/191

     

    10657  evo ti ovaj hanzaplast od tri kilometra hodanja za

    tebe da ne uplašiš crvendaća kada ga sretneš kaja

     

    10658  ovaj hanzaplast od tri kilometra ti je da očistiš

    reku koja je prepuna plastičnih flaša kaja

     

    10659  ovaj hanzaplast sam hodala tri kilometra za

    sve osmehe koje si izmamio a nisi video kaja

     

    10660  ja sam jelena bešir i ja sam hodala za tebe tri kilometra

    hanzaplasta iako se ne poznajemo za brodove i mostove jelena

     

    10661  ovaj sam hanzaplast hodala da spojiš plavo i narandžasto jelena

     

    10662  ovaj hanzaplast od tri kilometra ti je da ga zalepiš na ranu jelena

     

    tek nekoliko

    2850. hodanje

    ljudi je reklo da sam najbolji umetnik

    koga su sreli čitali čuli. priznajem da jesam

    tim priznanjem se izlažem riziku i opasnosti

    uzvišenom i neprepoznatljivom. sveobuhvatnom

    najbolji sam to dugujem majci i ocu ženi deci svom

    delu svemu što postoji. i da ga vetar raznese i

    oduva. najbolji sam jer sam božiji dar koji

    uvećan vraćam bogu

    novi sad 1.5.2001

     

     

     

    3463/190

     

    10663  dragana varadinac me je ispratila na kraj grada. sada

    hodam sa vetrom i travama. posle kiše sve buja u vrućini

     

    10664  hodam pored velikih tabli preorane zemlje. ja

    čuvam sve devojčice i dečake koji su pobegli od kuće

     

    10665  ja sam otvorena kuća za sve one koji imaju

    žudnju za beskućništvom. žudnju za bogom u drugome

     

    10666  odmahujem rukom čenejskoj crkvi

     

    10667  kada kažem da sam najbolji i da je knjiga

    koju čitaš najbolja osećam se dobro i lepo zbog tebe

     

    10668  na ovom delu puta sam bio pre par godina

     

    10669  da bog je radost svih bogova

     

    10670  samo pogledaj bilo gde i uvek ćeš ugledati 

    leptira (dirljivost ove istine čuva odbeglog dečaka)

     

    10671  dvojica milicionera na putu me zaustavljaju

    osmehuju se i prvi put me ne legitimišu

     

    na putu me je pokupila familija petronijević-čović

    2851. hodanje

    na putu za sirig čitam pesmu na putu za ji-čjen pesnika juan hug taoa

    najbolji sam jer sam božiji dar koji uvećan vraćam bogu. pesnika

    kome svakog jutra oblaci dodiruju obrve

    novi sad 2.5.2001

     

     

     

    3464/189

     

    10672  svakog dana kada pođem na hodanje prvo gledam u bledoljubičaste irise

     

    10673  vrana juri rodu - videli smo kaja i ja

     

    10674  13:59 prva bulka

     

    gregor tomc

    2852. hodanje

    voleo si me kao nijedan muškarac do sada

    ali sada plačem. jer vidim tvoju ljubav i za ove kokoške

    veruj mi moja utroba će biti još otvorenija za tebe a tvoja

    briga za druge neka bude još nežnija kaže mi kaja ćirilović

    pesnika kome svakog jutra oblaci dodiruju obrve. bogom

    je čovek stvorio za boga još božanskiji svet

     (posvećeno f. ničeu i ž. ženeu)

    novi sad 3.5.2001

     

     

    i

     

     

    ja sam lutalica najstarija

    da bih ljubav i lepotu proslavio

     

     

    žeđ za životom tažim samim životom

     

     

    ja čuvam sve devojčice i dečake koji su pobegli od kuće

     

     

    ja sam otvorena kuća za sve one koji imaju žudnju

    za beskućništvom. žudnju za bogom u drugome

     

     

    samo pogledaj bilo gde i uvek ćeš ugledati 

    leptira (dirljivost ove istine čuva odbeglog dečaka)

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    samo

    da

    znaš

    ja

    sve

    više

    uživam

    u

    tebi

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    i danas hodam da bih ti bio lahor u srcu i umu

    11. mart 2026.

    27856. dan mog života

     

     

    3441/212

     

    10579  kaplje samoćo pomozi mi

     

    10580  gledam u lice onoga koji me piše. u 13:06 dok

    sam pisao reč gledam napravio sam fotografiju svog lica

     

    10581  uzbuđenje čitanjem plotina nastavljam

    prolaženjem kroz hlad koji stvara krošnja velikog drveta

     

    10582  samo mnim

     

    10583  prestao sam da čitam da ne bih zgazio puža a ipak sam to učinio

     

    10584  zastao sam pred drugim pužem - opčinjen sam lepotom njegove sporosti

     

    10585  ja sam desetogodišnja sporost (posvećeno svim puževima i cvetanju)

     

    mnim tvoje ime je moja

    2832. hodanje

     

    na kraju ponovo počinje da pada kiša

    uživao sam kada sam te na početku hodanja

    nazvao moja. uživao sam u reči mnim. već treći

    dan je sivo i kišno. stišano. ponovo se zakopčavam

    dečak koji mi se približava pevuši. uživaj u samoj

    sebi ljubav moja te čini blaženom

    novi sad 10.4.2001

     

     

     

    3442/211

     

    10586  hodam i stopiram idem u beograd da se vidim sa ivom šijan

     

    10587  stopiranje je vrsta prosjačenja. prosjačenje vrsta cvetanja

     

    10588  ponekad postojanje nije ništa drugo nego samo plač

     

    10589  iva je ćerka dolores čaće i slobodana šijana. živi

    san francisku. bilo bi lepo kada bi napravila film o dolores

     

    10590  ponovo cveće. stalno se okrećem i pružam desnu ruku

     

    10591  šta je vaš najveći uspeh na ruži - zabavljam se postavljajući

    pitanja sam sebi. svaki korak koji sam načinio odgovaram ...

     

    svaki korak koji ću načiniti

    2833. hodanje

    evo pevam. tako rasterujem tugu. zasmejem

    se od hodačke priče koju naglas pričam. uživaj

    u samoj sebi ljubav moja te čini blaženom

    miroslave izdrži

    novi sad 11.4.2001

     

     

    3443/210

     

    10592  opet sam zgazio puža. sunčan je dan nisam ga očekivao začitao sam se 

     

    10593  stojim i gledam zmiju - beloušku. puzi. odlazi u travu

     

    10594  kako golub divno leprša krilima dok na kontejneru gazi golubicu

     

    10595  od jutra lete mace sa topola. liče na pahulje

    pamuk paperje maslačak ili sve misli koje mi lete po glavi

     

    10596  kao da se i sletela svraka raduje pokošenom travnjaku

     

    10597  kad sunce zađe za oblake dunav dobije sivu i

    zelenu boju. talasi mu se mreškaju kao da svi uglas čavrljaju

     

    nenapisani

    2834. hodanje

    tekst mi kvari prijatnost umora

    i zadovoljstvo ishodanim kilometrima

    miroslave izdrži. prepustiću se

    uživanju koje mi je potrebno

    novi sad 12.4.2001

     

     

     

    3444/209

     

    10598  mislim o naručju kad ispred sebe

    ugledah već skoro sasušen iščupan grumen trave

     

    10599  nisam mogao da se setim reči busen pa sam napisao

    grumen. kilometar jedan unazad uživam i u reči grumen i u reči busen

     

    10600  baš sam ja srećan čovek jer uživam u rečima

     

    10601  hodam sa busenom misli i grumenom olakšanja u naručju hijerarhije

     

    10602  ili u naručju jorgovanovog mirisa

     

    10603  ili

     

    10604  ... vetar je jak

     

    10605  emocionalno sam iscrpljen

     

    neka je i iskidano

    2835. hodanje

    ali neka je istina tešim sebe zbog

    nedovršenog teksta. prepustiću se

    uživanju koje mi je potrebno. na

    današnji dan je razapet

    moj brat hrist

    novi sad 13.4.2001

     

     

     

    3445/208

     

    10606  ti budi - imaš me

     

    volim vaskrsenje

    2836. hodanje

    hodam sa draganom varadinac

    danas joj je dvadeset treći rođendan

    na današnji dan je razapet moj brat

    hrist. verujem u preobražavanje i

    preusmeravanje svoga puta

    novi sad 14.4.2001

     

     

     

    3447/206

     

    10607  hodam sa gagom udovičić posle tri godine. priča

    mi o sebi besparici roditeljima životu i radu na kritu. pokazuje mi

    fotografiju plave kratko ošišane devojke. tetovirana je na levoj nadlaktici

    deset santimetarskim tribalom. oko pupka je istetovirana šesnaestokrakim

    suncem. pupak joj je proboden zlatnom alkicom. oko vrata ima više različitih

    ogrlica. na očima su joj spejs naočare za sunce. preplanula je. prekrstila je

    ruke ispod malih grudi. na rukama joj je plavo prstenje. ispod metalnog sata

    na ruci joj je pravoslavna brojanica. usta su joj punija i ima jače nozdrve

    na desnoj nadlaktici joj je neki kineski karakter priča gaga o

     

    helen hiltunen

    2837. hodanje

    dvadesetsedmogodišnjoj šveđanki. za vreme bombardovanja jugoslavije

    99 ona je došla iz švedske da bi bila sa ljudima po kojima padaju bombe

    putovala je u novi pazar kupovala odeću na pijaci i prodavala u rakovici da

    bi se od nečeg izdržavala. mesec dana nakon prestanka bombardovanja

    helen se vratila u švedsku. letos sam je ponovo srela na kritu priča

    gaga. verujem u preobražavanje i preusmeravanje svoga

    puta. lepe priče su uvek dobre priče

    novi sad 16.4.2001

     

     

     

    3448/205

     

     

    šta ćeš

    2838. hodanje

    biće još lepih stranica u ovoj knjizi

    biće kažem samom sebi opraštajući se

    od današnjeg hodanja pod naslovom šta

    ćeš. lepe priče su uvek dobre priče

    mislim na bizone u prerijama

    novi sad 17.4.2001

     

     

     

    3449/204

     

    10608  živote hodaj me ka zdravlju. svakim korakom ozdravljuj me

     

    10609  juče sam videla prvu lastu rekla mi je dora u

    ponedeljak. danas je sreda još nisam video nijednu lastu

     

    10610  hodam u svakom trenutku sa svom snagom svih šest

    radnih dana u nedelji da bi mi sledeći trenutak bio dan odmora

    mirovanja pa zvao se taj dan subota nedelja ili ostrvo. da li

    je to svečanost osmog dana. neuvela travka

     

    za pola sata prvi gutljaj

    2839. hodanje

    prethodnih dana sam napravio višak kilometara da

    bi današnje hodanje bilo kraće i da bih se u ranom

    popodnevu uz vino počeo pripremati za uzletanje

    devetog maja. mislim na bizone u prerijama. volim

    da otpočinjem izdaleka ono što će se jednom

    pretvoriti u blizinu a blizina u početak

    novi sad 18.4.2001

     

     

     

    3450/203

     

    10611  12:08. ali ova rečenica ne može da stane u taj trenutak koji je

    prošao nego ga preplavljuje. trenuci i jesu izvor. razlivanje vremena

     

    10612  knjiga ruže je prepuna vremena možeš

    ga mazati po putu i soliti zrncima prostora

     

    10613  13:13. miris trave i bilja mi je podigao glavu ugledah

    lastu. prvu. odletela je preko dunavca. evo je i druga treća i četvrta

     

    10614  ja sam ruža lutanja ja sam lutajuća lasta

     

    10615  umor na kraju hodanja me je podsetio na jučerašnje

    vino. u hodačkom umoru i blagom vinu nestaju granice i

    prostora i vremena i svi oblici. osetim samo jedno. boga

     

    lasta lutanja

    2840. hodanje

    ruža ili lasta isto je. vrabac ili trava

    isto je. o vremenu i prostoru da i ne govorim

    geografija ruže je vreme. istorija ruže je prostor svakog

    njenog koraka. volim da otpočinjem izdaleka ono što će

    se jednom pretvoriti u blizinu a blizina u početak

    još malo ružinog soka i lastinog leta

    novi sad 19.4.2001

     

     

     

    3451/202

     

    10616  naoblačilo se i pojačao vetar. i danas hodam da bih ti bio lahor u srcu i umu

     

    10617  vezani pas se pomerio i legao u travu. hodam za sve vezane pse. vezane

    konje. za sve životinje koje su vezali ljudi i sve ljude koji su vezali sami sebe

     

    10618  mladi crni konj i rascvetali jorgovan je slika celine koju upravo gledam

     

    10619  odjednom stari jablan. njegova lepota mi pokrene suze smisla

     

    10620  svaka patnja potiče od očekivanja zahteva nada i

    nesvesnih želja. kada bi se odrekli svega toga patnje bi nestalo

     

    10621  trogodišnji dečak vodi na lancu osmogodišnjeg

    vučjaka. uči ga da sa njim prelazi ulicu

     

    i dušu i um

    2841. hodanje

    budi u meni moje ja. ti budi

    moja radost. još malo ružinog soka 

    i lastinog leta. ja hodam za tebe

    operi mi stopala

    novi sad 20.4.2001

     

     

     

    3452/201

     

    10622  kiša se ispadala noćas. dan se odmara u vlazi i slaboj svetlosti

     

    10623  subota je: raditi je umeće. mirovanje umetnost

     

    10624  kiša sada samo rosi

     

    10625  ruža lutanja je roman o padanju kiše

     

    10626  ja sam nestalo parče oluka. zato što nisam

    tu jako je vlažan zid baletske škole u novom sadu

     

    10627  za koji dan će zamirisati lipe. protrnem

     

    ta kišnjenja mora da si se napatio

    2842. hodanje

    tama se diže svetlost se budi vazduh zagreva

    mokro zelenilo prekriva beličastost isparenja. trava

    isijava svom snagom proleća. ja hodam za tebe

    operi mi stopala. trave su odjednom sve bujnije

    novi sad 21.4.2001

     

     

    i

     

     

    baš sam ja srećan

    čovek jer uživam u rečima

     

     

    helen hiltunen

     

     

    verujem u preobražavanje i preusmeravanje svoga puta

     

     

    geografija ruže je vreme. istorija

    ruže je prostor svakog njenog koraka

     

     

    ja hodam za tebe. operi mi stopala

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja ti

    si i mene

    činila ružom

    i to ružom

    lutanja

    ružom

    puta

    ružom

    jedinom

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    tim pre ti se usudi

    10. mart 2026.

    27855. dan mog života

     

     

    3429/224

     

    10537  danas ću posle pesama o ruži častiti sebe sa nehodanjem i jednom

    lepom istinitom pričom koju sam sinoć pročitao kod rabina šmuli boteaha

     

    pognute glave tražim radost u sebi

    2822. hodanje

    posmatrao sam kako ulicom prolazi jedan stari rabin koji je bio disident u rusiji

    pre nego što je došao u izrael. bio je to čudan dan padao je sneg u jerusalimu. rabin

    je polako išao po snegu u cipelama koje nikako nisu mogle da zaštite od hladnoće. jedino

    što je na njemu bilo iole toplo bio je šal čvrsto umotan oko vrata. iz daljine sam video kako

    je naišao na staru prosjakinju. pružila je ruku ka njemu on je zavukao svoju ruku u džep i

    dao joj nekoliko novčića. novčići su pali na sneg. rabin ih je pokupio i stavio joj u džep

    zatim je skinuo šal omotao joj oko vrata i nastavio svojim putem. dve nedelje kasnije

    našao sam se u istoj sinagogi sa tim rabinom. ispričao sam mu šta sam video i pitao

    ga zašto je rizikovao svoje zdravlje zbog nje. uradili ste to iz milosrđa zar ne. jer

    ste hteli da učinite dobro delo. ne rekao je on. učinio sam to jer sam video

    princezu na ulici koja nije imala svoje uobičajeno kraljevsko odelo. pa

    sam joj pozajmio svoje. ističu dvadeset četiri ruže i dalje mi je

    ići - lutati dozivati. kako mi prija kada se postidim

    pred divnim stvorenjima

    novi sad 29. mart 2001

     

     

     

    3430/223

     

    10538  ponegde je trava već izrasla do kolena

     

    10539  kada posle prerano toplih dana zahladi ljudi se smrzavaju kao i pupoljci

     

    10540  posle današnjeg razgovora sa prijateljem kome je pre tri godine jedan

    nedeljnik odbio tekst o meni i ruži lutanja rečima znamo za njega i nije aktuelno

    shvatio sam da su svi oni koji su pokušali da afirmišu mene i moj rad a pri

    tome bili opaljeni po jajima taj bol vraćali meni. tim pre ti se usudi

     

    10541  rođen sam slab i robustan da bih otkrio krhkost i služio svim blaženstvima

     

    ne brini

    2823. hodanje

    dečija ljubav je nepotkupljiva. dete

    voli jedino hrabre. naginjem se ka vetru

    raduju me maslačci - lako ispljunem gorčinu

    kako mi prija kada se postidim pred divnim

    stvorenjima. lepota je najizdašnija kada

    je stvorena dobrotom

    novi sad 30. mart 2001

     

     

     

    3431/222

     

    10542  dolazi vreme voćnih i cvetnih mirisa

     

    10543  ističu dani u kojima je najvažnije

    bilo pisati o nicanju listanju i zelenilu

     

    10544  ako nema ničeg otužnijeg od patetike poraženih

    nasilnika i diktatora nema ni ničega zanosnijeg od patosa nevinih

     

    10545  lepota savesti je u prepoznavanju sopstvene agresivnosti

     

    10546  dobrota umetnosti je u preoblikovanju

    agresivnosti u stvaralačke podvige

     

    korak po korak

    2824. hodanje

    srećan sam kada ponekad kao

    noćas nekoliko puta usred zebnje i

    blagog straha nad svojim životom odmah

    počnem da se molim za tebe. lepota je

    najizdašnija kada je stvorena dobrotom

    ići jer to znači ti samo ti

    novi sad 31. mart 2001

     

     

     

    3433/220

     

    10547  korak II

    bit. jedan dva - svi moji koraci moj jedini korače. svi

    koraci sa kojima sam napredovao i sa kojim sam ustuknuo sa

    kojim sam povlačio važne korake ili ih samo (samo) održavao

    išao sam da bih bio u koraku sa rekama i oblacima. držao korak

    iznemoglima. i to sve korak po korak. uvek se sećajući prvog

    koraka u londonu, koji je trajao sedam minuta i hiljadu godina

    pišem o koraku po drugi put da bih napravio i korak više

    samo jedan korak više. bez žurbe samo korakom

    poštujući pogrešne korake i sve korake koje

    su na putu napravili jedan muškarac

    i jedna žena. koračaj zdravlje

    (iz rečnika hodanja)

     

    nema teksta

    2825. hodanje

    ne zato što me je izmorilo dvadeset

    pet kilometara nego žudnja za tobom. ići

    jer to znači ti samo ti. dok uveče zapisujem

    ovu rečenicu ugledam na stolu istu

    bubicu koja je i jutros bila tu

    novi sad 2.4.2001

     

     

     

    3434/219

     

    10548  na dunavskom keju radnice gradskog zelenila su zasadile

    ruže oko stubova za neonsko osvetljenje. radile su to nekoliko dana i ja

    sada mogu da im napišem: bravo gradske vile obavile ste dobar posao

     

    10549  i posle orgazma ostati u nevinosti orgazma

    posle molitve u nevinosti molitve eto puta u budućnost

     

    10550  jedino da ne bude granica bilju. ni obilju

     

    10551  samo me podseti da se uvek podsetim slobode i stvaranja

     

    10552  da u svakom trenutku sve iz sebe dam. veliko stvaranje

    je nepresušno neiscrpno jer je samo služenje samo oticanje

    koliko se više izliva toliko se više uliva

     

    neodmerenost u uzoru

    2826. hodanje

    u krilima su novi izvori. krila su nebeski vrtovi

    tim više neka ti baštovanstvo duha bude uzor

    dok uveče zapisujem ovu rečenicu ugledam

    na stolu istu bubicu koja je i jutros bila

    tu. uzor ta jedina mera

    novi sad 3.4.2001

     

     

     

    3435/218

     

    10553  prvi put hodam sa dvadesetogodišnjim

    arionom. poznajem ga od njegove pete godine

     

    arion aslani priča

    2827. hodanje

    šćiprija to bi otprilike značilo zemlja orlova

    zato što su ljudi hrabri kao orlovi. ja nisam hrabar iako

    potičem od orlova. nažalost ja sam moju hrabrost pretopio u

    predrasudu. to je moje neosnovano suđenje o nerešivosti problema

    ja sam orlić koji se dugo zadržao u gnezdu. prvo moram da zavrnem

    šiju predrasudi jer me ona koči u stvaranju stvara mi strah od finalnog

    proizvoda koji će zadovoljiti mene samog. ja ću da poletim ali ne previsoko

    jer bih želeo da ostanem u dosluhu sa korenima svoga gnezda. that s it

    football. okrugla lopta zelena površina i dečko sa kovrdžavim repićem i

    brojem 10 na leđima. postoji li nešto spontanije od toga-a. ubedi me da

    nisam u pravu-ha. ali sada osećam da sam bio u pravu onog dana

    kad sam došao kući i smirio se. uzor ta jedina mera. seo sam

    za sto pogledao u presto i rekao sebi: stvarati

    stvarati i konačno stvoriti

    novi sad 4.4.2001

     

     

     

    3436/217

     

    10554  kap kiše na čelu - seta u telu

     

    10555  sve sam ganutiji - uvijam se potpuno u sebe. pije mi se toplo i slatko

     

    10556  jasno mi je - ne mogu hodati. vratiću se u krevet u toplo klupko

     

    10557  od nemoći na ovoj kišici dok polako hodam postajem san

     

    10558  mirišе pokisla prašina. udišem detinjstvo

     

    10559  učinilo mi se da me je neko viknuo - to moja

    samoća doziva tebe. ti si toplo i slatko što bih da popijem

     

    10560  sinoć me je poznati autor televizijskih emisija (sa kojim sam

    se upoznao) pitao da li sam nešto prećutao u knjigama ruže lutanja. rekao

    sam da nisam ali je to povod da kažem da sam se noćas stideo sebe jer sam

    u razgovoru sa njim pričao i suviše a suvišnom pričom se pravim važan

     

    opomena za hvalisanje

    2828. hodanje

    želeo sam kasnije još da hodam ali nisam uspeo

    spavalo mi se spavalo mi se spavalo mi se. seo sam za

    sto pogledao u presto i rekao sebi: stvarati stvarati i

    konačno stvoriti. eto to je bio takav dan

    novi sad 5.4.2001

     

     

     

    3437/216

     

    10561  i jutros me je bilo sramota

     

    10562  pružio sam korak čini mi se da mi se povratila snaga

    sada lepo osećam kako sam juče bio iscrpljen stidom od samog sebe

     

    10563  zelenilo lišća se sve više stapa sa zelenilom

    trava. to širenje zelenila zovemo proleće

     

    10564  bujaj bujaj proleće moje krvi. (posvećeno težini jučerašnjeg hodanja)

     

    10565  posmatram kako leti jedan leptir. evo i

    drugog trepere kao prah - leptiri su leteće ruže

     

    10566  kola su udarila psa- za trenutak sam se okrenuo: ciči trese se. nastavio

    sam da hodam grčeći se u leđima i vratu pritiskajući držalje olovke na čelo

     

    10567  neka je večna slava svim nezaštićenim bićima

     

    samo se sa hiljadama godina može meriti živi trenutak

    2829. hodanje

    golubovi na suncu sede u prašini. eto to je bio takav

    dan. svet je ponovo obogaćen muzikom lišća na vetru

    novi sad 6.4.2001

     

     

     

    3438/215

     

    10568  samo idem danima mesecima godinama

     

    10569  jutros me je raznežila reč kadgod

     

    10570  čitam biografiju rudolfa štajnera. bliska mi je njegova

    sposobnost da se odmah unese u duševnu auru svog sagovornika

    sa takvom osetljivošću uživam dok razmišljam o misiji stopala i misiji šake

     

    10571  eno ga prvi još taman ljubičasti jorgovan

     

    10572  umetnost je stvaranje novog bića. mene je umetnost

    preobrazila. posle susreta sa velikim umetnikom nikada više nisam bio 

    isti. iako su se ti susreti događali u knjizi filmu slikarstvu muzici filozofiji

    mistici oni su za mene bili realniji životniji istinitiji od susreta u životu

     

    10573  nadoknadio sam zaostatak od srede. lelujam sličan

    sam poljskom cveću svetlosne godine udaljen od administracije

     

    zasipa me pljusak mirisa

    2830. hodanje

    svet je ponovo obogaćen muzikom lišća na vetru. susreo

    sam aleksandra tišmu prekinuo da pišem i nastavio sa njim

    novi sad 7.4.2001

     

     

     

    3440/213

     

    10574  ja sam mlada rascvetala šljiva

     

    10575  i najveći uspeh koji bih želeo da postignemo ruža lutanja

    i ja ne može se meriti sa osećanjem da sam je pisao samo za tebe

     

    10576  ja sam postao tvoja knjiga

     

    10577  da sam prolazio svake godine kroz sve zemlje evrope kako sam planirao

    bilo bi to očito za sve. sada, kada već nekoliko godina hodam samo na jednom mestu

    to zna mali broj ljudi. da sam 22. aprila 1998 kada sam obišao zemlju zakoračio i da

    od onda hodam po univerzumu to znaju retki. da je to u stvari hodanje u atomu

    vremena znaju još ređi. da sam ja hodajuća ruža u tvom srcu znaš samo ti

     

    10578  ja sam obilato raskršće

     

    još kada bih smislio naslov

    2831. hodanje

    opija me sivilo dana i pokislo zelenilo. voleo

    bih da održim jedno predavanje o ženskim grudima

    susreo sam aleksandra tišmu prekinuo da pišem i

    nastavio sa njim. ponovo se zakopčavam

    dečak koji mi se približava pevuši

    novi sad 9.4.2001

     

     

    i

     

     

    kako mi prija kada se

    postidim pred divnim stvorenjima

     

     

    umetnost je stvaranje novog bića

     

     

    da sam prolazio svake godine kroz sve zemlje evrope kako sam

    planirao bilo bi to očito za sve. sada, kada već nekoliko godina hodam

    samo na jednom mestu to zna mali broj ljudi. da sam 22. aprila 1998

    kada sam obišao zemlju zakoračio i da od onda hodam po univerzumu

    to znaju retki. da je to u stvari hodanje u atomu vremena znaju još

    ređi. da sam ja hodajuća ruža u tvom srcu znaš samo ti

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    samo da

    kažem ja

    sam svaka

    pesma koja

    peva pesmu

    samo da

    kažem

    vilijem

    karlos

    vilijamsa

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    preobraženje se zove biti bolji čovek

    9. mart 2026.

    27854. dan mog života

     

     

    3417/236

     

    10511  rajner marija rilke

    ti se širiš ružo

    neobična igračice

     

    10512  gijom de loris

    širom otvorene ruže

    svenuše za dan ne duže

    a pupoljci koje smotrih

    behu svežі još dva do tri

     

    10513  tadeuš ruževič

    hteo sam stvoriti

    pesmu

    crnu strelu

    mističnu ružu

     

    15  ruža reči slika i tela

    2812. hodanje

    jedinstvom reči slike i tela sam živeo i

    stvarao deset godina. moje trojstvo slatka

    jagoda. sviće zelenilo po krošnjama drveća. ćutaću

    pogledao sam u stranu ka brdu i ugledao jedan odron

    odron - izgovorih u sebi. hodam i žudim. dok su

    zajedno reč slika i telo biće i radosti

    novi sad 17.3.2001

     

     

     

    3419/234

     

    10514  rajner marija rilke

    ružo ti si ohola po svojoj prirodi

     

    10515  frederiko garsija lorka

    ruža nije čeznula svet ruža

    nepomična u plaveti

    drugo je čeznula

     

    10516  vasko popa

    neko bude ružino drvo

    neki budu vetrove kćeri

    neki ružokradice

     

    16  ruža poraza poraza poraza

    2813. hodanje

    trideset i devet je poraza na ruži. uteha su mi maline

    takođe iz reda ruža. moji porazi su svedočanstvo o tvom

    uspehu. prvi poraz na ruži mi se desio sa ženom koja nije krenula

    sa mnom. ostao sam sam i hodao hodao i nastavljao ali su se i

    porazi nizali. priznajem svoje poraze jer verujem u uspeh

    bog je uspeh. svaki poraz me je boleo ali bih nastavio

    iznova. dok su zajedno reč slika i telo biće

    i radosti. ti si moj uspeh

    novi sad 19.3.2001

     

     

     

    3420/233

     

    10517  rajner marija rilke

    ružo muziko očiju

     

    10518  fridrih helderlin

    ruže će se zažariti i vino

    proključati na oskudnom severu

     

    17  ruža hrabrosti

    2814. hodanje

    hrabrost me je iskorenila

    ogolila kao jagodu. za dva sata

    počinje proleće. sija sunce od jutrošnje

    kiše vazduh je hladan i vlažan. na scenu

    stupa zelenilo. ti si moj uspeh. ja sam

    samo pupoljak ruža svemira

    novi sad 20.3.2001

     

     

     

    3421/232

     

    10519  rajner marija rilke

    ružo trebalo bi biti stotinu leptira

    pa pročitati sve tvoje stranice

     

    10520  hajne

    ruža mu daje da je ljubi

    po licu nevinom

     

    10521  ted hjuz:

    ruža zore nenadano kanula

    teško kanula zvezda krvi

    na nabubreli list

     

    18  ruža preobraženja

    2815. hodanje

    preobraženje se zove biti bolji čovek

    drveće miriše na svetlost. sve je u preoblikovanju

    u drugoj strani obraza. ruža je desetogodišnji trans

    preobražavanja. sretan sam jer sam u životu video

    vaskrsle anđele među ljudima. ja sam samo pupoljak

    ruža svemira. na plavom putu pod mesečevom

    svetlošću hoda plava ruža

    novi sad 21.3.2001

     

     

     

    3422/231

     

    10522  rajner marija rilke

    ne osvaja se radom prostor ruža

     

    10523  havijer viljaurutija

    ruža okrilje

    koja se svija i širi

    dozvana prizvana sočna

    to je ruža usnena

    ranjena ruža

     

    19  ruža rata

    2816. hodanje

    rat ću prećutati da bi se junaštva u

    ljubavi nastanila. o pticama bih malim malecnim

    i ribama ogromnim. ja bih o kleknuću jer u nadahnuću

    bog gradi kuću. tekst dopisujem u sobi jer sam na hodanju

    potpuno pokisao i po mokroj hartiji nije bilo moguće pisati

    u amsterdamu će u nedelju biti održan tihi marš u znak

    sećanja na krave ovce i svinje masovno ubijane ovih dana

    u kampanjama širom evrope protiv širenja epidemija na

    plavom putu pod mesečevom svetlošću hoda plava

    ruža. ljudsko biće će procvetati ostaviti iza

    sebe zakone vojsku moć bogatstvo

    novi sad 22.3.2001

     

     

     

    3423/230

     

    10524  rajner marija rilke

    ružo oprezno kruži

     

    10525  v. b. jejts

    umorna i blaga ruža postoji uz presto

    boga i bog tad stvori svet da bi po

    zelenoj stazi gazila njena noga

     

     

     

    20  ruža atoma

    2817. hodanje

    hodao sam deset godina da bih slavio

    svaki trenutak i život u atomu bio spokojan. jedna

    žena ispred svoje kuće (ivana kočija 7) okopava ružu

    neprestano gubim i dobijam snagu. ponekad se bojim

     (zdravlje. samoća. novac. beskućništvo. moji zatrpani i

    zabačeni radovi koje niko ne vidi. moje napisane knjige

    o kojima niko ne brine) ali snaga mi se i vraća. atom je

    sačuvan obnavlja se. potrebno je da budem samo hrabar

    bezbrižan i kreativan. ljudsko biće će procvetati ostaviti

    iza sebe zakone vojsku moć bogatstvo. pev iz

    stopala se diže kao zajednički dah

    novi sad 23.3.2001

     

     

     

    3424/229

     

    10526  rajner marija rilke

    kružni odmor te kružne ruže

     

    10527  dželaludin rumi

    reč je rekao na uvo ruži i

    miris cveta je preplavio svet

     

    10528  ingeborg bahman

    na koju stranu da krenemo u oluji

    ruža noć je trnjem osvetljena a grom

    lišća koji je tako tih bio u grmlju

    u stopu nas sada prati

     

    21  ruža jednostavnosti

    2818. hodanje

    jednostavnost je jedina. miris svih onih

    koji su za drugog dali svoj život. jednostavnost me

    čuva od dosadnog zla i još dosadnijih tvrdnji o zanimljivosti

    zla. volim stvari na način kornjača. umetnost bez alata koja se

    izliva iz tela osećanja mišljenja i volje otvorenost ka višoj inteligenciji i

    nepoznatim bićima. pas iza mene dahće a visoka crvenokosa devojka

    obliva prostor svojom krhkošću. pev iz stopala se diže kao zajednički

    dah. ružo jednostavnosti pozdravljam te sa prvom

    zelenom salatom ove godine

    novi sad 24.3.2001

     

     

     

    3426/227

     

    10529  rajner marija rilke

    ružo izlazite iz tla gde mrtvi leže

     

    10530  emili dikinson

    ptica ne staje tek uspori

    kad najzreliju ružu spazi

    bez sletanja napija se

    i hvalu peva kad odlazi

     

    10531  dante

    tamo gde bog neposredno zavlada

    zakoni prirode ne služe ničemu

    u rumenilu te rajske ruže što

    postoji odvajkada i

    što se otvara

     

    22  ruža žene i muškarca

    2819. hodanje

    juče sam svisnuo od čežnje za tobom. lepota

    svih konja u meni je želela da ti se da. pišem - stvaram te

    volim da budemo savezništvo na putevima u gnezdu beskućništva

    na vetru stvaranja. ružo jednostavnosti pozdravljam te sa prvom

    zelenom salatom ove godine. sa tobom vaskrsavam bolji i

    drugačiji jer me je tvoja praznina primila celog

    novi sad 26. mart 2001

     

     

     

    3427/226

     

    10532  rajner marija rilke

    ružo kasno stigla koju gorke noći žele

    zadržat usred zvezdanog šara

     

    10533  t. s. eliot

    i sve moguće stvari će biti dobro

    kada se plameni jezici sklope ka

    unutra u krunisano klupko ognja

    a vatra i ruža postanu jedno

     

    23  ruža celine

    2820. hodanje

    uvek kad ugledam usamljenog labuda manje

    sam sam. nastavljam da pišem u sobi jer sam opet jako

    pokisao. želeo sam da pišem o slonovima analogijama i

    desetogodišnjim pričama. odisejevoj. bašoovoj. zaratustrinoj

    desetogodišnja priča je priča o celini i radosti. sve što je manje od

    celine je bol. sve što je manje od univerzuma je lokalno. za kraj

    vasilij rozanov u kome uživam ovih dana ni za čim nisam tako

    čeznuo kao za poniženjem. sa tobom vaskrsavam bolji i

    drugačiji jer me je tvoja praznina primila celog. ne volim

    da napišem da sam tužan ali tužan sam

    novi sad 27. mart 2001

     

     

     

    3428/225

     

    10534  rajner marija rilke

    šta čini jedna ruža kad

    udes na nama se troši

     

    10535  angelus silesijus

    ruža je bez zašto ona cveta zato što cveta

     

    10536  sapfo

    rosa je lepa popala

    procvale su ružice

    i ljupke krbuljice i

    medena ždraljika mirisava

     

    24  ruža dozivanja

    2821. hodanje

    mislio sam da će dvadeset četvrta ruža biti

    humor. svi oni trenuci na putu u kojima zviždućem

    zavitlavam se i podsmevam sebi a ponekad i prsnem u

    smeh jer sam sebi smešan. ali pre polaska na hodanje si

    mi ti toliko nedostajala da sam se sav pretvorio u dozivanje

    dozivam te kao što mene put doziva. dozivanjem ti postaješ

    moja majka žena i kći. tvoj zov me pretvara u venčavanje

    srce nezaštićenosti. ne volim da napišem da sam tužan

    ali tužan sam. ističu dvadeset četiri ruže i dalje

    mi je ići - lutati dozivati

    novi sad 28. mart 2001

     

     

    i

     

     

    ruža reči

    slika i tela

     

     

    ruža poraza poraza poraza

     

     

    ruža hrabrosti

     

     

    ruža preobraženja

     

     

    ruža rata

     

     

    ruža atoma

     

     

    ruža jednostavnosti

     

     

    ruža žene i muškarca

     

     

    ruža celine

     

     

    ruža dozivanja

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    jebi me

    jer

    ti

    si

    ružo

    jebanje

    svake

    ruže

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    uspori svoj mozak i nećeš rušiti svoju volju

    7. mart 2026.

    27852. dan mog života

     

     

    3410/243

     

    10494  rainer marija rilke

    ruža koja nudi opojan

    miris svetičinih grudi

     

    10495  junus emre

    gledajući stalnu ružu

    ti ruku ne pružaš trnu

    lupeža se ne boj ti si

    na istinskom putu

     

    10496  genadij ajgi

    kako ste nam

    do bola - bezmerno

    bliske u ponorima

    vašim što gasnu

    avgustovske ruže

     

    9  ruža plavog

    2806. hodanje

    nebo je plava ruža. raširila se

    nadsvodila oblaci su joj latice. plavo je

    visoko i plavo je duboko. nebo i okean zajedno

    plavo je smiraj na čelu i slepoočnicama plave ruže

    i plave laste. sva vlaženja i sva dozivanja. plava je

    boja dečaka govorila je kaja moja majka. plava je

    slatka kao kajsija slava nenasilju. molitva me

    zapahne kao livadske trave. plava je mističko

    sjedinjenje s nekim posve drugačijim ti

    novi sad 10.3.2001

     

     

     

    3412/241

     

    10497  rajner marija rilke

    ruža što mimo nas dela poput dobre vile

     

    10498  marija pavikovska-jasnoževska

    kako si smela da pišeš o ružama

    dok je istorija gorela kao šuma

    na letnjoj žezi

     

    10  ruža sporosti

    2807. hodanje

    sporost jedina podnosi snagu blizine

    jedino se sa sporošću dostižu sve daljine. umetnost

    sporosti je blaženstvo u tvojoj lepoti. oduševila bih te

    svojim rasponima. ja sam princeza plemenitosti i čistačica

    klozeta. ljubav za dno života. strast za širenjem. uspori svoj

    mozak i nećeš rušiti svoju volju. sporost me je čuvala glasom

    saputnika. dok pišem o ruži sporosti ispred mene hoda kaja

    ćirilović. uživam u njenim teškim kruškolikim guzevima

    čvrstim leđima i ženstvenim ramenima. leđa joj uživaju

    u gipkosti. ramena mi govore uzmi me tvoja sam

    plava je mističko sjedinjenje s nekim posve

    drugačijim ti. samo idi rekao sam kaji

    da te gledam i sporo obožavam

    novi sad 12.3.2001

     

     

     

    3413/240

     

    10499  rajner marija rilke

    udišem te kao da si meni

     ružo sveg života lice

     

    10500  edvard stahura

    ružo ti imaš dućančić

    dućančić sa začinima da se

    sama iz nedelje u nedelju

    ispod tezgice neguješ

     

    10501  narodna pesma

    rodom se rodila stolista ruža

    ja se prikradoh da je otkinem

     

    11  ruža plesanja i pevanja

    2808. hodanje

    plesanje i pevanje su jedna stvar. dve noge a

    jedan hod. dve šake a jedan rukopis. sa plesanjem

    plešu svi predeli. sa pevanjem pevaju sva bića. dobrota

    pleše lepota peva. počeli su prolećni mirisi. sunce je zašlo

    trske su suve presijava se voda kanala. u majicama

    hodamo ivan venčanski i ja. samo idi rekao sam

    kaji da te gledam i sporo obožavam

    tu gde sam lako mi je biti

    novi sad 13.3.2001

     

     

     

    3414/239

     

    10502  rainer marija rilke

    protiv kog ružo ovim

    trnovima odlučiste

     

    10503  jan skacez

    na celom svetu nema

    toliko tišine kao kada pada

    sneg po zimskim ružama

     

    10504  paul celan

    ružo jedna ptica prhnula

    iz najokruglijе suze mičе

    se nad tobom kao list

     

    12  ti ruža

    2809. hodanje

    ti si rođena iz moje samoće moje

    otvorenosti i otmenosti. ja sam muškarac ti

    si moja žena. kao ni bog ni ti me ne možeš ostaviti

    ti me jedina primaš celog. samo tvojim bezobličjem moj

    oblik je ceo. ti si moja mušmula. suši se veš na otvorenom

    dvorištu. tibiku varadija i mene je put izgladneo još je

    daleko temerin. tu gde sam lako mi je biti. van

    sela obliveni svetlošću gledamo

    biblijsko sunce

    novi sad 14.3.2001

     

     

     

    3415/238

     

    10505  rajner marija rilke

    voliš li više ružo biti

    žarka saputnica

     

    10506  teodor retke

    al ova ruža u morskom

    vetru ova ruža

    miruje

     

    10507  hilde domin

    ne navikavaj se

    ne smeš se naviknuti 

    jedna ruža je ruža ali

    jedan dom nije dom

     

    13  ruža ponavljanja

    2810. hodanje

    ponavljanjem otkrivam snagu i

    bezazlenost rutine. ponavljanje je svetinja

    liči na morske talase koji se nadovezuju jedan na

    drugi. ili na planine koje su u daljini plave sve dok se

    ne izjednače sa nebom i nestanu. ponavljanjem se

    kruniše istovetnost i smiruje um univerzuma. malopre

    sam video prvi maslačak ove godine. van sela

    obliveni svetlošću gledamo biblijsko sunce

    ponavljanje je utočište svih blaženih

    novi sad 15.3.2001

     

     

     

    3416/237

     

    10508  rajner marija rilke

    leto: biti nekoliko dana

    savremenik ruže

     

    10509  ana ahmatova

    gospode ja sam umorna

    čuj me uskrsavati mreti živeti

    sve uzmi ali te ruže rujne daj

    da opet svežinu osetim

     

    10510  dudlej randal

    dok razmišljah o ružama i

    revolucijama videh kako noć

    pokriva zemlju ko veliko

    tamno krilo

     

    14  ruža minerala biljaka životinja i

    ljudi. ruža tela osećanja mišljenja i volje

    2811. hodanje

    kruženje preplitanje uplitanje uvijanje. ulaženje izlaženje

    jedno u drugome. gore i dole napolju i unutra ono što izvire

    i uvire. sve jedno sa drugim postaje. kamen je mozak i list

    je šapat i vazduh je prepun anđela i mnogi ljudi su se

    preobrazili. u jednom biću su sva bića. ponavljanje

    je utočište svih blaženih. hodam i žudim

    novi sad 16.3.2001

     

     

    i

     

     

    ruža

    plavog

     

     

    ruža sporosti

     

     

    ruža plesanja i pevanja

     

     

    ti ruža

     

     

    ruža ponavljanja

     

     

    ruža minerala biljaka životinja i ljudi

    ruža tela osećanja mišljenja i volje

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja ti

    si u meni

    i sad jer ti si

    ja oduvek i

    zauvek

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja da

    ga jebeš biti

    ti je zauvek

    ruža lutanja

    božija

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    samo sami

    jedno smo

    ti i ja

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    neka

    uzglavlje

    dok

    spavamo

    peva

    za

    nas

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    iz kostiju

    polećem

    ja ptić

    tvoj

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    ti si me u

    pesmu

    preobrazila

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    krvi moja

    nenasilna i

    nervi moje

    podatne

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

     

    ruža po božijem liku hodana

    6. mart 2026.

    27851. dan mog života

     

     

    3401/252

     

    10475  rainer marija rilke

    presrećna ružo celino sva budna

     

    10476  fernando pesoa

    donesi mi ljiljane ljiljane i ne

    zaboravi ruže. donesi mi ruže

    ruže i ljiljane mi daj

     

    10477  huan ramon himenes

    gospode otvorio si se samo prema

    meni kao ruža koju oduvek znam

     

    1  ruža bogolika

    2798. hodanje

    nepojmljiva. ruža po božijem liku hodana

    ti koja nosiš tajnu još nepoznatih bića. dražiš me

    bezazlenošću ružo jabukolika. ti si me ohrabrila da

    tražim da se u nežnost pretvaram. ti si zora koja se

    rađanjem plavi. ti bog ja - tri ruže kao jedna ruža

    radostan sam jer srce dobrote dobuje svetom

    ružo mnogolika zdravlja mi daj

    novi sad 1.3.2001

     

     

     

    3402/251

     

    10478  rainer marija rilke

    meni si ružo knjiga odškrinuta

     

    10479  gertruda stejn

    ruža je ruža je ruža

     

    2  ruža beskućništva

    2799. hodanje

     

    beskućništvo ti si jedrо i slatko kao trešnja

    beskućništvo šapat u uhu toplina u hladnoći. jedino

    stanovanje dostojno čoveka. beskućništvo me osnažuje i čuva

    od malodušne svakodnevice. beskućništvom sam gospodin i

    gospodstvo u predelu. beskućništvo daj mi hrabrosti da uvek napravim

    korak više i u njemu svijem svoje prenoćište. iako je sam život kroz

    njega živeo tomas merton je postepeno napustio nadu da će mu doći

    neki dobar život na nekom pravom mestu koje je uvek bilo negde gde

    on tada nije bio. umesto toga se predao laganom radu srca koje

    traži boga prepisujem na jakom vetru reči iz pisma vere

    varadi. ružo mnogolika zdravlja mi daj. beskućništvo

    slaganja i ravnice neka u tvom svemiru bude

    moj topli i otvoreni dom

    novi sad 2.3.2001

     

     

     

    3403/250

     

    10480  rajner marija rilke

    ružo ti o stvari izvanredno cela

     

    10481  gongora

    rođena jučer ružo sutra smrt te čeka

    u lepoti tvojoj je skrivena opasnost da

    te smrt odnese preka. uspori cvat

    da duže budeš živa

     

    10482  pol valeri

    sva božanstva kroz ružu i slanost

     

    3  ruža hodanja

    2800. hodanje

    hodanje hram svačijeg znoja ti si most

    između soka i krvi. hodanje umetnost svih koji

    se kreću skupljajući u bokovima blažene napore. jednim

    korakom u bogu drugim u praznini. hodanje višnjo tobom

    prokrvljujem svoje telo. ruža i krv su jedno. žar. nekada sam

    bio odlaženje nekada ulaženje sada sam samo hodanje

    ples u stopalima. ja sam čobanin hodač u toplom vazduhu

    beskućništvo slaganja i ravnice neka u tvom svemiru

    bude moj topli i otvoreni dom. hodanjem se

    pretvaram u izvor dobrote

    novi sad 3.3.2001

     

     

     

    3405/248

     

    10483  rajner marija rilke

    ruža očarana u svom dašku

     

    10484  vilijem karlos vilijams

    ruža je zastarela. obuhvatiti ruže

    postaje geometrija. ruža je nosila teret

    ljubavi ali je ljubav na kraju - ruža

     

    4  ruža dana

    2801. hodanje

    svaki dan osvane kao ruža svetlosti kao što svetlost

    u predvečerju nestaje klizeći niz latice već potamnelih ruža

    dan je pesma o šljivama koje su kao i mnogo voće iz roda ruža

    pojeo sam šljive što su bile u hladnjaku a koje si možda čuvala za

    doručak oprosti mi bile su izvrsne tako slatke i tako hladne v. k. vilijams

    ponedeljak je svaki dan je ponedeljak a trave su uvek blage. da bih se

    pomokrio i zaklonio od vetra zastao sam pored starih još neprolistalih

    vrba. to što huji to je vetar u granama to što vlaži su počeci kiše

    a taj što piše sam ja ružaja. hodanjem se pretvaram u izvor

    dobrote. šta ostaje jednoj usred dana pokisloj

    ruži nego da se smeši i smrzava

    novi sad 5.3.2001

     

     

     

    3406/247

     

    10485  rajner marija rilke

    ružo to stalno tvoja unutrašnjost miluje

    se u biti svojoj miluje se sva u svemu

     

    10486  marina cvetajeva

    stihovi niču poput zvezda i ruža poput lepote

    poput lepote - za kuću nužno zlo. o svete znaj

    pesnik spozna - dok sniva - zakone zvezda

    formulu cveta - sve

     

    5  ruža godišnjih doba

    2802. hodanje

    godišnja doba su četiri ružinih bokora

    bokor crvenih u proleću. plavih u letu. žutih u jeseni

    i belih u zimi. u ruži sam hodao kroz deset jeseni. deset

    zima. deset proleća i deset leta. zar nije to jedno mitsko

    mistično putovanje kroz božiju česticu. karneval koraka i

    latica. šta ostaje jednoj usred dana pokisloj ruži nego

    da se smeši i smrzava. kako reći kako reći

    ono što se već govori samo

    novi sad 6.3.2001

     

     

     

    3407/246

     

    10487  rajner marija rilke

    jedna ruža sve ruže ustvari

     

    10488  vilijem blejk

    bolesna ružo

    olujan beše mrak

    kad crv nevidljiv

    dolete kroz zrak

     

    10489  horhe luis borhes

    prava ruža je vrlo daleko

    možda je stub ili bitka ili radost

    nekog boga kog nećemo videt

     

    6  ruža ritma

    2803. hodanje

    jedan ritam svi ritmovi u stvari

    ja sam jedan čovek svi ljudi u stvari. brojanje

    brojanje brojanje. sve se samo zbraja. niko ne umire

    svetkovinama ritma preživljavaju odbačeni. hodam da

    bih telo hranio muzikom dušu slikama duh rečima i volju

    brojevima. ritam zanosi sva moja čula usred apstrakcije

    kako reći kako reći ono što se već govori samo

    ritam isijava nepovratno svoju snagu

    kao sunce

    novi sad 7.3.2001

     

     

     

    3408/245

     

    10490  rajner marija rilke

    ružo uz oko sklopljena

     

    10491  stefan malarme

    slava koju negda sledih od detinjstva

    čista punog šuma ruža sred plaveti prirodne

     

    7  ruža samoće

    2804. hodanje

    samoća je put do tebe. samoćom te stvaram

    hej samoće sa vama sam zavoleo sve što postoji. sam

    sam kao i pesma pevam nekog sa drugog sveta. mnogo sam

    na ruži bio sam. da sam znao da će tako biti ne bih se ni usudio

    da krenem. ali samoće su stvarale punoću. ukus badema ženu koja

    mi je rekla mužu. samoća mi daje snagu da hrlim samo tebi. samoćom

    ljubim sve što je samo. kad ljubim vidim sve i jeste samo. ljubim tvoju

    pičku - ružu jedinu čujem zvuk patika o asfalt i uzbudim se: sam sam

    na ovom svetu u zjapećoj otvorenosti prema univerzumu. ritam

    isijava nepovratno svoju snagu kao sunce. samoća me doji

    tepanjima zvucima sa kojima razgovaraju zvezde

    novi sad 8.3.2001

     

     

     

    3409/244

     

    10492  rajner marija rilke

    ružo ti svijaš se vrh jutra

    tvoje usnule snage

    razvijaju nežne oblike

    između obraza i grudi

     

    10493  karl sandberg

    sad kad grimizna ruža

    počinje da puže uz kuću

    naših dvaju života

     

    8  ruža molitve

    2805. hodanje

    molitva me prima kad god mi se poželi

    molitva je valovita kao tabani dok me nose po

    neravnom putu. moliti - šaputati. uho sveta je nežno

    dečije. molitve su izgovarali i izgovaraju najhrabriji kao

    kad iz grla miriše breskva. molitva je neodgonetljivi razgovor

    sjaj u očima pobožnih žena. u molitvi se ono pojavljuje a ja

    oblutak nestajem kao u snu ili orgazmu. samoća me doji

    tepanjima zvucima sa kojima razgovaraju zvezde

    molitva me zapahne kao livadske trave

    novi sad 9.3.2001

     

     

    i

     

     

    ruža

    bogolika

     

     

    ruža beskućništva

     

     

    ruža hodanja

     

     

    ruža dana

     

     

    ruža godišnjih doba

     

     

    ruža samoće

     

     

    ruža molitve

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja ruža

    u meni je čednost

    ja u lutanju sam

    odanost

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    sam za sve

    5. mart 2026.

    27850. dan mog života

     

     

    3391/262

     

    10435  ja sam gospodin smrzavanje. na ovom jakom vetru

    slabo obučen ostaje mi samo da sebe ismevam i tako se ugrejem

     

    10436  pokrivam rukama stomak ali mi zebu grudi. pokrivam grudi ali mi zebu šake

     

    10437  ušao sam u petrovaradin pribijam se uz kuće gde manje duva

     

    sada mi lepo

    2789. hodanje

    hodao sam sa zorom ivanov i borisom

    mrkelom od bukovca do sremskih karlovaca

    posle karlovaca sam nastavio sam sa hladnim vetrom

    približavam se mostu na dunavu. evo vetra vode i neba

    ja sam kralj svih služenja. od sreće ljubim vazduh. cigani

    indijanci vetrovi trave cveće ruže. u toplom stanu

    u mirisu tamjana opuštaju mi se mišići

    novi sad 19.2.2001

     

     

     

    3392/261

     

    10438  volim kad izgovorim bog

     

    10439  neki mlad čovek je u osam sati ujutru stajao pred vratima

    jedne usamljene po izgledu ljupke kuće ovako počinje robert

    valzer svoj roman pomoćnik koji sam malopre počeo da čitam

     

    10440  ovom je ime ja i vetar

     

    10441  proširilo se i produbilo nebo rađa se

    nova radost iz beskrajnih svetova moga tela

     

    10442  hladni vetar mi duva u leđa. oštra kišica bockа po potiljku

    al ne vredi vam kažem kiši i vetru meni je od valzera toplo uutrobi

    valzerova nevinost me opčinjava. uživam jer mu je i ova knjiga

    kao kod najboljih potpuno ista kao i sve ostale

     

    10443  mislim na boga dok umoran prolazim između ljudi

     

    a i ti ćeš već znati

    2790. hodanje

    na kraju hodanja mi uvek prija kada zastanem

    na pešačkom prelazu. tu osećam sigurnost a malo

    se i odmorim. u toplom stanu u mirisu tamjana opuštaju

    mi se mišići. uspavani hladnoćom golubovi uvučenih

    vratova stoje na gradskom trgu

    novi sad 20.2.2001

     

     

     

    3393/260

     

    10444  zviždim ko lud (primetim to posle pet minuta)

     

    10445  13:06 eno ga i prvo procvetalo drvo

     

    10446  robert valzer me razgaljuje i pretvara u samu šaljivost

     

    10447  dakle poniženjima me treba uzbuditi da

    bih se čisto radovao božijem svetu to je valzer

     

    10448  ruža je oblik u kome sija lepota božija

     

    da mi se ugreje potiljak

    2791. hodanje

    poslednji kilometar. sve vreme je duvao

    vetar baš je i sada poneo suvo lišće po putu

    galebovi lete visoko nad dunavom a gnjurci tik uz

    površinu vode. kao da je sve što se događa samo

    jedna usrdna molitva - razgovor svih bića. uspavani

    hladnoćom golubovi uvučenih vratova stoje na

    gradskom trgu. žutom bojicom obojim hartiju da

    bih izmamio iz sebe poslednju rečenicu

    novi sad 21.2.2001

     

     

     

    3394/259

     

    10449  nadeva se kišica

     

    10450  posle polusatne unutrašnje vatre i nemira odjednom osetih svu čar strpljenja

     

    10451  dunav se talasa i teče kao livada

     

    10452  sunce sija čitam valzera. vetar je na trenutak vodenast

    i hladan. ali kad podignem pogled sa teksta ugledam na severnoj

    strani neba tamne oblake koji kao da izviru iz zemlje

     

    10453  zagrcnuo sam se od smeha izrugivajući se samom sebi

     

    10454  jesam li sada miran. jesam. i govorim podnevnoj tišini ono što sada

    govorim pitao je sam sebe i odgovorio samom sebi jozef valzerov junak

     

    izdrži dragana izdrži

    2792. hodanje

    hodao sam za stopala dragane varadinac

    za reči koje je na njima istetоvirala. svako ko izdrži

    pomaže biljkama da rastu. svako ko izdrži pomaže i

    drugome da izdrži. trči dragana trči stopalima čuvaj svet

    žutom bojicom obojim hartiju da bih izmamio iz sebe

    poslednju rečenicu. kako je bio uzbudljiv pogled

    psa ka pticama u visokom letu

    novi sad 22.2.2001

     

     

     

    3395/258

     

    10455  sve što je aristotelovsko šekspirovsko hegelovsko za mene nije umetnost

     

    10456  umetnost je (još) nepoznato

     

    10457  živa bića piju uređenost iz umetnosti - parafrazirao sam

     

    10458  iz zaustavljenog automobila dvadesetogodišnji mladić mi

    govori nemojte da čitate zgaziće vas auto. ouuu pa vi to komponujete

    komponujete nisam mu ništa odgovorio bio sam osvojen valzerom

     

    10459  pri kraju hodanja posle sunčanog dana me zaliva

    kiša. kako je promena vremena uzbudljiva isto kao i ustaljenost

     

    10460  al je lepo kisnuti

     

    10461  a tek kisnuti misliti na boga i još biti gladan

     

    10462  i popiti čašu vina pre jela (božijom se krvlju

    hraniti) pa i drugu i u zanosu stvarati novu knjigu

     

    nazdravljе

    2793 hodanje

    kako je bio uzbudljiv

    pogled psa ka pticama u

    visokom letu. teci samo teci

    novi sad 23.2.2001

     

     

     

    3396/257

     

    10463  sam za sve

     

    10464  eno po fruškoj gori osvanuo sneg

     

    10465  hrabrost nije da ideš dalje kada imaš energije

    hrabrost je da ideš dalje kada je nemaš ovaj mail je elen

    mek artur dobila na brodu dok je sama oplovljavala svet

     

    tvojstvo

    2794. hodanje

    hodao sam sa dorom stanković

    obavio posao za ovu nedelju. sada sam u

    toploj sobi kroz prozor vidim pada sneg. opio

    sam se. vino i sneg. na stolu su mi rezanci sa

    sirom. pijan sam i gladan. ispunjen bezrazložnom

    ljubavlju. teci samo teci. ja sam dert fado

    sevdah bluz svi zanosi ovog sveta

    novi sad 24.2.2001

     

     

     

    3398/255

     

    10466  trnje

    živelo trnje. poštujem

    te ti si moja prašnjava

    knjiga pre mog vremena

    ti si priča o svim

    iskušenjima

    (iz rečnika hodanja)

     

    ovo je tekst

    2795. hodanje

    po kome pada sneg. hodamo sun i ja

    noge su nam mokre. kape i kaputi se zabeleli

    sneg pada od juče sitan i neprestan. današnje hodanje

    posvećujem prevodiocima. mnogе knjige sam upoznao uz

    njihovu pomoć. kada god bih citirao one koji su me oduševljavali

    ne bih navodio ime prevodioca. njihovom anonimnošću sam

    odavao poštovanje dobro obavljenom poslu. danas sam hodao

    za sve njih one koji prevedu hranu sa jedne na drugu obalu

    ja sam dert fado sevdah bluz svi zanosi ovog sveta

    sa jezika hodanja preveo onaj po kome

    je popadao sneg

    novi sad 26.2.2001

     

     

     

    3399/254

     

    10467  pogled mi je privukao istruleli pleh koji je virio ispod snega

     

    10468  sunce je već istopilo sneg po putevima

     

    10469  sunce zalazi smrzavam se

     

    10470  okrenuo sam se unazad u crvenom suncu

    sam ugledao plod mog današnjeg napora

     

    10471  ledi. već i klizi

     

    da li možemo da hodamo za moju

    devedeset trogodišnju baku micu

    2796. hodanje

    hodali smo milica jovanović i ja i hodanje posvetili njenoj baki

    obavili posao. jedino mi je ostalo da završim tekst. ali mi je snaga

    iscurila. gotovo. sa jezika hodanja preveo onaj po kome je popadao

    sneg. u mišićima osećam dodatni napor zbog povremenog klizanja

    novi sad 27.2.2001

     

     

     

    3400/253

     

    10472  zaplavio se mokri asfalt po kome hodamo teodor i ja

     

    10473  upravo sam se rastao od teodora. izduvao me

    je vetar. stavio sam rukavicu na grudi da me malo zaštiti

     

    10474  malo pre sam primetio da sam izgubio rukavicu sa grudi

    najbolje rukavice koje sam imao u životu. sada mi je ostala

    samo desna. pokloniću je dori stanković kao

     

    ispovest

    2797. hodanje

    o današnjem danu u kome sam posle izgubljene

    rukavice video da mi i fotoaparat ne radi a posle hodanja

    me je nepravedno optužila bliska osoba (odmah sam osetio

    bol u srcu). hvala čednim ljudima što su me naučili da povrede

    koje mi nanesu bližnji pretvorim u odlaženje i prapoverenje. sutra

    počinjem da hodam dvadeset četiri dana za dvadeset četiri sata

    i dvadeset i četiri ruže. pratiće me stihovi dvadeset četiri rilkeove

    pesme o ružama i stihovi pesnika koji su pisali o ruži. (fotoaparat

    ipak radi baterije su bile u pitanju). u mišićima osećam dodatni

    napor zbog povremenog klizanja. radostan sam jer

    srce dobrote dobuje svetom

    novi sad 28.2.2001

     

     

    i

     

     

    ja sam kralj

    svih služenja

     

     

    volim kad izgovorim bog

     

     

    uživam jer mu je i ova knjiga kao kod

    najboljih potpuno ista kao i sve ostale

     

     

    ruža je oblik u kome sija lepota božija

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja ti

    jedna jedina

    ruža lutanja ti

    si čedo svih

    ruža i svih

    pesama

    o

    ruži

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

     

    počinje vek žena

    4. mart 2026.

    27849. dan mog života

     

     

    3379/274

     

    10415  prvi put ove godine sam se skinuo go do pojasa

     

    10416  na raskršću sam bacio štap da mi pokaže

    kuda da krenem. ogoreli vrh drveta se okrenuo ka zanošu

     

    10417  zemlja je preorana

     

    10418  uskoro će nabujati pupoljci zabeleće se voćke izleteće pčele

     

    10419  svratio sam kod paje vinogradara u njegovu vinogradarsku kućicu. zatekao

    sam ga u razgovoru sa predragom bailom takođe vinogradarom. sedeli su pored šporeta

    i pričali. pridružio sam im se. pričali su mi o vinogradima i vinu. o rajnskom rizlingu

     

    drugari vinogradari

    2779. hodanje

    zemlja je počela da miriše

    sadašnjost praznina seme eto

    žive večnosti. budi se mozak

    novi sad 7.2.2001

     

     

     

    3380/273

     

    10420  hodam i čitam intervju sa šezdesetčetvorogodišnjim tomom gotovcem

    koga nisam video godinama i koga volim kao i one koje pominje u razgovoru:

    lazara stojanovića. branka vučićevića. žan lik godara. erik romera. klod

    šabrola. dušana makavejeva. hrvoja turkovića. leni rifenštal. dragana

    aleksića. ljubomira micića. grupu gorgona. mihovila pansinija

     

    10421  uskoro ću hodati tri noći i jedan dan za devedeset i devet godina

    leni rifenštal. tri noći za prošli vek. jednu za komunizam. jednu za fašizam

    i jednu noć za neoliberalizam. jedan dan ću hodati za novi vek i

    leni ženu koja ih je nadživela i pobedila

     

    plaho

    2780. hodanje

    ne mislim. kako mi prija da ne mislim

    osećam samo ruke koje se njišu i sve hladniji

    vazduh po licu. budi se mozak. sve što mi

    je činiti jeste da odem u bioskop

    novi sad 8.2.2001

     

     

     

    3381/272

     

    10422  šta sve nisam učinio

    mnogo toga. uh i oh ali ja sam odlazio dalje

    ono što nisam učinio ću učiniti ponešto i neću

    sve te ideje koje nisam realizovao su mi pomagale

    da trajem. grejale su me. zanosile. stvarale mi

    energiju zablude. činile me. da ih ne nabrajam

    boleće me prijatelju moj

    (iz rečnika hodanja)

     

    baš to baš tako

    2781. hodanje

    umesto teksta bacam gumicu za brisanje

    visoko u vazduh pa je hvatam levom ili desnom

    rukom. i ovu rečenicu bacam na papir dajući joj

    neki smisao o kome ne znam ništa ali rečenica već

    pada u tačku. sve što mi je činiti jeste da odem

    u bioskop. letite letite moje rečenice

    novi sad 9.2.2001

     

     

     

    3382/271

     

    10423  1 rat je još uvek jedini lek  2 lažčina  3 kurac od psa  4 posmatranje

    mira  5 uspeh  6 granica naselja  7 strašila u polju  8 mladi luk  9 blažena ravnica

    10 nedogled je samo nebo  11 lekovita sećanja  12 trske pored puta  13 piti na putu

    14 kap kiše  15 zeleno plavo i ja  16 dobra tela - misija materije  17 soko u pšenici

    18  ulazimo u futog  19 đubrenje  20 prokrviti telo u sumraku  21 oplemeniti mišljenje

    22 traktorska svetla  23 umiranje mladih  24 otvorena vrata  25 lopta u prozor

    26 male prodavnice u zabačenim naseljima  27 groblja i sećaj se smrti

    28 teglenja  29 nomadizam polnosti  30. gatari i delez  31 ralf valdo

    emerson  32 jezičke igre  33 usklađenost  34 smeh

    35 bez zaštite  36 hvala tridesetšestorici

     

    izginuli smo

    2782. hodanje

    a i neka smo. hodali smo

    trideset i osam kilometara milica

    jovanović i ja za trideset šest pravednika

    koji čuvaju ovaj svet. letite letite moje

    rečenice. sve tragove na zemlji

    pamti nebo

    novi sad 10.2.2001

     

     

     

    3384/269

     

    zimsko hodanje vere varadi

    2783. hodanje

    krenula sam nešto pre devet. vreme je sunčano ali sveže idealno za hodanje

    krenula sam od 1212 clifton road odmah skrenula na north decatur rd. rock springs

    universitz avenue. nort highland avenue gde sam sada. da bih se ojačala za start ponela

    sam vokmen i satija branke parlić. predeo iz koga sam krenula je svet pristojnog susedstva

    visoko drveće male kuće. daninoć narcisi. jevrejska crkva jevrejska škola i zabavište. u

    daljini iznad visokih vrhova neozelenelog drveća vidi se vrh tornja koji je negde daleko

    toliko daleko da ne možeš ni pomisliti da tamo stigneš pešice. krenula sam ka njegovoj

    nedostižnoj udaljenosti. prizori su se začas izmenili - izbila sam na jedan veliki park

    pidmont park. iza parka su se videli obrisi sasvim drugačije atlante. ovde ljudi hodaju

    samo od kola do ulaza u banku prodavnicu hemijsku čistionicu. ovo što ja radim

    ne radi ovde niko. vratila sam se sa hodanja u 13:45. poslednji sat i po bio mi je

    naporan. bodrila sam se kako sam znala i umela. na stepenicama iznad

    dečijeg igrališta pojela jabuku. sve tragove na zemlji pamti nebo. pri

    kraju kraju videla crnca visokog i vitkog u tamnim pantalonama

    i upasanoj košulji kako sa spoljne strane kuća stojeći

    na jednoj nozi na merdevinama pere

    nekim ljudima prozore

    atlanta 12.2.2001

     

     

     

    3385/268

     

    10424  mašem rukom: do viđenja dvadeseti vek. do viđenja komunizam

     

    tri noći i jedan dan: leni rifenštal

    2784. hodanje

    noću zamiru čula. ispunjava se krug. kada sam se rodio

    leni rifenštal je imala četrdeset i sedam godina. meni je sada

    pedeset druga a njoj devedeset deveta. pri kraju videla crnca

    visokog i vitkog u tamnim pantalonama i upasanoj košulji

    kako sa spoljne strane kuća stojeći na jednoj nozi na

    merdevinama pere nekim ljudima

    prozore. počinje vek žena

    novi sad 13.2.2001

     

     

     

    3386/267

     

    10425  ulazim u noć a želeo bih da se kao dete isplačem u toplom zagrljaju

     

    10426  i noćašnje hodanje je doviđenja dvadesetom veku. do viđenja fašizam

     

    10427  zašto sam ovoliko tužan

     

    10428  divim se dubokoj starosti leni rifenštal

     

    10429  prolazak voza preko mosta uznemiri galebove i oni kao paperje lete kroz noć

     

    tri noći i jedan dan: leni rifenštal

    2785. hodanje

    neispavan u hladnoći i tuzi samo sam hodao

    bez ikakvih senzacija. potrošen sam. počinje

    vek žena. treperim od nemoći

    novi sad 14.2.2001

     

     

     

    3387/266

     

    10430  do viđenja neoliberalizam

     

    tri noći i jedan dan: leni rifenštal

    2786. hodanje

    hodao sam sa kajom ćirilović. posle rumenke bili smo

    u potpunom mraku. noć je duboka kao more. kada bih

    otvorio šake osetio bih kao da nosim teške dojke. oči ništa

    ne vide. gledanje ćuti. pogled se diže ka zvezdama a zvezde

    daleke svojom daljinom nas miluju i plaše. pričali smo o radosti

    u životu i hrabrosti starih ljudi. anjes vardi. leni rifenštal. kompaj

    segundu. ronaldu bigzu pljačkašu stoleća. džon kuper pouisu

    ernst jingeru. vilijem barouzu... sve što je živo me ohrabruje

    i uči hrabrosti. ja sam muž sveštenik i pevač svemira

    treperim od nemoći. svaki trenutak života

    mi govori: tek treba živeti

    novi sad 15.2.2001

     

     

     

    3388/265

     

    10431  blešti u danu prepunom sunca. iz duboke

    i tamne ponoći evo me u toplom i svetlom podnevu

     

    10432  sa tri hodanja po noći sam se pozdravio sa dvadesetim vekom

    i zlom u njemu: komunizmom fašizmom i neoliberalizmom. do viđenja veku

    koga sam voleo jer su u njemu živeli i mone i sati i gertruda stejn i pesoa i simon

    vejl i berdajev i vitgenštajn. jer sam u njemu odrastao slušajući radio drame. igrao

    fudbal i plesao rokenrol. gledao i gledao i gledao filmove. čitao pesnike i mistike

    živeo sa prijateljima. iskupljivao se i otkrio slobodu u zatvoru. prepoznao sada

    stvarao veliku umetnost. uživao u ljudskim pravima i pravima svih bića

    učestvovao u planetarnoj odgovornosti i posejao svemirsku kulturu

     

    jedan dan: leni rifenštal

    2787. hodanje

    žena i dan su pozdrav za dvadeset prvi vek

    u ovom danu hodam za svetlost i ženstvenost

    za kosmološku umetnost i jezik svih bića. svaki

    trenutak života mi govori: tek treba živeti. sa

    osmehom u praskozorju novog veka

    novi sad 16.2.2001

     

     

     

    3389/264

     

    10433  kao da sam u telu svetlosti tako se osećam u ovom danu

     

    10434  volim da se šetam prometnim ulicama uvek moram imati neki cilj

    odredim dokle ću da idem i dok se udalјavam od svoje kuće to je teži deo

    šetnje nagovaram sebe da idem donde pa još malo pa ajde do one kuće što

    dalje odem duže ću se vraćati a onda u jednom času - sve se prometne

    u lepo - sretnem ljude osmehujemo se jedni drugima. u glavi mi naviru

    lepe misli uobražavam da sam pesnik eva ras

     

    ja sam...

    2788. hodanje

    po boji kože pripadam rasi koja je nanela

    i nanosi najviše zla u ovom svetu. stid me je zbog

    onoga čine se drugi ponose. po vetrovima ja sam ciganin

    ciganin jer volim to ime. duboko poštujem taj progonjeni narod

    saosećam sa svakim ko je čuo pogrdnu reč i poneo prezriv pogled

    na sebi. kako su za žaljenje sva nadmena bića koja omalovažavaju

    druge. biti bolji od drugog znači saosećati sa njim i dati mu priliku

    da se i on razvije i procveta. volim cigane jer nemaju državu jer

    su nomadi i svete lutalice obraz civilizacije. sa osmehom u

    praskozorju novog veka. cigani indijanci

    vetrovi trave cveće ruže

    novi sad 17.2001

     

     

    i

     

     

    sve što je živo me

    ohrabruje i uči hrabrosti

     

     

    ja sam muž sveštenik i pevač svemira

     

     

    u ovom danu hodam za svetlost i ženstvenost

    za kosmološku umetnost i jezik svih bića

     

     

    saosećam sa svakim ko je čuo pogrdnu reč i poneo prezriv pogled na sebi

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    ne odustaj

    jer ti si

    dah

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    najviše volim umetnost same umetnosti

    3. mart 2026.

    27848. dan mog života

     

     

    3366/287

     

    10387  pozdravljam trave drveće

    odem i pozdravljam. tako sam to činio. smejao se

    video sam polja su sama i zato sam im odlazio. samo

    je nebo i putevi su sami šume su same i proplanci. imaju

    sve samo im pozdrav i lepa reč nedostaju. zato sam

    odlazio. dodirivao ih pogledima stopalima šakama

    rečima i smešnim gegovima. eto radosti. deteta

    lude na putu mene tvog jedinog

    (iz rečnika hodanja)

     

    samo do kraja

    2768. hodanje

    hodao sam sa urošem vukšom. noćas je

    opet bilo bolnog druženja sa bližnjima. kako me

    to ispovređuje. al gle to i prija. osećam se kao da me je

    razvejao vetar. kao da su me reči koje su bile izgovorene

    da bi me povredile razbile kao talas o stenu. pretvorio sam

    se u hiljade kapljica. pijem za sve roditelje bez dece i svu

    decu bez roditelja piše mi arti iz budimpešte. noć

    me je uhvatila pod ruku sa njom završavam

    kruženje. svi jablani u meni već spavaju

    novi sad 25.1.2001

     

     

     

    3367/286

     

    10388  nema cilja cilj je početak

     

    10389  beskućništvo je put. vodi me i čuva

     

    10390  bezbrižnost me miluje

     

    10391  istetoviraću se i po leđima. da mi se i leđa pretvore u lice

     

    uživam

    2769. hodanje

    ishodao sam petnaest

    kilometara ostalih devet ću

    oprostiti da bih sebe nagradio

    za bezbrižnost. i još ću kupiti

    slatke jabuke. svi jablani u

    meni već spavaju

    osećam: voljen sam

    novi sad 26.1.2001

     

     

     

    3368/285

     

    10392  ne znam šta ću napisati ali me raduje da

    pišem. uzbuđuje me snaga u šaci sa kojom ispisujem slova

     

    10393  do malopre prvih devet kilometara sam hodao sa aleksandrom

    tišmom sedamdeset i sedma mu je. sve više u njemu osećam dečaka

     

    10394  otoplilo je sinulo sunce raskopčao sam se. svest i

    savest mi govore: uživanje u samom životu je bezazlenost

     

    bogočašće

    2770. hodanje

    kasnije smo dragana i ja

    ponovo sreli aleksandra i zajedno

    hodali. osećam: voljen sam

    lepo je slušati

    novi sad 27.1.2001

     

     

     

    3370/283

     

    10395  odnos žene i muškarca je velika tajna

    i svetlost duboka noć iz koje niče svetlost

     

    hodanje sa sve mi je zauvek ivanom

    2771. hodanje

    lepo je slušati. verujem ti jer iako ja ne vidim vidim

    da ti vidiš napisala mi je sve mi je zauvek ivana

    novi sad 29.1.2001

     

     

     

    3371/282

     

    10396  već četvrti dan sam premoren. ne uspevam da odmorim srce

     

    10397  moram zastajati. odmarati se. spavati. nastavljati. ne

    zamarati se. tražiti pomoć. zaustavljati misli. lišavati se volje. srcu

    davati snagu. uživati u telu. potpuno se otvoriti ljubavi božijoj

     

    svijanje

    2772. hodanje

    prikupio sam šesnaest kilometara

    nisam mogao više da pomeram telo. mašina

    se morala ohladiti. okeani su veliki. kada bih

    pomislio da sam se odmorio i da mogu dalje osetio

    bih da je još mnogo umora u telu. kao da su tople kiše

    padale u meni. kao da su se latice ruže zatvorile

    verujem ti jer iako ja ne vidim vidim da ti vidiš

    napisala mi je sve mi je zauvek ivana

    kao da su patuljci polazili

    na počinak

    novi sad 30.1.2001

     

     

     

    3372/281

    10398  negovanje

    sve više vidim koliko je negovanje važno

    sećam se kako sam prve godine hodanja masirao

    stopala posle hodanja. najvažnije je pustiti umor da

    potpuno iscuri. ispavati se i lišiti se briga. tek tada

    pridolazi snaga. negujem se smirenjem. negujem se

    sa velikim pesnicima i misticima. muzikom. snegom

    dok pada. slaganjem sa bližnjim savezništvom sa

    ženom. negujem se plačem koji mi pokreću

    dobri ljudi. blaženstvom boga

    (iz rečnika hodanja)

     

    koja lepa reč samom sebi

    2773. hodanje

    ceo dan sipi vlaga. provejava mokri sneg

    kao da su patuljci polazili na počinak

    još ističe umor iz mene

    novi sad 31.1.2001

     

     

     

    3373/280

     

    10399  po fruškoj gori se beli sneg

     

    10400  uskoro će sumrak a sunce je tek izašlo. kao da me podržava

     

    10401  spokojan sam jedino kada sam savršen kao bog

     

    doteci mi snago, doteci

    2774. hodanje

    pre hodanja sam se osećao slomljen. temperatura

    tegobe sa srcem iscrpljenost mislio sam da neću ishodati

    dan. ipak evo me ostao mi je još kilometar-dva. kada bih

    knjigu ruža lutanja skratio za devet desetina bila bi to

    fantastična knjiga. ovako ruža je još fantastičnija

    poželeo sam se hladnih mandarina. još ističe

    umor iz mene. hej pa ja to spavam u hodu

    novi sad 1.2.2001

     

     

     

    3374/279

     

    10402  pre tri dana je odštampana ruža lutanja 9. idem

    beograd da popijem vino sa onima koji su do sada radili na

    knjigama ruže. nebojšom čovićem. draganom stojkovićem

    draganom erdevički. davorom palčićem. jagodom helet

    rajkom sredojević. violetom jovanović

     

    10403  čitam deridu hajdeger je godinama govorio da mišljenje

    počinje postavljanjem pitanja a da je ispitivanje dostojanstvo mišljenja

    a onda je jednog dana ne oponirajući ovoj tvrdnji rekao da ali postoji nešto

    još izvornije od postavljanja pitanja a to je ta pobožnost mišljenja. to je ono što

    znači pristati prihvatiti reći da. potvrditi. tu pobožnost mišljenja sam osetio

    1973 u zatvoru. a to prihvatanje i potvrđivanje sam 1991 u londonu

    nazvao nomadskim razgovorom božanskim nadovezivanjem

     

    pobožni tragovi

    2775. hodanje

    sa snegom i strpljenjem koje sam pokupio

    na putu miran kao labud hodam ulicama beograda

    deveta ruža mi je u ruci. želim joj da zrači dobrotom i

    lepotom. hej pa ja to spavam u hodu. pili smo vino 

    za devetu ružu i drugo izdanje ruže lutanja

    beograd 2.2.2001

     

     

     

    3375/278

     

    10404  biti stranac i domaćin univerzuma... biti

    najbolji i najskuplji... biti radostan... biti sam i sa tobom

     

    zar ti se ne čini da su njegove rečenice ponekad

    diletantske pitala je milica jovanović prijatelja posle

    čitanja ruže lutanja. sada, posle prvog hodanja kaže:

    2776. hodanje

    ponekad su prljave. možda kaljave. žilave ili nežne. namerne ili anonimne

    posle 18.035 koraka samo su me one držale uspravno. podvukla sam se pod

    korak kao žena-amater da bih se uspravila kao nova. čučnula sam da opustim

    tetive. napred za koracima. ponavljanje je majka promene. rekoh sebi: piši

    kao što hodaš diletantkinjo. pili smo vino za devetu ružu i drugo izdanje

    ruže lutanja. hodao sam prvi put sa milicom jovanović koja mi

    je pričala o mnogo stvari i o rečenicama u ruži

    novi sad 3.2.2001

     

     

     

    3377/276

     

    10405  ništa dosadnije od: zanimljive priče. uzbudljive

    strasti. sebične ljubavi. šarmantnih ljudi i vrcavog humora

     

    10406  boli me srce opet sam se noćas iskidao iznurio izmorio sa

    bližnjim. ali tvoje reči u knjizi mi govore dete moje prihvati sve onako

    kako jeste i ne žali se. jer sve što te pogodi radost i patnja to si ti sam

     

    10407  kako me je juče (nedelja popodne dok sam se odmarao) ponela

    i obradovala slika no 34 ed rajnharda. danas sve vreme mislim na nju

     

    10408  umetnost mi je ponekad jedina uteha

    ma šta govorio. umetnost mi je uvek izvor i put

     

    10409  najviše volim umetnost same umetnosti

     

    volim plavu umetnost

    2777. hodanje

    baš kao i umetnost plavog. plava umetnost 

    je umetnost vode i vazduha. umetnost plavog je

    umetnost jednog. umetnost iz srca dobrote. hodao

    sam prvi put sa milicom jovanović koja mi je

    pričala o mnogo stvari i o rečenicama u

    ruži. ja sam rumenilo plavog

    novi sad 5.2.2001

     

     

     

    3378/275

     

    10410  gertruda stejn

     

    10411  ed rajnhard

     

    10412  bili holidej

     

    10413  ludvig vitgenštajn

     

    10414  majstor ekhart

     

    uzbuđujem se istim zamaram sličnim

    2778. hodanje

    pre hodanja sam uživao gledajući spisak moje familije i

    izabrao za danas petoro meni najdražih. ja sam rumenilo

    plavog. sadašnjost praznina seme eto žive večnosti

    novi sad 6.2.2001

     

     

    i

     

     

    nema cilja

    cilj je početak

     

     

    spokojan sam jedino kada sam savršen kao bog

     

     

    biti stranac i domaćin univerzuma... biti najbolji

    i najskuplji... biti radostan... biti sam i sa tobom

     

     

    ništa dosadnije od: zanimljive priče. uzbudljive strasti

    sebične ljubavi. šarmantnih ljudi i vrcavog humora

     

     

    uzbuđujem se istim zamaram sličnim

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja baš

    zato što sam 

    te ljubio ja sam te i

    zanemarivao ko što si

    i ti mene ljubila a nikad

    me nisi zanemarila

    ružo lutanja

    najjebežljivija

    ružo moja

    svih

    ruža

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     najviše volim umetnost same umetnosti

    3. mart 2026.

    27848. dan mog života

     

     

    3366/287

     

    10387  pozdravljam trave drveće

    odem i pozdravljam. tako sam to činio. smejao se

    video sam polja su sama i zato sam im odlazio. samo

    je nebo i putevi su sami šume su same i proplanci. imaju

    sve samo im pozdrav i lepa reč nedostaju. zato sam

    odlazio. dodirivao ih pogledima stopalima šakama

    rečima i smešnim gegovima. eto radosti. deteta

    lude na putu mene tvog jedinog

    (iz rečnika hodanja)

     

    samo do kraja

    2768. hodanje

    hodao sam sa urošem vukšom. noćas je

    opet bilo bolnog druženja sa bližnjima. kako me

    to ispovređuje. al gle to i prija. osećam se kao da me je

    razvejao vetar. kao da su me reči koje su bile izgovorene

    da bi me povredile razbile kao talas o stenu. pretvorio sam

    se u hiljade kapljica. pijem za sve roditelje bez dece i svu

    decu bez roditelja piše mi arti iz budimpešte. noć

    me je uhvatila pod ruku sa njom završavam

    kruženje. svi jablani u meni već spavaju

    novi sad 25.1.2001

     

     

     

    3367/286

     

    10388  nema cilja cilj je početak

     

    10389  beskućništvo je put. vodi me i čuva

     

    10390  bezbrižnost me miluje

     

    10391  istetoviraću se i po leđima. da mi se i leđa pretvore u lice

     

    uživam

    2769. hodanje

    ishodao sam petnaest

    kilometara ostalih devet ću

    oprostiti da bih sebe nagradio

    za bezbrižnost. i još ću kupiti

    slatke jabuke. svi jablani u

    meni već spavaju

    osećam: voljen sam

    novi sad 26.1.2001

     

     

     

    3368/285

     

    10392  ne znam šta ću napisati ali me raduje da

    pišem. uzbuđuje me snaga u šaci sa kojom ispisujem slova

     

    10393  do malopre prvih devet kilometara sam hodao sa aleksandrom

    tišmom sedamdeset i sedma mu je. sve više u njemu osećam dečaka

     

    10394  otoplilo je sinulo sunce raskopčao sam se. svest i

    savest mi govore: uživanje u samom životu je bezazlenost

     

    bogočašće

    2770. hodanje

    kasnije smo dragana i ja

    ponovo sreli aleksandra i zajedno

    hodali. osećam: voljen sam

    lepo je slušati

    novi sad 27.1.2001

     

     

     

    3370/283

     

    10395  odnos žene i muškarca je velika tajna

    i svetlost duboka noć iz koje niče svetlost

     

    hodanje sa sve mi je zauvek ivanom

    2771. hodanje

    lepo je slušati. verujem ti jer iako ja ne vidim vidim

    da ti vidiš napisala mi je sve mi je zauvek ivana

    novi sad 29.1.2001

     

     

     

    3371/282

     

    10396  već četvrti dan sam premoren. ne uspevam da odmorim srce

     

    10397  moram zastajati. odmarati se. spavati. nastavljati. ne

    zamarati se. tražiti pomoć. zaustavljati misli. lišavati se volje. srcu

    davati snagu. uživati u telu. potpuno se otvoriti ljubavi božijoj

     

    svijanje

    2772. hodanje

    prikupio sam šesnaest kilometara

    nisam mogao više da pomeram telo. mašina

    se morala ohladiti. okeani su veliki. kada bih

    pomislio da sam se odmorio i da mogu dalje osetio

    bih da je još mnogo umora u telu. kao da su tople kiše

    padale u meni. kao da su se latice ruže zatvorile

    verujem ti jer iako ja ne vidim vidim da ti vidiš

    napisala mi je sve mi je zauvek ivana

    kao da su patuljci polazili

    na počinak

    novi sad 30.1.2001

     

     

     

    3372/281

    10398  negovanje

    sve više vidim koliko je negovanje važno

    sećam se kako sam prve godine hodanja masirao

    stopala posle hodanja. najvažnije je pustiti umor da

    potpuno iscuri. ispavati se i lišiti se briga. tek tada

    pridolazi snaga. negujem se smirenjem. negujem se

    sa velikim pesnicima i misticima. muzikom. snegom

    dok pada. slaganjem sa bližnjim savezništvom sa

    ženom. negujem se plačem koji mi pokreću

    dobri ljudi. blaženstvom boga

    (iz rečnika hodanja)

     

    koja lepa reč samom sebi

    2773. hodanje

    ceo dan sipi vlaga. provejava mokri sneg

    kao da su patuljci polazili na počinak

    još ističe umor iz mene

    novi sad 31.1.2001

     

     

     

    3373/280

     

    10399  po fruškoj gori se beli sneg

     

    10400  uskoro će sumrak a sunce je tek izašlo. kao da me podržava

     

    10401  spokojan sam jedino kada sam savršen kao bog

     

    doteci mi snago, doteci

    2774. hodanje

    pre hodanja sam se osećao slomljen. temperatura

    tegobe sa srcem iscrpljenost mislio sam da neću ishodati

    dan. ipak evo me ostao mi je još kilometar-dva. kada bih

    knjigu ruža lutanja skratio za devet desetina bila bi to

    fantastična knjiga. ovako ruža je još fantastičnija

    poželeo sam se hladnih mandarina. još ističe

    umor iz mene. hej pa ja to spavam u hodu

    novi sad 1.2.2001

     

     

     

    3374/279

     

    10402  pre tri dana je odštampana ruža lutanja 9. idem

    beograd da popijem vino sa onima koji su do sada radili na

    knjigama ruže. nebojšom čovićem. draganom stojkovićem

    draganom erdevički. davorom palčićem. jagodom helet

    rajkom sredojević. violetom jovanović

     

    10403  čitam deridu hajdeger je godinama govorio da mišljenje

    počinje postavljanjem pitanja a da je ispitivanje dostojanstvo mišljenja

    a onda je jednog dana ne oponirajući ovoj tvrdnji rekao da ali postoji nešto

    još izvornije od postavljanja pitanja a to je ta pobožnost mišljenja. to je ono što

    znači pristati prihvatiti reći da. potvrditi. tu pobožnost mišljenja sam osetio

    1973 u zatvoru. a to prihvatanje i potvrđivanje sam 1991 u londonu

    nazvao nomadskim razgovorom božanskim nadovezivanjem

     

    pobožni tragovi

    2775. hodanje

    sa snegom i strpljenjem koje sam pokupio

    na putu miran kao labud hodam ulicama beograda

    deveta ruža mi je u ruci. želim joj da zrači dobrotom i

    lepotom. hej pa ja to spavam u hodu. pili smo vino 

    za devetu ružu i drugo izdanje ruže lutanja

    beograd 2.2.2001

     

     

     

    3375/278

     

    10404  biti stranac i domaćin univerzuma... biti

    najbolji i najskuplji... biti radostan... biti sam i sa tobom

     

    zar ti se ne čini da su njegove rečenice ponekad

    diletantske pitala je milica jovanović prijatelja posle

    čitanja ruže lutanja. sada, posle prvog hodanja kaže:

    2776. hodanje

    ponekad su prljave. možda kaljave. žilave ili nežne. namerne ili anonimne

    posle 18.035 koraka samo su me one držale uspravno. podvukla sam se pod

    korak kao žena-amater da bih se uspravila kao nova. čučnula sam da opustim

    tetive. napred za koracima. ponavljanje je majka promene. rekoh sebi: piši

    kao što hodaš diletantkinjo. pili smo vino za devetu ružu i drugo izdanje

    ruže lutanja. hodao sam prvi put sa milicom jovanović koja mi

    je pričala o mnogo stvari i o rečenicama u ruži

    novi sad 3.2.2001

     

     

     

    3377/276

     

    10405  ništa dosadnije od: zanimljive priče. uzbudljive

    strasti. sebične ljubavi. šarmantnih ljudi i vrcavog humora

     

    10406  boli me srce opet sam se noćas iskidao iznurio izmorio sa

    bližnjim. ali tvoje reči u knjizi mi govore dete moje prihvati sve onako

    kako jeste i ne žali se. jer sve što te pogodi radost i patnja to si ti sam

     

    10407  kako me je juče (nedelja popodne dok sam se odmarao) ponela

    i obradovala slika no 34 ed rajnharda. danas sve vreme mislim na nju

     

    10408  umetnost mi je ponekad jedina uteha

    ma šta govorio. umetnost mi je uvek izvor i put

     

    10409  najviše volim umetnost same umetnosti

     

    volim plavu umetnost

    2777. hodanje

    baš kao i umetnost plavog. plava umetnost 

    je umetnost vode i vazduha. umetnost plavog je

    umetnost jednog. umetnost iz srca dobrote. hodao

    sam prvi put sa milicom jovanović koja mi je

    pričala o mnogo stvari i o rečenicama u

    ruži. ja sam rumenilo plavog

    novi sad 5.2.2001

     

     

     

    3378/275

     

    10410  gertruda stejn

     

    10411  ed rajnhard

     

    10412  bili holidej

     

    10413  ludvig vitgenštajn

     

    10414  majstor ekhart

     

    uzbuđujem se istim zamaram sličnim

    2778. hodanje

    pre hodanja sam uživao gledajući spisak moje familije i

    izabrao za danas petoro meni najdražih. ja sam rumenilo

    plavog. sadašnjost praznina seme eto žive večnosti

    novi sad 6.2.2001

     

     

    i

     

     

    nema cilja

    cilj je početak

     

     

    spokojan sam jedino kada sam savršen kao bog

     

     

    biti stranac i domaćin univerzuma... biti najbolji

    i najskuplji... biti radostan... biti sam i sa tobom

     

     

    ništa dosadnije od: zanimljive priče. uzbudljive strasti

    sebične ljubavi. šarmantnih ljudi i vrcavog humora

     

     

    uzbuđujem se istim zamaram sličnim

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja baš

    zato što sam 

    te ljubio ja sam te i

    zanemarivao ko što si

    i ti mene ljubila a nikad

    me nisi zanemarila

    ružo lutanja

    najjebežljivija

    ružo moja

    svih

    ruža

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    slušaj - hodam

    2. mart 2026.

    27847. dan mog života

     

     

    3357/296

     

    10357  život

    život je svetinja o kojoj čovek

    tako malo zna. postao sam pesnik

    da bih život otkrio. nije se dao morao sam

    mu zapevati. to je život pevaj ga. samo to: pevaj

    pevaj ga. plamen je mera. plamen me je tako vodio

    da se nikada ne ugasim i da nikada ne pregorim za

    ovih deset godina. lutao sam u obliku plamene

    ruže. hodanjem sam samo vijorio. bio plavi

    plamen plamen umetnosti

    (iz rečnika hodanja)

     

    prebiranje

    2760. hodanje

    juče sam nahladio stomak

    malo me boli. i danas je ispod nule

    sa hladnim vetrom. vratiću se da se ugrejem

    kilometre ću nadoknaditi do kraja nedelje. dužnost

    mi je i da se negujem. uskoro ću zaspati u toploj sobi

    već mi je lepo. bolje sam uvio šal oko kape duva mi samo

    po licu. pišem u rukavicama. povremeno šakama štitim

    stomak bivam. još tri-četiri kilometra sam na hladnoći

    zatvaram oči sličan sam stablima. savezništvo

    obnavlja. ispala mi je gumica za brisanje

    vraćam se da je nađem eno je 

    novi sad 16.1.2001

     

     

     

    3358/295

     

    10358 lutanje je molim

    lutanjem sam molio koricu ljubavi. bilo je

    dana u kojima sam izgladneo. samo bih drhtao

    dahtao. tešili su me izmučeniji izglaneliji. njihova

    trpeljivost mi je bila uteha. želeo sam da oni uzmu

    prvi zalogaj. želeo sam da živi sve ono što je čovek u

    svojoj zločinačkoj samozaljubljenosti nazvao mrtvom

    prirodom. pragovi. dokovi. šinske pruge. oguljene zgrade

    stolovi. penkale. vrata. prozori. kreveti. stolovi svi moji

    najmiliji. sa njima sam bio manje gladan i lutanje je

    teklo lako. lutanje me je naučilo da je reč molim

    svetinja. kada bih se molio ili nešto zamolio

    osećao sam da sam na svetom lutanju

    ja svetica - lutalica

    (iz rečnika hodanja)

     

    sve vreme smo pripitomljavali divljinu

    2761. hodanje

    i današnji dan je prošao sa drugim. draganom varadinac

    stojim na autobuskoj stanici u sremskoj kamenici. noć je

    potrošen sam. ispala mi je gumica za brisanje vraćam 

    se da je nađem eno je. evo ga autobus

    novi sad 17.1.2001

     

     

     

    3359/294

     

    10359  ružičnjak rečnik hodanja

    ružičnjak je ime vaseljene kao što mu je ime bilo ko-smos

    red ili sve-mir. izlio sam u njega svoje korake. posejao u njegovom

    prostranstvu seme prve plave ruže. istetovirao sam se kožom se 

    svojom obeležio ja-dete istine. ružičnjak je nastao iz snage preobraženja

    svih dečaka koji su nevino žudeli za devojčicama. ružičnjak je uteha logosu

    postelja svim rečima. rečnik hodanja nastavlja da hoda jer je rečnik bića

    zato sam i hodao da bi biće govorilo. da bi razgovarali nas troje ti i ja

    biće božije. želeo sam da sa ovim pojmom pojasnim stvari ali me

    stvar baca u zanos a u zanosu se stvari ne govore nego

    se ćute i prepuštaju. uzeo sam uzmi me

    (iz rečnika hodanja)

     

    izmrzavanje

    2762. hodanje

    već danima na hodanju osećam ukus čaja

    od nane ili majčine dušice koji popijem za doručak

    prija mi kao topla vanila u plućima. kao i svi pogledi koje

    sam počeo da skrećem ne trošeći se u gledanju iz

    znatiželje. evo ga autobus. nekako pristigoh

    novi sad 18.1.2001

     

     

     

    3360/293

     

    10360  od sada će me voditi i čuvati snaga strpljenja

     

    10361  ovu knjigu ću možda posvetiti tebi i miroslavu mandiću mojim saputnicima

     

    10362  prav asfaltni put me podseti na slične puteve i hladan vetar u holandiji

     

    10363  dok hodam pravim putem kružim po deset godina ruže

     

    10364  dva dečaka su iznela sa dunavca na put parče leda i sada ga razbijaju

     

    10365  od svih ljudskih izuma najopasniji i najružniji je antropocentrizam

     

    10366  u malom dvorištu siromašnih ljudi visi dečji veš na štriku

     

    sve što jeste jeste dobrotom

    2763. hodanje

    sinoć sam dohodao jučerašnjih osam kilometara

    današnja dvadeset i četiri dovršavam vidim kako

    svemirom teče hranljivo mleko savesti. nekako

    pristigoh. sve što vidim je lepo i vodi

    me nevidljivoj lepoti

    novi sad 19.1.2001

     

     

     

    3361/292

     

    10367  žao mi je što jedem biljke za svoju ishranu jer one su tako lepa i živa bića

     

    10368  u tesnim vozilima u vrućini i bez vode životinje se transportuju na

    daleki put. lome im se kosti i umiru. živa perad se omamljuje pre klanja. životinje

    obuzima neopisiv strah. čovek se hrani žrtvama koje strahovito pate

     

    i po ovim stranicama duvaju vetrovi

    2764. hodanje

    imao sam nekoliko slika-ideja u glavi do malopre. želeo

    sam da ih zapišem ali su mi sve nestale. kao da ih je odneo vetar

    sve što vidim je lepo i vodi me nevidljivoj lepoti. ja sam hodač u knjizi vetrova

    novi sad 20.1.2001

     

     

     

    3363/290

     

    10369  noćas je pao sneg. manje je hladno i više je

    vlage. evo i kijam. da li će mi noge biti suviše mokre

     

    10370  prvih deset nedelja hodanja sam

    završio sa 144 zlatna kilometara. da li ću i ovu

     

    10371  noge su mi se ugrejale. šal sam ponovo

    obavio oko vrata. hladnoću osećam samo na licu

     

    10372  slušaj - hodam

     

    10373  hodam: slušam kako mi bog u tišini priča o svemu

     

    eno ga aleksandar

    2765. hodanje

    stižem polako na kraj hodanja. i vrane

    se gnezde. raznežim se kada pomislim da

    sam mnogo puta u ovih deset godina završavao

    hodanje u vreme kad su ptice odlazile na spavanje

    nadam se da je ruža puna ptica. ja sam hodač u

    knjizi vetrova. da li ih čuješ kako grakću

    novi sad 22.1.2001

     

     

     

    3364/289

     

    10374  sve što možemo da uradimo je da objasnimo

    sebi koji je pravi put prema visokim opasnim vrhovima a da

    onda krenemo napred u lutanje onako kako najbolje znamo pouis

     

    10375  ovde na periferiji vetar je jači i lutanje je uzbudljivije

    najveći saveznici su mi kapa i šal ipak vetar me produvava kroz kaput

     

    10376  sam u poljima i sivilu. počinje kiša naježim se od lepote tela vazduha

     

    10377  novo obmotavanje šala ponovo sam se

    opustio uživam u gledanju dok mi vetar briše po licu

     

    10378  hvala ti na rečima koje si mi dao da bih tebe pevao

     

    10379  kada me ovako produvavaš vetre ostaje mi samo da ti kažem hvala

     

    10380  prelazim ulicu osetim i u telu mi je veselo

     

    duva me kao sviralu

    2766. hodanje

    u najlon kesi mi je kilogram i po slatkih jabuka

    ljuljaju se o moj bok dok pišem. na brisanom prostoru

    hladni vetar me ozdravljuje i uznosi: slavim sve hladnoće na

    ruži lutanja. zamišljam ljude koji su od kada je sveta i veka

    uživali u prizorima u kojima je plesao i fijukao vetar. da li

    ih čuješ kako grakću. ja sam pevač vetrovima

    novi sad 23.1.2001

     

     

     

    3365/288

     

    10381  polazim. čeka me veliki krug. dok me ne ponese

    njegova snaga moram se izboriti sa njegovom veličinom

     

    10382  blizu sam desetog kilometra čini mi se da

    će me uskoro u sebe uzeti energija velikog kruga

     

    10383  dvanaesti kilometar. krug prepoznaje

    da mu se potpuno dajem i prima me

     

    10384  od produvanosti me bole ramena. vetar me je izmorio

     

    10385  dvadeset i prvi kilometar. krug se polako zatvara u

    mome telu sliva se u samog sebe. a mene čekaju dve

    baklave i dve tulumbe obećao mi ih je onaj koji piše ove reči

     

    10386  u ulici đure jakšića koja blago krivuda sam

    usporio. na domaku sam mogu da uživam

     

    sa krugom

    2767. hodanje

    evo ih preda mnom su. slatki kolači

    vraća mi se snaga. još par krugova u

    parku. nema labudova. jezero je zaleđeno

    ja sam pevač vetrovima. noć me je uhvatila

    pod ruku sa njom završavam kruženje

    novi sad 24.1.2001

     

     

    i

     

     

    ja sam hodač

    u knjizi vetrova

     

     

    ja sam pevač vetrovima

     

     

    i

     

     

    ružo lutanja

    priprostost bezbrižnih

    jurodivost bezrazložnih

    prostodušnost bezaslenih

    su i tebe i mene vodili do

    boga koji je žudeo za

    tobom

    i

    za

    mnom

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    tako nam je dao bog

    28. februar 2026.

    27845. dan mog života

     

     

    3349/304

     

    10338  ja sam obeležen radošću

     

    10339  iz oblačnog neba je granulo sunce. sve blešti po prozorima

    automobilskim limovima fasadama krovovima. svetlost se rasula za sve nas

     

    tetovirala dragana varadinac

    2753. hodanje

    prošle nedelje svakog dana dragana mi je istetovirala

    po jednu reč na telu da bih je nosio na svojoj koži kroz večnost

    kao i do sada nogama plešem i pevam. na desnoj potkolenici je

    istetovirana reč plesanje. na levoj pevanje. ako legneš u moje naručje

    leći ćeš na dobrotu i lepotu. dobrota mi je istetovirana na desnoj podlaktici

    lepota na levoj. pažljivošću i radošću koji su mi istetovirani na ramenima

    nosiću svod nebeski za tebe. pažljivost je na desnom radost na

    levom ramenu. pevanje je naručje. toplom vazduhu i

    meni se pridružuje hladan vetar

    novi sad 8.1.2001

     

     

     

    3350/303

     

    10340  na mojim osećanjima zamišljam da je istetovirana reč sloboda

     

    10341  po mojim mislima je istetovirana reč istina

     

    10342  na mojoj volji je istetovirana reč ljubav

     

    10343  hodam da bih video samog sebe

     

    10344  hodam da bih ti uvek bio pred očima. ti sa čijim životom ja živim

     

    pokisli zapisi

    2754. hodanje

    kisnu vrane na golim granama starih

    topola. toplom vazduhu i meni se pridružuje

    hladan vetar. zamišljam nas dvoje kako s

    rukom u ruci pevamo na putu

    novi sad 9.1.2001

     

     

     

    3351/302

     

    10345  knjiga o ruži

     

    deset poglavlja knjige o ruži bi bila:

     

    1  ruže. ruža je žar stvaranja. ruža je celina i punoća. trn vaskrsenja

     

    2  umetnost. umetnost je krilo. krilo poletanja i krilo zaštite. dete ritma

     

    3  pesnik. pesnik je raskošno ja

     

    4  slika. slika neba u nebu

     

    5  pička. pička ta dobra reč. pička ta lepa reč. nevinost na mojim usnama

     

    6  emocije. osećanja su kosmički humus

     

    7  ne bojati se. biti bezbrižan

     

    8  stvarati. zviždukati odlutati. stvoriti biće umetnosti

     

    9  milovati. preobraziti

     

    10  pevati. i plesati

    (iz rečnika hodanja)

     

    i to je hodanje

    2755. hodanje

    zamišljam nas dvoje kako s rukom

    u ruci pevamo na putu. sve vreme hodanja

    sam čitao poslednji put rukopis devete ruže

    novi sad 10.1.2001

     

     

     

    3352/301

     

    10346  skitnja - enciklopedija

    skitao sam baš onako kako skita enciklopedija i

    luta internet. sve i odjednom. autostradom lelujanja

    i hodanja. bio sam kapetan - skitač. duši

    razgovor. enciklopediji sagovornik

    internetu šaman. ja devojka

    (iz rečnika hodanja)

     

    hvala prosjacima

    2756. hodanje

    hodao sam sa sunom mandićem. dogovorili

    smo se da zaključamo inicijacijsku školu za suna

    koja nam nije uspela. ali nadam se da je sun već krenuo

    svojim putem. utehu ovom trideset osmom porazu na ruži

    su mi pružili sestra i brat prosjaci na autobuskoj stanici. čiko

    molim te koji dinar za hleba gladan sam prosio je tužno do bola

    petogodišnji dečak i kada bi dobio novac otrčao bi veseo i pun

    snage. slično je prosila i njegova sedmogodišnja sestra upijajući

    se u osobu koju moli. pitao sam ih kako su to naučili da rade

    tako nam je dao bog odgovorila je devojčica. sve vreme

    hodanja sam čitao poslednji put rukopis devete ruže

    tako nam je dao bog ponavljao je dečak

    novi sad 11.1.2001

     

     

     

    3353/300

     

    10347  u sasvim bezazlenoj situaciji (ipak sam bio zadubljen čitajući

    novine) me je malopre mogao udariti auto. miroslavе miroslavе

     

    10348  već par dana hodam bez ugođaja, bez

    većih senzacija samo odrađujem. put je još dug

     

    10349  četiri i deset svetlost se još drži. duži je dan

     

    10350  mislim o sebi smešim se pravim šale na svoj račun

     

    10351  kada se upale ulična svetla uvek se raznežim

     

    ajd može i tako

    2757. hodanje

    vrane teku po nebu slivaju se

    baš tako će po meni uskoro teći topla

    voda iz tuša. tako nam je dao bog ponavljao

    je dečak. biću ptica koja greje svoja krila

    novi sad 12.1.2001

     

     

     

    3354/299

     

    10352  jutro je. sija sunce i hladno je

    prelazim most i mislim moje ime je miroslav božiji

     

    10353  po rođenju kaja i milomir su mi dali ime miroslav mandić. u

    trideset petoj godini sam želeo da prezime promenim u janišta (nisu mi

    dozvolili u opštini). malopre u pedeset i prvoj na mostu sam dobio svoje novo ime

     

    10354  vraćam se iz inđije. pre jedan sat sam violeti predao rukopis ruže

    lutanja 9. više nije u mojim rukama. to je od sada knjiga koja pripada tebi

     

    10355  smrzavam se. vetar je hladan put je dug eto podviga i nežnosti

     

    10356  sve su barice pored puta zaleđene a meni stalno curi nos

     

    tvoje slušanje vodi moje reči

    2758. hodanje

    ispostila me hladnoća spava mi se. eh gde je bilo

    jutro. ponovo sam na mostu jutros mi se na njemu desilo

    novo ime. skinuo sam kapu. zatvorio oči. duboko udišem

    hladan vazduh mi prolazi kroz nozdrve. biću ptica koja

    greje svoja krila. neka živi knjiga

    novi sad 13.1.2001

     

     

     

    3356/297

     

    sa ivanom

    2759. hodanje

    istuširao sam se. malo ugrejao. na hodanju

    sam se smrzao. hodao sam sa sve mi je zauvek ivanom

    jovanović. sada pijem rakiju. ivana se tušira. polako mi se vraća

    toplota. gladan sam. uskoro ćemo večerati. gladni i smrznuti posle

    dvadeset tri kilometra hej. zanos nema granica. oblici se preobražavaju

    jedan u drugi. čitam ivani u izvesnom vidu nauka je nadmašila religiju u

    čudesima. kako to da gotovo nijedna religija nije posmatrajući dostignuća

    nauke došla do zaključka: pa ovo je bolje nego što smo mislili. univerzum je

    veći nego što su naši proroci govorili: veličanstveniji suptilniji i elegantiji. bog je

    veći nego što smo mogli i da sanjamo. umesto toga oni kažu: ne moj bog je

    jedan mali bog i želeo bih da takav ostane. religija stara ili nova koja bi bila

    kadra da uoči veličinu univerzuma onakvog kakvog ga je otkrila moderna

    nauka bila bi ujedno u stanju i da crpi nove zalihe divljenja i čuđenja koji

    teško da mogu biti u dosluhu sa tradicionalnom verom. pre ili kasnije

    razviće se jedna takva religija karl segan. neka živi knjiga

    savezništvo obnavlja

    novi sad 15.1.2001

     

     

    i

     

     

    na mojim osećanjima zamišljam

    da je istetovirana reč sloboda

     

     

    po mojim mislima je istetovirana reč istina

     

     

    na mojoj volji je istetovirana reč ljubav

     

     

    hodam da bih video samog sebe

     

     

    zanos nema granica. oblici se preobražavaju jedan u drugi

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    ti i ja smo

    gubitnici koji

    potvrđuju misiju

    svakog bića

    koja je

    vinuće

    u

    sveto

    siromaštvo

    svemira

    a

    ne

    nikakav

    i

    ničiji

    progres

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    kad

    nam

    nije

    ostajalo

    ništa

    drugo

    ostalo

    nam

    je

    rudarenje

    beskorisnog

    koja

    je

    jedina

    ruda

    svakog

    uda

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    golotinja je

    jedina revolucija

    golo biće je hleb

    nasušni

    i

    so

    spasenja

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    spasenje

    je

    samo

    vaskrsenje

    a

    vaskrsenje

    je

    samo

    podavanje

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    ja sam hodao

    u sukobima ljudi

    i protivrečjima

    harmonije

    i

    zato

    mi

    je

    samo

    bilo

    biti

    ruža

    lutanja

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    divno

     je

    to

    kad

    se

    obavi

    nemoguće

    i

    kad

    se

    bude

    bog

    iako

    je

    to

    nemoguće

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    telo

    moje

    je

    toliko

    gladno

    da

    ga

    samo

    duša

    može

    napiti

    i

    samo

    duh

    snom

    božijim

    nahraniti

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    samo živeti to je jedino herojstvo

    27. februar 2026.

    27844. dan mog života

     

     

    3335/318

     

    10300 u kafani kec na klisi posle šest kilometara hodanja

    nazdravljam artiju za njegova nazdravljanja u budimpeštanskim bircuzima

     

    10301  zima je pijemo belo vino. u ovoj sam kafani u leto 1996

    pio pivo i živeo osećanje tvoj život mi je važniji od mog

     

    10302  volim da idem opasnim ulicama VIII kvarta. raširim se po celom asfaltu ko

    neki buldožer uostalom ja sam najveća srbenda u budimpešti priča art sombati

     

    10303  posle sedam čaša vina pitam artija da mi kaže tri mudrosti

     

    10304  vera vera vera je potrebna. vera da ću

    uspeti. samo ću ti se uspehom zahvaliti arti

     

    10305  kintu vezuju za umetnost života. umetnost je zavisnost. zavisnost

    je želja i priznanje sreće. život je kurva davanje i uzimanje arti

     

    10306  treća mudrost je ljubav ili pesma. ljubav je kazivanje pesma je uvlačenje arti

     

    tije mi poslaću ti pesmu

    2742. hodanje

    arti i ja izlazimo iz kafane na klisi. voljeni

    moj devetnaestogodišnjak. odlazim sa

    pozornice u tišini bez glasa. arti je rekao da

    će mi poslati svoju pesmu iz budiške

    novi sad 25.12.2000

     

     

     

    3336/317

     

    10307  uzbuđen sam životom. vetar nosi vrane okružuje me misterija vlažnih mirisa

     

    10308  hod - sam - bog

     

    10309  do malopre sam hodao sa slobodanom

    tišmom pričao mi je o svojoj trećoj knjizi blues diary

     

    10310  volim istinu. pada kiša. kisnem

     

    10311  religiozne misli. svidelo mi se slobodanovo preuzimanje vitgenštajnove ideje

    da samo osrednji pisci insistiraju na savršenosti. stvaralaštvo se krije iza grešaka

     

    10312  kada mi pokisne papir po njemu je teško pisati jer se lako cepa

     

    10313  svakog trećeg meseca petar miloradović mi

    pošalje plave čarape za ružu. danas su mi stigle jedanaeste

     

    dve mandarine

    2743. hodanje

    na kraju prelazim preko jednog a

    vraćam se preko drugog mosta da bih

    bio sa što više vode. samo živeti to je jedino

    herojstvo. okrenuti lice prema kiši. udisati vetar

    pogledom se priključiti jatu vrana i sa njima leteti

    arti je rekao da će mi poslati svoju pesmu iz

    budiške. jedna jedina reč bogjaput

    novi sad 26.12.2000

     

     

     

    3337/316

     

    10314  juče posle hodanja me je zateklo pismo u kome mi

    najbliža osoba piše šta me je sve lagala. zabolelo me je i uplašilo

     

    10315  nosim jučerašnju bol pada kiša preda mnom je hodanje

     

    10316  hvala ti za hrabrost da priznaš svoju laž

    volim te jer tvojim priznanjem i ja sam slobodan

     

    10317  ako podnesem i preobrazim svoju bol biće u

    meni više lekovitog saosećanja za patnje onih koji lažu

     

    10318  smrkava se i u meni se smrkava

     

    10319  da to je moj trideset sedmi poraz na ruži

     

    10320  raskopčavam se da bih se izložio vetru

     

    10321  još jednom sam video kako iza nerešivih problema leži obična banalna laž

     

    10322  iscrpljen sam od bola ostaje mi jedino da mu se prepustim i budem srećan

     

    uteha

    2744. hodanje

    želim ti sreću velike emocije

    poželela mi je jedanaestogodišnja

    anja čović u svojoj čestitki koju mi je

    poslala. jedna jedina reč bogjaput

    duboko udišem miriše dunav

    radost dolazi

    novi sad 27.12.2000

     

     

     

    3338/315

     

    10323  uvek sam mislio da me je bliska osoba više volela nego što se to pokazalo

     

    10324  pada topla kiša. osetim: tek će me voleti

     

    10325  ovde je nekada bio ružičnjak divljih ruža sada blista nova benzinska pumpa

     

    10326  voleo bih da minerali biljke životinje ljudi i bog uživaju u ruži lutanja

     

    10327  u svakom

    trenutku i zauvek

    samo sve i

    do kraja

     

    10328  tek kad dođem do kraja doživim dve

    stvari: pa to nije kraj i drugo preobražavam se

     

    toliko

    2745. hodanje

    pišem sa položenom

    olovkom da ne bih iscepao

    vlažnu hartiju. duboko udišem

    miriše dunav radost dolazi. na

    umornom gospodinu je

    sve mokro

    novi sad 28.12.2000

     

     

     

    3339/314

     

    10329  ana ognjenović konobarica nas poslužuje

    vinom jer kaže da je njen posao da služi ljudima

     

    10330  svaki put kada te vidim osetim eros tvog dečaštva

    kaže mi kaja ćirilović dok pripiti hodamo ulicama klise

     

    10331  osetim tvoju seksualnu nevinost i želela bih da ti se potpuno dam kao

    žena jer ti potpuno verujem. jedino verujem erosu dečaka koji je večni muž

     

    10332  lepe su mi kajine reči i pitam je da li obećava da će neki

    od sledećih dana doći da zajedno volimo nepoznatu nam anu

    ognjenović iz kafane kec. samo me zaduži kaže kaja

     

    hodanje za anu ognjenović

    2746. hodanje

    nepoznati je svetinja. na umornom

    gospodinu je sve mokro. tužan sam

    prepuštam se snazi nežnosti

    novi sad 29.12.2000

     

     

     

    3340/313

     

    10333  nervna iscrpljenost

     

    10334  zašto to bližnji čine jedni drugima

     

    10335  sutra je nedelja i poslednji dan milenijuma će isteći

     

    10336  iskisnuo sam. izluđen sam i iskidan ljubavnom patnjom koja

    me uvlači u paranoju. ipak u trenucima predaha srce mi treperi u radosti

     

    10337 na put od hiljadu godina ću u ponedeljak poneti plesanje. u

    utorak dobrotu. u sredu pažljivost. u četvrtak radost. u petak lepotu. a

    u subotu pevanje. sve ću ih istetovirati po svom telu. bože pomozi mi

     

    zaista

    2747. hodanje

    želim ti zdravlje dobro radost i

    ljubav napisao sam na zidu. tužan

    sam prepuštam se snazi nežnosti

    pisanje je tetoviranje

    novi sad 30.12.2000

     

     

     

    3342/311

     

    plesanje

    2748. hodanje

    pisanje je tetoviranje

    plesanje je dobrota

    novi sad 1.1.2001

     

     

     

    3343/310

     

    dobrota

    2749. hodanje

    plesanje je dobrota

    dobrota je pažljivost

    novi sad 2.1.2001

     

     

     

    3344/309

     

    pažljivost

    2750. hodanje

    dobrota je pažljivost

    pažljivost je radost

    novi sad 3.1.2001

     

     

     

    3345/308

     

    radost (nisam hodao)

    pažljivost je radost. radost je lepota

    novi sad 4.1.2001

     

     

     

    3346/307

     

    lepota

    2751. hodanje

    radost je lepota

    lepota je pevanje

    novi sad 5.1.2001

     

     

     

    3347/306

     

    pevanje

    2752. hodanje

    lepota je pevanje

    pevanje je naručje

    novi sad 6.1.2001

     

     

    i

     

     

    u svakom trenutku i

    zauvek samo sve i do kraja

     

     

    tek kad dođem do kraja doživim dve stvari:

    pa to nije kraj i drugo preobražavam se

     

     

    nepoznati je svetinja

     

     

    na put od hiljadu godina ću u ponedeljak poneti plesanje. u

    utorak dobrotu. u sredu pažljivost. u četvrtak radost. u petak lepotu. a

    u subotu pevanje. sve ću ih istetovirati po svom telu. bože pomozi mi

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    jer

    kad

    je

    bog

    trebao

    počinak

    čednosti

    i

    odanosti

    ruže

    lutanja

    nismo

    mu

    uskratili

    postelju

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    ja sam ispovest. ispovest je javna

    26. februar 2026.

    27843. dan mog života

     

     

    3325/328

     

    10272  sa tobom dišem

     

    dvadeset do četiri pale se ulična svetla

    2734. hodanje

    u početku sam zastajao zbog reskih bolova u ahilovoj tetivi

    sada se ugrejala. kiša ne pada. raskopčao sam jaknu. sretan

    sam. miroslave piši još jednostavnije. kada pada sumrak samo

    to i reći. žena u plavom tako poodmaklo bremenita tako

    spokojna s pismom nesumnjivo pročitanim po stoti

    put a tamo okačena na zidu karta sveta...

    vazduh miriše na vodu i bilje

    novi sad 15.12.2000

     

     

     

    3326/327

     

    10273  sa zamahom prvog koraka javio se bol u

    ahilovoj tetivi. hramljem. lepa je to priča o ljubavi

     

    10274  ovde na otvorenom vetar me baš radi

     

    10275  vetar je stao bol u tetivi je minula sinulo je i sunce

    završio sam čitanje tekstova o stradanjima vojvođanskih nemaca

    1944 godine. o zločinima koje su činili poraženi se sve zna. o još

    većim zločinima koje čine pobednici je zabranjeno da se bilo šta zna

     

    10276  sunčeva svetlost mi čisti mozak. ne gledam je očima nego sa radošću

     

    10277  ja sam šeherezada

     

    ispovest ili vitgenštajnova žudnja

    2735. hodanje

    čekam agneš. dolazi iz budimpešte. poslednji put sam je

    video na 2354  hodanju. dok je očekujem sećam se kako sam

    u ovom holu železničke stanice u decembru 1969 čekao voz za

    zrenjanin. u dugačkom kaputu sa užasom od prvog ljubavnog bola

    i nekoliko rakija u sebi. bila mi je dvadeseta i bio je to prvi veliki bol

    zbog žene. umirao sam i rađao se. u meni je umirala mladost i

    rađao se put umetnosti. vazduh miriše na vodu i bilje. ja

    sam ispovest ispovest je javna

    novi sad 16.12.2000

     

     

     

    3328/325

     

    10278  ima nečeg herojskog u jezičkim greškama u toj veseloj pobuni jezika

     

    10279  miroslave samo da te podsetim danas je dve godine

    kako se zamonašila mlada monahinja tekla o kojoj sam ti pisao u

    2207 hodanju napisao mi je danas petar miloradović

     

    tekst agneš rajačič

    2736. hodanje

    on the rose we see a cloud. but the question is: is the cloud

    outside of me is it in the language or is it just in my brain - what

    do you mean - i mean what is reality: me the language or the cloud

    c...l...o...u...d - how do you call it in your language - asks m. felhö

    nuage nube cloud (quarrel). now your felhö is the same as mine. answer

    number one: everything belongs to the rose. answer number two: we saw

    un nuage blanco az égen. vimos a cloud blanche in the sky. láttunk

    un nube white dans le ciel. on a vu egy fehér felhöt en el cielo. ja

    sam ispovest ispovest je javna. the rose and

    the cloud is now in the text

    novi sad 18.12.2000

     

     

     

    3329/324

     

    10280  gledam unazad nalazim da je prirodno što je fenson postao

    pisac. snaga njegove okrenutosti sebi bezmalo je to zahtevala pročitavši

    ovu rečenicu iz osterove priče zaključana soba setio sam se pisanja svoje

    prve knjige u dvanaestoj. bila je to knjiga koju sam samo započeo u školskoj

    svesci o nekome (meni) sa imenom ečika ili šanjika koji se sakrio u

    krošnji drveta čuči i strepi. nevidljiv je uživa posmatra

    i opisuje sve ono što drugi ne vide

     

    10281  hodanje mi pruža osećanje: živ sam

     

    10282  lepo se osećam. malo mi je hladno - uskoro

    ću održati pre-davanje prirodi u prirodi

     

    volim se

    2737. hodanje

    pre-davanje nije trajalo dugo

    ali je bilo lepo. kao muzika. glas je hodao

    sa usana. čuo sam ga vodio me je. prvo sam

    se zahvalio bogu. počinjem sa radošću rekao sam

    bio sam deo celine ja koji sam celinu stvarao. izgovarao

    sam tvoje ime i osetio: ja sam samo obraćanje. sada

    počinje kiša. svečano je. the rose and the cloud

    is now in the text. radujem se toploj sobi

    vinu i pisanju oni me čekaju

    novi sad 19.12.2000

     

     

     

    3330/323

     

    10283  asfalt

    moj drug. vreo i okrnjen. najlakši za hodanje i

    najopasniji za zglobove. lek su dobre patike. asfalt

    je odan zemlji iz zemlje i nastao u zemlju će se i pretvoriti

    asfalt (nedužan) je postao humus brzina iz kojih niču (bez

    njegove krivice) saobraćajne nesreće i nasilje nad predelima

    meni je asfalt pomogao da pružim korak i da se družim sa

    automobilima i kamionima zamišljajući sve priče koje su

    pričali oni koji su me iza svojih šoferšajbni ugledali

    (iz rečnika hodanja)

     

    postpijanstvo

    2738. hodanje

    motali smo se gradom dragana varadinac i ja

    bio sam umoran od noćašnjeg pijanstva. poslednjih

    deset kilometara dragana je hodala umesto mene. vratila

    se rumenih obraza i zadovoljna sobom. radujem se

    toploj sobi vinu i pisanju oni me čekaju

    posejano niče

    novi sad 20.12.2000

     

     

     

    3331/322

     

    10284  kao detinjstvo lepi jutarnji mrazevi

     

    10285  pet mačaka se sklupčalo na toplom poklopcu za kanalizaciju

     

    10286  sunce je bez vetra ispod nule. dobro sam

    obučen ipak sam novine stavio u pantalone da me greju

     

    10287  na ovoj hladnoći hodam da bih te ugrejao

     

    10288  jedina apsolutna vrednost to je ljudska mogućnost da

    se drugom da prednost nad samim sobom emanuel levinas

     

    10289  na kući pored puta piše putar. to je jedan

    od retkih poslova koji me je privlačio u mladosti

     

    moje ime

    2739. hodanje

    je ja sam. moje ime je na tvojim

    usnama. kada izgovoriš moje ime ti govoriš

    o sebi. mojim imenom svi ljudi sveta nazivaju

    sebe uvek kada izgovorim svoje ime ja izgovorim

    imena svih ljudi. kada god izgovorim ja sam

    zatreperi srce u svačijim grudima. posejano

    niče. ja sam to znači volim te

    novi sad 21.12.2000

     

     

     

    3332/321

     

    10290  jutros je pao prvi sneg. polazim na hodanje

    sneg leti nema ga na tlu samo provejava

     

    10291  mrak je sneg ponovo pada

     

    10292  iskustva:

     

    planeta je mala

     

    život je večan

     

    ljudi su nasilni

     

    umetnost je živa

     

    ne pripadam

     

    uz sneg

    2740. hodanje

    hodao sam sa draganom varadinac

    pratio nas je redak suvi sneg. i lastama i

    snegu je nebo dom. mi smo hodali do bukovca

    kod borisa kovača smo popili čaj i razgovor. selo u

    zimi je još više selo i zima je više zima. sneg je tišina

    i hrana plućima. kad padne prvi sneg padne kao da

    pada prvi put i ja kao da pišem prvi put o tome

    iako pišem svaki put kada pada prvi sneg

    ja sam to znači volim te. prvi sneg je

    rumenilo na tvom licu

    novi sad 22.12.2000

     

     

     

    3333/320

     

    10293  tri hiljade trista trideset treći dan ruže jedan od praznika brojeva u njoj

     

    10294  dve hiljade dvesta dvadeset drugog dana je bio 8. decembar

    1997 hodao sam tada za životinje i biljke nad kojima čovek čini užase

     

    10295  hiljadu sto jedanaesti dan je bio 23. novembra

    1994 isto je začudnije od različitog zapisao sam toga dana

     

    10296  izmrznut pri kraju hodanja uživam u svim vezama koje postoje u ruži

     

    10297  sa brojevima ruža je dobila čvrstinu i muzikalnost

     

    10298  hodanjem samo pletem i brojim. do deset pa do sto

     (kao dete) a posle sto i hodanje i brojanje teku sami ka bezbroju

     

    10299  slike me bude. reči me vode. brojevi čuvaju

     

    obični i sveti brojevi

    2741. hodanje

         kraj nedelje. ishodao sam novih sto

    četrdeset i četiri zlatna kilometra. spava mi se

    od hladnoće. danas nije padao sneg. sijalo je sunce

    i hladnoća stezala. prvi sneg je rumenilo na tvom

    licu. odlazim sa pozornice u tišini bez glasa

    novi sad 23.12.2000

     

     

    i

     

     

    miroslave piši još jednostavnije

    kada pada sumrak samo to i reći

     

     

    ima nečeg herojskog u jezičkim greškama u toj veseloj pobuni jezika

     

     

    iskustva:

     

    planeta je mala

     

    život je večan

     

    ljudi su nasilni

     

    umetnost je živa

     

    ne pripadam

     

     

    sa brojevima ruža je dobila čvrstinu i muzikalnost

     

     

    slike me bude. reči me vode. brojevi čuvaju

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    kad

    je

    bog

    želeo

    zalogaj

    lepote

    hleba

    ruže

    lutanja

    nismo

    mu

    ga

    uskratili

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

    drumuj bajkoliki miroslave

    25. februar 2026.

    27842. dan mog života

     

     

    3316/337

     

    10228  već je dva a tek sam krenuo. bio mi je u poseti nebojša popov

    pišem sa plavom bojicom da bih se podstakao da ishodam današnji dan

     

    10229  pozvao sam doru stanković da mi pomogne u

    drugoj polovini jer su velika ova dvadeset četiri kilometra dnevno

     

    10230  kupio sam nove rukavice. tople su od

    meke plave čoje. greju me kao robert valzer

     

    10231  još je dan sivo je i hladno. gladan sam i

    spava mi se ali se pridržavam za ritam hodanja

     

    10232  kada budem hodao sa dorom biće mrak i neću moći pisati. dora 

    će me nositi. sada treba izdržati napisati koju veselu reč. flogiston možda

     

    10233  pisanje je izjavljivanje ljubavi

     

    uvek mi je teško posle takvih priča

    2726. hodanje

    nebojša popov se interesovao za moj zatvorski slučaj

    pričao sam mu iako više volim da pričam o sebi pričajući

    sa oduševljenjem o nekom drugom. pričajući o kosmološkim

    rasponima savesti i zanosa. svesti i preobraženja. radosti i

    stvaranja. opet se smešim strpljiv čekam da padne prvi

    sneg volim robert valzera i nebojšu popova

    novi sad 6.12.2000

     

     

     

    3317/336

     

    10234  idem da se poradujem utoplim u hladnoći

     

    10235  iz svakog koraka cedim sokove iskušenja - sve me privlači sebi

     

    10236  tih sam - hodam - jednom nogom se oduševljavam drugom obožavam

     

    10237  zatreperi mi srce u grudima kada

    pomislim na sve heroje koji su stvarali nove forme

     

    10238  ptica se čuje u letu moji koraci po zemlji sve

    što izgovorim mi je izmamila tvoja lepota i tvoja dobrota

     

    10239  iz slame bez lajanja maše mi repom

    rundavi pas - prija mi njegovo radovanje

     

    10240  izvor svih ljudskih nesreća leži u tome što čovek

    nije u stanju da s mirom sedi u svojoj sobi pročitao sam u

    14:33h na dolmi dok mi od hladnoće počinje da curi nos

     

    10241  proslavljajući sve lepe dane pune boja svetlosti i

    snage zavoleo sam i lepotu ovakvih ružnih sivih umirućih dana

     

    hvala ti hladni vazduše

    2727. hodanje

    budi srećan miroslave što si to što jesi

    što si takav kakav jesi govorim samom sebi

    oduševljen putem koji sam postao. volim robert

    valzera i nebojšu popova. žena u prozoru drži

    malo dete i pokazuje mu ulicu

    novi sad 7.12.2000

     

     

     

    3318/335

     

    10242  visoko u oblačnom nebu leti jedna sama ptica. ja sam joj brat

     

    10243  pije mi se vina. petak je i svi počinju da se odmaraju

    oseća se pad energije. meni ostaje i subota dan više

     

    10244  danas sam iscrpljen trajanjem

     

    10245  sada sam samo veliko stablo. bez lišća zelenila i ptica. čuvam život

     

    mislim o vinu

    2728. hodanje

    posle umora vino me opija

    već sa prvim gutljajem. lepo mi je

    jer su zajedno vinova loza i miris ruže

    zanos i napor. pridružuje nam se i sumrak

    ugođaju prinosim i prizor belog čaršava koji

    neko istresa kroz prozor radničke barake

    žena u prozoru drži malo dete i pokazuje

    mu ulicu. eto sreće i posle

    iscrpljenosti

    novi sad 8.12.2000

     

     

     

    3319/334

     

    10246  juče nisam pio vina. jeo sam jabuke

     

    10247  otoplilo je napijam se prijatnošću

     

    10248  voli budi

     

    10249  život je sama prijatnost

     

    10250  mislim na novogodišnju noć. želeo bih da te noći

    prenesem preko ponoći na svom telu šest reči za sledeći milenijum

     

    10251  zahladilo je na kraju sam hodanja. da li ću danas piti vina

     

    vino ljubavi za 144 nedeljna kilometra

    2729. hodanje

    popio sam već dve čaše... slušam betovena šopena skrjabina

    malera... najdublji sam koren i još neprocvetali cvet... hodaću jedno

    hodanje za tomu zdravkovića... hodaću... hodaću za bol ljubavi... popio

    sam sedam deci muškata... tužan sam jer nemam s kim da podelim...

    sreću... sreću koja se širi... koja me obuzima i opija... i sreća je

    sama... to je dert... ta sreća... koju nemam sa kim da podelim...

    eto  sreće i posle iscrpljenosti. planeta je ljubav

    (posvećeno mirjani miočinović)

    novi sad 9.12.2000

     

     

     

    3321/332

     

    10252  sve ideje su hranile njegovo delo. ideja o delu je davala smisao

    njegovom životu. da je zamislio nešto u domenu mogućeg - delo koje bi

    moglo biti završeno i na taj način odvojeno od njega - time bi pokvario čitav

    poduhvat. suština je bila u tome da ne uspe ali tako što će pokušati da

    učini najneverovatniju stvar koju može da zamisli prepisujem

    portret jednog muzičara iz osterove knjige otkrivanje samoće

     

    10253  četiri psa lutalice me ljubopitljivo i veselo njuše

     

    10254  pre nego što sam počeo da pišem obojio sam hartiju narandžastom

    bojom da bi mi dala snagu da napišem ovu rečenicu. ali kada sam se okrenuo za

    vranama koje su graktale ugledao sam nebo koje je bilo rumeno kao i moja narandžasta

     

    10255  ipak optimizam. stvaralaštvo i nastaje (i) sa optimizmom

     

    miroslave ljubi stvori jezik ljubavi

    2730. hodanje

    radujem se jer su mojih dvadeset i četiri kilometra

    hodanja svakog dana divljenje svakom od dvadeset i

    četiri sata kojim nas ispunjava svaki dan. planeta je ljubav

    (posvećeno mirjani miočinović). spojiše se dan i noć

    novi sad 11.12.2000

     

     

     

    3322/331

     

    10256  ja se najbolje ispovedim na kurcu. tada najnevinije plačem

    osetim u sebi ljubav prema bližnjem i samo sam tada potpuno predana

    lepoti božijoj rekla mi je danas na početku hodanja jedna žena

     

    10257  kada sam pre 965 dana 22. aprila 1998 godine obišao

    sa 52.732.360 koraka planetu zemlju sledećim korakom sam kročio u

    svemir. od onda sam planetarni umetnik sa adresom: beskućnik u svemiru

     

    10258  samo hodaj miroslave bajka se piše i sama

     

    10259  ruža je bajka u kojoj dnevnik hoda

    roman teče. pesma leti. i mistički tekst gori

     

    vino se pije samo

    2731. hodanje

    spuštam se niz banstol. obavio sam posao

    uskoro će i sumrak. da li će me uhvatiti na putu

    ili će me neko poneti. svejedno mi je. bezbrižan sam

    u 15:44 ti poklanjam 73.228.626 korak. ružini koraci

    su grozdovi. ja sam vino bajke nenasilja koje teče u

    mojim žilama. ja sam bajka o dobrim ljudima. pišem

    u kolima mirka jandrića koji me je povezao. spojiše

    se dan i noć. drumuj bajkoliki miroslave

    novi sad 12.12.2000

     

     

     

    3323/330

     

    10260  kada sam se juče vratio sa hodanja učinilo mi se da je neko

    nepozvan bio u stanu. jutros mi tu sumnju potvrđuje i nikolica majka vere

    varadi. paranoja mi je krenula kroz glavu. podsetim se kako mi je u zatvoru

    pomoglo da ne poludim kada sam pročitao da su čuveni ljudi koji su

    patili od paranoje imali i razloga za to

     

    10261 od represivne realnosti koja dovodi do paranoje štitio sam

    se potpunim predavanjem svom putu i odsustvom bilo kakve tajne

     

    10262  hodajući svojim putem čuva me bog

     

    10263  samo javljam da mi

     

    je

    2732. hodanje

    tako lepo da ne mogu da pišem

    napisao sam na praznom keju u predvečerju

    hodajući kroz plišani vazduh. ritam me je nosio

    bio sam raznežen posle čitanja jakoba fon guntena

    robert valzera. povremeno bih čuo deo razgovora onih

    koji bi me obišli i onda bih opet utonuo u to meko u

    koje sam ulazio. drumuj bajkoliki miroslave. kada

    sam se na kraju zahvalio bogu telo mi je

    zatreperilo od njegovog imena

    novi sad 13.12.2000.

     

     

     

    3324/329

     

    10264  malopre mi je pas lutalica polizao šaku

     

    10265  podne. celu noć sam sanjao robert valzera

     

    10266  toplo je i oblačno. možda će kiša

     

    10267  zanesen i zadubljen čitam osterovu knjigu

    podignem glavu a ja u krivini puta... vraćam se čitanju

     

    10268  od umora mi je ostalo još jedino da obližem usne

     

    10269  zateže mi se telo postaje čvrsto kao reč

     

    10270  reči mi traže telo da sa njim stvore plavu ružu

     

    10271  po umornom telu mi sevaju bolovi rukopis žive umetnosti

     

    vermerova žena u plavom

    2733. hodanje

    poslednji kilometar uživam u svakom koraku

    gipki su - čovek ljubi zemlju od koje je nastao. svakim

    korakom proslavljam lepotu večne sadašnjosti. stopala su

    mi kao šake velikih mačaka. telo mi je kao potok koji teče

    kada sam se na kraju zahvalio bogu telo mi je zatreperilo

    od njegovog imena. žena u plavom tako poodmaklo

    bremenita tako spokojna s pismom nesumnjivo

    pročitanim po stoti put a tamo okačena

    na zidu karta sveta

    novi sad 14.12.2000

     

     

    i

     

     

    od onda sam planetarni umetnik

    sa adresom: beskućnik u svemiru

     

     

    ruža je bajka u kojoj dnevnik hoda. roman teče. pesma leti. i mistički tekst gori

     

     

    čovek ljubi zemlju od koje je nastao... stopala su mi kao šake

    velikih mačaka telo mi je kao potok koji teče kada sam se na kraju

    zahvalio bogu telo mi je zatreperilo od njegovog imena

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    kad

    je

    bog

    želeo

    gutljaj

    dobrote

    vina

    ruže

    lutanja

    nismo

    mu

    ga

    uskratili

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    vrh je sporost

    24. februar 2026.

    27841. dan mog života

     

     

    3307/346

     

    10190  ponedeljak je pružam noge šakom na

    hartiji ispisujem zajedništvo za dobar početak

     

    10191  u svakom trenutku na svakom

    mestu biti umetnost to je umetnost ruže

     

    10192  danas radim ovaj hladni vetar

     

    10193  vrh je sporost

     

    10194  ja sam upornost srca - upornost disanja. ja sam umetnost upornosti

     

    10195  ugrejanom telu hladnoća sve više prija. osećam sva sjedinjavanja

     

    10196  saosećam sa fizički obdarenim ljudima koji su lišeni prepoznavanja nijansi

     

    10197  saosećam sa osetljivim ljudima koji su lišeni rasuđivanja

     

    10198  saosećam sa pametnim ljudima koji su nesposobni da delaju

     

    10199  saosećam sa ljudima snažne volje koji su nesposobni da osećaju

     

    poznati znači sjediniti se

    2718. hodanje

    pala je noć. pišem uz pomoć uličnih svetiljki

    sada ih nema i pišem nasumice pomažući se

    farovima automobila. prve godine ruže ovo bih

    lakše uradio. u desetoj mi je to teže jer mi je u

    međuvremenu vid oslabio ja sam bitanga

    života. istina je tako lepa

    novi sad 27.11.2000

     

     

     

    3308/345

     

    10200  vode me tragovi večnih ruža

     

    10201  borhesova beskrajna ruža

     

    slep sam i ništa ne znam ali slutim da su putevi

    mnogi. svaka stvar je beskrajne stvari. ti si

    muzika. zvezdano nebo. palate. ulice. anđeli

    ružo duboka. bezmerna

    bliska. koju će bog pokazati očima mrtvim

     

    10202  blejkova ruža

     

    o ružo bolesna...

    taj crv nevidljivi

    što u noći leti

    u oluji živi

     

    10203  rilkeova

     

    bešumno živet kao ruža nicati bez kraja

    i trebat prostor...

    unutrašnja ružina čudna nežnost

    što sama se prosvetljuje do ruba

     

    pisaću ruže

    2719. hodanje

    biće male. sićušne. da ih ne primetiš

    prisutne. lepotom i dobrotom odane. pisane

    rukom. lutajuće pesme. istina je tako lepa

    vodite me sto četrdeset i četiri ruže

    novi sad 28.11.2000

     

     

     

    3309/344

     

    teodorova priča

    2720. hodanje

    kod drugog hristovog dolaska svi će zaplakati jer će u

    hristu videti svoj lik koji za života nisu bili čuo sam na tv od jednog

    sveštenika. to je za mene sada jako važno jer se borim da budem ono

    što zaista jesam. nešto u mom stomaku se učvršćuje i ulaze neki zraci. to

    je neko metalno sunce koje će se pretvoriti u svetloplavičastu svetlost koja će

    podizati ljude. meni je sada dvadeset jedna i najvažnije mi je da budem miran

    da budem sa nekom devojkom. da je mazim gledam u oči. da plešem da se

    izvijamo jedno u drugome da je ja sve vreme držim. ona mi je najvažnija jer je

    lepa i dobra. vedra je i nasmejana. dobra je u svom smehu. ona je žena. ja volim

    da posmatram. evo ova voda koju cevi izbacuju na veliku gomilu peska pored

    reke. volim da gledam u sunce za vreme zalaska. onda je tišina čuju se laveži

    pasa i žagori iz kuća na kraju grada. u tišini je opet onaj prvi mir. uslov da

    padne noć. u tom miru je neizvesnost onoga što dolazi. u čemu se

    nestaje i postaje. u boginji noći put će mi pokazivati zvezde. udisaću

    ledeni vazduh u svim mojim udovima biće vatra. otići ću do kraja

    sveta sve ću pogledati raširiću noge i sačekaću dan. vodite

    me sto četrdeset i četiri ruže. zabolela me je

    danas ahilova tetiva

    novi sad 29.11.2000

     

     

     

    3310/343

     

    10204  ja sam čovek

    ja sam čovek mera radosti. čovek bogu

    na uživanje. zapevaj i zapevaj me - naslutio sam

    u mladosti da mi govori bog. poslušao sam ga i uvek

    ću. zar nije to igra. divna. neprestana. ja sam čovek bog

    je bog. nisam vojnik ni car ni predsednik ni vlasnik ni

    bankar ni genetičar ni čovečanstvo ni apokaliptičar

    ja sam čovek i zato hodam svemirom stazicom

    tvog srca. putićem ljubavi

    (iz rečnika hodanja)

     

    mala kaja

    2721. hodanje

    hodao sam sa malom kajom (ćirilović)

    pričali smo kao i uvek uzbudljivo i lepo. u hodanju

    nisam pisao pišem sada posle dvadeset četiri kilometra

    uz vino sa malom kajom. o dejanu dejanoviću. o ljubavi

    nepoznatih koja nam daje snagu. kao priča o emi. priča o artiju

    o mirni i marini. kainu. sada smo mala kaja i ja već lepo pijani

    ali mala kaja mora poći jer autobus ne čeka. zabolela me je

    danas ahilova tetiva. hvala ti što me puštaš da bezbrižno

    odem - slobodno idi i putuj moja mala kajo

    novi sad 30.11.2000

     

     

     

    3311/342

     

    10205  7:36 gusta magla nad dunavom. prelazim most bol u tetivi

    na mostu je mraz. idem da hodam sa danas joj je osamnaesti rođendan

     

    10206  7:41 najlepše i najlakše je voleti

     

    sve mi je zauvek ivana

    2722. hodanje

    dva dana posle našeg prvog viđenja 11. avgusta 1999 otišla

    sam na more. bila sam zbunjena jer nisam znala šta sam to dobila od

    tebe i šta se to desilo ali sam počela da te osećam. gnjurala sam u moru

    i vrištala za tebe želeći da osetiš taj vrisak i da ti on pomogne u hodanju

    poželela sam da hodaš u dubini te plave vode. i od tada mi je svaki dan sa

    svešću da ti postojiš. jesenas sam upisala akademiju za glumu i osećam

    se kao da i ja hodam. na akademiji ostajem da vežbam sama do tri-četiri

    ujutru. uzmem svoje ćebe i stavim ga na mesto gde nam goca marić drži

    predavanje tu mi je najudobnije i zaspim. ujutru se bolje osećam nemam

    tremu jer je scena postala moja. mirišem na nevino. moj pogled je živ i

    radoznao. telo mi je vitko i mlado. u mojoj krvi je istrajnost. telom

    osećam da ću živeti jako dugo. hvala ti što me puštaš da bezbrižno

    odem - slobodno idi i putuj moja mala kajo. nikada neću stati

    uvek ću želeti pričala je ivana na hodanju u kome smo

    postali sve jedno drugom zauvek

    novi sad 1.12.2000

     

     

     

    3312/341

     

    10207  sa vode dolazi hladno

     

    10208  toplota po leđima dolazi od sunca koje zapada sa druge strane reke

     

    10209  okrenuo sam se da bi mi sunce ugrejalo grlo

     

    10210  hodam polako. vidim: sve mi dolazi

     

    10211  hodanjem sam neprestano u čednom nadražaju

     

    10212  moja ljubav je bliska prostire se u nedogled po svim pralivadama

     

    već sam u tišini

    2723. hodanje

    treću nedelju uspevam da ishodam 144

    zlatna kilometra nedeljno iako mi se u sredu javila

    ahilova tetiva sa iznenadnim reskim bolom. počinju nova

    iskušenja. sada stupa majstorstvo strpljenja. da bih podneo

    napor povećanih kilometara i iskušenja koja se nalaze na

    kraju moram hodati sporije. gospodstvom služiti gospodstvo

    nikada neću stati uvek ću želeti pričala je ivana na hodanju

    u kome smo postali sve jedno drugom zauvek. odmori

    se sve zaboravi opusti se uživaj do

    ponedeljka miroslave

    novi sad 2.12.2000

     

     

     

    3314/339

     

    10213  krenuo sam na veliko putovanje sa malim

    koracima napisao je devetnaestogodišnji uroš vukša na

    početku svog današnjeg hodanja od zemuna do novog sada

     

    10214  inje mi je u kosi. jedva pišem ruka mi se ukočila. pitam se

    zašto sam lenj. očekujem odgovor napisao je uroš negde pre batajnice

     

    10215  evo ga miroslav pre kafića sa zelenim cvećem u centru inđije

     

    10216  hodamo uroš i ja. vazduh je hladan

     

    10217  uroš je isprednjačio. sam sam na putu u svečanosti predvečernje tajnovitosti

     

    10218  magla je sve gušća. danas mi je pedeset prvi rođendan

     

    a sada uživanje u hladnim danima

    2724. hodanje

    počeo sam i završavam dan u magli. prvi dan sam nosio

    kapu rukavice i šal. i novu jaknu sa kojom se mučim jer mi

    je nepoznat raspored džepova pa lutam za stvarima. odmori

    se sve zaboravi opusti se uživaj do ponedeljka miroslave

    miroslave želimo ti još mnogo godina zdravog

    hrabrog i bogu milog života tvoji ti i ja

    novi sad 4.12.2000

     

     

     

    3315/338

     

    10219  i danas je magla. u samoj sam kući sivila

     

    10220  lepo mi je - ćutim idem

     

    10221  svako je voljen. život je ljubav. svest koja se preporađa

     

    10222  u sivilu dana veseli me plavo koje se pokreće ispred mojih očiju. to

    su rukavice sa kojima pišem o plavom koje se pokreće ispred mojih očiju

     

    10223  lete galebovi u magli mile upaljeni farovi automobila

     

    10224  smešim se uživam u pisanju saveznik sam lepoti

     

    10225  osećam se dečaštvo je živo

     

    10226  magla nigde nikog tek pali mrak i jedan

    čovek koji je zastao pod svetiljkom i sve to zapisuje

     

    10227  lepo je susretati se sa samim sobom. sam kao dva labuda u jezeru

     

    sumraci su

    2725. hodanje

    blagi kao svitanje. miroslave

    želimo ti još mnogo godina zdravog

    hrabrog i bogu milog života tvoji ti i ja

    opet se smešim strpljiv čekam

    da padne prvi sneg

    novi sad 5.12.2000

     

     

    i

     

     

    u svakom trenutku na svakom

    mestu biti umetnost to je umetnost ruže

     

     

    hodanjem sam neprestano u čednom nadražaju

     

     

    opet se smešim strpljiv čekam da padne prvi sneg

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    i

    neka

    svako

    zna

    da

    smo

    bili

    svako

    i

    svi

    i

    bilo

    ko

    i

    sve

    i

    ona

    čedna

    svako

    i

    onaj

    odan

    niko

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    ja sam bitanga života

    23. februar 2026.

    27840. dan mog života

     

     

    3297/356

     

    vazduh

    2710. hodanje

    u šumi smo. sada je opet toplo. malopre pored trski

    bivalo je sve hladnije. osećao sam bol u ramenima od

    hladnoće. evo opet je toplo kaže olga. topli i hladni talasi

    strujanja nam pričaju drevne priče o nastanku vazduha. vazduh

    nas podseća na samog sebe. ne mogu da se načudim zadovoljstvu

    koje imam dok udišem vazduh. zadovoljstvu koje inače i ne primećujem

    ceo život provodim u kući vazduha dojen njegovim hranljivim mlekom

    bićima koja žive u njemu i koja udišem a da ni ne znam za njih. gledam

    nekoga u oči a dišem. mislim i dišem. volim i dišem. spavam i duboko

    dišem. disanje je jezik kojim govorimo svi. volim da gledam žene dok

    dišu u seksualnom zadovoljenju. tim disanjem one obnavljaju carstvo

    života. pao je sumrak. na polju pre petrovaradina olga kaže miroslave

    zaista je lepo sa vama hodati nije mi bilo teško iako nikada nisam

    ovoliko hodala. nisam ni slutila da je priroda i ovde tako lepa. uživam

    u olginim rečima iako sam sam. olgu sam izmislio da ne bih bio

    sam. uživam da govorim onima koji uživaju u slušanju

    petrovaradinu sam među ljudima više nema

    olge ostao je samo vazduh

    novi sad 17.11.2000

     

     

     

    3298/355

     

    10158  tmurno je ali ja sam sjaj na putu

     

    10159  hodam pored trski na banatskoj strani... sa mosta

    posmatram tisu i ravnicu... hodam pored trski ali sada na bačkoj strani

     

    10160  pod nebom sam gospodstvo radosti

     

    10161  počinje kiša devojčica

     

    10162  kisnem. ja sam duša svima koji su sami

     

    uživaj u svemu dobar prema svima

    2711. hodanje

    hodanje završavam vozeći se sa glavnim pravnim savetnikom

    ministarstva inostranih poslova jugoslavije profesorom tiborom varadijem

    pričam mu o umetnosti ruže i o tome kako su mi se sa njom otvorili novi svetovi

    pitam ga kako mogu pravno da utemeljim svoja iskustva desetogodišnjeg lutanja

    i hodanja o tome da mi je adresa: beskućništvo. nacija: sam život. država: planeta

    zemlja. profesija: sin božiji pesnik svemira i umetnik duše. profesor mi skreće pažnju

    da se pravo bavi ne samo pripadanjem nego i nepripadanjima statusom apatrida

    anacionalnom arbitražom odlukama za koje se smatra da su donete nigde

    petrovaradinu sam među ljudima više nema olge ostao je samo

    vazduh. apsolutno sam uveren da ćete uspeti rekao mi je

    profesor dok smo izlazili iz auta

    novi sad 18.11.2000

     

     

     

    3300/353

     

    10163  pet najvažnijih stvari u pripremama za ružu su

    mi bile: 1 ne brini. 2 umetnost. 3 molitva. 4 vežbe. 5 engleski

     

    10164  ne brini me je na ruži čuvalo od razarajućih

    neuspeha i hranilo nepoznatim uživanjem

     

    10165  umetnost. sa umetnošću je na ruži bilo sve

    rešivo. ispunilo bi mi se srce i osećao bih pevanje i plesanje

     

    10166  molitva. molitva me je sabirala vraćala dobroti

    i lepoti. bogu. sama ruža se pretvorila u molitvu

     

    10167  vežbe. vežbe su mi bile kao umivanje

    čuvale su me od učmalosti i čemera

     

    10168  engleski. zadivljen jezikom samim bilo mi je strano

    učenje jezika. so i am walking. around me is emptyness

    wind and sky. my name is mr. miroslav happy

     

    kakvo uzbudljivo zahlađenje

    2712. hodanje

    gledamo zalazak sunca. na zemlju pada hladnoća

    nebo iza nas je potamnelo i dobilo metalno plavu boju

    svet je ono što se menja. to je sada samo siva površina

    asfalta bez svetlosti koja se sve više stapa sa predelom

    predeo se smiruje. apsolutno sam uveren da ćete uspeti

    rekao mi je profesor dok smo izlazili iz auta. uskoro

    će sve jedno drugom reći laku noć

    novi sad 20.11.2000

     

     

     

    3301/352

     

    10169  sveća je svetlost božija. plamen joj treperi kao osetljivi razgovor

     

    10170  hleb je voda za dušu i novi početak

     

    10171  vino je krv božija. vino je sjaj prirode u očima

     

    10172  koljivo je svečanost. nova košulja. život

    miriše na drveće. slobodni smo da vaskrsnemo

     

    slava je prevladavanje prirode

    2713. hodanje

    sto skromno i svečano postavljen. sveća hleb vino

    koljivo i čorba od povrća. za stolom miroslav boris kovač

    dragana varadinac dora stanković i ja. u jednom trenutku miroslav

    je zapalio papir na kome su bila imena ljudi koji su ga povredili

    optuživali zabranjivali kažnjavali. za tih nekoliko minuta bila je svečana

    tišina. kao što se ovaj papir pretvorio u pepeo neka se i moja bol koju

    su mi naneli ljudi pretvori u pepeo a oproštenje neka nestane u vatri i

    zaboravu rekao je miroslav. bilo mi je lepo jer sam osećala istu

    uzvišenu svečanost kao nekad davno kod nane i dede na slavi

    aranđelovcu kada je deda pevao molitvu svetom aranđelu

    napisala je violeta jovanović. uskoro će sve jedno

    drugom reći laku noć. svojom radošću slava

    me uvek očisti i golog iznedri

    novi sad 21.11.2000

     

     

     

    3302/351

     

    10173  noćas sam se napio sa onima koje volim. vinom koje

    iskupljuje i razigrava srce. poskakivao sam u sebi kao po livadama

     

    10174  iscrpljen sam i stidim se zbog noćašnjeg ogoljavanja u veselju. teši me

    misao da je to luda u meni obavljala svoj posao a ja ludi verujem i cenim njen zanat

     

    10175  sada me leči sunce. greje me u leđa moj jedini prtljag

     

    10176  voleo bih da do kraja ruže hodam dvadeset četiri kilometra

    za dvadeset četiri sata svakog dana. bilo bi to povećanje za petnaest

    posto. 144 zlatna kilometra nedeljno. da li ću u tome uspeti

     

    ćutim i lepo mi je

    2714. hodanje

    veče je. rashlađen vazduh me snaži

    posle mnogo izgovorenih reči tišina me

    odmara i obnavlja. osećam se otvoren kao

    nebo. svojom radošću slava me uvek očisti

    i golog iznedri. osećam prisutan sam

    i nepovrediv kao trave

    novi sad 22.11.2000

     

     

     

    3303/350

     

    10177  uvek me uzbudi ovaj deo kanala prav kao strela

     

    10178  hodam 55.249 kilometar. fotografišu ga tivadar domaniczky i drago latinović

     

    10179  ja sam srećan čovek jer sam tužan ovu sam

    rečenicu poklonio tivadaru da mu pomogne u trenucima tuge

     

    10180  ja sam pogled psa lutalice

     

    10181  ti si savršenstvo od kojeg se napijam

     

    po dolmi uz kanal

    2715. hodanje

    ruža je nevidljiva. plava. neke njene delove

    sam zabeležio fotoaparatom druge kamerom.neke

    rečima razgovorima crtežima trava. neke delove sam

    samo gledao druge slušao ili mirisao ili gutao. sve

    sam ih stopalima dodirivao. osećam prisutan

    sam i nepovrediv kao trave. brat sam

    svemu sestrinstvo moje

    novi sad 23.11.2000

     

     

     

    3304/349

     

    10182  ne piše mi se o tegobama sa desnim uhom (slab bol. slabije

    čujem) a to me preokupira i ne mogu da pišem o nečemu drugom

     

    10183  uplašim se šta će biti posle ruže. pad energije. zdravlje. prenoćište

    novac. smeštaj mojih radova. samoća. starenje... hej hej hej dosta dosta

    sabiram se i vraćam. samo pružam svoje korake dovoljno je to dovoljno

     

    10184  poskakujem na prstima da bih zabavio i razveselio moje uho

     

    posvete u knjizi me vode

    2716. hodanje

    bilo je malo hladno. čitao sam i vreme je prolazilo

    uskoro ću dodirnuti dvadeseti kilometar. razmišljao sam

    kome da posvetim devetu knjigu ruže. lutanjima. miroslavu

    mandiću da izdrži. svakom jutru podnevu predvečerju i ponoći

    nisam se odlučio iako mi je najbliže bilo ono sa lutanjima

    (kasnije sam odlučio da devetu knjigu posvetim: molitvi

    plesanju i pevanju). na kraju hodanja se smrzavam ali

    to mi je posao. ipak žurim da se ugrejem. brat

    sam svemu sestrinstvo moje. čeka me

    odmarajući deo petka

    novi sad 24.11.2000

     

     

     

    3305/348

     

    10185  snažan vetar me je pokrenuo da napišem ovu rečenicu

     

    10186  u dvorištu osnovne škole jovan dučić u

    petrovaradinu spremačice pale velike gomile suvog lišća

     

    10187  devojčici je ispalo dva dinara u centru

    inđije zastala je ali ju je bilo stid da se sagne i pokupi ih

    i krenula je dalje. ja sam se gospodski sagnuo i podigao ih

     

    10188  kako volim da sam na putu. nebo mi u srcu zemlja pod nogama

     

    10189  pišem samo kad volim samo se tada rađa stvaranje

     

    delim svoju sreću sa tobom

    2717. hodanje

    dok se spuštam niz trandžament. uskoro ćemo

    ući u sremske karlovce violeta i ja. dunav je pred nama

    krenuli smo iz inđije. na putu je bilo toplo sada je sumrak

    uvek me uzbudi hodanje po svodu svetlosti. bili smo srećne i

    bezazlene bitange na putu. volim da radim život. zviždućem

    jedna ruka mi je u džepu. krivim noge ka spolja. osvrćem se

    prema drveću bezbrižno gledam niz put. njišem se. čeka

    me odmarajući deo petka. ja sam bitanga života

    novi sad 25.11.2000

     

     

    i

     

     

    počinje

    kiša devojčica

     

     

    pitam ga kako mogu pravno da utemeljim svoja iskustva

    desetogodišnjeg lutanja i hodanja o tome da mi je

     

    adresa: beskućništvo

     

    nacija: sam život

     

    država: planeta zemlja

     

    profesija: sin božiji - pesnik svemira i umetnik duše

     

     

    slava je prevladavanje prirode

     

     

    bili smo srećne i bezazlene bitange na putu. volim

    da radim život. zviždućem. ja sam bitanga života

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    razbijali su

    nas oni koji nas

    nisu voleli a ti i ja

    smo se razvaljivali

    u slavu onih koje

    smo voleli

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    Stranice