Bog Miroslav Mandić Bog

pesma
pesma jednog imena
ime čoveka
ime boga
ime pesme
pevao sam je
od 6. januara 2005. do 24. jula 2017.
pevao sam je svakog dana osim nedeljom
33 pesme u danu
zovem ih blaženstva
198 blaženstava nedeljno
129600 blaženstava za dvanaest i po godina
129600 (360×360) blaženstava su formirala knjigu loptu
svemir
svemir pesme
svaki dan je obeležen brojem dana i datumom pevanja
prve tri knjige su odštampane
četvrta i peta knjiga su mi u kompjuteru
osam poslednjih knjiga je na sajtu
nadam se da će uskoro biti sve zajedno na sajtu

    Ti
    si

    405540

    pupoljak

    NEKA MOJE UŽIVANJE BLAGOSLOVI CEO SVET

    29. dan
    29. januar 2005.

    655-687

    blaženstva

     

    655.

    Bela hartija, beli sneg i trag crne olovke.

     

    2.

    Kiša i sneg popunjavaju prostor vazduha i čine ga vidljivim.

     

    3.

    Zvone zvona. Laje pas. Škripe koraci po snegu.

     

    4.

    Subota je gospodstvo, dok sneg napolju pada i peva Džon Hamond.

     

    5.

    Volim da pišem brojevima. Jedna celina Miroslava Mandića je ona koju čine brojevi

    1, 11, 111, 1111, 11111, zatim 2, 22, 222, 2222, 22222, zatim 3, 33, 333, 3333,

    33333, zatim 4, 44, 444, 4444, 44444, zatim 5, 55, 555, 5555, 55555, zatim 6, 66,

    666, 6666, 66666, zatim 7, 77, 777, 7777, 77777, zatim 8, 88, 888, 8888, 88888,

    zatim 9, 99, 999, 9999, 99999. Eto razloga za neophodnost deset knjiga Miroslav Mandić.

     

    6.

    Neka moje uživanje blagoslovi ceo svet.

     

    7.

    Srećan Tii sto četrdeset peti rođendan, Antone

    Plavloviću Čehove (Антон Павлович Чехов).

     

    8.

    Idem gde me noge nose.

     

    9.

    Pišem gde me ruka vodi.

     

    10.

    Ići za svojim nogama.

     

    11.

    Predati se svojoj ruci.

     

    12.

    Noge vode samo Bogu.

     

    13.

    Ruka potvrđuje noge.

     

    14.

    Molim vas k’o Boga dajte koji dinar da dam ćerci da

    jede – bolnim glasom prosi devojčica, držeći u naručju dete.

     

    15.

    Ko primi je Bog, hvala prosjakinji za ovo osećanje.

     

    16.

    Pre sat vremena sam sreo Želimira Žilnika, i ispratio ga do pozorišta.

    Pre petnaest minuta sam sreo Radu Čupić, i ispratio je do kuće.

     

    17.

    Na periferiji grada siromaška udžerica purnja iz svog dimnjaka.

     

    18.

    Zastao sam kod betonskog stuba da mokrim, na zemlji leži narkomanski špric.

     

    19.

    Vreme narkomanije će proći. I međusobno ubijanje tuđe dece radi svoje

    dece će proći. Ko ubije sebe ubio je drugog. Ko ubije drugog ubio je sebe.

     

    20.

    Pišem ovu rečenicu svima i svakom za svako dobro i lepo.

     

    21.

    Još jednom, Pišem ovu rečenicu svemu i svima za svako lepo i dobro.

     

    22.

    Još jednom, Odapinjem ka Tebi svako dobro i lepo.

     

    23.

    Eto gde su me dovele noge posle dva sata hodanja

    po snegu i hladnoći, do strele odapete ka svačijem srcu.

     

    24.

    Divim se svakome ko čini dobro i lepo drugome.

     

    25.

    Bravo i mojim smrzlim rukama, koje hoće još ovu rečenicu u slavu nogu da napišu.

     

    26.

    Milina toplote mi se širi rukama posle gutljaja rakije, kajsijevače.

     

    27.

    Blago je blago samo kada je ostavljeno Drugom.

     

    28.

    Rasplakao sam se kada sam čuo glas Din Martina (Dean Martin).

     

    29.

    Ovo je četvrta subota Miroslava Mandića, i njom struji misterija slutnji i nagoveštaja.

     

    30.

    Pada sneg. Dobre definicije su dobar ritam koji nosi i ne pada.

     

    31.

    Budućnost će biti onakva kako je sada.

     

    32.

    Danas sam hodao sedamnaest kilometara. Voleo bih da mi dnevni

    prosek hodanja za ovu godinu bude četrnaest kilometara. Za ovih dvadeset

    devet dana prosek mi je četrnaest kilometara četiristo trideset tri metra.

     

    33.

    Pišem napolju sa svetlucavim snegom.

     

    PONEDELJKOM KREĆEM KAKO MI DUŠA ŽELI, KAKO MI UM TRAŽI

    31. dan
    31. januar 2005.

    688-720

    blaženstva

     

    688.

    Zovem se Našeg. Meni je samo do našeg spajanja.

     

    2.

    Razdvajanje je priprema za spajanje. Stvaranje je spajanje.

     

    3.

    Odvojiću se polako od stola i krenuti u dan da dostignem uzvišeno u danu.

     

    4.

    Našeg, krećimo!

     

    5.

    Našeg se obuo, upakovao i već udiše hladni vazduh.

     

    6.

    Našeg diše vazduh kao život sam, i život počinje da uživa u Našegu.

     

    7.

    Našeg je prekrstio ruke na leđima i šeta po hladnoći kao da je leto.

     

    8.

    Našeg je autor nekoliko vrsta spajanja.

    Samo kreni spajanje.

    Zauvek spajanje.

    Odmah spajanje.

    ‚Aj‘mo spajanje.

    Bogospajanje.

     

    9.

    Našeg se smeši snegu u Futoškom parku.

     

    10.

    Našeg ne zamišlja da sedne kod nekoga na topli čaj, nego uživa

    da misli o Nekome ko mu se pridružuje da piju hladni vazduh.

     

    11.

    Našeg gleda novoizgrađene kuće bogatih i misli kako

    svaki zapis u ovoj knjizi vredi bar koliko jedna kuća.

     

    12.

    Našeg toliko uživa u tome što samo hoda, i što ne može da se

    načudi kako je sve lepo, da njegovo uživanje prelazi i na mene.

     

    13.

    Dok prelazi preko utabanog brdašca snega, Našeg smanji korak da

    se ne bi okliznuo i oseti kako neizbrojiv broj kombinacija i vrsta koraka

    može da načini ako želi, i oseti Našeg da u njemu živi samo kraljevstvo Božije.

     

    14.

    Našeg bi kliktao od radosti jer celom čovečanstvu otkriva Život je sačinjen od radosti!

     

    15.

    Našeg zna da je radost koju oseća od Boga, i od istine koju je

    pročitao Naša sudbina ovde na zemlji je da budemo siromašni duhom.

     

    16.

    Lete velike bele ptice u sivobelom nebu. Našeg je

    podigao glavu i gleda ih. Eno je uzvišenost! – čuo je svoj glas.

     

    17.

    Našeg nije odoleo beloj stazi koja se spušta kroz šumicu do samog Dunava.

     

    18.

    Ja sam Našeg i srećan sam zbog našeg

    spajanja, Bela Snežna Stazo Pored Reke U Šumici.

     

    19.

    Pored vode je još hladnije, osetio je Našeg po licu, ali bio je zahvalan.

     

    20.

    Posle dva sata hodanja po hladnoći, toplog tuša,

    celera, šargarepe, jabuke i pavlake, Našeg je u krevetu.

     

    21.

    Nešeg je osećao toplinu u butinama dok je čitao Džona Kasavetisa. Ostavio

    je knjigu i pokušaće da zamisli nečije butine kako se oslanjaju o njegove...

     

    22.

    Bila je to jedna pedesetogodišnja žena koja se, dubokom ljubavlju,

    predavala osamnaestogodišnjem Našegu, koji ju je nežno voleo.

     

    23.

    Našeg ponovo čita reči Džona Kasavetisa. Reci ko si. Ne šta bi hteo da

    budeš. Niti šta bi voleo da budeš. Samo reci ko si. I to što jesi je dovoljno.

     

    24.

    Našeg sedi sa Rajkom Sredojević i za nju radi svetsku

    premijeru Zovem se Našeg, i meni je samo do našeg spajanja.

     

    25.

    Našeg je ispratio Rajku, i sada uživa u

    osvetljenim ulicama i snegu koji svetluca u letu.

     

    26.

    Našeg se sagnuo, zavezao pertlu, osećajući kako

    uživa u ovom svetu, iako više i nije od ovog sveta.

     

    27.

    Našeg je u toplom, pred televizorom.

     

    28.

    Našeg je u krevetu. Blizu je ponoć. Žvaće suve šljive.

     

    29.

    Našeg je sam, ali mu je i dalje samo do našeg spajanja.

     

    30.

    Našeg daje sebi reč Od sada ću živeti u spajanju.

     

    31.

    Bilo mi je lepo sa Našegom i njegovom zahvalnošću prema životu.

     

    32.

    Našeg je otišao, nestao, da bude sa svakim kome je do našeg spajanja.

     

    33.

    Kako će biti sutra? Našeg, laka Tii noć.

     

     

     

     

    FEBRUAR

     

     

     

     

    BREŽULJCI

    32. dan
    1. februar 2005.

    721-753

    blaženstva

     

    721.

    Sinoć sam na televiziji od Voje Žanetića čuo za knjigu Visoka

    vidljivost koja govori o prirodi medija. Sviđa mi se ta sintagma.

     

    2.

    Sa kakvom se samo smirenošću druže dva psa lutalice sedeći na snegu.

     

    3.

    Slaganje slojeva. Stvaranje rudnika. Eto šta je život.

     

    4.

    Po čoveku treba kopati, a ne više po zemlji.

     

    5.

    Miroslav Mandić je prvi rudnik otvoren u jednom čoveku, Miroslavu Mandiću.

     

    6.

    Miroslav Mandić je bezazlenost Miroslava Mandića.

     

    7.

    Ko misli da Miroslav Mandić nije ime Boga, neka dokaže. Ko misli

    da je Miroslav Mandić ime Boga, osetiće radost Božiju u samom sebi.

     

    8.

    Mladić pored izloga se blago povukao dok sam

    prolazio pored njega. Dirnuo me je svojom krhkošću.

     

    9.

    Ponovo vidim jednog od dva psa lutalice. Onog većeg. Stoji i gleda u reku.

     

    10.

    Posle pola sata se dvojici pasa pridružio treći, sva tri psa se prevrću u snegu

    jedan preko drugog, uživajući u borbi koja ne povređuje nego ozdravljuje.

     

    11.

    Zalazim iza ugla i preko puta ugledam poštara i osetim bezrazložni nalet sreće.

     

    12.

    Sunce sija. Topi se sneg. Volim kada pege pospu ženino lice, ruke i grudi.

     

    13.

    Pojeo sam kačamak sa pavlakom, i sad jezdim pored kuća ka autobuskoj

    stanici da sačekam Maju Klisinski, perkusionistkinju. Prvi put ćemo razgovarati.

     

    14.

    Maja Je Tridesetšestogodišnjakinja Koja Žudi Kao I Mnogi Da

    Se Nekome Preda Ali Kao Mnogi Ne Zna Ni Kome Ni Kako.

     

    15.

    Žudim da se predam jer me to čini celom, potpunom, sjedinjenom.

    Ali ja to do sada nisam uradila zato što ni u sebi nisam dovoljno odrasla.

    A ništa me nije dovoljno ono kao... – pukla je prstima ovako Maja Klisinski.

     

    16.

    Osam je uveče, ispratio sam Maju. Malo pre nego što je otišla

    sam joj pokazao kako se voli asfaltni ivičnjak na pešačkom prelazu.

     

    17.

    Jedna zgodna devojka je samouvereno skrenula iza ugla, naletela

    na poledicu i pala. Brzo je ustala i sa stidom nastavila da hoda.

     

    18.

    Posle dvadesetak kilometara hodanja prijaće mi topli tuš i topli kačamak.

     

    19.

    Pokrio sam se ćebetom. Usuo sam čašicu rakije i pišem.

     

    20.

    Osećam kako mi je koža nežna od umora, i kako sam skroman zbog obavljenog.

     

    21.

    Noge sam podigao na stočić, toplota mi se širi kroz mišiće.

     

    22.

    Ovo i jeste samo svedočanstvo pisanja o pisanju.

     

    23.

    Gledam u svoje šake. Život je prihvatanje.

     

    24.

    Brežuljci.

     

    25.

    Sklapam oči.

     

    26.

    Svakom trenutku mogu služiti. Na bilo čemu mogu odsvirati veliku melodiju.

     

    27.

    Ližem poslednju kap rakije. Od Gladnog je za sada dosta.

     

    28.

    Na televiziji Arsenal – Mančester Junajted.

    Dvanaesti minut prvog poluvremena, 1:0 za Arsenal.

     

    29.

    Šezdeset sedmi minut igre, 3:2 za Mančester. Sudija je upravo isključio

    iz igre Silvestrea (Mikael Silvestre), odbrambenog igrača Mančestera.

     

    30.

    Zaspao sam... osamdeset šesti minut, i dalje je 3:2 za Mančester.

     

    31.

    4:2. Sa igračem manje, Mančester je poveo golom

    Džoni Ošeja (John o’Shea) u osamdesetom minutu.

     

    32.

    Ostalo je 4:2.

     

    33.

    Ne mogu da se setim imena reditelja

    Kaspar Hauzera, Fickaralda, Agire gnev Božji...

     

     

     

    1. PUT PO 33 DANA

    33. dan
    2. februar 2005.

    754-786

    blaženstva

     

    754.

    Čovek koji hlebom hrani golubove na keju, doziva ih dođ‘, dođ‘, dođ‘...

     

    2.

    Molim se da živim u srcu svih bića. U srcu grafitne olovke čijim srcem pišem.

     

    3.

    Danas je trideset treći dan, prvi i jedini put u ovoj knjizi. Brojaću od 1 do 33.

     

    4.

    Doživeo sam čudo! Svaki broj sam osetio kao živo biće.

     

    5.

    Svaki broj je imao svoju lepotu i posebnost. Ježim se.

     

    6.

    Verner Hercog! (Werner Herzog) je reditelj, koga volim i

    poštujem. Hodač, koji je napisao Ako bi trebalo da biram između

    očiju koje su moj alat i kolena kojima hodam, izabrao bih kolena.

     

    7.

    Za Hercoga slušam Vagnerovu (Richard Wagner) uvertiru Tanhojzera.

     

    8.

    Miroslav Mandić je kuvanje pasulja, evo već drugi put u životu.

     

    9.

    Uskoro dolazi Branka Zgonjanin. Poslala mi je sms iz voza da je Hrla jer hrli.

     

    10.

    Snatrim gledajući kroz prozor. Nazirem dvoje ljudi koji se mimoilaze.

     

    11.

    Samo propuštam život kroz sebe.

     

    12.

    Ispratio sam Branku. Otišla je sa Minom Novčić da prodaje Ja ime.

     

    13.

    Sve svetluca. Nije hladno. Još bih da budem napolju.

     

    14.

    Branka Hrla zaista hrli.

     

    15.

    Uđite i vi u knjigu trideset trećeg dana, breze moje u parku.

     

    16.

    Potrošio me je rad sa Brankom.

     

    17.

    Umetnost 33 je umetnost rađanja, umiranja i preporađanja svakoga dana.

     

    18.

    Svaki dan je sebi dovoljan. Svaki dan je isti kao svaki drugi dan.

     

    19.

    Dragi moj Našeg, Tii si onaj jedini, pravi, hrabri muškarac i ja sam tužna što me

    nešto sprečava da budem takva žena – poslala je Rajka Sredojević poruku Našegu.

     

    20.

    Gde je sada Našeg, kome se daje i kome daje hrabrost za spajanje?

     

    21.

    Ostalo je još malo pasulja. Gustog, savršenog ukusa Gladnome.

     

    22.

    Kada četrdeset devetog dana kažem Kaji, da sam počeo da

    radim Treći desetogodišnji rad, da li će, i kako, Kaja to prihvatiti?

     

    23.

    Da li će se Kaji svideti Miroslav Mandić? Da li će joj se svideti moje pisanje, koje

    je isto kao što sam oduvek i pisao, a samim tim i više isto nego ikad dosad?

     

    24.

    Ono što jeste tek se pisanjem usudi da jeste zauvek, jer Pisanje se već usudilo.

     

    25.

    Ljubav hoće da je pišem, to je moje pisanje.

     

    26.

    Nestajati u Bogu....

     

    27.

    Ponekad ne mogu da ti se nadivim, Miroslave Mandiću,

    sa kojim se ti seksom pisanja diviš pisanju – kaže mi...

     

    28.

    Slava današnjeg dana je Hrla.

     

    29.

    Odan sam hrlenju. Jutru koje se svetlošću zaplavi.

     

    30.

    Ja Te slavim odanosti. Mirisu četinara. Svesti potpuna!

     

    31.

    Ja vam se približavam, oči podignute ka nebesima.

     

    32.

    Tu sam, na usnama.

     

    33.

    U meni si, Moje.

                                                                                  

     

      

    SAMO HRABRO MIROSLAVE, IAKO TVOJE STVARANJE SADA NE ŽELE, JEDNOM ĆE GA ŽELETI SVI

    34. dan
    3. februar 2005.

    787-819

    blaženstva

     

    787.

    Magla je. Crveni kamion staje na crveno i ja prelazim ulicu.

     

    2.

    Slika drveća u magli me je preplavila.

     

    3.

    Magla me podseća na lepotu nagoveštaja.

     

    4.

    Naslonio sam čelo na mesto po kome pišem da bi na njemu bila svetlost svesti.

     

    5.

    Naslonio sam i obraz na mesto po kome pišem. Još sam

    se više morao saviti, da bi na njemu bila toplina savesti.

     

    6.

    Kako ljuljaju Julijan Kenonbol Ederli, Majls Dejvis, Henk Džons (Hank

    Jones), Sem Džons (Sam Jones) i Art Bleki (Art Blakey) u Somethin‘ Else.

     

    7.

    Bezbroj stvari čine jednu stvar, i zato jednu stvar osvetljavam svakom stvari.

     

    8.

    Ošišaću se, ali pre toga ću oprati kosu da bude prijatnije onoj koja će me šišati.

     

    9.

    Primetim sve istom rečju kojom sve primetim.

     

    10.

    Razdragano bi bio dobar način da ovaj sivi dan razdragam.

     

    11.

    Tajna pisanja Miroslava Mandića je u ustajanju sa stolice u pravom trenutku.

     

    12.

    Najnovije je najkomercijalnije, jer je već zastarelo. Najnovije ubija sada.

     

    13.

    Branka Hrla mi je upravo javila da je prodala hiljaditi primerak knjige Ja ime.

     

    14.

    Ugledao sam crvendaća. Zastao sam i gledam

    ga. Vrlo je blizu. Tanke nožice, crvene grudi! Hej!

     

    15.

    Crvenim grudima, hej!

     

    16.

    Bezrazložnim bivanjem hranim sve one koji

    zbog svoje razložnosti u ovom trenutku ne bivaju.

     

    17.

    Ušao sam u park da se malo parka nauživam.

     

    18.

    U parku je još uvek sve pod snegom. Uskoro će sve prolistati.

     

    19.

    Žena u crvenoj jakni na poni biciklu pokazuje desnom

    rukom da skreće desno iako u saobraćaju nema nikoga.

     

    20.

    Šakama sam pokrio nos i grejem ga. To je laž.

    Šakama sam malopre pokrio nos i grejao ga. To je istina.

     

    21.

    Hodao sam – istina. Hodam – istina. Hodaću – istina.

     

    22.

    Mogu da zamislim kako se uzbuđuješ čitajući ovu rečenicu.

     

    23.

    Pisanje stvara uzbuđenje čitanja.

     

    24.

    Pisanje i smiruje.

     

    25.

    Da bih ugrejao hartiju na ovoj hladnoći, skinuću rukavicu i trljaću šakom po njoj.

     

    26.

    Gledam četvoročasovni koncert u Bankoku, za dvesta pedeset hiljada žrtava

    cunamija, koji se dogodio 26. decembra 2004. Divni su ljudi u svojoj solidarnosti.

     

    27.

    Ališa Kis (Alicia Keys), voditeljka prelepog lica, stasa, glasa i ponašanja.

    Nisam do sada čuo za nju, niti sam je ikada video. Pitaću nekoga ko je ona.

     

    28.

    U sumraku sam. Ulična svetla su se upalila. Ovde osećam i uzbudljiviju i

    smireniju energiju, nego u TV prenosu spektakla, koji sam do malopre gledao.

     

    29.

    Dan završavam sa muzikom Kenonbol Ederlija.

     

    30.

    Večernji sati prolaze u jenjavanju. Snaga mi sve više ističe.

     

    31.

    Kupio sam danas Koh-i-nor gumice za patent olovku. Svi

    proizvodi Koh-i-nora su odlični. Dirljivo je kako su jeftini.

     

    32.

    Ošišao sam se. Sam sam. Kosu na slepoočnicama sam obrijao.

     

    33.

    Još nešto? Ne, hvala, sutra ću.

     

     

      

    SAMO DA NE ZABORAVIM DA NAPIŠEM NASLOV

    35. dan
    4. februar 2005.

    820-852

    blaženstva

     

    820.

    Čovek se sagnuo i mazi psa lutalicu. Pas se uvija, predavajući se čovekovoj ruci.

     

    2.

    Dok sam otključavao vrata zgrade zapevala je gugutka.

     

    3.

    Sunce se probilo.

     

    4.

    Ugledah tek-tek santice leda koje plove posred Dunava.

     

    5.

    Moj posao je radost, ali i da nikada ne zaboravljam koliko je bola na ovom svetu.

     

    6.

    Osmeh na licu je rudarski posao. Pažljivost prema Drugome.

     

    7.

    Volim kap koja se utopi u okeanu. Volim okean koji se sav ulije u kap.

     

    8.

    Neke fine otkačenosti bih mi treba, sad!

     

    9.

    Otkačenost profinjuje. Obožuje.

     

    10.

    Maglovito jutro se promenilo u sunčano popodne. Predstava je uvek živa.

     

    11.

    Šestogodišnji dečak nosi u naručju smrznuto parče snega

    i oblizuje slinice iz nosa dok obavlja ovaj veliki posao.

     

    12.

    Najviše stablo na Štrandu mi je privuklo pogled. U

    ovom trenutku sa vrha njegove krošnje poleće svraka.

     

    13.

    Samo lenjost da izvadim papir i olovku, i oblikujem stanje, događaj, doživljaj,

    prizor, misao, bogojavljanja, sprečiće me da stvaram bisere od ovih zapisa.

     

    14.

    Ja ime je knjiga koju sam pisao na sto dvadeset metara dugačkom svitku.

    Čine je trista šezdeset pet glagola, za svaki dan u godini po jedan. Objavljena

    je u obliku novina, i čine je sedam žanrova Predstave, Prolaženja, Bivanja,

    Poslanice, Poslušanja, Pesma i, i, i... ne mogu da se setim još sedmog...

     

    15.

    Ne da znam, nego da volim ovaj utabani sneg koji se pretvorio u led.

     

    16.

    Poskakujem na ovoj poledici, eto vesele besmrtnosti!

     

    17.

    Visoki mladić je baš sa zadovoljstvom kinuo u svoje šake.

     

    18.

    Uskoro ću na televiziji gledati prenos sa tribine koja će se voditi

    povodom sukoba u društvu. Ko i šta je povod neću napisati, kao što to neću

    uraditi ni u drugim sličnim slučajevima, zato što velike događaje, koji preokupiraju

    najširu javnost, doživljavam kao hranu najširoj javnosti, koja je obično stakleno

    zvono u koje se ljudi zatvaraju bežeći od slobode i svoje odgovornosti.

     

    19.

    Ponekad ću gledati takve stvari da bih saosećao sa ljudskim strastima.

    Ipak, sunce koje mi upravo greje leđa smatram neuporedivim događajem.

     

    20.

    Uživam u hrabrosti i pameti nekih učesnika tribine koju gledam.

     

    21.

    Kao i uvek, jasno se vidi da je zlo u uglednim institucijama,

    državi... Ono što bi trebalo da čuva, postaje tiranija.

     

    22.

    Potreba, gen, kob, koji čine da muškarci budu vojnici, kriminalci, pobednici,

    čine ovaj svet ne samo dolinom suza, nego dosadnom i zastarelom predstavom.

     

    23.

    Stotine ptica gnjuraca se neprestano vraća i ponovo spušta na Dunav.

     

    24.

    Gledam tamo gde odlazi Dunav.

     

    25.

    Svaka rečenica nosi u sebi lepotu.

     

    26.

    Žuta svetlost se rasipa nad gradom.

     

    27.

    Ja sam rudar svetlosti Božje.

     

    28.

    Pregrizao sam zrno bibera, njegov ukus mi

    je sevnuo pod jezikom kao cijuk galeba u letu.

     

    29.

    Na drugom kraju štapa su oni koji vijugaju mozgom,

    špijunirajući, paranoišući, cinizmom obezvređujući svaki trud.

     

    30.

    Sedmi žanr u Ja imenu su Saputništva. Sam sam, i nije čudo da sam ih zaboravio.

     

    31.

    Sedam je uveče, uskoro će se na vratima pojaviti Branka Zgonjanin

    Hrla. Branka hoće da sledećih dvanaest godina radi za mene i Miroslava Mandića.

     

    32.

    Da sam u mladosti sreo Miroslava Mandića, sa većom sigurnošću bih krenuo na put.

     

    33.

    U ovom trenu, negde, jedan mladi život je krenuo da samog sebe stvara.

     

     

      

    PISANJEM OTKRIVAM ULOGU PISANJA

    36. dan
    5. februar 2005.

    853-885

    blaženstva

     

    853.

    Prošlo je dva sata od kako sam ustao, a tek sada počinjem

    da pišem. To nije dobro. Dobro je kad odmah počnem.

     

    2.

    Slušam Šabana Bajramovića. Cigani pevaju na velik način. Mešavinom bola i radosti.

     

    3.

    Sinoć sam pre spavanja čitao o duhovnom plaču.

     

    4.

    Dolazim Tii, ostavljena svetinjo.

     

    5.

    Subota je. Sija sunce. Noge su mi hladne. Osećam jetru i to me brine. Stidim se.

     

    6.

    Radost je ljubav koja odvaja od patnje i bola sve one koji prolaze kroz bol i patnju.

     

    7.

    Radi me radosti!

     

    8.

    Razveselite me slova, zaplešite moji kukovi na stolici!

     

    9.

    Sećaš li se Hanuma kad smo bili mali, kad smo jedno drugom

    ljubav obećali. Kleli smo se na vernost, davno je to bilo, od tada se Hanuma

    više ne videsmo. Haj, haj, haj lepa Hanuma. Tebe volim veruj mi već godinama.

    Danas ti je šesnaesti draga rođendan. Sve ti lepo u životu to ti želim ja. Znam da

    nosiš feredžu na tvom lepom licu a rumene usnice samo ti se smeše. Haj, haj, haj

    lepa Hanuma tebe volim već godinama. O Hanuma molim te feredžu skini.

    Godinama žudim da ti lice vidim. Podigla je feredžu nasmejala mi se ja se sagoh i

    poljubih rumene usnice. Haj, haj, haj, Hanuma, Tebe volim već godinama.

     

    10.

    Hanuma, rumenim usnicama, zauvek se smeši Šabanu Bajramoviću.

     

    11.

    Dert u punoj trezvenosti i svesti je izaći napolje, sagnuti se ka usnama dana.

     

    12.

    Vazduh mi daje snagu, osetio sam čim sam izašao napolje.

     

    13.

    Samo strpljivo. Premostiti se, ne od trena do trena, nego i u samom trenu.

     

    14.

    Skrenuo sam levo ka suncu, da me malo ugreje. Već ga osećam.

     

    15.

    Hodam sporije al‘ dodajem gas na dobro raspoloženje.

     

    16.

    Jedna žena stojeći pred poljanom pokrivenom snegom, uživa gledajući svog

    psa koji trči pun snage jer oseća kako njegova gospodarica uživa u njemu.

     

    17.

    Čovek u zelenoj jakni sporo hoda i uživa u pušenju. Zastao je,

    bacio cigaru, prekrstio ruke na leđima i odobrava sve što vidi.

     

    18.

    Jedan čovek uživa dok piše, al‘ to sam već ja.

     

    19.

    Dobrim pisanjem ne zračim samo lepotu, nego

    činim da svako doživi sopstvenu lepotu i dobrotu.

     

    20.

    Lepota mog pisanja dolazi od lepog pisanja koje sam učio u detinjstvu.

     

    21.

    Ušao sam u radnju da kupim još Koh-i-nor gumica.

    Progovorio sam par reči sa prodavcem i bilo mi je lepo zbog toga.

     

    22.

    Sav sitan novac koji sam imao u džepu bacio sam u sneg.

     

    23.

    Ja cenim novac i divim mu se, jer je u sebi skupio svu prljavštinu

    sveta. Cenim novac zbog snage apstrakcije u njemu. Zbog kreativnosti

    koju u sebi nosi. Zato što ga svako odmah zna, kao i seks. Jer je za

    mnoge nedokučiv kao Bog. Kada sam ovo napisao primetio sam da iza mojih

    leđa na pešačkom prelazu stoji vladika Bački, Irinej Bulović, visoki predstavnik crkve.

     

    24.

    Hvala Tii Bože, je iskaz najvišeg stvaralačkog ugođaja.

     

    25.

    Pijem vino u čast lepote preobražavanja kojim vino nastaje od grožđa.

     

    26.

    Popio sam dva gutljaja i već osećam toplotu u stomaku i ramenom delu ruku.

     

    27.

    Samo prihvatam ko sam.

     

    28.

    Na desnoj ruci, kojom pišem, mi je sedam brojanica. Svaka ima trideset tri čvorića.

    Sedam brojanica mi pomažu da, uživajući u pisanju, proslavljam Umetnost 33.

     

    29.

    Uživanje u vinu me raznežuje do najdirljivije skromnosti.

     

    30.

    Kada sam ustao da naspem drugu čašu vina, osetio sam ja sam sama ljubav.

     

    31.

    Čitanje Miroslava Mandića je vođenje ljubavi.

     

    32.

    Ponovo Šaban moli Hanumu da skine feredžu.

     

    33.

    Pisanjem otkrivam ulogu pisanja – ljubim ono koje me čita.

     

     

     

    UPOZNAJ SE

    38. dan
    7. februar 2005.

    886-918

    blaženstva

     

    886.

    Sanjao sam dugogodišnje pisanje jedne

    jedine rečenice. Probudio sam se i to zapisao.

     

    2.

    Po Dunavu je sve više santi, nezaustavljivo nadolaze.

     

    3.

    Bio je to san o čoveku koji je pisao trotomnu knjigu o istoriji filma.

    Njegova žena je za tu knjigu pisala jednu jedinu rečenicu više godina.

     

    4.

    Ponedeljak je. Čekam Branku Zgonjanin Hrlu i

    Suna Mandića da se, uz vino i pasulj, ozbiljno družimo.

     

    5.

    Šest labudova se održava na istom mestu reke.

     

    6.

    Juče nije bilo leda, a u poslednjih pola sata, sante su sve veće.

     

    7.

    Dostojanstvom nevažnosti Te ljubim, Ružno Moje Koje Sijaš Svetlošću Preleposti.

     

    8.

    Skuvao sam cveklu i suve šljive juče. Upoznaj me.

     

    9.

    Znajući jedno, znam sve. Voleći sve, volim Jedno. Upoznaj me.

     

    10.

    Čim izađem napolje, kupiću mirisni štapić Hem champa. Upoznaj me.

     

    11.

    Odan sam ženi koja godinama piše samo jednu jedinu rečenicu. Upoznaj me.

     

    12.

    Pišem po beloj hartiji sa linijama, koju cepam iz sveske. Upoznaj me.

     

    13.

    Kupio sam čampu i ljiljane, a upravo kupih i pola metra

    šmirgle da mogu lepo da zašiljim olovke kojima crtam. Upoznaj me.

     

    14.

    Sledećih sto koraka ću pognute glave, sa

    desnom šakom na grudima, hodati za sve one koji se nisu

    suprotstavili zlu. Jedan, dva... devedeset devet, sto. Upoznaj me.

     

    15.

    Sinoć sam na televiziji čuo poslednje reči koje je, jedva, izgovorio smrtno

    pogođeni Robert Kenedi (Robert Kennedy), Dobro je, sve je u redu. Njima

    je Robert tešio zabrinutog čoveka koji nam je ove reči posvedočio. Kako je Pol, ert

    pitao je o nekome ko je bio u njegovoj blizini. Odmah sam se zaplakao. Upoznaj me.

     

    16.

    Kupio sam Super Pan Erotiku, porno časopis. Upoznaj me.

     

    17.

    Progovorio sam malo o fudbalu sa dva

    dečaka koja su se vraćala iz škole. Upoznaj me.

     

    18.

    Voleo bih da razgovaram sa pticama. Upoznaj me.

     

    19.

    Pokrijem nos šakom i duvam da ga ugrejem toplim vazduhom. Upoznaj me.

     

    20.

    Zašto je inje na granama tako lepo? Zašto želim da me upoznaš? Upoznaj me.

     

    21.

    Na uskoj snežnoj stazi sam se sklonio i ustupio je čoveku koji

    mi je dolazio u susret. Odmah je i on isto učinio meni. Pružio sam ruku

    pokazavši da je staza njegova, i on je sa osmehom prošao. Upoznaj nas obojicu.

     

    22.

    Na istom mestu gde su juče bili labudovi, sada je tridesetak gnjuraca. Upoznaj me.

     

    23.

    Kad izgori mirisni štapić, obrijaću se iz poštovanja prema samoći. Upoznaj me.

     

    24.

    Skicu za delo volim isto koliko i samo delo. Upoznaj me.

     

    25.

    Sa sve većom ljubavlju čitam Knjigu Znanja, koja je objavljena Mevlani. Upoznaj me.

     

    26.

    Hladnoća odalamljuje preko minus deset. Ne duva vetar, pa i nije tako

    hladno. Na Ruži lutanja sam naučio da volim svako vreme. Upoznaj me.

     

    27.

    Hodao sam, do sada, trinaest kilometara. Treba još dva

    kilometra. Prošlo je sedam uveče. Pođimo na hladnoću. Upoznaj me.

     

    28.

    Dobro sam obučen i licu prija hladnoća. Uživam, ali

    pomislim na sve one koji se smrzavaju. Upoznaj me.

     

    29.

    Misleći kako je opasno ovo pisanje, mislio sam i na Tebe. Upoznaj me.

     

    30.

    Jedan dečak šutira led. Doklizao je do mene i ja sam mu ga vratio. I

    opet prećutni osmeh. Volim da šutiram led ili kamenčiće. Upoznaj me.

     

    31.

    Noćas ću staviti još jedno ćebe da mi kolena

    ne bi ostala hladna kao prošle noći. Upoznaj me.

     

    32.

    Upoznaj me. Upoznaj se. Upoznaj me.

     

    33.

    Gde Tii pogled odlazi sa ove rečenice? Upoznaj se.

     

     

      

    DOLAZI KAJA, MAGNOLIJO IZDRŽI

    39. dan
    8. februar 2005.

    919-951

    blaženstva

     

    919.

    Sunčano. Hladno. Pontonski most je stalno otvoren da se led ne bi zadržavao.

     

    2.

    Gledam kako se sante leda lome i probijaju ka sredini reke.

     

    3.

    Hladnoća me peče po licu i to sa one strane koja je bliža reci.

     

    4.

    U stanu sam. Ispijam poslednji gutljaj kafe. Odlazim da napravim drugu.

     

    5.

    Molitva je tako nežan i odan drug.

     

    6.

    Ovaj se dan zove Dolazi Kaja, Magnolijo izdrži. Lepo ih je obe voleti.

     

    7.

    Žurim ka Kaji. Za deset dana ću joj reći šta mi se dogodilo 6. januara.

     

    8.

    Nikada u životu nisam tako dugo ćutao o nečemu tako važnom.

    Uvek bih odmah govorio, jer sam bio željan ljubavi. Jer ne volim tajne.

    Sada ćutim jer tajni nema. Svako može to da pročita i sazna pre Kaje.

     

    9.

    Sa Kajom na pijaci. Celer, sočivo, luk, ren, šargarepa. Na

    kafi u stanu, otvaranje razgovora. U knjižari, kupovina monografije

    Kaspar David Fridriha. U šetnji, duboko u jeziku. U kuhinji, priprema sočiva

    koje nisam nikada kuvao, i razgovor o biografijama i biografiji Miroslava Mandića.

     

    10.

    Čitajući knjigu o Vitgenštajnu, Kaja je osetila potrebu za askezom. U trenutku kada

    mi je to rekla rekao sam joj Jeb’o bih te, to uvek znači oduševljenje drugom osobom.

     

    11.

    Mnogo sam godina proveo u askezi. Hvala

    joj. Ona je danas osnova mojih nevinih uživanja.

     

    12.

    Lepo je sa Kajom raditi. Voleo bih da još neko doživi Kajina uzbuđenja u radu.

     

    13.

    Kaja je ime i Katice Mandić, majke po krvi

    Miroslava Mandića. Kaja je ime i Katarine Ćirilović, Prvog

    čoveka Miroslava Mandića. Kaja je preobražavanje u Ja. Ka Ja.

     

    14.

    Kada sam sam, onda postignem Umetnost 33. Kako ću to činiti kada se budem

    viđao sa ljudima, kada budem radio i još nešto drugo osim pisanja ove knjige?

     

    15.

    Idem Kaji u drugu sobu, nadam se da ću imati snage da i danas dovršim dan.

     

    16.

    Još nisam prešao ni polovinu zapisa.

     

    17.

    Na drugoj sam polovini, bliži Umetnosti 33.

     

    18.

    Ispratio sam Kaju i spokojan se vraćam. I onda se setih Tebe, osamnaesto moje.

     

    19.

    Pisanje je zanos budnošću, a ne snovitim.

     

    20.

    Punoća koju doživljavam u samoćama je osnova za punoću sa Drugim.

     

    21.

    Mirno sam hodao. Mirno hodanje je važno i za ovaj zapis o miru.

     

    22.

    Kako ću tek uživati u mirnom pisanju.

     

    23.

    Mirom je sve moguće.

     

    24.

    dok mi se

    ruke greju

    penjući se

    stepenicama

    u stan

    sve sam

    više gore

    a rečenica

    sve više

    dole

     

    25.

    U stanu sam. Toplo je i sve miriše. Zahvalnost je jedino što želim da napišem.

     

    26.

    Sklapaju mi se oči, ali treba...

     

    27.

    Treba pisati, iako to nigde ne piše, osim u ovoj rečenici.

     

    28.

    Kada se ovako potrošim, kao danas, čini mi se da sam zaživeo večno, i da

    sutra i ne moram živeti. Ali, tek sutra treba živeti kao da nikada pre nisam ni živeo.

     

    29.

    Ugašeni motori na sred pučine. Tiho je i mirno.

     

    30.

    U krevetu sam. Ponoć je. Do jutra će mi telo biti u krevetu. A duša? A duh?

     

    31.

    Toplina prija. Mislim na nekog miša koji se zavukao u toplu rupu pod zemljom.

     

    32.

    Miš me podsetio na Bruna Šulca (Bruno Schultz), pisca i slikara, krhkog i osetljivog.

     

    33.

    Napolju je hladno. U sobi toplo. U krevetu

    još toplije. Sećanje na Bruna Šulca najtoplije.

     

     

      

    SAMO SAM DUBOKO UDAHNUO

    40. dan
    9. februar 2005.

    952-984

    blaženstva

     

    952.

    Sunce je na nebu kao beli disk, sve ostalo je u magli. Leti sitno inje.

     

    2.

    Nema vetra, ali osećam strujanje hladnog vazduha oko ušiju. Oči počinju da mi

    suze i suze padaju na hartiju i sneg. Sada sam primetio da mi je potekla i krv iz nosa.

     

    3.

    Završavam jutarnju šetnju. Sunce se probilo. Dunav isparava i magla odlazi uzvodno.

     

    4.

    Najveća intima sa kojom se susrećem dok pišem ovu knjigu jeste samo pisanje.

     

    5.

    Ogoljenost je sve.

     

    6.

    Sam jezik.

     

    7.

    Jednostavnost zanosnija od zanosa.

     

    8.

    Promenom ritma, ritam nikada ne prestaje, nego traje sam sobom.

     

    9.

    Pišem lakoćom.

     

    10.

    Mladić tapše rukama. Gnjurci poleću.

     

    11.

    Lakoća je u težini neprestanog desetogodišnjeg pisanja.

     

    12.

    Pisanjem opravdavam sva pisanja.

     

    13.

    Sve što postoji me opravdava – pisanjem dajem smisao svemu.

     

    14.

    Gnjurci lete visoko kružeći nad vodom.

     

    15.

    Predajem se rečenici koja mi priredi ono što priželjkujem.

     

    16.

    Ponekad je u stvaranju najvažnije odoleti iskušenjima.

     

    17.

    Miroslav Mandić je knjiga jedne rečenice u 129.600 varijacija.

     

    18.

    Miroslav Mandić je knjiga koja se usudila da sama sebe proslavi.

     

    19.

    Dok sam stajao na pešačkom prelazu i pisao prethodnu rečenicu, jedan čovek

    me je upitao Da li vi pišete ko prelazi na crveno? Dok smo prelazili ulicu, ispričao

    sam mu kako se ljudi uplaše kada vide nekog da piše, evo i posle pet hiljada godina.

     

    20.

    Jebačina, pizdarija, provokacija je Odora Božja.

    To je deseto pravilo koje smo juče proglasili Kaja i ja.

     

    21.

    Samo sam duboko udahnuo i život se pokrenuo u meni.

     

    22.

    Kada me je Kaja juče upitala koju jezičku figuru

    najviše volim, kao iz topa sam odgovorio ponavljanje.

     

    23.

    Kako da u knjigu uđe ono što govorim Kaji i bliskim osobama? Onda

    kada me uši i lice drugog čoveka izazivaju da nam kažem zajedničku reč.

     

    24.

    Pisanu reč mi izazivaju Tvoje šake i Tvoje oči.

     

    25.

    Neko je otvorio vrata kuće pored koje sam prolazio.

    Taj zvuk me je podsetio na beskućništvo kojim živim.

     

    26.

    Neraspoložen sam. Pomislim najlepše i najteže je

    samo biti. Duboko udahnem i život se pokreće u meni.

     

    27.

    Životom sam se odmah uspravio i osmeh mi se pojavio na licu.

     

    28.

    Prolazim kroz praznu pijacu. Takvu je volim.

     

    29.

    Kako je prodavačicama dok sede u malim kioscima?

     

    30.

    Najviše saosećam sa onima koji pomažu i vole Boga.

     

    31.

    Bog je život kojim živim.

     

    32.

    Bog je neprestana pesma koju pišem.

     

    33.

    Bog.

     

     

      

    KAKO SI TII?

    41. dan
    10. februar 2005.

    985-1017

    blaženstva

     

    985.

    Jutarnja šetnja.

     

    2.

    Hteo sam da nešto napišem o jutarnjoj šetnji, ali sam počeo da

    razgovaram sa Bogom. Kako si Tii? – bile su prve reči koje sam mu rekao.

     

    3.

    Jutarnja šetnja na početku dana znači Kako si Tii?

     

    4.

    Potrebno mi je da mi ništa nije potrebno.

     

    5.

    Bezvremeno i besprostorno mišljenje je već pevanje.

     

    6.

    Pevanje je dvoje koji ne izneveravaju jedno drugo. Pevanje spaja dvoje u Jedno.

     

    7.

    Pevaj, Miroslave, u Miroslavu Mandiću. Samo pevaj.

     

    8.

    I pleši.

     

    9.

    Satima, danima, mesecima, godinama. Godišnjim dobima.

    Sve vreme ovog sveta i sav novac ovog sveta je Tvoj.

     

    10.

    Dva labuda u Dunavu. Jedan od njih je 1, a drugi 0.

     

    11.

    Ja sam umetnik broja. Svakim brojem stvaram umetnost.

     

    12.

    Broj broji. Govori. Peva. Boji. Slika. Voli. Jeben jebe.

     

    13.

    Jebući jeben. Jebena jebe.

     

    14.

    Zovem se Jebućijeben Jebenajebe.

     

    15.

    Pet reči Miroslava Mandića su:

    1. Bog. Jeste samo Bog.

    2. Ja. Postoji samo Bog i ja.

    3. Žena. Dvoje je žena.

    4. Miroslav Mandić.Umetnost Miroslava Mandića.

    5. Sve. Sve ostalo.

     

    16.

    Pognuo sam glavu... celim telom se povio... poklanjam se

    svemu... uspravio sam se... raširio obe ruke... i rekao izvoli!

     

    17.

    Hodam i kružim Novim Sadom, ulicama u kojima nema smrznutog snega.

    Pored Almaškog groblja naletim na jednu baš klizavu stazu, i šaleći se sa

    samim sobom, glumeći ljutnju koju sam video kod starijih, kada sam bio

    mali, jer stariji su imali pravo na ljutnju, time su između ostalog i bili stariji,

    opsovao sam, imitirajući ih Pička mi materina. Pa još jednom, kao pravi

    odrasli, Pička mi materina moja, lepa. I gle, otkrih mudrost te psovke, i

    svest o roditeljskom grehu. Otkrih sveti incest u njoj, i lepotu majčine.

     

    18.

    Poskakujem po ledenoj stazi, zahvaljujem joj se na prethodnom zapisu.

     

    19.

    Rođen sam da stvorim nekolicinu savršenih knjiga i savršenih

    dela umetnosti! Onih o kojima su sanjali mnogi pesnici i umetnici.

     

    20.

    Kako si Tii? Evo, ja ću Tii reći Divno si, jer divno sam ja.

     

    21.

    Izvadio sam olovku i papir da nešto zapišem, a olovka mi je ispala. Podigao

    sam je i nastavio dalje. I onda sam primetio da joj je ispao gornji deo sa gumicom.

    Vratio sam se nazad i našao ga. To je razlog za pisanje, ali i ovaj mali crni pas, koji

    se šćućurio u betonski ugao i spava, neprestano podrhtavajući od hladnoće.

     

    22.

    Poneki od zapisa su, takođe, samo šćućurenost koja podrhtava.

     

    23.

    Pola Dunava je u ledu. I led traži svoje pravo.

     

    24.

    Sante prolaze pored luke i carine i niko ih niti zaustavlja,

    niti im naplaćuje carinu, samo se ljudska bića zaustavljaju.

     

    25.

    U emisiji o bluzu na televiziji sam čuo reč entuzijazam.

    Entuzijazam govori o nečemu jako važnom.

     

    26.

    O bluzu da ne govorim. O bluzu bluziram.

     

    27.

    U levom uhu nosim minđušu od 22. avgusta 2002. godine u slavu ljubavi Božje,

    i jer sam se odrekao sestrinstva i bratstva po krvi. I dođoše mati njegova i braća

    njegova, i stojeći napolju poslaše k njemu da ga zovu. I seđaše narod oko njega. I

    rekoše mu: Eno, mati tvoja i braća tvoja napolju traže te. I odgovori im govoreći:

    ko je mati moja ili braća moja? I pogledavši okolo na one koji sede oko njega

    reče: Evo mati moja i braća moja. Mar. 3, 31-34

     

    28.

    Bratu po krvi želim svako dobro zauvek.

     

    29.

    Nevolju pretvoriti u dobrovolju, eto lakoće.

     

    30.

    Sada ću saznati po koliko zapisa ima svako od četiri Jevanđelja.

    Brojim. Jevanđelje po Mateju – 1071, po Marku – 678, Luki –

    1151, Jovanu – 879. Zajedno Jevanđelja imaju 3779 zapisa.

     

    31.

    I večeras ću napraviti tortu. Red kačamaka, šećera, prezle, šećera,

    kačamaka... Poslastica siromaška. Bogatstvo detinjstva. Večnost svakome.

     

    32.

    Blizu je ponoć. Heroj je svaki dan.

     

    33.

    Kako si Tii? Laka Tii noć.

     

     

      

    ‚AJ’MO MALENO NERASPOLOŽENJE...

    42. dan
    11. februar 2005.

    1018-1050

    blaženstva

     

    1018.

    Osam i petnaest je. Kao i obično, silazim niz stepenice. Kako si Tii?

     

    2.

    Toplije je, hodam sporije uživajući u jutru.

     

    3.

    Kada savijem glavu dole ili kada je podignem ka gore, osećam da ljudski mozak

    radi samo desetak posto. Ko je ostatak u njemu? Za koga su takvi mozgovi stvoreni?

     

    4.

    Penjem se uz stepenice. Kako si Tii? Kao cveće?

     

    5.

    Miroslav Mandić je stvaranje imena Miroslav Mandić. Kao što

    čovek koji dolazi postaje čovek koji dolazi ili Čovek Koji Dolazi.

     

    6.

    Ne uzbuđuje me nadahnuće, nego strpljivost.

     

    7.

    Ponovo, kao i uvek, samo polako.

     

    8.

    Spajanjem, Našegovim, žene i muškarca, nestaje dvojina. I svi sukobi.

     

    9.

    Miroslav Mandić je muškarac, i zato se

    spaja sa svim zastavama, jer zastava je žensko.

     

    10.

    Spojiću se sa prvim ženskim koje ugledam... Tv antenom na vrhu zgrade.

     

    11.

    Neko me zove, okrenem se... vidim Umetnost ide za mnom.

     

    12.

    Skinuo sam kapu... ušao u park... ovde je hladnije... ponovo stavljam kapu.

     

    13.

    Mnoge stvari, gestovi, postupci, događaji, čine neprimetni život.

    Samim tim su nevredni, a u stvari su nežni, krhki, ljupki i smešni.

     

    14.

    Kada u jednom danu primetim takve trideset tri

    stvari, omogućavam uzvišenom da se događa.

     

    15.

    Sve tvrdnje u Miroslavu Mandiću se mogu lako proveriti.

     

    16.

    Jedan četrdesetogodišnjak, iz automobila, sa takvom stručnošću i potrebom

    gleda atraktivnu ženu u prolazu, da samo svedoči da 77% života čini seks.

     

    17.

    77% od 77% seksa je potisnuto.

     

    18.

    Dotegao sam pertle u ulici Branka Radičevića.

    Za pola sata dolaze Hrla i Dođa. Branka i Kaja.

     

    19.

    Najviše ružnoće je u onome što je stvoreno velikim novcem.

     

    20.

    Sa Kajom i Brankom sam prošao Podbarom. Pričale su mi o magistarskom

    radu Nataše Milović, koji govori da postojeći sistem od ljudi pravi sluge...

     

    21.

    Ko preuzme trunku odgovornosti, spašava svet. Ali, ako

    se i ta trunčica ne ponese, Nekoga ubijaju i ceo svet strada.

     

    22.

    Pomeriti dupe, samo to.

     

    23.

    Sledećih deset zapisa ću zapisati za deset minuta da bih spasao Nekoga. 19:35h.

     

    24.

    Ne pitam se da li je to što pišem važno ili ne, važno je da spasem Nekog. 19:37h.

     

    25.

    Moram požuriti da bi život živeo. 19:39h.

     

    26

    Ne dozvoljavam sebi da zastajem, da se pitam šta da pišem i tako

    dozvolim duhu da ode. Ne zastajući, duh mi pomaže u borbi. 19:39h.

     

    27.

    Dramatično je kada pogledam na sat. Zato polako da bih stigao. 19:40h.

     

    28.

    Na polovini sam vremena. Hajde, samo bez straha. 19:41h.

     

    29.

    Divna je žena koja čuva svog čoveka kome prete da će ga ubiti. 19:41h.

     

    30.

    Ova moja malecna borba je posvećena Njenoj hrabrosti i odanosti. 19:42h.

     

    31.

    Samo ću tako i pisati, spašavajući i samo pisanje. 19:43h.

     

    32.

    Stigao sam i pre vremena. Hvala hrabroj

    ženi i hvala pisanju. Svet je sačuvan. 19:43h.

     

    33.

    Neću spominjati ime onoga kome prete da bih ga sačuvao.

     

     

      

    PISANJE NA HRONOMETAR

    43. dan
    12. februar 2005.

    1051-1083

    blaženstva

     

    1051.

    U jutarnoj šetnji sam odlučio da preostala trideset dva zapisa napišem za

    trideset dva minuta, uz vino. Za život Nekog i Njegove Žene, još jednom.

     

    2.

    00:00 ‚Aj’mo, pisanje na hronometar. Ne zaustavljaj se, Miroslave!

     

    3.

    01:01 Upalio sam mirisni štapić Aloe Vera. To je biljka koja je

    dobra za jetru, ovih dana sam saznao da je mnogo toga u vezi sa njom.

     

    4.

    02:03 Pijem francusko vino, slušam bugivugi, pobediću i sačuvaću Nekog.

     

    5.

    02:53 Borba donosi snagu rečenicama koje ovako

    nikada nisam pisao. Rečenicama koje se bore za nečiji život.

     

    6.

    03:25 Rečenice se neće predati, kao ni rukohvat koji nikada ne popušta.

     

    7.

    04:26 Život ljudi je važan, a ne film o životu ljudi,

    tako je nekako rekao Džon Kasavetis, veliki filmadžija.

     

    8.

    05:18 To, kako bića vole jedno drugo, kako su odana jedno drugome,

    kako nemaju svojstva u sebi da jedno drugo povrede, to me uzbuđuje od malena.

     

    9.

    06:58 Zbog tog osećanja sam se stideo u detinjstvu,

    jer je celina u meni živela, a spolja je već bila razbijena.

     

    10.

    07:46 Života sam se, posle, odrekao za nov život, da bih stvorio tu celinu ponovo.

     

    11.

    08:25 To sam sve video u odnosu Nekoga i

    Njegove Žene. Bog u ovim rečenicama neka ih čuva.

     

    12.

    09:20 Miroslav Mandić je knjiga o opasnosti, ne

    u životu, nego o opasnosti od života bez ljubavi.

     

    13.

    11:11 Aloe vera miriše na miris kojim sam slutio devojčice.

     

    14.

    12:08 Moj život su tri stvari. Umetnost – Žena – Bog.

     

    15.

    13:15 Kaja mi je dosipala vino, pa sam izgubio jedan minut,

    ali boriću se, i znam, pobediću zato što hoću da pobedim.

     

    16.

    15:36 Ne možeš me pobediti, čoveče!

     

    17.

    16:11 Samo me Bog može pobediti. Tii čoveče ne, jer Te ja nikada

    neću ugroziti, ja ću se samo zanositi da i u Tvome srcu bude toplo.

     

    18.

    17:21 Uverenje da ću pobediti u pisanju na hronometar

    je u tome što uživam u vremenu i brzom pisanju.

     

    19.

    18:10 Ko uživa lako mu je. I lako je drugome sa njim.

     

    20.

    18:48 I zato se ne bojim iako ne znam ništa,

    nego samo idem i pobeđujem bezrazložnošću.

     

    21.

    19:31 Pobeđujem čineći nešto nepotrebno, ne boreći se realno, nego

    imenom same borbe – 20:35 Je Ime Same Borbe Za Mir Drugome.

     

    22.

    20:52 Dok pišem pogledam na štopericu, joj kako se

    trkamo! Brža je od mene, ali je ja pisanjem prestižem.

     

    23.

    21:31 Pomaže mi i Pati Smit (Patti Smith) koja se zaukava na početku pesme.

     

    24.

    22:01 Joj, kako jure stotinke, kao linijice u slovima!

     

    25.

    22:31 Čudo su čovekove sposobnosti.

    Brzina njegovih misli i brzina njegovog pisanja.

     

    26.

    23:16 Lepo pisanje sam učio u prvom osnovne, ispisujući debele i

    tanke linije, kose i prave, krive i krugove, i onda sve to vijuganje slovima.

     

    27.

    24:24 Trans pisanja. Tans života za život. Trans imena kojim jeste sve što još nije.

     

    28.

    25:16 Danas sam Kaji pričao o nominalizmu i realizmu. Sukobima.

    Prevazilaženju sukoba. Božanskom seksu. Spasavajućem spajanju.

     

    29.

    26:26 Između vrsta nominalizma i vrsta realizma možemo udenuti

    i konceptualizme. Kojih ima nominalnih i realnih. I peva devojka.

     

    30.

    27:56 Kaja ima velike usne. Otvorene, u blagom

    osmehu. One govore kad govore, i ćute kad ćute.

     

    31.

    28:46 Počeo sam da pijem domaći fruškogorski rizling.

     

    32.

    29:48 Krenuo sam u trku sa štopericom verujući

    da ću je pobediti, ali nisam znao sa kojim rezultatom.

     

    33.

    30:35 Pobedio sam za? Evo, polako ću zaustaviti štopericu

    i objaviti Spas. 31:18 – Spas je za četrdeset dve sekunde.

     

     

     

    ODLUČIO SAM DA POMOGNEM JEDNOM ČOVEKU

    45. dan
    14. februar 2005.

    1084-1116

    blaženstva

     

    1084.

    ‚Aj’mo ponedeljak! A bijaše na celoj zemlji jedan jezik i jednake reči (Post. 11, 1).

     

    2.

    Tvojim jezikom pišem.

     

    3.

    U meni si.

     

    4.

    Počinje da pada vlažni sneg nošen hladnim vetrom

    sa Dunava. Slavno je biti napolju, u čarobnom svetu.

     

    5.

    Za deset minuta mi je desna polovina odeće

    bila sva mokra. Tako se piše jednim jezikom.

     

    6.

    U petak ću, za četiri dana, Kaji reći šta radim.

    Prvi put će neko Drugi čuti ono što me je ponelo.

     

    7.

    Ja sam stranac koji je zavoleo sve, ne mareći za svoje stranstvovanje.

     

    8.

    Gledam emisiju u kojoj ljudi pričaju o ljubavi na

    prvi pogled. Plačem. To se toplina moje duše raduje.

     

    9.

    Toplina duše je Drugi u duši.

     

    10.

    Druga osoba je sve, a sve je ljubav.

     

    11.

    Noćas sam sanjao devojčicu koju sam kao četrnaestogodišnjak

    prvi put poljubio. Još je sve rajsko u njoj. Četrnaestogodišnjakinja!

     

    12.

    Rajsko?! Kakvoća u kojoj je moja duša stvorena, i nije stranac.

     

    13.

    U trenutku osetih bezazlenost u vazduhu. I opet zaplakah.

     

    14.

    Moje, to o Tebi pevam.

     

    15.

    Miroslav Mandić. Umetnost Miroslava Mandića. Miroslav Mandić. To je to je to.

     

    16.

    Volim kada se jezik pojavljuje u jeziku.

     

    17.

    Volim da sam pred sumrak sa osmehom u sumraku.

     

    18.

    Stojim u dugačkom redu da platim struju, stanarinu, telefon,

    kablovsku televiziju. Činjenica da o tome pišem osmišljava mi čekanje.

     

    19.

    Dobrotom familije Varadi stanujem u njihovom stanu besplatno.

     

    20.

    Volim što ništa ne posedujem. To je rad na nesticanju. Ulaganje u bivanje.

     

    21.

    One koji tvore znamenja i čudesa i silu u svetu ne upoređuj sa onima

    koji tihuju sa razumom. Neka ti bezdejstvenost tihovanja bude draža od

    nasićenja gladnih u svetu, i od obraćanja mnogih naroda na poklonjenje Boga

    – ove reči i iskustvo Isaka Sirina (Св. Исаак Сирин) mi pomažu u ovim trenucima.

     

    22.

    Noć je. Ne kolebaj se, Miroslave Mandiću, sa Miroslavom Mandićem.

     

    23.

    Uzeo sam Bibliju u levu šaku da mi bude lepše dok pišem.

     

    24.

    Kada je Sveta knjiga u ruci, mir se širi svetom. Otvoriću da vidim šta mi Biblija

    kaže na trideset trećoj stranici Starog zaveta i trideset trećoj stranici Novog zaveta.

     

    25.

    Dina, kći Lijina, koju rodi Jakovu, izađe da gleda

    devojke u onom kraju. A ugleda je Sihem, sin Emora Evejina,

    kneza od one zemlje i uze je i leže sa njom i osramoti je – Post. 34, 1, 2.

     

    26.

    Jer koji se uzdiže poniziće se, a koji se ponizi uzvisiće se – Mat. 23, 12.

     

    27.

    Tišina u sobi. Tišina noći. Samo čujem zvuke rukopisa

    dok pišem o tišini u kojoj se ponovo sećam reči Isaka Sirina.

     

    28.

    Da, bilo mi je malo teško u ovom danu. Hvala mu.

     

    29.

    Prošla je ponoć. Pada sneg. Legao sam u krevet. Umor mi zahvata telo.

     

    30.

    Sledeće tri rečenice ću uzeti iz Banke, Majke rečenica.

     

    31.

    Moje je samo, zovem ga i Samo.

     

    32.

    Odlučio sam da pomognem jednom čoveku, ime mu je Miroslav Mandić.

     

    33.

    Sve si već uradio, Ludo.

     

     

      

    DOBRO JE ŠTO JE SVE ZAPISANO, DOBRO JE

    46. dan
    15. februar 2005.

    1117-1149

    blaženstva

     

    1117.

    Opet se sve beli. Meki, suvi sneg je prekrio sve. Opet se sve beli.

     

    2.

    Din Martin peva o usnama i poljupcima. Prvi poljubac je oproštaj od

    rajske nevinosti i početak stvaranja raja na ovoj zemlji, svesnom nevinošću.

     

    3.

    Padaj, sneže! – ruka je sama napisala kada sam

    kroz prozor ugledao lepotu tog bića koje zovem sneg.

     

    4.

    I danas treba dosegnuti do Umetnosti 33. Lako je to, baš kao što je dan lak.

     

    5.

    Pisanje...

     

    6.

    ...je uvek samo pisanje poezije...

     

    7.

    ...Poezija je svest o ljubavi koja čini svet. I ovaj i onaj svet...

     

    8.

    ...Poezija je probuđenost. Oduševljenost pevanjem...

     

    9.

    ...Pevanje je praskozorje, pevano ptičijim pevanjem...

     

    10.

    ...Rudariti poezijom znači pevati praskozorjem. Učiniću to!

     

    11.

    U nedelju, dok sam razgovarao telefonom sa Kajom, napravio sam

    jedan od Odmah radova (Iz Rečnika Miroslava Mandića). Bio je to jedan od

    Malih nežnih tautoloških radova (Iz Rečnika Miroslava Mandića). Ime mu je

    Andris, dođi da vidiš lice Miroslava Mandića. Rad čini samo njegovo

    ime i dolazak Andrisa da mi vidi lice. Uživam u imenu ovog rada.

     

    12.

    Andris, dođi da vidiš lice Miroslava Mandića bi mogao

    biti prvi u seriji radova Dođi da vidiš lice Miroslava Mandića.

     

    13.

    Na drugoj strani ulice jedna žena razgovara naglas sama sa sobom.

     

    14.

    Ja sam sakupljač svojih imena.

    64.000.000.000 x 6.000.000.000

    Trenutno imam 384.000.000.000.000.000.000 imena.

    Ja Sam Broj Svoga Imena Čiju Veličinu Ne Znam Ni Da Izgovorim.

     

    15.

    Uživam dok pada sneg.

     

    16.

    Na papir, kažem sebi posle jednosatne predvečernje šetnje.

     

    17.

    Pre ulaska u stan, evo još malo snega po hartiji na kojoj pišem.

     

    18.

    Jedan od najboljih načina za stvaranje je izložiti se dejstvima.

     

    19.

    Podigao sam lice ka suncu, dok nasumice pišem po hartiji.

     

    20.

    Ponovo se družim sa Din Martinom pišući za stolom. Treba da

    pronađem načine kako da u drugoj polovini dana osnažim volju za pisanjem.

     

    21.

    U društvu deluju snažni modeli koji oblikuju želje ljudi.

    Krenuti uskom stazom znači biti sam. Stvoriti nestvoreno.

     

    22.

    Prelistavao sam Bibliju. Dobro je što je sve zapisano!

     

    23.

    Dobro je živeti. Dobro je dobro živeti. Dobro je ponavljati, ponavljati da je život dobro.

     

    24.

    Otvorio sam vrata. Koliko sam samo puta u životu otvorio vrata da uđe vazduh?!

     

    25.

    Pre pola sata sam na televiziji gledao prilog o

    deci oboleloj od raka. Kako mnogo ljudi strašno pati.

     

    26.

    Rad na radosti u Miroslavu Mandiću je i rad na smanjenju patnji.

    Unošenje radosti u život, kao svežeg vazduha u prostoriju.

     

    27.

    Mnoga bića stradaju da bi druga bića živela.

    Ekstazom zahvalnosti, eto kako treba živeti.

     

    28.

    Plešem po sobi sa tablom po kojoj pišem. Radost za vas koji patite!

     

    29.

    Čarobno je plesanje i pisanje uz muziku. Noge su mi vesele za

    šaku koja se raspisuje po hartiji. Samo se vrtim, samo se vrtim...

     

    30.

    Počinje scena iz filma Dim u kojoj Ogi, Harvi Kajtel (Harvey

    Keitel) priča Božićnu priču. To je jedna od najlepših scena u istoriji

    filma, ta Kajtelova gluma i taj njegov osmeh. Idem da je gledam.

     

    31.

    Ponovo me je oduševio Kajtelov spori osmeh koji sam jednom imitirao

    prijateljima. Osmeh koji podnosi pogled prijateljeve ljubavi i ljubav uzvrati.

     

    32.

    Izdržati ljubav. Nositi je na licu.

     

    33.

    Zalelujati se. Zaspati sa osmehom.

     

     

      

    DIRLJIV JE TRAG OLOVKE

    47. dan
    16. februar 2005.

    1150-1182

    blaženstva

     

    1150.

    Zaboravio sam olovku u jutarnjoj šetnji, pa

    je hartija ostala bela kao snežna belina jutra.

     

    2.

    Miroslav Mandić je knjiga čije je svako slovo napisano ne na uzdizanju, nego u poniznosti.

     

    3.

    Miroslav Mandić je ime kojim se pune pluća svih blaženih.

     

    4.

    Miroslav Mandić je čovek koji se bori za Miroslava Mandića.

     

    5.

    Ko sebe upozna, Boga poznaje.

     

    6.

    Uputi se, pusti se i puti se, Moje.

     

    7.

    Putiti! Kako volim kad vidim sebe kako idem putem svih svetova.

     

    8.

    Miroslav Mandić su reči Jovanove o sebi iz njegovog jevanđelja

    Ovo je onaj učenik koji svedoči o ovome i napisa ovo, i

    znamo da je istinito svedočanstvo njegovo – Jovan 21, 24.

     

    9.

    Ovo je onaj o ovome, to je krhkost, sveti stid koji se prolama kroz vekove.

     

    10.

    Miroslav Mandić je Božji stid deteta Miroslava Mandića, koje je

    osećalo ko je poreklom, i koje to nije ni znalo ni moglo reći ljudima.

     

    11.

    Miroslav Mandić je pokajanje za to što mi se nevinost

    detinjeg stida pretvorila u sujetu. Ludo, pomozi mi.

     

    12.

    Miroslav Mandić je prihvatanje svoje sujete, greha nad grehovima.

    Nežnost i toplina za nju, da se tako smiri i umine, i pomogne i sujetama

    drugih da se smire i blagošću preobraze u jednostavnost i skromnost.

     

    13.

    Sreo jednog prijatelja, sreo drugog, a kao da sam sreo jaču i vidljiviju, i slabiju ali i

    nevidljiviju sujetu. Ne zna se koja je opasnija, ali od moje sujete meni nema opasnije.

     

    14.

    Mislim na osobu koja mi nije draga zbog

    svog cinizma, ali verujem da i u njoj živi čednost.

     

    15.

    Mlada majka uči sina kako se navlače rukavice.

     

    16.

    Sa sitnim sam snegom koji pada.

     

    17.

    Ovo je mali grumen zlata.

     

    18.

    Snežna izmaglica u predvečerju. Jedna grančica na snežnoj stazi.

     

    19.

    Ja sam središte rasponom svojih krila.

     

    20.

    Raspon je skrušenost toplog srca.

     

    21.

    Plešem u ovoj rečenici sa Dobrotom.

     

    22.

    Divno osećanje, Sve što postoji jeste i u ovoj rečenici.

     

    23.

    To, da svo postojanje stanuje u jednoj rečenici, je osećanje slobode.

     

    24.

    Šta ću sada napisati slobodi je milo.

     

    25.

    Odmicanjem pomažem sebi u predviđanju.

     

    26.

    Igrom milujem. Verujem u milovanje. U duhovnu krv pomilovanja.

     

    27.

    verujem

    da

    mogu

    napisati

    lepu

    pesmu

    o

    pesmi

    samoj

     

    28.

    Verujem da mogu napisati šta mi je sledeće činiti. Ljubiti samo!

     

    29.

    Kao šesnaestogodišnjak sam odlazio sam u noć i na mostu

    gledao ovu istu reku osnažujući ovog pedesetogodišnjaka.

     

    30.

    Ima svečanosti u ovoj rečenici u kojoj nema nikakve svečanosti.

     

    31.

    U svoj rokovnik sam zapisao četrnaest i po kilometara

    hodanja. Zaboravio olovku u jutarnjoj šetnji a papir poneo.

    Sneg je stao. Nije hladno, belo je. Strpljivo samo. Kupio mladog

    sira i nožiće za brijanje. Samo me Kaja zvala, samo da me čuje.

    Nastavio da čitam Knjigu znanja. Događa se ništa i to je događaj Boga.

     

    32.

    Papire sam i danas ispisao. Šest, sedam papira, ispisanih sa jedne i sa druge strane.

     

    33.

    Osam je uveče, čekaću do... petnaest do jedanaest, i reći Laka Tii noć, Noći.

     

     

      

    SVE ŠTO MOGU DA NAPIŠEM, MOGU DA NACRTAM I OTPEVAM

    48. dan
    17. februar 2005.

    1183-1215

    blaženstva

     

    1183.

    Poneo sam olovku, hartiju i malo humora. Neka ga uvek bude, tek-tek, kao soli.

     

    2.

    Uvećati rečenicu, skraćujući je.

     

    3.

    Od danas ću svakog dana, osim nedelje, pročitati jednu

    stranicu Starog zaveta u slavu svih svetih knjiga koje govore

    isto, verujem. Koje su napisane samo za mene, verujem.

     

    4.

    Biblija iz koje ću čitati ima osamsto sedam stranica Starog zaveta,

    tako ću čitanje završiti krajem novembra 2007, ako sam dobro izračunao.

     

    5.

    Sledećih dvesta devedeset šest dana nastaviću sa čitanjem

    Novog zaveta u slavu svakog ko sveti tekst živi sada.

     

    6.

    Volim prvu rečenicu kojom počinje sveta knjiga.

     

    7.

    U početku stvori Bog nebo i zemlju – Post. 1, 1.

     

    8.

    Prve reči Boga su Neka bude svetlost. Prva kakvoća beše

    dobro, dobra svetlost. Prvo ime koje je Bog rekao je bilo Dan.

     

    9.

    Sve što je Bog stvorio u sebi je nosilo

    sopstveno seme. Prvo kokoška, pa tek onda jaje.

     

    10.

    Dok stvaram svoje delo, delo Božje, volim da činim nešto za delo drugog stvaraoca.

     

    11.

    Uzajamnost i solidarnost.

     

    12.

    Spomenuti dobre reči, i eto obavljenog posla za danas.

     

    13.

    Srce je malo i ono stvara celinu ljubavi. Um je velik i on stvara čestice svesti.

     

    14.

    O radosti! Srce i um mi se ukrštaju u ovoj

    rečenici dok prelazim preko pešačkog prelaza.

     

    15.

    Budućnost je u svakodnevnom iznova. Novim početkom živi sam početak.

     

    16.

    Sve je više imela, zlatne grane, na drveću kod

    Bećar štranda. Kažu da imela nije poreklom sa Zemlje.

     

    17.

    Ja sam dobrodošlica svim vanzemaljcima.

     

    18.

    Sivo vlažno popodne. Blatnjavo. Bljuzgavo. Ništa ne pada, ali

    po licu me nešto sitno ubada. Stare zgrade. Razrovarene ulice.

    Jedna do druge, nekoliko radnji. Uskoro će i sumrak. Baš je sve to

    dobro. Prepoznajem ovaj dan. Dan u kome se povlačim u sebe.

     

    19.

    Svakoga ko mi dolazi u susret volim uživajući u njegovoj lepoti.

     

    20.

    Da, ovo je dobar dan za bedu.

     

    21.

    Beda je nostalgija za večnim ropstvom.

     

    22.

    Kao čin borbe protiv ropstva, kupiću jedan kapućino.

     

    23.

    Volim analogije, pomažu mi da naslutim ono što ni ne znam da postoji.

     

    24.

    Jedva čekam sutrašnji dan da pročitam drugu stranicu Biblije.

     

    25.

    Sutra dolazi Kaja. Miran sam. Radujem se da joj kažem šta mi se desilo.

     

    26.

    Pijem kapućino i slušam kako Brajan Feri (Bryan Ferry) peva standarde.

     

    27.

    Zamišljam, sa divljenjem, ljude koji su se svih svojih darova odrekli.

     

    28.

    Kakva su samo dela ljudi stvorili svojim savestima,

    žrtvama, odricanjima, trpljenjima, saosećanjima, smirenjima!

     

    29.

    Ja sam dete koje obožava sve one koji su, detetom u sebi,

    stvarali nevidljive spomenike anonimnim snagama ljubavi.

     

    30.

    Sedim za stolom i plešem ramenima, dok Brajan izvodi The Way

    You Look Tonight. U njegovoj pesmi je subota uveče, u mojoj četvrtak.

     

    31.

    Dužnost čoveka je da ne bude rob.

     

    32.

    Dužnost je osloboditi sva bića od vladanja bića nad bićima. Ovim

    rečima oslobađam bića od morbidne potrebe da vladaju nad drugim bićima.

     

    33.

    Sutra je četrdeset deveti dan, dolazi Kaja.

     

     

      

    ČETRDESET DEVETI DAN, DOLAZI KAJA

    49. dan
    18. februar 2005.

    1216-1248

    blaženstva

     

    1216.

    Dobro jutro, Jutro. Dobro jutro, dobri Dane.

     

    2.

    Krenula autobusom ka tebi i Novoj Ideji. Daj Bože. Lepo je, ljubim te u

    ime Miroslav Mandić – poslala mi je Kaja poruku iz autobusa u 10:22h.

     

    3.

    Radujem se zbog Kajinog dolaska i druge stranice Biblije. ‚Aj’mo!

     

    4.

    I stvori Bog čoveka po obličju svom, po obličju

    Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih – Post. 1, 27.

     

    5.

    Ja sam čovek, i Bog me je stvorio po svom obličju i stvorio me je

    kao žensko i muško. I učini Bog usred vrta Drvo od života i Drvo od

    znanja dobra i zla. I uze me Bog i stavi me u vrt da radim vrt i da ga

    čuvam, jer osnovni čovekov posao je vrtlarenje i čuvanje. I reče mi Bog

    da nadenem imena svemu stvorenom, i to beše moj sledeći posao.

     

    6.

    Kako je uzbudljivo čitanje Biblije u kojoj mi je sve rečeno. Živele reči!

     

    7.

    Krećem ka Kaji.

     

    8.

    Potrebno mi je i strpljenje i smirenje da podnesem uzbuđenje

    današnjeg dana. Susret sa Kajom i objavu Miroslava Mandića Kaji.

     

    9.

    Kada mi je pre godinu i po dana Kaja rekla da za Treći

    desetogodišnji rad, nisam znao, kao ni Kaja, kakav će on biti. Ja sam ga

    bez ičijeg, i bez Kajinog, znanja počeo. Ako Miroslav Mandić ne odgovara Kaji,

    Kaja je slobodna da ga odbije. Slobodna je i da ga prihvati. Kaja je slobodna.

     

    10.

    Ja sam Kaja, uzimam olovku da zapišem svoj prvi komentar o Trećem

    desetogodišnjem radu, procesu, projektu, delu, Miroslava Mandića, o

    kome zasad samo znam da će to biti čudesna knjiga. Prvi put u tvrdom povezu.

    Detinje uzbuđenje u očima, kao pred otvaranje poklona. Kako preneti ovo uzbuđenje

    drugima. Miroslav mi čita Miroslava Mandića, a ja ću i dalje beležiti svoje prve utiske.

     

    11.

    Verujem, kao i Miroslav, da je sve što se dešava u njegovoj umetnosti,

    samo Bog. Odmah se pretvorilo u odmah odmah. Krenuo je, a da nije

    znao da je odmah već počelo. Uvuklo ga je u dvadeset četiri sata

    neprestanog teksta. Miroslav dira nos kada je uzbuđen dobrom pričom

    i kada ga hvata vino. Šta znači to da je Miroslava spaslo ovo što radi?

    Kako prodati spas i ne dirnuti njegovu blagodat?

     

    12.

    Nije ovo samo život, ovo je nešto mnogo više. On je opet krenuo,

    a mi? Kako je ovo snažno, jer Miroslav misli samo jedno, kako mozak

    obrnuti na pozitivno, stalno? Suše mu se usta od a priori želje da sve od

    sebe da. Ovu čistu Umetnost treba eksploatisati, da bi ona stalno bila čista.

     

    13.

    Miroslav bi hteo da se lepota kaže bez umanjivanja, bez uvećavanja. Da

    ukloni inferiornost koja nas sve ganja od malena, kao sve se dešava tamo, a

    ne ovde. Inferiornost prizornih i divota besprizornih. Bitno je, ipak, kad kišica

    pada. Uzeo je cigaru da mi pokaže kako bi voleo da me fotografiše i na trenutak

    prepoznam, pušač. Miroslav je savršena roba, oslobođena ropstva!

     

    14.

    Staviću tekst koji sam dobila na poklon među grudi i tako ga nahraniti.

    I ako, ne daj Bože, umrem radeći ovo što je počelo, uspeo sam, jer sam

    pokušao – kaže Miroslav. Evo ga, to stvaranje već stvorenog, potpuna različitost

    istog. Sve je ponovo i zato je jedinstveno. Teško diše, uzima duboke udahe i

    rukom mi pokazuje da je sve u redu. Ko bi trebalo da bude prvi kupac ovog dela?

     

    15.

    Da li će neko hteti da čita, da li se meni ovo sviđa? Užasno mi se sviđa,

    motherfucker je ovaj tekst što slušam kako izlazi iz već umornih Miroslavljevih

    pluća, reči opijene ulaskom i izlaskom, dinamikom istog. Liči mi na Majlsa

    Dejvisa. Miroslavljeva pijanstva su čedna, ipak usne mu se malo savijaju

    nadole u pijanstvu, kao da ga ono podseća na neprijatelje. Ja ću otkupiti

    6. januar 2005. Miroslava Mandića za 100 €, ako Miroslav bude hteo da mi ga proda.

     

    16.

    Da li Miroslav stvara tekst, muziku, film, sliku, ponašanje? Ili je sve to opet

    to isto. Umetnost 33, u slavu Hrista. Nekome možda ovo neće ništa značiti,

    meni je ovo savršeno. O čemu da pišem kada Bog već jeste – čujem glas

    iz Miroslava Mandića. Miroslav čita tečno, lepo, svoj umor od budućnosti odmara

    dubokim basom u svom glasu. Posle prvog kupca doći će i milioniti –

    prisećam se knjige Toma Hopkinsa (Tom Hopkins) Veština prodaje.

     

    17.

    Bože, voli Miroslava Mandića – moli te Kaja Ćirilović. Njegovo

    disanje je tekst, udah samoglasnik, izdah suglasnik. 33 poljupca za

    svakog ko se daje. Šta li mu znači to Jebem kevu? Koga on to pobeđuje?

    Treba da razmišljam kao da će ovu knjigu čitati stotine hiljada ljudi, a i niko.

     

    18.

    On ovo stvarno radi, to se mora objasniti. Ovo je opasno, jer literatura

    ne ide u tom smeru. Svetlost je unutra, i to je to. Osnažuje detalj slike koji

    stvara 33 godine, dodaje stih pesmi koju oduvek piše, zar to nije najnovije i jedino

    što se može učiniti? Elegantan je Miroslav Mandić, iako atleta, u svakom pokretu.

     

    19.

    Ni za šta se ne hvatam i zato je ovo još teže od Ružekaže Miroslav. Stalno

    izlazi napolje i stalno je unutra. Gde je Miroslav Mandić? Da li će zaplesati? Osetih,

    to je samo jedno delo. To osećanje vredi truda i svog dobijenog novca u budućnosti.

     

    20.

    Miroslav Mandić je spas, sada to jasno vidim. Miroslav Mandić

    je most, tačnije, ono malo mesto statike na mostu, mala tačka

    koja drži sve. Uživa u oslobođenju od tajne. Postidim se koliko

    je malo novca Miroslavu dovoljno da bi stvarao Večnu umetnost.

     

    21.

    Nisam avangarda, da ne bih zastareo. Ova knjiga nije haos teksta, ona je zvezdano

    nebo. Tii i ja koji stvaraju Moje. Moraš mnogo da hoćeš da bi ovo razumeo.

     

    22.

    Ako mi veruješ, tražiću malecko, ako mi ne veruješ, tražiću

    Tii sve – usput će Miroslav, okrenutih leđa. Skuvao je testeninu

    sa bosiljkom, belim lukom i sirom, dok razgovor nije ni prestajao.

    Da li da napravim knjigu recepata Miroslav Mandić – Kuvar za askete?

     

    23.

    Toliko je opasno što nikakve opasnosti nema, i neshvatljivo

    zašto je opasnost tako spasonosna. Miroslav je dirigent

    sekundicama. Miroslav Mandić suviše brzo menja kanale. Volela

    bih da vidim kako Miroslav Mandić intervjuiše Tehšing Hsiea, i obrnuto.

     

    24.

    Svaki dan pretvoren u orgazam od četiristo šezdeset dve iskrice. Svi

    se razumeju u medije, niko u medij jezika. Nežni jezik neotkriveni. Nežnost

    je opasna. Nežnost je hrabrost. Miroslav ima sjaj u očima kao četvorogodišnje

    dete (Isus). Sašiću mu ili kupiti dendi pantalone na štrafte, sa tregerima.

     

    25.

    Pet sati sam čitao Kaji Miroslava Mandića. Ne znam njenu reakciju, iako ju je ona

    zapisivala od 10. do 24. zapisa koje još nisam video. Čini mi se da sam prošao.

     

    26.

    Predložim Kaji da pokaže grudi Miroslavu Mandiću i Miroslavu

    Mandiću, ako je kupila ono što mi se dogodilo 6. januara 2005, i da

    ime Miroslav Mandić proda za basnoslovno bogatstvo. Bescenje Božje.

     

    27.

    Kajo, hoćeš li?

     

    28.

    Hoću.

     

    29.

    Kaja je razgrnula haljinu i sise su blesnule. Zabolelo me je od beline.

     

    30.

    Gledam ih. Vene. Tamnija koža. Namreškanost bradavica. Glatkoća...

     

    31.

    Velike su Kajine sise.

     

    32.

    Sise sveta.

     

    33.

    Ljubav je živa. Ljubav je zauvek. Kaja je tu,

     

     

      

    33 REČI MIROSLAVA MANDIĆA

    50. dan
    19. februar 2005.

    1249-1281

    blaženstva

     

    1249.

    Pogledaj Kajo, kako je pisanje lepa stvar.

     

    2.

    Pisanje je opasno. Sama nežnost. Najveća je hrabrost poverovati u lepotu samu.

     

    3.

    Sada, kada sam rekao Kaji, kako dalje? Kako pedesetog dana? Prvog,

    u kome osim mene, još neko zna za Miroslava Mandića. Da li će time Miroslav Mandić

    biti bolji? Ili lošiji? Ko će biti treći čovek koji će saznati? Četvrti? Deseti?

    Stoti? Hiljaditi? Milioniti? 384.000.000.000.000.000.000?

     

    4.

    Za to će ostaviti čovjek oca svojega i mater svoju, i

    prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno telo – Post. 2, 24.

     

    5.

    Od svih ustanova čovečanstva najveća je Evin i moj odnos, odnos između

    žene i muškarca. Iz njega sve proizilazi, i biblioteka i muzej, i crkva, i ratovi,

    i novac. Golotinja je bezazlenost, a znatiželja i optuživanje prvi greh i prva

    beda koje načinismo Eva i ja. Mi postadosmo kao bogovi, jer saznasmo

    dobro i zlo. Ali nas Bog istera iz raja, jer Ga ne poslušasmo, i reče nam

    da ćemo se rađati u bolovima i jesti hleb u znoju lica svog. I postavi Bog

    Heruvima ispred Drveta života da ga zauvek čuva. Ja Te pozvah, i

    Tii zatrudne i rodi nam Kaina, i ja rekoh Dobih čoveka od Gospoda.

     

    6.

    Divno je, i sve je jasno. Kao svetlost.

     

    7.

    Hodam sa Kajom. Često govoriš spas, šta je to spas? – pita Kaja.

     

    8.

    Spas nije šta, nego ko. Svako ko ima ime. Svakom ko je ime Jeste. Spas je Jeste.

     

    9.

    Ko je onda uživanje? – pita Kaja.

     

    10.

    Gle, Kajo, ko je uživanje:

     

    11.

    Ja.

     

    12.

    Da, Ja je uživanje.

     

    13.

    Subota je. Pijem vino, Kaja se odmara. Sada ću prepisati

    u Miroslava Mandića sve reči, izjave, pravila, koje sam do sada napisao,

    i kojih će biti 33. Dobro je da ih Kaja zna od svog drugog dana.

     

    14.

    Miroslav Mandić, Treći desetogodišnji rad Miroslava Mandića, počeo je 1. januara

    2005, bez znanja Miroslava Mandića, čega sam postao svestan 6. januara 2005.

     

    15.

    Miroslav Mandić su deset knjiga, koje ću napisati od

    2005. do 2015, pod nazivom Miroslav Mandić.

     

    16.

    Miroslav Mandić je Treća desetogodišnja slika, koju ću

    stvarati od 2006. do 2016, pod nazivom Plava Ruža.

     

    17.

    Miroslav Mandić su i Samih deset godina koje ću stvarati od

    2007. do 2017, pod nazivom Deset ekspedicija umetnosti

    u biće ljubavi ili Deset ekspedicija ljubavi u umetnost samu.

     

    18.

    Miroslav Mandić je samo tako da je Bogu milo. To je

    jedino pravilo koje nije pravilo nego ljubav Boga.

     

    19.

    Miroslav Mandić je za sve ljude koji su živeli, za

    sve ljude koji žive, za sve ljude koji će živeti.

     

    20.

    Miroslav Mandić je za sva druga bića zemlju, vodu, vazduh, svetlost, minerale,

    biljke, životinje, duhove prirode, nepoznata bića i višu inteligenciju.

     

    21.

    Miroslav Mandić, zbog celine, zanosa i slobode, nije na tržištu.

    Ni umetničkom, ni bilo kom drugom, jer tržište je samo tužni fragment

    postojećeg. Zato delujem u radosnoj celini još nestvorenog tržišta. Ja tržišta.

     

    22.

    Miroslav Mandić, zbog života svakog bića, nije u postojećoj javnosti koja

    se zasniva samo na ljudskim bićima. Zbog jednog jedinog živog jezika

    nije u postojećim medijima, koji su samo lokalni, pogotovo kad su

    globalni, jer ne razumeju prirodu medija. Medij je šapat, a mediji

    uspavanka budnosti, i zato stvaram medij i medije. Ja javnosti.

     

    23.

    Miroslav Mandić zrači: 1. Svemirskim ružičnjakom,

    Hramom duše, Haremom ljubavi, 2. Nagoveštajem

    Umetnosti Miroslava Mandića, 3. Licem u lice, 4. Ženom.

     

    24.

    Miroslav Mandić se finansira: 1. Mecenom – dobrovoljnim prilozima,

    2. Ekonomijom savesti, Pupoljcima novog novca, Simboličkim

    ocem i Sistemom – Gerda, Hvala Tii za Tvoju nežnost,

    3. Prodajom knjiga, radova i ideja Miroslava Mandića.

     

    25.

    Sam Miroslav Mandić živi od Prosjačkog novca.

     

    26.

    Miroslav Mandić svoj uspeh vidi samo u večnosti i

    beskraju. Uspeh Miroslava Mandića je uspeh Boga.

     

    27.

    Miroslav Mandić je besplatan ili najskuplji.

     

    28.

    Miroslav Mandić je posvećeništvo 2%, ljubavništvo 34%, profesionalizam

    65%. Sa svešću da je Božjih 2% najmanje, zato što je najveće. Da

    je ženinih 34%, a društvenih 65%, jer je i najmanje vredno.

     

    29.

    Miroslav Mandić ne može da uspe bez žene, u ovom svetu. Žena

    ovoga sveta se daje 65%, 34% i 2% (101%), i tako čini da

    Miroslav Mandić, koji nije od ovog sveta, ali je u svetu, uspe

    i u ovom svetu, vraćajući nas oboje u zemlju od koje smo uzeti.

     

    30.

    Miroslav Mandić je Umetnost 33 u slavu Jednog.

     

    31.

    Miroslav Mandić i Miroslav Mandić ne pripadaju nijednoj porodici,

    nijednom narodu, nijednoj državi, nijednoj konfesiji, nijednoj struci,

    nijednom učenju, nijednoj civilizaciji. Miroslav Mandić i Miroslav

    Mandić pripadaju Umetnosti Miroslava Mandića, Ženi i Bogu.

     

    32.

    Miroslav Mandić i Miroslav Mandić nemaju tajni, laži, adresu, novac,

    vlasništvo, socijalno osiguranje, zdravstveno osiguranje, žiro račun...

     

    33.

    Sultans of Ping F.C. praše Wher’s me jumper. Idem u drugu sobu

    da Kaji pročitam 33 Reči Miroslava Mandića, da ih promišljamo zajedno...

     

     

     

    UZVIŠENOST OVOG TRENA

    52. dan
    21. februar 2005.

    1282-1314

    blaženstva

     

    1282.

    U danu sam. Na vetru. Na vetru pozivam, i on poziva mene, ponedeljak.

     

    2.

    Ne bežanje, izmišljanjem, od istog. Nego, zanosno, hrljenje ka njemu.

     

    3.

    Sreća je biti pred ovim malim zapisom, koji sjajem u očima ljubi svačiju krhkost.

     

    4.

    Idem da napravim drugu kafu, pa onda čitanje četvrte strane

    Biblije. Svakoga dana čitati samo po jednu stranicu, zanose večni!

     

    5.

    A Gospod mi reče: zato ko ubije Kaina, sedam će se puta za to pokajati,

    I načini Gospod znak na Kainu da ga ne ubije ko ga udesi – Post. 4, 15.

     

    6.

    I rode mi roditelji Avelja. Ja bejah ratar, a Avelj pastir. I Bog pogleda na

    Aveljove prinose, a mene ne pogleda, i to je tren kad se u meni rodila sujeta. I

    ubih iz sujete Avelja, i Gospod mi reče bićeš lutalica i begunac na zemlji. I odoh i

    nađoh ženu svoju. Ona mi rodi Enoha. I rađah se u drugima, i Ada me je rodila kao

    Juvala, i ja bejah gudač i svirač. I rađasmo se sve od Adama do Noja. I živesmo

    stotine godina, dugoveki, skoro hiljadu godina svaki od nas beše.

     

    7.

    U ovom sam telu, i zato svete tekstove Biblije primam kao priču o sebi.

     

    8.

    Raduj se, šako, što pišeš.

     

    9.

    Jedan od razloga zašto hodam je da bih dobujući petama osnažio srce

    Božje, da bih petom koja ljubi zemlju, neprijateljstvo sa zemljom iskorenio.

     

    10.

    Uzvišenosti ovog trena, sneže koji nestaješ!

     

    11.

    Dok je automobil usporio na ležećem policajcu ugledao sam

    napućene usne jedne žene. Neka te usne lepo ljube onog koga ljube.

     

    12.

    Posle više dana hodam u patikama. Meke su, lake.

    Prve patike u Miroslavu Mandiću. One će me hraniti.

     

    13.

    Poslednji put zapisujem Poskočiti, eto besmrtnosti.

     

    14.

    Volim stvaranje izjavama.

     

    15.

    Izjave zovem Reč Miroslava Mandića.

     

    16.

    Ovaj zapis je napisan brzinom svetlosti.

     

    17.

    Razmišljam o zapisima napisanim brzinom svetlosti, i ugledam

    gradski autobus na kome svetlećim slovima piše da je to kružna linija.

     

    18.

    Brzinama omogućavam svemu i svakome

    da uživa u sporosti. Velikim brzinama sve stoji.

     

    19.

    Sporošću lečim brzinu. Velikim sporostima se oseća večnost. Muzika večnosti.

     

    20.

    Izašao sam u sumrak da pišem i kupim mirisni štapić lavande.

    Pisanje mi ne ide, nadam se da će krenuti kada zapalim mirisni štapić.

     

    21.

    Zapalio sam ljiljane. Treba više da obraćam pažnju na kamenje.

     

    22.

    Kamenje tako snažno ćuti. Sve zna, a ćuti. Kamenja pastiri mislima.

     

    23.

    Sedim i čekam da se do mene probije Tvoja misao i da je moje srce primi.

     

    24.

    Zadrhtao sam od vatre koja se upalila u meni. Kamenje gori da vatru sačuva.

     

    25.

    Vatru ću smiriti da sama sobom ne izgori, nego da gori svih deset godina.

     

    26.

    Miroslav Mandić je desetogodišnja vatra.

     

    27.

    Da vatra ne izgori, a ja da sam spreman svakoga

    trena da se zapalim. Svakoga trena da se smirim.

     

    28.

    Obožavam smiraje. Prazninu koja dodiruje tišinu.

     

    29.

    Stvaranje nestaje u stvaranju nestajanja.

     

    30.

    Stvaranje nastaje u stvaranju nestajanjem.

     

    31.

    Slobodo, ljubim Te. Slobodo, čuvaj me!

     

    32.

    Jednoj ženi nedostajem. Ja sam joj kamen pod jastukom.

     

    33.

    Ja sam kamen koji se toplinom širi smirujući nerve.

     

     

      

    Stranice