AUTOBOGOGRAFIJA
2021-2031 ili do moje smrti
24/7/365
autobogografija su oboženja autobiografijom
autobogografija je autobogografija boga i bog autobogografije
autobogografija je oboženje pevanjem stvaranjem hodanjem
autobogografija je oboženje ljubavlju slobodom istinom
autobogografija je nadahnuće svakom biću da napiše svoju autobiografiju
Ti
si
426665
pupoljak
miroslave drž se svog koraka
8. april 2025.
27519. dan mog života
231/3422
798 šta sam drugo nego filozof. pesnik. umetnik. luda. prosjak. lutalica
monah na ovoj cesti. putuje vetar po klasju pšenice pšenica putuje po lepoti
799 jesam u cveću (za aleksandru ostojić)
miroslave drž se svog koraka
199. hodanje
tišina je sada u sobi kao i danas na putu za
myjavu. sve se kupalo u talasima i odlazilo dalje
i dalje. sela su puna sveća i trešanja. i danas sam se
kupao u moravi i brisao noge o visoku travu. a oko pola
pet je bilo na satu pola pet. i danas sam čitao henrija
milera pisao je o anais nin. pisao je o postavljanju
duše u oko. iz ruku u ruku. kažem puno je trešanja
myjava 26.6.1992
232/3421
800 sunce i ptice. zujanje mušica. daljine preko brda
šume. kuće po brdima. putevi koji špartaju prostorima
801 pišem jesiki i joko ono. juče sam pisao jesiki i simon vejl
a prvog dana potoka nežnosti sam pisao jesiki i veri hitilovoj
trešnje su tako tvrde i pune vode
200. hodanje
na ulasku u uhelski brod sam se popeo na staru
trešnju. kako slatka slatka trešnja. kako neodgonetljiv
odgovor zašto sam uopšte ovde. a ovde sam kao i sve
trešnje ruže i žita. danas smo snimali potok nežnosti. sedeo
sam u visokoj travi i hodao šinama. bilo je lepo kada su u
myjavi u restoranu jesika i luba planirali moje hodanje na
otvorenoj karti čehoslovačke. kao kad se planiraju
velike bitke. ovog puta bitka za skromnost
kažem puno je trešanja. zaista
uhelsky brod 27.6.1992
234/3419
802 telefonirao jesiki i posle se osećao kao
govno. ja jesam sujetan ali nije mi lako. zguzilo me
803 pišući o mileru orvel govori o velikoj razlici između
tridesetih i dvadesetih i od onda su prošle bitne tridesete
razorne četrdesete. neponovljive pedesete. kosmopolitske
šezdesete. radikalne sedamdesete. retrogradne osamdesete
nepoznate devedesete... i tako redom. sranje. ptice
nada mnom po otvorenom nebu pevaju
804 prelepi pute da li tvoju lepotu ljudi slute
805 jedna knjiga koju bih želeo da pišem miroslav mandić pisano vesninom rukom
806 dečak i ja. kao devojčica i ja 208 dana pod brojem 751
807 pišem jesiki i agnješki holand
i idem ja
201. hodanje
i jeo sam trešnje i peklo je
sunce i hladio se na potoku i nabio
26 kilometara i ostao bez hrane i sad
sve to pišem. eto čoveče vidiš kako ide ta
stvar zvana ruža lutanja. ali beše nešto lepo
onaj dečak koji mi je bacio kamen i ja njemu
pa kad sam se okrenuo a on se smeje i čuči
i prebira rukama po kamenju od sreće
srećo moja. zaista. smej se dečače
tr. teplice 29.6.1992
235/3418
808 jebem ti kako je žito poprskano bulkama
809 pišem jesiki i melini merkuri
martin segedy i michael horák
202. hodanje
moja dva današnja druga. dečaci desetogodišnjaci
kupali smo se zajedno. zajedno hodali. i zajedno jeli
sladoled. bilo mi je lepo sa drugovima. sa drugovima da
u društvu pravim cvet. a što je još lepše jedan od njih
dvojice martin beše dečak od juče. jučerašnja moja
sreća. smej se dečače. kamenje će leteti samo
vl. klobovky 30.6.1992
236/3417
810 miriše hrist na lipe
811 u makovu čujem na radiju o restrikcijama prema
građanima iz bivše jugoslavije. to me odmah poništi
812 osećao sam se kao krpa. ne mogu ništa. ležim ne pomeram se
813 pišem jesiki i majci terezi
jebiga dođe mi da ne budem
203. hodanje
hej hej. živ sam a kao da nisam. šta da činim
jer što činim je kao i da ne činim. jebiga. eto to
jedino mogu da kažem u ovoj večeri u makovu
posle vrelog dana. jebiga. ja sam ruža a ne
stanovnik jedne države. kamenje će leteti
samo. ruža će cvetati jer će cvetati
makov 1.7.1992
237/3416
814 ja ruža
815 ruža lutanja je sloboda a ne zatvor i to je teško u njoj
816 pišem jesiki i žani moro
džeza (i pičke) bi još
204. hodanje
ono što volim u životu to je život
život drveća i planinskih livada. danas
sam se penjao i spuštao serpentinama
ranac mi je ostao u hotelu u makovu i ja
sam hodao go. bio je to dobar rad u hodu
sada slušam džez. džeza bih još. ruža
će cvetati jer će cvetati. pičkama
će i svet rasti
makov 2.7.1992
238/3415
817 devojčica nosi grablje
818 umro je pekić. hrabri visoki dečak sa cvikerima
819 pišem jesiki i miri karanović
dobra kafa
205. hodanje
hodao od makova do
čadca. popravlja se put
skupljalo se seno. kiša je htela
al' nije. stare žene. deca na potokovim
plažama. smrzlina. kad hodanje prođe
prošlo je al' dok traje onda traje. kad
uđem u sobu mrtav sam umoran
pičkama će i svet rasti
hajde dođi
čadca 3.7.1992
239/3414
820 drhtim
821 pišem jesiki i bili holidej
822 ja miroslav mandić čeh i slovak molim sve čehe i slovake
posle devet dana hodanja potokom nežnosti da učine sve da ne
padne krv na ovim prostorima jer krv pada iz ljudske sujete a sujeta
je nepredvidljiva. i zato ću kleknuti da moja sujeta oteče potokom
nežnosti i poljubiću ovu zemlju jednu jedinu. zemlju svih nas
bilo mi je žao
206. hodanje
dovršio sam devet crteža trava
za pregaziti potok nežnosti. onda su
došli karel. peter. luba. jirke. maćo. marijana
i jesika. snimali smo malo hodali. ja sam dobio dva
pisma. pismo od vesne i pismo od jelene. jedno me je
bolelo drugo ugrejalo. i onda sam kleknuo na zemlju
da potokom nežnosti oteče moja sujeta. poljubio sam
zemlju zemlju jednu jedinu. zemlju svih nas. pojeo
sam kolače sa višnjama a kasnije kolače sa
jabukama a kasnije i pljusak kroz topli
vazduh. hajde dođi. dođi doći
flydlant 4.7.1992
241/3412
823 po kišici treći put pragom. a vltava. a kišica. a po kosi
i još me je žao
207. hodanje
kišica po pragu a ja sam
sa marijanom gledao vermerov
pogled na delft. gledao sam i vltavu i
jednu devojku kako je čekala zeleno. video
sam ponovo fasade praga i na trenutak sam
se uplašio od ugođaja. u svakom slučaju telo
mi je drhtalo. skupilo mi se. kako da kažem
ono što niko neće da čuje. dođi doći. na
ovom mestu mi je pala penkala
prag 6.7.1992
242/3411
824 tu su neki ljudi i ja zastajem. predahnuti predahnuti predahnuti
da li je to bila tuga ili mir
208. hodanje
kamene kocke po ulicama praga i ona
pijana devojka sa velikim grudima i palacajućim
jezikom. stare crkve od dna do krsta u rekonstrukcijskim
skelama. kamene kocke ali između je trava i ja se spuštah
tom ulicom. ostala mi je slika te ulice kao i miris iz masarikove
ž. stanice koji izbija u nebo. miris putovanja. znoja putujućeg
eto. eto ti i kišice i svi labudovi na vltavi koje gledah
danas. na ovom mestu mi je pala penkala
i okrnjio mi se poklopac
prag 7.7.1992
243/3410
825 još ne primećujem ali znam dani se skraćuju
826 hrist leži na marijinim kolenima
i ječam i žito i tvrda raž
209. hodanje
gledao sam sa jelenom kako voda teče
tečenje je jednostavno ali se kapi kreću
nepredvidljivim strujama. voda teče i unazad
ali ipak sva isteče. posle sam hodao oko jezera
šeberak i kupao se u njemu. jeo sam zrnevlje
mladog žita koje je još puno vode. malo mi je
bilo hladno i gledao sam kako sunce pada u
jezero. mislio sam o mišljenju koje postaje
muzika. i okrnjio mi se poklopac
o savesti koja peva
prag 8.7.1992
244/3409
827 pripustio me na sebe ovaj zemljani put
ksenija i palacke
210. hodanje
i odjednom sam ih primetio
bele leptire iznad zelenih polja
bilo ih je mnogo, treperili su. ja sam
prolazio sa jelenom. hodali smo jagodištem
i smejali se. posle sam nastavio i izgubio majicu
kao i juče došetao sam do jezera i kupao se
naravno spavao sam sam na travi. ipak sam
hodao 21.5 kilometar. sve u svemu dan
je prošao. o savesti koja peva
oprao sam čarape i gaće
prag 9.7.1992
i
prelepi pute
da li tvoju lepotu
ljudi slute
ali beše nešto lepo
onaj dečak koji mi je bacio
kamen i ja njemu pa kad sam
se okrenuo a on se smeje i
čuči i prebira rukama po
kamenju od sreće
srećo moja
ruža lutanja
je sloboda a ne
zatvor i to je
teško u njoj
i zato ću kleknuti
da moja sujeta oteče
potokom nežnosti i
poljubiću ovu zemlju
jednu jedinu. zemlju
svih nas
pripustio me
na sebe ovaj
zemljani put
i
ruža
lutanja
slojevi i
slojevi
i
sada
živih
emocija
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
slobodan je onaj ko drugom omogući slobodu
7. april 2025.
27518. dan mog života
211/3442
764 moje lice kao zemlja
tu ćutim i podnosim
182. hodanje
subota. hej čoveče. ali kako. talasa
se nemoć u meni. po rukama i leđima bridi
samoća. u svemu je tišina. ćutim. pada veče i
pljusak na prag. popodne bil evans. neka bude
bol. pa opet bol neka bude sreća. lepo provedite
veče. po klaviru kotrljati svoje ruke
prag 6.6.1992
213/3440
765 da dođe vesna i otvore se vrata savesti
skupilo se more
183. hodanje
šetao sam pragom. posle je bilo bolje
ušao sam u mnoga vrata. vrata su lepa. ja
sam ulazio ulazio. skliznuo bih u unutrašnjost
i opet sam ulazio u vrata. ušao sam u 67 vrata
u pragu i iz 68-mih je istrčalo jedno dete. dete i
zagrlilo me. lišće - pejzaž uz ulicu. po klaviru
kotrljati svoje ruke. a crnjanskom u
zagrljaju čuči dete
prag 8.6.1992
214/3439
766 lutanje je lutanje između izraza růže bloudání i růže toulání
ostojić
184. hodanje
jesika. jesikine oči
idemo ulicama. saša nada
jesika i ja. na karlovom mostu
mnogo ljudi. po svim ulicama u
pragu mnogo ljudi. grad se otvorio
i pokazuje se. prodaje se i ishodan
je. slobodan je onaj ko drugom
omogući slobodu. a crnjanskom
u zagrljaju čuči dete
dete svete
prag 9.6.1992
215/2438
767 studiranje je izvor status quo u ovom svetu
768 nema rešenja jer nema ni problema
rembo naša jedina porodica
iduće godine na današnji dan biće 581 dan ruže lutanja
185. hodanje
dan. plesanje kroz vreme velikim prostorom. al' danas se topim. zaljuljan sam
primoran sam da se sačuvam a iznad trga se bokorilo nebo. razgovarao
sam sa rick butlerom američkim novinarom. veče je bilo hladnije
u redu nek bude tako kako je kao da se niz mene sliva
omamljujuća voda. dete svete. plavo dete plavi svete
prag 10.6.1992
216/3437
769 velika zemljo naš mali svete
to je žanr melodrame
186. hodanje
vrtim se u sebi. hodam u sebi. duboko
hodam u sebi. hodam u sebi. putem u sebi
šumom u sebi. sudbinom u sebi. dugim hodnikom
preko visećeg mosta. preko reke. pa preko reke
putem u sebi. plavo dete plavi svete
svete odmori me
prag 11.6.1992
217/3436
770 mnogo je tuge u svakom pokušaju (gledajući uličnu predstavu pozorišta derevo)
šut. šašek i luda
187. hodanje
hodao sam pored vltave
sa jelenom bošković. u jeleninim
očima put odlazi u daljinu i u devojaštvo
ko' što reče anton adassinski šut nema
ego. svete odmori me. blago u tebi
prag 12.6.1992
218/3435
771 vesna što znači slojevi
sigurno babilon rekla je jesika
188.hodanje
o hlebu o hlebu je reč. ko baci seme svojom rukom
mi stavlja hleb u usta. blago seljačke šake. umivenim
licem sam slušao vesnin glas. hej melodija
blago u tebi. glas u pragu
prag 13.6.1992
220/3433
772 21:34 pijan. da pijan na starom trgu u pragu. suština je u meni
773 kad govorim o uspehu govorim o mogućnostima
take a walk on the other side
189. hodanje
hodali smo saša i ja od vaclavaka do jižnji mesta
saša je pevala džim morisona. lu rida. kejt ričarda i
tomu zdravkovića. devojka koja peva u noći. peva
hoda i kaže volela bih da me neko voli. glas u
pragu. voleo bih da me neko voli
prag 15.6.1992
221/3432
774 na jezeru u vodi. u vodi i saša i njena bedra. a pričamo o derevu brehtu plesu
napupele devojčicine butine
190. hodanje
jelena i ja smo hodali kroz žito i pored trešanja
do jezera. jelena je pričala o svemu. o ranim pušenjima
i napupelim butinama. a saša je gnjurala po jezeru i pričala
o brehtovom odstupu. voda je bila mirna. saša je hodala
kao velika. voleo bih da me neko voli. večeras ću čitati
tekstove na kraju dana dvema lepim
devojkama u pragu
prag 16.6.1992
222/3431
775 prag mi se otvorio ženama. unutrašnjim zlatom
776 već četvrti dan me boli stomak i to me bogme brine i plaši
treće patike na ruži
191. hodanje
koračanje spas. idem i odem. dođem
i krenem. koračam i odem. koračam a nad
pragom se spušta noć. sada hodam kroz predvečerje
kao i sinoć i večeras sam video ježa. trave su visoko
izrasle. nigde nikog ja koračam. i bez reči govorim
mnogo. večeras ću čitati tekstove na kraju dana
dvema lepim devojkama u pragu
čitao sam tri sata
prag 17.6.1992
223/3430
777 plavi se noć nad pragom
svakim korakom se zavetujem
192. hodanje
a nebo u noći plavo. a ja hodit. hodit i smirit se
jer gore je nebo kao led plavo. nekoliko misli mi je
nestalo za vreme hodanja. šta će mi onda. danas je
saša pevala i rekla nemoj slučajno nešto sašici da
kažeš. rekla i otišla. video sam vetar u njenoj kosi a
video sam i zeca i ježa prelazili su put. čitao sam
tri sata. pišem da bih lepotom podneo lepotu
prag 18.6.1992
224/3429
778 hodati da bih uvek gledao po prvi put
u plavoj noći plavo nebo
193. hodanje
ponovo sam došao na isto mesto kao
98 dana ruže lutanja i ponovo gledam kao
u zapisu 433. noćne trave mi peru mozak
umor roditeljski. hodanjem hranim opraštanje
pišem da bih lepotom podneo lepotu
hodanjem hranim opraštanje
prag 19.6.1992
225/3428
779 nemoj slučajno nešto sašici da kažeš kaže mi opet saša
mučim se
194. hodanje
šetali smo po pragu i
snimali film koji nam se posle
nije svideo i onda smo celu noć patili
ja sam hodao 12 puta oko spomenika svetog
vaclava kao 29 dana oko glastonbory-ja. sve je
tako jednostavno a unutra to su brda mora što
čuvaju vekove rekao sam tamo a ovde behu to
lelujajući koraci koji su me vodili i učili
hodanjem hranim opraštanje
ljubav koja niče u telu
prag 20.6.1992
227/3427
780 juče chůze od jednoho stromu k nějaké vodě
hodanje od jednog drveta do neke vode. posvećeno drveću i vodama
781 u 15:28 rekla mi je jelena nemoj ničega da se čuvaš
sve moje stvari po sobi svako veče
195. hodanje
tako je jednostavan put. kao reka. samo teče počelo
je leto i sve buja na vetru i toploti. rastao sam se od saše
i jelene. one bi mogle biti moćne žene. rastali smo se pored
žitnih i ječmenih polja. polazak je kao ulaženje u hladnu
vodu. ali već koji trenutak kasnije voda je toplija. telo
se prilagodilo pejzažu nepoznatoj bliskosti. ljubav
koja niče u telu. telo volim te
malacky 22.6.1992
228/3425
782 kanta za smeće pored velikog bokora ruže. na zidu smrt... ne želim da
napišem kome da bih ublažio nervozu onoga koji želi nečiju smrt. ruže čuvaju đubre
783 žena sa iseckanim graškom u vangli i nakrivljenom vanglom na kuku
784 na izlasku iz malacky hrist u ružama. belo sunce i vetar u mojoj majici
785 plahoviti - a takvi su svi u čijim žilama su vekovi prikraćenosti
786 istinita politika leži u politici istine
787 hodam sa sve dubljom religioznošću. kao henri miler
788 u slovačkoj u poputnoj kafani finska sauna uz pivo mercury
pils letnju vrućinu i rolling stounse čitam tekst o marleni ditrih
789 kamion sa žutom ciradom vidim ga preko polja zelenih kukuruza piči
autoputem za bratislavu ja hodam praznim starim putem i za brata i za slavu
790 hej polja hej žita vetre blagosloveni znoju moj spasonosni
zdravo zdravlje
196. hodanje
vrućina spašava me vetar
popio sam pivo usput. i mnogo čitao
prenoćište nisam našao pa sam se ponovo
vratio u malacky. bujne krošnje na vetru razgovaraju
međusobno. naišao sam na odličnu vodu i pio sam je
hladio noge. vrućina je kao gusti sneg. uvek sam bežao
od gradova i njihove beznačajne uskomešanosti kaže
karl poper pored kukuruznih polja. telo volim te
ne boli me i živi dugo zdravo
malacky 23.6.1992
229/3424
791 vise u busenovima crvene ruže
792 gledam u snagu dunava kod bratislave snagu koja jednostavno teče
793 jadni miroslave koliko se stidiš
trešnje na vetru
197. hodanje
jeo sam trešnje. trešnje na
vetru. i gledao ruže. u bratislavu sam
stigao popodne i otišao na dunav. gledao
sam u njegovu snagu a visoke trave su mi
milovale leđa. malo sam spavao na kamenim
stepenicama i kad sam otvorio oči dunav je i
dalje tekao sa istom snagom. nacrtao sam ga
uzvodno kao i 27. februara po snegu. ne
boli me i živi dugo zdravo. krećući
se veseleći se svemu
malacky 24.6.1992
230/3423
794 tu sam gde sam bio i 103 dana ruže lutanja
na moravi. počinjem da gazim potok nežnosti
posle 229 dana hodanja evropom laticama
ruže lutanja od 25. juna do 4. jula 1992 hodaću 9 dana
granicom između češke i slovačke. hodaću i koracima ću
milovati predeo jer nežnosti nedostaje u mislima. hodaću i
pogledima ću se moliti da rastu trave duvaju vetrovi ježevi
prelaze preko puta a oblaci preleću od jutra do jutra. moliću
se za onog koji okopava vinograd. onu što otvara knjigu. nek
bude kako bude samo da ne teče krv nego da teku potoci
nežnosti. a ja odoh prema rumuniji bugarskoj...
795 baš ovde mi je pre 127 dana škoda zgazila parče leda koje sam šutirao po putu
796 kako mi je rekla vladica - krstio sam se vodom
797 ovde u lanžlotu sam u februaru popio čaj sad dva jogurta
čitajući henrija milera kako piše o svom prvom drugu dečaku stenliju
što se kukuruza tiče
198. hodanje
kukuruz raste a ja čitam henrija
milera na putu. šta ćeš više rekao
bih. piše o svom prvom drugu stenliju
ja sam danas pregazio moravu u nadi
da ovde neće teći krv. današnji deo puta
je bio onaj isti kao i 19. februara samo
što sam danas na ulazu u lanžlotu video
krupne ruže a onda je sipio sneg
krećući se veseleći se svemu
iz ruku u ruku
hodonin 25.6.1992
i
saša peva hoda i kaže
volela bih da me neko voli
svakim korakom se zavetujem
hodati da bih uvek gledao po prvi put
hodanje od jednog drveta do neke vode
posvećeno drveću i vodama
u 15:28 rekla mi je jelena
nemoj ničega da se čuvaš
i
ružo
lutanja
divim ti
se šta bih
drugo i
mogao
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
tek će doći oni koji će razumeti da sve počinje iskorenjivanjem
5. april 2025.
27516. dan mog života
200/3453
711 da bih mogao misliti bogom hodam zemljom
712 kroz visoku travu pored visle
fado utorak
172. hodanje
hodao sam uz vislu kroz
visoke trave kroz vetar u travama
sa ptičicama u vetru i travama. pecaroši su
pecali. vislo švjatuošći njebjanjskam. kroz
visoke trave varšave gde prosjaci i zaraženi
aids-om sede po ulicama. a uveče smo slušali
helmuta nadolskog. iz šaka kroz reči mi
izlazi fado ponedeljka. u visinu da
bih se duboko poklonio
varšava 26.5.1992
201/3452
713 sijala je sijajuća svetlost iznad varšave
714 varšava je pala na kolena kao i svi istočni gradovi
puko ponos kao čir i činjenice kuljaju po ulicama. ponos je suvišan
luksuz ali trave pored visle su izrasle zelenila je mnogo i budućnost je
otvorena. ko se bude učio od trava jeo hleb nebeski i hranio bogatije
od sebe živeće. u varšavi živi jedan mlad čovek gospodin hanaj
budući ponos varšave. trave nebo i gospodin hanaj rastu
varšava je živa. krećem za prag
jađa & wanda rutkiewicz nowakowska
173. hodanje
svetlost nad varšavom. prozračna vodena svetlost savest
jađina. uski putevi. pevanje putuje putićima kamenim stazama
koje se gube u visini pa nastavljaju sitnim planinskim cvećem
gore: u dubine savesti. dole: u visine nevine hrabrosti. u
visinu da bih se duboko poklonio. ovde i sada
varšava 27.5.1992
202/3451
715. velika divljina hrani jednostavnost
716 put 7 i put e77
diotrkov trub. 127
wroclaw 336
praha 606
717 frenki lejn na kiši za wroclaw
718 istrošiti glavu iznojiti mišljenje da izađe mišićna
kiselina iz gordog mišljenja i nadobudnog ponašanja
719 podstaći misao na radost
720 na balkanu ljutnju predstavljaju kao mišljenje
više ne razmišlja jezik o stvarima
već čovek treba da razmišlja o jeziku
174. hodanje
kišila je kiša nad poljskom prskalo je po putu. kiša pada
iz visine ja hodam iz daljine. kiša pada u zemlju. ja ulazim
u grad. u częstochowi mnogo ljudi jer ljudi žive u gradovima
u gradovima se rađaju deca. noću gledam senku crkve u
osvetljenom nebu i gazim po mokrim popalim pupoljcima
ovde i sada. a ja se vraćam molitvi svojoj karl kraus
czestochowa 28.5.1992
203/3450
721 snaga i krv božija u tebi i meni konju moj šapućem jednom konju iza ograde
u częstochowi sa druge strane ulice prolazi duga kompozicija teretnog voza
722 leži crni veliki pas u prepodnevnoj zelenoj travi. ne laje na mene
723 putuje vetar po pšenici
724 fundamentalna pitanja su banalna
725 fundamentalistička učenja koja su se osamdesetih ponovo
afirmisala su u krizi. bolest je napala koren. korenu je potrebna svetlost
726 u prudniku u pekari jedan ulični ludak me je udario u stomak bez ikakvog povoda
kada sam posle ponovo naleteo na njega izlazeći iza ugla uplašio sam se kao dete
slika vremena koje se menja
175. hodanje
sveštenik ernest schleger mi je dao 100.000 zlota
i pitao me da li sam i ja sveštenik. ja sam čitao ilju
prigožina i hodao u oblači se. u modrom vetru video
sam dečaka u crvenim čizmama kako trči kroz visoku
travu pored kanala. video sam biciklistu lulaša kako se
probija kroz poljski put i guzatu ženu kako je biciklom
obilazila kola sa konjima. video sam plavu devojku na
putu i čuo sam pticu na grani kako je pozivala onu
drugu uvučenu u koren drveta i video sam mnogo
ljudi pognutih po zemlji čistili su bilje. a ja se
vraćam molitvi svojoj karl kraus. usamljen
sam ušao i sam dalje lutam
cyprian kamil norwid
prudnik 29.5.1992
204/3449
727 brzo komešajuće letenje lasta preseče jedan vrabac i dolete na žicu
728 subota je družim se sa pticama paucima pačićima svim nijansama zelenila
729 velika iskušenja
procvetali bagremi
176. hodanje
a ja imam jugoslovenski pasoš i
prilično mirno primam tu teškoću. sada
hodam i sa tom osudom i zato kažem ja sam
iz beograda u kome su danas glumci sedeli u tišini
a ja hodao kroz selo trzebina i gledao život u selu onu
decu koja su jurila za traktorom i kačila se o njega one
pačiće koji su učili da plivaju. rimski srušeni zid dva
mentalno zaostala dečaka. usamljen sam ušao i
sam dalje lutam cyprian kamil norwid. jer
iza je blaženstvo blistavo
prudnik 30.5.1992
206/3447
730 ponedeljkom prepodne kroz park (prudnik). ljudi i deca žive i drveće živi
i ptice. ližu sladoled nose grančice u ruci hodaju po ivičnjaku mlateći rukama
kroz vazduh. jedna učiteljica na čelu kolone druga na kraju. igraju tenis. mlada
monahinja sa dečakom igra badmington. starci okupljeni na klupama kao i deca
oko lopte. mlada vaspitačica vaspitava predškolsku decu. dečak se usudio i
nudi vaspitačicu grisinama. mlada majka dok gura kolica kroz park je
više ponos nego majka. pegavo riđa devojčica jača svoju snagu
dok me ne odustajući gleda u mimoilaženju
731 svoje emocije (bolne) oblikujem brdom ispred sebe i blaženim bojama
trave. a miris koji osetim od pokošenog bilja me podseća da jesam da duša jeste
732 iz pejsaža se pojavi sava. svetlost savina
sava je slikao dušom. šumama u sebi. šumanović
733 sad kad postoji zlo (zlo u jugoslaviji koje me lomi
poništava. tresem glavom da ne poludim) ja znam da postoji živa
umetnost. umetnost življenja. sama umetnost. umetnost umetnosti
734 hodam a oko mene sve raste. hvala ti van gog. hvala ti savo
735 ceo život me je život terao i tera. živim ga zato njemu u slavu
736 kada sam pre 15 dana iz čehoslovačke ulazio u poljsku bio je isti
ovakav vreo dan kao i danas kad prelazim iz poljske u čehoslovačku. isti znoj
i žeđ samo što je u ovih 15 dana jugoslavija ispala iz međunarodne zajednice
737 ja ne podnosim granice zato ih prelazim
738 dečak u plavoj trenerci sa druge strane puta zeva i gleda u kamion a
ja smišljam oblike za reči. obojica živimo u svom jeziku on u poljskom ja u svom
a vetar nosi ugljenu prašinu sa vrhova teretnih vagona. (zapis od pre tri dana iz poljske)
važno je da mnogo spavam i umirim živce
177. hodanje
priroda bukti gori vatra u njenom zelenilu. zeleno i tišina me okružuju
ali nešto bruji. čuje se postojanje. postojanje koje su osećali van gog
i sava šumanović. teško je ne poludeti. ako ne poludim to je zato što
su oni to učinili za mene. to su drvoredi i polja. planine i iza planine
i mnogo i svuda ptice. ptice i ptice. vratiću se u poljsku. ponovo
sam u čehoslovačkoj. jer iza je blaženstvo i blistavo
u dobroti sam kod kuće
českoslovačka jesenik 1.6.1992
207/3446
739 1845. tridesetogodišnji nikolaj vasiljevič gogolj
je boravio u jeseniku iz koga ja sada izlazim
740 žudeo sam za velikim životom i zato sam krenuo na muziku
ruže. krenuo tim časnim životom cveća. hodanjem. kućom na putu
741 beli i tri ljubičasta jorgovana nad vodom. vetar u granama topole
nada mnom. čujem njihanje i nisam sam. sve usne šapuću moje ime
742 kao kroz vetar hrabro i lako proći kroz patetiku
743 uz put prikupljeni bes da izbacim na vreme. ogorčenost
koja mi se skuplja u podvigu da ismevam u dovoljnoj količini
744 volim gertrudu stejn
745 vetar polomio 7 breza
746 velike oči devojčice i lepo lice dečaka
747 znojim se hodajući po vetru i suncu uz malu moravu vlaske. ja volim remboa
748 tek će doći oni koji će razumeti da sve počinje iskorenjivanjem
749 ka ljubavi se ide
ne napuštaj zemlju
178. hodanje
neprestano gori zelenilo i neprestano
teku reke i neprestano hodam. umorim se u
vrućini i gori mi lice od toplote i znoja. a kada sam
gazio hladni potok jedva sam stajao u ledenoj vodi
planinska češka je blaga. u dobroti sam kod kuće
nas četvoro pruga planinska reka put i ja
žamberg 2.6.1992
208/3445
750 pekná
751 ona mala devojčica koja me zavodila bržim korakom od mog
752 noćas je iz moje sobe izašla toplota u noć kao leptir koji je izleteo ka brdu
753 posle razgovora sa nadom se rastužim jer očekivanog nema
frajer a nemoćan
179. hodanje
očaj i beda. razmišljam da li je
izlaz u samoubistvu. ne razmišljam
nego sam prinuđen. veliki emocionalni porazi
ukupna nemoć. žudnja za ženom i nežnošću. svi
su ljudi vezani za prostor u kome žive. uplašeni od
onih na vlasti trude se da im dokažu vernost. a ja
idem očajan. nas četvoro pruga planinska
reka put i ja. očaje nemoj me ubiti
podebrady 3.6.1992
209/3444
754 krpi čovek kuću
755 svetlost nad labom ista koju sam video u novembru u old vindsoru
756 oh kako bih duboko plakao. isplakao. ko sam
757 zelenilo pomozi mi da ne poludim
758 vetar u ruži
759 u selu písková ihota mnogo procvalih ruža a ja se mučim. skupim
760 ljudi žive na jednom mestu da bi postali važni. kada živiš svugde onda je sve važno
761 u pragu. intenzivna beda. konj. nezgrapni bik željan ljubavi
ali kako da izdržim
180. hodanje
nemam svoj narod ni svoj stan
nemam svoju državu ni svoju adresu. a
teško je baš je teško. barem vetar prija. i kiša
će al' nije pala. zaista muška teška muka io voljo
una dona. napor u glavi. nadam se da neću poludeti
idem i nadam se da neću poludeti. ponižen bedan
i nevoljen. merim dužinu duge na putu i nadam
se da neću poludeti razboleti se ili se ubiti
očaje nemoj me ubiti. nemoj
prag 4.6.1992
210/3443
762 kako da izdržim
763 teško mi je jer sam u rastu ruže
tu po gradu
181. hodanje
koja izopštenost. hodam
pragom. prag pun. ja. teško dečko
ja sam umoran. hodam i ne vidim izlaz
oblaci se skupe pa se raziđu. hodam sporo
ulicom kojom je kafka dolazio na posao
susretnem se sa mirom i onda te strašne
priče iz jugoslavije. nemoj. lepo
provedite veče
prag 5.6.1992
i
velika divljina
hrani jednostavnost
sad kad postoji zlo
(zlo u jugoslaviji koje me
lomi poništava. tresem glavom
da ne poludim) ja znam da postoji
živa umetnost. umetnost življenja
sama umetnost. umetnost
umetnosti
žudeo sam za
velikim životom i
zato sam krenuo na
muziku ruže. krenuo
tim časnim životom
cveća. hodanjem
kućom na putu
i
ružo
lutanja ti
si pesma
moja
i
ružo
lutanja ti
si moja
mala
pesma
veliko
delo
i
ružo
lutanja
mala
pesmo
veliko
delo
moje
ti
si
i
ruža
i
lutanje
moje
ti
si
ruža
lutanja
boga
i
ružo
lutanja
boga
ti
si
ruža
lutanja
boga
u
lutanju
mom
i
ružo
lutanja
boga
ti
si
ruža
lutanja
boga
u
mojoj
ruži
lutanja
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
svetlost u mojim koracima
4. april 2025.
27515. dan mog života
185/3468
665 juče dunavom otplovile tri rečenice
umetničko čudo jeste da svet postoji. da postoji ono što postoji
ludvig vitgenštajn
jer tamo gde ne postoji više ništa i više nema tla upravo ćemo tamo pobosti naše kolje
gustav landauer
ni u jednom jeziku se čovek ne može tako teško sporazumeti kao u jeziku
karl kraus
666 ruža savest
667 sa andrlom dugo u autu pričamo o kasnim šezdesetim i ranim sedamdesetim
na toj hladnoći ulice čuvaju svoje jajnike
159. hodanje
pljusak. mokro lišće po ulicama. plač koji me puni plačem
ulica puna lepih prostitutki. noć je hladna. hodam pored kuća
vetar je prazan san. tako sam sve video jasno. znanje dolazi
od jorgovana. hodam pored kuća. plemenitost me čuva
u daljini je reka. ta velika leđa svake žene
beč 11.5.1992
186/3467
668 rudareći postao sam rudnik
669 ako imaš nešto onda s tim nečim nešto radi
jorgovani kod dore i marine
160. hodanje
video sam danas jednu fotografiju iz mladosti
i razgovarao o nervalu. i pričao o prolazu kroz
iskušenja i pričao o jorgovanima. lako je bilo
pričati o njima. ta velika leđa svake
žene. sve je tako tužno
beč 12.5.1992
187/3466
670 juče i danas sam govorio slavici o ruži i ispraznio se do plača
671 granice se zatvaraju. tako je teskobno. tako sam sam
boli me stomak. daj bože da nađem snage u sebi i izdržim
aspekti bede - govno koje hoda
161. hodanje
hodao sam ulicama beča kao govno. onako kako se
i inače osećaju poniženi. ali nisam bio sa poniženima
bio sam sam. podnoseći teško podnoseći bedu. dunav
je bio lep tekao je brzo osećao sam u njemu more
bio sam tih. ostaje mi jedino da kažem: ružo
rasti. sve je tako tužno. ružo čuvaj me
beč 13.5.1992
188/3465
672 13:30 u čehoslovačkoj sam
673 pun mesec nad pezinokom. tišina u selu i noć nad crkvama
674 bol semena koje niče
675 hodam pod svodom nebeskim. pod punim mesecom i užarenom zvezdom sunčanom
aspekti bede - hodanje vrućinom
162. hodanje
kroz bratislavu sam prošao omamljen vrućinom
i bezizglednošću. ponovo sam u čehoslovačkoj. ruža se
uvija svojim lutalački laticama. juče sam duboko razumeo
mističku dijalektiku i osetio bedu. usne su mi ispucale od
žeđi. došao sam u pezinok u stari hotel jelen koji je posle
40 godina vraćen vlasnicima. toliko je teškoća na početku
ruže da to govori o njoj a ne o teškoćama. ružo čuvaj
me. miroslave ne brini rodiće se samo
češkoslovačka pezinok 14.5.1992
189/3464
676 ja sam dunav
677 ja nosim sramotu kraja iz koga potičem
678 da da gordost je uzrok nevoljama
679 ko u sebi ne prepoznaje krivicu ne vidi kako je baš
on graditelj zla od koga se ogradio ili protiv koga se bori
680 ružin stranac u gordosti niče kao cvet u kamenu i gordost postaje pesak
681 izbegavanje vertikalnih kriterijuma dovodi do tiranije i
terora bezumnika. sklanjanje pred horizontalnim činjenicama dovodi
do nesaosećanja i smrti iznutra. ovo svakodnevno hodanje to je sada moj život
kroz koren reči u hranu zemlju reči
163. hodanje
vrućina je kao sneg. probijam se znojem i dahtanjem. sušim
se iznutra. ranac pritiska u mozak. to je to za čim sam žudeo
način ljubljenja predela koji su sami. samo idem. slovačka se
zeleni. popio sam pivo sa starim slovakom mi nećemo rušiti
ono što smo izgradili. trešnje rastu pored puteva. kako je
moja velika snaga slaba na vrućini topi se kao sneg
miroslave ne brini rodiće se samo. sa zelenih
brda na kraju dana je domilelo osveženje
kusučke novo mesto 15.5.1992
190/3463
682 svaki dan sve više osećam kako je ovo iz dana u dan teško i lepo
683 čistim žute prašinaste tragove maslačka sa crnih farmerica na kolenima
malo pre sam klečao u travi. a posle sam sa uzbuđenjem čitao vaska popu
684 kada posle 500 metara dođem u hlad borovih šuma biće mi lakše
685 putem kojim sam krenuo pre dvadeset godina (u proleće 1971)
nije još niko ni hodao a kamoli prošao pa sam morao raditi sve sam
od probijanja puta kroz džunglu i pustinju do njegove gradnje
686 izvor i rudnik koji sam otkrio još su nedirnuti. i opet nikog i opet sve
sam. priznajem - beskrajno sam umoran na ivici nervne iscrpljenosti
687 ruža je slavlje koje nastaje u beznadežnoj svakodnevici
688 u poljskoj sam. šetam to je svedočanstvo ove subotnje večeri
689 ja sam monarhista. verujem u kralja i kralju. elvisu prisliju
hodamo subotom vasko popa i ja. vasko gladan ja žedan
164. hodanje
danas sam ipak propevao a onda bolje dišem. pevam i vreme brže prolazi
vetar me je danas spasao vrućine. ušao sam u poljsku sa rišardom i jolom
odmah sam osetio njenu veličinu i snagu. sa zelenih brda je na kraju
dana domilelo osveženje. i čeh i poljak su mi opalili u pasoš
poljska bielsko-biala 16.5.1992
192/3461
690 hodajući ružom ja stranac stalni stranac svakim korakom sam iskušavan u ljubavi
691 veličanstvena žena koje nema. koje još nema. koja će se roditi iz stare. koja će
doći sama nastati iz sebe postati iz moje reči pogledom koja će cvetati opijena mirisom ruže
tužan pejsaž rekao je pavel
165. hodanje
juče sam video jednog čoveka kao je navlačio rukave
od košulje bilo mu je hladno. danas sam video dečake
kako dugo i visoko lete na lijanama. i video sam mnogo
kamiona svi nose ugalj. u siromašnim zemljama ima dosta
zelenila i to je velika nada. pred radomskim je pukao dugački
put sa otvorenim nebom. bilo je hladno i lepo za hodanje
hodao sam oko dve crkve i gledao mariju. i čeh i poljak su
mi opalili u pasoš. povijen dečak u travi je lovio mačku
rodomsko 18.5.1992
193/3460
692 hodajuća ruka. noga koja misli. um koji kopa. eto ruže
693 da li si nekada hodao šopenovom ulicom u radomskom
694 dve žedne laste u selu niechcice
čuo sam glas gospodine zašto hodate sami
166. hodanje
miris trava i prazni putevi. i danas sam išao nogu pred nogu. kao
i konj u dugačkoj brazdi sa desne strane puta. kao i konj upregnut u
gumena kola koji me je obišao. u piotrkow sam stigao rano ali sam
kao i svaki dan bio umoran. mislio sam o mostovima i spomenicima
anonimnim snagama ljubavi koje ću podizati na ruži. i pevao
sam jednu ljubavnu pesmu. povijen dečak u travi je lovio
mačku. u sobi sa fotografije na zidu celo vreme
me posmatra jedan konj
piotrków trybunalnci 19.5.1992
194/3459
695 kako divna sintagma živi u piotrkówu. crkva i zatvor jedno pored drugog
696 neokonzervativizam ekoloških pokreta polako utabava
stazu novih zabluda i mogućeg pakla i terora zelenih u 21 veku
697 dva asfaltera i traktorista od ranog jutra idu i krpe ulice piotrkówa
698 lepo je hodit peše rekao mi je smejući se stari poljak
uživajući što me je video na putu kako sam se putem zaputio
put me oblikuje
167. hodanje
idem putem stopim se sa njim i putujem
vidim ga dugačkog kako odlazi sa šumama. on me
izdužuje. to sam ja taj put. taj sasušeni znoj na licu koji
mi zateže kožu i zatvara oči. i gospodin ranac. idem i
stignem. idem i samo idem učim se putu. u sobi sa
fotografije na zidu celo vreme me posmatra jedan
konj. putem se zapućujem i pûtim
pruszkow 20.5.1992
195/3458
699 putevi su najvažniji. putevi se grade i sami ako u
njih ugradimo našu spoznaju da sa njima počinje sve
700 ulazim u varšavu dugo i polako kao što sam
upešačio u london amsterdam atinu istanbul beč
701 samo se iz daljine vidi veličina iz blizine se ne vidi nestane
702 galebovi vetar i predvečerje nad vislom. reke su sloboda
spustiti se do visle
168. hodanje
ćutim i ulazim u varšavu. prilaz gradovima
je uvek ružan najavljuje snagu koja se skupila
na malom prostoru. u gradovima o gradu najviše
govore prosjaci. prosjaci i lepe žene. sve ostalo je
popunjavanje ulica. a ulicama teku automobili i
životi životi varšavski. putem se zapućujem
i pûtim. u varšavi sam
varšava 21.5.1992
196/3457
703 beli se sasušeni znoj na mom prsluku
704 pobednici slute da će i da izgube i onda pokušavaju da
pobede na večnost (a za večnost i večnost se ne pobeđuje nego
se moli) brišući sve pred sobom i sve iza sebe i tu počinje njihov poraz
705 svetlost u mojim koracima
evropa grad
169. hodanje
sve je više po ulicama onih
koji prose jer su zaraženi aids-om
ali gradovi rastu i idu svojim tokom. šire
se i pretvaraju u jedan jedini grad. varšava
raste i grčevito se bori da zabeleži i zapamti
sve iz svoje istorije. a vrućine pamte u istoriji
znojenja. u varšavi sam. danas već
kao da sam u njoj rođen
varšava 22.5.1992
197/3456
706. edvard stahura. da edvard stahura
remek hanaj
170. hodanje
hodali smo nada nebojša
i ja kroz varšavu. asfalt i kopernik
mi idemo nervozni i radosni. kao da su
sve ljubavi u meni kao da su svi rastanci u
meni. asfalt proliven po emocijama. zlatni hleb
u nebeskom plavetnilu. danas već kao da
sam u njoj rođen. svetlost hleb
dišan maljevič i vino
varšava 23.5.1992
199/3454
707 juče predavanje o nebeskom hlebu i hlebovi koji su leteli
nad crkvom sakramentek. vrtlar umilostivi gordost moćnika. hodanje kao
potok reka i more mišljenja. dišan i maljevič kao nebeski umetnici svakodnevno
nebo - svakodnevni hleb. posejati hleb pa ga jesti. siromaški hleb hrani. ako
stoji hleb uplesnavi. zlatni hleb u plavom nebu. hleb so masline i vino
708 veliko zašto na koje ne odgovaram jer ga osećam
709 piši šulc kažem sebi
710 vrlo je važno priznati jačem da je jači i priznati sebi da
priznaješ i prepoznati svoj identitet od koga nema suverenijeg
fado ponedeljka
171. hodanje
hodao sam sa irenom rychtowskom
varšavskim grobljem. na grobljima je mir
hodam i ne dižem glavu. umoran pevam i
pevaću daće mi bog. pevaću i hodaću ja
koji nemam ništa al' volim sve. i zato molim
za veliko zdravlje. zdravlje svetlosti. svetlost
hleb dišan maljevič i vino. iz šake kroz
reči mi izlazi fado ponedeljka
varšava 25.5.1992
i
ko u sebi ne
prepoznaje krivicu
ne vidi kako je baš on
graditelj zla od koga
se ogradio ili protiv
koga se bori
putem kojim sam
krenuo pre dvadeset
godina (u proleće 1971)
nije još niko ni hodao a kamoli
prošao pa sam morao raditi
sve sam od probijanja puta
kroz džunglu i pustinju
do njegove gradnje
ruža je slavlje
koje nastaje u
beznadežnoj
svakodnevici
hodajući ružom ja
stranac stalni stranac
svakim korakom sam
iskušavan u ljubavi
mislio
sam o mostovima i
spomenicima anonimnim
snagama ljubavi koje ću
podizati na
ruži
i
ruža
lutanja je
večno dete
slobode i
ljubavi
u
detetu
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
noge se uvek vraćaju svom poreklu. bogu
3. april 2025.
27514. dan mog života
174/3479
602 mistika je napetost kaže sioran precizno. i zato fragmenti i zato
neznanje i zato odsustvo antropocentrizma i zato pišem jednom jedinom rečju
603 slike crtežima. reči tekstovima. duša i duh telom i hodanjem
604 dok hodam mađarskim putevima kažem izvoli dilenu tomasu dok sam bio mlad i
dokon ispod granatih jabuka... gazda stabala i lišća. staze među krasuljcima i ječmom...
slavan među ambarima... a nedelja je otegnuto zvonila u oblucima svetih potoka... bejah
prihvaćen međ lisicama i fazanima... povesti gore do ambara prepunog lastavicama... o
bejah mlad i zelen u milosti njegovog obilja. vreme me držalo zelenog dok sam umirao...
605 rasplače me zeleno
606 mnogo i stalno gugutke. podsećaju me na detinjstvo i hladovinu
607 na dan moje smrti neka pada kiša ruža tereza de lisje
608 a sada sioran
prosjačenje nije rezultat bede...
prosjak je miomiris raskršća senzacija svih
ulaza i spas za milostive. instinktivni prosjak je biće
koje niko ne razume... kada bih bio prosjak ne bih mogao
da primim milostinju od svakog u tome se međutim sastoji
milost prosjaka on prima od svakog... njega zanima
samo saginjanje tela... doista prosjaci se rađaju
mistika je avantura vertikalna avantura
ono što je zaista važno to je direktan kontakt sa
životom iskušenjima (u filozofiji bol nije prihvaćen)
huliti na boga bilo je veliko zadovoljstvo. izraz je najefikasniji način rasterećenja
stranac je bio moj bog
duboki naklon sioranu
150. hodanje
i danas se ponovilo zelenilo zelenije posle
noćašnje kiše. čitao sam siorana uživao sam
a ne čitao. svakako da je moje hodanje mističko
ako ni zbog čega drugog ono zbog žulja na malom
prstu desnog stopala. čitao sam i razgovor o nemoralu
intelektualaca ali to je ono itakodalje. itd. nezanimljiva
tema iako bolna. jedan poljski miš ispred mene se sakrio
ispod busena i ćutao ne pomerajući se. sa uživanjem
sam prošao da ga ne bih plašio. pa gugutke i ptičice
lépésröl lépésre lepešrol lepešre od budimpešte
do beča. dubokim naklonom zelenilu
30.4.1992
175/3478
609 izlazim iz györa. groblje. ljudi. cveće. tamo niz put se magli. kroz
ogradu vidim mladu ženu u crnoj jakni prekrštenih ruku i pognute glave
610 konformizam u bezumlju to je proizvod intelektualaca. tanka,
vlažna linija između trave i asfalta. u travi maslačci u asfaltu parni valjak
611 ali šta će biti sa ljudima. da li će brzo naučiti da žive po novim pravilima ovo
pitanje postavljam sebi šetajući svim gradovima postkomunističke evrope mihnjik
612 i vazduh postaje gust da udara u srce i postaje redak da ne mogu da dišem piljnjak
613 noćas sam sanjao kaju. vikao sam i rikao od sreće živa je živa je
614 jedna nabokovljeva tanja je imala običaj da kaže mi imamo
rođake ne samo u životinjskom već u biljnom i mineralnom svetu
615 beli leptir na žutom maslačku
616 sitno ljubičaste cveće u baštama
617 ruža raste od svega. sve joj je zemlja. duša joj je rast. svetlost joj je telo. bog cvet
618 kako si lepa moja hodačka i lutajuća ružo
619 prvi maj ne radi se u mađarskoj. kukurikne mi jedan graorasti petao
putevi su prazni. ja ne hodam. ja se duboko klanjam svemu i svakome
620 ženo gde si da me uhvatiš punom šakom (i čuvaš) za muda
621 kad uđem u kola posle dugog pešačenja gledam u put i spavam
do viđenja svemu što sam danas video
151. hodanje
bio sam srećan bez razloga. tako je bilo lepo hodanje na praznom
putu i zelenom okruženju po kome je pao i po koji brežuljak. bio sam
srećan i zahvaljivao sam se na sreći. ja gradim sebi kuću u prolazu. svaka
stopa je moj krov. mađarska sela su puna cveća i drveća. danas je bio praznik
i svi su izašli svečano obučeni u šetnju. čitao sam belu hamvaša uz put od
györa do šarvara. hamvaš je tihi genije baš kao što je i duša nemoćna
sklonost. i ljudi su dobri bogme dobri su. dubokim naslonom
zelenilu. viszonalátásra lepoto ostala iza mojih leđa
körmend 1.5.1992
176/3477
622 lete laste po nebu i donose hranu. vešto brzo i lako
uleću i izleću iz gnezda i evo ih opet jurcaju po nebu
623 laste nad rabom lete u ringišpil. hvaljen i slavljen bože
624 radim sa vazduhom i verom
625 najveći i najčistiji novac dolazi od ljubavi
626 kad koristim veru nadu i ljubav za stvaranje novca
uspeha i oblika to radim da bih veru nadu i ljubav osnažio
627 kako su noću ulice mirne. život se povuče u kuće
nigde nikog nema samo udaljene žabe i svetiljke
628 u pansionu u kome spavam po ceo dan mnogo
ljudi dolazi da jede. ljudi vole da jedu. nazdravlje im bilo
polako nazirem...
152. hodanje
da iza lepote u prirodi stoji bog
lepota prirode je njegova manifestacija
manifestacija božanske lepote. hodao sam dolinom
pored rabe. izuo sam se i hodao bos. posle sam skinuo
sve sa sebe i hodao u zelenilo i vazduh pazeći da ne stanem
na pčele koje su letele oko maslačaka. na putu me je sačekao
jedan kraljevski leptir. zagazio sam u brzu rabu i hladio noge
i mislio kako da opišem visoku osušenu travu boje bele
kafe. viszonalátásra lepoto ostala iza mojih leđa
gde je sada onaj kraljevski leptir
körmend 2.5.1992
178/3475
629 ima u meni neke rudimentarne snage a to su prenatalna tuga i stid. oni
dolaze od zagušenja krkljanca u vratima naroda tamo gde se uništavaju i gaze oni koji
se ne guraju nego ostaju u sebi mrtvi. i zato se roditi ponovo i živeti da nikoga ne povrediš
630 srna u jendeku ukočenih nogu u vazduhu
631 kako mi je teško samom u borbi sa sobom. samim sobom
u traženju puta. put kojim hodam je tu i on me vodi njega sam već
našao kormend - budimpešta put broj 8 možda je to dovoljno
632 ljudi instinktivno infantilno ne mogu (posle od toga prave
nacionalne istorije) da ispuste svoje govance. njihovo je pa iako je govance
vrednije je od sveže zdrave hrane koju su proizveli neki drugi ljudi vredniji i manje sebični
633 kako je lepo belo ljubičasto more jorgovana
634 vetar mi nosi rosu sa pšenice u lice
635 vrapčić na kruni device marije sa hristom u naručju na ulazu u egyházashollós
636 budućnost je sa onima koji budu voleli druge
637 sada sam se setio visokih tv antena od pre nekoliko dana
na kućama u oradei. one su kao neka slika bola. bola za slobodom
638 sija svetlost iz srca hristovog na groblju u rábahidveg
639 belo okrečen stub sa brojem 8 u jako zelenoj travi
640 ležim u travi pored puta sklonjen od vetra. ponedeljkom raditi lepotu to je pravi posao
641 gde god bacim pogled nigde kuće ni čoveka samo put trava i ja
642 verujem u noge jednog čoveka i zato hodam
643 noge se uvek vraćaju svom poreklu. bogu
644 kada se na leto ovo zeleno lelujanje po poljima zazlati
645 sedim polupijan od dva piva u hotelskom restoranu u sárváru. danas
sam hodao 35 km i premoren sam. gledam ljude penzionere. austrijance i
ljubazne mlade kelnere mađare to su sve priče. mislim da ću sve podneti i
pored mnogo nevolja. danas sam se ceo dan svađao sa nadom jer mi je
ona najbliža jer sa njom stvar u ovom trenutku ide ovamo a bez nje
onamo ali nadam se da će mi sve ovo što sam danas video i
hodao pomoći da prođem bilo ovamo bilo onamo
nevidljiva borba
153. hodanje
hodao sam iz sebe u polja iz polja
u sebe. sve se pretapalo jedno u drugo
jorgovani u cveće mnogo cveća u urednost
seljačka urednost u lepe male kuće. kuće u pse
psi u dvorišta. a dvorišta su odlazila u polja. polja su
se širila na sve strane i sve je lelujalo na vetru. da nije
bilo današnje lepote možda bih i poludeo u traženju puta
između. u jasnom razlikovanju čvrstoće od tvrdoće. biti
čvrst a ne biti tvrd. nastavljati a nikog ne povrediti. zaista
me je današnja lepota smirivala kao i 35 kilometara
koji su ušli u moje telo. gde je sada onaj
kraljevski leptir. možda spava u mojim
umornim preponama
sárvár 4.5.1992
179/3474
646 fazan mrtav u travi
647 da li ću se ikada i kada i pod kojim brojem setiti ove rečenice koju godinu kasnije
648 normalno tek posle nekoliko godina vidim gde su me doveli i gde me vode moji tekstovi
i zato slobodno idem za njima. kao otac za svojom decom. ne obrnuto. to je stara literatura
649 njih dvoje nasred njive kopaju a njihovi biciklovi
oslonjeni jedan o drugi na početku njive ih čekaju
pišem pismo na velikom papiru
154. hodanje
danas sam bio gospodin. hodao sam staloženo i vedro
misli su mi bile radosne pa i red je posle jučerašnjeg pakla
neverovatno kako su lepa mađarska sela i kako proleću nema
kraja kao ni belom luku uostalom. lepo je biti gospodin na
putu. em si niko i ništa em gospodin. možda spava
u mojim umornim preponama. a ruža raste
soprom 5.5.1992
180/3473
650 11:30 u austriji sam. sećanje na 1987 kada sam hodao ka hölderlinu
651 kako me ljuljaju emocije i sećanja
652 otkuda toliko bola u meni
653 da se zaštitim i odmorim u plakanju
654 ja sam zatvor koji se kreće otvarajući zidove zidove zatvora koji stoje
nach beč
155. hodanje
austrija mnogo žute uljane
repice se žuti brdima. ponovo na zapadu
u bogatstvu koje je kao i siromaštvo i lepo i
ružno. u dva navrata sam mnogo i dugo plakao
saginjući glavu da ne bih uznemirio vozače automobila
skupila se velika samoća pa se svega seća. a put je
dug i današnji i ružin i životni. boli me kaja. teško je
biti stranac. stranac je poraslo izgubljeno dete
a ruža raste. čekajući je da dođe
austrija weigelsdorf 6.5.1992
181/3472
655 dan je počeo sa ženom koja je polako prelazila trg biciklom
656 dođe lopov i kaže zamisli traže me saznao sam to iz najpouzdanijih izvora
657 mrtva sova u travi
658 priča o dunavu. celom dužinom dunav je dunav
659 bitte nicht so schnell
660 onaj čovek (od juče) mi je mahnuo iz kola kako velika nagrada za sve moje muke
661 bože hvala ti i slava tvoja. čuvaću te bože moj
iz kola
156. hodanje
nogu pred nogu i stigoh
u beč. a u beču beč. sjaj snažno
žute uljane repice razara mi živce onako
kako su suncokreti rasturali van goga. popodne
sam seo uz jedan kanal i gledao ribe kako se
igraju plivajući uzvodno. posle sam ga pregazio
hladeći butine. da: ruža lutanja pripada javnim
radovima. čekajući je da dođe. kao što
mi je mahnuo danas onaj čovek
wien 7.5.1992
182/3471
662 oluja dobrote
663 strujanja
pivnički i pivnički i samo pivnički
157. hodanje
otrčati žuriti znojiti se na sparini od diana enterprises
(gesellschaft mit beschrankter haftung) u trottnerhof 2/2
do bečkog flughafena. eto. da li je to hodanje ružom lutanja
da to je to. jer doleteli su nada i nebojša. hodao sam dok
su oni leteli. da to je to razotkriće se i otkriće se
kao što mi je mahnuo danas onaj čovek
hodanje čoveče hej
beč 8.5.1992
183/3470
664 dunav piči
dunav je tu
158. hodanje
kako snažno teče dunav
kako je to velika snaga. snaga
vode. vode koja teče. tu je a odlazi
stalno odlazi. ne zaustavlja se. teče
dunav i ja hodam sa dunavom. on
hoda duplo brže. ode. hodanje
čoveče hej. u daljini je reka
beč 9.5.1992
i
polako
nazirem da
iza lepote u
prirodi stoji
bog
ležim u travi pored puta
sklonjen od vetra. ponedeljkom
raditi lepotu to je pravi posao
da li ću se ikada i kada i pod kojim brojem
setiti ove rečenice koju godinu kasnije (evo
setio sam te se rečenice posle 33 godina)
ruža lutanja
pripada javnim
radovima
oluja dobrote
i
svakim
korakom ruža
lutanja me je
gužvala
i
menjala
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
tamo gde je lepota niče i sloboda
2. april 2025.
27513. dan mog života
159/3494
565 šta ga jebem teraj dalje to je suština življenja. to su gradovi
zidanje koracima
137. hodanje
hodali smo zidinama konstantinopolja
u istanbulu. okružili smo ga sa 28.376 koraka
sa koliko beše i carstvo opasano. po zidinama
su siromasi i pijanci. pale vatre greju se napasaju
konje i ovce sade luk. krenuli smo ispod plave džamije
prema severu i duboko u noć pored mora vratili se na
isto mesto. al se sve plavi rekao je nebojša. sada mi je
u jednoj nozi konstantinopolj u drugoj istanbul. u jednoj
ruci mi je papir u drugoj olovka. u stambolu na bosforu
bolan paša leži. ishodali smo pun krug. žuti svetlosni
krug. pa hodaj dalje - tvoj put. kao pun mesec
koji je noćas sijao nad istanbulom
istanbul 15.4.1992
160/3493
566 hvala vama koji se patite i za mene
567 sinoć sam video dete muško kako je skoro sasvim golo
sedelo na asfaltu i prosilo. malo ni ne znajući ono je čuvar ovog sveta
plućima čistim vazduh
138. hodanje
grlom ne odustajem. tako hodam zagađenim
ulicama gradova i tako postajem zdrav. zdrav za druge
a drugih je mnogo. uživao sam danas u svim njima. u moru
dečaku koji me je pozivao da se izmerim na njegovoj vagi
nad istanbulom je sijalo crveno sunce sve je bilo u smogu
samo su mu minareti odolevali. kad talas udari u obalu
visoko prsne u vazduh. kao pun mesec koji je noćas
sijao nad istanbulom. tešek kjur ljudigrad
istanbul 16.4.1992
161/3492
568 u kanalu žapci
569 sa današnjim 10975-im korakom sam ušao u bugarsku u 10 minuta do 1
570 bele se prolećni drvoredi u bugarskoj
drž se zemljo šop te gazi
139. hodanje
ušao sam u bugarsku. bugarska se belela od
propupelog drveća. čobani su pored puteva čuvali
krupne ovce. proleća je bilo u pozdravima ljudi koji su
mi klimali glavama. ljupčo ivanov iz aldomirovaca me je
vozio do sofije. kad sam mu rekao odakle sam reče mi što
ne kažeš bratko. pametan jednostavan i duhovit čovek
odmori se čovek pored takvog čoveka. sofija je prazna
ali moderni mladi ljudi su na ulicama. biće budućnosti
jer je budućnost neočekivana nova i nepoznata
tešek kjur ljudigrad. lepe žene
prolaze kroz sofiju
bugarska sofija 17.4.1992
162/3491
571 atanas stojanov stari gospodin mi je rekao pomolite se za dobar čas. pitao
me je da li ste komunista kad sam rekao da nisam rekao je bravo radujem se
572 mnogo volim čobane
573 travama vlast
574 zelenilo i jorgovani
u mihajlovgradu drvoredi po ulicama
140. hodanje
zelenilo i sneg i gusta magla sa severne strane petrohanskog
prohoda. a posle sitna kišica po mladom žitu. žene u kabanicama
čuvaju ovce. sve je sipilo u ovoj suboti. bulgarija je jedna od onih
zemalja kojoj je trebalo još samo koja godina pa da uđe u komunizam
ali sada se sve polako normalizuje i biće bogatog života ovde
komunisti su varvari rekao mi je stari gospodin atanas
stojanov držeći me ruku pod ruku. lepe žene prolaze
sofijom. tamo gde je lepota niče i sloboda
mihajlovgrad 18.4.1992
164/3489
575 svetluca dunav. mislim na sevilju i ceo svet. hodati oko
sevilje u slavu anonimnih snaga koje su čuvale i čuvaju život
576 crvenom farbom su posuli po komunističkim spomenicima
577 tri plakata na vidinskoj tvrđavi edna godina od
smrti na emil petrov na 20 godina star od grad vidin
578 volim vas dolme
579 13:35 u rumuniji
580 košava na delu
581 moja samoća se kupa na jakom vetru
582 kroz vetar šiba rumunija
tu sam da volim to je moj posao
141. hodanje
bože čuvaj nas rumune viknuo sam na kraju dana
uzbuđen rumunijom i dunavom sretan zbog bugarske
rumunije nisam mogao da se nagledam. to neko bogato
siromaštvo. neko dostojanstvo u propalosti. žene su prale
veš i tepihe u ozidanim bazenima a košava je duvala i
rušila drveće. nagnuo sam se napred oslanjajući se na
vetar i probijao se. u blizini turnu severina grunuo je
veliki dunav. bog neka ga čuva. neka čuva i siorana
i brankusija neka čuva rumuniju ružu evropsku
tamo gde je lepota niče i sloboda. blagodarim
bugarsko ružo evropska
rumunija turnu severin 20.4.1992
165/3488
583 zastajem da se ptičica napije vode. moja ambicija je da svima donesem sreću
584 temišvar spomenik decembra 1989 kao i onaj u pragu odiše bolom
povijena starica u tirkiz suknji na preoranoj njivi
142. hodanje
ljudi su izašli na zemlju i oru je. stari ljudi muž i žena sa parom krava
stari plugovi spore krave. u jednom momentu u melhadiji je počeo da
pada sneg. po bregovima u daljini belele su se voćke. video sam nekoliko
seljanki kako sa štapom male i snažne u suknenoj odeći i opankama
sa šiljkom napred i dva pozadi sa pletenim zavežljajem hodaju brzo
pored puta sestre moje. i na kraju u temišvaru drveni jednostavni
spomenik krvavom decembru 89. blagodarim bugarsko ružo
evropska. mulcumesk opankama i sestrama mojim
timisoar 21.4.1992
166/3487
585 čobanin u opakliji među ovcama kao najveći od njih
586 najlepše građevine do sada u mom hodanju evropom bile su
torovi za ovce i krave koje sam video u grčkoj turskoj rumuniji
587 bez ovih žena na onduliranju u oradei ne bi bilo ni evrope ni ruže lutanja
oči rade
143. hodanje
zašto su ljudi naselili
ovaj predeo a ne neki drugi to
ostaje tajna svakog naselja a ja sam
uživao u tim tajnama. uveče u oradei sam
bio sretan dok sam gledao decu kako se igraju
žmurke i pljuvanja. kada je palo veče život je nestao
sa ulica ljudi odlaze da bi se sačuvali pred mrakom
sve više je viđenog u mojim očima i sve se to spaja
slaže i voli u jednoj ruži. kilometri rumunskih puteva su
lepo obeleženi i prate ih drvoredi okrečenog drveća
i danas su ljudi orali zemlju a žene krečile kuće
mulcumesk opankama i sestrama mojim
kamdžijama u rukama banatskim
oradea 22.4.1992
167/3486
588 budućnost: da se ukinu izumru dva zanimanja. prvo policija. drugo...
589 12:20 u mađarskoj sam
590 dve stvari su potrebne: dobro ispričati svoju priču i znati da znaš da pričaš svoju priču
idi s mirom rekao mi je sladoledžija
144. hodanje
prelivaju se države jedna u drugu. ljudi liče jedni na
druge jezici se mešaju. mađarska raste. mađari se
raduju uživanju. slobode u društvu rastu sa seksualnim
slobodama i većim prisustvom žena. u budimpešti je
padala kiša. hodao sam pored dunava i upoznao dva
ferenca. jarto ferenca i deak ferenca. kamdžijama
u rukama banatskim. hodam imenima
mađarska budimpešta 23.4.1992
168/3485
591 iscrpljuje me rat u jugoslaviji
592 osunčani mostovi kasnim popodnevnim suncem nad budimpeštom
emerson i vitmen u budimpešti
145. hodanje
ljudi su lepi od slobode u budimpešti. sloboda
se oseća po zgradama i čistoći. hodao sam niz dunav
i uz dunav. mučile su me granice zatvorene granice u
jugoslaviji. teško se probiti kroz tu mučninu. ali koraci su
razneli to osećanje bede. i video sam predvečerje kako
se meko spušta na dunav i budimpeštanske mostove
hodam imenima. telemonijus monk
budimpešta 24.4.1992
169/3484
593 hodam krug oko budimpešte sa mladim
amerikancem lennonom koga sam juče upoznao na ulici
20790 lepeš oko budimpešte
146. hodanje
sa lennonom mladim amerikancem hodao sam mali
krug oko budimpešte. uveče su došli nada agnješka i nenad
obradujem se kao dete ali onda i sumnje i noćni sukob sa nadom
najbliži su na svim mestima najbliži pa i onom koji ih vodi rastanku
i onda taj bolni osećaj usamljenosti koji mi kida živce. razgovor se
završio duboko u noć i ja sam se zavukao u jastuk i plakao
telemonijus monk. noćas je vaskrsenje
budimpešta 25.4.1992
171/3482
594 bog je uspeh. ljubav je posao
595 stvaram božijom voljom
go do pojasa posle ponoći pod drvećem u budimpešti
147. hodanje
juče smo hodali od jakova ignjatovića do petera esterhazija u slavu evropskog
fudbala i mađarskog zlatnog tima grošič. buzanski. lorant. lantoš. božik. zakarijaš
budai II. hidekuti. kočiš. puškaš. cibor. rajka mitića iz crvene zvezde. di stefana iz real
madrida. bobi čarltona iz mančester junajteda i svih evropskih fudbalera pedesetih. danas
sam razgovarao sa nadom bio je to završni razgovor o poslovima oko ruže lutanja. uveče
sam sličan razgovor imao i sa nenadom. u mojim rečima je snaga koju dobijam na putevima
reči su put osnova puta koja prethodi putu. u ponoć sam ispratio nenada na keleti stanici
otišao je na jug u beograd. noćas je vaskrsenje. vaskrsenjem nek vaskrsne mir
budimpešta 27.4.1992
172/3481
596 ljudi se plaše prostora i vremena i zato se molim i hodam da rasteram maglu od straha
597 sa površine u dubine iz dubine na površinu sa površine u visine i tako kruži smisao
598 pranje čarapa pripada rečniku hodanja (za balinta szombathy-a)
mega'll az ido
148. hodanje
vreme je stalo i zaista stane kad smirim
svoje telo i svoje misli. uspeo sam to u predvečerje
hodajući pod drvećem pored dunava. jedna žena je čekala
tramvaj. mnogo mladih se ljubilo po ulicama. dunav je dolazio
iza planine. mostovi su bili čisti. dve ruskinje su prodavale čipku
patike mi se polako ližu. ove patike su moja druga obuća na ruži
lutanja. sivoplave adidas patike sa mojim stopalima kojima korak
po korak kojima po zemlji a iz neba kojima zidam temelje velike
umetnosti. hodajući pod drvećem dizao sam ruku i dodirivao
lišće u budimpešti. vaskrsenjem nek vaskrsne mir
lépésröl lépésre lepešrol lepešre
hodajući mađarskom
budimpešta 28.4.1992
173/3480
599 mrzim putovanja i putnike kaže klod levi stros
potpisujem to samo bih umesto reči mrzim stavio reč ne volim
600 moja domovina je svako srce koje me primi u sebe
601 celu noć teško spavam od premora (34 km) boli me telo noge. pljusak usred
noći ustajem triput da pijem c vitamin razmućen u vodi i onda malo čitam pre jutra
serbus svakom laciki
149. hodanje
hodao sam lepih 45.659 lépés
trideset četiri kilometra nije mala stvar i
sada me sve boli. sa obe strane puta bujalo
je jako zelenilo. povremeno bih video vetar u
granama prolećnim krošnjama pored puta. mnogo
je jorgovana. sve miriše na čistoću i radost. video
sam nekoliko malih ptičica mrtvih u travi. brujalo je
zelenilo duboko od samog početka. hodajući
mađarskom. lépésröl lépésre lepešrol
lepešre. od budimpešte do beča
tatabánya 29.4.1992
i
tu sam
da volim
to je moj
posao
sve
više je viđenog
u mojim očima i sve
se to spaja slaže i
voli u jednoj ruži
reči
su put
osnova puta
koja prethodi
putu
stopalima
korak po korak
po zemlji a iz
neba zidam
temelje velike
umetnosti
moja
domovina je
svako srce koje
me primi u
sebe
i
ruža
lutanja je
domovina
svih
bića
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
veliki napori su dar novim putevima onim kroz univerzum
1. april 2025.
27512. dan mog života
145/3508
517 osvojena dostignuta jednostavnost
518 veliki napori su dar novim putevima. onim kroz univerzum
519 mi smo bačeni-rođeni-isterani na zemlju da bi je svojim
telima nahranili i oživeli. i da bismo pronašli puteve sa zemlje
520 ruža obnavlja jezik
očito
125. hodanje
jedva sam hodao. bol u
butinama je bio oštar i zatezao mi
je hod. bio sam izmoren i teško dolazio
do vazduha. posle dva sata je bilo malo bolje
uveče je i bol popustio. popio sam pivo sa
vidosavom stevanovićem a sa nebojšom sam se
vraćao od obale mora do ambelokipia. bilo je to
sporo hodanje posle ponoći. neki ljudi koji su gledali
moje čitanje ovih tekstova na televiziji kažu to nije
ništa to nema literarnih vrednosti. i ja to osećam
kako je atina jako zagađena. za trideset godina
grad se utrostručio. bilo bi potrebno što više
drveća. hlebom maslinama i vinom. i
u kući čuvati vodu
atina 1.4.1992
146/3507
521 tu sam da me vidiš
522 zanosima savladati prostore i vreme. niz ulicu vidim pirej
523 rastvoriti gordost. da se istopi u vodi istrajavanja
stenje i kamenje
126. hodanje
muvanje po gradu jeli smo kestenje i
jabuke. stavio sam desnu ruku na akropolj i
onda sam je preko neba prenosio na likabejtus to
je neki red stvari. kao što mi se čini da prava snaga
leži u nevinosti. sila i nasilje su uvek udruženi oko
sopstvenog straha. mala deca lutaju svetom. pekarev
hleb jedu svi. vlasnici jabuka ne mogu pojesti sami sve
jabuke. i zato sam tu. i gledam vukove kako spavaju i
mačke kako se pripremaju za vrućine koje dolaze
i u kući čuvati vodu. u rečima je spas
atina 2.4.1992
147/3506
524 miris pokošene trave to je moja mladost
525 i ljudi su važni
526 za neki broj godina sva živa bića na zemlji nestanu. zamene ih druga. stalno je neko tu
srebrni se more
127. hodanje
primetio sam kako gledam. gledao
sam prema moru. video sam da ništa
ne vidim nego da samo gledam. ušao sam
u dve crkve. bile su pune. pevali su lepo. žene
i muškarci. posle sam primetio kako ćutim. po ceo
sam dan sam. ćutim... nikome ništa ne kažem i
niko mi ništa ne kaže. samo sam neodređeno
viknuo na čopor crnih pasa koji me je napao
u rečima je spas. ostrva se u daljini
kao i planine plave
atina 3.4.1992
148/3505
527 mlado prolećno lišće topole
528 majke umiru u teškim vremenima ostavljajući svoje
penzije državi da bi država preživela i njena deca u njoj
more mi je bilo na usnama
128. hodanje
sa prašnjavog puta sam gledao livadu kako
odlazi u more a more je odlazilo daleko do ostrva
i iza sve do neba. a ispred mene je bilo žuto cveće i
uopšte je sve više cveća. tako i treba kao i onaj brod
koji je ulazio u luku. kao i oni stari parovi koji su se
držali za ruke u pireju. kao i onaj dečak koji je
nešto gledao. ostrva se u daljini kao
i planine plave. more blješti
atina 4.4.1992
150/3503
529 kako da objasnim sve one sitne emocije koje
me stalno susreću i bockaju. kako. bolje nikako
530 leđa. struk. kukovi. ukupna zadnjica. svi prevoji bili su
u takvom skladu kod ove devojke dok smo izlazili iz kifisija da
sam apsolutno razumeo čitavim telom veliko pitagorejsko pravilo o
lepom delovi koji čine harmoničnu simetričnu celinu. dobre puteve
su nam prohodali stari grci video sam to i u ovoj mladoj grkinji
531 hodam po ivičnjaku treniram koncentraciju
532 nije humor stajati sa strane i podjebavati
533 vraćam se pored tife sada je pored puta žuto cveće
534 ima u zemljanim tvrdim oblicima nekog snažnog sexa
efharisto atina pao na perpatiso
129. hodanje
hvala atino ja idem da hodam. pojeo sam tri
slatke crvene jabuke i posle 17 kilometara mi je sam
stao veliki kamion sa natpisom100 godina olimpijskih
igara 1896-1996 atina zlatne olimpijske igre ali mi je šofer
stari grk odmah rekao da je politika kurva i da će igre biti u
americi. u jugoslaviji nema glava zato bum-bum. da ima
glava za sedam jare opet dobri i stigosmo do soluna
u ponoć. more blješti. kamena lepota koja
se ovde zove grčka
solun 6.4.1992
151/3502
535 smisao bi patio ako ne bi bilo ovih glupih misli i prevrtanja
po džepovima kojima se bavim već jedan sat izlazeći iz soluna
536 vidim se slučajno u izlogu izgledam dozlaboga jak a u stvari samo molitva
537 zastanem i gledam dve tropske ptice u kavezu. jedna je pepeljasto siva druga
žuta sa narandžastim kljunom. uzbudile su se kad su primetile da ih gledam i počele su
da pevaju i da mi se pokazuju. nemaju ljudi pravo na to što rade drugima. nemaju. pada kiša
538 hodam da bih te iznova stvorio u lice te ljubio
539 moja kuća u postojanju. moje oči u kiši
po kiši je pevala maria faranduri
130. hodanje
opet sam dugo izlazio iz soluna. čitao sam jingera
na usponu ka panorami. znojio se i nikako kao i nikad
do sada u svom životu nisam razumeo tu ljudsku strast
za nasiljem nad drugima. kažem znojio sam se a posle je
počela i kiša. oko šest uveče pred novom kišom stao mi je
vasilis mladić iz soluna i sa njim sam u brzom alfa romeu
prešao sledećih 200 kilometara do ksantisa. beli morski
talasi na kiši u maglovitom sumraku koji se valjao
oko planina. kamena lepota koja se ovde zove
grčka. pevala nam je po kiši i velikoj
brzini maria faranduri
xanthi 7.4.1992
152/3501
540 volim da vidim kad čovek oslonjen o korman sporo vozi bicikl
541 jedan pas odlazi da luta i trčkara po poljima oko
ksantisa a jedan čovek britvom delje mladu prolećnu granu
542 prepliću mi se slike sa ruže. kiša u holandiji. snežna prašina po putu u čehoslovačkoj
543 ruža je priča o jednom čoveku
544 put ne pita i ne odgovara. ćuti i ide dalje kao i život
idemo zajedno pitanja i ja
131. hodanje
uvek je isto svaki dan. isto a nikad pre i nikad
posle. uopšte ne mogu da se načudim šta ja to radim
zašto hodam. zašto uopšte živim. ko sam. sve su to
tako jednostavna i mnogo puta ponavljana pitanja. ali ja
sam ih pitao i danas uz mnogo guštera koji su bežali preda
mnom dok sam dovršavao čitanje jingera u grčkoj. sada
se već pomalo oseća turska. a pevala nam je po kiši i
velikoj brzini maria faranduri. dok sam gledao danas
groblje stezao sam zubima usne
akeksandropoli 8.4.1992
153/3500
545 sve sam senzacije doživeo u detinjstvu osim sex-a i
ljubavi za ženu. sada mi ostaje bog umetnost i vrline živih bića
546 svakodnevno hodanje je sačinjeno pre svega
od velike praznine da bi se punina lakše oblikovala
547 i doći ću jednog dana ponovo u aleksandropuli da
pokažem kako na ovoj plaži nije ostao nijedan moj trag
gurala je kolica kroz prašinu
132. hodanje
bio sam nervozan i nemiran dok sam hodao ulicama
aleksandropolija. onda sam otišao na morsku obalu tamo su
me talasi i vetar umirili dali mi smisao i osećanje lepote. gazio
sam po mokrom pesku i vreme je prolazilo. gledao sam ptice
nad vodom i pratio pravilnost talasa. talasi su vodeni koraci. mislio
sam na vojske koje su prošle pored ove obale. u predvečerje sam
gledao pijanu mladu ženu kako je gurala kolica sa bebom i dečaka
sa loptom koji je išao pored nje. jedva je stajala na nogama a
dečak je mahnuo nekoj starijoj ženi. dok sam gledao danas
u groblja stezao sam zubima usne. i mislio na dečaka
aleksandropoli 9.4.1992
154/3499
548 biti u tuđem okruženju kao pas koji pretrčava autoput
i tu prepoznati svoje pravo u pravu drugoga. to je lepota
549 mali sedi čovek prekrštenih ruku u plavoj košulji napasa osam jarića
550 iz grčke me ispraćaju gugutke
551 pola tri u turskoj sam
552 pravi put kakav nikad nisam video pre
553 mnogo kokošaka pored puta
tešekkjur grčkom efharisto. efharisto turskom tešekkjur
133. hodanje
jeo sam grčke jabuke u turskoj. pred istanbulom je počeo da duva vetar i spustila
se magla. turski putevi su pravi kao nebeski trag zategli se po zemlji i samo lelujaju
gore dole. posao mi je neshvatljivo jednostavan ljubavlju graditi ružu. voleti sve što vidim
znači ne gledati - nego voleti. a to nije baš lako iako je jednostavno. konstantinopolj je
neosvetljen i nerazumljivo očajnih ulica. iz aleksandropolia sam zvao beograd tamo je
teško. rat. strah. ovde sam da bi i tamo bilo bolje. pučina u obalu obala u planinu
planina u oblake oblaci u beskraj. i mislio na dečaka. da li je ovo put za topkapi
turska istanbul 10.4.1992
155/3498
554 zidine. zidine grada zatvora kuće. tajna zida
da li je zid sloboda ili ropstvo. graditeljstvo ili rušiteljstvo
555 jedino ono što se na energiji savremenog digne u visine je ono što ostaje i
što potvrđuje i tradiciju jer je sve veliko nastalo u svome vremenu u svome sada
556 zaista je svet ono što ne mora da se vidi
557 kesten 5000 turskih lira
3 l. soka 7700
1 kg šećera 7000
staklena čaša 2000
puter 15900
3 paradajza 4000
pogača 3500
karta istanbula 20000
prenoćište 60000
ljudigrad
134. hodanje
istanbul. vetar. prašina
talasi. lica. mnogo vetra mnogo
prašine mnogo talasa i mnogo lica. kako
podneti sva ta lica što dolaze iz rumunije poljske
bugarske jugoslavije rusije turske. sav taj život. sudbine
življenje je patnja pakao to su drugi. osećao sam napetost
u grudima i ramenima. buka bes i gomila. i pravo svakog da
živi od kada je sveta i veka. svako neki zadatak u ovom
životu ima. kao i ja i moja ruža. ruža između dva mijenijuma
kada je ovde carovalo hrišćanstvo na sredini islam a
na kraju ruža. da li je ovo put za topkapi. da li
se i ovde do neba dolazi zemljom
istanbul 11.4.1992
157/3496
558 kad sam se danas probudio nema vode nema struje ne
mogu da dobijem beograd. kiša pada ne mogu da vidim nazive
ulica. sinoć preksinoć padne napon pa teško vidim. srećnik
559 vrapci su kao trava prašina i đubre. večni
560 po visokoj travi na poljančetu turski radnici igraju fudbal
jure. guraju se. valjaju. šepaju. driblaju. viču. pojma nemaju. srećni
561 najveće poverenje imam u rokenrol kulturu
562 jedna od najsuptilnijih lekcija u detinjstvu bila je tajnovita
razlika između lasta i drugih uličnih ptica. lasta se ne sme ubiti
bednik
135. hodanje
osećao sam se kao
bednik a kao ožedneli sam
pojeo tri jabuke. hodao sam od
topkapija do aerodroma. mnogo vojske
čuvaju. tamo gde vojska mnogo čuva verovatno
i nema šta da se čuva. blizu je ponoć iscrpljen sam
čekam nenada i nebojšu na istanbulskom aerodromu
kako ruža odmiče sve sam bolji predmet samom
sebi. pogotovo za zajebavanje. da li se i
ovde do neba dolazi zemljom. kako
da ništa ne očekujem
istanbul 13.4.1992
158/3495
563 nemaš ništa i onda čuvaš. čuvaš to što nemaš
564 ruža je posao poslova
afrika azija evropa australija j. amerika i
s. amerika u mojoj šaci kao jedna ruža zajedno
136. hodanje
evropska ruža za sve kontinente. to je bio razlog mog današnjeg hodanja
držao sam u šaci šest crvenih jabuka bile su kao ruže. držao sam ih visoko u
nebu zajedno sa bogazeči mostom koji je preletao i stalno leti nad bosforom
jabuke su mi ispadale iz šake ali ako bih ih pažljivo stavio mogao sam ih
slobodno pomerati da ih nebojša fotografiše. mostovi su naročiti delovi
puta. statičke i dinamičke sile kod mosta se konstruišu iz smisla
kako da ništa ne očekujem. pa hodaj dalje - tvoj put
istanbul 14.4.1992
i
osvojena
dostignuta
jednostavnost
ruža
obnavlja
jezik
ruža
je priča o
jednom
čoveku
ruža
je posao
poslova
i
ružo
ti si put
puteva
bespuće
boga
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
alithia tanatos den iparhi zaista smrt ne postoj
31. mart 2025.
27511. dan mog života
137/3516
493 kao kada sam ulazio u bratislavu sada se
približavam atini. tamo je padao sneg sada je proleće
494 ulazim u atinu vidim je kao na dlanu. ja sam jedan
od poslednjih ili jedan od prvih koji u velegradove ulaze pešice
495 taj dosadni mit o ratniku. ta dosadna priča o avanturizmu
496 svrabež u dupetu već koji dan je samo neoboriva činjenica
497 sada ga već i lepo vidim akropolj
498 u duhovnu i čednu stranu ruže spada i jedna tako divlja i primitivna ali i dozlaboga
nevina stvar. sex. malopre sam baš kupio jedan porno časopis sa transseksualcima na delu
okupan umoran i pijan
118. hodanje
ušao sam u atinu. ulazio sam oko dva
sata ulicom atlinom pa ahilejevom. bio je to
otpad do otpada. rashodovani motori metal i
prljavština živa. sada već prepoznajem grkinje i
kao i uvek do sad posle tri četiri dana sam kao kod
kuće. pojeo sam jedno grčko ovčije kiselo mleko
počinju topliji dani tada je teže hodati. a bio
sam i dobro umoran. i danas sam ali
sada kod tasosa pijem viski
atina 24.3.1992
138/3515
499 jedan stari gospodin u sivom odelu optrčava
olimpijski krug na belom kamenom stadionu
ujutru slušam gugutke u atini
119. hodanje
atina se raširila i zabelela. uživao sam na olimpijskom
stadionu. ovde se oseća kako je mera stvari dobra mera
u parku sam gledao dva vuka a sa akropolja more. nisam
mogao naći sokratov zatvor. kažu da je ovde počeo
razvoj razuma. kako sada stvari stoje ja odlazim
odmah na spavanje. i danas sam ali sad
kod tasosa pijem viski. i odmaram telo
atina 25.3.1992
139/3514
500 go do pojasa u spomen na kaju hodam od atine do pireja tako je i ona svakog
proleća čim se pojavi sunce skidala svoju odeću i družila se sa bratom suncem
501 sedim u pireju i gledam ljude kako se ukrcavaju na
pekookeanske brodove. skinuo sam i farmerke da ohladim butine
502 smrt ne postoji
jutros u pola sedam
120. hodanje
preminula je kaja. a na kraju današnjeg
hodanja sam rekao tanatos den iparhi smrt ne
postoji. hodao sam do pireja i nazad. hodao sam
go do pojasa da bih bolje razumeo razlog svetlosti
žurio sam bez razloga ali sam se kasnije setio da
hodam polako. o bože bile su zadnje kajine
reči. i odmaram telo. tanatos den iparhi
atina 26.3.1992
140/3513
503 13:07 kaja neće u 13:30 biti sahranjena nego će
biti sa mnom na ruži lutanja. jer sve što postoji na ovom svetu
postoji da bi se stvorile nove mogućnosti novi putevi. to je kajina slava
504 mleko majčino u meni sada kada ona odlazi pod zemlju se
pretvorilo u savest življenja u jedan put-posao koji se zove veliki i častan
život. jedan put u slavu i slavu življenja. veliki put bogu umetnosti i životu. kajo hvala
505 14:50 pristajem da jesi tek ako jesi nečiji i zato ponovo kažem kajin sam i božiji
506 15:00 sada je kajino telo već pod zemljom i počelo
je da hrani ovu zemlju jer zbog toga smo i došli na nju
507 kaja je živela nezaštićeno i zbog toga je heroj. prvi put sam
juče osetio i njenu nezaštićenost. živela je bez roditelja i muža na
najnižoj socijalnoj lestvici. svako jutro ustajala u 4 sata. ona je sigurno
nekada patila ali je postala oslonac od koga sam se odbacio (nešto slično
sam osećao i sa očevim odlaskom). bilo mi je teško i žao te i takve žene ali
to je njena snaga i njena veličina veličine jedne taroške devojčice od roditelja
nazarena ljubice i miloša koja je mogla da ide sama i samostalnim putem
sigurno da je u osnovi mog hodanja i moje ruže i taj i takav njen život
moja strast za nezaštićenošću je nastavak njenog puta taj ženski
put koji sam već nazvao lutanjem lutanjem sa bogom na usnama
sa himnama postojanju sveopštem postojanju. postojanju
boga i svih božijih stvorenja. to je put u kome
je put muški a delo žensko
508 16:50 hodam po kiši i povremeno plačem niz grudi mi se otkida uzdah. malopre
kada sam ugledao ulične vodene potoke kako se bogato strmoglavljuju niz asfaltne bankine
zavetovao sam se kaji kajo posmatraću radosti života i nadam se da ću i sam biti radostan
509 ima neke lepote u smrti koja kaže život je zaista postojao i postoji
510 u ovoj mojoj današnjoj samoći ima hladnoće od koje sve prži
jednostavan je moj krevet
121. hodanje
sve vreme dok sam hodao atinskim ulicama
padala je jaka kiša. pokisao sam dobro sam pokisao
ali sam pevao kaji. po ulicama su jurili potoci. u knjižari
za ezoterijsku literaturu u hipokratovoj ulici video sam
najlepšu grkinju. da nisam stidljiv prišao bih joj i to joj
rekao. ali zato sam znao da kisnem i hodam a čini mi
se da je i to nešto. bio mi je potreban neko ali nije
bilo nikog. pevaću. tanatos den iparhi. alithia
tanatos den iparhi zaista smrt ne postoji
atina 27.3.1992
141/3512
511 i onda kažem ako ljubav hoće da dođe neka
dođe. ja sam tu ja joj inače hodam u naručje
512 unose bele rade. biće sutra cveća u crkvi
sam
122. hodanje
hodao sam i bio sam
sretan jer samo postojim i ništa
više. posle sam se popeo na likabejtos i
gledao kako se beli atina. zaista je ta grčka
dobra stvar jer su u njoj dve dobre stvari
platonizam i hrišćanstvo. kao nebo i more
nadam se da neću poludeti. dobre stvari te
dve stvari. sada kao da nemam snage ni u
rukama. ipak je teško samo postojati. živim
iza očiju i nadam se da ću proći. alithia
tanatos den iparhi zaista smrt ne postoji
putevima grudi na grudi putevima
atina 28.3.1992
143/3510
513 čovek je suviše ozbiljna stvar da bi mogao svoju
ulogu da zameni za bilo koji deo koji je već stvorio
514 eto vidiš ja idem da vidim šta je život
kažem idem tamo i idem tamo
123. hodanje
hodao sam prema brdu. bilo je već predvečerje
video sam jednu malu pomorandžu i staru kantu
pomislio sam ne bih dao jednu jedinu istrulelu kantu za
hiljadu pušaka. i onda sam posmatrao tu modru boju
neba koja se spušta noću nad gradom. mnogo sam
pričao i pevao. progutao sam veliku količinu benzina
nazdravlje svima onima koji štite druge od sebe. u
tom svetlu ću sutra trčati maraton. preživeće samo
stvoreni za radost. ne bih dao ni pola kante
putevima grudi na grudi putevima
neka me noge nose
atina 30.3.1992
144/3509
515 sa božijom pomoću trčaću 42 kilometra na panatenaikon
stadionu sa namerom da zaštitim svet i druge od sebe alithia
tanatos den iparhi. uvek kada krećem u neke napore osećam
tremu i dečiji strah. plače mi se i osećam veliku samoću
516 alithia tanatos den iparhi
maraton u atini
trčanje i pisanje za sve one koji štite druge od sebe
1 krug šta radim po ovom snegu od sunca
trčim sve dalje i dalje u večni krug pisanja
2 krug trčim da bih otvorio nebo i tamo pevao dušama sveta
3 krug trčim da bih se tanano borio i izdržao
4 krug borio pažljivo sa svojim grehom poreklom sudbinom nikoga nikada ni u snu povredio
5 krug meki sneg pada u srce sunce mi je u mišicama
6 krug izdržati znači na svakom delu puta biti i putu i sebi
7 krug trčim za nenada. nadu. slobodana i sve prijatelje koji mi se plave kao zora
8 krug trči sada sa mnom i jedan leptir a vetar mi duva u grudi
9 krug trčim da bi mi se prijatelji odmarali na usnama
10 krug za pisanje je važan i čist nos
11 krug trčati dugo jer dugo razgovaraju kamen i šuma. belina što hrani zelenilo koje raste
12 krug zabranjuju snimanje ove pesme ali pesma se peva i sama
13 krug ponekad se začudim tim mašinama
neslobode kako ih je mnogo mnogo ih je u meni
14 krug hleb masline i vino nazdravljam helderlinu
i blejku u njihovoj domovini nebeskoj grčkoj
15 krug hrišćanstvo i akropolj. platonizam i likajbejtus
16 krug kajo učio sam te i učila si me sporosti. samo
polako i daleko ćeš stići bile su zadnje tvoje reči koje si mi rekla
17 krug pored nečije otkinute uprljane bele pertle trčim već 17 krug
18 krug osetim desno koleno. koleno maratona i koleno molitve
19 krug naučio sem kako da se odmaram u naporu. učim se kako da ne očekujem
20 krug kada kreneš bogu ne pitaj nikoga. taj put je otvoren čeka te
21 krug poštujem zakone da bih ih preplovio pretrčao
preleteo jer zakoni za slobodu nadu i ljubav ne postoje
22 krug tvrdi delovi su svedočanstvo
23 krug kako svetli zlatno vino na suncu svetli duboko kao more
24 krug hleb se rumeni kao zora i pozdrav posut belim susamom
25 krug svaki krug prebacim jednu maslinu na pretrčanu
gomilu. masline su i ljubičaste i zift i zelene i maslinaste
26 krug samo da me ništa nikada ne požuri i niko nikada ne naljuti
27 krug pune se mišice bolom kapi znoja mi padaju na hartiju
28 krug u ovo vreme maratonci ulaze u finiš a ja nisam ni na trećini
29 krug ali ja trčim zbog pevanja
30 krug svi delovi puta su lepi pogotovo oni na kojima muka kida lepotu
31 krug čemu nas uče puževi kornjače vrapci nedostižni trave nepresušne
32 krug počinju težine i napori u butinama i suvom grlu. 14:20 je
i najtoplije sunce. a kada trčim prema severoistoku duva hladan vetar
33 krug gutljaj vina greje mi pluća i suncu neko mora grejati dušu
34 krug smirite se moje misli i čekajte da i moje telo prođe
35 krug jedan sitan bol u levoj tetivi i odmah velika briga. suprotnosti idu zajedno
36 krug mali dečak trenira sprintanje. bodrim ga on mi se osmehuje
37 krug pozdravljaju me gugutke kao što su mi to isto činile kao dečku u podbari
38 krug kako su lepe kamene vertikale na stadionu. kamena belina a iznad plavet
39 krug osećam bolove u nogama ali slaviti slaviti
40 krug završava se treći sat trčanja. umetnost je laka stvar jer leti
41 krug alithia tanatos den iparhi
42 krug uzimam 9 frotaža sa kamenog stadiona sa naslovima
ljubav - lepota - humor
molitva - zavet - ideja
pupoljak - telo - duša
crne su mi ruke od grafita
43 krug voleti i sebe pogotovo svoje telo koje se sada pati za mene
44 krug telo koje se pati je plavo telo telo koje se nada
45 krug telo su usne koje ljube
46 krug da budem sada samo u ovom naporu
47 krug ako bude prilike zamoliću nekog da trči jedan krug sa mnom
48 krug na polovini sam što znači tek počinjem - pozdravljam vernera hercoga
49 krug biti slobodan od ljubavi slobodan za ljubav
50 krug napori pomozite mi
51 krug jedna pčela na putu
52 krug kako da pretvorim napor u lekovito more
53 krug muka mi je od napora
54 krug molim snagu da mi dođe i pomogne mi
55 krug
56 krug nemam vazduha
57 krug samo hodam
58 krug velika kriza
59 krug prekidam da pišem
trčao još 5 krugova. stao. ležao 15 minuta. povraćao. hodao
još dva kruga. stao ležao. došao novinar tanjuga slobodan
marković pa sa njim još sedeo. još jednom povraćao
oporavio se posle dva sata i od 19:30 do 22:00
hodajući i trčeći završio maraton u atini
živeti pošteno
124. hodanje
trčao sam i hodao 42 kilometra
na panatenaikon stadionu u atini. bilo je
vraški teško. bolno razarajuće. na 31 kilometru
sam stao i povraćao dva puta od napora. tek sam
danas osetio koliko sam iscrpljen emocionalnom
patnjom. tu gde žive zajedno platonizam i hrišćanstvo
danas je zagađenost ubitačna. neka me noge
nose. hlebom maslinama i vinom
atina 31.3.1992
i
ulazim u atinu
vidim je kao na
dlanu. ja sam jedan
od poslednjih ili jedan od
prvih koji u velegradove
ulaze pešice
kaja je živela
nezaštićeno i zbog
toga je heroj... to je put
u kome je put muški
a delo žensko
preživeće samo stvoreni za radost
alithia tanatos den iparhi. maraton u atini
trčanje i pisanje za sve one koji štite druge od sebe
i
na današnji
dan pre 33 godine
trčao sam maraton u
atini pod naslovom
alithia tanatos
den iparhi
i
kaja
i
zaista
smrt ne
postoji
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
sve više moja stopala spajaju
29. mart 2025.
27509. dan mog života
120/353
dobar dan svi i sve
104. hodanje
vrtim se oko novinskih kioska na
autobuskoj stanici 88 a nad savom vetar
kupa galebove. kada se okupi mnogo mladih
ljudi onda i više nije tako loše pogotovo ako je
među njima mladih. kao voćke zasađene na isteku
zime. prve zime na ruži koja prolazi. šutnuo sam
jedan kamenčić po prašini na novom beogradu
a vetar mi je zasuzio oči. i poleći će jaja
u toplim srcima. zar ne
beograd 7.3.1992
122/3531
462 9. mart 1992 - mirno
463 đu mi je sašila crni prsluk
464 juče uzeo tragove beograda
beograd - bergerova
beograd - albahari
beograd - pištalo
beograd - valjarević
beograd - čaće
beograd - aslani
beograd - petronijević-čović
beograd - jovanović
beograd - baturan
ispitujem sebe
105. hodanje
preko mosta kroz noć
na drugu stranu. danas sam opet
pročitao da je tuga greh. to je savski most
i u njegovoj blizini je ušće. kao i drugi i ja sam
danas hodao sa mirom u sebi. bio je potreban
taj mir kao i taj most kao i mrak koji se spušta
uz reku. zar ne. tako sam daleko od
stvarnosti da je oblikujem
9.3.1992
123/3530
465 sa visine gledam beograd. u izmaglici se pritajila ravnica preko dunava
školjka u grlu
106. hodanje
išao sam uz savu a posle
niz savu. jedan stariji čovek je pričao
drugom o sreći. drugo dvoje su pričali o
onim džukelama na vlasti. nije bilo mnogo
ljudi uostalom vode je bilo mnogo i sve što
želim je da nastavim. i već sam rekao o nekim
stvarima ne pišem ali ih hodam ali ih dišem
toliko sam daleko od stvarnosti da je
oblikujem. onako uz put
beograd 10.3.1992
124/3529
učitelj sporosti
107. hodanje
hodali smo oko ponoći
okolo terazijske česme. lepo je to
videti: malo hrabrih ljudi. hrabrih u strpljenju
i pevanju. nije još daleko dan a i hladnoća je
podnošljiva. zaista je lako igrati i dobro je igrati
toplije je i topliji si i doći će jutro i glas će izdržati
do jutra. kaja mi je rekla da samo idem polako
onako uz put. i stići ćeš daleko
beograd 11.3.1992
125/3528
moj drug sun
108. hodanje
otišao sam iz beograda
i posle ljiga sam video seljaka kako
vodi volove. i video sam belo jagnje kako
se uspinje uz brežuljak. vode su niske i priroda
je još gola ali uskoro će ozeleneti i vode će
porasti bio sam miran na suncu i mir mi je
prijao kao i moj drug sun. i stići ćeš
daleko. odbacujući svoje ljutnje
brezovica 12.3.1992
126/3527
466 miris zemlje i izrovani putevi po šumadiji i pomoravlju
uzgred se živi
109. hodanje
sutlijaš bez zaslađenosti je
kao crkva bez oltara a prašina mi
je do kolena. putevi su ubogaljeni a po
strminama čovek ore volovima. nekoliko
grobalja za jedno planinsko selo. na groblju
nema duhova ali ima vampira kaže mi sun. a
lovac na veliku zmiju kaže za srbina je važnije
gde će biti sahranjen nego gde će živeti
odbacujući svoje ljutnje. još nespreman
za ispovest
brezovica 13.3.1992
127/3526
467 lapot. ubistvo starih nemoćnih ljudi udarcem po hlebu na njihovoj glavi
468 i go i bos i još kuka da mu je hladno
činjenice
110. hodanje
bio je oblačan dan i
na hodanje smo krenuli nas
trojica. sun je bio na čelu. tragač
padala je kiša a ždralovi su leteli nad
šumadijom. kasnije smo pričali o predelima
i pili meku rakiju od šljiva. još nespreman za
ispovest. gledao sam danas jedno brdo
brezovica 14.3.1992
129/3524
469 ljudi u srbiji se ljute
470 ljudi u srbiji se stalno ljute
471 ima neka sila kaže čika milan i uz pomoć
te sile bez sopstvene odgovornosti nastavlja da pije
472 dodati divljine ruži
473 posle engleskih trava sada gazim stopalima po šumadijskim padinama
474 po suvoj zimskoj travi tamo gde se slivaju vode iznikli jagorčevina i kaćun
475 livadama evropskim i vetrovima planinskim
476 ponedeljkom uz planinu
skupljeno kamenje na vujnu
111. hodanje
penjali smo se raks i ja na vujan
suvim lišćem mesečinom grebenom
pomalo i snegom livadama i livadama. seljaci
su prekopavali bašte. vazduh je bio hladan i
podsećao me je na detinjstvo. bio sam sretan jer
sam stopalima kojima sam hodao tamo engleskim
starim putevima sada milovao šumadiju. svuda
unaokolo planine su se plavile i plavile i predvečerje
je bilo teško od teškog plavog. po mraku smo silazili
niz planinu a blato nam se lepilo po obući. gledao
sam danas jedno brdo. i mog druga dečaka
kako je odlazio putem da odraste
brđani 16.3.1992
130/3523
477 pun mesec. čačak. malopre sneg prelazimo moravu. kupio sam pet budimki
478 uvek tako mnogo smrti okačene po drveću i banderama u srbiji
spava mi se spava na stanici u kraljevu
112. hodanje
padao je sneg i sijalo sunce dok smo hodali prema čačku
vojnici čuvaju mostove. zapadna morava se presijavala na
mesečini. srpske varošice su tako tužne. stare u njima živi
strah od života pa se život ućutao da proživi što više može
u čačku sam kupio ernst jingera i sa njim ću hodati po
grčkoj. sada stojim i padam od umora na ž. stanici
u kraljevu. stojim i spavam. i mog druga dečaka
kako odlazi putem da odraste. ne mogu da
smislim zadnju rečenicu
kraljevo 17.3.1992
131/3522
479 polako pored vardara. bacam štapiće u vodu i gledam kako ih vrtlog potapa i odnosi
480 tri magarca upakovana u najlone da ne nazebu pasu pored reke
ne osećam sebe
113. hodanje
danas sam gledao makedoniju
bilo je hladno pa sam tražio sunce da me ugreje
san mi je sklapao oči ali sam ipak video prazna brda i
napušteni put. bilo je kao da sam u nekom filmu znači da
je bilo prazno i pregledno. u đevđeliji me je milicioner pitao
da li sam rumun jer su mu već dovde. meni su nedostajali
svi koje volim. ne mogu da smislim zadnju rečenicu
iako je sve više sedih po mojoj kosi
makedonija đevđelija 18.3.1992
132/3521
481 pola kilometra pred grčkom. sve je tako mirno i lepo. voćke počinju da pupe
482 nogama premeštam oči da bi videle i volele različitost. nogama
premeštam telo da bi volelo svedočilo i obnavljalo isto. božansko
483 krećem se da bih se na miru molio bogu
484 12:20 u grčkoj. prazan put preda mnom
ernst jinger u grčkoj
114. hodanje
ušao sam u grčku. grčki carinici su
štrajkovali pa je put bio prazan. dvaput su
iz zemunice izlazili grčki vojnici da me legitimišu
posle desetak kilometara su me napala dva psa
pomogao mi je stari grk. posle 23 kilometra me je
povezla mađarica katarina i dovezla u saloniki. solun
kao i onom milicioneru rumuni i ja sam recepcioneru
bio dovde jer sam jugoslav. u sobi sam odmah zaspao
ali oko ponoći sam čitao jingera. iako je sve više
sedih po mojoj kosi. ništa nije jače od mene
podseća jinger na štirnera
grčka solun 19.3.1992
133/3520
485 u proleću sam. izlazim iz soluna. boli me stomak. bol je najveće svedočanstvo o životu
486 procvetali limuni. draž mističkog
sever u mojim mislima dok hodam grčkom
115. hodanje
dugo sam izlazio iz soluna počinjalo je proleće. kasnije sam video
procvale limunove sa snežnim planinama u pozadini. sve više moja stopala
spajaju. svako mesto je posvećeno svim drugom mestima. jinger neće više
biti sam. biće sa njim i drugi i drugačiji ratnici. oni koji plaču za lepotom oni
što odlaze i ne vraćaju se. dugo sam danas gledao planinska grotla
ništa nije jače od mene podseća jinger na štirnera. a ujutru
ispod mog prozora ugledaću pomorandže na drvetu
thiva 20.3.1992
134/3519
487 pored mene je prošla žena sa izrazom lica jedne od onih
žena koje su život provele sa namerom da nikoga ne povrede
488 sa kako jednostavnim razumevanjem i sporo
padajućim kapcima me je pozdravio stari grčki čobanin
489 tako puno tako lepih koza kroz kamenu brstinu
490 neodoljivo livadsko cveće
okolo doline
116. hodanje
nekoliko mrtvih ovaca. nadutih
izglodalih na njivi. mačići u džaku i džak u cevi
zarđala kanta u vodi. flaša. traktorska guma. plastične
boce. parče betona. 1056 vrsta najlon kesa. aluminijske
šipke od dečijih kolica. ruke glave i noge od lutaka i mnogo
neopisivih stvari u kanalu od thive do kamenoloma u njenoj
blizini. i brat i sestra koji su se na padini igrali bacanje
karata na liniju dok im je vetar i dalje mrsio njihove crne
kovrdžave kose. a ujutru ispod mog prozora
ugledaću pomorandže na drvetu
i da ne znam a da jeste
thiva 21.3.1992
136/3517
491 zvao beograd još drhtim koliko sam se uznemirio
492 planina. radujem se kaji bilo gde bila pevam joj
dobro umoran
117. hodanje
prešao sam jedan planinski
prevoj. u planini je hladno. mnogo
sam pevao kaji. voda je curila iz stenja i
sve je više proleća oko mene. prvi put sam
na ruži hodao bez jakne a dok sam jeo gore na
stenama skinuo sam se go. ispod sebe sam
video ceo pređeni put. silazeći oprao ruke u
snegu. u elefsini sam tražio hleb i prvi put
sam osetio staru grčku. i da ne znam a
da jeste. a i bio sam dobro umoran
elefsina 32.3.1992
i
danas sam
opet pročitao
da je tuga
greh
lepo
je videti
malo
hrabrih
ljudi
kaja
mi je rekla
idi polako i
daleko ćeš
stići
radujem
se kaji
bilo gde
bila
pevam
joj
i
kajine
poslednje
reči koje mi
je rekla preko
telefona su
idi
polako
i
daleko
ćeš
stići
i
kajo
moja
stigao
sam do
boga
bog
sam
prvi
pesnik
svakog
bića
i
poslednji
pesnik
svih
bića
sam
jedan
jedini
umetnik
svemira
i
svaki
umetnik
bića
sam
najbolji
hodač
boga
sam
i
najgori
hodač
boga
sam
i
kajo
stigao
sam do
tebe voljena
kajo moja kajo
majko božija
kajo majko
svakog
i
svih
bića
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
samo neki razumeju da stvaralaštvo dolazi ni iz čega i da mu nema kraja
28. mart 2025.
27508. dan mog života
101/3552
444 bože hvala ti na dobrim ljudima molim te pomozi i onima koji nisu dobri
445 pada sneg
446 duva hladan vetar i nosi
na praznim putevima je tišina u praznim sobama muk
87. hodanje
padao je sneg sto prvog dana ružinog. hladan vetar je nosio sneg malo ovamo
malo onamo. sve se belelo zahvalio sam bogu za lepotu koju sam video. na češkim
putevima je malo kola i svi gase motor na nizbrdici. sve liči na siromaštvo ali su ljudi dobri
kada vetar duva jače onda sneg pada horizontalno. važno je da pada. ili kako se to lepo
kaže kada će ako neće sada. pitao sam jednog čeha da li je moguć sukob između čeha
i slovaka. rekao je o da i klimnuo glavom. mi radnici i mi česi i slovaci moramo raditi
ali oni u vladi će da počnu rekao je. razišli smo se u velikim mezeričama. jer čast
je živeti na putevima posvećen putevima. putevima po kojima i sneg putuje
velka biteš 17.2.1992
102/3551
447 vetar zaista kao da nešto priča
448 premoren od prepešačenog od viđenog od
hladnoće hodam u predvečerju kao olinjali vuk
molim se da se ne bojim smrti
88. hodanje
vetar je nosio suvu snežnu prašinu po putu a
ona je tekla kao reka vijugajući asfaltom opčinjavajući
me. tek sam pri kraju dana shvatio da sam se smrznuo iako
sam stavljao obe kape na glavu iako sam držao ruke na stomaku
iako sam ponekad pevao. kad sam polazio iz hotela u velikoj biteši
stara baka mi je rekla da napišem knjigu o njima i ponudila mi je gulaš
mlada žena u pošti nije znala da mi kaže kako se ide prema zbraslavu i
zastavki iako je to desetak kilometara od velike biteši. nisam tamo nikad
išla. i meni je ovo bio prvi put. ali nije mi do šale jer baš sada čujem na
radiju da će i sutra biti ispod nule. i sutra a već sam i danas umoran
a ostalo je još devet godina osam meseci i dvadesetijedan
dan. putevima po kojima i sneg putuje. poko pjano
beslav 18.2.1992
103/3550
449 samo neki razumeju da stvaralaštvo dolazi ni iz čega i da mu nema kraja
450 ulazim u slovačku 19. februara 1992. u 14:10 preko reke morave. okrug
breclav i okrug senica. usput rečeno zainteresovan sam za svaku vrstu mostova
451 setio sam se uglješe iz ulice na koga nisam pomislio niti sam ga video
više od 25 godina. setio sam ga se jer sam malopre ugledao lovačkog psa
kakvog je i on imao. u to vreme on i njegova dva lovačka psa još su stanovali
blizu druma bili su za mene znak neke tajnovite otmenosti. duva sneg
452 u velikim levarima velika crkva. dobro bi
bilo oživeti hrista u njegovoj živoj ulozi. plodnika
kada sam utoplio stomak bilo je bolje
89. hodanje
nije baš svaki kamenčić na putu za šutiranje po putu kao što
ni svaki drvored ne zaustavlja vetar. najlepše sam danas šutirao jedno
parče leda. udario sam ga 34 puta a onda ga je jedna škoda razbila. kako je
danas lepo padao sneg po pooranim poljima. kako je bila lepa devica marija na
plavom postamentu napravljenom od kreča na izlasku iz küty skrivena iza suve
trske. kako je bilo lepo kada sam iz daljine ugledao crkvu u velkim levarima
pusta su polja i putevi. nema ljudi u prirodi samo vetar i promena godišnjih
doba. poko pjano. forte fortisimo lazarove miodraže pashuu
malacky 19.2.1992
104/3549
453 po vejavici prelazim u 12:40 most u bratislavi. vredelo je videti ovu čarobnu reku
454 14:15 već 15 minuta hodam mađarskom
mi smo se dogovorili nećemo čeznuti jedno za drugim
90. hodanje
u bratislavi je bila vejavica u mosonmagyarvaru je sijalo sunce između sam
se udenuo ja. malopre sam u susednoj sobi čuo dvoje kako su vodili ljubav sada
čujem samo pero kako se kreće po papiru. sada sam u mađarskom jeziku i mađarskoj
ravnici. u. onoj vejavici dunav je bio veličanstven i ja sam bio sretan jer živim i vidim ga
sneg nije imao ime ali je padao i gurao se u oči. slovački graničar me je pitao gde si bil
mandič a vozač koji me je vozio do rajle pokazao mi je ribu (kupio je u slovačkoj) i
cmoknuo je ovako po prstima. forte fortismo lazarove miodraže pashuu. sledi panonija
mađarska mosonmagyarvaru 20.2.1992
105/3548
455. vozio me je ismet kroz mađarsku
u daljini su drvoredi
91. hodanje
padao je vlažni sneg celom mađarskom
drvoredi su daleki a iza njih u daljini su drvoredi
polja su pusta i zaista su to oblici pustara. da baš
pustara. ići i samo ići i mokar sneg. kažem pustara. i
dolazim u baju i dolazim u bački breg. a u vojvodini
sneg po drveću stare bake hodaju uz kuće
sledi panonija. odmaram oči
mađarska 21.2.1992
106/3547
mi smo čuvari života kaže slobodan
92. hodanje
hodao sam novim sadom. sa slobodanom i slavkom
svuda je bilo blato. dobro blato je blato. posečen je drvored
na beogradskom keju. bilo je hladno ali je bilo toplo. ne mogu da
pišem o onome što osećam. dobro pisaću drugi put. bilo je toplo
pio sam vodu sa česme na limanu. video sam i mitu i batu i
jugu. do jutra sam sedeo sa pajom i spokom. mirko je
ljubio kaji ruke. odmaram oči. gledam kako
život nestaje bogu u slavu
jugoslavija novi sad 22.2.1992
108/3545
456 gradom u kome sam rođen
video sam radu i miru
93. hodanje
teški dani. molim se i ovim rečima za
poštovanje života. tako je mnogo dobrote na
ovom svetu. krpim korake po novom sadu da bih
skupio ružinih dvadesetak kilometara dnevno. i krpljenje
je hodanje. bogu ništa ne umire sve stvari žive u njemu
kaže mi majstor ekhart. dva sata je do ponoći. idem još
sa prijateljem da hodam. gledam kako život nestaje
bogu u slavu. molim se i ovim rečima
novi sad 24.2.1992
109/3544
došao sam u beograd
94. hodanje
u beogradu je bilo sunce. hodao sam
polako. vratio sam se kući svojoj porodici ivani
i nenadu. svojim zaštitinicima petronijević-čović
kad se vratiš kući kao da nigde nisi ni bio. ali bio si
i zaista sve drugo postoji. jedino što ostaje to je
sloboda ili ćeš voleti ili nećeš. molim se i
ovim rečima. molim se i ovim rečima
beograd 25.2.1992
110/3543
457 psalm davidov 23
1. gospod je pastir moj ništa mi neće nedostajati
2. na zelenoj paši pase me vodi me na tihu vodu
3. dušu moju oporavlja vodi me stazama pravednim imena radi svojega
4. da pođem i dolinom sjena smrtnoga neću se bojati
zla jer si ti sa mnom štap tvoj i palica tvoja teši me
5. postavio si predamnom trpezu na vidiku neprijateljima
mojima namazao si uljem glavu moju i čaša je moja prepuna
6. da. dobrota i milost tvoja pratiće me u sve dane
života mojega i ja ću nastaviti u domu gospodnjem zadugo
zapisala mi je u mojoj hodačkoj svesci vladica
nena
95. hodanje
svaku noć razgovaramo
do jutra. to nije hodanje ali su
razgovori o preživljavanju a ako se
preživi onda će se hodati. a preživeće se
ako se bude hodalo. pored suvog prašnjavog
korova koji polako natkriljuje put. sumrak na
savi je padao meko video sam se - bio
sam tu. molim se i ovim rečima. sa
usana koje su me poljubile
beograd 26.2.1992
111/3542
anja
96. hodanje
uz jedan železnički nasip
bilo je toplo po leđima od sećanja
na miris prolećne prašine i miris ugrejalog
katrana. tri devojčice su sedele u travi i pravile
izlet. srđan je rekao dobro sam guram. penjali smo
se uz jedan železnički nasip kao da smo bili dečaci
a bili smo dečaci. sa nasipa se video pogled. sa
usana koje su me poljubile. i ljubiće me
beograd 27.2.1992
112/3541
za one za koje nema niko da se moli
97. hodanje
hodanje mi donosi reči. reči glas. glas me vodi na put. mogu
biti miran. na zelenom vencu svi menjaju devize. papir teče ulicama
kao današnje sunce svojim svodom. video sam i ravnicu velika je i ravna
zemlja je preorana i suva. tamo u daljini se nastavlja daljina. i ljubiće me
sa jedne strane dunava je kovilj a sa druge sremski karlovci
novi sad 28.2.1992
113/3540
želela sam da ti ispletem džemper
98. hodanje
hodao sam i mislio kako je dobro da ponavljam ponavljam
i ponavljam. ponavljaće se i ono što zaboravljam i ono čega se
sećam a kako da ne ponavljam kad svaki dan vidim nebo. i zato
sam miran i mogu pisati jednostavno. i kada vidim dunav vidim
da ga vidim. teče. teći ću i ja. sa jedne strane dunava je kovilj a
sa druge sremski karlovci. počinjem da se ispovedam
novi sad 29.2.1992
115/3538
458 kupio patike. promena obuće
kajo odmaraj dušu
99. hodanje
vraćao sam se noću na spavanje
bio sam tužan i bilo mi je hladno. danas
sam se pozdravio sa kajom. o mnogim stvarima
pišem tako što o njima ćutim i ćutaću. pa to i jeste more
to i jeste ljubav. i zato mi se ramena smanjuju i sve sam
manji a jednom ću možda biti i radostan. počinjem da
se ispovedam. staklići u prašini se sijaju noću
novi sad 2.3.1992
116/3537
459 jedan grad država narod se štiti kad je u njemu sve
dozvoljeno a ne kad je u njemu nešto a kamoli sve zabranjeno
sopstvenu i tuđu inferiornost lečim
100. hodanje
tako su bile umirujuće gradske poljane. hodao sam
kao devojčica kroz visoku travu. delovi livade su ljudi
ogradili granjem i prekopali zemlju da bi imali šta da jedu
u blizini je đubre. jedna od onih gomila na koju se sve baca
a između su krivudave stazice. vrtele su me po livadi. u
blizini je bio autoput slivao se ka istoku i zapadu. rekao
sam hodao sam kao devojčica kroz visoku travu
staklići u prašini se sijaju noću. bilo mi je
potrebno što više sporih koraka
beograd 3.3.1992
117/3536
460 dva gola pančeva panatenaikosu
i padao je na nos
101. hodanje
zaraza inferiornosti je zahvatila
čitav predeo. zaraza u svim slojevima
i to sada traje već vekovima. gledao sam
danas dunav i savu a jedan stariji čovek je
zapeo i padao na nos. žurio je na autobus. bio
je i tužan i ljut zbog pada. predeo se zove balkan
ustao je podigao šešir bilo ga je sramota. ja sam
zaplakao i otišao da gledam dunav i savu. uveče
sam dobio od milene crne brojanice od hiljadama
godina starog drveta. bilo mi je potrebno što
više sporih koraka. sledećih hiljadu
godina sve u svemu
beograd 4.3.1992
118/3535
džej veliki pesnik
102. hodanje
i danas sam gledao dunav i savu i
gledao sam dositeja kako se zaputio sa
štapom u ruci. zaputio se i hoda vazduhom
kad ga čovek vidi onako lakog dođe mu da i on
krene bilo gde. uz savu ili niz dunav svejedno je
a hodao sam sa bergerovom i valjarevićem
bergerova mi je kupila kolač sa makom i hartiju na
kojoj ću otisnuti beograd i spojiti ga sa berlinom
atinom rimom madridom... sledećih hiljadu
godina sve u svemu. uskoro će
početi da dolaze laste
beograd 5.3.1992
119/3534
461 đu mi šije hodački prsluk
gospođo čaće gospodine baturan i gospodine pančev
103. hodanje
razgovarao sam sa i. i u svakoj sam joj reči ostavljao nadu da ozdravi od inferiornosti
koja je zahvatila čitav predeo. posle sam video beli džip ujedinjenih nacija kako
strpljivije od ostalih mirno čeka na crvenom pomislio sam na nadu i mislio
na nenada sve u svemu hodao sam samo 5.488 koraka danas
gospodine čoviću. uskoro će početi da dolaze laste
i poleći će jaja u toplim srcima
beograd 6.3.1992
i
to nije hodanje ali su
razgovori o preživljavanju
a ako se preživi onda će
se hodati. a preživeće se
ako se bude hodalo
hodanje
mi donosi reči
reči glas. glas
me vodi na
put
kako da ne
ponavljam kad
svaki dan vidim nebo
i zato sam miran i
mogu pisati
jednostavno
i
i sada
kao i onda
bilo mi je
samo
izdržati
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
jedan usamljeni dečak mi se javio a ja sam mu otpozdravio naklonom
27. mart 2025.
27507. dan mog života
84/3569
407 hodam i lutam da bih voleo i ništa više i malo se klizao na ovom jutarnjem ledu
408 prelazim preko reke lenne prija ovaj sveži vazduh majku mu ljubim
409 ne znam ni gde sam a plus sam se nakupio tuge
otišao sam tamo gde su mi rekli da idem
73. hodanje
stupao sam i postupao sam a to znači da sam hodao i stopirao
stigao sam noću po kišici u hanover. vozio me jedan poljak ali se
umorio. ceo dan sam skupljao tugu a ima je svugde. pogotovu u meni
gledam kako se jedna žena nabacuje jednom muškarcu. gledam kako
ga gleda dok je on ne gleda. gledam i čekam voz za berlin. voz će mi
biti prenoćište. muka mi je od skupih kreveta. kada god ugledam reč
hotel osetim se poništen. planinski vazduh mi je prijao a hladnoća
mi nije bila hladna. ni pisanje ne ide lako a kamoli hodanje
hodam i ćutim da bih preživeo
hannover 31.1.1992. 22:40
85/3568
410 u berlinu sam. u berlinu je pre svega kao u londonu parizu želja za moći. šleht
411 ptice pogotovo ptičija krila cveće pogotovo ruže su
zloupotrebljeni više nego zloupotrebljeni. zato ruža i vrabac na
ruži lutanja da se malo osveže u nezaštićenim hodačkim mislima
nisam znao da pišem mnogo reči sa ž
74. hodanje
berlin berlin berlin. sivo hladno jutro na stanici fridrihštrase. sivo
kišno podne sa bolom u potkolenici dok prolazim kroz brandenburšku
kapiju. hramljem idem ka branki i daviću. nepoznati bol u potkolenici kao
da je suma svih briga i strahova. briga za kajom briga za ružom briga da ne
boli pa boli od brige. noć sam proveo u vozu od hanovera do berlina. a uveče
su gerard jean pierre elisabeth i angelika pevali die gedanken sind frei. pili
smo i pričali o ljudima koji se kreću. osećao sam se dobro jer sam bio stranac
koji donosi radost. stranac koji će otići ostavljajući sve te šume i samo
nebo. stranac koji će otići ostavljajući sve te šume i radost u njihovim
telima. hodam i ćutim da bih preživeo. die gedanken sind frei
1.2.1992
87/3566
412 berlinsko jutro prvi sneg na ruži lutanja
413 kaja je bolesna čuo sam joj sinoć nejaki glas. verovatno je boli i
verovatno je uplašena. boli me telo za njom. samo da je ne boli i da se ne boji
kada padne prvi sneg
75. hodanje
pao je prvi sneg na ruži jutros u berlinu
dok sam hodao engleskom mislio sam gde ću
videti kada bude padao prvi sneg mislio sam da će to
biti na nekom putu u polju a pao je ispod prozora u ulici
bramberger strasse u berlinu. kasnije je pao i pljusak. davić
i ja smo bili mokri iz cuga. pao je sa ledom i dva puta se
prolomio grom nad berlinskim nebom. pričali smo o
piskatoru i lubiču a ja sam bacao brojanicu visoko u
nebo. podigao sam pismo na poste restant berlin
i već je sijalo sunce. die gedanken sin
frei. lakše se diše kada se diše
berlin 3.2.1992
88/3565
414 bol u levoj potkolenici
415 berlin će se preporoditi ali sada je i tužan i pust
pobednici ne mogu razumeti suštinu. a poraženi
da me prođe bol
76. hodanje
to nije bilo hodanje nego je bilo bolenje
boli me već nekoliko dana. potkolenica. bol je
jak i hodanje se pretvara u bol. hodali smo berlinom
istorijom berlina. na aleksander placu ispred rathausa
video sam devojku sa lopatom na ramenima. bila je od
kamena i ja sam se rukovao sa njom. davić je hteo da
nas uslika ali mu je kamera ispala iz ruku i stradao joj je
akumulator. kasnije smo pričali o savesti o tome kako
loša savest dozove sećanje u telu sećanje na kazne i
strahove u ranom detinjstvu. lakše se diše kada
se diše. neka onda tako i bude
berlin 4.2.1992
89/3564
416 ako kažem da sam potišten ne preterujem ni malo
kupio sam veliki crtaći blok
77. hodanje
prepoznajem berlin. ima neke samoće u njemu
a ja sam hodao umoran onako kao što je i berlin
umoran. ulice su slabo osvetljene. bol u nozi me je
mučio. deprimiran sam. teško pišem spava mi se
jutros sam zaboravio da popijem aspirin i očistim
cipele. za svih 24.505 današnjih koraka ja sam
mislio kako preživeti na ruži lutanja. i naravno
nisam ništa smislio ali mi se čini da sam
preživeo. neka onda tako i bude
samo sa više bezbrižnosti
berlin 5.2.1992
90/3563
417 bol u nozi me časti bolnim hodanjem
kupio sam i porno časopis za večeras
78. hodanje
hodao sam do olimpijskog stadiona i video odlične drvene
bojice faber castel. i danas me je bolela noga. kupio sam dve
jabuke za dve marke. bio sam žedan i kisnuo. sve čarape su mi
dobile rupu na peti a kada sam se vratio sa hodanja namazao sam
cipele. vidim ponekad neku ženu ali mi bol povija i pogled i glavu
sve više hodam po velikim gradovima jer u njima žive ljudi kod
kojih besplatno spavam. tako na samom početku rađanja
ruža živi gde je najteže. u gradovima. samo sa više
bezbrižnosti. niz nogu nek mi ode bol
berlin 6.2.1992
91/3562
418 ne da je ništa nego je ama baš ništa
trave za novac
79. hodanje
hodao sam vrlo malo ali sam
kupio one drvene bojice od juče. u jednoj
knjižari za homoseksualce gledao sam knjige o
muškarcima. noga me je manje bolela i tek sam
onda osetio kako sam prošlih dana bio zarobljen
bolom. kupio sam sok i kefir i počeo da crtam
berlinske trave. nadam se da će mi one doneti
novac za buduće korake. niz nogu nek
mi ode bol. travama za rast
berlin 7.2.1992
92/3561
419 berlin. 17:30 pada sumrak. upaljena su ulična svetla
i farovi na automobilima. prvi put osećam proleće na ruži lutanja
420 prolazim pored berlinskog zatvora tegel. ja zatvor u hodanju
421 osećam se besmislen sa onim lepim pitanjem zašto živim. lepa je ta seta ta tišina
prostitutke ta časna bića
80. hodanje
bol u nozi je skoro sasvim nestao i zato
sam hodao brže i snažnije sa radošću u telu
nekoliko puta sam pretrčavao ulicu i osetio kako telo
lako prebacujem sa noge na nogu. nekoliko aviona je
nadletelo nada mnom i onda sam ugledao visoki zid
berlinskog zatvora tegel izrastao pravo u nebo
travama za rast. malo mi je ipak suviše sebe
berlin 8.2.1992
94/3559
422 kaja je u bolnici čuo sam jutros. osećam bol tugu
i patnju za njom i njenim tegobama. kada vidim njeno telo
koje je sve manje i manje osećam bol u telu telom patim za
njenim telom. osećam i neku vrstu radosti i slobode jer je
volim i ona zna da je volim. osećam savezništvo sa njom
na putu ka bogu na zajedničkom večnom putu
423 ugrađujem seme vaskrsenja u ružu. vaskrsenje je most između nespojivog
424 sada znam kaja bi me štitila
425 ruža me razgrađuje hoće život za život
dobro
81. hodanje
žurio sam da pobegnem
od kiše i da pre kiše dođem na
mesta sa kojih ću uzeti otiske berlina
plakao sam jer je kaja bolesna. zaista sam
lako i jednostavno plakao. osetio sam kako
mi suze polako cure niz nos. ali sam bio i
radostan jer mi se volimo. a kada se voli
onda se živi. voljeni molekuli žive večno
žive od radosti. malo mi je ipak suviše
sebe. vaskrsenje je u telu
berlin 10.2.1992
95/3558
426 hodam prvim linijama parka tiergarten da bi mi ublažili bol i nemir u meni
427 uzeo sam otisak sa petrarkinih stihova
ich gehe durch die welt und rufe: fried fried fried
ich gehe durch die welt
82. hodanje
sve mi protiče u znaku poslednjih
kajinih dana. brinem se da ne pati mnogo
ostalo je u božijoj volji sve je onako kako treba
da bude. i to me čini mirnim a uz ljubav sam na
trenutak i radostan. hodao sam parkovima i oko
berlinskog rajhstaga. jedan mladić je snažno trčao i
bacao drvo svom psu. noć je bila kao svaka noć
sa pomalo kišice. vaskrsenje je u telu
kćeri moja - majko moja
berlin 11.2.1992
96/3557
428 samo informacija mnogo se patim
bolom i svetom
83. hodanje
bio sam očajan. nemoćan. plakao
sam. hodao razvejan. gledao sam skulpture
sa životinjama na svima ljudi ubijaju tigrove lavove
zmije aždaje veprove bikove. životinje su u grču i bolu
a na propetim konjima goli mladići slave svoju vrstu
zamišljam kaju i onda mi je jako teško. zamišljam
budućnost ruže i onda mi je jako teško. to je taj
veliki dečak nesposoban za život. kćeri moja
majko moja. doći će valjda novi dani
berlin 12.2.1992
97/3556
429 dieser könnte ein tag von historischer bedeutung sein
this could be a day of historical importance
ce jour deviendra vne date historiqve
ovo bi mogao biti dan od istorijskog značaja
prepisujem sa belog visokog stuba brace dimitrijevića
430 kajo ima boga sasvim slučajno ugledao sam sliku kaspara
davida fridriha monah na moru kroz prozor ne ulazeći u muzej
do ponovnog viđenja berlin
84. hodanje
padala je kišica celo vreme. hodao sam kanalom
pored krivudave spree. poradovao bih se ali se odmah
stužim. noćas ću spavati u vozu. to mi je krevet za prag
idem ka novom sadu. ispratio me je davić na praznoj stanici
u istočnom berlinu. opet težak ranac. da li će mi opet doneti
bol. sve se skupilo i sve treba podneti. plakao sam kao
dete. onako bespomoćno i otvoreno. doći će
valjda novi dani. doći se doći će
berlin 13.2.1992
98/3555
431 smisao se opire. to je njegova priroda ne žalim
se samo kažem da se prag bog zna zašto zlati
432 ovaj labud što duboko gnjura po vodi i ova
svetlost koja se uveća vodom vltave mi daje snagu
433 došao sam dovde na karlovom mostu. u hračane ću otići drugi
put sada sam došao da budem na sredini mosta. okrećem se i odlazim
434 teško je zavoleti ali kad krene onda ide samo
osećam to za ovih par sati među čehoslovacima
435 novac svake zemlje je prvi domaćin svakom
gostu. ovih dvesta korun československych iz 1986. su me
dočekale svojim toplim planinskim pejzažem. planina za jednu kafu
martin me je vozio do beneševa a ne do svog tyneca
85. hodanje
jutro u pragu. slovenski narod. slapovi na vltavi. jedan dobri čovek me je vodio do
centra. stari grad - staro jevrejsko groblje. labudovi na reci. znojenja pa posle hladan vetar
meki češki pejzaž kao i češki jezik. svi voze škodu ali se oseća sloboda. zemlja je u usponu
kao i moj ranac koji je sve teži. zaista u nekim trenucima ništa ne razumem. mada je danas
nebo nad češkom bilo veliko. doći će doći će. podneću sve podneću
češkoslovačka benešov 14.2.1992
99/3554
436 politika je samo znak da ljudi žive u plemenima
437 draga vesna kao što si mi rekla iscepkao sam tvoje lepo pismo i bacio ga po
vetru koji ga je odneo po češkim poljima. sada ulazim u malo selo još mu ne znam ime
438 u sve što vidim ugrađujem ljubav
439 stara žena skuplja grančice za vatru
440 kako vetar baca ptice
441 ptice se spuštaju na zemlju i čekaju da nalet vetra stane i tek posle poleću
442 nikog na putu što znači nikog na svetu
443 ja sam vesnik hodam u vreme
đenkujem kišo što nisi počela da padaš jače
86. hodanje
po pola sata nije bilo nikog na putu samo je jedna ruža sporo hodala
video sam voz kako je kružio i devojčicu sa kišobranom ispred mene. video
sam začaranost koja spava u šumama i tamnu dubinu šuma pod putem. u
blizini košetica grupa dece se vraćala iz planine. jedan usamljeni dečak mi se
javio a ja sam mu otpozdravio naklonom. ništa me nije bolelo nisam ni tugovao
sasvim mirno sam video lepotu ruže kao i mnogo plaveti po češkim planinama
uostalom to i jeste moj hleb to da vidim tu plavet. to je ostavljen hleb i ima
ga mnogo i mnogi ga neće. hleb hodočašća. podneću sve podneću
jer čast je živeti na putevima posvećen putevima
humpolec 15.2.1992
i
kaja je u bolnici čuo sam jutros
osećam bol tugu i patnju za njom i njenim
tegobama. kada vidim njeno telo koje je sve manje
i manje osećam bol u telu. telom patim za njenim telom
osećam i neku vrstu radosti i slobode jer je volim i ona
zna da je volim. osećam savezništvo sa njom na
putu ka bogu na zajedničkom večnom putu
plakao sam jer je kaja
bolesna ali sam bio i radostan
jer mi se volimo a kada se voli
onda se živi. voljeni molekuli
žive večno. žive od radosti
i
kaja
i usamljeni
dečak to je
ruža
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
iz praznine i uvek iz praznine nastaje moj rad
26. mart 2025.
27506. dan mog života
68/3585
364 da nisam slab kako bih mogao izdržati
365 12:53 ostavljam tragove za cvet
366 da bi ruža lako rasla u mojim preponama je svakodnevni umor za nju
367 raditi zatvor oče moj
368 draga vesna jučerašnji dan nije bio težak hteo sam da povraćam od
muke. danas hodam polako i smirujem se. hodam srcem a ne amsterdamom
priča o slovenima
59. hodanje
utihnuo sam. rekao bih ušao sam u
svoje srce i hodao. video sam dve čaplje
i dugo gledao gde lete dve patke. bolela me
je kičma i svaki čas sam je nameštao. bio sam
miran i rasejan i uvek se dođe do vode. na trsku
se spušta vodeni puž ali nigde drugde jer danas ja
nisam video ni jednu trsku. ali velike kamione sam
video bilo ih je mnogo. sa darkom fricem smo
pričali priču o slovenima. i nikako
drugačije. rekao bih
amsterdam 15.1.1992
69/3584
369 ne vidim ništa drugo osim onog što sam već video
370 na ruži nema predaha i to teško podnosim
371 hoteli hoteli hoteli novac novac novac nemam ni za kiseli kupus a hoteli mi deru kožu
372 kako da preživim kako da mi sujeta utihne i da se mali provučem kroz prepreke
373 zamenjujem rembrantovu izložbu (skupa je za mene) za
smrzavanje amsterdamskim ulicama. to je rembrantovska svetlost
374 slepi prosjak zvecka sa novčićima u konzervi i pogledom
luta okolo svog vrata tražeći i moleći. kako me beda boli
375 pitala si me draga vesna da ti pišem nešto o ruži lutanja jedinici tvojoj. pre svega
ona skoro da i ne postoji tako je to još maleno što je proklijalo. samo 69 dana. drugo praveći
je ja ne vidim da je pravim (kao što se veruje u boga a ne vidimo ga). vidim kako hodam i
kako sam zaokupljen jednostavnim lepotama banalnim problemima brigama običnostima
ništa spektakularno (ovo ti pišem hodajući amsterdamom a više je za mene ovo pismo
od celog amsterdama) beskonačno istom zamornom i uzbudljivom ponavljanju...
a ipak u jednom trenutku vidim osetim znam ovo je ruža lutanja
pavarotti za nas
60. hodanje
vrteo sam se amsterdamom
njegovim kanalima i ulicama. nekoliko
puta sam sreo iste ljude bili su to siromasi
i bednici. za trenutak sam i ja bio isti za trenutak
je u meni oživeo zbir svih beda. žene su sedele u
izlozima i zvale nas sve nas koji smo prolazili
gradovi dolivaju ulje na vatru. uveče je pevao
pavarotti i pevači iz kafane u odesi. kod
hanjke i roberta novih prijatelja ruže
rekao bih. i kažem
amsterdam 16.1.1992
70/3583
376 odelo neka ti je siromašno i skromno. zavoli život u oskudici i bezbrižnosti
ponašanje neka ti bude jednostavno reč bezazlena hod bez sujete glas bez pretvaranja
zašto da ne
61. hodanje
hodao sam pored reke amstel
slušali smo visockog. dobro je hodati pored
reke. još je bolje slušati visockog. u knjižari sam gledao
moneove lokvanje na pošti sam telefonirao i pisao pismo
dve devojke su se nežno držale za ruke. dugački rečni
brodovi su prolazili kanalom. jedna devojka je prosila
stojeći na ulici kao lutka bilo je uzbudljivo njeno
nepomeranje. kažem neka ostanu moji tragovi
u zemlji i neka ih voda odnese u nebo. i
kažem neka im vetar bude put
amsterdam 17.1.1992
71/3582
377 isti gestovi različitih ljudi
378 pričam pričam ne gledam
misleći bez razloga
62. hodanje
rekom amstel je plovilo tako mnogo
veslačkih čamaca. jedna žena nam je
ljubazno objasnila gde je centar amsterdama
u groblje u ouderkerku nismo mogli ući a hodali smo
tamo da bi ga videli. bio je sunčan dan i hodanje pored
amstela je godilo razgovoru. kasnije sam se zabavljao
gledajući u razne vrste lanaca kojima su zaključani
mnogi biciklovi. bilo je lepo kako je bilo. pogotovo
onaj mladić sa velikim ruksakom od preksinoć
neka mu vetar bude put. ne pitajući se o sebi
amsterdam posle ponoći, 18.1.1992
73/3580
379 samo svet i ja i ništa više - kažem robertu puceku
i pokazujem mu široko rukom po ovoj holandskoj širini
380 pogledaj ovo
da budem hrabar
63. hodanje
bilo je hladno baš je bilo. slinio sam
i slinio. sa nama je hodao i robert pucek i
njegov osmogodišnji pas alf. pojeo sam i jednu
krofnu. bili smo u jednom ribarskom selu a vetar je
duvao i nebo je bilo plavo. hodanje u četvoro prolazi
brzo. mislio sam o budućnosti ruže lutanja. i to nisu
bila laka razmišljanja najjednostavnije rečeno to
su bila bolna razmišljanja. ne pitajući se o sebi
neka mi hladni vetar bude na pomoći
amsterdam 20.1.1992
74/3579
381 smrzavanje
382 16:15 iz holandije u nemačku između kojih nema granica. velika rajna dani su duži
rekom teče reka rajna
64. hodanje
danas je bilo još hladnije a sada u toploj
sobi vidim kroz prozor u noći rajnu. dugo sam
šutirao jedan kamenčić. šutirao sam ga i ovako i
onako. na benzinskoj pumpi smo se ugrejali i potrošili
sve metalne guldene. jedna devojka nas je svojim kolima
odvezla u nemačku. u nemačku smo stigli a da nismo ni
primetili jer granice nije bilo. obradovao me je dan koji
je sve duži jer mi je dao nadu kao i večernji razgovor
sa n. o našem razlazu ruži na pomoć. neka mi
hladni vetar bude u pomoći. i dalje ići i dalje ići
germany emerich 21.1.1992
75/3578
383 11:48 na ružičastom mostu velikog raspona na rajni kod emeriha sa vetrom u
ušima. od rajne nataša pomisli da je rajna. kako je velika finoća ugrađena u ovaj most
384 šareno polje ptica na sunčanom hladnom nebu. već sam rekao ptice su nebesko cveće
385 dobrota moja domovina
386 nemački jezik. po leđima mi mili uzbuđenje
387 taj veliki život običnih ljudi
388 dugim rečenicama pišu ptice svoje svakodnevne priče po nebu
389 priznajem da ću priznavati
hodam u slavu nemačkog jezika kojim kaspar
nije govorio i kojim je helderlin pisao i mnogo ćutao
65. hodanje
više je u tom mostu preko rajne kod emmericha nežnosti nego u mnogim
brakovima. pre svega je bila važna priča o priznavanju greške. greške na takvom
mostu i velikim lukovima ne sme biti. to dobro znaju ptice. to dobro znaju i kolena
ponavljam jer se ponavlja. hodanje je kao muzika. tako je bilo i danas i kroz
selo wissel u čijoj sam kafani gledajući staru fotografiju zapisao taj veliki
život običnih ljudi. i dalje ići i ići. hodajući i za greške svih drugih
kalkar 22.1.1992
76/3577
390 sunčana izmaglica i led po vodi crkva koju smo obišli drveće bez lišća zima je
391 već je prošao dan
392 kada bi köln mogao bez mene onda ja ne bih bio ovde
nije mi bilo prvi put da se nađem na kraju pesme
66. hodanje
hodanje stopiranje iz kola pa niz put sa puta u kola pa opet niz put
das buch. pevao sam kada je već jako zahladilo na izlasku iz neussa. pevao
sam kad bi ove ruže male za bol srca moga znale. katedrala u kölnu je grunula
i sav onaj osvetljeni kamen kao da je leteo gore u tamnu noć. duga hodanja se
pretvore u duge razgovore sa starim prijateljem. žarko je pričao tri sata neprestano
te knjige te drage i važne knjige po sobi to prisustvo svih tih reči iz knjiga. a bilo
mi je drago kada je radaković pitao ko je taj valjarević a ja posle pročitao
srđan kaže volim kad žensko nosi mušku košulju volim patagoniju
volim punjene paprike mislim da sam dripac. hodajući i za
greške svih drugih. niz put pa preko puta niz put
köln 23.1.1992
77/3576
393 iz praznine i uvek iz praznine nastaje moj rad
394 biti znači biti kao put. biti znači i više biti kao reka. znači i više biti
kao vetar. znači i više biti kao svetlost. znači i više biti kao strpljenje i napor
395 prvi put video silesijuvog heruvimskog lutalicu
sat jedan sam čitao sva hodanja n. i žarku
67. hodanje
život žena i metalnih mostova oko i preko rajne. u velikim gradovima
se izgubim kao trunje u vrtlozima i navučem se mirisa svih onih koji kao
i ja mile ovom zemljom tako da hteo ili ne hteo jesam čovek. to znači da
ću kao i svi ostali za neki broj godina nestati sa ove zemlje. miran sam
sada sam tu. toplota mi je u preponama. u trunju grejem svoju
dušu. pretrčavam ispred tramvaja. niz put pa preko
puta niz put. tako je lepo biti
köln 24.1.1992
78/3575
396 šume reke automobila
397 narodi šumska mahovina
398 kroz park saosećanje sa neprestanim mostovima
lakše mi je živeti jer živim skromno
68. hodanje
hodali smo uz rajnu n. žarko i ja. subotom je mnogo galebova
trepere po vazduhu kao i talasi po rajni. rajna liči na dunav kod novog
sada. govorio sam kao vojvođanski seljak i pričali smo o ratu i etničkoj
muzici. walk and talk. gechen und spreche. ni manje ni više. reklo bi se
taman. taman se smrklo i zahladilo sasvim dovoljno da mi se reči
odvoje od zemlje i da krenu kao svetlost ispred mene. tako je
lepo biti. dok te vlovijo noge ki hodiju
köln 25.1.1992
80/3573
399 kaja je bolesna uznemiren sam ali nastavljam
pokušavam da se radujem njoj i sebi po smislu
ljubav za kaju
69. hodanje
uz reku travom. mnogo crkava
zatvorena knjižara. napao me jedan pas
promenio sam baterije u pedometru. danas sam
ishodao 1.536.215 koraka na ruži lutanja. bio sam
tužan kasnije se tuga pretvorila u setu. seta se rasplinula
u predvečerje. u predvečerje sam malo zalutao. mislio sam
kako je ruža lutanja tek na početku i to me je umirilo. kaja
se večeras nije javila i to me brine. sada je noć
dok te vlovijo noge ki hodijo. kaja je ljubav
köln 27.1.1992
81/3572
400. uznemiren
knjiga kao kamenja
70. hodanje
niz reku travom i razgovorom o
nevinom telu. bacao sam kamenje u vis. posle
smo trčali. polako filozofski. filozofski trčati znači trčati
vrlo polako jer sve ima svoj ritam. e taj ritam se ne može
zaobići nego se mora proći. polako ići rekom. polako rasti
sa travom. polako biti sa kamenjem na obali. 28 hodanja
sam hodao sa n. sada ona ostaje ja odlazim. sve ima
svoj ritam. kaja je ljubav. kaja dobro ime
köln 28.1.1992
82/3571
401 ruža je kaja. kaja je molitva
n. hvala ti za ono što si dala ruži
71. hodanje
hodao sam vrlo malo ali sam mnogo hodao po
knjigama to je posebno lepo hodanje. mnogo je planina
u tim knjigama. mnogo je dara i lepote u njima. i uvek sam
uzbuđen da ih gledam. tako mi mnogo suza odnesu te male
knjige. dok sam uzimao frotaž sa tla prišla mi je jedna žena
ingrid engelhardt i sada i ona zna za ružu. ostavio sam
mnogo sebe danas u knjigama. a kupio sam i četku
za brijanje. heruvimskog lutalicu angelus silesiusa
sam poklonio žarku radakoviću. kaja dobro ime
kupio sam i drvenu olovku crne boje
köln 29.1.1992
83/3570
402 opet sam sam. vidim se kako prelazim preko rajne idem
prema istoku. n. ostaje na šljunkovitoj obali. ja joj se sa mosta duboko
poklonim i mahnem rukom. ona visoko podigne obe ruke magla je i
više se ne okrećem. ljubav je uvećana. ljubavi je više na svetu
403 dok stojim na semaforu zapisujem ove reči ali on se otvorio...
404 dobio sam crnu pelikan penkalu od žarka
i dvoje njegovih čarapa i njegove crne farmerice. ja
sam njemu ostavio čarape sa agnješkinim znakom ruže
lutanja i heruvimskog lutalicu angelusa silesijusa
405 taj neponovljivi ponavljajući osećaj da sam na otvorenom
putu putu na kome nema nikoga da sam baš tu kod kuće
406 prvi planinski vazduh na ruži lutanja
ni hodanje ne ide lako a kamoli pisanje
72. hodanje
baš je težak baš je težak taj ranac. i baš je magla i dan
prođe i boli me jetra i tako sam odsutan da ne osećam da
sam otišao. planinski vazduh je mirisao na ne znam gde sam
jer sam sada ovde. dok sam hodao setio sam se nekih slika
sa hodanja ružom. više ne znam iz koje su zemlje te slike
polako se sve povezuje. kupio sam olovku crne boje. ni
pisanje ne ide lako a kamoli hodanje
lüdenscheid 30.1.1992
i
da nisam slab kako bih mogao izdržati
dobrota moja domovina
n. ostaje na šljunkovitoj
obali. ja joj se sa mosta duboko
poklonim i mahnem rukom. ona
visoko podigne obe ruke. magla je
i više se ne okrećem. ljubav je
uvećana. ljubavi je više
na svetu
i
ruža
lutanja je
neprestano
uvećavanje
ljubavi na
ovom
svetu
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
magla je treba krenuti. svaki dan krenuti u tome je cela priča
25. mart 2025.
27505. dan mog života
54/3599
313 odjednom pomislim na vladimira visockog. biti zajedno i biti
sam to je mogućnost koja je moguća. dugo nisam video jablane
314 stojimo na mostu. pala je noć. umetnost bezbrižnosti. malo je hladno malo mi curi
iz nosa tim pre je lepo pisati. pisanje je kišni pokrov na konjima koji mirno stoje i kisnu
315 podignem glavu i vidim to sam ja. gledam
preko kanala čovek izbacuje daske iz kombija
huk vetra pomogne mom obliku
47. hodanje
kako da kažem ono lepo što je bilo
kako. onu vodu i vetar. noć i svetlost. i mnogo
kuća na vodi. ponekad je mir tako prisutan. i oni parovi
starih ljudi koji hodaju sa svom svojom zajedničkom
istorijom. i onaj šljunak i onaj most. i lice koje mi se menja
od mnogo vetra. prvi je dan nove godine. neka tako
budu i svi ostali dani. kao i ovaj dan na kraju
godine. tako je bilo i neka tako bude
rotterdam 1.1.1992
55/3598
316 jutra sviću oko osam ujutru - to je pesma. danas
se novogodišnja ruža (stavili smo je u prozor) otvorila
317 kretati se u prostoru. ne plašiti ga se. primiti ga celog u sebe
318 ništa ne obeležavati nego beležiti
319 vidim jednu stariju ženu (već smo se mimoišli) i njen ceo život. to je ruža lutanja
320 posle 55 dana prva kafa za vreme hodanja u roterdamu. ljubazan stari kelner rošavog
lica baca lopticu psu. ulaze vlasnici restorana. strašno debeo čovek i dve snažne žene. svi
imaju napukle glasove i neku spoljašnju grubost. lepo je privremeno sedeti negde
321 jedino kada volim na pravom sam putu. volim ove ljude u restoranu
322 učim natašu da pljuje. teški su uslovi za početnike jer duva jak vetar
323 nataša kaže da slinimo (proticanje vode) da nam se nosevi ne bi smrzli
324 sivilo i vetar u predvečerju. prelazimo most u
dorecraftu. brodovi crkva talasi galebovi. ceo dan u meni
325 veliko jato ptica u daljini oko silosa nošeno vetrom pravi na hiljade arabeski
krenu pa ih vetar ponese na dve strane pa ih opet skupi i izduži zgusne i razredi
326 hladno mi je od hladnog vetra a toplo mi je od te hladnoće sa kojom zajedno hodam
327 svaki dan crtam u hodu trave. jer trave su vetar rast i spas
telo moje hvala ti
48. hodanje
postupnost koja jača uz vetar i pređene kilometre
sivilo i ptice. velike morske luke. obale i trske. našao sam jednu
šargarepu. nikada veću nisam video. pojeo sam je obojila mi je ruke
pio sam prvu kafu uz put. na polasku stari konobar mi je pokazao onaj
znak očima usnom i palcem sve je ok sa nama na ovom svetu i poželeo
nam dobar trip. kasnije sam učio n. da pljuje. pljunula je samo tri puta
ali je obećala da će učiti. bilo je to odlično hodanje sve u svemu
tako je bilo i neka tako bude. pa šta bude da bude
dorcht 2.1.1992
56/3597
328 kako lepe ptice kao...
329 duva pa duva. bože samo zdravlja i malo novaca
330 duboko poštujem sve ono što vidim. to su holandska sela sa
mnogo vode sa mnogo života. duboko poštovanje za postojanje
preko reke pa u polje
49. hodanje
tako je mnogo vode i vetra u holandiji. danas i hladnog i
čistih voda na suncu. tako je mnogo brodova ali tako je mnogo i
luka i onda talasi. talasi i trske. i opet vetar i težak ranac priznajem
nije mi više težak. i prvi trajekt preko reke. i onda nastavljamo dalje a
vetar duva. n. i ja ismejavamo jedno drugo i zabava ispunjava put. u
drugom trenutku vrlo ozbiljan razgovor. prelazimo preko mostića u
stilu ide dvoje ljudi šta će na ovom vetru a i stvarno je duvao
pa šta bude da bude. a i sad evo duva čujem ga
gouda 3.1.1992
57/3596
331 dve dobre ideje
332 savest rođeni
333 osetim kako desnim ramenom povučem put
334 ja sam hodajući cvet
335 holandski jezik kotrlja se ka unutra pa se izbacuje napolje
336 ne znam ni jedan drugi jezik ali imam ljubavi za svaki
337 kad bih bio patka i ja bih sada bio u vodi ali
sam samo čovek. čak čovek kome je pomalo zima
tu smo i zato se pozdravljamo
50. hodanje
holandija liči na bajku prepuna je vode. kanali su
joj i s ove i s one strane i nebo je gore i dole po vodi
sve je bilo čisto od noćašnje kiše. ja sam mislio o svojoj
novoj knjizi i novoj seriji crteža. u jednom trenutku sam
zastao i hodao vrlo sporo kroz razrešenje noćašnjeg sna
kada sam stigao na trg n. mi je dala jabuku. prijala mi je
bila je puna vode kao i holandija. a evo i sad
duva čujem ga. kao i holandija
gouda 4.1.1992
59/3594
338. izlazimo iz goude. lepa ova kuća kažem nataši
339. da suncu
hodao sam raskopčan
51. hodanje
sunce je i sve je čisto od noćašnje kiše
trava je zelenija zemlja je zemljanija a čisto nebo
po čistim kanalima. n. i ja smo mnogo razgovarali. to je
sad tako. biće dana kada ćemo hodati po putu i ćutati. sada
mi samo pričamo. n. je našla veliku načetu jabuku u travi
posle smo pili vina i jeli hleb. u selu u koje smo došli bili
smo stranci. čudni stranci. deca su nas gledala. nebo je
bilo ljubičasto i predvečerje je bilo blago. posle smo
se n. i ja u krevetu hrvali. sada je već ponoć i ja
sam blago umoran. kao i holandija. a mi
nemamo pojma gde idemo
oudewater 6.1.1992
60/3593
340 toliko je ovaj put prav da njime živi u meni krug. toliko je
ovaj put prav da mi ne preostaje ništa drugo nego da samo idem
341 prav krug. sve je u meni. pitaj sebe i videćeš
342 hodanje u vetar. vetru da me oprlji. vetru da
me nauči da mu se dam mojim telom da uživa
343 narandžasta boja posečenog drveća. titrava
živost narandžaste me strašno dira kaže nataša
344 posle crtanja trave smrznutim rukama pišem ove reči
345 dva velika labuda gaze po travi i onda polete meni na
radost. lete kao da nebo leti i onda jedan u letu ispusti govno
hodanje vetru na radost
52. hodanje
ne znam zašto ali je hladnoća prijala. a tek
labudovi na vetru. a tek vetar kao labudovi. reka lek
obrasla trskom i prepuna talasa. deo puta je bio tako prav
da me je bolelo od lepote. tako pravi putevi zlata vrede. baš
na tom delu puta sam govorio o molitvi i zahvalnosti. o običnoj
jednostavnoj dobroti. jednostavnoj kao linija puta i belina
labudova. talasi slede jedan za drugim. a mi nemamo
pojma gde idemo. možda vetru na radost
oudewater 7.1.1992
61/3592
346 jedan čovek u polju kopa
347 divim se vodenom zemljanom i vazdušnom telu guščijem
348 vinograd srca - vino hodanja
349 bacao sam brojanicu u vazduh i trčao za njom da je uhvatim. brojanica
u nebu je bila čista duhovnost osunčana popodnevnim holandskim suncem
350 ulazim u utreht. kako lepo boli telo
mahnuo nam je dobri čovek
53. hodanje
kako je to bio lep dan. bacao sam brojanicu u nebo
i trčao za njom jer bi je vetar iznenada poneo. čitavim
telom sam se protezao da bih je uhvatio. letela je u nebo
kao ikona. kao živi duh u prirodi. ljudi su prekopavali svoje
bašte. đubre je bilo tako gusto i masno. a kasnije je bilo mnogo
vode u kanalu amsterdam-rijnkanala. bolele su me prepone od
dugog hodanja. teško smo našli prenoćište i ne ide baš lako sa
odmaranjem umornog tela ali je sve dobro posle dobrog
dana. savest mi je mirna. možda vetru na radost
mirna kao mirom stečeni umor
utrecht 8.1.1992
62/3591
351 ne mogu da pišem od kiše zapisujem po kiši
po kiši
54. hodanje
ceo dan je padala kiša
dečaci su se vraćali iz škole. kiša se
po kabanici više čuje. u sobi sam čarapama
obrisao cipele i dugo se tuširao toplom vodom
prijatelji u beogradu su mislili na mene ja sam mislio
na prijatelje. kad sam ulazio u selo na prenoćište bio
sam sretan i počeo sam da dirigujem čoveče biću
u sobi i neću više kisnuti. kako su danas one dve
devojke bile mlade. vitki i snažni mangupi. mirna
kao mirom stečeni umor. umor i kišnjenje
kartenhoef 9.1.1992
63/3590
352 danas je sve tako čisto. čisti veš koji se suši na suncu i vetru
353 posle 63 dana počinjem vući tragove ruže i umom ne više samo stopalima
354 preći ću na drugu stranu tamo je sunce
u trenutku sam video kako diše hrist na groblju u kartenhoefu
55. hodanje
dečak sa ljubičastim rukavicama je vozio bicikl bez ruku. jedno drvo je imalo veliku
grbu. kanal u blizini kartenhoefa je čistila mašina uvlačeći mulj i izbacujući ga cevima
daleko na jednu livadu. bilo je mnogo dece i ja sam ih sve gledao. uzbudljiv je njihov rast
jedna devojčica je stajala naslonjena o drvo sa rukama na leđima. bila je zamišljena i
gledala je u zemlju. druga devojčica već hoda naviknuta na svoju iznenadnu
visinu. umor u kišnjenju. namazao sam cipele margarinom
kartenhoef 10.1.1992
64/3589
355 magla je treba krenuti. svaki dan krenuti u tome je cela priča
356 miris toplog jela se lako širi mrazom i mojom beskućničkom
i hodačkom sobom u kojoj se subotnja magla odmara za vikend
357 gledam ptice kako lete konje kako pasu i krave koje odlaze
358 pišem o sebi da bi ti osetio sebe. pišem tako da mi osetiš dah
tiho i hladno
56. hodanje
mraz magla led po kanalima
zebu mi ramena. hladnoća mi izvlači
snagu. ništa se ne događa. ništa ne primećujem
malo sam čitao tekstove svetih otaca ali onda zebu
prsti. tako je mnogo biciklova samo dolaze. mnogo dece
starijih parova. tiho dođu tiho prođu. kao i ja kao i moje
hodanje. dok sam čistio cipele zabrinuo sam se jer su već
mnogo izlizane. čarape i majica mi se suše. subota je
uveče mnogo je umora u meni. namazao sam cipele
margarinom. moram pronaći još starije razloge
kartenhoef 11.1.1992
66/3587
359 kako je velika divljina u meni. divljina ljubavne pustinje. i jesam
na putu da divljinu svoju pripitomim. i lutam da ljubav u meni raste
360 nema meni ništa drugo osim ovog puta (peva se)
361 velika navala gađenja
362 preživeti preživeti
hodanje kroz sebe
57. hodanje
baš je bilo teško to što je bilo u meni
neka stara detinja bol. intenzivna nesigurnost
oko budućnosti. jedna ukupna veća količina gađenja
sve vreme sam hodao a bilo je kao da bauljam. na kraju
se skupilo 32238 koraka i bogme su pucala leđa i zatezala
ramena. i stigli smo u amsterdam. video sam teren fudbalskog
kluba ajaks. za trenutak sam bio u svom mladićstvu ali sam se
vratio hodanju i današnjem osećanju bede. moram pronaći
još starije razloge. jer sve je tamo i sve je ovde
amsterdam 13.1.1992
67/3586
363 ta leđa u kojima mi se skuplja sve ono što ne mogu da
podnesem s lica. ta leđa su velike pustare po kojima duvaju svi vetrovi
bar za trenutak je bilo i neba
58. hodanje
ništa samo amsterdam. ništa samo novac
sobe i osećaj bede. nepodnošljiv osećaj bede. ništa
samo noge koje mi drhte od nepodnošljivog. ništa samo
novac koji odlazi a nepodnošljivi osećaj dolazi. ništa samo
ja i nepodnošljivi osećaj bede. eto tako se gradi cvet. ništa
drugo samo izdržati. ništa znači amsterdam. džek kerauak
na putu. jer sve je i tamo i ovde. i nikako drugačije
amsterdam 14.1.1992
i
jedino kada volim
na pravom sam putu
svaki dan crtam u hodu trave
(trave 1991-2001 moja druga desetogodišnja slika)
toliko je ovaj put prav da njime živi u meni krug
bacao sam brojanicu u nebo i trčao za njom jer bi je
vetar iznenada poneo. čitavim telom sam se protezao da
bih je uhvatio. letela je u nebo kao ikona. kao živi duh u prirodi
posle 63 dana počinjem vući tragove ruže i umom ne više samo stopalima
kako je velika divljina u meni. divljina ljubavne pustinje. i jesam na putu
da divljinu svoju pripitomim. i lutam da ljubav u meni raste
i
67
dana
ruže lutanja
je iza mene a
3586 dana
preda
mnom
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
biti čaroban na ovom svetu
24. mart 2025.
27504. dan mog života
38/3615
255 hodam po travi trava mi smiruje snagu
256 kako ljudima preneti informaciju o ne-ljudima. o lepoti i važnosti ne-ljudskog
257 ugledao sam lišće ispod drveta kako formira
tamno-braon boju na zelenoj travi i moje brige su nestale
258 pričao sam u bracinom zavodu sa arhitektama. nije bilo
prijatno ali je bilo važno jer je nelagodnost dobra za moral i nežnost
259 sada mi kao i uvek pomaže trava
ali ideja o skromnosti i poniznosti me ne napušta
33. hodanje
and miles i go before i sleep miles i go before sleep napisala mi je jasna
u pismu citirajući kraj jedne frostove pesme. ja sam danas hodao po travi. bila
je tako meka. prostirala se pod koracima. koraci su je želeli. nije bilo mnogo toga
da se vidi ali trava je bila tu. i kanal sa vodom. pogotovu trava i koraci. kao što
kaže moj prijatelj slobodan ali ideja o skromnosti i poniznosti me ne napušta tako
nekako i sa travama. u svako doba dana i noći jednostavno. i nek ide i nek ide
warrington 16.12.1991
39/3614
260 ruža je za sve i svakog a nije ničija
261 šakom sam obuhvatio mladu brezu. pomera se ljulja je vetar
262 budućnost je u mekim travnatim putevima koji gode kičmi i prolaze kroz grlo
263 okolo se zove zeleno
video sam u daljini mladića kako hramlje poljem
34. hodanje
kanal talasi i predvečerje. mali treperavi talasi nošeni vetrom. kad
voda zatreperi sve se svuda pokrene. predvečerje se spusti i u svoje
naručje podigne celu okolinu tada hodam kao da me neko nosi. kao da
lebdim iznad zemlje i ja počinjem da pevam. pevam dugo i pevanjem
se molim. usporim se i molim. dugo sam hodao kratak put po travi
i nek ide i nek ide. i nek voda sve svuda zatalasa
warrington 17.12.1991
40/3613
264 krpa i zakrpljeni asfalt
265 korenje vetar kanal bakminster fuler. iv klajn je samo
za zlato prodavao pogled na senu. naježe mi se trave po koži
266 da li pada noć ili voda
najstarija devojčica je gazila po travi
35. hodanje
kiša je padala i vetar mi je odneo crtež na krov. ponovo sam video
hromog mladića u polju i jednu majku sa četvoro dece kako su žurili po
kišu i vetru. stajao sam i gledao jednu ptičicu. kisnula je na grani i pevala
bio sam miran i uzbuđen. pomislio sam da li su joj mokra krila. crkva u
winvicku je okružena bogato ispisanim nadgrobnim pločama položenim
po zemlji. kisnuo sam i uživao u lepoti slova u kamenu. danas sam
oprao pantalone i prsluk i crtao puteve i zlatne crteže. i
nek voda svuda zatalasa. jednostavno i lepo
warrington 18.12.1991
41/3612
267 da li je to zebnja u putovanju ili putovanje samo
268 stojim i čekam pretvorim se samo u oči
269 kako da pišem da kisnem kad kisnem
taman sam hteo....
36. hodanje
kisnuo sam dva sata stopirajući za london. na kiši sve
pokisne i snaga i odeća. nema se nigde skloniti a uz vetar je i
hladno. posle dva i po sata stao je jedan stari šofer sa naočarima
u njegovom velikom kamionu sam osušio stvari vrlo brzo a on
me je učio koje su velike kompanije za transport u evropi. veliki
putevi su kao i velike reke. šire se dugi su i snažni su. kad
krenu preko brda prebacuju se kao veliki talasi. gledam
za njima opijen njihovom snagom i belinom
jednostavno i lepo. kao svetlost po zemlji
london 19.12.1991
42/3611
270 krenuo sam na lutanje da ne bih lutao
271 po suvom lišću koje nosi vetar kroz šumu pa na molitvu dobroti
272 najteži deo posla mi je u knjižarama. propustiti kroz sebe umetnost
drugih umetnika. nestati pred njihovim darom i vaskrsnuti u sopstvenom delu
uz zid sam hodao kao da hodam po poljima
37. hodanje
danas sam hodao londonom po mestima kojima sam hodao
pre ruže. nema više lišća po drveću. to su sada samo ulice i
visoki zidovi u luku i crnci i male japanke. u velikim gradovima
živi ceo svet i to je savest gradova. veliki gradovi su kao dobre
knjižare. ja sam hodao sa celom engleskom u sebi. neko ko nosi
i odnosi. obradovao sam se kada sam video u parku golders
hill jelene kako leže na travi po hladnoći. kao svetlost po
zemlji. suvim lišćem kroz šumu
london 20.12.1991
43/3610
273 danas je početak zime. od danas hodam za decu jugoslavije. od danas su dani duži
274 hodanje je zidanje. razlozi zidanja. svrha zidanja. projektovanje
dizanje krova. uređenje kuće. življenje u kući. nisu hodanje
275 vetar je kao more sve je u talasima
276 kako je drvo lepo probilo ogradu
kroz sneg preko planina
38. hodanje
padala je kiša i duvao vetar. hodao sam od gollders greena do
hamersmitha. tamo sam u stephenovom stanu govorio o četrdeset
dana ruže lutanja. danas je prvi dan zime. ovu zimu prvu od četrdeset
godišnjih doba ruže posvećujem deci u jugoslaviji. hodaću za njih. hodaću
kroz sneg preko planina ka proleću. kada sam se vraćao bolelo me je
koleno. bolovi su opomena nadam se da će me sve manje biti potrebno
opominjati. danas sam hodao 23952 koraka. od danas dani
postaju duži. suvim lišćem kroz šumu. ka pupoljcima
london 21.12.1991
45/3608
277 najbolji način je želeti drugima dobro
278 hodam na pašu uma da mi se srce napije vode
279 da budem osetljiv i pažljiv kao moja stopala
čitam prijateljima
39. hodanje
malo sam hodao ali sam čitao ove tekstove koje pišem
reči se pretvaraju u glas. glas se pretvara u mir. mir u muziku
čitam tako da me čuješ. pišem tako da me vidiš. da mi se lice
pretvori u tvoje lice. da me osetiš u sebi. zato pišem zato hodam
ta nežnost stopala ta kiša u vetru. boli me koleno nek bol
nahrani zemlju. ka pupoljcima. u vedru noć
london 23.12.1991
46/3607
280 polako. lako. šta možemo reći o bogu. ništa
šta možemo reći bogu. sve govori mi marina cvetajeva
nikad se i ni u čemu ne uzdaj u sebe
40. hodanje
hodao sam polako a tada i ljudi hodaju mirnije strpljiviji su
dok kupuju peciva nežno se pozdravljaju dok izlaze iz kuće. mnogo
je jevreja u ovom kraju londona. bacaju se bombe u podzemnoj železnici
mala ptičica mi je prilazila jako blizu. sve više osećam ptice. razumljivo je
ali zašto bi bilo razumljivo da su ptice simboli slobode i mira. bila je
tako mala i živa. stao sam i okretao sam se za njom a ona je
letela oko mene. u vedru noć. ka volji božijoj
london 24.12.1991
47/3606
281 stalno sa dobrotom u sebi
282 lepo čudo teškog
čini dobro ne kaj se
41. hodanje
lako se uznemirim jer sve je tako tanano i fino beskrajno. i
uvek da se podsećam dobrote u sebi i da budem i činim dobro
tako i hodanjem i gledanjem i razumevanjem. da budem čvrst i
saosećajan. da idem dalje. kao danas praznim ulicama londona na
prvi dan božića. i lepa pegava crnkinja. sumnja me umori ljubav
i sloboda oslobode. ka volji božijoj. ravnici holandije
london 25.12.1991
48/3605
283 tunel. ući u tunel slobodno jer tunel i sam izlazi
samo da mu poverujem jer se jedino njime i prolazi
kako je to duboka patnja
42. hodanje
hodao sam i trčao pijan ulicama i hodnicima londonskog
podzemlja. pijan da bih se oslobodio umornog života u sebi
trčeći da bih stigao. na kraju blizu ponoći kada se sve smirilo
ipak sam polako hodao. zaista ovaj svet zavisi od mene. n. mi
se sutra pridružuje. ja je primam celu u sebe i ružu. pa mi smo
zajedničko detinjstvo. devojčice ja i jesam dečak zbog
tebe. ravnico. ravnici holandije. po nebu stopalima
london 26.12.1991
49/3604
284 nisam više sam. u kući nas je sada dvoje. to
vidi i sunce i mi vidimo naše senke kako hodaju po putu
285 hodamo u vreme
286 vunice. ramovi. prodavnica stanova. beba na grudima muškarca. skršena
olovčica. žena pripaljuje cigaretu. dvadeset minuta je do jedan. božićne sveće
287 da je sreća svaki korak
288 namesto prelepe i bolne samoće i pažljivosti u njoj i sa
njom sada i to plus pažljivost i za drugoga i pažljivost drugoga
289 natašu je ujeo konj
290 naslonim glavu na staklo dejvidovog starog kombija desna noga mi je oslonjena o
natašinu i ja gledam ka plaveti i razmišljam kako da raspodelim sve ono što se događa
291 izlazimo iz engleske. važno je da budem skroman i nevin. da se
šalim i prihvatam. da se odmaram kad god mogu. budem bezbrižan
292 ljubičasto nebo u vodi. ne to je tamno-plavo
nebo u ljubičastoj vodi. ne to ja samo gledam
293 preko la manša. snaga postojanja u svemu
modro vodom i dušom
43. hodanje
bio je lep dan. topao zimski dan. brod kreće iz engleske
ka holandiji. sve kruži. dubina i suze dubina i mekoća. hodao
sam sa n. sada je hodanje luk. prenošenja su uvećana. kao kad
dubine nestaju u još većim dubinama. sve je povezano. pišem sa
broda svima i svemu. da budem radostan i skrušen. dostojan
n. gleda u more kroz noć. more je mirno ali nepoznato
govori. po nebu stopalima. prilažem sebe
la manche 27.12.1991
50/3603
294 gde
295 pevanjem rađati svet kako su to oduvek činili pevači. pevajući ga pevajući mu
296 prvi korak po tlu kontinenta. ruža ružo vodi me. ptice jutarnje
297 biti čaroban na ovom svetu
298 prvi sat u holandiji. nataša bere prokliće. jutro je
sunčano kao u proleće. kanali utvrđuju um na pravom mestu
299 vermerov delft. traženje prvog prenoćišta
hajde sad
44. hodanje
kanali i ciglice i polako se šire prve latice ruže na tlu holandije
izgovorio sam mnogo reči. reči su kao gola koža. holandija je drugačija
kao gola koža. dohodali smo u vermerov delft. opet velika briga oko novca
i umor na kraju dana. hodali smo 25320 koraka. hodati i spavati. ništa više
samo to. hodati i spavati. ništa više. samo to. hodati i spavati
i pisati o tome. prilažem sebe. snu i snu
holandija delft 28.12.1991
52/3601
300 sam ti u meni moli se... vlažni holandski ponedeljak
idemo dalje. ta žena takođe ide. mi ne postojimo ali postoji postojanje
301 u prozoru stari čovek zakopčava manžetnu
302 voda je ulje nebu
303 jako puta to
304 stvar ide
kanali ogledala
45. hodanje
posle hodanja istuširan odmah zaspim. to je san pravednika
lice mi se zarumeni od napora i koža mi se zategne od vazduha
ovde je sve ravnica. ovde je mnogo životinja. i ovde pre svega mnogo
biciklova. hodamo sporo ali hodamo. razgovor je između. reči ostale
u vazduhu ušle u nečiju krv. reči koje stvaraju smeh. smeh kojim
se lakše hoda ka umoru. snu i snu. vodom - između
rotterdam 30.12.1991
53/3600
305 hodam oko roterdama. za 11 sati će nova godina
oblačno je. pogledam i vidim cipele su mi uprljane i uhvati me tuga
306 kako je drugima bilo kojim drugima
307 biti ponižen
308
ti si da. vidim to. da li to znaš
309 postati nežniji pažljiviji. sa nenasiljem u svakom deliću sebe
310 stojim i gledam televizore u izlogu. posle gledam
u kolače. nije baš lako ali - čuvati tu čežnju dečiju
311 potrošiću vreme ali će mi vreme dati sve
312 ljudi odlaze po znanja na sveta mesta kod svetih
ljudi u razne škole. ja odlazim po znanje u svakodnevicu u
kojoj ništa nije sveto nego samo običan život. običan život božiji
ovih dana teško pišem
46. hodanje
u kućama žive ljudi video sam ih danas. jednu mladu ženu
za lavaboom. svi su prozori otvoreni i ceo dan je tmuran. ja sam
hodao razgovarajući u sebi jer mislim da nije u redu... kasnije je bilo
sve hladnije i hladnije. nekoliko je pataka skočilo u vodu kada sam
naišao. ceo dan ljudi bacaju rakete žabice. evo i sada prolamaju se
već više od jednog sata kroz celu noć. noć u rotterdamu. na
hodanju sam bio tužan. u jednoj ulici mladići su zapalili
vatru pili pivo i agresivno pevali. vodom - između
kao i ovaj dan na kraju godine
rotterdam 31.12.1991
i
propustiti kroz sebe umetnost drugih umetnika
nestati pred njihovim darom i vaskrsnuti u sopstvenom delu
najbolji način je želeti drugima dobro
stalno sa dobrotom u sebi
lepo čudo teškog
zaista ovaj svet zavisi od mene
pevanjem rađati svet kako su to oduvek činili pevači
postati nežniji pažljiviji. sa nenasiljem u svakom deliću sebe
ljudi odlaze po znanja na sveta mesta kod svetih
ljudi u razne škole. ja odlazim po znanje u svakodnevicu u
kojoj ništa nije sveto nego samo običan život. običan život božiji
i
bilo je
baš jako teško
ali i još čudesnije
i čarobnije nego
što sam mogao
i zamisliti
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
i reči se raduju jednostavnosti pisanja
22. mart 2025.
27502. dan mog života
25/3628
181 ne može se zaustaviti reka. vetar pogotovo. tek oblaci. postojanje tek
182 avon danas skoro da ga i nema. sam mulj. dve
ptice lete njegovim koritom kao da se vraćaju iz škole
183 isambard kingdom brunel 1806-1859. jedan od graditelja mostova
184 ruža je tako duga jer je ruža nepristajanje
nepristajanje na prestajanje neprestano neprestajanje
185 hodam kroz slavujevu dolinu. sledećih dva sata hodaću samo muziku
pa da
22. hodanje
izvinjenje mi je ugrejalo srce i današnje hodanje
bilo je sve mirno. i hod i avon i opalo lišće i jedan dečak
sa naočarima i jedno jezero i čovek sa četiri psa i četkica
za zube koju sam kupio. onako kakav je i sajmon. pa da
bristol 3.12.1991
26/3627
186 danas mi je 42 godine. tiho oblačno
dobio sam dva pisma od dve žene. majke - ljubavnice
ćerke - ljubavnice. sasvim tako ljubavnice jer me ljube
jer ljube. a ljubav je i ovo moje hodanje. negde daleko od
poznatih negde bez razloga negde gde žive drugi ljudi koji
ljube. već je rečeno ljubiti i hodati. hodanjem ljubiti
187 kako je lep hod. mek ne čuje se. pripojen. sljubljen sa putem putem koji mi nosi korake
188 šibamo dalje kaže. kreni pa ćemo već videti kaže
189 svi smo mi jedno telo konji moji
190 hodam kroz reku suvog opalog lišća. svakih osam stotinki sekunde čujem šušteći korak
191 kako velika toplota živi u kravama
svi smo mi jedno telo konji moji
23. hodanje
idem i nigde ne stignem. tamo gde sam došao nisam
morao doći. devojka sa psom se okrenula prema meni
dan je bio oblačan meko tmuran. ja sam hodao polako kao
da ne odmičem kao da sam na istom mestu a na kraju sam
dosta odmakao. preko livade do mora. vetar je samo
ponekad bio hladan. pa da. noć brzo pada
bristol 4.12.1991
27/3626
192 oblačno i hladno. dete sam da bih uopšte bio
193 kako divno smrdi farma svinja u ashton-u pored paba anđeo
194 uzimam predvečerje na grudi i nosim ga uz ovu uzbrdicu
195 kako je novi zid i još u izgradnji pažljivo prekriven krpama
196 kaže mi malopre niče da je dublje iz vremena dolazilo ono što ga je poticalo
na mišljenje. kažem ja sam oduvek samo pevao. moja filozofija to je samo pevanje
kao okolina
24. hodanje
preko potoka i livada uz jezero i kameni zid gore u brdo
na brdu crkva. neko ostavio dve jabuke uzimam jednu. već je
noć. silazim u grad. bez razloga žurim. po ceo dan već neki
dan mi se smrzavaju ruke. zavlačim ih u džepove i u rukave
odmah osetim toplinu. kad završim hodanje bogme sam
umoran. noć brzo pada. još se dani skraćuju
bristol 5.12.1991
28/3625
197 nadam se da ću se brzo ugrejati
198 posao koji donosi najviše para (i najviše nesreće) je izmišljanje i pravljenje neprijatelja
199 posle nedelju dana sunce. sa suncem je svetlije
i hladnije. trava je zelenija nek ga moje telo upije svog
200 jedan: idem. dva: takođe. tri: nastavljam
201 talasi mora i more talasa. stojim i gledam more samo
202 zemljana stazica kroz travu pored mora. muškarci pecaju
u daljini vidim mesto ka kojem idem. kako da sačuvam ovu snagu za
neke teške trenutke. nadam se da će mi živci postati debeli kao more
najlepša staza do sada u mom životu
25. hodanje
išla je uz more gore-dole krivudala je i krivudala je. do
pola puta ljudi su šetali pse. do pola puta ljudi su pecali. posle
više nije bilo nikog. kao i sve i more je bilo mirno. staza je imala
neku podrazumevajuću mudrost. lako me je vodila lako sam je sledio
danas je sijalo sunce. još se dani skraćuju. uskoro će početi zima
bristol 6.12.1991
29/3624
203 sve je tako jednostavno a unutra to su brda mora što čuvaju vekove
204 idemo sajmon i ja putem ka glastonbury brdu. na sred puta moj zaštitnik robin
who killed cock robin
i said the sparrow
with my bow and arrow
i killed cock robin
205 ovce čuvaju sveta mesta
206 kad se ne podnese bezrazložna teškoća počinju teškoće sa razlogom
207 svetlost vetar i ovce. trava i kamenje. okolina mi se
daje. ja okolini. sa svetog brda brdo je jedno. ostvareno. večno
a humor između
26. hodanje
hodali smo sajmon i ja oko glastonbury tor-a. dvanaest puta
glastonbury je svečanost brda. samog. okruženog ravnicom. sve se
zeleni i plavi. to je jedno od onih mesta gde si spontano naučen postojanju
mi smo kružili. kada bi došli sa severne strane jak vetar bi nas zaustavljao
licem u lice. jedna amerikanka hodočasnik nas je pozdravila dok se penjala
a mi silazili. uskoro će početi zima. ako bude humora biće i toplo
bristol 7.12.1991
31/3622
208 bledo sunce ponovo uranja u oblake opet je sve sivo
209 jednom nogom sam u wells-u drugom u engleskoj
ruka je otprilike na sredini i zapisuje mislim na transilvaniju
210 ne žurim. pripremam se čekam doći će same prepoznaću
ih. znam biće male i jednostavne te ljubavne pesme
211 sam sa prirodom
212 kaspar david fridrich
213 zašto sam ja tako nemoćan. zbog teškog ranca. ovog uspona
samoće. prvih mesec dana hodanja ili zbog 119 meseci koliko je još ostalo
214 kako je lepo na putu
215 slučajno sam ga ugledao. mlad mesec kao i 9. novembra prvog dana ruže lutanja
216 pada sumrak. neprimetno dolazi već je tu. ptice su na drveću
napred za koracima
27. hodanje
u jednom trenutku krdo krava je trčalo ka reci. a ja
sam na kraju i malo zalutao. u st. briavelsu sam teško
našao prenoćište. malo mesto neosvetljeno. malo mi je hladno
u sobi. hladno mi je u nosu i desnom ramenu koje je bilo otkriveno
dok sam čitao on the road. danas je mesec dana hodanja. dan u
kome sam još mnogo zabrinut oko budućnosti ruže. teško podnosim
samoću. očekujem da mi se pridruži n. ipak samo da hodam
napred. ako bude humora biće i toplo. napred za koracima
st. briavels 9.12.1991
32/3621
217 sa prvim danom zime počeću da hodam svoje prvo celo godišnje doba za svu decu
u jugoslaviji. hodaću misleći na detinjstvo. detinjstvo dece i svih živih bića detinjstvo svih
početaka i ideja. detinjstvo pisanja. detinjstvo kopanja dugih kanala za navodnjavanje
218 te pojedinačne ruže na hladnoći što se druže sa mrazevima
219 i onda se izabere jedno mesto obično na nekoj
padini i kaže se ovde ćemo umirati ovde će biti naši grobovi
220 toplota mi je krenula kroz šake mnogo mi je tada lepše u mojoj hodačkoj kući
221 sasvim je izvesno da nisam dete dečak ovo ne bih mogao činiti
ovako se izgubiti u lepoti postojanja u lepoti hodanja i ne znajući gde
222 mraz je. inje je popalo put je prazan magla je po putu. uzbrao sam jedan
crveni šipak. investicije u razumevanje. velika količina pare izlazi iz mene
223 dve krave u magli i ja na putu
224 krave muču. vidim maglu nosi vetar ka zapadu prolazi ispred mog lica
225 moje lice je raskršće
226 lep crvenosivi ulični pas. okrećem se za njim on se okreće za mnom
227 primetim kako lepo gledam jedno drvo
228 mladi zeleni konj je došao da vidi mene a ja sam skrenuo sa puta da vidim njega
pun je snage i lepote. gledamo se. kažem mu i neka ti život bude lep kao tvoje oči
229 nadam se da mi nikada neće nedostajati reči
nadam se da mi nikada neće nedostajati reči
28. hodanje
jedna žena je bacila pismo. jedan čovek je u naručju nosio drva iz šume
jedan čovek mi se izvinio zbog magle i rekao je mi velšani govorimo engleski ali pesme
pevamo na velškom. kasnije je magla bila sve veća. i bilo je hladno. foggy and frosty. video
sam jednog lepog konja i lepo se družio s njim. prvi dan sam ceo dan nosio rukavice. put je
bio prazan sa mnogo farmi okolo. ovce me iz daleka primete i prestanu da pasu. ja se zaista
krećem vidim i sam idem putem i to je sve u redu. tako i treba. samo da te sobe nisu
tako skupe i da dođe n. napred za koracima. koracima puta ruže i lutanja
hereford 10.12.1991
33/3620
230 nije sneg ali pada
231 ne mogu da otkrijem zašto hodam sada kad je tako
hladno i sivo. nemogućnost da to razumem je razlog
232 retki idu sami. tim pre moram biti pažljiv i skroman
233 hodam da bih prisustvovao. učestvovao u životu univerzuma
koji vidim po ovim poljima. da bih prisustvovao lepoti (rasplakao sam se)...
234 sve se zabelelo čovek hoda poljima
235 kako je sve mirno pod ovom belinom i hladnoćom mraza
236 greju me ptice
237 o moj bože tako mnogo ovaca se zazlatilo na livadi pokrivenoj maglom i mrazom
238 hodanje kroz ovu belinu koja briše granice između predmeta bilja i pejzaža
je kao hodanje kroz nevinost. to mi daje snagu da poverujem da ću biti voljen
239 ja sam besplatna umetnost šoferima na pospanom popodnevnom putu
240 da ja sam samo uplašen dečak koji luta tražeći zemlju gde se neće plašiti
ljubiti i ljubiti i ljubiti
29. hodanje
nisam znao zašto hodam tako je bilo hladno. ali onda sam zaplakao jer
tako je bilo lepo. to tiho postojanje. te nestale granice pod mrazom i maglom
osećao sam snagu u svojim hodačkim preponama. mnogo fazana po belim nestajućim
poljima. mnogo beline koja nestaje u dalekom sivilu koje je tako blizu. video sam sve i
ništa. jer hodač je pevač. kasnije sam ustopirao starog profesora iz njukastla i slušali
smo vivaldija muziku za flautu. i sve se odigralo brzo. besplatan krevet kod stephen
and heather. divne devojke emili i miranda i njihov otac pesnik childe roland
koracima puta ruže i lutanja. danima što slede jedan drugi
llangollen 11.12.1991
34/3619
241 žuti osušeni list hrasta leži na ledu. zeleni list lišaja plovi. ispod leda
koji se uhvatio po kanalu. plovidba toplom vodom je lepa za gledanje
242 umetnost je honesty and generosity. kad budem hodao kao da plovim reći ću
243 danas hodam dolinom među planinama
244 kad ovako hodam mestima u kojima nikad nisam bio za koje
nikad nisam čuo kojima retko hodaju i oni koji žive u njima ja dolikujem
čoveku koji voleći pripada jer stranac postaje domaćin. prilazim crkvi
245 popeo sam se gore u brda neprimetno samo sam osetio više
vazduha. brda preko puta doline mi sada dođu pod ruku. ona s jedne strane
moja brda sa druge. polako sve počinje da se plavi. priprema se predvečerje
246 i reči se raduju jednostavnosti pisanja
247 a ono tamo lepo što primetih u šumi to je put
248 na mostu sam reke di. sumrak je pao
i want to make love
30. hodanje
prvo hodanje po planinama. planine su daleko i jako blizu. planine oko
llangollena vrlo brzo se smenjuju. i reka di. i dva psa koja su lajala na mene. reka di
je kružila oko planina u sumraku sam stajao ne njenom mostu i gledao. kada gledam
nestanem. uveče uz kamin lepota na licima mirande i amande. i tako neka bude
u danima što slede jedan drugi. sa poštenjem i dubokim poštovanjem
llangollen 12.12.1991
35/3618
249 ugledam u daljini na padini crnog konja
250 moj novi prijatelj pesnik mi kaže svi ljudi u engleskoj
(velikoj britaniji) se dele na one koji idu u crkvu i one koji idu u kapelu
hitro
31. hodanje
žurio sam da stignem kod prijatelja i usput sam upoznao nove prijatelje
i stigao sam kod prijatelja. ulazio sam iz kola u kola i hodao sam između. velikim
putevima jure mnoga kola. raskršća su velika. roj stari ragbista mi je rekao da u ragbiju
najviše stradaju kolena. kuću u llangollenu sam zaključao i bacio ključ u poštansko sanduče
stephen i heather su mi svojim poverenjem dali vedrinu koju sam lako preneo drugima
sa poštenjem i dubokim poštovanjem. poskakujući smislom ka smislu
warrington 13.12.1991
36/3617
251 zid. da li je zid nesloboda ili graditeljstvo
252 spustim glavu i vučem se klizavim kamenom uz gradske zidove chestera
253 dete se izgubilo. dečak je pobegao. mladić se potuca. čovek luta
254 ja sam srednjovekovni mladić koji se muvao po
gradskim zidinama u zimskim danima tražeći plave ruže
gradom
32. hodanje
jedan grad i njegove zidine okolo. jedan stari grad i potpuni ugođaj da
sam srednjovekovni mladić pun religijskog bola ispunjen širokim svetlosnim
poljima izvan zidina grada. jedan mladić štaviše jedan stari grad. tako je to bilo
štaviše bilo je hladno. sasvim dovoljno da razumem mudrost je preživljavanje teških
trenutaka. poskakujući smislom ka smislu. u svako doba dana i noći jednostavno
warrington 14.12.1991
i
sasvim je izvesno da nisam dete dečak
ovo ne bih mogao činiti ovako se izgubiti u lepoti
postojanja u lepoti hodanja i ne znajući gde
primetim kako lepo gledam jedno drvo
nadam se da mi nikada neće nedostajati reči
hodam da bih prisustvovao. učestvovao
u životu univerzuma koji vidim po ovim poljima
da bih prisustvovao lepoti (rasplakao sam se)...
video sam sve i ništa jer hodač je pevač
dete se izgubilo
dečak je pobegao
mladić se potuca
čovek luta
mudrost je preživljavanje teških trenutaka
kako ljudima preneti informaciju o
ne-ljudima. o lepoti i važnosti ne-ljudskog
tada hodam kao da me neko
nosi kao da lebdim iznad zemlje
i ja počinjem da pevam. pevam
dugo i pevanjem se molim
i
ružo lutanja
uspeo sam da te
deset godina strujim
bivam pevam stvaram
hodam ljubim vaskrsavam
ali to znam tek od kada sam
uspeo da te stvorim i porodim i
ta briga da uspem da te stvorim
i porodim je do kraja svakog
dana deset godina bila
najteža stvar. hvala ti
ružo lutanja
hvala
ti
bog
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
i tako je svaki korak grančica u toj svetlosnoj vatri
21. mart 2025.
27501. dan mog života
12/3641
97 sunčano hladno jutro reči mi ćute
98 čoveče to je ono. sunce. otvori se ceo predeo. izlazim iz krivine sve
je unaokolo krug bacam pogled po njemu i hodam na putu sam. zastanem
izvadim svesku otvorim polako penkalu i sve to zapisujem. no comment
99 tabla za west challow pala u travu
100 ostaje mi samo da vičem hvala hvala hvala
101 pita me seljak iz sparsholta da li sam francuz i ja se zamislim ko sam
pre svega izvesno je da sam sada englez. takođe je izvesno da potičem iz
najranijeg paleolita 700 000 - 3 000 000 godina unazad. takođe je tačno da sam
onaj koga privlače drugi. ja sam vojvođanin a to znači srbin mađar rumun rusin
slovak hrvat ciganin nemac jugosloven jevrejin albanac crnogorac rus grk poljak...
102 uspinjem se polako i gledan ptčicu kako leti ka brdu. ptice
103 sada su me pitali da li sam nemac. stojim ispred paba rose & crown
104 selo achbhry. tipično za život u malim mestima osim
što su mala je i to što u njima živi tipičnost malih mesta
105 stojim iznad autoputa m4 (london-bristol). uvek sam voleo da stojim iznad puta
jer to znači da je daljina i tamo i tamo. sad idem u bristol po prvo post restant pismo
106 just go on son
107 stao je jonathan. dobro prijateljstvo. ron. jonathan. let's go boys
108 stvarno - stiglo pismo. da ima u tom pismu nežnosti. nikako da izađem iz grada
109 na kraju dana pun mesec
još jedan prijatelj sa puta
11. hodanje
još jedan prijatelj na putu jonathan i prvo pismo koje sam dobio u bristolu
ima neke sreće u tom putu u tom bivanju na putu. idem. idem. idem. zaista je
to sreća. hodam hodam ćutim i gledam i malo spavam zadremam od uživanja
predvečerje je crveno od velikog sunca na zapadu i plavo od punog meseca
na drugoj strani. onako kako je i travama. neka bude i mojim koracima
salisbury 20.11.1991
13/3640
110 noćas sam kriknuo u snu. kad sam se probudio ležao sam na leđima
stegnutih šaka na grudima. strah od rane smrti dok sam još bio beba u povoju
111 ptičice se greju na dimnjacima. zove me ova drvena ograda da se naslonim
malo na nju ogrejem leđa i gledam u pravcu (još 10-tak kilometara) stonehenge-a
112 da napišem rečenicu u svoj njenoj jednostavnosti trinaestog
dana hodanja. da li ću se ikada načuditi koliko je nebo veliko
113 oni koji me vide (kako hodam) mi veruju
114 bez obzira na realnost nemojte se igrati
realnosti. ne verujem da je čovek biće koje ubija
115 utučen sam zbog nasilja u jugoslaviji. potrebno je (ako mogu) da se podignem
116 dva minuta do podne. ugledao sam ga. to sunce na zemlji
hodočašćima sijaju sveta mesta. sveta mesta su i načinjena da bi im
se hodilo i dolazilo. i tako je svaki korak grančica u toj svetlosnoj vatri
117 13:51 evo to je taj hod kad samo hodam. to je bilo to pravo. sada ga treba opet dobiti
118 dve veličanstvene ruže tri pupoljka i jedna procvala u middle
woodford. prilaze dve učiteljice pitaju me šta radim pišem o ovim ružama
119 stojim i družim se sa crvendaćem. skakuće sa grane na granu za mene i peva
120 ova dolina je mnogo više dok je preleće ovaj fazan
121 kad padne veče putevi postaju vlažni
122 ulazim u salisbury iznad planina predvečerje treperi u crvenilu
taj čovek na putu sam ja
12. hodanje
tihi seoski putevi kroz šumu. majke razvoze decu iz škole. uloženi
trud u sreću porodice. napor mi se pruža duž nogu. osećam ga u preponama
žulj je ceo dan radio. prisutan sam i odsutan sam. molim se. gledam i ne gledam
predvečerje pada brzo. kasnije grejem puter u džepu farmerica. sve više primećujem
ptice. neka tako i bude. neka bude i mojim koracima. u svim danima koji dolaze
salisbury 21.11.1991.
14/3639
123 danas je oblačno i toplije. ne zebu mi ruke. gde
god mogu hodam po travi jer od samog početka žulj radi
124 laraine stewart kod koje sam bio dve noći na b&b kaže da nikada nije čula
za jugoslaviju i njene delove o kojima se sada tako mnogo i stalno govori na svetskim
vestima. da li to znači da se samo hiljadama mrtvih plaća cena svetskoj javnosti
125 hodam onoliko da bih jednog dana mogao
živo reći svaki je korak važan. sada samo to slutim
126 nisam odoleo ovom putu skrenuo sam s njim
127 ipak na kraju krajeva zašto i to ne reći. uostalom da budem sasvim
iskren jer i to se ponekad mora biti što bi se reklo ništa ne košta ili barem to ne boli
podrazumeva se da se niko ne mora sa mnom složiti barem se to podrazumeva...
128 to znači da ste prepešačili 10 km i 32 m i da je 13:25 u selu coombe bissett da
je petak da još niste kupili the european i da možete nastaviti dalje gospodine mandiću
129 spavao sam u kolima. bilo je toplo prvo sam gledao a posle kao
dete sada sam opet na putu. desno stopalo mi je rastureno od žulja
130 ono da budem sasvim iskren je bilo mislim da sam zaslužio da budem voljen
nisam odoleo ovom putu skrenuo sam s njim
13. hodanje
bilo je oblačno. ja takođe. ono ništa. jako obično. jedino me je žulj boleo
toliko obično da se ne pamti. sada sam u dorchesteru u pabu kraljevski hrast
petak je. šta ja radim ovde. kao mačka tu sam da bih tu bio. tu sam da bi to
nekad neko video. u ovoj velikoj sobi uz televizor i strašne prizore iz jugoslavije
u svim danima koji dolaze. voleo bih dane u kojima nema ubijanja to
dorchester 22.11.1991
15/3638
131 lepo je kad prelazim veliku raskrsnicu. kad opasnost vreba sa svih
strana a ja sam pažljiv i opasnosti nema nego je baš u njoj sigurnost
132 idem da nađem alisonin prsten ona ga je izgubila na chisel beach kada je bila devojčica
133 stao mi je brian moser slušali smo štrausa. pevala je jessye norman
brian je rekao pogledaj to je najlepši pogled na svetu. atlantik. bio je obasjan
suncem onako kako ga je video i rembo. briane jeste to je najlepši pogled na svetu
134 pene se okeanski talasi. moja penkala. oslonjen o ogradu gledam i pišem. vetar treperi
po listovima sveske. isprazniti svoju glavu. biti okeanom. veličinom. u njoj. ona u meni
135 alison našao sam jedan zamršeni najlon na plaži sad ću ga
razmrsivati. odmrsiti čvor. ne seći. držati ga u ruci. predati mu se. strpljivost...
136 trava formira putić
137 putić vijuga do st. chatherine's chapel vija se po brdovitom zelenilu
138 vijati se. kad odrasteš ta reč nestane
139 idem po sredini puta. kapnem tri kapi mastila na asfalt sebi za radost
140 plešem putem. vidim svod nebeski. tako gradim hram nad evropom. ružin hram
141. idem do briana mog trećeg prijatelja sa ruže lutanja
142 u jednom trenutku dok mi je pisao svoju londonsku adresu
agamemnon road 20 brian i ja se prepoznajemo jer ja sam živeo u 18
hodam da nađem alisonin prsten
14. hodanje
ta velika voda atlantika. beskrajno veliko i veličanstveno beskrajno
sreo trećeg prijatelja briana. prvi put sam hodao sa punom posvećenošću
na kraju hodanja sam plesao po putu to je ono što zovem umetnost. voleo
bih dane u kojima nema ubijanja to. to što se zove osmeh na usnama
dorchester 23.11.1991
17/3636
143 ne mogu da uđem u trag misli koja me je uznemirila
144 tek u velikom rasponu svaka tačka postaje presudna
tek u rasponu velikog dela svaki detalj je lep po sebi
145 dan je tek počeo a sve već nestaje u neprimetnom sivilu. ulaženje u to sivilo pejsaž
i kraj koji nikada nisam video sve to tako blago plaši i tiho privlači. to neprestano odlaženje
dalje i dalje pravo u krug u spiralu u korake u maramu ove žene koja me je mimoišla
automobilom. odlaženje pod toplu maramu u miris kose te nepropadljive trave. i dalje
146 kako je lepo crno perje ova tri gavrana
147 kaže se bloody monday
148 stavim papirnu salvetu pod kapu na uvo jer ga baš duva
149 vetar udružen sa kamionskim vetrom i oboriše me na zemlju
150 crvena duša crvendaća preleće put
misty
15. hodanje
misty. kako je počeo tako je i završio ovaj misty dan. samo ćutim. podnosim. tužan
sam zbog svojih slabosti. kupio sam zarezač. ništa nije bilo i ništa nemam da napišem
mada se u ovakvim danima kriju dublji razlozi. idem ka land's endu. u maglovitom danu
nestaju emocije. to što se zove osmeh na usnama. to što se zove spas svih
exeter 25.11.1991
18/3635
151 nedostaje mi muzika. pogotovu ona velika. takođe mi nedostaje više
dnevnog svetla za crtanje. voleo bih da crtam ujutru ali ujutru treba poći
152 velika izloženost. malopre lepota puta
153 osim što je važno da budem pažljiv važno je da pažljivo
raspoređujem svoju snagu. dugih je 10 godina preda mnom
154 zamor u nogama telu i mislima. i snaga koja bi još
155 uveče i noću potrebna mi je kuća. negde gde mogu da budem
sam gde mogu da se smirim ugrejem uvučem u sebe preživim
kako da preživim
16. hodanje
eto to je to. hodam da bih preživeo. hodam a ne znam da li ću. ali hodaću. tako
sam i danas. predeo je bio lep pružao se smiren dalek i širok. kao da nagoveštava
okean. to što se zove spas svih. raznežile su me cipele kad sam ih pogledao
redruth 26.11.1991
19/3634
156 kako izdržati spasiti se preostati
157 mišija rupa se zove zbirka pesama milovana
danojlića. šta ja radim ovde se zove knjiga brus četvrtina
158 ići do kraja. to sada i radim idem do land's end iako vidim da ništa
neću videti. na kraju zemlji se ne vidi ništa od magle a verovatno ni inače
159 suština je u podnošenju suštine. more galebovi talasi šum
talasa kaplje magla. stojim na pontonskom mostu iznad mora
160 da li je to snaga talasa ili njihova lepota
161 kako god da uzmem ja osećam krivicu. zato
tu i jesam da bih je podneo i možda prepoznao
162 magla se digla vetar je stao sve ima svoju meru. već
nekoliko dana moja odlična penkala zakazuje. nešto neće
163 možda i jesam rođen da bih teško živeo i o tome pisao. možda i
za sve one kojima je život neće me život pa to ti je. a hteli bi a on ih neće
164 ima ima radosti u telu koje hoda. kad se sve zamori u glavi u budućnosti a ono ide ide
165 u putovanju živi vetar koji duva kroz putnika i
raznosi ga. treba da se naučim da podnosim razvejavanje
166 ja putujem a bojim se
prasne talas o stenu
17. hodanje
gledao sam talase i galebove na vetru i moćno stenje kako se nosi sa snagom
okeana. trava je bila meka zemljane staze čiste. kasnije se i magla digla. bio sam
miran i strpljiv i osećao sam tu krivicu. kako da podnesem sve to što me okružuje
kako da sebe podnesem. galebovi su tako mirno ležali na stenju a perje je treperelo
po njima. raznežile su me cipele kad sam ih ugledao. uz njihovu pomoć da preživim
redruth 27.11.1991
20/3633
167 kada sam izašao iz prenoćišta bio sam radostan
dan me podigne svojom svežinom a hod me učini slobodnim
168 hodam na različite načine nekada me hod vodi a nekada
vodim ja njega. ovaj malopre je bio smiren i toplo religiozan
169 kako mu griva leti na vetru kako se sporo...
170 vraćam se da bih nastavio dalje. zemlja liči na nebo. zemlja
se pruža i nebo se pruža. svuda na zemlji je nešto i svuda na nebu je
nešto. oni se ugledaju jedno na drugo kao ljubavnici zagrljeni odmaraju
se jedno u drugome. razmenjuju snage. zemlja nebu nebo zemlji
gde god stavim nogu zemlja je
18. hodanje
put se kreće gore dole na ovu i onu stranu i stalno ide napred
tako se osećam i ja. jednostavno u jednom trenutku imam snage
i vere u drugom ih nemam. menjam mesto svaki dan. to mi sigurno
uzima snagu a da ni ne znam. uz njihovu pomoć da preživim
ove kasne jesenje i zimske dane
bristol 28.11.1991
21/3632
171 pokušavam da vidim sebe. i ne vidim dalje od nosa. krećem
se to znam. ali to ne vidim. osećam pre svega samoću i nemoć
172 sve je u redu za sada. zašto onda nisam srećan i zadovoljan
173 kad mladi planinski vetar krene da prvi put vidi more
kada ljudi ne razumeju jedni druge ali stalno govore. kada
jedan žuti opali list uz pomoć vetra prođe pored mojih koraka
174 vraćam se istom stazicom. malopre sam je crtao sada samo
hodam. uskoro ću ugledati onaj lepi most visoko između stena
175 kada bih mogao da izdržim sve i podnesem
sve na ovom mom božijem lutanju. kako da izdržim
176 mučim se bez žene
177 ceo dan gledam obalski mulj reke avon. mulj je travestit. da li je zemlja ili voda
178 nejak sam
korak po korak
19. hodanje
korak po korak i hodanje ide i ne ide. muči me samoća. muči me seksualnost
muče me porazi. muči me neizvesno oko uslova za ružu. muči me ljubav neuspesi
sa vesnom milović. mučim se jer ne znam kako da uradim ružu lutanja. šetnja je inače
bila lepa uz reku avon. ove kasne jesenje i zimske dane. hteo bih je hteo bih je
bristol 29.11.1991
22/3631
179 hodam sa sajmonom sa druge strane reke avon. posle hodamo
slavujevom dolinom i prelazimo preko clifton bridge. druženje - hodanje
michael and patricia
20. hodanje
michael and patricia jean paul belmondo - jean seberg. ferdinand
pierrot - marianne jean paul belmondo - anna karina. bonnie and
clyde faye dunaway - warren beatty. to su oni. jedna i druga noga
muškarac i žena. zajedno u akciji akciji života. noć za dan. putem
putevima. hteo bih je hteo bih je. nežno i jednostavno
bristol 30.11.1991
24/3629
180 taj užas od paranoje. taj strah od drugih.
taj uvid da je najviše razloga da se plašiš najbližih
a odkuda su najbliži u našoj blizini nego našim izborom
znači razlog za strah je u nama samima itd. ali pomogli
su mi lu rid tom vejts bob dilan i sajmon & robin sa
kojima sam hodao oko ponoći
da li sam mogao znati
21. hodanje
ipak mislim da nisam mogao znati da će mi toliko snage odnositi
sukobi sa najbližima. da će me današnji telefonski razgovor toliko
rasturiti kako je to stari umor. nisam mogao da hodam. samo malo
oko ponoći. nežno i jednostavno. onako kakav je i sajmon
bristol 2.12.1991
i
plešem putem
vidim svod nebeski
tako gradim hram
nad evropom
ružin hram
i
na kraju
hodanja sam
plesao po putu
to je ono što
zovem
umetnost
i
suština je
u podnošenju
suštine
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
ruža lutanja
20. mart 2025.
27500. dan mog života
miroslav mandić
ruža lutanja 1
10 godina hodanja evropom 1991-2001
lutaću jer je ruža lutanja
molitva. molitva ružinoj lepoti
mudrosti puta i erotici lutanja
primetim kako lepo gledam jedno drvo
ovu knjigu posvećujem
kaji vesni nadi nataši alison miri ksenji sanji
nini radi dolores ivani narcisi slobodanki agnješki đu
jeleni agati ireni miri aleksandri jessiki mariji lubi lidiji
veri ani vesni vladici branislavi mirandi mirreili jeleni
slovo postade telo da bi se proslavilo telo…
grigorije palama
1/3652
zlatno cveta drvo spasa
1. hodanje
mirno je. kuće nebo i drveće. pili smo vino i pojeli
hleb kao što sijaju reči sijaju odblesci prozora u vodi
nisam potrošio ni peni. dok ovo pišem sa mnom su nataša
i edin nebo je plavo mesec mlad. biti dobar na ovom svetu
london 9.11.1991
2/3651
vilijem blejk ludvig vitgenštjn i vetar
2. hodanje
sedam belih ruža na vitgenštajnovom grobu
predvečerje je hladno. neko stalno donosi ruže
predvečerje se spušta. dugo sam stajao nad ludvigovim
grobom. počela je ruža zakrivljuje se prva latica. držim ovaj
blok i nagnut pišem. hladno mi je na rukama. stojim. biti
dobar na ovom svetu. otvoriti se zemlji da me hrani
kembridž 10.11.1991
3/3650
baš tada ako mi se da
3. hodanje
veliki umor i očaj to je moje današnje hodanje
ostavljen lutanju. da se pomirim. nek bude šta bude
ne znam kako da rešim mnogo stvari. ali baš sada
samo bih spavao. nastaviću ka ljubičastom nebu
otvoriću se zemlji da me hrani. hrana je tajna
golders green 11.11.1991
4/3649
1 samo velikom pažljivošću
2 snom. valovito-proći kroz 10 godina
3 tunelom hodam ka otvorenim poljima londona
4 vetar mi rashlađuje potiljak
5 ja sam gospodin pod oblacima
6 9 veličanstvenih konja
7 jutro ruže. kako doći do cilja koji se danas četvrtog dana zove još 3649 dana
8 spava mi se
9 pada lišće. kako da ne budem sretan
pre bih spavao nego što bih hodao
4. hodanje
duva jak vetar. polja brda. hodao 14,8 kilometara. fotografisanje
2.00 funte hleb puter sir sok 2.95 funte. soba 28,5. na ružu sam
poneo 8500 nemačkim maraka i 190 funti. vetar me je produvao
ice i glavu. ja sam u stvari u šoku. iscrpljen. planirao sam ružu
lutanja na sasvim drugi način. oči su mi teške i već spavaju
teške i pune bola. hrana je tajna. oblaci su talasi velika voda
datchet 12.11.1991
5/3648
10 osećanje velike izloženosti sa malom temperaturom
11 smisao je da samo postojim a to je tako teško
12 u jednom trenutku bio je smiraj. na ulici smo bili samo dečak i ja
on je sedeo na naslonu autobuske klupe a ja sam uzimao reč over sa zemlje
13 nebo u predvečerje sa istočne strane se tako smračilo da mu se divim i da ga se plašim
14 ako bih uspeo da mislim samo na današnji dan
15 mir oko mene ublažava mi osećanje krivice. kriv sam ali ne znam zašto
16 neba je uvek više od svega ostalog
17 ovoliko labudova nisam video nikad. bele se na modroj vodi
18 hodam po mraku putem kojim nisam hodao
nikad ono što sam video danas neću više videti nikad
19 noć je. gledam u reku. crna je kao ulje. nebo je svetlije. smisao
živi u besmislu. kupio sam dobru kapu sad mi samo još nos curi
kad kažem da mi nije lako zaista to kažem
5. hodanje
spavam. sam. zabrinut. doručkovao sam i vratio se u sobu
da malo pišem ali sam odmah zaspao. jedino mi je u spavanju
dobro. hodao 14609 koraka. nebo dominira. tako se smračilo tako
je veliko. plavo i plavo je. zaustavljen sam. patim se. osećam se
nesposobnim da na ovaj način izvedem ružu lutanja. pokušavam da
pronađem oblik. oblaci su talasi velika voda. velika voda je smisao
datchet 13.11.1991
6/3647
20 najsuroviji ljudi na svetu su konformisti
21 gde da krenem. svejedno je. bilo gde da budem ostaće svugde
sve isto ostaće isto pitanje. i zbog tog istog polako se krećem
22 jutro me kupa mogućnostima i svežinom
23 okrunjene cigle u zidu. cigle boje cigle
24 od radosti se ljuljam u hodanju. idem negde. bilo gde
25 ni po čemu sunce ne blješti kao po putu (i krovovima)
put se preda mnom pretvara u slivenu svetlost kojom hodam
26 zastao sam da pogledam ruže. majku mu zaista su lepe lepe bez razloga
27 lišće se još zeleni i već pomalo zlati u drvoredu pored temze. temza teče sporo. ravnica
je spora stvar. sada me je primetio onaj pas kako stojim nasred mosta i počeo je da laje
28 danas hodam za danila kiša. kad to kažem onda to i činim. nogu pred nogu
preko temze ka starom vindzoru sa puno vode u oblacima i kišom koja još ne pada
hodajući za danila hodam za po-etiku lepog. lepo koje je ništa i nije ničije. lepo koje jeste
ali je samo pesma. u srcu ili na usnama. sve i ništa kako je već kome drago. hodam ne
znajući gde ću danas stići ali gledam ovo cveće u nečijem vrtu i odlazim. cvrkuću ptice
iznad mene iz mene izlazi sreća za nekoga negde. danilova lepota. danilovo detinjstvo
kišovi jadi po nežnosti. hodam za danila i mislim na rastka i crnjanskog. i svi su
nekako teško živeli. šimić i kosovel i kamov i koder i kostić
29 perem pljuvačkom prste uprljane zemljom kojom sam crtao današnje trave
30 tišina u parku opominje da je mir mera stvari
31 kroz drveće ugledam kupolu nekog hrama
a za par koraka vidim to je svetlost ka horizontu
32 napao me pas. veliki žuti bokser. drhte mi noge i ruka koja sve to
zapisuje. to je mesto prijateljske polemike sa anrijem bernardom levim koji
kaže da plakati dok se piše jeste najgori način da se postigne plakanje
33 ipak otresam noge da strah izađe iz njih
34 izašao je mesec još je dan. bela četvrtina meseca
35 sigurno je da tražim ljubav i sigurno je da sam sada sam
danas hodam za danila kiša
6. hodanje
bilo je lepo današnje hodanje. ali onda ta skupa prenoćišta
to me udara po ušima da ne znam ko sam. kad dođem u sobu
počinjem da pišem. crtam. hodao 28343 koraka. nisam zadovoljan
svojim radom. možda. tišina u sobi. remeti je avion i moje pero
velika voda je smisao. hvata me san ispuštam tekst
suninghill 14.11.1991
7/3646
36 od brige mi gusto u glavi. mislim lutam šta je smisao moga hodanja
37 hodam a ne vidim izlaz teško podnosim ovo bogatstvo
38 vrtim se u krug. sada sam gde sam i sinoć bio. veliko poništavanje
39
40 stalno razmišljam o porazu. možda je zadatak ruže lutanja da bude poražena da
priznam poražen sam moja ideja nije bila dobra ili ja nisam bio dovoljno dobar za ideju
41 izašao je mali tekst o meni u the europeanu ali tu je tako mnogo netačnosti to boli
42 toliko mi je godina
43 ugledao sam crvendaća
44 ja sam pre svega podbarski. pa slavijaški. pa mojih prijatelja. pa panonski. pa
novosadski i beogradski. padunavski. pa srpski i hrvatski. pa jadranski i užički. pa evropski
pa životinjski i biljni. pa dečački. pa zemlje vetrova i voda. pa nijansama univerzuma i božji
45 posle tri sata hodanja šake mi padnu na kolena kao da mole
46 da li sam ja iznutra spreman. tri godine sam pokušavao da stvorim uslove i
uverim druge u smisao ruže lutanja. jedino za šta nisam imao vremena bio sam ja sam
47 počinju i žuljevi. ranac mi je jako težak. besmisleno
48 kako se grčevito borim i ništa. rešenja nema
hej koja je to samoća
7. hodanje
ranac je težak. teško je hodanje. dobio sam žuljeve i teško
mi je pisanje. sve je besmisleno. borim se sa vetrovima. sve je teško
težak sam sam. da li se mogu izvući. u čemu je stvar. previše hteo. da
li sam lud. u sobi sami soba i ja. hvata me san ispuštam tekst. i ovo veče
reading 15.11.1991
8/3645
49 ja sam pesnik vilijem blejk
50 hodam sporo ranac mi je u hotelu. usporavam žulj. vratni mišić
ipak boli. to je samo opis. dokumentarizam o onome koji je krenuo
51 moje jučerašnje beznađe beznađe je bilo ogromno nepremostivo. to
je velika samoća po leđima. to je priznanje svoje sopstvene gordosti od koje
nemam ništa nego samo patnju. to su sumnje u ispravnost samog semena
ruže lutanja. ali zašto onda sve ovo činim. kad bih to znao kad bih to znao
52. jutros za doručkom mi je pomogao ron. pre nedelju dana mu
je sud oduzeo kuću i dodelio ženi. sada je u ovom jeftinom hotelu. sa
uživanjem je gledao i pričao o ruži. nemoj stati rekao mi je. hvala ti ron
53 hodam. malo žurim da bih se ugrejao. četiri cigle su se srušile sa zida
ova pogurena baka ima lepe oči. spušta se veče. ovo je predvečerje. nema vetra
preostalo lišće po drveću stoji kao da će ostati zauvek. baš mi je mnogo pomogao ron
54 preneću u ove brojeve kontinuitete i oni će mu ga čuvati i praviti ako
zastanem oni će nastaviti. oni su ta priča. nepoznata. priča koja se priča
55 ekonomija je manipulisanje sa resursima. ali
ekonomija nije resurs. novac na novac je resurs recesije
56 zemlja je podeljena a i nebo dele. reke i mora su
podelili ali. ali se ali ne može podeliti. ali je jedno. ali je ali
57 presijava se mastilo pod uličnom svetiljkom
58 spuštam se ka temzi. koliko ću mostova preći za 10 godina
59 otac i sin se vraćaju kući. drže se za ruke
hodaju isto. pažljivo oko ipak vidi dečak hoda kao srna
60 podignem jednu grančicu i već je sat jedan blago trljam. osetim žulj kuca
61 ogroman lav u redinškom parku. gleda me. moj zaštitnik za prvu godinu ruže je vrabac
62 stojim pod lavom to je ogromna snaga ali pod njim su spiskovi
mrtvih. uvek ti spiskovi koji su dali svoje živote za svoju zemlju. koliko
više spiskova toliko je lav moćniji. a živi lavovi žude za mirom i snom
63 stojim pred izlogom i gledan spot tine tarner. subota je. imam gde
da spavam i zato sam bezbrižan. uživam u ulici. ulice su kuće putevima
ron čovek koji me ohrabrio
8. hodanje
jutros za doručkom ohrabrio me je ron pedesetogodišnjak
j. ron corrigan. ispavao sam se a ranac ostavio u hotelu. na trenutak
sam se lepo osećao. prenoćište je najvažnije. malo sam se podigao
poželeo sam da se javim prijateljima blag. i ovo veče. i sve
dane i sve noći da budem blag
reading 16.11.1991
10/3643
64 počinjem da hodam readgway putem. sporim putem. dovde me je dovezao ron
kada smo se rastajali dao mi je fotografiju svog malog sina andrew. sad je andrew moj sin
65 ptice vetar put se tegli ka brdu i vuče svojom dužinom
66 proslaviti lepotu
67 ovo je zemljani meki put. ćutim i idem to je ta proslava. voleo bih da dugo živim
68 objasni mi šta je to postojanje. kako hoda ovaj mali stvor ovim tvojim putem ka tebi
69 čujem svoje korake znači nisam sam
70 ovaj čuveni put je blatnjav. pravi seoski kao što ih je
po celom svetu. to je onaj isti miris mokre zemlje i trave
71 blatnjavi put me uči pravom hodačkom ritmu
72 uzbrdica = slope uzbrdo = uphil
slope of water on the slope
downhill = nizbrdica
73 stari putevi su prazni. napušteni. svi idu novim putevima. stari
putevi čuvaju stare nekadašnje mlade priče. vidim tragove konja. ipak je neko
skoro prošao. sada smo ovde samo ja i jedan gavran koji se polako probija kroz vetar
74 put se pruži ovako
75 kako vetar duva. pita me hoćeš li da pozdraviš nekog
76 sada je put zatravljen i utaban tako da je veliki ugođaj
hodati. hodam neprestano 3.5 sata. sada već osećam
77 opisujući sebe opisujem njega
78 kiša
79 podignem moju desnu šaku da sa moje leve zapadne strane
klizne zapadajuće sunce niz moje prtse tamo ka istoku. u malim
količinama i neprimetnim gestovima je velika budućnost svakodnevice
80 pročitao tekst žak le gofa bez granice iz književne reči i bacio ga po engleskom
starom putu. tekst na srpskohrvatskom pisan na italijanskom objavljen na francuskom
iz teksta mi je ostala slika srednjovekovnih šuma koje su bile isto što i ranije pustinje
možda u jednom trenutku
9. hodanje
možda u jednom trenutku hodam onako kako je trebalo da hodam
to je onaj trenutak u kome postajem čovek koji hoda. jedan čovek pod
svodom nebeskim pevušeći putevima zemaljskim. a u jednom trenutku tako
hodam. pevam i pevam. doista. dosta. sve je rečeno. i sve dane i sve
noći da budem blag. blag svetu i da svet bude blag meni
wantage 18.11.1991
11/3642
81 danas ću prvi dan hodati po kiši. zavući ću se u svoje odelo i ćutaću
82 razlog ovako usamljeničkog hodanja u utorak pre podne je u neodgonetljivosti razloga
83 sledim svoj potok koji se sliva niz asfalt. on pravi tako lepe talase
84 huk vetra zaista kao da se valja ogromno more iznad mene
85 sve je samo život i smrt (dok gledam bogatstvo grana koje
rastu) pišem nagnut nad sveskom nasred puta. pristaje auto sa
starijom ženom kroz prozor mi pokazuje rukom hoću li tamo
86 kako se ono kaže svi ljudi neka budu u toplim domovima
87 hodam sporo uzbrdicom i gledam u drveće i žbunje gledam u to
sivilo kišnog dana gledam u te čudesne doline i možda na trenutak naslutim
šta je to sve. sve je na ovom svetu. ali to je samo trenutak i posle je opet isto kao pre
88 mislim da je bogu milo što sad hodam. i njegovoj
prirodi je milo jer je sada po ovom nevremenu sama
89 malopre sam rekao sebi ti si srećan čovek kad su ovoliko lud
90 hajde sad grej me moje telo
91 hodam po blatnjavoj beloj kredi od koje su oni ispisali belog konja. sad u meni pleše bog
92 hodam ka njoj ona je u meni
93 ovo što radim je velika umetnost. samo vetar
94 bože daj mi da budem taj jednostavni radosni pevač
95 kada sam ga ugledao zabeleo se u sivilu zatravnjene kosine. wonderfull life
96 u oku belog konja je sada voda od kiše
velika umetnost samo vetar
10. hodanje
kako je danas duvao vetar. kako je bilo teško
čista umetnost. umetnost u hodaču. postojanje
postojanjem pisanju u slavu. pisanje postojanju
vetar duva. duva. blag svetu i da svet bude
blag meni. onako kako je i travama
wantage 19.11.1991
i
ron
čovek koji
me ohrabrio
8. hodanje. jutros za
doručkom ohrabrio me je
ron pedesetogodišnjak
j. ron corrigan
i
ovo
što radim je
velika umetnost
samo vetar
i
bože daj
mi da budem
taj jednostavni
radosni pevač
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
naslovi o tekstovima i knjigama pre ruže lutanj
19. mart 2025.
27499. dan mog života
pesma
umetnost
hodanje
nove ideje za pupoljak pahulju
pupoljak pahulja njom samom
susresti se sa samim sobom i mojim delom
zahvalnost bogu na stvaranju
uživaću u susretu sa samim sobom i mojim delom
podavaću se da bi od mog rada stvorio još celovitije i jedinstvenije delo
stvaraću načine za rad uprkos svega
crvena sveska
crvena sveska slavljenja i večnost radosti
večna mladost crvene sveske
pisanje šakom pevanja
čednost crvene sveske
odanost crvene sveske
pesma i umetnost crvene sveske
crvena sveska je bog
crvena sveska sam ja
crvena sveska je pesma umetnosti pesme
crvena sveska je umetnost pesme umetnosti
crvena sveska je muzika mog života
crvena sveska je ekstaza šake
čvor
čvor ko kost
čvor ko odluka
čvor ko prapoverenje
čvor ko izazov
čvor ko podvig
ja sam asfalt i trava
ja sam je sve ono ko je ja
vučem nežne poteze čitajući i pevajući ja sam asfalt i trava
jezik boga u rađanju
podignuta ruka
ja sam asfalt i trava je rođena
ja sam ti je on
ja sam ti je on hvala i za ja i za ti i za on
ja sam ti je on je hvala aleksandru tišmi
ja sam ti je on ili hvala na kaji
ja sam ti je on ili hvala na milomiru ili ja imenu
ja sam ti je on ili hvala za ja sam ti si ja sam bog
ja sam ti je on i krug jedne godine
ja sam ti je on i četiri godišnja doba
ja sam ti je on i 12 meseci
ja sam ti je on i 365 dana
ja sam ti je on i svaki dan
ja sam ti je on i tren večnosti
kaja
kaja me je rodila za kaju je vredelo živeti
kaja majka božija
kaja je knjiga vrapčić
kaja je kuća svetu a ne obrnuto
kaja knjiga crvendać
kaja je druga od 4 jednogodišnje knjige
kaja večno žensko
kaja je mistika drugog
kaja je milomir
kaja je brak života i pesme
kaja je vrsta leptira
milomir
milomire zar nije svaka pesma samobistvo pa i pesma milomir
milomire zar svaka reč nije ime boga
milomire zar svaka reč nije čin boga
milomire zar svaka reč nije delo boga
milomire zar svaka reč nije pesma boga
milomire zar glagol nije glagoljanje
milomire zar glagol nije oslobađanje od lenjosti
milomire zar glagol nije poklonjenje trudu
milomire zar glagol nije iskupljenje
milomire zar glagol nije ispovedanje
milomire zar glagol ne vodi ekstazi
ja sam ti si ja sam bog
ja sam ili kako su me 30 godina dovele do ja sam ti si ja sam bog
ja sam ti si ja sam bog ili kako napor lako peva
ja sam ti si ja sam bog ili kako trud lako stvara
ja sam ti si ja sam bog ili kako lako hoda podvig
ja sam ti si ja sam bog ili kako 31 godina
pevanja stvaranja hodanja lako obožuje svako biće
ja sam ti si ja sam bog jer ja je čedo boga
ja sam ti si ja sam bog jer ja je evolucija ja ka ti
ja sam ti si ja sam bog jer ja je revolucija ja ka ja revolicije
ja sam ti si ja sam bog jer ja je revolucija ja k bogu
ja sam ti si ja sam bog jer ja je jabog čedoja
ja sam ti si ja sam bog pesma u čedima svih bića svemira
bog bogom bogu bog
bog bogom bogu bog ili kako je pesma u meni postajala bog
bog bogom bogu bog jer pesma pesmom pesmi pesma je
bog bogom bogu bog ne odustaj srećo
bog bogom bogu bog i kad skoro niko ne zna za
pesmu bog bogom bogu bog pesmi je dobro i bogu je lepo
bog bogom bogu bog kad je svako u bilo kom bilo koji bog
bog bogom bogu bog ko oko kamena
bog bogom bogu bog bilo gde uho trava je
bog bogom bogu bog bilo kad nos je uvek samo tvoj nos voljena moja
bog bogom bogu bog bilo ko koža sunca je
bog bogom bogu bog dok jezik jezikom pesme ljubi i ljubljen je
bog bogom bogu bog u bogu je i prvi i jedan jedini i najbolji bo mi bomimabo ma bo
varšava
varšava je sve i ništa
varšava je ime jedne pičke i varšava u svakoj pički
varšava je vatra i voda
varšava je sve ono što je želelo da se iskupi u meni i u varšavi
varšava je svako ko želi da varšavu iskupi u sebi
prve rečenice velikih književnih dela u varšavi
varšava je odanost ubitačnoj krizi iz koje je rođena buduća varšava
varšava je nadahnuće svakom ko se poda varšavi
varšava su sva imena u imenu boginje
varšava su svi oni koje sam voleo a sad volim još mnogo više
odkuda po ciglama zelena mahovina
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje je pobuna
mladosti rečenice ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje je prkos
ideala rečenice ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje je zavet
odgovornosti rečenice ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje je podvig
savesti rečenice ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje je testament
svesti rečenice ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje budi sa mnom do kraja i novog početka
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje budi nebo svakom ko je krenuo u nebo
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje je moja ljubav za nju oduvek i zauvek
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
budi buda hristu i hrist muhamedu i muhamed ruži
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje su svi moji porazi koji slave
orgazme i poraženih jer je u njima ljubav sloboda istina uprkos poraza
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje budi
svako ko me peva stvara hoda u hrabrosti svojoj
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje samo mi je do boginje
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje samo mi je do tvoje ljubavi i ljubavi svih bića
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje samo mi je do tvoje slobode i slobode svih bića
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje samo mi je do tvoje istine i istine svih bića
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje samo mi je do tvoje i dobrote i lepote svih bića
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje da. ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
hodanje za poeziju
hodanje za pesmu i to oduvek i zauvek
i, izazivati pažnju
ja sam neiscrpna pesma koja se nogama piše
ideja je uvek stara korak je uvek nov
hodam da bih video sebe kako hodam
put je svest. misterijska svest. majstorstvo neznanja
dok si na nogama koračaćeš
u daljini se sve pretvara u jedno
ne slušam sebe nego šta mi put kaže
još dva sata hodanja
i sve je u rečima
dete dečak
hodam ovom stazom ostavljajući svoju snagu nekom da je sretne
toliko sam sam da su to već dva dečaka u meni
pre šesnaest dana se odlučih deset godina ću lutati evropom
18 reči za 18 dana trećeg hodanja za poeziju
dete je bogić. dečak je bog. dete dečak je pesma boga
nevini put
tvrdoglavost magarca. dobroćudnost slona i
lepotu konja poseduje onaj koji ide svojim putem
hodači su izgnanici
to je toliko lepo i besmisleno da samo zajedno čini poeziju
ne izmišljaj. učini
... da bi lakim korakom hodao jezik boga
pevač na putu. taj sam
nogu pred nogu svedočiti ono što jeste
da bih prošao prolazim kroz ono kroz čega drugi neće
šta mi je hteo reći vrabac koji je skakutao ispred mene
žudnja za spasom drugih. svoj život za njihov život
nevini put me je doveo do odanosti bespuću boga
i
jako
sm uživao
u čitanju
crvene sveske
čvora
ja sam asfalt i trava
ja sam ti je on
kaje
milomira
ja sam ti si ja sam bog
bog bogom bogu bog
varšave
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje
hodanje za poeziju
dete dečak
nevinog puta
i
sve
sam ih
posle čitanja
proglasio živim
bićima i to je sad
otkrivam i bio razlog
njihovog čitanja i
objavljivanja u
autobogografiji
i
sajtu
miroslavmandic.name
i
od sutra
svakog dana
oko godinu dana
čitanja ruže
lutanja
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
autobogografija do sada i do pupoljka pahulje boga
18. mart 2025.
27498. dan mog života
do sada sam
u autobogografiji
prošao kroz
poglavlja
život
446 naslova
divljenja
294 naslova
nekonomija svesti i savesti
132 naslova
večna umetnost
282 naslova
danas sam
iz ta 4 poglavlja
odabrao sledeće
naslove
život
guguti
kaja
milomir
sobe i stvari u sobi
patrijarha čarnojevića 19
ulica patrijarha čarnojevića
igralište slavije
fudbal
bioskop
pesme podbarske
prvi dan u školi
deset sati 15. avgusta 1958
sahrana
kaja udovica
dobrota posle smrti
matematika smrti
ćira aćanski
oljenka
prvi poljubac
prva godina u vojvodini i treća godina srednje škole
branislav štrboja
prva velika odluka
umetnost i prvo jebanje
slobodan tišma
grupa kod
svaku noć vraćanje kući sam
divljenja
zašto sam se odrekao 1970. godine i rada u grupi kod u slavu grupe kod
miroslav mandić jebe svima mater
prekid
proleće 1971 i presudni dan
14. jul 1971
pesma o filmu
crvena sveska
suđenje
pupoljci
9094
zatvor
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje - doživljaj
i slavko bogdanović u zatvoru
podignuta ruka u zatvoru
nebo
odluke sa kojima sam izašao iz zatvora
duška
prvi korak
lišće-drvo života prva desetogodišnja slika
pustinjske godine
čvor
ksenija buštrević
nacrtah tri crte nikada nacrtane
ponovo umetnost i to neka druga umetnost
rad za želimira žilnika i strah od smrti
ja sam ti je on
vesna milović
put u ameriku ili novi život indijanaca
odluka - hodaću
varšava
prvo hodanje za poeziju
ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje - knjiga
drugo hodanje za poeziju i knjiga hodanje za poeziju
ne rađati biološki
čovek koji piše
molitva
odluka o desetogodišnjem hodanju
treće hodanje za poeziju
knjiga dete dečak
prvi rokovnik 11. februar - 18. april 1989
da mi nenasilje mesto krvi teče u žilama večno
u teškim vremenima duše nam čuvaju male pesme
svet nije u opasnosti prožet je saradnjom i dobrota je jedina u stalnoj promeni
ono od čega je i drveće od toga sam i ja
četvrto hodanje za poeziju
knjiga nevini put i nevini put kroz evropu
sve više se razlikujem od ljudi
nikakav komformizam u pisanju
ptice će spasiti svet
ruža lutanja je toliko pionirska da se osećam kao dete
prvi korak i prva latica ruže lutanja
divljenja potvrđuju boga
dvoje na putu bog
knjiga kaja i kajin odlazak
maraton u atini alithia tanatos den iparhi
prvi spomenik anonimnim snagama ljubavi poslednjeg dana prve godine ruže lutanja
hodanje plivanje preplivavanje
tvoj život mi je važniji od mog
aleksandar tišma mi predložio da na 50 rođendan odlučim da ću živeti 100 godina
zemlja se pretvorila u plavu ružu
ko uživa živi me. ko još više uživa slavi me
kraj ruže lutanja ili moguće je ljubiti sve
otišao sam u petu umetnost
minđuša na levom uvu
na trenutak dok sam hodao pored vode bio sam srećan
manastir vremena i druge stvari u 2003 godini
tek odbačeni nešto vredimo
večna umetnost
ne želim ja da uspem u svetu nego da svet uspe u meni
voleti boga je najhrabriji život
plave ruže. plavi film. bela knjiga miroslav mandić
razlaz. čitanje u zatvoru. preseljenje
boga proslavljam tako što nikog ne zovem
ruža mosta ili na mostu u predvečerje
virtuelno poklonjenje
reč ljubav mi je na slepoočnici
svečani nedeljni ručkovi na internetu
početak desetogodišnjeg pupoljka hodanja
86400 trenutaka umetnosti u 86400 sekundi svakog dana
početak pisanja knjige ja sam ti si ja sam bog
milina predživota
mala
pesma
veliko
delo
pesme dame
12 najlepših pesama mog života
fotografije konja - mog lica ili zbogom čovečanstvo
deset godina slike plave ruže i deset godina filma plavi film
trinaesta godina knjige bog miroslav mandić bog
prvi pesnik - jedan jedini umetnik - najbolji hodač
kraj pupoljka hodanja drugog obilaska
planete zemlje i drugog desetogodišnjeg hodanja
bo
mi
bomimabo
ma
bo
autobogografija se rodila 24. avgusta 2020
četiri hodanja svakog dana
ja jesam pevam stvaram hodam ljubim boga
i ja jesam pevam stvaram hodam ljubi bog
čuđenje. divljenje. poistovećenje
poklonjenje. poslušanje. podavanje. oboženje
divljenja
svi divljeni divim vam se zauvek
nekonomija svesti i savesti
novac i najranije detinjstvo
novac i hleb
novac i dobrota novca
novac i bioskop
prosjak i novac
učiti da bi se divilo a ne bilo pametan
ne-raditi slušati muziku i pobuniti se protiv muške kulture
ne-raditi nego čitati i prekinuti rat
ne-raditi igrati fudbal
ne-raditi gledati filmove i biti na strani slabijih
ne-raditi nego se osamljivati i tražiti smisao života
ne-raditi biti pesnik i umetnik i prekinuti i sa poezijom i umetnošću i otići u zatvor
posvećenjem raditi odlukama se posvećivati
čudo podviga i podvig čudom
istrajavanje u idealima mladosti i odlukama koje sam doneo u zatvoru
biti za siromaštvo
prosjačka povelja
64 prosjaka prose za ružu lutanja
prvi korak ruže lutanja je i prvi korak ruže savesti koju zovem ekonomija savesti
proizvode na ruži lutanja nisam prodao jer se nisam prodao nego
sam se bogu podao i oni pripadaju bogu tebi svim bićima i svemiru
ja sam besplatni ili najskuplji
vrećica hotela života
64 pupoljka pevaju pupoljku svih bića
mirjana lukić
313 kafa hrabrosti
hleb vino postelja put ruža preduzeće hram
davanje - primanje je podavanje od boga do boga
beskućništvo ekonomije savesti. bezvlasništvo ja javnosti. besplatnost
ja tržišta. beskorisnost večne umetnosti. bezazlenost pupoljka pahulje
novčanica kosmos
večna umetnost
detinjstvo i lepo
pevanje sa kajom
unutrašnji život mi je važniji od spoljašnjeg života
baviću se umetnošću hodaću gde me noge nose
pevaću što mi srce želi
stvaraću ono što moj um jeste
napor u ukusu
umetnik je pesnik
umetnost me je uzbuđivala ali me je umetnik stvarao
nova umetnost je uvek tu u vazduhu
umetnost ja
ja umetnosti
ja sam umetnost
prekid sa umetnošću kao zanatom
odlazak u nebo pustinje
lišavanje kao srce umetnosti
naziranje boga kao um umetnosti
ruža lutanja i četvrta umetnost
više se nisam pitao o mom životu i mojoj umetnosti samo
sam se prepustio lutanju evropom jer samo bog je uspeh
promena imena lutanje evropom u ruža lutanja
lepota prvog koraka ili svi koraci su u prvom koraku
deset godina preda mnom su bili kao veliki talas koji se nadvio nada mnom
nisam ni u snu mogao da zamislim da će biti tako teško a tek da će biti tako božanski
snaga ruže lutanja me je izbacila iz orbite postojećeg
sve više sam se oslanjao samo na sebe jer bio sam sam u svemiru
videti još nepostojeće
stvarati još nestvoreno
četvrta umetnost je umetnost jednog bića za sva bića
preobražavanje ruže na tlu evrope u ružu svemira
preobražavanje planete zemlje u ružu ili stvaranje
novog živog bića a ne više stvaranje umetničkog dela
preobražavanje čoveka u boga
živo biće ruže lutanja
večna filozofija i svi oni koji su stvarali jedno
večna umetnost ili sedam umetnosti jedne umetnosti
bog je postao čovek da bi čovek postao bog
narodna umetnost i čuđenje
akademska umetnost i divljenje
talentovana umetnost i poistovećivanje
genijalna umetnost ili poklonjenje
anonimna umetnost ili poslušanje i prihvatanje nepoznatog koje mi se samo otvorilo
umetnost svih bića ili podavanje drugom obilasku planete zemlje
večna umetnost i oboženje
večna umetnost kao lopta bivanja a ne više krug postojanja
večna umetnost su 36 umetnosti i 1296 pesama koje čuvaju večnu umetnost
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
tri dana predaha u autobogografiji pred ružu lutanja
17. mart 2025.
27497. dan mog života
oh
do daha
mi je
i
do
daha
boga
i
bo
samo
me diši
bog sam u
svakom
tvom
dahu
i
bo
samo
me diši
reč
si
moja
i
bo
samo
diši jer put si
jer ruža si jer
bespuće si
jer bog
si
i
dišem
miroslav
mandić
jebe
svima
mater
iz 21. januara i
9. februara 1971 je
ljudska umetnost koja
privlači i neutrališe
negativnu energije
među ljudima
i
dišem
miroslav
mandić
jeste
svima
mater
iz 30. septembra
2009 je večna umetnost
koja privlači pozitivnu
energije za svako
i sva bića
i
dišem
bo
mi
bomimabo
ma
bo
ljubi
sve
i
svakog
rođeno u
15:15 11. aprila
2020 je umetnost
boga i stvaranje
ljubavi slobode
istine za
sve
i
svakog
i
ne bi bilo
autobogografije
da nije bilo ruže
lutanja i zato predah
pred godinu dana
čitanja ruže
lutanja
i
već
4 godine
i 3 meseca
strujim
jesam
pevam
stvaram
hodam
ljubim
vaskrsavam
autobogografiju
boa
mia
boamiamaaboa
maa
boa
i
još
5 godina
i 9 meseci
je
strujanja
bivanja
pevanja
stvaranja
hodanja
ljubljenja
vaskrsavanja
autobogografije
boa
mia
boamiamaaboa
maa
boa
je
preda
mnom
i
željan
sam boga
željan sam
željnih
boga
i
željan
sam onih
koji me
žele
i
željan
sam
ljubavi
slobode
istine
autobogografije
i
željan
sam
dobrote
i
lepote
autobogografije
i
željan
sam
čednosti
i
odanosti
autobogografije
i
evo
kako počinje
autobogografija
ponoć
1. januar 2021.
25961 dan mog života
bo
mi
bomimabo
ma
bo
nekoliko
minuta
posle
ponoći
1
januara
2021
kad
se
rađa
novi
svet
ljubavi
bože
nežno
nežno
nežno
nežno
nežno
nežno
nežno
te
ljuljam
na
mojim
grudima
na kolenima
sa bogom tobom
svim bićima svemirom
počinjem da u ponoći početka
pevam stvaram hodam
ljubav slobodu istinu
za tebe sva bića
i svemir
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno te ljuljam
na mojim grudima je
autobogografija
moja
srećan
sam što se
bože
nežno
nežno
nežno
nežno
nežno
nežno
nežno
te
ljuljam
na
mojim
grudima
preobrazilo
u
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
preobraženja
su autobogografija
moja i autobiografija
svih mojih i svačijih
preobraženja
ovog
trena svako
biće pevuši svim
bićima svemira
i svemiru
volim
te
ovog
trena sva
bića svemira
šapuću svakom
biću svemira i
svemiru
volimo
te
ovog
trena svako
i sva bića svemira
i svemir šapuću tebi
volimo te ti nikad
nećeš umreti
i
jebežljiva
ljubav je moja
ljubav. jebežljiva
sloboda je moja
sloboda. jebežljiva
istina je moja
istina
i
jebežljiva
ljubav je moja
sloboda. jebežljiva
sloboda je moja istina
jebežljiva istina je
moja ljubav
i
srećo
moja podaj
se svakom i svim
bićima da svako i
sva bića budu
srećna
i
oh
jebote
kako mi prija
ovaj predah. ovo
jebežljivo uživanje
u autobogografiji. ovo
slavljenje jebanja ko
pesme boga koju
bog neprestano
pevuši ljubeći
samog
sebe
da
bi
svako
biće
osećalo
da
je
voljeno
i
ljubljeno
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima