Bog Miroslav Mandić Bog

pesma
pesma jednog imena
ime čoveka
ime boga
ime pesme
pevao sam je
od 6. januara 2005. do 24. jula 2017.
pevao sam je svakog dana osim nedeljom
33 pesme u danu
zovem ih blaženstva
198 blaženstava nedeljno
129600 blaženstava za dvanaest i po godina
129600 (360×360) blaženstava su formirala knjigu loptu
svemir
svemir pesme
svaki dan je obeležen brojem dana i datumom pevanja
prve tri knjige su odštampane
četvrta i peta knjiga su mi u kompjuteru
osam poslednjih knjiga je na sajtu
nadam se da će uskoro biti sve zajedno na sajtu

    Ti
    si

    405543

    pupoljak

    TI SI IDAČ, MIROSLAVE

    53. dan
    22. februar 2005.

    1315-1347

    blaženstva

     

    1315.

    Dobro jutro suzo, koja mi na jakom vetru padaš iz levog oka.

     

    2.

    Vera mi otvara oči za ono što oči ne vide.

     

    3.

    Kada dođem u stan prepisaću rečenicu Marsela

    Dišana (Marcel Duchamp) koja mi stoji na stolu.

     

    4.

    Živeti znači verovati – to je moja vera – Marsel Dišan.

     

    5.

    Juče sam ponovo počeo da čitam Knjige mog života, da mi i ta divna knjiga

    o knjigama pomogne u pisanju knjige. Hvala Tii, Henri Mileru (Henry Miller).

     

    6.

    Četiri puta sam u prethodnom zapisu napisao knjiga.

     

    7.

    Šta znači reč knjiga?

     

    8.

    Zaljubio sam se u reč knjiga.

     

    9.

    ‚Aj’mo Miroslave, na čitanje Biblije. Hvala Tii, Bože, na Tvojoj knjizi.

     

    10.

    Jedna devojka na autobuskoj stanici sa velikom

    nežnošću briše nešto sa lica svom ostrelom ocu.

     

    11.

    Ostavio sam pasulj da se kuva na tihoj vatri dok po kišici hodam za sledeće zapise.

     

    12.

    Ispisaću ih desetak jer mi ide. Pisanje ide, hej!

     

    13.

    Pisanje me piše, i zato odajem počast i pisanju kada me ne piše.

     

    14.

    Teški trenuci, volim vas.

     

    15.

    Postavlja se, zateže se, poslednja od dvanaest sajli visećeg mosta Slobode...

     

    16.

    Večeras ću gledati na televiziji utakmicu Lige šampiona Real – Juventus. Navijaću

    za Real, jer volim Ronalda (Luis Nazario Lima Ronaldno) i Zidana (Zinedine Zidan).

     

    17.

    U Miroslavu Mandiću ću pisati o utakmicama koje budem gledao. Fudbal

    mi je pomogao u ličnom razvoju od trinaeste do sedamnaeste godine.

     

    18.

    Fudbal je profesija koja se u poslednje dve, tri decenije najviše

    razvila. Oko fudbala se okupljaju najveće veštine i najveći novac. Fudbal

    od fudbalera stvara elitu duha vremena. Fudbal je meritokratija koja postaje

    fundamentalizam neoliberalizma, primer kako merodavnost postaje despotija.

     

    19.

    Još jedan razlog za gledanje fudbala na televiziji su živi

    prenosi, u kojima je više umetnosti od svih onih umetnosti koje se

    trude da budu komercijalne i uspešne, a u stvari su dosada nad dosadama.

     

    20.

    Kako se piše za postojeće tržište knjige? Kako kada se knjiga piše prvi put?

     

    21.

    Zašto je Miroslav Mandić mnogo opasniji od Ruže lutanja?

    Jer nije atraktivan, jer nema uporišta, jer je unutrašnji...

     

    22.

    Miroslav Mandić pomaže da se neprestano obožuje čovek koji sve ovo i piše.

     

    23.

    Zavet ćutanja koji sam održao mi je pomogao da me bolje čuješ, Moje.

     

    24.

    Zavet ćutanja mi je profinio reči kojima ću sve više govoriti Boga.

     

    25.

    Zavet ćutanja me je promenio.

    Bog i ja.

    Žena i ja.

    Umetnost Miroslava Mandića.

    Sve.

     

    26.

    Pasulj se kuva već dva i po sata. Nisam ga potopio na vreme. Uostalom,

    ne znam da kuvam, kao što mnogo drugih stvari ne znam. Sve što ne znam

    mi pomaže da lako priznam da ne znam i da pokušam da znam samo jedno.

     

    27.

    Fudbalerima Reala i Juventusa je ostalo još pet sati do susreta. Slutim

    kako im je. Samo da prežive dok ne počne. Onda već povratka nema.

     

    28.

    Nejedinstvo prostora i vremena i odsustvo priče pomažu

    Miroslavu Mandiću da zrači prvinom kojom će čednost ostati živa zauvek.

     

    29.

    Nekoliko slepih miševa lete preda mnom.

     

    30.

    U prvom poluvremenu je poveo Real sa jedan nula. Uživao sam kao i u pasulju.

     

    31.

    Lakoća sa kojom igra Zinadin Zidan je opčinjavajuća. Kada se njemu igra,

    odbrane nema – kaže komentator. Takvu kontrolu lopte možda nikada pre

    nijedan igrač nije imao, a nepredvidljivost kojom se on lomi u telu se retko viđa.

     

    32.

    Ostalo je jedan nula za Real. Kroz dve nedelje je revanš u Italiji. Sutra igraju

    Barselona i Čelzi. Fudbal i film, dve mladalačke ljubavi Miroslava Mandića.

     

    33.

    Postoji izvesna žudnja u stvaranju filma, kada se stvarno daješ i uzdižeš

    preko svojih granica i zaista si spreman da umreš za film koji radiš. Ako

    umreš za svoju zemlju, to i nije tako dobro, ali umreti za film da bi on bio

    završen, to je prava stvar. Radeći na taj način čovek ide kroz život

    koristeći sebe i praveći od života nešto veliko – Džon Kasavetis.

     

     

      

    JEDNOSTAVNO JE LEPO, PONOVITI JEDNOSTAVNOST JE JOŠ LEPŠE

    54. dan
    23. februar 2005.

    1348-1380

    blaženstva

     

    1348.

    Ugledao sam žilet na zemlji i setio sam se prvih

    brijanja. Petnaestogodišnjeg muškarca koji je još bio dete.

     

    2.

    Jednostavnost je lepa. Ponoviti jednostavnost je još lepše.

     

    3.

    Stiglo je sunce, toplo je. Proleće je u svemu.

    Proleće je umetnost zelenila. Umetnost listanja. Cvetanja.

     

    4.

    Budnošću čuvam prolećnu umetnost buđenja.

     

    5.

    Umetnost uvek izaziva nešto nepoznato u meni za čim žudim.

     

    6.

    Lepota kojom sam stvoren. Lepota koja je u meni

    stvaranjem rođena. Spajanje dve lepote u Miroslavu Mandiću.

     

    7.

    Učinilo mi se da je jedan čovek u kolima Perif, Perica Dimitrijević,

    drug iz detinjstva, sa kojim sam proveo mnogo vremena.

     

    8.

    Nikada se nismo posvađali, ali kada se ponekad sretnemo ne javljamo se.

     

    9.

    Zašto umiru odnosi između ljudi?

     

    10.

    Dok sam pretrčavao ulicu, prepoznao sam u

    sebi Draganu Varadinac, način na koji ona trči.

     

    11.

    Sunčano bleštavilo i prohladni vetar. Danas mi dolazi Ivana Đokić.

     

    12.

    Veliki, žuti pas je legao nasred keja, uživajući u toploti.

     

    13.

    Zanosnim razgovorom se dolazi do ekstaze.

    Posle njega se nastavlja zajedno ili se razdvaja.

     

    14.

    Velika samoća me priprema za još veći susret.

     

    15.

    Lepe su noge tridesetogodišnje žene, u debelim crnim čarapama,

    dok ide ruku pod ruku sa prosedim visokim muškarcem.

     

    16.

    Dosegnuti u životu lepotu glagola dosegnuti.

     

    17.

    Mudrost velikih izreka koje sam čuo u

    detinjstvu sam otkrivao tek mnogo godina kasnije.

     

    18.

    Sada lepotu i mudrost otkrivam u svakoj reči.

     

    19.

    Svaka reč nosi u sebi sve reči. Svakom se rečju može reći sve.

     

    20.

    Svaka reč stvara Večnu umetnost.

     

    21.

    Pesmu o Večnoj umetnosti sam započeo 14. avgusta 2004.

     

    22.

    Dok ponovo prelazim pešački, na kome sam doživeo trčanje

    Dragane Varadinac, osetio sam da se igram divnom igrom.

     

    23.

    Zvala me je Olivera Stošić, urednica u Kulturnom centru Beograda. Ne

    poznajemo se. Videla je Ja ime i želela bi da joj budem gost 21. marta, koji

    su Ujedinjene nacije proglasile za Dan poezije. Obradovao me je njen poziv.

     

    24.

    Zahvalio sam joj se i odbio, jer ne učestvujem u javnosti. Javnost je rob

    postojećeg. Postojeće nije stvaralačko. Predložio sam joj da se vidimo lice

    u lice. U susretu je i sve i celina. U javnosti je samo ponešto i delić celine.

     

    25.

    Hodao sam sa Ivanom, razgovarali smo. Putevi nam se razilaze.

     

    26.

    Za jedan sat na stadion Kampnou u Barseloni, pred više od stotinu hiljada

    gledalaca, izaći će fudbaleri Barselone i Čelzija. Navijam za Murinja (Jose

    Mourinho) mladog trenera Čelzija. Njegovo lice je podsticajno za moj rad.

     

    27.

    Poveo je Čelzi. Zaista se u Čelziju oseća Murinjova snaga.

     

    28.

    Zvala je Dada iz Londona da mi javi da joj (nam) je baka umrla danas popodne.

     

    29.

    Moja baka, Dragica Felja, rodila se 21. juna 1912. godine i umrla je u svojoj

    93. godini. Rodila se kao Bošnjak, od oca Nikole i majke Eve. Kao mlada

    devojka htela je da se zakaluđeri, ali nekako ju je moj deda preokrenuo.

    Sa njim je imala dvoje dece: Zvonimira i Zdenku. Baka je lepo kuvala, ni

    od čega, uvek sirotinjski, ali slatko i sa ljubavlju. Moja baka je najviše

    volela Boga, cveće i laste – napisala mi je Dada kasnije o baki.

     

    30.

    Izgubio je Čelzi. U drugom poluvremenu im je isključen jedan igrač, i posle

    toga su primili dva gola. Videćemo kako će biti za dve nedelje u Londonu.

     

    31.

    Ponovo dve jutrošnje lepote koje se spajaju u meni i Miroslavu Mandiću.

     

    32.

    Pozdrav Oliveri Stošić, koja mi je, nepoznata, pružila radost.

     

    33.

    Za Oliveru, evo jedne jutrošnje rečenice Henri Milera

    Prijatelje koji vas iznevere uvek zamene novi prijatelji,

    koji se pojave u kritičnom trenutku gde im se najmanje nadate...

     

     

      

    MIRIŠEM NA IZAZOV OVOG DANA

    55. dan
    24. februar 2005.

    1381-1413

    blaženstva

     

    1381.

    Po leđima mi mili toplina sunca.

     

    2.

    Pisaću idilom.

     

    3.

    Dostići ću je.

     

    4.

    Njenim ću savršenstvom pisati. Proslavljajući nepoznato!

     

    5.

    Sunčani i topao četvrtak. Prepodne, dve hiljade i pete.

     

    6.

    Ustajem od stola. Menjam odeću. Pravim deset čučnjeva sa pretklonom.

     

    7.

    Poneo sam sa sobom knjigu Margaret Diras (Marguerite Duras), koju sam

    pročitao pre par godina. Samo četrdeset sedam stranica retkog teksta. Savršena

    knjiga – To je sve. Samo sam je poneo da bude sa mnom u šetnji, to je sve.

     

    8.

    Smirujem se da bih sakupio novih pupoljaka.

     

    9.

    U razgovoru sa Kajom sam bio ljut na jednog njenog mladog

    poznanika... Ljutnja je smešna. Neka od ljutnje ostane samo ljuto

    koje godi ukusu nežnosti, i za Jednog Njenog Mladog Poznanika.

     

    10.

    Prohladni vetar na suncu mi prija kao lepa voda.

     

    11.

    Ne suprotstavljam se... zato što me borba sa drugim...

    zlom, ženom, neprijateljem... ne privlači... i dosadna mi je.

     

    12.

    Podigao sam glavu sa stola, i gle!, kroz prozor ugledah pun mesec.

     

    13.

    Već je sedam uveče, a ja nisam došao ni do pola. Kada bih se sada ja

    pitao, ja više ne bih ni pisao, jer ja sam svih ovih dana to uspevao, i sada

    bih i ja mogao malo da se posvetim samom sebi. Samo ja pa ja, ha, ha, ha.

     

    14.

    Sedam puta napisah ja dok sam trepnuo. Ja pa ja, e pa neće moći! Neće moći.

    Jer je ja bezbroj i svako ja čini jedno jedino Ja. Miroslav Mandić je u slavu Njegovu.

     

    15.

    Ja znam da sva bića žude za Mnom.

     

    16.

    Prethodnu rečenicu sam osetio dok sam prao zube.

    Toliko je bila istinita da sam se nasmešio kao dete.

     

    17.

    Pišem vijoreći i lelujajući potpuno nepredvidljivo.

     

    18.

    U trenu osetih važnost samoće i ćutanja. Njima čuvam Tvoje žudnje i potrebe.

     

    19.

    U samoći Tii vidim oči.

     

    20.

    Samoćom grejem sve ono što umire u hladnoći samoće.

     

    21.

    Ja nisam sam i sada kada sam sam. Pišem – Tii čitaš.

     

    22.

    Uzeo sam Bibliju u levu ruku i stavio je na grudi.

     

    23.

    Priljubio sam usne na Bibliju da i Tii osetiš miris borovine, i vijugavu stazu kroz šumu.

     

    24.

    U samoći osetim herojstvo svih manifestacija. Paprati. Dubine mora.

    Svih civilizacija. Višu inteligenciju o kojoj ne znam ništa, ali je volim.

     

    25.

    Svako ko jeste, voli. Čak i kad mrzi, samo voli.

     

    26.

    Kada jezik poleti, jezik je uvek samo jedan.

     

    27.

    Jedan jedini jezik kojim govoraše oba bića kada bejahu Jedno.

     

    28.

    Mesec me poziva napolje da ga vidim.

     

    29.

    Šuma je zaista u ovom mirisu šume.

     

    30.

    Nebo je vedro. Ko je Mesec?

     

    31.

    Pomislio sam da napišem Volim Boga, ali to nije istina. Istina je Volim Te, Bože.

     

    32.

    Samoća je zajedništvo sa svim bićima.

     

    33.

    Čuo sam neki zvuk. Bio je to moj bezrazložni jecaj. Jecaj, kako lepa reč!

     

     

      

    TELOM, SLIKOM I REČIMA

    56. dan
    25. februar 2005.

    1414-1446

    blaženstva

     

    1414.

    Rečima, koje još ne postoje, izgovaram Te.

     

    2.

    Večeras dolazi Kaja na uživanje – profinjavanje. Juče sam joj

    predložio da pozove još nekoga da dođe, kome bih, kao trećoj osobi,

    rekao da sam počeo i radim Treći desetogodišnji rad. Da li će, i ko će doći?

     

    3.

    Lek je pomoći Drugome.

     

    4.

    Troje ljudi koje gledam kroz prozor negujem pogledom.

     

    5.

    Počinje da se šareni Biblija od podvlačenja žutom, narandžastom i roze bojom.

     

    6.

    Promiče sneg, idem na čitanje osme stranice.

     

    7.

    I juče i danas sam sreo jednu nežnu, arhaičnu

    reč u Bibliji kojom se služio Đura Daničić.

     

    8.

    Reč otsele.

     

    9.

    Pada redak, vlažan sneg po meni. Tako je lepo da sam zaplakao.

    Dok je plač došao iz grudi do glave, pretvorio se u osmeh zahvalnosti.

     

    10.

    Sneg je sve krupniji i sve gušći. Već sam mokar. I hartija je.

     

    11.

    Sneg je nešto prelepo belo što pada.

     

    12.

    Sećam se kako sam u obdaništu učio da crtam sneg kao

    tačkice, a kišu kao linijice. Bilo je lepo kao da su bili pravi.

     

    13.

    Dok pišem, pahuljice mi prekrivaju papir,

    šaku, olovku. Ne daju mi da pišem. Zvezdaste!

     

    14.

    Uporan je sneg. Prvo ga je bilo samo u vazduhu, ali se

    topio na zemlji. Ali za pola sata se sve zabelelo od njega.

     

    15.

    Ne mogu više da pišem od snega. Zastao sam ispod mosta samo da

    zapišem kako mi se sneg topi na usnama i kako ga ližem kao vodu.

     

    16.

    Još sam pod mostom.

     

    17.

    A sada još pola sata na snegu.

     

    18.

    Sneg piše knjigu pod naslovom Miroslav Mandić.

     

    19.

    Vodeći me do Sebe, daješ mi da iskusim Život.

     

    20.

    Prvi način kojim sam se izražavao u životu su bili pokreti.

    Igranje. I zato se i danas izražavam telom. Hodam. Plešem.

     

    21.

    Posle su došle slike koje sam gledao i crtao.

    Njima sam osećao. I zato i danas stvaram slike.

     

    22.

    I onda su došle reči. Izgovorene i pisane. Njima sam mislio. I zato i danas pišem.

     

    23.

    Telom, slikom i rečima, i njihovim kombinacijama mogu sve da izrazim.

     

    24.

    Da li ti znaš da knjiga koju pišeš može da

    se napiše u 33 reči? – pitam samoga sebe.

    Pa, samo te 33 reči i pišem – odgovaram samom sebi.

    Zašto onda pišeš veliku knjigu? – pitam.

    Zbog lepote same – odgovaram.

     

    25.

    Za pola sata, oko 19h, dolazi Kaja. Sama ili sa nekim?

     

    26.

    Uzbuđen sam. Osećam sva uzbuđenja koja je imala moja vrsta od postanka.

     

    27.

    Prvi put u životu shvatih da sam rođen kao ljudsko biće. Ja sam samo biće, ali

    društvo me stalno vidi kao ljudsko biće. Tako mi je čudno to da sam ljudsko biće!

     

    28.

    Stao sam pored prozora i gledam kako sporo pada krupni sneg.

     

    29.

    Plešem za onoga ko dolazi, da prostor ispunim plesanjem.

     

    30.

    Treba mi svečanosti.

     

    31.

    Kroz terasu sam ugledao dvoje, ali još ne znam ko je sa Kajom. Čujem lift...

     

    32.

    Ko si Tii? – pitam. Samo ću se osmehnuti – odgovara Ivana Lazić.

     

    33.

    Voleo bih da uskoro otvorim Muzej ove knjige. Muzej knjige u nastajanju.

     

     

      

    JA SAM BESKUĆNIK JEZIKA

    57. dan
    26. februar 2005.

    1447-1479

    blaženstva

     

    1447.

    Slavim Te, Hriste.

     

    2.

    Svakoga dana Tii se radujem, Vaskrsla Raspetosti.

     

    3.

    Kamen žudi da se raspe u pesak!

     

    4.

    Grupni identitet nije Bogu mio.

     

    5.

    Volim ovaj jezik kojim govorim i pišem, iako

    ga malo ljudi govori i piše, ali to je volja Božija.

     

    6.

    Ispunjavajući volju Božiju, govorim i pišem Božijim jezikom.

     

    7.

    Volim da se raširim, ne do neba, nego nebom, sve do tačke nepostojanja.

     

    8.

    Da li će sintagma Kuća žene, koju sam malopre izgovorio Kaji, zaživeti?

     

    9.

    Crveni i zeleni delovi kuće, kojima ni ime ne znam, a ne znam ni čemu

    služe, ali ih zapisujem pred Kajom, objašnjavajući joj da je jedna od

    najvažnijih stvari u pisanju Miroslava Mandića da ne budem lenj i da Brzinom

    svetlosti (Iz Rečnika Miroslava Mandića) uzmem papir i olovku i zapišem.

     

    10.

    Pisanje uvek stvara pisanje.

     

    11.

    Piši, Miroslave, malo, piši – kaže mi Kaja, dok fotografiše ovu rečenicu.

     

    12.

    Otišla je Kaja. Pada sumrak. Spava mi se.

    Pokušaću da na ovom vazduhu dobijem snagu.

     

    13.

    Hodaj polako i daleko ćeš stići – su poslednje reči koje mi je

    sto dvadeset četvrtog dana Ruže lutanja, preko telefona, rekla

    Kaja, moja majka po krvi. Sto trideset devetog dana Ruže, u

    pola sedam ujutru, preminula je Kaja, Majka. I moja majka.

     

    14.

    Hodaj polako i daleko ćeš stići – otkuda u

    Kaji to znanje? Ta mudrost mudrija od drugih?

     

    15.

    Hodaj polako i daleko ćeš stići – kako tako lepe reči izlaze iz usta

    žene, dok ih poslednje izgovara jednom od svojih zemaljskih sinova?

     

    16.

    Kajo, koja si sada u autobusu, kako je to znala Kaja koja je sada u nebesima?

     

    17.

    Putuj Kajo, prelistao sam imenik i nemam kome da se javim

    osim Tebi, jebiga. Hvala Tii, Bože – poslao sam poruku Kaji.

     

    18.

    Dok sam pisao poruku primetio sam reč javiti se.

     

    19.

    Jebiga, mora novih imena. Pukla je guma, stajao je autobus

    pola sata, ali čitala sam Blejka i uživala. Ljubim te – javila se Kaja.

     

    20.

    Živelo, vino. Javljam Tii se, vino, da mi se javiš.

     

    21.

    Ne javljaš mi se, vino, i zato ću ja Tebi da se javim. Dobijaš me širenjem u meni.

    Kao dete, video sam kako je Kaji bilo lepo kada je, radnica i udovica, ponekad popila.

    Ne da sam video kako joj se nešto događa u telu, nego bi i sama rekla Lepo mi je.

     

    22.

    Otkrih Božje je da nam je lepo.

     

    23.

    Bezazleni smo i nemoćni kada nam je lepo.

     

    24.

    Drago moje vino, koje si mi majku opijalo, da li je u Tebi i humora?

     

    25.

    Dragi moj Miroslave, humor je najređa, neizumiruća,

    ali još neposađena, vrsta grožđa – kaže mi vino.

     

    26.

    Luj Prima (Louis Prima) peva Samo žigolo. Kajo, i meni je lepo. Detinjem detinjim.

     

    27.

    Lep je jezik, jezik kuća stara, koji čuva i udomljuje beskućnika.

     

    28.

    Ja sam beskućnik jezika. Sam jezik.

     

    29.

    Beskućnik jezika, kući kuću jezika.

     

    30.

    Ja sam besprizorni. Prizor samog jezika.

     

    31.

    Besprizornost je nemam kuće – jesam jezikom.

     

    32.

    Nema više ni vina. Nema ni smrti. Ni seoba. Jeste samo Bog.

     

    33.

    Jedini. Jedini.Jedini.

     

     

     

    SVETA NEPREDVIDLJIVOST

    59. dan
    28. februar 2005.

    1480-1512

    blaženstva

     

    1480.

    Sveta nepredvidljivost (Iz Rečnika Miroslava Mandića). Način na koji lete laste.

     

    2.

    Odoh nepredvidljivo u Beograd. Da iznenadim Kaju. I dam

    joj nečega što joj je potrebno za još hrabriji rad na Miroslavu Mandiću.

     

    3.

    Predložiću joj da pozovemo i Ivanu Đokić i Branku Zgonjanin. Možda i Suna Mandića

    i Milana Popovića, i da im kažem da radim Miroslava Mandića, Treći desetogodišnji rad.

     

    4.

    Slušam Džek Keruaka (Jack Kerouac) kako čita svoj tekst Džez bit generacije.

     

    5.

    Volim heroje nepotrebnog.

     

    6.

    Volim one koji kreću sami.

     

    7.

    Pada, a ponekad komešajući se leti nagore, sitni beli sneg.

     

    8.

    Krenuo sam u Beograd. Neka bude lastoliko – poslao sam sms Ivani Đokić.

     

    9.

    Sveta nepredvidljivost je preduzimanje kada je

    Bogu milo. I nepreduzimanje kada je Bogu milo.

     

    10.

    Bogu milo je Bog u meni. Bog u sebi samom.

     

    11.

    Svako zna, ako hoće da zna, kako je Bogu milo.

    Kada neću da znam kako je Bogu milo, onda ni ne znam.

     

    12.

    Sneg sve više pada. Sveta nepredvidljivost je nije mi teško to što mi je teško.

     

    13.

    U autobusu sam. Krećemo. Volim da radim u autobusu... Volim

    da se pripremim za susret. Volim susret. Svaki susret je prvi susret.

     

    14.

    Sve prvo je rajsko. Alfa i omega. Nevinost zauvek.

     

    15.

    Autobus prelazi reku Savu, ulazi u Beograd. Kad pišem da su mi kolena

    hladna, da osećam prostatu, da mi je donji stomak hladan, da osećam jetru,

    želim da se oslobodim tegoba od tegoba, i da osetim uživanje u ovom zapisu

    o radu na tabelama i sistemima koji će me voditi i čuvati, i u padu i u uzletima.

     

    16.

    Autobus je u saobraćajnoj gužvi zastao pred zgradom 33 u ulici Slobodana

    Penezića Krcuna. Isti sneg pada i ovde u Beogradu, kao i tamo u Novom Sadu.

     

    17.

    Uzbrdo. Kameničkom ulicom. Dok pada gusti

    sneg. Hodam ka Kaji. Da je dobrim iznenadim...

     

    18.

    ...Upravo sam u restoranu Šansa pročitao današnje zapise Kaji, Sunu, Branki i Ivani.

     

    19.

    Jebite se! Promenilo se. Počelo je. Širite. Ljubav

    je zauvek – rekao sam Kaji, Sunu, Branki i Ivani.

     

    20.

    Vraćam se. U toplom sam autobusu. Smrzao sam se.

    Ipak spokojan, jer me je nahranila Sveta nepredvidljivost.

     

    21.

    Ugrejao sam se, uskoro sam u Novom Sadu. Zaverio sam se, promenilo me, počelo.

     

    22.

    Krupna, plavokosa žena, rastresa kosu, priprema se za izlazak iz autobusa.

     

    23.

    Oslonjen na štanglu bicikla, da bi bio na višem, prosjak je zaronio u kontejner.

    Kada sam ga prošao, čuo sam kako mu je bicikl skliznuo i on je pao sa kante.

     

    24.

    Dok sam mislio o pisanju Margaret Diras, prvi me je ugledao

    Bora Dragaš, školski drugar koji se iz bioskopa vraćao kući.

     

    25.

    Blizu je ponoć. Seo sam za sto. Upalio mirisni štapić Moon i

    pustio Around midnight Telonius Monka (Thelonious Monk). Gospodstvo.

    Čvrstina kojom sam govorio Sunu, Branki i Ivani me malo boli. Pogotovo ono

    što sam rekao Sunu. Sada treba da podnesem reči koje sam mu rekao, jer verujem

    da je to dobro za Suna. Treba da podnesem i ono što Sun treba da podnese. Ne

    smem mu olakšavati i čuvati ga od iskušenja i iskustava koja mu pripadaju.

     

    26.

    Kada sam im rekao da sam počeo, i da svakoga dana radim

    Treći desetogodišnji rad, oni to nisu čuli. Teško je čuti nečujno.

     

    27.

    Čvrstina je razgraničavanje ispravnog od pogrešnog.

     

    28.

    Čvrstina je odgovornost za svetu nepredvidljivost. Krhkost pupoljka.

     

    29.

    U čvrstini prema Tebi je ljubav za Tebe, Sune moj mili.

     

    30.

    Čvrstina dovodi do sigurnosti sa kojom se skače padobranom.

     

    31.

    Čvrstina mi daje snagu da ne ostavim ova tri zapisa

    za sutra, nego da ih sada darujem Ivani, Branki i Sunu.

     

    32.

    Sutra je novi dan. Današnjem danu hvala na čvrstini i neomalovažavanju nikoga.

     

    33.

    Sveta nepredvidljivost? Izvesnost kojom će doleteti laste!

     

     

     

     

    MART

     

     

     

     

    PRUŽIM SE KA TEBI SVOM SNAGOM SVOG KORAKA

    60. dan
    1. mart 2005.

    1513-1545

    blaženstva

     

    1513.

    Kao dete.

     

    2.

    Kao dete su reči iz molitve koju sam izgovarao.

     

    3.

    Molitva je saputnik zanosu. Saveznik stvaralačkoj drskosti.

     

    4.

    Volim Ga kao da je dete. Obraćam Mu se kao da sam dete.

     

    5.

    Samo Bog proslavlja nečije ime.

     

    6.

    Zebu mi šake dok držim ove stihove Ali nikada nisi

    došao kao i veče... Ti si mi potajni zavičaj, i ništa tiše ne želim...

     

    7.

    Kako svet svuda gori od ljubavi... Kad se vrtim

    nad bedrom vremena, blaga boja je moje kretanje...

     

    8.

    Niko ne ume da se tako lepo igra sa tvojim šakama...

    Tebe usrećuje zaplašeno šumljenje mojih školjki...

     

    9.

    Branimir Živojinović je preveo ove stihove, a vaspitačica na keju uči

    decu ne samo da trče, nego i da prave džinovske korake. Branimirom

    Živojinovićem se u ovom blaženstvu iskupljujem za džinovske korake

    prevodilaca u knjigama koje čitam, a čija imena ni ne spominjem.

     

    10.

    Sagnuo sam se da bih prstima dodirnuo vodu u

    barici i mokrom rukom napisao pisanje je pevanje.

     

    11.

    Još jednom sam se sagnuo da bih dodirnuo sneg i napisao da pisanje je plesanje.

     

    12.

    I treći put sam se sagnuo da bih prstima prešao preko trave

    koja je virila iz snega, poskočio i napisao pisanje je pesma sama.

     

    13.

    Divno je bilo trosaginjanje zbog pisanja.

     

    14.

    Moj ponos je u saginjanju, velikom pevanju.

     

    15.

    Kleknuo sam na kolena i pišem Ljubim Te Miroslave Mandiću.

     

    16.

    Kleknuo sam na kolena i pišem Miroslav Mandić Tebe ljubi.

     

    17.

    Bilo je divno i hladno na kolenima, dvoklečanje zbog ljubljenja.

     

    18.

    Osmehujem se da bih samo jedanput šapnuo put je jedan.

     

    19.

    Hodajući predvidljivom lepotom hodanja,

    setio sam se jučerašnje svete nepredvidljivosti.

     

    20.

    Podigao sam pogled i ugledao kako me stalni šetač sa keja gleda

    dok pišem, a nepoznata žena, koja nailazi, mi se osmehuje jedva vidljivim

    osmehom. Podsetili su me kako sam u dvadeset petoj godini otpočeo

    crtanje Lišća, i kako je ono deset godina često nastajalo pred ljudima.

     

    21.

    Moja otvorenost je i zbog zatvora u kome sam boravio u

    dvadeset trećoj godini. Zatvoreno srce stvara ružu ljubavi!

     

    22.

    Ja sam sveta kurva, i zato me kulturna i medijska javnost ne vidi.

     

    23.

    Upravo pročitah pesmu Autoportret Adama Zagajevskog (Adam Zagajewski).

    Dok sam zatvarao knjigu i stavljao je u džep, rekoh mu Bravo, bravo, bravo, Adame.

     

    24.

    Da li je staza tamo pod snegom? – pitao me je, i mahnuo rukom

    u pravcu iz koga sam mu se približavao, visoki stari gospodin.

     

    25.

    Pišem kao da prvi put pišem. Lepota prvog

    pisanja je u tome što od prvog pisanja nema lepšeg.

     

    26.

    Juče sam Kaji, Branki, Sunu i Ivani objasnio da sam se zaverio sam.

     

    27.

    Zaverio sam se sam, znači ne posedujem u sebi svojstvo neprijateljstva.

     

    28.

    Danas je Adam Zagajevski u jednoj svojoj pesmi spominjao Kliforda

    Brauna (Clifford Brown), rano poginulog trubača koga upravo slušam.

     

    29.

    Draž je ovo dugo čekanje da se nadražaj pisanja dogodi.

     

    30.

    Ali nikada nisi došao kao ni veče, i ostali stihovi koje sam prepisao oko podne,

    dok su mi se prsti smrzavali, su reči Elze Lasker-Šiler (Else Lasker-Schüler).

     

    31.

    Poezija je neprestano ponavljanje jedne jedine reči volimtevolime.

     

    32.

    Radujem se sutrašnjoj stranici Biblije.

     

    33.

    Miroslav Mandić je stranica večnosti. Svakoga dana za svaki dan zapisana.

     

     

      

    I ONAKO KAKO HOĆE SUNCE NA MOM LICU

    61. dan
    2. mart 2005.

    1546-1578

    blaženstva

     

    1546.

    Stvaram...

     

    2.

    ...da se...

     

    3.

    ...stvara stvaranje.

     

    4.

    Upoznaj me!

     

    5.

    Dok sam se kretao po kuhinji da zakuvam drugu kafu, u pokretima sam

    osetio uzbuđenje rečenicom Upoznaj moju sebičnost. Ceo život osećam sebičnost,

    iako sve manje i manje, i ceo život se zbog nje stidim. I sada sam se prvi put zbog

    svoje sebičnosti osetio dobro, upoznaj je. Ne skrivam je, dođi! Izuči je!

     

    6.

    Upoznaj me je druga strana drevnog Upoznaj samog sebe.

     

    7.

    Pišem pred Tvojim licem.

     

    8.

    Dođi!

    Dođi da vidiš lice Miroslava Mandića!

    Upoznaj me!

     

    9.

    Na početku ove rečenice sedim, sada stojim, ubrzo ću biti napolju.

     

    10.

    Podne je.

     

    11.

    Sunčano je i jako hladno.

     

    12.

    Hladnoća je velika kao hleb.

     

    13.

    Staviš li prste na ovu rečenicu osetićeš njenu lekovitost.

     

    14.

    Staviš li prste i na ovu rečenicu osetićeš i njenu lekovitost.

     

    15.

    I na ovoj malenoj.

     

    16.

    Verujem da dobro pišem.

     

    17.

    Čitaću svakoga dana pesnike, a kada ih ne budem čitao, hodaću ih.

    Čitaću svakoga dana pesnike, a kada ih ne budem čitao, ljubiću ih.

    Čitaću svakoga dana pesnike, a kada ih ne budem čitao, stvaraću ih.

     

    18.

    Stavio sam naočare u džep u kome je mobilni

    telefon. Raznežio sam se što su tako blizu jedno drugom.

     

    19.

    Hladnoća mi ulazi u desno uho na koje slabije čujem. Upoznaj me.

     

    20.

    Celu noć mi se divno krutio kurac. Upoznaj me.

     

    21.

    Pišem o sebi, da bi Moje uživalo u meni.

     

    22.

    Najviše uživam u Tvom uživanju. Verujem da i Tii najviše

    uživaš u mom uživanju. Sve više uživam da bi i Tii sve više uživalo.

     

    23.

    Dvojica siromaha iznose iz šume nasipom po veliko stablo na ramenima do

    svojih kolica. I onda je prvi skliznuo na kosini. Drvo mu je palo sa ramena, a drugi

    je zastao i smejao mu se, jer nije ništa bilo opasno ni bolno. Onda je prvi, šaljivim

    tonom rekao reči zbog kojih sve ovo zapisujem Malo padaš, malo se dižeš.

     

    24.

    Sav novac ovog sveta je moj, i zato se ne borim za deo tog novca.

     

    25.

    Sav novac ovog sveta je moj. Novi novac (Iz Rečnika Miroslava Mandića) koji stvaram.

     

    26.

    Mali nežni tautološki rad Miroslava Mandića Sav novac ovog sveta

    je moj neću registrovati niti zaštiti kao intelektualnu, niti bilo koju drugu

    svojinu, jer je i tako moje sve ono što Tii misliš da je samo Tvoje.

     

    27.

    Miroslav Mandić se najbolje čita raširenih krila u letu.

     

    28.

    Jedan mladić... neću napisati šta radi da bih ga ostavio na miru.

    Reći sve, znači i nešto ne reći, što još više govori o meni. Upoznaj me.

     

    29.

    Ugledah vas, tamne u sumraku, jablani. Gole grane vam streme u nebo.

    Naravno da je nebo iznad vas modro i, naravno, da ste mi detinjstvo pokrenuli.

     

    30.

    Nerviram se zbog Branke Zgonjanin koja me je malopre

    nazvala telefonom i govorila mi slatke reči o meni, a sama kaže da joj

    je sve gore jer odlaže da se promeni. Opet sve ide po starom. Eh i uh!

     

    31.

    Odmah sam nazvao Kaju da joj kažem da novo ne može po starom.

     

    32.

    A sada smirenje. I dobrota. I šaljivo. I ponovljeno Malo padaš, malo se dižeš.

     

    33.

    Ponoć je. Tišina je. Neka noć bude svima blaga.

     

     

      

    IME MI JE BILA

    62. dan
    3. mart 2005.

    1579-1612

    blaženstva

     

    1579.

     

    2.

    Od jutra briga. Zbog toga sam ostavio čistinu u prvom

    zapisu. Da bi Miroslav Mandić počeo bez brige, ako već ja ne mogu.

     

    3.

    Raširenih ruku, sa papirom i olovkom, okrenuo sam

    se tri puta oko sebe da ne bih prenosio brigu na Tebe.

     

    4.

    Čitajući svakoga dana Bibliju, lepo vidim stvari koje se prvi put događaju.

     

    5.

    Stvari koje su paradoksalne, zagonetne, od onog sveta kalemljene u ovome.

     

    6.

    Dirnula me je tajna, zašto je Bog zatvorio Saru i načinio je prvom nerotkinjom?

     

    7.

    Pretvaranje Avrama u Avrȃma u Bibliji je kao

    pretvaranje Miroslava Mandića u Miroslava Mandića.

     

    8.

    Od rane mladosti u umetnosti me je uzbuđivalo neprimetno. Isto koje nije isto.

    Mesto odakle se ne može dalje. Trenutak u kome se ćuti. Ili se može samo pevati.

     

    9.

    Već pola sata hodam i ništa ne izlazi iz mene.

     

    10.

    Bogu.

     

    11.

    Draga Mirjana Miočinović, pišem Tii ove reči za Tvoje

    radosne suze i večnost Tvoje duše na Tvom licu sa osmehom.

     

    12.

    Devetogodišnja devojčica trči sa svojim ocem.

    Uživaju jedno u drugome bez svesti da su jedno u drugome.

     

    13.

    I Tvoja sebičnost i Tvoji strahovi su mi poznati, i zato dozvoli mi da Te volim.

     

    14.

    blagim

    naklonom,

    mlada damo

    od jedne do sto jedne

    tiho izgovaram volim Te

     

    15.

    Kako je to začudno, hodati sam i Nekoga svom snagom voleti.

     

    16.

    Vertikalo zgrade broj 41 u ulici Balzakovoj, volim

    Te. Tii plavo nebo pored sebe činiš još lepšim.

     

    17.

    Mahnem rukom kroz vazduh, da ga Tii svojom rukom uhvatiš.

     

    18.

    Godinama sam se na ovom keju susretao sa Aleksandrom Tišmom.

    Krenuli bi, vrlo često, priljubljenih ramena, iako smo govorili jedan

    drugom Vi, pričajući slatko o bilo čemu, jer bilo šta nas je i činilo.

     

    19.

    U dvorištu sinagoge ugledah jednu samu zvezdu na nebu i osetih to sam ja.

     

    20.

    Opasno je ovo što pišem.

     

    21.

    Postoji jedna Crvena sveska, velikog formata, u dobrom povezu,

    pisana od 25. avgusta 1971. U njenu slavu zapisujem ovaj zapis.

     

    22.

    Hteo sam malopre u prodavnici, dok sam kupovao kesicu sa kapućinom,

    da kupim i jedan upaljač, tek onako, iako mi ne treba. Odoleo sam, ali

    nisam odoleo da to i zapišem. To je i više nego da sam ga kupio...

     

    23.

    I Crvenu svesku i upaljač sam spomenuo, da

    bih Tii još jednom rekao dozvoli mi da Te volim.

     

    24.

    Popio sam kapućino. Dozvoli mi da Te volim.

     

    25.

    Da li si Tii bila ona zvezda? Dozvoli mi da Te volim.

     

    26.

    Psalmi i jesu lepi jer mole Boga da im dopusti da Ga vole. Dozvoli mi da Te volim.

     

    27.

    Jedna od stvari koja najviše zagađuje je loš humor, a njega ga je skoro da je sav

    loš. Zato bih voleo ponekad da se pošalim. Ali nežno. Da se ni ne primeti. Da ni ne

    liči na humor. Kao ovaj humor koji ne liči na humor, a njega ga je skoro da je sav loš.

     

    28.

    Rođen sam u prošlom veku. Prema umetnicima koje sam voleo, a

    živeli su u veku pre moga, osećao sam neku tajnovitu bliskost. Sada su

    oni već iz pretprošlog veka, a ja iz prošlog. A Adam Zagajevski kaže

    Mrtvi

    Vi ste moji učitelji

    Ne zaboravite me.

     

    29.

    Primicanjem se odmičem.

     

    30.

    Da li to moj mobilni ovih dana zvoni tiše ili mi

    je sluh oslabio? Ili slabije čujem da bih bolje čuo?

     

    31.

    Kako podneti nečiju ljubav?! Kako je primiti? U kojoj se školi uče davanja i primanja?

     

    32.

    niko ne zove

    niko ne dolazi

    tim pre

    kao i uvek

    tim pre

     

    33.

    Dozvoli da Te, i u ovoj noći, svu noć volim.

     

     

      

    ROZITA

    63. dan
    4. mart 2005.

    1612-1644

    bčaženstva

     

    1612.

    Ljubav i jeste u tome da najveće stane u najmanje.

     

    2.

    Kada mi je Bog rekao da će biti ono što je nemoguće, nasmejao sam se u srcu.

     

    3.

    Prvi put se čovek nasmejao, jer nije poverovao u nemoguće.

     

    4.

    Čitajući Bibliju volim sve ono što je bilo.

     

    5.

    Osmeh je preobražavanje prirode.

     

    6.

    Stvaram sve ono što će tek biti.

     

    7.

    Osmeh je nežna spoznaja.

     

    8.

    Miroslav Mandić mi je promenio ime Miroslav Mandić u Miroslav

    Mandić. Promenio bez ikakvih vidljivih znakova promene. Bez

    promene imena Sara ne bi rodila, Miroslav Mandić ne bi stvorio.

     

    9.

    Molim Te, ne ometaj me i ne povređuj me, molim Te.

     

    10.

    Na zidu kuće broj 9 u Svetosavskoj ulici, piše u jednom

    redu dugačak grafit Rešenje dva globalna problema: nahranimo

    gladne beskućnicima! Cinizam je žudnja nemoći da bude moćna.

     

    11.

    Živim da poboljšam i uvećam sam život.

     

    12.

    Pevam Da Se Pesmom Život U Boga Preobrazi.

     

    13.

    Ulazim u ulicu Teodora Mandića.

     

    14.

    Miroslave Mandiću hvali samog sebe i slobodnije i igrivije.

    Blažen i skroman, hodaj po ovoj kišici na periferiji grada.

     

    15.

    Svratio sam u crkvu Svetog Ivana Kapistranskog, u franjevački samostan,

    da nekog pitam kojom se oni Biblijom služe. I u tom trenutku je iz kola

    izašao otac Tadej koji vodi ovaj Božji dom. Dogovorili smo se da mi

    donese iz Zagreba Bibliju kojom se služe. Na otcepljenoj stranici hartije

    na kojoj pišem sam mu napisao moj telefonski broj. Hvala, oče Tadej.

     

    16.

    Ulazim u park, sve više sam uzbuđen knjigom i rečima.

     

    17.

    Knjiga, ta divna stvar u rukama. Reči, ta tela u svim telima.

     

    18.

    Pre dve godine, na današnji dan, orgazmiralo me je. Ovako o tom

    događaju piše u mom rokovniku od 4. marta 2003. Kako su divni Koleman

    Houkins i Ben Vebster. Uživam. Celu noć sam se u polusnovima mučio

    odgovarajući na pismo Dragani. Sada sam sretan jer me je dovelo na

    sam početak, na trenutak u kome je sve počelo I reče gospod Bog: nije

    dobro da čovek bude sam; da mu učinim druga prema njemu. Joj, koje

    uzbuđenje! Kako me je ovaj događaj otvorio. Nazvao sam Draganu, jer je ona

    za to zaslužna. Odmah sam pozvao i Kaju da dođe i da se dogovorimo da o tome

    snimimo film. Sada je važno smiriti se i nastaviti mirno dalje. Hrist je umetnost.

     

    19.

    I Kaja je došla. Malopre mi je poslala poruku Krenula

    autoputem u Tebe. Ako dolaziš po mene nećemo se mimoići,

    najdrečavija mi je odeća na svetu. Zagrljaj, uskoro.

     

    20.

    Dolazim pred Drečavu, trenutno udišući tri vrste ljiljana.

    Uživaj kao i pre dve godine kada si došla – odgovorio sam Kaji.

     

    21.

    Jedna od najvažnijih stvari u pisanju Miroslava Mandića je da napišem i ono

    što mislim da nije važno, pogotovo ono što mi se čini da se podrazumeva.

     

    22.

    U Miroslavu Mandiću se ništa ne podrazumeva.

     

    23.

    Ružom, ljiljanima i lotosom. Knjigom jednom jedinom.

     

    24.

    Kao i pre dve godine, slušam Koleman Houkinsa

    i Ben Vebstera kako milozvučno izvode Rozitu.

     

     25.          

    Pada mokri sneg. Sivo je. Vlažno. Upalila su se

    svetla. Tužno je i nikakvo. Nikakvo, a savršeno.

     

    26.

    Ako je Hrist čovek koji je za sebe tvrdio da je Bog, ja obožavam

    takvog čoveka i mojim obožavanjem on i jeste Bog. Ako je Hrist

    Bog, ljubav za Njega me vaskrsava. I sada, dok pada ovaj mokri sneg.

     

    27.

    Zavetujem se da ću negovati ovo telo da bih u njemu još više proslavljao Boga.

     

    28.

    Kaja je došla pred sumrak i onda smo krenuli zajedno

    u sumrak. Umetnost je živa i ne postoji na mestima koja

    su namenjena umetnosti. Nego tamo gde je lepota slobodna.

     

    29.

    Kaja je donela mirisne štapiće, nekoliko CD-a

    muzike, zbornik o Ničeu (Friedrich Nietzsche), i vino.

     

    30.

    Sedim za stolom, sa vinom, mirisom i muzikom. Željan da otvorim Ničea.

     

    31.

    Niče, ne samo da je trebao ljubav, nego je i stvorio

    velike količine ljubavi, o čemu se još uvek malo zna.

     

    32.

    Niče, dečače!

     

    33.

    Prvi put sam video više Ničeovih fotografija, iz bolesničkog kreveta. Potresna lepota.

     

     

      

    TO JE MOJ POSAO

    64. dan
    5. mart 2005.

    1645-1677

    blaženstva

     

    1645.

    Snežna belina, Kaja, ja i šezdeset četvrti dan Miroslava Mandića.

     

    2.

    Miroslav Mandić je i knjiga promena.

     

    3.

    Svaka knjiga u sebi nosi sve prethodne knjige.

     

    4.

    Blaga je knjiga Miroslav Mandić.

     

    5.

    Je l‘ otkrivaš Avrame? – pita me Kaja, kada je videla kako čitam Bibliju.

     

    6.

    Otkrivam, prekjuče je prvi put čoveku promenjeno ime.

    Juče se čovek prvi put nasmejao. Danas je prvi put slagao.

     

    7.

    Laž je posledica straha, neodgovornost za svoje postupke.

     

    8.

    Mislim na laži. Smešne su laži. Onaj koji laže ne zna da

    svi znaju da on laže. Sve bi to bilo smešno da nije užasno.

     

    9.

    Hodamo istoriju lepote, Kaja i ja.

     

    10.

    Dovesti svet u Svemir, to je moj posao, sada.

     

    11.

    Sve što je napisano u Miroslavu Mandiću je zavedeno u Svemiru.

     

    12.

    Kad kažem Svemir, uvek kažem kuća Boga.

     

    13.

    Bog.

     

    14.

    To što bih Te pit’o, pitati Te neću.

     

    15.

    To što napisah tek onako napisah.

     

    16.

    Otišla je Kaja. Sada muk.

     

    17.

    Gledam kako počinje noć. Nebo i voda se plave. Svaki tren je Božji.

     

    18.

    18:00h. Sledećih sat vremena ću piti vino. Slušati muziku. Mirisati. Svečariti.

     

    19.

    18:09h. Gledam dvanaest Ničeovih fotografija, godinu dana pred smrt.

     

    20.

    18:20h. Pedesetpetogodišnjeg Ničea gleda pedesetpetogodišnji Miroslav Mandić.

     

    21.

    18:22h. Osećam u Ničeu smirenje, nevinost Hrabrog.

     

    22.

    18:25h. Samo bih Te ljubio.

     

    23.

    18:27h. Sve više volim imena, svako ime. Na primer, Vila Gregec.

     

    24.

    18:51h. Pročitao sam tekst o poslednjim, hodačkim danima Ničeovim.

     

    25.

    18:52h. Usuo sam treću čašu vina. Nema protivrečnosti u krugu.

     

    26.

    18:56h. Divno je kada se ništa ne događa, kada se stvari pomeraju neprimetno.

     

    27.

    19:00h. Raznežio sam se nad dve patent olovke kojima pišem.

     

    28.

    19:02h. Ja sam reč, pesnik Boga. JasamslikaslikaBogu. Ja sam plesač, eto Boga.

     

    29.

    19:07h. Uživam u mojoj ženi koje nema i kojoj sam odan preplavljujućim orgazmom

    koji smo stvorili. Pokretima kojima se Bogu molimo. Poljupcima kojima Boga volimo.

     

    30.

    19:08h. Kada ljubim, sve je ljubav. Ljubav koja me ljubi.

     

    31.

    19:10h. Zvonim zvonom koje mi je neko poklonio i sada mi

    stoji na prozoru. To je veliko zvono koje je nosila neka krava.

     

    32.

    19:12h. Kravo, kobilo moja.

     

    33.

    19:14h. Odoh u ćutanje do ponedeljka ujutru, do novog mleka svetlosti.

     

     

     

     

    2. PUT PO 33 DANA

    66. dan
    7. mart 2005.

    1678-1710

    blaženstva

     

    1678.

    Šezdeset šesti dan su dva grumena, dva

    busena, dva bokora, ili dve šake Umetnosti 33.

     

    2.

    Poskakujem da bih se razveselio. Hranilac golubova sa štapom šeta pored vode.

     

    3.

    Da je davanje!

     

    4.

    Za stolom borbe sa sobom.

     

    5.

    Naoštrio sam šarene olovke.

     

    6.

    Izlazim iz borbe.

     

    7.

    Sve jeste. Rečima jesam.

     

    8.

    Dok sam pio vodu, doživeo sam osećaj da mi voda kaže napij me se.

     

    9.

    Otkud Tebi uopšte ideja, čoveče Božji... da započneš rečenicu,

    obučeš se i kreneš na hodanje... stojiš na crvenom... hodaš...

     

    10.

    U radosti izlaska, pojavila mi se rečenica Otkud Tebi uopšte ideja, čoveče Božji.

     

    11.

    Majko, ženo, ćerko, priznajem Tii.

     

    12.

    Od malena sam Te se sramio.

     

    13.

    Pišem Tii kako sam Te se sramio, jer godinama to više ne osećam.

     

    14.

    Od onda kada sаm krenuo putem nevinosti. U dvadeset šestoj godini.

     

    15.

    Ja Te obožavam od četrdeset druge kada sam krenuo na Desetogodišnje hodanje.

     

    16.

    Umetnost me je oslobodila od sramote.

     

    17.

    Nežno si, Moje...

     

    18.

    ...Zdravo si, Moje...

     

    19.

    ...Lepo si, Moje...

     

    20.

    ...Ljubav si, Moje...

     

    21.

    Jedan čovek pažljivo savija novine kojima je pre toga štitio lice od sunca.

     

    22.

    Veliki žuti pas leži na snežnoj stazi, uživajući na suncu.

     

    23.

    Stvaranje je radost.

     

    24.

    Primanje stvaranja je večna radost.

     

    25.

    Jedan je da sebi i svemu. Dva je ne sebi.

     

    26.

    Jedan je davanje, dva je primanje. Spojeni smo u umetnosti davanja i primanja.

     

    27.

    Sve mi je uzbudljivije i lepše živeti, iako me mnoge stvari više ne interesuju.

     

    28.

    Dajem Tii nevažno. Primiš li, dobićeš svevažno.

     

    29.

    Gledam razgovor o pravu žena na televiziji.

     

    30.

    Predrasude sude.

     

    31.

    Slušam tehno muziku. Prošla je ponoć. Idem da čitam o Ničeu.

     

    32.

    Velik kod Ničea nikad ne znači količinu, nego samo kvalitet.

     

    33.

    Pokret iz pokreta, događaj iz događaja, ljubav u ljubav.

     

     

      

    EVO TU SAM

    67. dan
    8. mart 2005.

    1711-1743

    blaženstva

     

    1711.

    Evo ga i podsmeh.

     

    2.

    Kada god sam se u životu nečega poduhvatio, osetio sam nečiji podsmeh.

     

    3.

    Podsmeh je bol nemoćnih.

     

    4.

    Svaki događaj ostaje zauvek – to je doživljaj svakodnevnog čitanja Biblije.

     

    5.

    Henri Miler piše da u Enciklopediji Britanika postoji divan tekst o pojmu misterij.

     

    6.

    I već, na sledećoj stranici, kaže da živo znanje

    nije u enciklopedijama, nego u jednom čoveku.

     

    7.

    Treba malo da usporim hodanje da brzinom ne oteram reči.

     

    8.

    Večeras je revanš meč Čelzija i Barselone. Jedan ide dalje.

     

    9.

    Sve pritoke su nestale u Dunavu pored koga hodam. Jedan je Dunav.

    Dunav će nestati u moru. Sve jedno u drugom nestaje – i tako nastaje.

     

    10.

    Gledam Te, Dunave, sa usidrenim šlepovima na sredini reke.

     

    11.

    Oblak je zagrlio sunce i sve se, u trenutku, pretvorilo u mlečni dan.

     

    12.

    Nestajući zapis...

    ...pesma

    u

    nastajanju...

    ...preporađa sve nestalo.

     

    13.

    Čujem Te, vazduše! I danas ću se učiti slušanju.

     

    14.

    Ušao sam u Skerlićevu ulicu, a obično uđem u ulicu Zlatne grede.

     

    15.

    Nema nikakvog razloga za ovaj zapis, osim vrtloga koji me vuče u lepotu samu.

     

    16.

    Za Kajin trideset prvi rođendan seo sam u toplu

    poslastičarnicu Ana. Naručio dve torte, jednu za mene i jednu za Kaju.

     

    17.

    Devojka mi je donela, grčku i toskana tortu. Velika parčad za gladne oči.

     

    18.

    Dok za stolom u Novom Sadu, proslavljam Kajin rođendan,

    Kaja je u Muzeju Ive Andrića u Beogradu. Poješću oba parčeta.

     

    19.

    Kajo, živela još najmanje šezdeset dve godine.

     

    20.

    Bilo mi je lepo kada sam ušao u poslastičarnicu. Sada kada iz nje izlazim više

    mi nije lepo. Oči su se zasitile, a stomak je prepun. Zato, što pre na vazduh...

     

    21.

    Vazduh je hranljiviji i mnogo, mnogo ukusniji.

     

    22.

    Ime moje majke po krvi je Katica, a zvali smo

    je Kaja. Njeno ime me je uputilo i ka Tii i ka Ja.

     

    23.

    Pišem ne poredeći, nego stvarajući.

     

    24.

    Stvaranje je neprepoznatljivo. Zato je uzbudljivo i zato ga se boje.

     

    25.

    Brojem 24 ispunjavam normu dana, ali

    nastavljanjem do broja 33 stvaram umetnost dana.

     

    26.

    Kako je samo težina leptira velika!

     

    27.

    Po koja santa leda plovi jedna za drugom.

     

    28.

    Hladnoća mi duva oko ušiju. Noć polako pada na dušu, kao misterij.

     

    29.

    Misterij Hladnog Vetra je podigao hartiju po kojoj pišem.

     

    30.

    Stvaram, da ništa ne bi bilo sablasno.

     

    31.

    Kako je bilo spasonosno što sam se u mladosti odlučio za umetnost!

     

    32.

    Za dva i po sata fudbaleri će istrčati na teren.

     

    33.

    Sudija Kolina (Pierre-Luigi Colina) je upravo odsvirao kraj

    meča. Pobedio je Murinjo. Čelzi:Barselona – 4:2. Jedan ide dalje.

     

     

      

    MUZEJ, KUĆA BESKUĆNIKA

    68. dan
    9. mart 2005.

    1744-1776

    blaženstva

     

    1744.

    Sa snegom. Počinje novi dan.

     

    2.

    Od Stepenica Do Ove Stazice od sada ćeš biti samo Tii.

     

    3.

    Ljudsko telo je telesnost ljubavi Božje.

     

    4.

    Već mesec dana osećam jetru, i tegobe u telu.

     

    5.

    Kolike god moje tegobe bile, ljubav je uvek najvažnija.

     

    6.

    Izbacujući iz sebe ne-volje, ubacujem u Tebe da-volje.

     

    7.

    Pročitao sam osamnaestu stranicu Biblije.

     

    8.

    Dobro je svakodnevno čitanje Biblije.

     

    9.

    Zapisati. Prepisati. Pisati.

     

    10.

    Sva tri načina čine jedan jedini način u Miroslavu Mandiću.

     

    11.

    Zapis je događaj. Poruka. Krik. Šapat. Zapis govori sve. Jedna tačka. Jedna linija na

    zidu. U zatvorskoj samici. Stepenicama. Umetnost nezapisivog. Reč u Miroslavu Mandiću.

     

    12.

    Prepis je tišina. Čednost služenja. Čuvanje i baštinjenje. Lišavanje za stvaranje.

    Knjiga je samo vrsta prepisa. Način da jedno vide mnogi. Rudnik Miroslava Mandića.

     

    13.

    Spis je pisanje. Miroslav Mandić je zahvalnost koja obnavlja. Bez čednosti, pisanje

    je ružnoća koja se širi. Spis su talasi. Sveti spisi su zapisi koji čine okean. Pisanje

    je radost žrtvovanja za izvor još nestvoreni. Izvor koji ističe iz Miroslava Mandića.

     

    14.

    Dok joj dete leži u kolicima, vitka se žena,

    stojeći na prstima, isteže rukama iznad glave.

     

    15.

    Ovim zapisom proglašavam – stvorio sam Muzej, Kuću Beskućnika.

    Prva soba Muzeja je Kuća Boga. Druga, Kuća žene. Treća, Kuća

    desetogodišnje knjige. Četvrta, Kuća posetilaca. Peta, Kuća

    patika. Šesta, Kuća govora. Sedma, Kuća beskorisnog rada.

     

    16.

    Menjaj me, želim da me promeniš – kaže mi...

     

    17.

    Kada je Kaji Ćirilović bilo 17 godina započeo je rat u bivšoj

    Jugoslaviji. Doživela je intelektualni prelom, počela da crta, učila

    francuski, uživala sa Sajom, svojom prijateljicom, večnom ljubavi.

    Družila se sa Ognjenom Bulatovićem, Peđom Radonjićem, Canetom.

     

    18.

    Kada idem gore, uzbuđujem se višim. Kada padam dole, uzbuđenja tražim u nižem.

     

    19.

    Za desetak minuta ću videti Kaju. Susreti su uzleti.

     

    20.

    18:30h. Sedimo za stolom, Kaja i ja. Obučena je u novu, šarenu

    haljinu. Lepa, sveža, snažna. Govoriće mi kako misli da bi trebalo da radimo.

     

    21.

    Za tebe je dobar svako ko hoće, ima i zna. Ko je nepoznat, neistražen i

    nepotrošen. Za tebe je dobra dobra žena. Svako ko ti omogući da budeš besplatan

    ili najskuplji. Ko ti pomogne da imaš vreme samo za ženu, umetnost i Boga.

     

    22.

    Za mene je dobar svako ko voli i prima Miroslava Mandića. Za mene je dobro da

    budem sa jačima od sebe. Da budem okružena onima koji znaju šta hoće. Za mene

    je dobro da se preumim. Da radim do kraja. Da što više ćutim i da sve radim sama.

     

    23.

    Volela bih da radim sa tobom kao najskupljim. U tu cenu ulaze

    Tvoj ekstremni i hrabri početak u umetnosti.

    Zatvor.

    Askeza.

    Godine ćutanja.

    Odricanje od stvaralaštva.

    Uporno stvaralaštvo na minucioznom.

    Honorar za prvu Desetogodišnju sliku.

    Honorar za činjenicu da je dovršenu ni sam nisi video ni posle dvadeset godina.

    Honorar za Deset godina hodanja.

    Honorar za drugu Desetogodišnju sliku.

    Honorar za nepripadanje partiji, instituciji, udruženju, medijima.

    Najskuplji si zbog nepotkupljivosti. Zbog toga što ću se ja boriti i učiniti da budeš najskuplji.

     

    24.

    Volela bih da sa tobom više radim na podacima iz tvoje lične karte.

    Beskućništvu kao tvojoj adresi.

    Životu kao tvom narodu.

    Univerzumu kao tvojoj državi.

    Bogu kao tvojoj religiji.

    Samstvu kao tvom članstvu.

    Detetu Božjem kao tvojoj profesiji.

     

    25.

    Tako mi je govorila, i otišla Kaja. Pijuckam malo rakije pred revanš utakmicu

    Juventus-Real. Na stočiću mi se hladi vrela krompir čorba. Igrači se rukuju.

     

    26.

    U regularnom delu utakmice je 1:0 za Juventus. Igraju

    se produžeci. Spava mi se, a još nisam dovršio pisanje.

     

    27.

    Uživam. Uživanje me sve više otvara. Krompir čorba mi hrani mozak.

     

    28.

    Pridružujem se naporima fudbalera u produžecima utakmice.

     

    29.

    Večerašnji fudbal je bio tvrd, ružan za oko. Sinoćni je bio za istoriju fudbala.

    Jedan od najlepših mečeva u poslednjih dvadeset godina, pričaju danas svi.

     

    30.

    Završeno je prvih petnaest minuta produžetaka. Reditelj prenosa je pustio nekoliko

    usporenih kadrova iz prvih sto pet minuta igre. Sve deluje kao vrhunska drama.

     

    31.

    Sudija je isključio iz igre Ronalda i Tahinardija (Alessio Tacchinardi).

    Utakmica ulazi u završnu dramu, i evo gola! Zalajeta (Marcelo Danubio

    Zalayeta) postiže drugi gol za Juventus. Juventus je na putu do četvrtfinala.

     

    32.

    Juventus je u četvrtfinalu, Real Madrid je eliminisan, Miroslav Mandić ide dalje.

     

    33.

    Poslednjim atomom snage pišem o poslednjem atomu snage.

     

     

      

    POUZDANJE U LEPOTU ME ČINI HRABRIM

    69. dan
    10. mart 2005.

    1777-1809

    blaženstva

     

    1777.

    Bistra svest, eto šta je Od Stepenica Do Ove Stazice.

     

    2.

    Od Stepenica Do Ove Stazice je deo jutarnje šetnje, dužine oko petsto metara.

     

    3.

    Na tom delu razgovaram sa Bogom.

     

    4.

    Do sada sam to činio na kraćem delu staze i to bilo

    kojem, i to je jedan od razloga zašto mi je razgovor slabio.

     

    5.

    Razgovor sa Bogom je moje mucanje ljubavi.

     

    6.

    Mucanje, ali blaženo.

     

    7.

    Kada sam prvi put pročitao, pre nekoliko godina, reči

    Isakove Eto ognja i drva, a gde je jagnje za žrtvu?, rodila se

    u meni ljubav za dete Isaka. Ljubav za njegovu bezazlenost.

     

    8.

    Smrzle su mi se šake dok sam čitao jednu polemičku knjigu. Neka je živ

    ugao ulice Patrijarha Čarnojevića i Filipa Višnjića na kome sam zastao.

     

    9.

    U ulici Filipa Višnjića, u kući broj 49, u jesen

    1969. prvi put sam vodio ljubav sa jednom ženom.

     

    10.

    U polemike ne verujem. Volim potvrđivanje i oduševljavanje.

     

    11.

    Nikada niko nije napisao ništa ni nalik ovoj rečenici.

     

    12.

    Niada nio nie naisao ni jenu reenicu kavu sm j naisao.

     

    13.

    Sve što je ikada iko napisao pre mene, i što piše sada, i što će

    ikada pisati – nalazi se u mojoj peti, i zato uživam u pisanju šakom.

     

    14.

    Bog je živ, svedočim.

     

    15.

    Svedočim, živ je Bog.

     

    16.

    Odoh još malo da hodam Od Stepenica Do Ove Stazice.

     

    17.

    Kaja Ćirilović je prva osoba koja je za deset dana pročitala svih deset

    knjiga Ruže lutanja. Završila je sa čitanjem pre dva dana, a danas će o

    tom iskustvu prvi put održati predavanje. Javiće mi u koliko sati. Dok Kaja

    bude pričala o čitanju Prve desetogodišnje knjige, ja ću tih šezdeset šest

    minuta hodati i pisati Drugu desetogodišnju knjigu. Živelo i čitanje i pisanje!

     

    18.

    U stazici je šesto pedeset tri koraka. Sporih i skraćenih. Molitvenih.

    Prešao sam ih za šest minuta, dvadeset sedam sekundi i trideset šest stotinki.

     

    19.

    Malopre sam čuo da je odbijena još jedna od mojih ideja...

     

    20.

    Čekam da mi Kaja javi kada će u Beogradu početi svoje prvo predavanje

    da bih krenuo napolje. U hladnu noć. U bezrazložnost koja preporađa.

     

    21.

    23. maja 2001. na dve hiljade osamsto šezdeset devetom hodanju Ruže lutanja

    napisao sam na desnoj Kajinoj dojki Bezrazložnost, a na levoj Bezbrižnost.

     

    22.

    Kako su samo u najvećoj odbačenosti stvarali

    najveći! To ni u jednom zapisu ne smem da zaboravim!

     

    23.

    Isakova bezazlenost neka mi vodi šaku kojom pišem!

     

    24.

    Kako duboko poštujem i trenutke koji se ne žele ispisati!

     

    25.

    Kako samo hoda jedna žena! Jednom. Negde. Jedna žena!

     

    26.

    Kako mi je lepo sa Kako Samo Hoda Jedna Žena Jednom Negde Jedna Žena.

     

    27.

    Svima kako pruža ono što im treba, samo ako mu se prepuste.

     

    28.

    Kaja još ne zove.

     

    29.

    Veliki događaj, Kaja još ne zove.

     

    30.

    Pouzdanje u lepotu me čini hrabrim.

     

    31.

    Samo sam namignuo sebi.

     

    32.

    Blizu je deset uveče. Kaja se nije javila. Izašao

    sam napolje. Šutiram jednu ledenicu po asfaltu.

     

    33.

    Blizu je jedanaest, u krevetu sam. Kaja se nije javila...

     

     

      

    BEZ KRAJA

    70. dan
    11. mart 2005.

    1810-1842

    blaženstva

     

    1810.

    Sunčano jutro. Čudo lepote jutarnje.

     

    2.

    Kaja kaže da je sinoć zaboravila da mi javi početak svog prvog predavanja.

    Odvezati se od lošeg i vezati se za dobro, eto putovanja brzinom svetlosti.

     

    3.

    Da bih prevladao prepreke – menjam pravac.

     

    4.

    Odlučnost i zanos čine stvaralaštvo u koje verujem.

     

    5.

    Nezadovoljan sam sobom. Pružam korake da bih istisnuo iz sebe nezadovoljstvo.

     

    6.

    Je l‘ stiglo proleće? Nije još, dok god ovog ima – čuo

    sam reči dvojice prolaznika. Ovog Ima je ime za sneg.

     

    7.

    Još više očekujem samo od Tebe, jer više ne očekujem ni od koga.

     

    8.

    Očekivanje je bezdan, ali bezdan spasenja.

     

    9.

    Očekivanje je očaj koji vodi bezbrižnosti, tako je

    nekako govorio Blez Sendrar (Blaise Cendrars).

     

    10.

    Očekivanjem sam otkrio da jedino Bog očekuje.

     

    11.

    Da! Most Slobode je spojen.

     

    12.

    Voleo bih da se u svakoj rečenici koju napišem, sa njenog početka i sa

    njenog kraja osete sile ka sredini rečenice odakle ona poleće nagore.

     

    13.

    Hej, skoro si mi istekao, dane! Još je sunce. Samo strpljivo, pa ću stići.

     

    14.

    Ugledao sam poznanicu sa malim detetom. Skrenuo

    sam u drugu ulicu da ne bih praznoslovio u prolazu.

     

    15.

    Ovo su trenuci u kojima se izdržavanje pretvara u uživanje i spokoj.

     

    16.

    Sa uživanjem počinje i zviždukanje.

     

    17.

    Pitao me je jedan čovek koliko je sati. 18:36 – rekao sam mu i osetio radost.

     

    18.

    Zevam, već mi je i hladno. Hodao sam petnaest kilometara. Ipak sam umoran.

     

    19.

    Još kilometar do toplog tuša.

     

    20.

    U toplom sam. Slušam pevanje žena iz svih zemalja sveta.

     

    21.

    Slušam Čileanke. Pevaju, sestre moje. Pevaju u slavu mog pisanja.

     

    22.

    Juče sam u Bibliji uživao u bezazlenosti dečaka Isaka.

     

    23.

    Danas u nevinosti devojke Reveke, koju muškarac još nije poznao.

     

    24.

    Idu lepo zajedno bezazlenost i nevinost.

     

    25.

    Blizu je ponoć, počelo je sunčanim jutrom, a završava ponoćnim kruženjem.

     

    26.

    Potrošio sam se.

     

    27.

    Sve što iz mene izlazi je samo kapljanje.

     

    28.

    Još jedna kap.

     

    29.

    Dovoljna je

     

    30.

    voljna je

     

    31.

    na je

     

    32.

    je

     

    33.

    e

     

     

      

    SA RUKAMA NA LEĐIMA SAKUPLJAM UŽIVANJA

    71. dan
    12. mart 2005.

    1843-1875

    blaženstva

     

    1843.

    Kos nije poleteo dok sam prolazio na jedan metar od njega.

     

    2.

    Ja nisam naivan. Rekao sam ne naivnosti.

     

    3.

    Ja sam nevin. Svakog trena govorim da nevinosti.

     

    4.

    Zagazio sam u vodu. Ostavljam tragove na suvom asfaltu i proglašavam:

     

    5.

    Miroslav Mandić i Umetnost Miroslava Mandića su se učlanili u Miroslavu Mandiću.

     

    6.

    Ne, ne! Sada vidim, još nije spojen most Slobode. Na

    pedeset metara od mosta na jednom šlepu čeka ta središnja tabla.

     

    7.

    Krenule su iz Beograda autoputem ka meni, Nataša Milojević i Kaja.

    Za jedan sat ću ih videti. Natašu ću videti prvi put. Volim prve susrete.

     

    8.

    Draga Nataša, molim Te, uživaj!

     

    9.

    Kaja i Nataša su otišle.

     

    10.

    Nazvao me je i pater Tadej. Doneo mi je Bibliju. Obradovao me je Božji

    čovek. Odmah posle mise ću vam dati vašu Bibliju – rekao mi je taj dobri čovek.

     

    11.

    Knjigu Miroslav Mandić koristim za mnoge stvari.

     

    12.

    Knjiga Miroslav Mandić je i beležnica za dva pisma.

    Draganu Jovanoviću i Kati Simon (Katty Simon).

     13.            

    Dragi Dragane, ne poznajemo se. Mislim da smo vršnjaci, dečaci. U Tvojoj

    rubrici Postekologija u NIN-u od 3. marta 2005. u podnaslovu si napisao ili: ako

    je novosadski pesnik Miroslav Mandić za deset godina uspeo da prepešači

    Evropu, znači li to da bi uspeo da prepešači i Knez Mihailovu ulicu u

    Beogradu? Poljubio sam Tvoju sliku u novinama i odgovaram Tii. Jesam

    novosadski pesnik (ako jesam pesnik – a molim Boga da jesam), ali i mnogo

    više Božiji i zato bih, mili moj Dragane, više voleo da si napisao Božji pesnik.

    Za deset godina sam kao pesnik stvorio Plavu ružu oko planete Zemlje koja je,

    iskusio sam, veličine jednog mog koraka, pesnički govoreći. Tako sam

    Evropom zalutao u Svemir, srce Boga. Tvoje, verujem, dobronamerno pitanje

    da li bih mogao da prošetam Knez Mihailovom ulicom u Beogradu me je

    podstaklo da Tii predložim da prepešačimo Knez Mihailovu u Beogradu

    zajedno. Dečački. Voleći.

     

    14.

    U ponedeljak ću na redakciju NIN-a poslati Draganu Jovanoviću

    ovo pismo. I nadam se da ću u Miroslavu Mandiću pročitati nastavak.

     

    15.

    Draga Kati, pišem Tii u formi pisma da bi tekst za katalog

    izložbe Dođi u Dorottya galeriji bio što jednostavniji.

     

    16.

    Draga Kati, moja majka se zvala Katica, kao i Tii, i u tom imenu se krije deo

    puta u Umetnosti Miroslava Mandića – Ka Tii. Katicu su zvali Kaja, kao i Kaju

    Ćirilović, i to je ime za drugi deo puta u Umetnosti Miroslava Mandića – Ka Ja.

     

    17.

    Najvažnije što želim da kažem je – postojeći art

    sistem je preuzak za Umetnost Miroslava Mandića.

     

    18.

    Svaki sistem je preuzak za slobodu.

     

    19.

    Art sistem je zatvor. Kavez umetnosti. Dosadno je. Samo te

    hrane i korumpiraju. Svuda okolo kaveza su ljubitelji umetnosti

    i stručnjaci koji ni ne znaju da umetnost više ne boravi u kavezima.

     

    20.

    Umetnost je izletela iz kaveza.

     

    21.

    Umetnost leti. Sada kavez leti za pticom.

     

    22.

    Draga Kati, zato će moj rad Dođi, u Dorottya galeriji

    koju Tii vodiš u Budimpešti, biti izveden u Beogradu.

     

    23.

    Dorottya galerija će hodati sa mnom na majici i mojim grudima.

     

    24.

    Hodaćemo zemunskim i beogradskim kejom na kome sam se 1989.

    pripremao za Ružu lutanja, Desetogodišnje hodanje od 1991. do 2001.

     

    25.

    Ako Neko, a i Niko, posetilac Dorottya galerije, dođe iz

    Budimpešte na Dođi u Beograd, on će stvarati dolaženje.

     

    26.

    Natpis Zatvoreno koji će stajati za vreme trajanja izložbe na vratima

    Dorottya galerije u Budimpešti je simboličko zatvaranje postojećeg

    art sistema i otvaranje novog, na grudima Miroslava Mandića.

     

    27.

    Umetnost Jednog Jedinog Umetnika, ne umetnost istorije umetnosti.

     

    28.

    Umetnost je ono što Miroslav Mandić kaže da umetnost jeste.

     

    29.

    Kada sam napisao da je umetnost samo ono što Miroslav Mandić

    kaže da umetnost jeste, znam da će to nekoga osnažiti i obradovati,

    a nekoga povrediti. Prvoj osobi se zahvaljujem jer mi je ona dala

    želju da to napišem, a drugoj osobi kažem to sam napisao zbog

    Tebe jer je i to način da osetiš da lepota živi u Tebi.

     

    30.

    Draga Kati, umetnost je nežno dozivanje svih bića.

     

    31.

    Draga Kati, ovo pismo je i prilika da Tii kažem da sam

    od 1. januara 2005. počeo da radim Treći desetogodišnji

    rad pod imenom Miroslav Mandić. Deo tog rada je i ovo pismo iz Druge

    desetogodišnje knjige koju pišem, i koju bih voleo da Art Sombati

    (Szombathy Art) prevede sa Božjeg sprskog na Božji jezik mađarski.

     

    32.

    Draga Kati, Dođi.

     

    33.

    Stvaranje je dodavanje i oduzimanje, grafitna olovka i gumica za brisanje.

     

     

    PLAVO VINO I REVEKINO HOĆU

    73. dan
    14. mart 2005.

    1876-1908

    blaženstva

     

    1876.

    Na stabljici, tek pola metra višoj od mene, stoji jedan vrabac.

     

    2.

    Petar Miloradović je juče doneo poslednjih pola litre vina koje je

    napravio 2. novembra 2001, dana kada sam dvadesetčetvorosatnim

    hodanjem stvorio Plavu ružu u Svemiru. Vino Plave ruže. Miris

    mu je bio cvetni. Ukus blag. Vino za novorođenče.

     

    3.

    Voleo bih ponekad da pijem plavog vina. Plavog vina koje će se tek stvarati.

     

    4.

    U stvari sam najsrećniji dok sam u kolima, kružim nekim putevima i

    motrim gde bi bilo idealno da stanem. Onda kao lovac, hodam i tražim

    plen što mi pruža neuporediv osećaj slobode. To je uvek, ali uvek,

    snežni pejsaž. Na mojim fotografijama nema ljudi, njih nećete nikada

    videti, to su uvek prizori nekih dugih staza, prizori s planinama u pozadini,

    poneki s drvećem, uvek je zima, uvek pod snegom, uvek ima beline!

     

    5.

    Kad čovek pogleda datume navedene na kraju njegovih knjiga, gde je

    označeno i koliko ih je dugo pisao, mora se iznenaditi brzinom kojom ih je

    pisao, a i time kako naglo slede jedna za drugom, same pozamašne knjige.

     

    6.

    Divim se dvojici čije sam tekstove malopre čitao.

     

    7.

    Umetnost, blaženstvo neopisivo!

     

    8.

    Danas sam prvi put čitao iz obe Biblije. Divno je, ali treba da pazim da ne

    upadnem u učenost, nego da neprestano budem u oduševljavanju dogođenim.

     

    9.

    U prvom hoću, koje je izgovorila mlada žena, Reveka.

     

    10.

    Avram je umro.

     

    11.

    Sve mi je uzbudljivije čitanje Biblije. Zbog jezika. Jezik je Bog.

     

    12.

    Zbog Boga, Bog je jezik.

     

    13.

    Otoplilo je. Hodam raskopčan. Prija mi duši. Kao i Revekino hoću.

     

    14.

    Revekino hoću je prva dobra volja u evoluciji.

     

    15.

    Revekino hoću je savršenstvo žene.

     

    16.

    Revekino hoću je svedočanstvo da je prva

    volja, volja za predavanjem, a ne volja za moći.

     

    17.

    Revekino hoću je hoću kojim stvaram. Umetnost i jeste volja za stvaranjem.

     

    18.

    Sedeo sam na kafi sa Kebrom i Tamarom. Kafa nam je bila ručak.

     

    19.

    Abas Kijarostami (Abbas Kiarostami) me je jutros uzbudio dok sam čitao

    razgovor sa njima, u kome se on zaustavlja kolima da bi ulovio neki pejsaž.

     

    20.

    Pisac koji piše velikom brzinom je Blez Sendrar,

    a o njemu je sa oduševljenjem pisao Henri Miler.

     

    21.

    Volim te velike muževe stvaralaštva i njihova

    dela. Te divne žene neočekivano stvorenog.

     

    22.

    Petar Miloradović mi je danas rekao da su ga stranice Miroslava

    Mandića podsetile na lestvice. Na Lestvicu Jovana Lestvičnika.

     

    23.

    Plavo vino i Revekino hoću, to je istorija današnjeg dana.

     

    24.

    Zamišljam kako sa Revekom pijem plavo vino.

     

    25.

    Sa Abasom delim osećaj slobode u ovom zapisu, dok ga lovim za Tebe.

     

    26.

    Gledam na televiziji Vesnu Pešić. Hrabra,

    pametna, borbena, šarmantna. Umetnica u politici.

     

    27.

    Divim im se i verujem u ove devojke koje pišem, devojke rečenice.

     

    28.

    Ponoć je. Ponoć je tihi sused jutra.

     

    29.

    I odjednom pomislih na vetar. Važno je to.

     

    30.

    Stavio sam sva tri prstena koja nosim na desnoj ruci na olovku kojom pišem,

    da bi zveckalo, i da bi olovka malo otežala i tako ostavljala dublji trag na hartiji.

     

    31.

    Ne znajući šta dalje da pišem igrao sam se olovkom i

    ispalo mi je srce iz olovke, vratio sam ga i nastavio da pišem.

     

    32.

    Ja sam dete nad zadatkom. Ne znam da ga rešim, ali neću odustati.

     

    33.

    Raznežilo me je to dete.

     

     

      

    TRČIKAJA

    74. dan
    15. mart 2005.

    1909-1941

    blaženstva

     

    1909.

    Voleti Boga je najhrabriji život.

     

    2.

    Ja sam dete da bih Te voleo kao dete.

     

    3.

    Da bi Tii bilo voljeno kao dete.

     

    4.

    Sva prošlost je u meni.

     

    5.

    Sva budućnost je u meni.

     

    6.

    Samo sada oživljava trenutke u kojima sam milovao Reveku.

     

    7.

    Hodam sunčanom stranom Miletićeve ulice, u belom džemperu sa kapuljačom.

     

    8.

    Svet je oduvek i zauvek, samo milovanje.

     

    9.

    Milujem odano.

     

    10.

    Bog

    Bog je

    Bog je Tvoj

    Bog je Tvoj Bog

     

    11.

    Kada me ugleda, Kaja mi uvek potrči u susret.

     

    12.

    Kaja u hrljenju.

     

    13.

    Kaja u odanosti.

     

    14.

    Eno je Kaja... pišem i trčim... Trčikaji.

     

    15.

    Pevanjem je najlepše pisati.

     

    16.

    Pevanjem je najlepše živeti.

     

    17.

    Pevanjem je najlepše voleti.

     

    18.

    Napiši i ti nešto – kaže mi Kaja. Ja napisa‘ knjigu – dodaje.

     

    19.

    Moje obožava rukopis.

     

    20.

    Ono mi daje snagu da nastavim i kada snage nemam.

     

    21.

    Molio sam Kaju da mi vraća reči i rečenice iz Kuće govora.

     

    22.

    Kuća govora (Iz Rečnika Miroslava Mandića). Reči koje sam izgovorio drugome...

     

    23.

    Samo kada poverujem u šareno, šareno i jeste šareno.

     

    24.

    Samo kada se u samom centru centru još više približavam, centar živi.

     

    25.

    Samo mlado vino je mlado. Samo mi uzvrati milovanjem.

     

    26.

    Molio sam Kaju da me čuje! Da li me je Kaja čula?

    Molio sam Kaju da me vidi! Da li me je Kaja videla?

     

    27.

    Ovo je jedna čudna rečenica u kojoj piše sve ono čime je odmah zaboravljaš.

     

    28.

    Kaja me je iz autobusa zamolila da poslednji današnji zapis, trideset treći, bude

    posvećen golmanu Porta, jer je golman ženska pasivnost u fudbalu – rekla je.

     

    29.

    Idem da gledam utakmicu na televiziji. Inter-Porto, i golmana Viktora

    Baiju (Vítor Manuel Martis Baía). Da li će mi Baija nešto reći za Umetnost 33?

     

    30.

    Prolaznog hrani neprolaznost.

     

    31.

    Andriano (Andriano Leite Ribeiro) je dao tri gola Viktoru

    Baiji i sa Interom otišao dalje u četvrtfinale. Andriano igra

    samo levom nogom, ali je nepredvidljiv, snažan i nezadrživ.

     

    32.

    Kajo, trči, trči, trči. Trčikajo.

     

    33.

    Tek sam u ponovljenom snimku primetio da golman Baija nosi na leđima

    broj 99. Ispunio sam Kajinu želju i završavam današnji dan brojem 99.

     

     

      

    POTVRĐIVANJE

    75. dan
    16. mart 2005.

    1942-1974

    blaženstva

     

    1942.

    Sunčano jutro.

     

    2.

    Jutro je sused podneva.

     

    3.

    Naklonim se i jutru i podnevu.

     

    4.

    Današnji dan posvećujem potvrđivanju.

     

    5.

    Došli i otišli, Zorica Jovanović i Dragan Ignjatov.

     

    6.

    Radnici čiste park. Prolećno čišćenje zemlje je jedna od najlepših slika života.

     

    7.

    Savršenstvom stvarati savršenstvo.

     

    8.

    Beskraju

     

    9.

    Samo mi savršenstvo forme Miroslava Mandića

    omogućava da napišem prethodnu rečenicu bez tačke.

     

    10.

    Pogled mi je sve otvoreniji, sve više vidim, jer sve više volim.

    U mom pogledu skoro da više nema gledanja iz znatiželje.

     

    11.

    Miroslav Mandić govori ništa, da bi odmah bilo sve.

     

    12.

    Svojstvo ove rečenice je da Te očisti i isprazni.

     

    13.

    U jednom trenutku će procvetati jorgovan, zamirisati lipa i

    ringlov, doleteće laste i doći će leto i jesen i zima, i jednog trenutka

    će procvetati jorgovan, zamirisati lipa i ringov, doleteće laste...

     

    14.

    Pola osam je uveče. Ishodao sam petnaest kilometara. Umoran sam i gladan.

    Gladi i Umoru, pomozite mi da iz mene izlaze samo potvrđivanja da jeste jeste.

     

    15.

    Blez Sendrar je pisao tekstove pod naslovom Naš hleb svagdašnji, tokom deset

    godina, i onda ih nepotpisane, u kutijama, stavljao u sefove na čuvanje u

    raznim delovima Južne Amerike, a posle je ključeve od sefova bacao.

    Hteo bih ostati anoniman pisac – rekao je.

     

    16.

    Predivno je ovo što je uradio Blez Sendrar.

     

    17.

    Već je pola deset uveče, tek prevalih polovinu današnjih zapisa.

     

    18.

    Afirmaciju afirmacije sam doživeo u radu Lišće – drvo života, kada

    sam svakoga dana crtao po jedan list. Sitnim potezima flomastera

    u boji. Sat, sat i po svakoga dana. I posle deset godina nastala je

    slika Lišće – drvo života. Moja Prva desetogodišnja slika.

     

    19.

    Dan za danom isto. Svakoga dana je potvrđivanje raslo i potvrđivalo se.

     

    20.

    Osećao sam sve više kako je život dobro. Kako je dobro živo. I

    kako treba samo da dozvolim da živo i dobro budu živo i dobro.

     

    21.

    Ne samo da sve potvrđujem, nego da potvrdim potvrđivanje.

     

    22.

    Volim Te, i zato Tii kažem volim Te.

     

    23.

    Reč jeste jeste reč.

     

    24.

    Eto šta napisah. Samo to da pišem.

     

    25.

    Život mi je postajao život, umetnost umetnost.

     

    26.

    Kada neko jeste jeste, onda je slobodan.

     

    27.

    Kada je ljubav ljubav, ona sve pretvara u ljubav.

     

    28.

    Kada sam potvrđivanja udružio sa ponavljanjem,

    primetio sam da svakoga prvog juna napišem da je prvi juni.

     

    29.

    Voleo sam da zapišem da je pao prvi sneg kada je

    pao prvi sneg, da su doletele laste kada su doletele laste.

     

    30.

    Ponavljao sam Ruža je ruža je ruža Gertrude Stejn iz

    ljubavi za Gertrudu Stejn Gertrudu Stejn Gertrudu Stejn.

     

    31.

    Ljubav za Gertrudu Stejn je ljubav za Branku

    Prpu je ljubav za Simon Vejl (Simone Veil).

     

    32.

    Ljubavlju za Gertrudu Stejn širi se ljubav i za Nepoznatu.

     

    33.

    Ljubavlju za Nepoznatu je svako poznat ljubavlju. Potvrđen u ljubavi.

     

     

      

    Stranice